Majkl Koneli

Crni led

1.
Dim se dizao iz Cahuenga Passa, ali ga je popreni sloj svjeeg zraka zaustavio
na odreenoj visini. S mjesta odakle je Harrv Bosch promatrao, dim je izgledao poput
sivog nakovnja to se uzdie iz klanca. Kasno poslijepodnevno sunce podarilo je sivilu
ruiastu nijansu to se od vrha suavala do dubokog crnila u dnu, gdje se poar
uzbrdo irio kroz gutaru na istonoj strani usjeka. Prebacio je scanner na zajedniku
frekvenciju hitnih slubi okruga Los Angeles i sluao kako efovi vatrogasnih jedinica
izvjeuju kontrolni centar da je devet kua u jednoj ulici ve nestalo, a one u sljedeoj
ulici nalaze se na putu vatri. Poar se irio prema otvorenim padinama Griffith parka, a
ondje moe satima divljati prije nego to ga se obuzda. Harry je mogao uti oaj u
glasovima ljudi na linijama.
Bosch je promatrao eskadrilu helikoptera, to su s te udaljenosti nalikovali na
vilinske konjice, kako ulaze i izlaze iz dima, te isputaju svoj teret vode i ruiastog
zapraivaa vatre na zapaljene kue i stabla. To gaje podsjetilo na zapraivanje u
Vijetnamu. Buka. Nesigurno poskakivanje i vijuganje preoptereenih letjelica. Vidio je
kako goleme koliine vode padaju na krovove to gore, a odmah potom kako se diu
oblaci pare.
Skrenuo je pogled s poara i zagledao se u suho grmlje to pokriva obronak i
okruuje stupove na kojima poiva njegova vlastita kua, na zapadnoj strani usjeka.
Vidio je tratinice i poljsko cvijee u gutari ispod sebe. Ali ne i prerijskog vuka kojeg
je prolih tjedana viao kako lovi u suhom koritu ispod njegove kue. Katkad mu je
obiavao baciti komadie piletine, ali ivotinja nikad ne bi prihvatila hranu dok bi je
Bosch promatrao. Tek onda poto bi se Bosch povukao s trijema u kuu, vuk bi iziao
iz skrovita i uzeo hranu. Harry je prerijskom vuku nadjenuo ime Timido. Katkad bi
kasno nou uo kako klancem odjekuje njegovo zavijanje.
Ponovno je pogledao prema vatri, upravo u trenutku kad je odjeknula glasna
eksplozija, a unutar sivog nakovnja zakovitlala se kugla gustoga crnog dima. Zauli su
se uzbueni glasovi iz scannera, a ef jedne jedinice javio je da se zapalila boca plina
od rotilja.
Harry je gledao kako se tamniji dim rasplinjava u veem oblaku, a potom je
prebacio scanner na taktike frekvencije policije Los Angelesa. Bio je deuran.
Boina dunost. Sluao je pola minute, ali nije uo nita osim rutinskih poruka. inilo
se da e Boi u Hollywoodu biti miran.
Pogledao je na sat i odnio scanner u kuu. Izvukao je tavu iz penice i prebacio
na tanjur svoju boinu veeru, peena pilea prsa. Potom je skinuo poklopac s lonca
kuhane rie i graka, te veliku porciju stavio na tanjur. Ponio je obrok do stola u
blagovaonici, gdje ga je ve ekala aa crnog vina, a do nje tri estitke to su stigle
tog tjedna, ali ih jo nije bio otvorio. Na CD playeru vrtjela se skladba Pjesma
podzemne eljeznice u Coltraneovu aranmanu.

Dok je jeo i pio, otvorio je omotnice s estitkama, kratko ih prouio i prisjetio

se poiljatelja. Znao je da je to obred mukarca koji ivi sam, ali to mu nije smetalo.
Mnogo je Boia proveo u samoi.
Prva je estitka bila od biveg partnera koji se povukao iz posla zahvaljujui
novcu zaraenom na knjizi i filmu te se preselio u Ensenadu. Pisalo je ono to je uvijek
pisalo u Andersonovim estitkama: Hany, kad e doi ovamo? Idua je estitka
takoer stigla iz Meksika, od ribolovnog instruktora s kojim je Harry prolog ljeta
proveo est tjedana bavei se ribolovom i uei panjolski u mjestu Bahia San Felipe.
Bosch se tada oporavljao od prostrijelne rane na ramenu. Sunce i morski zrak ubrzali
su njegov oporavak. Uz boinu estitku, napisanu na panjolskome, Jorge Barrera
takoer je pozivao Boscha u Meksiko.
Posljednju je estitku Bosch otvarao polako i oprezno, a znao je i od koga je
prije nego to je proitao potpis. Poslana je iz Tehachapija. Zato je i znao. Bila je
rukom otisnuta na prljavobijelom papiru iz zatvorskog postrojenja za reciklau, a
prikaz Kristova roenja bio je pomalo mutan. Poslala ju je ena s kojom je proveo
jednu no, ali je nebrojene noi razmiljao o njoj. I ona je eljela da je posjeti. No
oboje su znali da to nikad nee uiniti.
Otpio je malo vina i pripalio cigaretu. Coltrane je sada bio na pjesmi Spiritual
snimljenoj uivo u Village Vanguardu u New Yorku dok je Harry jo bio dijete. No
tada je scanner - koji je jo uvijek tiho emitirao poruke na stoliu kraj televizora privukao njegovu pozornost. Glasovi policijskih scannera bili su tako dugo zvuna
kulisa njegova ivota da je mogao ignorirati taj agor, usredotoiti se na zvuk
saksofona, a ipak uhvatiti rijei i ifre koje su bile neobine. uo je neki glas kako
govori: "Jedan-K-Dvanaest, Stoer Dva treba tvojih dvadeset."
Bosch ustane i pode do scannera, kao da e njegovo emitiranje postati
razgovjetnije ako ga bude gledao. ekao je deset sekundi da se zahtjev ponovi.
Dvadeset sekundi.
- Stoer Dva, lokacija je Skrovite, Western juno od Franklina. Soba sedam.
Ovaj, Stoer Dva trebao bi ponijeti masku.
Bosch je jo ekao, ali to je bilo sve. Navedena lokacija, Western i Franklin,
nalazila se unutar podruja hollywoodskog okruga. Jedan-K-Dvanaest bila je ifra za
detektiva koji radi na umorstvima u glavnom uredu smjetenom u Parker centru u
sreditu grada. OPU, Odjel za pljake i umorstva. A Stoer Dva bila je ifra za
pomonika efa policije. U okrugu su bila samo tri efova pomonika, a Bosch nije bio
siguran tko je Stoer Dva. Ali to nije vano. Pitanje je zbog ega bi se jedan od ljudi
koji su meu najviima po inu u policiji uznemirivao na Boi?
Drugo je pitanje jo vie muilo Harrvja. Ako je pozvan OPU, zato najprije
nisu obavijestili njega, deurnog detektiva hollywoodskog okruga? Poao je u kuhinju,
stavio tanjur u sudoper, nazvao postaju u Wilcoxu i zatraio deurnog zapovjednika.
Porunik po imenu Kleinman podigao je slualicu. Bosch ga nije poznavao. Bio je
novi, premjeten iz okruga Foothill.
- to se dogaa? - upita Bosch. - ujem preko scannera o tijelu u Westernu i
Franklinu, a meni nitko nita nije rekao. A to je udno, jer sam ja danas deuran.

- Ne zabrinjavajte se zbog toga - ree Kleinman. - eiri su sve sredili.

Kleinman je zacijelo veteran, pomisli Bosch. Taj izraz ve godinama nije uo.
Pripadnici su OPU-a etrdesetih godina nosili slamnate eire. Pedesetih su nosili
eire od pusta. Potom su eiri izili iz mode. Policajci u odorama sad su detektive
OPU-a zvali odijela, a ne eiri, ali ne i policajce koji su iskljuivo radili na umorstvima. Jo uvijek su mislili da su oni najbolji, na samom vrhu. Bosch je mrzio takvu
aroganciju ak i kad je bio jedan od njih. Zato i jest dobro raditi u Hollywoodu, toj
gradskoj kanalizaciji. Nitko se ne pravi vaan. To je onaj pravi policijski posao, jasan i
jednostavan.
- O emu je rije? - upita Bosch.
Kleinman je nekoliko sekundi oklijevao, a potom ree:
- Imamo tijelo u motelskoj sobi u Franklinu. ini se da je samoubojstvo. No
sluaj e preuzeti OPU, elim rei, ve su ga preuzeli. Mi nismo u igri. To je nareenje
odozgo, Bosch.
Bosch ne ree nita. Malo je promislio. OPU izlazi radi boinog
samoubojstva. To nema ba previe smisla. A onda shvati. Calejrico Moore.
- Koliko je to staro? - upita. - uo sam kako Stoeru Dva kau neka ponese
masku.
- Zrelo je. Rekli su da e biti glavobolje. Problem je u tome to od glave nije
mnogo ostalo. ini se da je popuio obje cijevi samarice. Barem tako ujem na OPUovoj frekvenciji.
Boschov scanner nije hvatao tu frekvenciju. Zato nije uo nita od ranijih
poruka u vezi s tim sluajem. Odijela su oito promijenili frekvenciju samo da bi
vozaa Stoera Dva obavijestili o adresi. Da nije bilo toga, Bosch bi o sluaju uo tek
idueg jutra u postaji. To ga je naljutilo, ali je nastojao govoriti mirnim glasom. elio
je to je mogue vie dobiti od Kleinmana.
- To je Moore, zar ne?
- ini se tako - ree Kleinman. - Njegova je znaka ondje na komodi. Lisnica.
No kao to sam rekao, nitko nee identificirati tijelo. Dakle, nita nije sigurno.
- Kako se sve to dogodilo?
- Gledajte, Bosch, ja ovdje imam posla, ako znate to mislim. Ovo se vas ne
tie. OPU je preuzeo sluaj.
- Ne, grijeite, ovjee. Tie me se. Ja sam trebao biti prvi obavijeten. elim
znati kako se sve to dogodilo jer ne razumijem zato me niste pozvali.
- U redu, Bosch, bilo je ovako nekako. Primili smo poziv od vlasnika te rupe
koji ree da ima le nekog skitnice u kupaonici sobe broj sedam. Poslali smo jedinicu,
a deki su javili da i jest tako, nali su le. No zvali su telefonom, a ne preko radija, jer
su na komodi vidjeli znaku i lisnicu te su znali da je to Moore. Ili su barem pomislili
da je to on. Vidjet emo. U svakom sluaju, nazvao sam kapetana Grupu kui, a on je
nazvao efova pomonika.
Pozvali su eire, a vas nisu. Tako to ide. Dakle, ako imate neku zamjerku, to
se odnosi na Grupu ili moda na efova pomonika, a ne na mene. Ja sam ist.

Bosch nita ne ree. Znao je iz iskustva da e osoba od koje eli izvui podatke
na koncu progovoriti ako on bude utio.
- To vie nije u naim rukama - ree Kleinman. - Sranje, televizija i Times su
ve ondje. Daily News. Zakljuili su da je to Moore, kao i svi ostali. Sve je to velika
zbrka. ovjek bi mislio da e ih poar na brdu vie zanimati. Ni sluajno. Poslagali su
se ondje du Westerna. Moram onamo poslati jo jedna kola da nadziru medije. Dakle,
Bosch, trebali biste biti sretni to niste umijeani. Boi je, za Boga miloga.
Ali to nije zadovoljilo Boscha. Trebali su ga zvati, a on je trebao odluiti kad
e pozvati OPU. Netko ga je posve iskljuio iz postupka, a to mu je smetalo.
Pozdravio je Kleinmana i pripalio jo jednu cigaretu. Izvadio je pitolj iz ormaria
iznad sudopera i zadjenuo ga za pojas traperica. Potom je odjenuo svijetlosmeu
sportsku jaknu iznad vojnike zelene maje to ju je imao na sebi.
Vani se ve smrailo, a kroz klizna staklena vrata vidio je rub vatrene stihije na
drugoj strani usjeka. Vatra se posebno isticala na crnom obrisu brda. Poput
iskrivljenog avoljeg cerenja to se primie vrhu uzvisine.
Iz tmine ispod kue uo je prerijskog vuka. Zavijao je na mjesec to se uzdizao,
ili na poar, ili moda samo za sebe jer je sam i u mraku.
2.
Bosch se vozio nizbrdo prema Hollywoodu, a uglavnom je putovao pustim
ulicama dok nije stigao do Boulevarda. Na plonicima su se nalazile uobiajene
skupine bjegunaca i onih koji su u prolazu. Bilo je i prostitutki koje su se etale: vidio
je jednu s crvenom kapom Djeda Boinjaka na glavi. Posao je posao, lak i na Boi.
Bilo je elegantno odjevenih i naminkanih ena koje su sjedile na klupama na
autobusnim postajama, ali zapravo nisu ekale autobuse i zapravo nisu bile ene.
Boini ukrasi i lampice, razapeti na svakom raskru Boulevarda, samo su pojaavali
nadrealistiki dojam neonskog blistavila i kia. Poput kurve s previe minke, pomislio
je, ako tako neto uope postoji.
No Boscha nije deprimirao prizor to ga je okruivao. Bio je to Cal Moore.
Bosch je ve gotovo tjedan dana oekivao neto ovakvo, od trenutka kad je uo da se
Moore nije pojavio na prozivci. Veina policajaca hollywoodskog okruga nije se pitala
je li Moore mrtav. Pitali su se jedino koliko e trebati da se pojavi njegovo tijelo.
Moore je bio narednik koji je vodio okrunu ulinu jedinicu za borbu protiv
droge. To je bio noni posao, a njegova je jedinica radila samo na Boulevardu. U
okrugu se znalo da se Moore rastao od ene i da ju je zamijenio viskijem. Bosch je to
saznao iz prve ruke kad je jedan jedini put bio s dekima iz Droge. Takoer je saznao
da ga moda mui neto vie, a ne samo brani problemi I prezasienost poslom.
Moore je neizravno govorio o Unutranjoj kontroli i o istrazi o njemu.
Sve je to samo poveavalo ionako teku boinu potitenost. im je Bosch uo
da poinju potragu za Calom Mooreom, znao je. ovjek je mrtav.
To su znali i svi ostali u policiji, iako o tome nitko nije glasno govorio. ak ni
u medijima nitko nije nita spomenuo. U poetku je policija pokuala sve obaviti tiho.

Diskretna pitanja u Mooreovu stanu u Los Felizu. Nekoliko prelijetanja helikopterom

preko oblinjih breuljaka u Griffith parku. No tada je netko sve to dojavio jednom
televizijskom izvjestitelju, ovaj je to objavuio, a sve su ga ostale postaje i novine
slijedile. Mediji su marljivo izvjetavali o napredovanju potrage za nestalim
policajcem. Mooreova fotografija nalazila se na oglasnoj ploi u prostoriji za tisak u
Parker centru, a policija je javnosti upuivala uobiajene molbe. Bila je to prava
drama. Ili barem scenarij za udarnu televizijsku reportau: potrage na konjima,
traganje iz zraka, ef policije koji dri fotografiju tamnokosog, privlanog narednika
ozbiljna izraza lica... Ali nitko nije istakao da se traga za mrtvacem.
Bosch je zaustavio automobil na semaforu u Ulici Vine i promatrao kako
ovjek, koji na sebi nosi plakate, prelazi ulicu. Hodao je ustro i poskakujui, a koljena
su mu stalno udarala u kartonski natpis. Bosch je vidio da je na karton zalijepljena
satelitska fotografija Marsa, a veliki dio bio je zaokruen. Ispod toga je velikim
tiskanim slovima pisalo: POKAJMO SE! LICE NAS GOSPODNJE PROMATRA!
Bosch je istu fotografiju vidio na naslovnici tabloida dok je stajao u redu u
prodavaonici Lucky, ali tabloid je tvrdio da je to Elvisovo lice.
Svjetlo na semaforu se promijenilo i Bosch je nastavio prema Westernu.
Razmiljao je o Mooreu. Osim jedne veeri to ju je proveo u njegovu drutvu u jazz
baru blizu Boulevarda, nije imao mnogo posla s Mooreom. Kad su Boscha prethodne
godine premjestili iz OPU-a u hollywoodski okrug, svi su mu ondje s oklijevanjem
pruili ruku i govorili da im je drago to su ga upoznali. No ljudi su se openito drali
suzdrano. To je bilo razumljivo budui da su ga iz OPU-a maknuli na preporuku
Unutranje kontrole, ali Bosch im nije zamjerao. Moore je bio jedan od onih kolega
koji bi mu uglavnom samo kimnuli glavom kad bi ga sreli u hodniku ili na sastancima
osoblja. Bilo je to i razumljivo, jer je Bosch radio na umorstvima u detektivskom
uredu u prizemlju, a Mooreova jedinica, hollywoodski BANG - skraenica za
Boulevardska antinarkotika grupa - nalazila se na prvom katu postaje. Ipak, postojao
je taj jedan susret. Za Boscha je to bio sastanak s ciljem prikupljanja informacija o
sluaju na kojem je radio. Mooreu je to bila prigoda za nekoliko piva i mnogo aica
viskija.
Mooreova BANG jedinica imala je onu vrstu zanimljivog naziva kakvo su
mediji oboavali, ali to je zapravo bilo samo pet policajaca koji su radili u
preureenom spremitu i nou harali Hollywood Boulevardom dovlaei u postaju
svakoga s jointom ili neim boljim u depu. BANG je bila jedinica kojoj je bila vana
koliina, stvorena kako bi obavila to vie uhienja da bi se time u proraunu za iduu
godinu opravdali razni zahtjevi, da se dobije jo ljudi, jo opreme i, povrh svega, jo
sredstava za prekovremeni rad. Nije bilo vano to je okruni dravni odvjetnik u
veini sluajeva sklapao nagodbe za uvjetno putanje, a ostale uhienike odmah
oslobaao. Jedino su bili vani statistiki podaci o uhienjima. Ako je neki izvjestitelj
iz Kanala 2 ili Kanala 4 ili iz Timesa elio jedne noi poi s njima i napraviti priu o
BANG-u, tim bolje. U svakoj su policijskoj postaji postojale jedinice kojima je vaan
samo broj uhienja.

Stigavi do Westerna, Bosch je skrenuo na sjever i pred sobom ugledao

bljeskanje plavih i utih svjetala patrolnih automobila i jarkih reflektora televizijskih
kamera. U Hollywoodu je takav prizor obino ukazivao na nasilni kraj ivota ili na
premijeru nekog filma. No Bosch je znao da u ovom dijelu grada nema nikakve
premijere, osim ako nije rije o prvom poslu trinaestogodinje prostitutke.
Bosch je stao uz plonik pola bloka dalje od Skrovita i pripalio cigaretu. U
Hollywoodu se poneto nikad ne mijenja. Samo se za to izmisli novo ime. Taj motel je
bilo otrcana rupa i prije trideset godina kad se zvao El Rio. Jo uvijek je otrcana rupa.
Bosch nikad nije bio ondje, ali je odrastao u Hollywoodu pa se sjeao. Boravio je u
dovoljno slinih mjesta. Sa svojom majkom. Dok je jo bila iva.
Skrovite je motel s unutranjim dvoritem iz etrdesetih godina, a veliko
stablo indijske smokve u sredini dvorita tijekom dana stvara ugodnu hladovinu. Nou
svih etrnaest motelskih soba utone u mrak to ga naruava jedino sjaj crvenog
neonskog natpisa. Harry opazi da slovo u natpisu MJESENE CIJENE nije
osvijetljeno.
Dok je jo bio djeak, a Skrovite se zvalo El Rio, to gradsko podruje je ve
bilo poelo propadati. Ali nije bilo toliko neonskih reklama, a zgrade su se, ako ne i
ljudi, doimale svjeije, ne tako mrane. Tada je postojala zgrada u kojoj su bili uredi
Streamline Modernea, a izgledala je poput prekooceanskog broda usidrena kraj motela.
Davno je otplovila, a sad se ondje nalazi jedan manji trgovaki centar.
Promatrajui Skrovite iz parkiranog automobila, Bosch je znao da je to jadno
mjesto za noenje. Jo jadnije mjesto za umiranje. Iziao je iz kola i zaputio se prema
motelu.
uta policijska traka bila je rairena preko ulaza u dvorite, a uz nju su stajali
policajci u odorama. Na jednom kraju trake jarka svjetlost televizijskih ekipa
usredotoila se na skupinu mukaraca u odijelima. ovjek sjajnog, obrijanog tjemena
jedini je govorio. Dok je prilazio, Bosch je shvatio da ih svjetlost zasljepljuje. Nisu
vidjeli nita iza novinara. Brzo je pokazao svoju znaku jednom od policajaca,
potpisao se na popis nazonih na mjestu zloina to ga je policajac drao na
podmetau za papir i kliznuo ispod trake.
Vrata sobe broj sedam bila su otvorena, a iznutra je dopirala svjetlost. Iz sobe
je dopirao i zvuk elektrine harfe. Bosch je po tome znao da je sluaj dopao Artu
Donovanu. Tehniar zaduen za prikupljanje dokaza na mjestu zloina uvijek je sa
sobom nosio maleni radio. I uvijek je bio namjeten na The Wave, postaju s glazbom
novoga doba. Donovan je tvrdio da glazba unosi smirenje u prostor gdje su ljudi ubijali
ili su bili ubijeni.
Harry je uaoi a usta i nos pokrio rupiem. To mu nije pomoglo. Smrad koji
nije bio nalik ni na to drugo zapahnuo ga je im je preao prag. Ugledao je Donovana
kako klei i stavlja praak za otiske prstiju na brojanike ureaja za klimatizaciju to
se nalazio na zidu ispod jedinog prozora u sobi.
- ivjeli - ree Donovan. Nosio je lijeniku masku kako bi se zatitio od
smrada i udisanja crnog praka. - U kupaonici.

Bosch je na brzinu pogledao naokolo, jer e mu odijela zacijelo rei neka ode,
im ga otkriju. Veliki krevet bio je pokriven izblijedjelim ruiastim pokrivaem. Bila
je tu samo jedna stolica, a na njoj su se nalazile novine. Bosch poe onamo i opazi da
je rije o Timesu s datumom starim est dana. Na istoj strani gdje se nalazio krevet bila
je kombinacija komode i zrcala. Na komodi se nalazila pepeljara i u njoj samo jedan
opuak do polovice popuene cigarete. Vidio je takoer i 38 Special u najlonskoj
futroli, lisnicu i znaku. Ta su tri predmeta bila pokrivena crnim prakom za otiske
prstiju. Na komodi nije bilo nikakve poruke, a upravo bi je tu Bosch oekivao.
- Nema poruke - ree Bosch, vie sebi nego Donovanu.
- Nema. Ni u kupaonici nema niega. Pogledaj sam. To jest, ako ti ne smeta
to e ostati bez boine veere.
Harry pogleda niz kratki hodnik to je vodio od stranje lijeve strane kreveta.
Vrata kupaonice nalazila su se desno, a on se nevoljko uputio prema njoj. Vjerovao je
da na svijetu ne postoji policajac koji barem jednom nije pomislio na samoubojstvo.
Zaustavio se na pragu. Tijelo je sjedilo na prljavim bijelim ploicama poda,
leima oslonjeno na kadu. Prvo to je Bosch opazio bile su izme. Od sive zmijske
koe s viim potpeticama. Moore ih je nosio one veeri kad su bili zajedno na piu.
Jedna se izma jo uvijek nalazila na desnoj nozi, te je mogao vidjeti simbol
proizvoaa, 5 poput zmije, na iznoenoj gumenoj peti. Lijeva je izma bila skinuta i
stajala je uspravno uza zid. Lijeva noga, u arapi, bila je umotana u plastinu vreicu
za dokaze. arapa je neko bila bijela, pretpostavio je Bosch. No sad je sivkasta, a
noga je neznatno oteena.
Na podu kraj dovratka leala je dvadesetkalibarska samarica s dvije cijevi.
Kundak je bio rascijepljen du donjeg ruba. Deset centimetara dug iver leao je na
ploicama, a Donovan ili jedan od detektiva zaokruio ga je plavom bojom.
Bosch nije imao vremena razmiljati o tim injenicama. Samo je pokuavao
sve to zapamtiti. Pogledao je tijelo. Moore je na sebi imao traperice i majicu. Ruke su
mu visjele niz tijelo. Koa mu je imala boju sivog voska. Prste mu je naelo truljenje, a
podlaktice su mu nabrekle kao u Popaja. Bosch je na desnoj ruci ugledao izoblienu
tetovau, iscereno lice vraga ispod aureole.
Tijelo je bilo oslonjeno na kadu, pa se inilo da je Moore zabacio glavu unatrag
kao da ju je elio umoiti u kadu, moda da opere kosu. No Bosch je shvatio da to
samo tako izgleda, jer veeg dijela glave jednostavno nije bilo. Unitila ju je silina
pucnja iz dvocijevke. Svijetloplave ploice oko kade bile su pune osuene krvi. Smei
tragovi kapanja sputali su se u kadu. Nekoliko je ploica napuklo na mjestima gdje se
zabila sama.
Bosch je osjetio da netko stoji iza njega. Okrenuo se i naao oi u oi sa
efovim zamjenikom Irvinom Irvingom. Irving nije nosio masku, niti je na ustima i
nosu drao krpu.
- Veer, efe.
Irving kimne glavom i upita:
- to vas dovodi ovamo, detektive?

Bosch je vidio dovoljno da bi uspio rekonstruirati ono to se dogodilo.

Odmaknuo se od praga, zaobiao Irvinga i zaputio se prema ulaznim vratima. Irving je
poao za njim. Proli su kraj dvojice pripadnika ureda medicinskog istraitelja,
odjevenih u jednake plave kombinezone. Kad su izili iz sobe, Harry je bacio rupi u
ko za smee to su ga policajci donijeli na mjesto dogaaja. Pripalio je cigaretu i
opazio da Irving u ruci ima smei fascikl.
- uo sam preko scannera - ree Bosch. - Mislio sam da bih trebao doi budui
da sam noas deuran. Ovo je podruje mog okruga, pa sam ja trebao dobiti sluaj.
- Da, da, ali kad je utvreno tko je u sobi, odluio sam odmah proslijediti sluaj
Odjelu za pljake i umorstva. Kapetan Grupa je stupio u vezu sa mnom. Ja sam donio
takvu odluku.
- Znai da je ve utvreno kako je ono unutra Moore?
- Ne sasvim. - Podigao je smei fascikl. - Svratio sam u arhiv i uzeo njegove
otiske. Dakako, to e biti odluujui pokazatelj. Tu je i zubni karton, ako je ostalo
neto za identifikaciju. No sve ostalo ukazuje na takav zakljuak. Tko god da je tamo u
kupaonici, upisao se u knjigu gostiju kao Rodrigo Moya, a to je ime Moore koristio u
BANG-u. Iza motela parkiran je mustang, takoer unajmljen pod tim imenom. Mislim
da u ovom trenutku zajednika istraiteljska ekipa nema mnogo dvojbi.
Bosch kimne glavom. Ve je ranije imao posla s Irvingom, kad je ovaj stariji
mukarac bio zamjenik efa Odjela za unutranju kontrolu. Sad je efov zamjenik,
jedan od trojice najviih po inu u policiji, a njegovo se polje rada proirilo na Odjel za
unutranju kontrolu, Obavjetajnu i istraiteljsku slubu za narkotike, te sve
detektivske slube. Harry je trenutak razmiljao treba li riskirati i nastaviti se buniti
zato to ga nisu pozvali.
- Trebali su me pozvati - ipak je rekao. - To je moj sluaj. Uzeli ste mi ga prije
no to sam ga uope dobio.
- Pa, detektive, na meni je da dajem i uzimam. Nije li tako? Nema razloga za
uzrujavanje. Nazovimo to pojednostavljivanjem. Znate da Odjel za pljake i umorstva
rjeava sve to se odnosi na smrt policajca. Na koncu biste im ipak morali predati
sluaj. Ovo je uteda na vremenu. Nema nikakvog skrivenog motiva, osim svrsishodnosti. Ondje unutra nalazi se tijelo policajca. Njemu i njegovoj obitelji dugujemo
brzu i profesionalnu obradu, bez obzira na okolnosti njegove smrti.
Bosch ponovno kimne glavom i osvrne se naokolo. Na vratima ispod neonskog
natpisa MJESENE CIJENE, blizu prednjeg dijela motela, vidio je detektiva OPU-a
po imenu Sheehan. Ispitivao je mukarca ezdesetih godina koji je unato veernjoj
hladnoi nosio majicu bez rukava i vakao okrajak cigare. Upravitelj.
- Jeste li ga poznavali? - upita Irving.
- Moorea? Ne, zapravo nisam. elim rei, da, poznavao sam ga. Radili smo u
istom okrugu, dakle poznavali smo se. On je uglavnom bio u nonoj smjeni, radio je
na ulici. Nismo imali mnogo doticaja...
Bosch nije znao zato je u tom trenutku odluio lagati. Pitao se je li Irving to
shvatio po njegovu glasu. Promijenio je temu.
- Dakle, rije je o samoubojstvu; jeste li to rekli izvjestiteljima?

- Nita nisam rekao izvjestiteljima. Razgovarao sam s njima, da. Ali nisam
rekao nita o identitetu tijela u toj sobi. Neu ni rei dok ne bude i slubeno potvreno.
Vi i ja moemo ovdje stajati i rei da smo prilino sigurni da je unutra Calexico
Moore, ali to njima neu rei sve dok ne obavimo sva testiranja i ne stavimo toku na
svako slovo i na smrtovnici. - Udario je smeim fasciklom po bedru. - Zato sam uzeo
njegov osobni dosje. Kako bih sve to ubrzao. Otisci prstiju poi e zajedno s tijelom do
medicinskog istraitelja. - Irving se osvrne prema vratima motelske sobe. - Ali, vi ste
bili unutra, detektive Bosch, pa mi recite.
Bosch se na trenutak zamisli. Zanima li to ovoga ovjeka, ili me samo
iskuava? Ovo je prvi put da ima posla s Irvingom a da nije rije o suparnikoj situaciji
u istrazi Unutranje kontrole. Odluio je riskirati.
- ini se da je sjeo na pod kraj kade, skinuo izmu i palcem povukao oba
okidaa. Naime, pretpostavljam da je rije o obje cijevi, sudei prema oteenjima.
Povukao je okidae palcem, povratni udar bacio je samaricu na dovratak gdje je
otkinula komad drveta. Glava mu je otila na drugu stranu. Prema zidu i u kadu.
Samoubojstvo.
- Eto vidite - ree Irving. - Sad mogu detektivu Sheehanu rei da se slaete.
Ba kao da ste vi prvi pozvani na mjesto dogaaja. Nema razloga da se bilo tko osjea
iskljuenim.
- Nije u tome stvar, efe.
- U emu je stvar, detektive? Da ne moete prihvatiti injenice i slagati se s
kolegama? Da ne prihvaate zapovijedi i odluke Odjela? Gubim strpljenje s vama,
detektive. A nadao sam se da mi se to vie nikad nee dogoditi.
Irving je stajao tako blizu Boschu da mu je njegov zimzeleni dah zapahnjivao
lice. Bosch se osjeao kao da ga je ovaj ovjek stjerao u kut i pitao se je li to uinio
namjerno. Korakne unatrag i ree:
- Ali nema poruke.
- Jo nema poruke. Jo nismo sve pregledali.
Bosch se pitao o emu se radi. Mooreov su stan i ured jamano pregledali im
se saznalo da je nestao. Jednako tako i stan njegove ene. to je ostalo? Je li Moore
mogao nekome potom poslati posljednju poruku? Dosad bi ve stigla.
- Kada se to dogodilo?
- Nadamo se da emo sutra ujutro neto saznati, nakon obdukcije. Ali
pretpostavljam da je to uinio odmah po dolasku u motel. Prije est dana. Kad smo ga
prvi put ispitivali, upravitelj je rekao da je Moore stigao prije est dana i otad ga vie
nisu vidjeli izvan sobe. To se slae sa stanjem u kojem se nalazi soba, sa stanjem tijela,
s datumom na novinama.
Obdukcija e biti sutra ujutro. Po tome je Bosch zakljuio da je Irving sve
dobro podmazao. Obino je na obdukciju trebalo ekati tri dana. A boini bi blagdani
sve to jo vie usporili.
ini se da je Irving znao to Bosch misli.
- Vriteljica dunosti efa medicinskih istraitelja pristala je da obavi obdukciju
sutra ujutro. Objasnio sam da e u medijima biti nagaanja koja nee biti ugodna ni

njegovoj eni ni policiji. Pristala je na suradnju. Na kraju krajeva, vriteljica dunosti

efa eli postati ef slube. Zna koliko vrijedi suradnja.
Bosch nita ne ree.
- Dakle, tada emo znati. Ali nitko, ukljuujui upravitelja, nije vidio narednika
Moorea nakon to je prije est dana uzeo sobu u motelu. Ostavio je tono odreene
upute da ga se nikako ne smije uznemiravati. Mislim da je to obavio odmah po
dolasku.
- Kako to da ga onda ranije nisu nali?
- Platio je mjesec dana unaprijed. Izriito je rekao da ga ne smiju
uznemiravati. Na ovakvome mjestu ionako nema svakodnevnog ienja soba.
Upravitelj je mislio da je Moore pijanac koji e se ovdje dan i no opijati, ili e se
pokuati izlijeiti. Ovako ili onako, na ovakvome mjestu upravitelj ne moe biti
izbirljiv. Mjesec dana, to je 600 dolara. Uzeo je novac. Drali su se obeanja da se
nee pribliavati sobi broj sedam, sve do danas kad je upraviteljeva ena opazila da je
noas netko provalio u automobil gospodina Moye, mustang. Pored toga, dakako, bili
su znatieljni. Kucali su na vrata kako bi mu to rekli, ali on nije odgovarao.
Upotrijebili su rezervni klju. Po smradu su znali to se dogodilo im su otvorili vrata.
Irving je rekao da je Moore/Moya ureaj za klimatizaciju namjestio na najjae i
najhladnije, kako bi usporio raspadanje i zadrao smrad u sobi. Vlani runici bili su
postavljeni na pod uz prag ulaznih vrata kako bi se soba jo bolje izolirala.
- Nitko nije uo hitac? - upita Bosch.
- Koliko mi znamo, nije. Upraviteljeva ena je gotovo posve gluha, a on kae
da nije nita uo. ive u posljednjoj sobi s druge strane. S jedne strane imamo duane,
a s druge uredsku zgradu. Uveer se sve to zatvara. Otraga je uliica. Pregledavamo
knjigu gostiju i pokuat emo ui u trag drugim gostima koji su boravili u motelu prvih
nekoliko dana nakon to je Moore stigao. No upravitelj kae da nikomu nije iznajmio
sobe kraj Mooreove. Mislio je da bi Moore mogao postati glasan ako ima problema s
alkoholom. I, detektive, ovo je prometna ulica. Odmah ispred motela nalazi se
autobusna postaja. Mogue je da nitko nije nita uo. Ili, ako su uli, nisu znali o emu
je rije.
Nakon kratkog razmiljanja Bosch ree:
- Ne shvaam zato je uzeo sobu za mjesec dana. elim rei, emu? Ako se
ovjek naumio ubiti, zato je to elio tako dugo skrivati? Zato nije to jednostavno
uinio i pustio da nau njegovo tijelo? To bi bio kraj prie.
- To je teko pitanje - ree Irving. - Ja mislim da je elio pruiti priliku svojoj
eni.
Bosch uzdigne obrve. Nije shvaao.
- ivjeli su odvojeno - objasni Irving. - Moda joj nije elio upropastiti
blagdane. Stoga je pokuao prikriti tu vijest tijekom dva tjedna, moda mjesec dana.
To se Boschu inilo neuvjerljivim, ali u tom trenutku nije imao boljeg
objanjenja. Vie mu nije padalo na pamet nijedno pitanje. Irving je promijenio temu i
tako stavio Boschu do znanja da je njegov obilazak mjesta zloina zavrio.
- Dakle, detektive, kako vam je rame?

- Dobro je.
- uo sam da ste bili u Meksiku kako bi tijekom lijeenja usavrili svoj
panjolski.
Bosch nije odgovorio. Nije ga zanimalo takvo avrljanje. elio je rei Irvingu
da mu se sve to ini neuvjerljivim, ak i uza sve prikupljene dokaze i objanjenja. Ali
nije znao rei zato je tako, a dok ne otkrije razlog, bit e bolje da uti.
Irving je govorio:
- Uvijek mi se ini da nema dovoljno policajaca, koji nisu Latinoamerikanci
dakako, a koji se dovoljno trude da naue drugi jezik ovoga grada. elio bih vidjeti da
cijeli Odjel...
- Imamo poruku - dovikne Donovan iz sobe.
Irving ostavi Boscha bez ijedne rijei i zaputi se prema vratima. Sheehan poe
za njim u sobu, u drutvu jo jednog detektiva kojeg je Bosch prepoznao kao ovjeka
iz Odjela za unutranju kontrolu po imenu John Chastain. Harry je trenutak oklijevao,
a zatim je poao za njima.
Jedan od tehniara iz ureda medicinskog istraitelja stajao je u hodniku blizu
vrata kupaonice, a ostali su se okupili oko njega. Bosch je poalio to je bacio rupi.
Zadrao je cigaretu u ustima i duboko udisao dim.
- Desni stranji dep - ree tehniar. - Ima tragova trulei, ali se moe proitati.
Papir je bio dvaput presavijen, pa je unutranji dio prilino ist.
Irving je iziao iz hodnika podigavi plastinu vreicu za dokaze i promatrajui
papiri u njoj. Ostali su se natisnuli oko njega. Osim Boscha.
Papiri je bio siv poput Mooreove koe. Boschu se inilo da vidi samo jedan
red rukopisa na papiru. Irving ga je pogledao kao da ga prvi put vidi.
- Bosch, morat e otii.
Harry je elio pitati to pie u poruci, ali je znao da mu nee rei. Vidio je kako
se Chastain zadovoljno smijulji.
Kraj ute trake ponovno je zastao i pripalio jo jednu cigaretu. uo je udaranje
visokih potpetica, okrenuo se i ugledao jednu od izvjestiteljica, plavokosu novinarku
Kanala 2, kako mu se pribliava drei u ruci mikrofon, a na licu lani smijeak.
Dobro uvjebanim i hitrim manevrom nala se pred njim. No prije no to je otvorila
usta, Harry ree:
- Nemam to rei! Ne radim na sluaju.
- Ne moete li samo...
- Nemam to rei!
Smijeak je nestao s njezina lica brzinom sjeiva giljotine. Ljutito se okrenula
od njega. No zaas su njezine potpetice ponovno otro lupkale kad se premjestila na
poloaj za A-snimku, onu s kojom e poeti njezin izvjetaj. Iznosili su tijelo.
Reflektori su bljetali, a est snimatelja oblikovalo je kordon. Dva ovjeka iz ureda
medicinskog istraitelja gurali su pokriveno tijelo na nosilima i proli kroz kordon do
plavog kombija to ih je ekao. Harry je opazio da je Irving, drei se stoiki
uspravno, mrana lica hodao za njima, ali ne tako daleko za njim da ga kamere ne bi

snimile. Na kraju krajeva, bilo kakvo pojavljivanje u veernjim vijestima bolje je nego
nikakvo, pogotovo za ovjeka koji je bacio oko na efov ured.
Nakon toga se prizor na mjestu zloina poeo rasprivati. Svi su poeli odlaziti.
Izvjestitelji, policajci, svi. Bosch se sagnuo ispod ute trake i pogledom traio
Donovana ili Sheehana, ali mu uto prie Irving.
- Detektive, kad malo razmislim, postoji neto to biste mogli uiniti kako
bismo sve jo vie ubrzali. Detektiv Sheehan mora ovdje dovriti posao. No elio bih
prije medija stii do Mooreove ene. Moete li se pobrinuti da obavijestite najbliu
obitelj? Dakako, nita nije sigurno, ali elim da njegova ena zna to se dogaa.
Bosch je ranije nastupio tako ojaeno da se sad nije mogao povui. elio je dio
sluaja: dobio ga je.
- Dajte mi adresu - ree.
Nekoliko minuta kasnije Irving je otiao, a policajci u odorama uklanjali su
utu traku. Bosch je vidio kako Donovan ide prema kombiju, nosei samaricu
umotanu u plastini omota i nekoliko manjih vreica s dokazima.
Harry je podigao nogu na branik kombija i vezao cipelu dok je Donovan
spremao dokaze u drvenu kutiju u kojoj se neko nalazilo vino Napa Vallevja.
- to eli, Harry? Upravo sam saznao da uope ne bi trebao biti ovdje.
- To je bilo ranije. Ovo je sada. Upravo su me ukljuili u sluaj. Dobio sam
dunost da obavijestim obitelj.
- Krasna dunost.
- Da, pa, ovjek uzme to mu daju. to je rekao? -Tko?
- Moore.
- Pazi, Harry, to je...
- Pazi, Donnie, Irving me zaduio za obitelj. Mislim da mi to daje neko pravo.
Samo elim znati to je rekao. Pa poznavao sam tog ovjeka. To nee ii dalje.
Donovan s mukom ispuhne zrak, posegne u kutiju i pone pregledavati vreice
s dokazima.
- Zapravo nije ba mnogo rekao. Nita tako znaajno. Upalio je baterijsku
svjetiljku i uperio snop na vreicu u kojoj se nalazila poruka. Samo jedna reenica.
Otkrio sam tko sam.
3.
Adresa koju mu je Irving dao oznaavala je neku kuu u Canvon Countrvju,
gotovo sat vremena vonje sjeverno od Hollywooda. Bosch krene na sjever
hollywoodskom autostradom na kojoj se ne plaa pristojba, stigne do Golden Statea i
zatim zae u mrani usjek izmeu planina Santa Susanna. Promet je bio rijedak.
Veina se ljudi nalazi u svojim domovima gdje jede peenu puricu s nadjevom,
pretpostavio je. Bosch je razmiljao o Calu Mooreu, o onome to je uinio i o onome
to je ostavio za sobom.
Otkrio sam tko sam.

Bosch nije imao pojma to je mrtav policajac mislio tom jednom reenicom
narkanom na papiriu i ostavljenom u stranjem depu. Harry je svoje zakljuke
mogao temeljiti samo na jednom razgovoru to ga je imao s Mooreom. I to je to
zapravo bilo? Dva sata ispijanja piva i viskija u drutvu mrzovoljnog i cininog
policajca. Nikako nije mogao znati to se u meuvremenu dogaalo, kako se raspao
oklop to ga je titio.
Prisjetio se svog sastanka s Mooreom. Dogodilo se to prije samo nekoliko
tjedana i radilo se o poslu, ali su ipak zavrili priajui o Mooreovim problemima.
Nali su se jednog utorka uveer u baru i grilu Catalina. Moore je radio, ali Catalina se
nalazila samo pola bloka juno od Boulevarda. Harry je ekao za ankom u stranjem
kutu. Policajcima nikad nisu naplaivali posluivanje.
Moore je sjeo na stolac do njega i naruio viski i Henry's pivo, ono to je i
Bosch imao pred sobom na anku. Bio je odjeven u traperice i maju koja mu je
mlohavo visjela preko pojasa. Uobiajena odjea tajnog policajca, a on se u tome
doimao vrlo oputeno. Traperice su na bedrima bile izlizane do sive boje. Rukavi maje
bili su odrezani, a ispod desnog rukava vidjelo se vraje lice utetovirano plavom
tintom. Moore je bio privlaan na grub nain, ali se nije obrijao ve najmanje tri dana,
pa se doimao nekako nestabilno, poput taoca kojeg su pustili na slobodu nakon
dugotrajnog zatoenja i muenja. Meu posjetiteljima Cataline isticao se kao smetlar
na vjenanju. Harry je opazio da je ovjek iz Droge zakvaio sive izme od zmijske
koe na poprene ipke stolca. To su bile posebne izme kakve su voljeli natjecatelji
rodea jer su potpetice bile okrenute prema naprijed i osiguravale bolje trenje pri
obaranju vezanog teleta. Harry je znao da ih ulini borci protiv narkomanije zovu
prainarke, jer slue istoj svrsi kad svladavaju osumnjienika pod utjecajem aneoskog
praha.
Najprije su puili, pili i nevezano razgovarali, pokuavajui uspostaviti i veze i
granice. Bosch je opazio da Mooreovo mijeano naslijee doista opravdava ime
Calexico. Bio je tamne puti, izrazito crne kose, uskih bokova i irokih ramena, a
njegovoj etnikoj pripadnosti prkosile su jedino oi. Imao je oi kalifornijskog surfera,
zelene poput antifriza. A u njegovu glasu nije bilo ni traga Meksiku.
- Postoji pogranini grad po imenu Calexico. Odmah nasuprot Mexicaliju. Jesi
li ikad bio ondje?
- Ondje sam se rodio. Tako sam dobio ime.
- Ja nikad nisam bio ondje.
- Ne zabrinjavaj se, nisi mnogo propustio. Samo pogranini gradi poput svih
ostalih. Jo uvijek odlazim onamo s vremena na vrijeme.
- Obitelj?
- Ne, vie ne.
Moore je barmenu znakom naruio jo jednu rundu, a potom je nanovo pripalio
cigaretu na cigareti to ju je popuio do filtera.
- Mislio sam da si me neto htio pitati - rekao je.
- Htio sam. Dobio sam jedan sluaj.

Pie je stiglo, a Moore glatkim pokretom strusi svoj viski. Naruio je jo jedan
prije nego to je barmen uspio upisati narudbu.
Bosch je poeo ukratko opisivati svoj sluaj. Dobio ga je prije nekoliko
tjedana, a zasad nije nikamo stigao. Tijelo tridesetogodinjeg mukarca, koji je potom
pomou otisaka prstiju identificiran kao James Kappalanni iz Oahua, Havaji,
ostavljeno je ispod nadvonjaka hollywoodske autostrade u Ulici Gower. Bio je
zadavljen icom za vezivanje bala dugom oko etrdeset pet centimetara s drvenim
zaglavcima na krajevima, za bolje zatezanje ice poto ju se omota oko neijeg vrata.
Vrlo ist i efikasan posao. Kappalannijevo lice imalo je plavkastosivu boju ostrige.
Plavi Havajanin, prozvala ga je vriteljica dunosti efa medicinskih istraitelja dok
je obavljala obdukciju. Dotad je Bosch, zahvaljujui podacima u kompjutorima, ve
saznao da je za ivota takoer bio poznat kao Jimmy Kapps, te da je imao dosje dug
poput ice to ju je netko upotrijebio da mu oduzme ivot.
- Stoga se nitko nije previe iznenadio kad su ga tijekom obdukcije otvorili i
nali etrdeset dvije gumice u njegovoj utrobi - rekao je Bosch.
- to je bilo u njima?
- Ono havajsko sranje pod nazivom staklo. Rekli su mi da je to derivat leda.
Sjeam se kad je led prije nekoliko godina bio glavni hit. U svakom sluaju, taj Jimmy
Kapps bio je kurir. Nosio je to staklo u svom elucu, vjerojatno je tek iziao iz
zrakoplova iz Honolulua kad je naletio na ovjeka sa icom. ujem da je to staklo
skupa roba, a na tritu ima mnogo konkurencije. Mislim da traim nekakvu pozadinu,
moda neku ideju koja e mi pomoi. Jer nemam ba niega. Nikakvu ideju o tome tko
je sredio Jimmvja Kappsa.
- Tko ti je rekao za staklo?
- Oni koji rade na narkoticima u sredinjici. Nisu mi mnogo pomogli.
- Zapravo nitko nita i ne zna, zato je tako. Jesu li ti rekli to o crnom ledu?
- Neto malo. To je konkurencija, rekli su. Dolazi od Meksikanaca. To je
uglavnom sve to su mi rekli.
Moore se osvrnuo u potrazi za barmenom koji se nalazio na drugom kraju
anka, a inilo se da ih namjerno ignorira.
- Sve je to relativno novo - rekao je. - U osnovi, crni led i staklo su jedno te
isto. Isti je rezultat. Staklo dolazi s Havaja. A crni led dolazi iz Meksika. Droga
dvadeset prvog stoljea, moglo bi se rei. Kad bih ja bio trgovac, rekao bih da pokriva
cijelu demografiju. Netko je zapravo uzeo kokain, heroin i phenovolidine, PCP, te sve
to pomijeao. Snana droga. Navodno ini sve. Daje opojnost cracka, ali heroin
osigurava trajnost. Govorim o satima, a ne o minutama. Zatim ima samo djeli praha,
PCP-a, kako bi se uljepao kraj uitka. ovjee, kad to jednom doista zavlada ulicama,
kad uspostave veliko trite, sranje, naokolo e hodati samo gomila zombija.
Bosch nita ne ree. Ve je znao veliki dio sve toga, ali Moore se raspriao, a
on ga nije elio pitanjem skrenuti s puta. Pripalio, je cigaretu i ekao.
- Poelo je na Havajima - rekao je Moore. - Oahu. Ondje su radili led. Drogu
su zvali jednostavno led. To je bila mjeavina PCP-a i kokaina. Vrlo profitabilno.
Potom se razvilo. Dodali su heroin. Dobra roba. Bijela. Sad to zovu staklo. Mislim da

je to bio njihov moto ili tako neto: glatko kao staklo. No u ovom poslu nita nije
zajameno. Postoje samo cijena i dobit. - Podigao je obje ruke kako bi naglasio
vanost tih dvaju imbenika. - Havajani su imali dobru robu, ali ih je muilo
dopremanje te robe na kopno. Postoje brodovi i postoje zrakoplovi, ali to se moe u
dobroj mjeri nadzirati. Ili barem do neke mjere. Hou rei, moe ih se provjeravati i
motriti na njih. Stoga su na kraju spali na kurire kakav je bio taj Kapps. Oni gutaju to
sranje i lete ovamo. No ak je i to tee no to izgleda. Kao prvo, moe se prenijeti
ograniena koliina. to si rekao, etrdeset dva balonia u tome momku? Koliko bi to
bilo, oko sto grama? To nije vrijedno truda. Povrh toga, postoji Sluba protiv droge,
SPD, a oni imaju ljude u zranim lukama, u zrakoplovima. Trae osobe poput Kappsa.
Zovu ih krijumari gumica. Imaju posve razraen profil. Zna, popis onoga to treba
traiti. Ljudi koji se znoje, ali su im usne suhe; takav uinak ima antidijaretik, sredstvo
protiv proljeva. Ono sranje od Kaopectata. Krijumari gumica to piju kao da je rije o
pepsi. To ih otkriva. U svakom sluaju, elim rei da je Meksikancima neusporedivo
lake. Zemljopis je na njihovoj strani. Imaju brodove i zrakoplove, a takoer imaju tri
tisue kilometara granice na kojoj gotovo uope nema nadzora i zabrana. Kau da
savezni agenti zaustave pola kilograma kokaina na svakih pet kilograma to prou kraj
njih. Pa, kad je rije o crnom ledu, na granici ne zaustavljaju ak ni grama. Ne znam ni
za jedan sluaj da je netko zbog crnog leda uhien na granici. - Zastao je kako bi
pripalio cigaretu. Bosch je opazio da mu ruka drhti dok dri ibicu. - Meksikanci su
zapravo ukrali recept. Poeli su oponaati staklo. Samo to se oni koriste domaim
smeim heroinom s katranom. To je ljepljivo sranje s dna posude. U tome ima
svakakvih neistoa, pa postaje crno. Zato drogu zovu crnim ledom. Proizvode
jeftinije, prevoze jeftinije i prodaju jeftinije. Gotovo su izbacili Havajane iz posla. A
to je zapravo njihov jebeni proizvod.
inilo se da je Moore time zavrio svoju priu. Harry upita:
- Jesi li ita uo o tome da Meksikanci ukokavaju havajske kurire u nastojanju
da na taj nain preuzmu trite?
- Ne, barem ne ovdje gore. Vidi, mora imati na umu, Meksikanci proizvode
to sranje. No ne mora biti da oni sami to prodaju na ulicama. Radi se o nekoliko viih
razina dok ne stigne do ulice.
- Ali su ipak oni ti koji odluuju.
- Istina. To je istina.
- Dakle, tko je uklonio Jimmvja Kappsa?
- Zatekao si me, Bosch. To je prvi put da o tome ujem.
- Je li tvoja ekipa ikad uhitila kojeg dilera crnog leda? Jeste li ikoga otkrili?
- Nekolicinu, ali ti govori o najniim prekama na ljestvama. Bijeli deki.
Dileri na Boulevardu obino su bijeli deki. Njima je lake obavljati taj posao. No to
ne znai da im drogu ne dobavljaju Meksikanci. Takoer ne znai da njihovi
dobavljai nisu bande sa Srednjeg juga. Dakle, uhienja to smo ih obavili vjerojatno ti
uope ne bi pomogla.

Lupao je praznom kriglom po anku sve dotle dok barmen nije uzgledao, a
onda mu znakom naruio jo jednu rundu. inilo se da Moore postaje sve zlovoljniji, a
Boschu dosad nije mnogo pomogao.
- Onda se moram popeti vie uz ljestve. Moe li mi ita dati? Nemam niega,
a ovo je ve staro tri tjedna. Moram neto ieprkati ili odustati od sluaja i krenuti
dalje.
Moore je gledao ravno naprijed, u boce to su stajale du stranjeg zida.
- Pazi, vidjet u to mogu uiniti - rekao je. - No mora imati na umu da se mi
ne bavimo crnim ledom. Kokain i aneoski prah, marihuana, time se bavimo iz dana u
dan. Nita egzotino. ovjee, mi smo jedinica kojoj je vaan samo broj uhienja. Ali
imam vezu u SPD-u. Razgovarat u s tim ovjekom.
Bosch je pogledao na sat. Bila je blizu pono, a on je elio otii. Gledao je
kako Moore pripaljuje cigaretu iako mu je jedna cigareta jo uvijek gorjela u krcatoj
pepeljari. Harry je jo uvijek pred sobom imao punu au piva i viski, ali je ustao i
poeo po depovima traiti novac.
- Hvala, ovjee - rekao je. - Vidi to moe uiniti i javi mi.
- Svakako - rekao je Moore. Nakon trenutka utnje, dodao je: - Hej, Bosch?
-to?
- Znam za tebe. Zna... ono to se prialo u postaji. Znam da si bio na tapetu.
Pitam se, jesi li ikad imao posla s ovjekom iz Odjela za unutranju kontrolu koji se
zove Chastain?
Bosch je na trenutak razmislio. John Chastain bio je jedan od najboljih. U
Odjelu za unutranju kontrolu pritube su se na kraju svrstavale kao opravdane,
neopravdane ili neutemeljene. On je bio poznat kao Opravdani Chastain.
- uo sam o njemu - rekao je Bosch. - On je trojka, vodi jednu jedinicu.
- Da, znam da je detektiv tree klase. Sranje, svi to znaju. Htio sam rei, je li
on... je li bio meu onima koji su se okomili na tebe?
- Ne, uvijek je to bio netko drugi.
Moore je kimnuo glavom. Ispruio je ruku i uzeo viski to se nalazio ispred
Boscha. Ispio ga je i rekao:
- Prema onome to si uo, misli li da je Chastain dobar u svom poslu? Ili je
samo jo jedno odijelo s aureolom oko guzice?
- Pretpostavljam da to ovisi o tome to misli kad kae dobar. Ali, ne, mislim
da nitko od njih nije dobar. Uz takav posao ne mogu ni biti. No ako im prui priliku,
svaki od njih e te spriti, pa tvoj pepeo staviti u vreicu.
Bosch je s jedne strane elio pitati to se dogaa, a s druge se strane nije elio
uplitati. Moore nita nije rekao. Preputao je odluku Boschu. Harry je odluio da se
nee uplitati.
Rekao je:
- Ako su se okomili na tebe, ne moe mnogo uiniti. Nazovi sindikat i uzmi
odvjetnika. Postupaj u skladu s njegovim uputama i nemoj odijelima dati nita to ne
mora.

Moore je bez rijei jo jednom kimnuo glavom. Harry je stavio na ank dvije
novanice od dvadeset dolara. Nadao se da e to pokriti raun i da e neto ostati za
barmena. Potom je iziao.
Vie nikad nije vidio Moorea.
Bosch je preao na autocestu Antelope Vallev i zaputio se prema sjeveroistoku.
Na nadvonjaku Sand Canyon pogledao je na drugu stranu autoceste i vidio bijeli
televizijski kombi koji se kretao prema jugu. Sa strane se isticao veliki broj 9. To je
znailo da e Mooreova ena ve znati to se dogaa kad Bosch onamo stigne. Osjetio
je mjeavinu krivnje i olakanja jer joj on nee morati prvi rei runu vijest.
Tada je shvatio da ne zna kako se udovica zove. Irving mu je dao samo adresu,
oito pretpostavivi da Bosch zna njezino ime. Kad je skrenuo s autoceste na glavnu
prometnicu Sierru, pokuao se prisjetiti novinskih lanaka to ih je proitao tijekom
tjedna. U njima se spominjalo njezino ime.
Ali nije se mogao sjetiti. Sjeao se da je nastavnica, profesorica engleskog
jezika, u gimnaziji u Vallevju. Takoer se sjeao da je pisalo kako nemaju djece. I
sjeao se da je nekoliko mjeseci ivjela odvojeno od mua. Ali ime, njezina se imena
nije mogao sjetiti.
Skrenuo je na Del Prado, gledao brojeve napisane na kamenim rubovima
plonika, pa se napokon zaustavio pred kuom koja je neko bila dom Cala Moorea.
Bila je to obina kua u ranerskom stilu, od one vrste kakvih je bilo na stotine
u planiranim naseljima iji itelji svakog jutra preplave autoceste. Izgledala je velika,
moda etiri spavae sobe, a Boschu se to uinilo neobinim za brani par bez djece.
Moda su neko imali drukije planove.
Svjetlo nad ulaznim vratima nije bilo upaljeno. Nikoga se nije oekivalo.
Nikoga se nije eljelo. Ipak, Bosch je na mjeseini i u sjenama vidio tratinu ispred
kue te je znao da je travu trebalo pokositi barem prije mjesec dana. Visoka trava
okruivala je znak poduzea za nekretnine Ritenbaugh to se nalazio blizu plonika.
Na kolnom prilazu nije bilo automobila, vrata garae bila su zatvorena, a
prozori su se doimali poput mranih, praznih duplji. Samo se jedno prigueno svjetlo
vidjelo iza zavjese koja je pokrivala staklo kraj ulaznih vrata. Pitao se kakva e biti, te
hoe li osjeati krivnju ili gnjev. Ili oboje.
Bacio je opuak na ulicu, a zatim iziao iz automobila i stao na njega. Proavi
kraj alosnog natpisa Prodaje se, zaputio se prema ulaznim vratima.
4.
Na otirau ispred ulaznih vrata na trijemu pisalo je DOBRO DOLI, no otira
je bio izgaen i ve se dugo nitko nije pobrinuo da ga isprai. Bosch je sve to zapazio
jer je nakon kucanja drao sputenu glavu. Znao je da e biti bolje gledati u bilo to
nego u tu enu.
Njezin se glas javio nakon to je drugi put pokucao.
- Odlazite. Nemam to rei.
Bosch se morao osmjehnuti, sjetivi se kako je i sam to rekao te veeri.

- Gospoo Moore? Ja nisam novinski izvjestitelj. Radim za policiju Los

Angelesa.
Vrata su se odkrinula nekoliko centimetara i pojavilo se njezino lice, ali je bilo
skriveno u sjeni, jer je svjetlost dopirala iza nje. Bosch je vidio da je lanac rairen
preko otvora. Ve je pripremio svoju znaku, pa ju je pokazao.
- Da?
- Gospoda Moore?
- Da?
- Ja sam Harry Bosch. Ovaj, ja sam detektiv u PLA. I poslali su me... smijem li
ui? Trebao bih... postaviti vam nekoliko pitanja i obavijestiti vas o, ovaj, razvoju
dogaaja u...
- Zakasnili ste. Ovdje su ve bili ljudi iz Kanala 4 i 5 i 9. Kad ste pokucali,
zakljuila sam da ste netko drugi. Dva ili sedam. Nitko mi drugi ne pada na pamet.
- Smijem li ui, gospoo Moore?
Spremio je lisnicu sa znakom. Zatvorila je vrata, a on je uo kako skida lanac.
Vrata su se otvorila, a ona ga kretnjom ruke pozove da ude. Uao je u predsoblje
poploano meksikim ploicama boje hre. Na zidu se nalazilo okruglo zrcalo, pa je
Bosch u njemu vidio kako zatvara i zakljuava vrata. Zapazio je da u jednoj ruci dri
papirnati rupi.
- Hoe li ovo dugo trajati? - upita ena.
Rekao je da nee, pa ga ona povede u dnevnu sobu gdje je sjela u mekani
naslonja pokriven smeom koom. Djelovao je vrlo udobno i nalazio se kraj kamina.
Kretnjom ga je pozvala neka sjedne na kau nasuprot kaminu. Ondje su zacijelo uvijek
sjedili gosti. U kaminu su se arili ostaci vatre koja se gasila. Na stoliu kraj kojeg je
sjedila vidio je kutiju papirnatih rupia i hrpu papira. Veina je nalikovala na
izvjetaje ili moda na skripta; neki svesci su se nalazili u plastinim koricama.
- Lektira - ree ena opazivi njegov pogled. - Podijelila sam uenicima knjige,
s time da lektiru predaju prije boinih blagdana. To je trebao biti moj prvi usamljeni
Boi, pa pretpostavljam da sam eljela biti sigurna kako u imati to raditi.
Bosch kimne glavom. Osvrne se naokolo po sobi. U svom je poslu mnogo
otkrivao o ljudima promatrajui njihove sobe, nain na koji ive. esto mu to ljudi
nisu mogli sami ispriati. Stoga je uio iz svojih opaanja i vjerovao je da je dobar u
tome.
Prostorija u kojoj su sjedili bila je oskudno namjetena. Nije se inilo da ovamo
esto dolaze lanovi obitelji ili prijatelji. Na jednom kraju sobe nalazila se velika
polica za knjige, puna romana u tvrdom uvezu i velikih knjiga o umjetnosti. Nije bilo
televizora. Nikakva znaka o djeci. To je bilo mjesto za tihi rad ili za razgovore uz
vatru.
Ali nita vie.
U kutu nasuprot kaminu stajalo je boino drvce visoko metar i pol, ukraeno
bijelim lampicama i crvenim kuglicama, te s nekoliko kod kue izraenih ukrasa koji
su izgledali kao da su prelazili s generacije na generaciju. Sviala mu se pomisao da je
sama namjestila i okitila drvce. Nastavila je sa ivotom i obiajima usred ruevina

svoga braka. Namjestila je drvce radi sebe. U tome je osjetio njezinu snagu. Osjeala
je bol i moda usamljenost, ali je u sebi takoer nosila snagu. Drvce je govorilo da je
ona ena koja e sve to preivjeti, izdrati do kraja. Sama. Poelio je da se moe sjetiti
njezina imena.
- Prije nego to ponete - ree ena - smijem li vas neto pitati?
Svjetlost lampe za itanje kraj njezina naslonjaa bilo je prilino slaba, ali je
jasno zapazio prodornost pogleda njezinih smeih oiju.
- Svakako.
- Jeste li to uinili namjerno? Jeste li dopustili da izvjestitelji prvi dou ovamo
kako vi ne biste morali obaviti prljavi posao? Tako je moj mu to obiavao zvati.
Obavjetavanje obitelji. Zvao je to prljavim poslom i rekao da ga detektivi uvijek
nastoje izbjei.
Bosch osjeti kako mu se lice ari. Na polici iznad kamina nalazila se ura, pa se
inilo da jako glasno otkucava za nastale utnje. Konano je uspio rei:
- Tek su mi maloprije rekli neka poem ovamo. Malo sam se namuio dok sam
vas naao. Ja... - Prekinuo se. Ona je znala. -ao mi je. Drim da imate pravo. Nisam
urio.
- U redu je. Ne bih vas trebala dovoditi u neugodnu situaciju. To je sigurno
uasan zadatak.
Bosch je poelio da ima fedora eir poput onih kakve su uvijek imali detektivi
u starim filmovima; tada bi ga mogao drati u rukama i prstima slijediti njegov obod,
tek toliko da neto radi. Pogledao ju je pozornije i uoio kakvou njene poneto
oteene ljepote. Srednje tridesete godine, pretpostavio je, smea kosa s plavim
pramenovima. Djelovala je ustro, poput trkaice. Jasno naznaena eljusna crta iznad
napetih miia vrata. Nije minkom pokuala prikriti bore to su se jedva primjetno
izvijale ispod njenih oiju. Nosila je traperice i iroku bijelu maju za koju je pomislio
da je neko pripadala njenu muu. Bosch se pitao koliko Calexica Moorea jo uvijek
nosi u svom srcu.
Harry joj se zapravo divio, jer ga je dovela u neugodnu situaciju spomenuvi
prljavi posao. Znao je da je to zasluio. U tri minute koliko ju je poznavao uinilo mu
se da ga na nekoga podsjea, ali nije bio siguran na koga. Na nekoga iz njegove
prolosti, moda. Osim snage, iz nje je zraila mirna njenost. Pogled mu se stalno
vraao na njene oi. Djelovale su poput magneta.
- U svakom sluaju, ja sam detektiv Harry Bosch - poeo je ponovno nadajui
se da e ona rei svoje ime.
- Da, ula sam o vama. Sjeam se novinskih lanaka. I sigurna sam da je moj
mu govorio o vama; mislim da je to bilo kad su vas premjestili u hollywoodski okrug.
Prije dvije godine. Rekao je kako vam je prije toga jedan studio prilino dobro platio
da bi se mogao koristiti vaim imenom i snimiti televizijski film o nekom sluaju.
Rekao je da ste kupili jednu od onih kua na stupovima, gore u brdima.
Bosch nevoljko kimne glavom i promijeni temu.

- Ne znam to su vam novinski izvjestitelji rekli, gospoo Moore, ali mene su

moji nadreeni poslali da vam kaem kako se ini da je va mu pronaen i da je
mrtav. ao mi je to sam vam to morao rei. Ja...
- Ja sam znala i vi ste znali i svaki je policajac u ovom gradu znao da e doi
do toga. Nisam razgovarala s izvjestiteljima. Nisam ni morala. Rekla sam im da
nemam to rei. Kad toliko njih doe do vae kue uveer na Boi, znate da je rije o
loim vijestima.
Kimnuo je glavom i spustio pogled na zamiljeni eir u svojim rukama.
- Dakle, hoete li mi rei? Je li slubeno proglaeno samoubojstvo? Je li
upotrijebio puku?
Bosch potvrdno kimne glavom i ree:
- Izgleda tako, ali nita nije sigurno dok...
- Dok se ne obavi obdukcija. Znam, znam. Ja sam ena policajca. Bila sam,
elim rei. Znam to smijete rei, a to ne smijete. Kakvi ste vi ljudi, ak ni sa mnom
ne moete biti iskreni. Uvijek postoje tajne to ih drite za sebe.
Vidio je kako joj se u oima pojavljuje otrina, gnjev.
- To nije tono, gospoo Moore. Samo pokuavam ublaiti...
- Detektive Bosch, ako mi elite neto rei, jednostavno mi recite.
- Da, gospoo Moore, upotrijebio je puku. Ako elite pojedinosti, mogu vam
ih dati. Va je mu, ako je to va mu, raznio sebi lice samaricom. Posve je nestalo.
Zato moramo biti sigurni da je to on i moramo biti sigurni da je to sam uinio, a tek
emo tada moi rei da je to sigurno tako. Ne pokuavamo prikriti tajne. Samo to jo
uvijek nemamo sve odgovore.
Nagnula se unatrag u naslonjau, dalje od svjetla. Bosch je kroz koprenu sjena
nazirao izraz njena lica. Ublaili su se otrina i gnjev u njezinim oima. inilo se da su
joj se ramena opustila. Osjetio se posramljenim.
- Oprostite - ree. - Ne znam zato sam vam to rekao. Trebao sam samo...
- U redu je. Pretpostavljam da sam to zasluila... I ja se ispriavam.
A tada ga pogleda bez srdbe u oima. Probio je njen oklop. Vidio je da joj je
potrebno neije drutvo. Kua je prevelika i premrana da bi sad u njoj bila sama. Sva
boina drvca i lektire ovoga svijeta to ne mogu promijeniti. Ali postojalo je neto vie
od toga zbog ega je Bosch elio ostati. Otkrio je da prema njoj osjea nagonsku
privlanost. Za Boscha to nikad nije bila privlanost suprotnosti, ve je bilo upravo
obrnuto od toga uvrijeenog vjerovanja. Uvijek je u enama koje su ga privlaile vidio
dio sebe. Zato je tako, nikad nije mogao shvatiti. Jednostavno je bilo tako. Sad je tu
ena kojoj ne zna ak ni ime, a neodoljivo ga privlai. Moda je to odraz njegovih
potreba i njega samoga, ali neto postoji i on je to uoio. Privuklo ga je i pobudilo u
njemu elju da sazna to je urezalo kolobare ispod tako prodornih oiju. Znao je da
ona, kao i on, svoje oiljke nosi u sebi, duboko zakopane, a svaki je posebna
zagonetka. Ona je poput njega. Znao je.
- ao mi je, ali ne znam vam ime. efov zamjenik samo mi je dao adresu i
rekao neka poem.
Nasmijeila se njegovoj nelagodi.

- Sylvia. Kimnuo je glavom.

- Sylvia. Ovaj, osjeam li to kojim sluajem miris kave?
- Da. elite li kavu?
- To bi bilo sjajno, ako vas ne gnjavim previe.
- Nema problema.
Ustala je, no kad je prola ispred njega, javile su mu se sumnje.
- ujte, ao mi je. Moda bih trebao otii. Vi imate o emu razmiljati, a ja
sam ovdje uljez. Bolje je...
- Molim vas, ostanite. Godit e mi drutvo.
Nije ekala odgovor. Vatra je zapucketala kad je plamen naao posljednji dep
zraka. Gledao je kako se zaputila prema kuhinji. Priekao je trenutak, jo se jednom
osvrnuo naokolo, ustao i poao prema osvijetljenim vratima kuhinje.
- Crna je u redu.
- Dabome. Vi ste policajac.
- Ne volite ih ba previe, zar ne? Policajce.
- Pa, recimo samo da nemam ba dobro iskustvo s njima.
Bila mu je okrenuta leima. Stavila je dvije alice na plou ormaria i poela
ulijevati kavu iz staklena vra. Oslonio se na dovratnik uz hladnjak. Nije bio siguran
to bi trebao rei, hoe li nastaviti slubenim tonom ili ne.
- Imate lijep dom.
- Ne. To je lijepa kua, ali ne i dom. Prodajemo je. Valjda bih trebala rei da je
sad ja prodajem.
Jo uvijek se nije okrenula.
- Znate da ne moete sebe okrivljavati za ono to je on uinio. To je bila jadna
utjeha i on je toga bio svjestan.
- Lake je rei nego uiniti.
- Da.
Uslijedio je dugi trenutak utnje prije nego to je Bosch odluio nastaviti.
- Nali su poruku.
Zastala je u onome to je radila, ali se jo uvijek nije okrenula.
- Otkrio sam tko sam. Samo je to pisalo.
Nita nije rekla. Jedna je alica jo uvijek bila prazna.
- Znai li vam to neto?
Konano se okrenula prema njemu. Na jarkom kuhinjskom svjetlu vidio je
slane tragove to su ih suze ostavile na njenu licu. Zbog toga se osjetio nesposobnim,
kao da je nitko i kao da nita ne moe uiniti kako bi joj pomogao.
- Ne znam. Moj mu... bio je zarobljen u prolosti.
- Kako to mislite?
- On se samo... uvijek se vraao. Vie je volio prolost nego sadanjost ili nadu
u budunost. Rado se vraao u vrijeme odrastanja. Volio je... Nije se mogao rijeiti
nekih stvari.
Gledao je kako joj suze klize u udubljenja ispod oiju. Okrenula se prema
ormariu i dovrila ulijevanje kave.

- to mu se dogodilo? - upita Bosch.

- to se bilo kome dogaa? - Neko vrijeme je utjela, a onda ree: - Ne znam.
elio se vratiti. Osjeao je potrebu za neim u prolosti.
Svatko osjea potrebu za svojom prolou, pomisli Bosch. Kat-kad te privlai
jae nego budunost. Obrisala je oi papirnatim rupiem, okrenula se i pruila mu
alicu. Otpio je gutljaj prije nego to neto kae.
- Jednom mi je rekao da je ivio u dvorcu - ree Svlvia. - Barem je on to tako
zvao.
- U Calexicu? - upita Bosch.
- Da, ali to je kratko trajalo. Ne znam to se dogodilo. Nikad mi nije mnogo
priao o tom dijelu svog ivota. Radilo se o njegovu ocu. Dolo je vrijeme kad ga otac
vie nije elio. On i njegova majka morali su otii iz Calexica, iz dvorca, ili to je ve
to bilo, pa ga je ona povela sa sobom preko granice. Volio je govoriti da je iz Calexica,
ali je zapravo odrastao u Mexicaliju. Ne znam jeste li kada bili ondje.
- Samo sam proao onuda. Nikad se nisam zaustavio.
- Uglavnom svi tako misle. Ne zaustavljaj se. Ali on je ondje odrastao.
Zastala je, a Bosch je ekao. Gledala je u svoju kavu. Privlana ena koju je
sve to izmuilo. Jo uvijek nije shvaala da je to za nju jednako poetak kao i kraj.
- To nikad nije prebolio. Odbacivanje. esto se vraao u Calexico. Ja nisam
ila, ali znam da on jest. Sam. Mislim da je promatrao svog oca. Moda je zamiljao
to je moglo biti. Ne znam. uvao je fotografije mjesta u kojem je odrastao. Katkad bi
ih nou, kad je drao da ja spavam, izvadio i gledao.
- Je li on jo iv, otac?
Pruila mu je jo jednu alicu kave.
- Ne znam. Rijetko je govorio o svom ocu, a onda kad bi govorio, rekao bi da
je njegov otac mrtav. Ali ne znam je li bio mrtav u prenesenom smislu ili je doista
umro. Bio je mrtav to se tie Cala. To je jedino bilo vano. Kod Cala je to bilo vrlo
osobno. Jo uvijek je osjeao da je odbaen, nakon toliko godina. Nisam ga mogla
navesti da pria o tome. No kad bi priao, jednostavno bi lagao, tvrdio bi da mu starac
nita ne znai i da ga nije briga. Ali znailo mu je. Znala sam. Nakon nekog vremena,
nakon nekoliko godina, moram priznati da sam prestala pokuavati pokrenuti razgovor
o tome. A on to nikad nije spominjao. Jednostavno bi otiao onamo, katkad preko
vikenda, katkad samo na jedan dan. Po povratku nikad ne bi govorio o tome.
- Imate li te fotografije?
- Ne, uzeo ih je kad je otiao. Nipoto ih ne bi ostavio. Bosch otpije malo kave
kako bi imao vremena da razmisli.
- ini se - pone - ne znam, ini se kao... je li to moglo imati neke veze sa...
- Ne znam. Mogu vam rei samo to da je imalo mnogo veze s nama. To je bila
njegova opsesija. Bila mu je vanija od mene. To je bio razlog to se na brak raspao.
- to je pokuavao nai?
- Ne znam. Tijekom posljednjih nekoliko godina jednostavno me iskljuio.
Moram rei da sam nakon nekog vremena i ja njega iskljuila. Tako je i zavrilo.

Bosch kimne glavom i pogleda u stranu. to bi jo mogao uiniti? Katkad ga je

njegov posao uvlaio previe duboko u tue ivote, a on je mogao samo stajati i kimati
glavom. Postavljao je pitanja zbog kojih je osjeao krivnju, jer nije imao pravo na
odgovore. On je ovdje samo glasnik. Od njega se ne oekuje da otkrije zato bi netko
uperio samaricu u vlastito lice i povukao okidae.
Ipak, zagonetka Cala Moorea i bol na njezinu licu nisu mu dali da ode.
Opinjavala ga je na nain koji je bio jai od njezine fizike ljepote. Privlana je, da,
ali bol na njenu licu, suze, ali i snaga u njenim oima djelovale su na njega. Pomislio
je da ona to nije zasluila. Kako je Cal Moore mogao tako zajebati stvar?
Ponovno je pogleda.
- Ima jo neto to mi je jednom rekao. Ovaj, imam neka iskustva s Odjelom
za unutranju...
- Znam koji je to odjel.
- Da, pa, pitao me za savjet. Pitao me poznajem li nekoga tko se raspitivao o
njemu. Zove se Chastain. Je li vam Cal priao o tome? O emu se radilo?
- Ne, nije.
Njezino se dranje mijenjalo. Bosch je doista mogao vidjeti kako iz nje
ponovno izbija gnjev. Njezine su oi postale izrazito otre. Pogodio ju je u ivac.
- Ali, znali ste neto o tome, zar ne?
- Chastain je jednom doao ovamo. Mislio je da u mu pomoi u onome to je
radio. Rekao je da sam se alila na svog mua, to je bila la. elio je pretraiti kuu, a
ja sam mu rekla neka ode. Ne elim o tome razgovarati.
- Kad je Chastain doao?
- Ne znam. Prije nekoliko mjeseci.
- Upozorili ste Cala?
Oklijevala je, a potom kimne glavom.
Tada je Cal doao u Catalinu i pitao me za savjet, shvatio je Harry.
- Sigurni ste da ne znate o emu se radilo?
- Tada smo ve ivjeli odvojeno. Nismo razgovarali. Meu nama je sve bilo
gotovo. Jedino to sam uinila bilo je to da kaem Calu kako je taj ovjek doao i kako
je lagao o tome tko se na njega alio. Cal je rekao da samo to i ine. Lau. Rekao mi je
neka se ne zabrinjavam zbog toga.
Harry je ispio svoju kavu, ali je alicu zadrao u ruci. Znala je da je njen mu
nekako zakazao, svojom je prolou izdao njihovu budunost, ali je ostala lojalna.
Upozorila ga je na Chastaina. Bosch joj to nije mogao zamjeriti. Zbog toga mu se
samo jo vie sviala.
- to vi radite ovdje? - upita ena.
- Molim?
- Ako istraujete smrt moga mua, onda zacijelo znate za istragu o njemu. Ili
mi vi takoer laete, ili jednostavno ne znate. Ako je tako, to radite ovdje?
Odloio je alicu na ormari. To mu je dalo jo nekoliko sekundi.
- efov zamjenik poslao me ovamo da vam kaem to se...
- Prljavi posao.

- Tono. Zapao me prljavi posao. No kao to sam rekao, na neki sam nain
poznavao vaeg mua i...
- Ne vjerujem da je to zagonetka koju moete rijeiti, detektive Bosch.
Kimnuo je glavom. Uobiajeni postupak na koga se ovjek uvijek mogao
osloniti.
- Predajem engleski i knjievnost u gimnaziji Grant u Vallevju - ree. Uenicima zadajem da proitaju mnoge knjige o Los Angelesu kako bi stekli osjeaj
za povijest i znaaj svoje zajednice. Sam Bog zna da ih je vrlo malo roeno ovdje. U
svakom sluaju, jedna od tih knjiga je Dugi oprotaj. Govori o jednom detektivu.
- Proitao sam je.
- Postoji jedna reenica. Znam je napamet. "Nema smrtonosnije zamke od one
to je sam sebi postavlja." Kad god to proitam, pomislim na svog mua. I na sebe.
Ponovno pone plakati. Tiho, ne skidajui pogled s Boscha. Ovaj put nije
kimnuo glavom. Vidio je potrebu u njezinim oima, pa joj je priao i poloio ruku na
njeno rame. Osjeao se nespretno, ali ona se primaknula i poloila mu glavu na prsa.
Pustio ju je da se isplae sve dok se nije odmaknula.
Poslije sat vremena Bosch je stigao kui. Uzeo je do polovice napunjenu au
vina i bocu to je ostala na stolu od veere. Iziao je na stranji trijem, sjeo, pio i
razmiljao sve do ranih jutarnjih sati. Vie nije gorjela vatra na drugoj strani usjeka.
No sad je neto gorjelo u njemu.
Calexico Moore oito je naao odgovor na pitanje to ga svi ljudi nose duboko
u sebi, na koje i Harry Bosch eli saznati odgovor. Otkrio sam tko sam.
I to ga je ubilo. Ta je pomisao stegnula Boschovu utrobu, zavukla se u
najskrovitije predjele njegova srca.
5.
U etvrtak, u zoru nakon Boia, osvanuo je jedan od onih dana za kakvima
ude snimatelji razglednica. Na nebu nije bilo ni traga smogu. Poar u brdima se
ugasio, a povjetarci s Tihog oceana davno su rastjerali dim. Udolina Los Angelesa se
sunala pod plavim nebom i mekanim kumulusima.
Bosch je odluio da poe duim putem kroz brda vozei se Woodrow
Wilsonom do raskrija s Mulholandom, a potom zavojitom cestom kroz Nicholsov
kanjon. Volio je gledati breuljke pokrivene plavim glicinijama i ljubiastim
upavcima. Na njihovim su vrhuncima vjekovale milijune dolara vrijedne kue koje su
gradu davale ozraje slave to blijedi. Dok je vozio, razmiljao je o prethodnoj veeri i
kako se osjeao dok je tjeio Sylviju Moore. Osjeao se poput policajca na
Rockwellovoj slici. Kao da je neto posebno.
Kad je iziao iz breuljkastog podruja, poao je Geneseeom do Sunseta, a
potom je preao na Wilcox. Parkirao je iza postaje, proao kraj prozora s reetkama na
eliji za pijance i uao u detektivski ured. Tmurno raspoloenje u prostoriji bilo je
opipljivije od dima cigareta u pornokinu. Detektivi su sjedili za stolovima sputenih

glava, veina je tiho razgovarala telefonom ili je zabila lica u papirologiju koja im je
svojim neprestanim pritjecanjem upravo opsjedala ivote.
Harry sjedne za stol to pripada Uredu za ubojstva i pogleda Jerryja Edgara,
svog povremenog partnera. Vie nije bilo trajno dodijeljenih partnera. Detektivski je
ured imao premalo ljudi, a zbog smanjenja prorauna nisu se primali novi djelatnici i
nije bilo promaknua. Sve se svelo na pet detektiva za tim stolom. ef Ureda, porunik
Harvey Devedeset osam Pounds, uspijevao se snalaziti tako to su detektivi radili
sami, osim na kljunim sluajevima, opasnim zadacima ili prilikom uhienja. Bosch je
ionako volio raditi sam, ali veina ostalih detektiva se alila.
- to se dogaa? - Bosch upita Edgara. - Moore?
Edgar kimne glavom. Bili su sami za stolom. Shelby Dunne i Karen Moshito
obino su dolazili poslije devet, a Lucius Porter bio je sretan ako se dovoljno otrijeznio
da doe do deset.
- Maloprije je Devedeset osam iziao iz svoje kutije i rekao da se otisci prstiju
slau. Bio je Moore. Raznio je sama sebe.
Nakon toga su nekoliko minuta utjeli. Harry je preletio pogledom papirologiju
na svom stolu, ali nije mogao prestati da razmilja o Mooreu. Zamiljao je kako Irving
ili Sheehan ili moda ak Chastain zove Sylviju Moore i kae joj da je identitet
potvren. Harry je mogao vidjeti kako njegova tanka veza sa sluajem nestaje poput
dima. Nije se morao okrenuti da bi shvatio kako netko stoji iza njega. Pogledao je
preko ramena i vidio Poundsa kako ga odozgo promatra.
- Harry, ui naas.
Poziv u staklenu kutiju. Pogleda Edgara koji je upitno uzdigao obrve. Harry
ustane i poe za porunikom u njegov ured na elu detektivske prostorije. Bila je to
malena soba s prozorima na tri strane kroz koje je Pounds mogao gledati svoje ljude,
ali je njegov stvarni kontakt s njima bio ogranien. Nije ih morao ni uti, ni osjeati
njihov miris, niti ih poznavati. Zastori koji su mu esto prijeili pogled na njih toga su
jutra bili razmaknuti.
- Sjedni, Harry. Ne moram ti rei da ne smije puiti. Jesi li lijepo proveo
Boi?
Bosch ga je samo gledao. Nije mu se svialo da ga taj ovjek zove imenom i da
ga pita o Boiu. Oklijevajui sjedne.
- to je? - upita.
- Nemoj se ponaati neprijateljski, Harry. Ja bih se trebao ljutiti. Upravo sam
uo da si dobar dio boine veeri proveo u onom otrcanom motelu, Skrovitu, u
kojem se nitko pametan ne bi elio nalaziti i gdje je Odjel za pljake i umorstva
obavljao istragu.
- Bio sam deuran - ree Bosch. - Trebali su me pozvati na mjesto dogaaja.
Poao sam onamo da vidim to se dogaa. Pokazalo se da me Irving ipak treba.
- To je u redu, Harry, ako ostane na tome. Rekli su mi neka ti kaem da se ne
petlja u sluaj Moore.
- to bi to trebalo znaiti?
- Ba ono to ti se ini da znai.

- Gledaj, ako ti...

- Nije vano, nije vano. - Pounds umirujuom kretnjom uzdigne ruke, potom
stisne hrbat nosa i tako najavi poetak glavobolje. Otvori srednju ladicu pisaeg stola i
izvadi kutijicu aspirina. Proguta dva aspirina bez vode.
- Dosta smo rekli o tome, u redu? - ree Pounds. - Nisam... ne moram se svaki
put...
Pounds se zagrcne i odskoi od stola. Proe kraj Boscha, izleti iz kutije, pa
potri do fontanice kraj ulaza u detektivski ured. Bosch ga nije ak ni pogledao. Samo
je sjedio na svojoj stolici. Pounds se za nekoliko trenutaka vrati i nastavi.
- Ispriavam se. U svakom sluaju, govorio sam da se ne moram svaki put
prepirati s tobom kad te pozovem ovamo. Doista drim da mora neto poduzeti u vezi
s problemom koji se javlja u tvom odnosu prema zapovjednom ustroju ovog odjela.
Sve dovodi do krajnosti.
Bosch je mogao vidjeti kako mu se u kutovima usana jo uvijek zadrao bijeli
aspirin slian kredi. Pounds ponovno proisti grlo.
- Samo ti prenosim savjet za tvoje...
- Zato mi to Irving sam ne kae?
- Nisam rekao... gledaj, Bosch, zaboravimo na to. Jednostavno zaboravi.
Reeno ti je i s tim smo gotovi. Ako ima neke namisli u vezi s prolom veeri, s
Mooreom, odustani. Time e se baviti netko drugi.
- Siguran sam da je tako.
Budui da je uo upozorenje, Bosch ustane. Poelio je baciti tog ovjeka kroz
njegov vlastiti stakleni zid, ali e se zadovoljiti cigaretom kad bude vani, iza elije za
pijance.
- Sjedni - ree Pounds. - Nisam te zato zvao.
Bosch ponovno sjedne i bez rijei prieka. Gledao je kako se Pounds pokuava
pribrati. Ponovno je otvorio ladicu i izvadio drveno ravnalo kojim se odsutno
poigravao kad je poeo govoriti.
- Harry, zna li koliko smo imali sluajeva ubojstava ove godine?
Pitanje je stiglo iznebuha. Harry se pitao kamo Pounds smjera. Znao je da se on
sam bavio s jedanaest sluajeva, ali est tjedana nije radio, tijekom ljeta dok se u
Meksiku oporavljao od rane.
Pretpostavljao je da Odjel za umorstva ima sedamdesetak sluajeva godinje.
- Nemam pojma - ree.
- Pa, rei u ti - ree Pounds. - Do ovog trenutka u ovoj smo godini imali
ezdeset est ubojstava. I, dakako, jo uvijek imamo pet dana do kraja godine.
Vjerojatno e se pojaviti jo koji sluaj. Mislim, najmanje jedan. Dani uoi Nove
godine uvijek su opasni. Vjerojatno emo...
- Pa to s tim? Sjeam se da smo lani imali pedeset devet. Ima sve vie
umorstava. to je jo novo?
- Novo je da se broj rijeenih sluajeva smanjuje. Manji je od polovice broja
ubojstava. Od ezdeset est sluajeva trideset dva su rijeena. Sad, dobar dio tih
sluajeva rijeio si ti. Povjerio sam ti jedanaest sluajeva. Sedam si ih rijeio

uhienjem ili na neki drugi nain. Imamo naloge za uhienje u jo dva sluaja. Od
preostala dva otvorena sluaja, jedan se sporo razvija, a ti se aktivno bavi Jamesom
Kappalannijem. Tono?
Bosch kimne glavom. Nije mu se svialo kako se sve ovo razvija, ali nije bio
siguran zato je to tako.
- Problem je cjelokupni uspjeh - ree Pounds. - Kad se gleda sve redom... pa, to
je prije gadan neuspjeh.
Pounds snano pljesne ravnalom po dlanu i zavrti glavom. U Harryjevoj glavi
poela se oblikovati ideja o tome to sve ovo zapravo znai, ali neto mu je jo uvijek
nedostajalo. Nije bio siguran to Pounds tono smjera.
- Razmisli o tome - nastavi Pounds. - Sve te rtve i njihove obitelji! A za njih
nema pravde. I tada, tada, pomisli kako e se srozati povjerenje javnosti u nas, u ovaj
Odjel, kad L. A. Times preko cijele stranice u gradskoj rubrici razglasi da vie od
polovice ubojica na podruju hollywoodskog okruga nekanjeno eta naokolo.
- Ne vjerujem da se moramo zabrinjavati za to hoe li povjerenje javnosti
spasti na nie grane - ree Bosch. - Mislim da ne moe.
Pounds ponovno protrlja hrbat nosa i mirno ree:
- Ovo nije trenutak za tvoj jedinstveni cinini pogled na ovaj posao, Bosch.
Nemoj ovamo donositi svoju aroganciju. Mogu te maknuti s ubojstava i staviti na
automobile ili maloljetnike kad god poelim. Shvaa li me? Rado u izgutati vatru
ako se poali sindikatu.
- Gdje e tada biti tvoja statistika o rijeenim sluajevima? to e tada pisati u
gradskoj rubrici? Dvije treine ubojica u Hollywoodu nekanjeno se izvuku?
Pounds vrati ravnalo u ladicu i zatvori je. Boschu se uini da mu se na licu
nazire osmijeh i pone vjerovati da je upravo uao u njegovu klopku. Pounds tada
otvori drugu ladicu, izvadi plave korice i stavi ih na stol. U takvim su se koricama
obino drali izvjetaji istrage o umorstvu, ali je Bosch vidio da sadre tek nekoliko
stranica.
- Dobro si primijetio - ree Pounds. - to nas dovodi do svrhe ovoga sastanka.
Vidi, govorimo o statistici, Harry. Rijeimo li jo jedan sluaj, nai emo se na
sredini. Umjesto da kaemo da ih se vie od polovice izvue, moemo rei da je pola
ubojica uhvaeno. Rijeimo li jo dva sluaja, moemo rei daje vie od pola
uhvaeno. Shvaa li me?
Kad Bosch nita nije rekao, Pounds samo kimne glavom. Napravio je pravu
predstavu poravnavajui korice na stolu, a potom se zagleda ravno u Boscha.
- Lucius Porter se nee vratiti - ree. - Jutros sam s njim razgovarao. Kani u
prijevremenu mirovinu radi stresa. Rekao je da ide k lijeniku.
Pounds posegne u ladicu i izvadi jo jedne plave korice s izvjetajem o
umorstvu. Zatim jo jedne. Bosch je shvatio to se dogaa.
- Nadam se da je naao dobrog lijenika - govorio je Pounds dok je stavljao
pete i este korice na hrpu. - Jer kad sam se posljednji put raspitivao, ovaj Odjel ne
smatra da je ciroza jetre bolest izazvana stresom. Porter je pijanica i to je sve. Nije
poteno da mu se prizna invaliditet uslijed stresa i da dobije prijevremenu mirovinu jer

ne moe nadzirati svoju sklonost piu. Sredit emo ga na administrativnom sasluanju.

Nije me briga ako i Majku Terezu dovede za svog odvjetnika. Sredit emo ga. Kucnuo je prstom po hrpi plavih korica. - Pogledao sam ove sluajeve; imao je osam
otvorenih sluajeva; i to je upravo jadno. Kopirao sam tobonji tijek istrage, pa u
provjeriti. Kladio bih se da je sve izmiljeno. Sjedio je negdje za ankom u ono
vrijeme kad je navodno ispitivao svjedoke ili istraivao. - Pounds alosno zavrti
glavom. - Zna, izgubili smo mogunost provjere onda kad smo prestali slati
istraitelje u parovima. Nitko nije mogao pripaziti na tog ovjeka. Sad ovdje imam
osam otvorenih istraga, a tako nemaran rad odavno nisam vidio. Koliko ja znam, svaki
se ovaj sluaj mogao rijeiti.
A ija je bila ideja da detektivi rade sami, poelio je pitati Bosch, ali nije
upitao. Umjesto toga, ree:
- Jesi li ikad uo priu o tome to se dogodilo kad je Porter jo bio u odori prije
desetak godina? On i njegov partner jednom su prilikom stali da napisu prijavu protiv
nekog govnara koji je sjedio na ploniku i opijao se na javnome mjestu. Porter je
vozio. To je bio rutinski postupak, samo prekrajna prijava, pa je ostao za upravljaem.
Sjedio je ondje kad je govnar ustao i pucao u lice njegovu partneru koji je stajao s
objema rukama na notesu i primio metak ravno medu oi. A Porter je sjedio i gledao.
Pounds je djelovao ozlojeeno.
- Poznata mi je ta pria, Bosch - ree Pounds. - Ponavljaju je svakoj generaciji
novaka koja proe kroz akademiju. Lekcija o tome to ne treba uiniti, kako ne
zajebati. Ali to je davna prolost. Ako se elio izvui na raun stresa, trebao je to tada
uiniti.
- U tome je stvar, ovjee. Nije to uinio onda kad je mogao. Pokuao je to
prebroditi. Moda je pokuavao deset godina, a onda je jednostavno potonuo u bujici
svega tog sranja to se valja svijetom. to eli da uini? Da izabere jednaki izlaz kao
Cal Moore? Dobiva li zvjezdicu u dosjeu ako gradu pritedi pokoju mirovinu?
Pounds je nekoliko sekundi utio, a onda ree:
- Vrlo rjeito, Bosch, ali na duge staze tebe se uope ne tie to e biti s
Porterom. Nisam to uope trebao spominjati. No uinio sam to kako bi razumio ono
to ti sada elim rei.
Ponovno se pozabavio onim trikom pospremanja, kako bi bio siguran da je
poravnao sve uglove na hrpi plavih korica. Potom je cijelu hrpu gurnuo preko stola
prema Boschu.
- Preuzet e Porterove sluajeve. elim da na nekoliko dana ostavi sluaj
Kappalanni. Ionako nimalo ne napreduje. Ostavi ga do iza prvoga i posveti se ovome.
elim da preuzme osam Porterovih otvorenih sluajeva i da ih proui. Uini to brzo.
Htio bih da potrai neki sluaj s kojim po svom sudu moe brzo neto uiniti, a zatim
se svim silama baci na to u sljedeih pet dana, do Nove godine. Radi i vikendom,
odobrit u prekovremeno. Ako eli da ti se pridrui jo netko iz ekipe, nema
problema. Ali strpaj nekoga u zatvor, Harry. Poi i uhiti mi nekoga. Ja... moramo
rijeiti jo jedan sluaj kako bismo stigli do polovice. Krajnji je rok pono uoi Nove
godine.

Bosch ga je uporno gledao preko hrpe korica. Sada je posve proitao tog
ovjeka. Pounds vie nije policajac. Postao je birokrat. Sad je nita. Zloine,
prolijevanje krvi, ljudsku patnju vidi samo kao statistike podatke u dnevniku rada. Na
kraju godine dnevnik rada mu kae koliko je uspjean bio u poslu. Ne ljudi. Ne
unutranji glas. Takva vrsta bezline arogancije truje vei dio policije i izolira je od
grada, od njegovih itelja. Nije ni udo to Porter eli otii. Nije udo to je Cal Moore
sam sebi dokrajio ivot. Harry ustane, podigne hrpu korica i zagleda se u Poundsa
pogledom koji je govorio: Poznajem te. Pounds skrene pogled u stranu. Na vratima
Bosch ree:
- Zna, ako onemogui Portera, jednostavno e ti ga poslati natrag za na stol.
Gdje e tada biti? Koliko e sluajeva idue godine jo uvijek biti nerijeeno?
Pounds je uzdigao obrve dok je razmiljao o tome.
- Ako ga pusti da ode, dobit e zamjenu. Ima mnogo pametnih ljudi za
drugim stolovima. Meehan koji radi na maloljetnicima je dobar. Dovede li ga za na
stol, kladim se da e tvoja statistika bolje izgledati. No ako onemogui Portera, pa ga
dovede natrag, moda emo ovo idue godine ponovno raditi.
Pounds prieka trenutak, kako bi bio siguran da je Bosch zavrio, a potom ree:
- to je to s tobom, Bosch? Kad je rije o istraivanju, Porter ti nije ni do
koljena. Ipak, stoji ovdje i pokuava mu spasiti dupe. U emu je tos?
- Nema nikakvog tosa, porunie. Mislim da u tome i jest tos. Shvaa me?
Odnio je korice do svog mjesta za stolom i spustio ih na pod kraj stolice. Edgar
ga je gledao. Jednako kao Dunne i Moshito koji je nedavno stigao.
- Ne pitajte - ree Harry.
Sjeo je, pogledao hrpu kraj svojih nogu i nije elio imati nikakva posla s time.
Ono to je elio bila je cigareta, ali u detektivskom se uredu ne smije puiti, barem ne
dok je Pounds u blizini. Potraio je broj u svom Rolodexu i utipkao ga. Na poziv se
netko javio tek nakon to je telefon sedmi put zazvonio.
- to je sad?
- Lou?
- Tko je to?
- Bosch.
- O, da, Harry. Oprosti, nisam znao tko zove. to se dogaa? uo si da u
traiti prijevremenu mirovinu zbog stresa?
- Da. Zato te i zovem. Dobio sam tvoje sluajeve. Pounds mi ih je dao, pa bih
pokuao bar jedan sluaj rijeiti zaista brzo, recimo do kraja tjedna. Pitao sam se ima
li ti neku ideju... dri li da moda zna na koji bih se sluaj trebao usredotoiti?
Poinjem ni od ega.
S druge strane zavladala je duga utnja.
- Harry, sranje - konano ree Porter, a Bosch prvi put shvati da je ovjek
moda ve pijan. - Uh, prokletstvo. Nisam mislio da e onaj pua sve svaliti na tebe.
Ja, uh, Harry... Harry, nisam ba uspio...

- Hej, Lou. Zna i sam da to nije nita strano. Spreman sam za posao. Samo
traim neto od ega bih mogao poeti. Ako mi ne moe pomoi, u redu. Jednostavno
u sve pogledati.
Priekao je i shvatio da su ostali za stolom sluali to govori, a nisu to ni
pokuali prikriti.
- Jebi ga - ree Porter. - Ja, uh, jebi ga, ne znam, Harry. Nisam... nisam se ba
trudio, zna to elim rei. Nekako sam posve u komi. uo si za Moorea? Sranje, sino
sam gledao vijesti. Ja...
- Da, prava teta. uj, Lou, ne zabrinjavaj se zbog toga! U redu? Pogledat u
sve to. Imam ovdje izvjetaj o umorstvima, pa u sve pregledati.
Nita. -Lou?
- U redu, Harry. Nazovi me ponovno ako eli. Moda u se kasnije neega
sjetiti. Sada mi nije ba najbolje.
Bosch je nekoliko trenutaka razmiljao prije nego to ita kae. U mislima je
predoio Portera na drugoj strani linije kako stoji u potpunome mraku. Sam.
- Sluaj - tiho e Bosch. - Bit e bolje... mora se uvati Poundsa kad je rije o
tvom zahtjevu za prijevremenu mirovinu. Mogao bi poslati odijela da te provjere, zna
na to mislim, postaviti nekoliko momaka da motre na tebe. Mora se kloniti barova.
Mogao bi pokuati da onemogui tvoj zahtjev. Razumije?
Nakon nekoliko trenutaka Porter je rekao da razumije. Bosch spusti slualicu i
pogleda ostale za stolom. Detektivski je ured uvijek djelovao buno, sve dotle dok nije
morao obaviti telefonske razgovore to ih nitko nije trebao uti. Bosch izvadi cigaretu.
- Devedeset osam ti je utrapio sve Porterove sluajeve? - upita Edgar.
- Tako je. Taj sam, smetlar ovog ureda.
- Da, a to smo onda mi, nepouzdane face?
Bosch se nasmijei. Vidio je da Edgar nije znao treba li biti zadovoljan to je
izbjegao taj zadatak ili ljutit jer je zaobien.
- Pa, Jede, ako eli, vratit u se u kutiju i rei efu da si voljan ovo podijeliti sa
mnom. Siguran sam da e gnjida...
Prekinuo se jer ga je Edgar udario nogom ispod stola. Osvrnuo se i vidio kako
mu se pribliava Pounds. Lice mu je bilo crveno. Vjerojatno je uo posljednje rijei.
- Bosch, nee valjda ovdje puiti tu odvratnu stvar?
- Neu, porunie, ba sam kanio izii.
Odgurne stolicu od stola i izie na stranje parkiralite kako bi popuio
cigaretu. Stranja vrata elije za pijance bila su otkljuana i otvorena. Boini pijanci
ve su ukrcani u zatvorski autobus i odvezeni do sudnice. ovjek u sivom
kombinezonu polijevao je gumenim crijevom pod elije. Harry je znao da je betonski
pod elije pod laganim nagibom to je pomagalo u svakodnevnom ienju. Gledao je
kako prljava voda tee kroz vrata na parkiralite, a zatim nestaje u odvodnom kanalu.
U vodi je bilo bljuvotina i krvi, a smrad je bio odvratan. No Harry se nije micao. Ovo
je mjesto u kojem ivi i radi.
Kad je popuio, bacio je opuak u vodu i gledao kako ga izljev odnosi u kanal.

6.
Osjeao se kao da je detektivski ured postao akvarij, a on jedina riba u vodi.
Morao je pobjei od radoznalih pogleda. Bosch podigne hrpu plavih korica i kroz
stranja vrata izie na parkiralite. Potom se brzo vrati u postaju kroz vrata uvareva
ureda, zaputi se kratkim hodnikom kraj prostorije za pritvor i stubitem do spremita
na prvom katu. Malenu su prostoriju zvali Brani apartman jer je imala leajeve u
udaljenom kutu. Zajednika neslubeno slubena postaja. Ondje se takoer nalazio
stari stol iz kantine i telefon. I bilo je mirno. Samo mu je to trebalo.
Danas je prostorija bila prazna. Bosch spusti hrpu korica na stol i odmakne
iskrivljeni automobilski branik obiljeen kao dokaz. Nasloni ga na hrpu kutija za
dosjee kraj razbijene daske za surfanje na valovima na kojoj se takoer nalazila cedulja
s brojem dokaznog materijala. Potom se posveti poslu.
Harry je zurio u trideset centimetara visoku hrpu korica. Pounds je rekao da je
okrug ove godine imao ezdeset est ubojstava, zasad. S obzirom na rotaciju i
ukljuujui Harrvjevo dvomjeseno lijeenje, Porter je vjerojatno dobio etrnaest
sluajeva. Osam ih je jo otvoreno, a to znai da je rijeio est sluajeva. To nije lo
rezultat s obzirom na promjenjivu narav umorstava u Hollywoodu. irom zemlje
veina rtava umorstava poznavala je svog ubojicu. To su najee bili ljudi s kojima
su jeli, pili, spavali, ivjeli. Ali u Hollywoodu je drukije. Ne postoje nikakva pravila.
Postoje samo otkloni, zastranjivanja. Ovdje stranci ubijaju strance. Ne mora postojati
razlog. rtve se nalazi u uliicama, kraj autocesta, du grmljem prekrivenih padina u
Griffith Parku, u vreama baenim kao smee u restoranske kontejnere. Jedan od
Harryjevih otvorenih sluajeva bilo je otkrie tijela u komadima - po jedan dio na
svakom od odmorita poarnih ljestava peterokatnog hotela na Goweru. Taj sluaj nije
izazvao previe uenja u uredu. Ljudi su ak zbijali ale oko toga i govorili kako je
srea da rtva nije odsjela u Holiday Innu. Ondje ima etrnaest katova.
To zapravo znai da se u Hollywoodu udovite moe s lakoom kretati meu
ljudima. Samo jedan automobil vie na pretrpanoj autocesti. Neki e biti uhvaeni, a
neki e nestati bez traga, osim ako ovjek ne rauna krv to je ostavljaju za sobom.
Porter je rijeio est sluajeva, a osam ih je ostalo nerijeeno i tada se odluio
povui. Takvi rezultati nee mu donijeti odlija, ali to ipak znai da je na ulicama est
udovita manje. Bosch shvati da bi mogao uravnoteiti Porterove rezultate ako uspije
rijeiti jedan od osam otvorenih sluajeva. Slomljeni bi policajac barem otiao s
ujednaenim rezultatima.
Boscha nije bilo briga za Poundsa i njegovu elju da rijei jo jedan sluaj do
ponoi uoi Nove godine. Nije osjeao nikakvu privrenost Poundsu, a vjerovao je da
godinje slaganje u tablice, crtanje grafikona i analiziranje izgubljenih ivota niemu
ne slui. Zakljuio je da e posao obaviti za Portera, ako ga obavi. Jebe Poundsa.
Gurnuo je korice u pozadinu stola kako bi imao mjesta za rad. Odluio je na
brzinu pregledati svaki sluaj umorstva i podijeliti ih u dvije skupine. Jedna hrpa sa
sluajevima koje se moglo brzo rijeiti, a druga sa sluajevima za koje nije vjerovao da
bi neto mogao uiniti u tako kratko vrijeme.

Sloio ih je kronolokim redom, poevi od davljenja sveenika koje se

dogodilo na Valentinovo u pregradi javnog kupalita u Santa Monici. Poslije dva sata,
kad je zavrio s pregledavanjem, Harry je imao samo dvije plave korice na hrpi
sluajeva koji se moda mogu rijeiti. Jedan je bio star mjesec dana. Jednu je enu
netko odvukao s klupe na autobusnoj postaji na Las Palmasu do mrane vee
zatvorene prodavaonice hollywoodskih suvenira, silovao je i noem ubio. Drugi je
sluaj bio star osam dana. Otkriveno je tijelo mukarca iza non-stop restorana na
Sunsetu, blizu zgrade Udruge redatelja. rtva je premlaena na smrt.
Bosch se usredotoio na ta dva sluaja, jer su bili najsvjeiji, a iskustvo mu je
usadilo vrsto uvjerenje da rjeavanje sluaja, kao kod mnoenja broja samim sobom,
postaje sve tee sa svakim danom to prolazi. Tip koji je zadavio sveenika sigurno se
nekanjeno izvukao. Harry je znao da postoci govore tome u prilog.
Bosch je takoer uviao da bi mogao brzo rijeiti dva najnovija sluaja ako
bude imao sree. Kad bi uspio identificirati mukarca kojeg su nali iza restorana, taj
bi ga podatak mogao odvesti do obitelji, prijatelja i suradnika, pa najvjerojatnije i do
motiva, a moda i do ubojice. Ili, ako bi uspio slijediti kretanje rtve koja je silovana
do mjesta na kojima je bila prije odlaska na autobusnu postaju, moda bi saznao gdje i
kako ju je ubojica uoio.
Ishod je bio neizvjestan, pa je Bosch odluio da temeljito proui oba dosjea
prije nego to donese konanu odluku. No s obzirom na postotke, ipak je najprije uzeo
najsvjeiji sluaj. Tijelo pronaeno iza restorana bilo je najtopliji trag.
Na prvi pogled u izvjetaju o umorstvu upadalo je u oi ono to nije sadravao.
Porter nije preuzeo gotovi, tipkani primjerak obdukcijskog protokola. Stoga se Bosch
morao osloniti na istraiteljeve saetke i na Porterove biljeke s obdukcije, a ondje je
pisalo samo to da je rtva premlaena do smrti tupim predmetom, to je policijski izraz
za gotovo sve.
Procijenjeno je da je rtvi bilo oko pedeset pet godina, nazvana je Juan
Neznanac #67. Razlog tome bilo je uvjerenje da je rije o ovjeku latinskog podrijetla,
a to je bio ezdeset sedmi neidentificirani mukarac latinskog podrijetla naen mrtav u
okrugu Los Angelesa tijekom godine. Na tijelu nije pronaen ni novac, ni lisnica, niti
bilo kakva druga osobna stvar osim odjee, a sva je proizvedena u Meksiku. Jedini
klju za identifikaciju bila je tetovaa na gornjem lijevom dijelu prsa. To je bio
jednobojni obris neega slinog duhu. U dosjeu se nalazila polaroidna fotografija.
Bosch ju je nekoliko trenutaka prouavao i zakljuio da je plavi crte duha slinog
Casperu bio vrlo star. Tinta je izblijedjela, a crte nejasan. Juan Neznanac #67
tetovirao se u mladosti.
Izvjetaj s mjesta zloina to ga je Porter napisao sadravao je podatke o tome
da je tijelo u noi 18. prosinca u 1,44 naao policajac koji nije bio na dunosti,
identificiran jedino brojem znake. Poao je na rani doruak ili kasnu veeru kad je
ugledao tijelo kraj kontejnera za smee blizu kuhinjskih vrata restorana Jaje i ja.
Policajac #1101 nedavno je prijavio ifru sedam i parkirao iza lokacije s
namjerom da ode u restoran. rtva je primijeena na istonoj strani kontejnera za
smee. Tijelo je lealo nauznak, glava prema sjeveru, noge prema jugu. Teke ozljede

bile su jasno vidljive, a policajac je obavijestio deurnog zapovjednika da je potrebno

poslati ekipu za ubojstva. Policajac u blizini kontejnera nije vidio druge osobe ni prije
ni nakon otkrivanja tijela.
Bosch je u koricama potraio saetak to ga je napisao policajac koji je prijavio
otkrie tijela, ali toga nije bilo. Potom je pregledao druge fotografije u dosjeu.
Prikazivale su tijelo na mjestu dogaaja, prije nego to su ga tehniari odvezli u
mrtvanicu.
Bosch je vidio da je rtvino tjeme puklo nakon jednoga estokog udarca.
Takoer je bilo rana na licu i osuene crne krvi na vratu i po cijeloj nekad bijeloj
majici to ju je ovjek imao na sebi. Mrtvaeve su ake oputeno leale uz tijelo. Na
snimkama aka Bosch je vidio da su dva prsta savijena unatrag uslijed kompliciranog
prijeloma - klasine rane zadobivene u obrani. Osim rana, Bosch je opazio grubost
aka punih oiljaka, te kvrgave miie na rukama. ovjek je bio neka vrsta fizikog
radnika. to je radio u uliici iza restorana u jedan ujutro?
Zatim su u koricama bile izjave svjedoka, djelatnika restorana Jaje i ja. Sve su
to bili mukarci, to se Boschu uinilo pogrenim, jer je i on nekoliko puta rano ujutro
ondje jeo i sjeao se da su uvijek konobarice posluivale za stolovima. Porter je oito
zakljuio da one nisu vane, pa se usredotoio iskljuivo na radnike u kuhinji. Svaki je
ispitani mukarac rekao kako se ne sjea da je ikad vidio rtvu, ivu ili mrtvu.
Porter je na vrhu jedne izjave nacrtao zvjezdicu. To je bila izjava pomonoga
kuhara koji je stigao na posao u jedan ujutro, proavi tono kraj istone strane
kontejnera i kroz kuhinjska vrata. Na tlu nije vidio nikakvo tijelo, a bio je siguran da bi
ga vidio da se ondje nalazilo kad je ulazio.
To je Porteru pomoglo da smjesti vrijeme ubojstva u razdoblje od etrdeset
etiri minute izmeu dolazaka pomonoga kuhara i policajca koji je naao tijelo.
Zatim su se u dosjeu nalazili kompjutorski ispisi PLA, Dravnog popisa
kriminalaca, Kalifornijskog ministarstva pravosua i Slube za imigraciju i
naturalizaciju u ijim su se kompjutorima traili rtvini otisci prstiju. Sva etiri
izvjetaja bila su negativna. Nisu pronaeni odgovarajui otisci. Juan Neznanac #67
ostao je neidentificiran.
Na kraju su se nalazile biljeke to ih je Porter vodio tijekom obdukcije, koja je
obavljena tek u utorak, na Badnjak, zbog uobiajene guve i nagomilanih poslova u
mrtvozornikovu uredu. Bosch je shvatio da je Porterova posljednja slubena dunost
moda bila to da gleda kako reu jo jedno tijelo. Nakon blagdana nije se vratio na
posao.
Moda je Porter znao da se nee vratiti, jer su njegove biljeke bile oskudne,
samo jedna stranica na koju je narkao nekoliko misli. Neke od njih Bosch uope nije
mogao proitati. Druge je biljeke uspio proitati, no bile su besmislene. Ali je Porter u
dnu stranice zaokruio biljeku koja je glasila: Vrijeme smrti - 12 do 18 sati.
Bosch je znao da biljeka znai kako je, na temelju brzine smanjivanja
temperature jetre i drugih pokazatelja u tijelu, smrt vjerojatno nastupila izmeu
podneva i est sati poslije podne, ali ne kasnije.

Bosch je u poetku pomislio da to nema smisla. Tako je vrijeme smrti bilo

pomaknuto za najmanje sedam i pol sati prije otkria tijela. To se nije slagalo ni s
tvrdnjom pomonog kuhara da u jedan ujutro nije vidio nikakvo tijelo kraj kontejnera.
Zbog tih je kontradikcija Porter i zaokruio biljeku. To je znailo da Juan
Neznanac #67 nije ubijen iza restorana. Znailo je da je ubijen negdje drugdje, gotovo
pola dana ranije, a zatim je njegovo tijelo baeno iza restorana.
Izvadio je biljenicu iz depa i poeo sastavljati popis ljudi s kojima eli
razgovarati. Prvi na popisu bio je lijenik koji je obavio obdukciju; Harry je elio
potpuni izvjetaj. Potom je zapisao Portera, s kojim je elio podrobnije razgovarati.
Nakon toga zapisao je ime pomonoga kuhara, jer je u Porterovim biljekama pisalo
samo to da kuhar nije vidio tijelo na tlu kad je dolazio na posao. Nita nije pisalo o
tome je li kuhar vidio nekog drugog ili neto neobino u uliici. Takoer je zapisao da
treba razgovarati s konobaricama koje su tog jutra radile.
Kako bi upotpunio svoj popis, Bosch je morao podii slualicu i nazvati ured
deurnog zapovjednika.
- elim razgovarati s jedanaest nula jedan - ree Bosch. -Moete li pogledati
na ploi i rei mi tko je to?
Ponovno mu se javio Kleinman. On ree:
- Jako smijeno, pametnjakoviu.
- to je? - ree Bosch, ali mu tada sine. - Je li to Cal Moore?
- Bio je Cal Moore. Bio je.
Harry spusti slualicu, a nekoliko mu je misli istodobno palo na pamet. Juan
Neznanac #67 pronaen je dan prije no to je Moore uzeo sobu u Skrovitu. Pokuao
je dokuiti to bi to moglo znaiti. Moore rano jednog jutra nailazi na tijelo u uliici.
Idueg dana uzima sobu u motelu, stavlja na najjae ureaj za klimatizaciju i iz
dvocijevke ispaljuje sebi samu u lice. Poruka to je ostavlja za sobom jednostavna je
koliko i zagonetna.
Otkrio sam tko sam.
Bosch pripali cigaretu i prekrii #1101 sa svog popisa, ali nastavi razmiljati o
toj najnovijoj informaciji. Osjeao je nestrpljenje, uznemirenost. Vrpoljio se na stolici,
a zatim je ustao i poeo kruiti oko stola. Ubacio je Portera u okvir to ga je stvarao
takav razvoj dogaaja i nekoliko puta razmotrio sve od poetka. Svaki je put dolazio
do istih zakljuaka: Porter dobiva poziv u vezi sa sluajem Juana Neznanca #67. Oito
je na mjestu dogaaja morao razgovarati s Mooreom. Idueg dana Moore nestaje.
Idueg tjedna Moore je pronaen mrtav, a idueg dana Porter objavljuje da e se
obratiti lijeniku i zatraiti prijevremenu mirovinu. Previe podudarnosti.
Podigne slualicu i nazove stol ekipe za umorstva. Edgar se javi, a Harry ga
zamoli neka posegne preko stola i u Rolodexu potrai Porterov broj telefona. Edgar
mu ga ree i doda:
- Harry, gdje si?
- Zato, Devedeset osam me trai?
- Ne. Prije nekoliko minuta nazvao je jedan od momaka iz Mooreove jedinice.
Kae da trai tebe.

- Da, zato?
- Hej, Harry, ja ti samo prenosim poruku, a neu obavljati tvoj posao umjesto
tebe.
- Dobro, dobro. Tko je nazvao?
- Rickard. Samo me zamolio da ti kaem kako imaju neto za tebe. Dao sam
mu broj tvoga pagera jer nisam znao hoe li se uskoro vratiti ovamo. Dakle, gdje si?
- Nigdje.
Bosch spusti slualicu i utipka broj Porterove kue. Telefon je zazvonio deset
puta. Harry spusti slualicu i pripali jo jednu cigaretu. Nije znao to da misli o svemu
tome. Je li Moore tek sluajno naiao na tijelo, onako kako pie u izvjetaju? Je li ga
on mogao ondje baciti? Bosch nije imao pojma.
- Nigdje - glasno ree prostoriji punoj kutija.
Ponovno podigne slualicu i nazove ured medicinskog istraitelja. Ree svoje
ime i zatrai da ga spoje s dr. Corazon, vriteljicom dunosti efa. Harry nije elio
telefonistici rei razlog poziva. U slualici je gotovo cijelu minutu vladala utnja prije
nego to se Corazon javila.
- Ovdje sam usred guve - ree.
- Sretan Boi i tebi.
- Oprosti.
- Mooreova obdukcija?
- Da, ali ne mogu o tome razgovarati. to ti treba, Harry?
- Upravo sam naslijedio jedan sluaj, a u dosjeu nema obdukcijskog izvjetaja.
Pokuavam saznati tko je obavio obdukciju, tako da dobijem kopiju.
- Harry, nisi morao traiti vriteljicu dunosti da to sazna. Mogao si pitati bilo
kojeg od istraitelja koji ovdje besposleno sjede.
- Da, ali oni nisu tako slatki prema meni kao ti.
- U redu, pouri, kako glasi ime?
- Juan Neznanac #67. Datum smrti je osamnaesti. Obdukcija je obavljena
dvadeset etvrtog.
Nita nije rekla, a Bosch je pretpostavio da gleda raspored zaduenja.
- Da - ree nakon pola minute. - Dvadeset etvrtog. To je radio Salazar, a
njega sad nema. Na odmoru je. To je bila njegova posljednja obdukcija do idueg
mjeseca. Poao je u Australiju. Ondje je ljeto.
- Sranje.
- Ne zabrinjavaj se, Harry. Imam ovdje cijeli paket. Sally je oekivao da e
Lou Porter danas svratiti po to. No Lou se nije pojavio. Kako si ti dobio taj sluaj?
- Lou se odluio povui.
- Isuse, to je dolo nekako brzo. to je njegova... ekaj malo... Nije ekala da
joj kae kako e priekati. Ovaj put je nije bilo due od minute. Kad se vratila, glas joj
je bio prodorniji.
- Harry, doista moram poi. Ovako emo, eli li da se naemo nakon posla?
Dotad u uhvatiti neto vremena, proitat u ovo i rei ti to imamo. Upravo sam se

sjetila da tu ima neega zanimljivog. Salazar me zamolio za odobrenje da zatrai

pomo strunjaka.
- Strunjaka za to?
- Entomologa, strunjaka za kukce s Kalifornijskog sveuilita. Sally je naao
kukce.
Bosch je ve znao da se liinke nisu mogle razviti u tijelu ovjeka koji je bio
mrtav najvie dvanaest sati. Salazar za identificiranje toga ionako ne bi trebao pomo
entomologa.
- Kukci - ree.
- Da. U sadrini eluca i u brisu nosa. No sad nemam vremena razgovarati o
tome. U dvorani za obdukcije ekaju me etiri nestrpljiva mukarca. A samo je jedan
od njih mrtav.
- Pretpostavljam da su oni ivi Irving, Sheehan i Chastain, tri muketira.
Corazon se nasmije i ree:
- Shvatio si.
- U redu. Kad i gdje emo se nai?
Bosch pogleda na sat. Bila su gotovo tri sata.
- Moda oko est? - ree ona. - To e mi dati vremena da ovo zavrim i
pogledam paket o tvom Juanu Neznancu.
- Da ja doem onamo?
Njegov se pager pone javljati. Iskljuio ga je dobro uvjebanim pokretom
desne ruke.
- Ne, da vidimo - ree Corazon. - Moemo li se nai u Crvenom vjetru? Ondje
moemo ekati da proe prometna guva.
- Bit u tamo - ree Harry.
Nakon to je spustio slualicu, pogleda broj na svom pageru. Prepoznao ga je
kao broj javne govornice i nazvao.
- Bosch? - javi se neiji glas.
- Tako je.
- Rickard. Radio sam s Calom Mooreom. BANG jedinica?
- Tono.
- Imam neto za tebe.
Bosch nita ne ree. Osjeti kako mu marci prolaze akama i rukama. Pokuao
je Rickardu dati lice, ali nije uspio. Ljudi koji su radili na narkoticima imali su
nemogue radno vrijeme i bili su posebna vrsta. Bosch nije znao tko je Rickard.
- Zapravo, trebao bih rei da je Cal neto ostavio za tebe -ree Rickard. - eli
li da se naemo? Ne elim da se to dogodi u postaji.
- Zato ne?
- Imam svoje razloge. Moemo razgovarati o tome kad se vidimo.
- Gdje e to biti?
- Zna li jedno mjesto na Sunsetu, Jaje i ja? To je restoran. Pristojna hrana.
Onamo ne zalaze narkomani.
- Znam gdje je to.

- Dobro. Mi smo u zadnjem separeu otraga, odmah kraj kuhinjskih vrata. Stol s
jedinim crncem u restoranu. To sam ja. Iza restorana je parkiralite. U uliici.
- Znam. Tko su "mi"?
- Cijela Calova ekipa je ovdje.
- Zar se vi momci uvijek ondje zadravate?
- Da, prije nego to krenemo na ulicu. Vidimo se uskoro.
7.
Ime restorana se promijenilo otkako je zadnji put bio ondje. Sad se zvao
Sveameriko jaje i ja, to je znailo da je vjerojatno prodan strancima. Bosch izie iz
svog capricea i zaputi se stranjom uliicom da vidi mjesto na kojem je ostavljen Juan
Neznanac #67. Nalazilo se odmah ispred stranjih vrata restorana u koji esto zalazi
mjesna ekipa za narkotike. Njegovo razmiljanje o tome to bi to moglo znaiti
prekinuli su ulini prosjaci koji su mu prili maui svojim loniima. Bosch ih je
ignorirao, ali ga je njihova nazonost podsjetila na jo jednu manjkavost Porterove
oskudne istrage. U izvjetajima nije bilo niega o tome da su kao mogui svjedoci
ispitane skitnice u toj uliici. Sad bi im vjerojatno bilo nemogue ui u trag.
U restoranu, u stranjem separeu, ugledao je etiri mlada mukarca, a meu
njima jednog crnca. Sjedili su u utnji, zagledani u prazne alice za kavu na stolu. Kad
je privukao stolicu i sjeo, Harry je opazio zatvoreni smei fascikl na stolu.
- Ja sam Bosch.
- Tom Rickard - ree crnac. Ispruio je ruku, a potom je preostalu trojicu
predstavio kao Finksa, Montireza i Fedareda.
- Umorili smo se od motanja po uredu - ree Rickard. - Calu se svialo ovo
mjesto.
Bosch samo kimne glavom i pogleda fascikl. Vidio je da ondje pie ime
Humberto Zorrillo. Nita mu nije znailo to ime. Rickard gurne fascikl prema njemu.
- to je to? - upita Harry ne dotaknuvi ga.
- Vjerojatno posljednje na emu je radio - ree Rickard. - Kanili smo to predati
OPU-u, ali smo se predomislili, jer je to ionako pripremao za tebe. A oni momci dolje
u Parkeru samo ga pokuavaju vui kroz blato. U tome im neemo pomoi.
- Kako to misli?
- Mislim da ne mogu ostaviti na miru injenicu da se ovjek ubio. Moraju mu
ralaniti cijeli ivot i tono saznati zato je uinio ovo ili ono. ovjek se ubio, jebi ga.
to se tu jo ima rei?
- Ne eli znati zato je to uinio?
- Ja ve znam zato, ovjee. Zbog posla. Na kraju e nas sve srediti. elim
rei, znam zato.
Bosch samo ponovno kimne glavom. Druga trojica jo uvijek nisu nita rekli.
- Samo si dajem oduka - ree Rickard. - Ovo je bio jedan od onih dana.
Najdui jebeni dan u mom ivotu.

- Gdje je ovo bilo? - upita Harry i pokae fascikl. - Zar ljudi iz OPU-a nisu
pregledali njegov stol?
- Da, jesu. Ali ovaj dosje nije bio tamo. Vidi, Cal ga je ostavio u jednom od
BANG-ovih automobila, u jednoj od onih krntija to ih mi koristimo. U depu iza
prednjeg sjedala. Nismo ga opazili tijekom tjedna njegova nestanka jer se danas prvi
put netko od nas vozio u stranjem dijelu automobila. Obino uzimamo dva
automobila kad idemo u akciju. No danas smo svi uskoili u jedan i krstarili
Boulevardom nakon to smo stigli na posao i uli vijest. Vidio sam da je to gurnuto u
dep. Unutra se nalazi malena poruka. Kae da ovo trebamo dati tebi. Znali smo da
radi na neemu za tebe, jer je one veeri ranije otiao kako bi se u Catalini naao s
tobom.
Bosch jo uvijek nije otvorio fascikl. Sam pogled na njega izazivao je u njemu
nelagodni osjeaj.
- One veeri u Catalini rekao mi je da ga progone ljudi iz Unutranje. Znate li
zato?
- Ne, ovjee, ne znamo to se dogaalo. Samo znamo da su se motali naokolo.
Poput muha oko govana. Odjel za unutranju kontrolu pretraio je njegov stol prije
OPU-a. Uzeli su dosjee, njegov telefonski imenik, ak i pisai stroj s njegova stola. To
je bio jedini to smo ga imali. Ali o emu se radilo, ne znamo. ovjek je za sobom
imao mnoge godine rada, a mene ljuti to su ga progonili. Na to sam mislio kad sam
ranije rekao da ga je posao sredio. Sredit e nas sve.
- to je s onim izvan posla? S njegovom prolou. Njegova je ena rekla...
- Ne elim sluati ta sranja. Ona mu je naprtila odijela. Izmislila je neku priu
kad ju je napustio i natovarila mu istragu na vrat. Samo ga je eljela unititi, ako mene
pita.
- Kako zna da je to bila ona?
- Cal nam je rekao, ovjee. Rekao je da su doli i postavljali pitanja. Rekao je
da je to poteklo od nje.
Bosch se pitao tko je lagao, Moore svojim partnerima ili Sylvia njemu. Na
trenutak je razmislio o njoj i nije mu se inilo moguim da mu je ona to uinila. Ali
nije se uputao u raspravu s etvoricom policajaca. Na koncu je ispruio ruku i uzeo
fascikl. Potom je otiao.
Bio je previe znatieljan da bi ekao. Znao je da ne bi smio ak ni imati taj
dosje. Da bi trebao uzeti telefon i nazvati Frankieja Sheehana u OPU-u. No automatski
se na brzinu osvrnuo naokolo kako bi bio siguran da je sam u automobilu i poeo
itati. Na prvoj se stranici nalazila uta ceduljica.
Za Harryja Boscha
Nije bila ni potpisana niti datirana. Bila je zalijepljena na list papira za koji je
spajalicom bilo privreno pet obrazaca za terensko ispitivanje. Harry je maknuo
spajalicu i prolistao obrasce. Pet razliitih imena, sve mukarci. lanovi BANG
jedinice su svu petoricu uhitili tijekom listopada ili studenog. Ispitali su ih i pustili na
slobodu. Svaki je obrazac sadravao uglavnom samo opis, kunu adresu, broj vozake
dozvole, te datum i mjesto uhienja. Ta imena Boschu nisu nita znaila.

Pogledao je list papira za koji su obrasci bili privreni. Imao je oznaku

INTERNI PODSJETNIK, a u podnaslovu je pisalo: BANG obavjetajni izvjetaj #144.
Datum je bio 1. studenog, a na peatu PREDANO bio je datum 3. studenog.
Tijekom prikupljanja informacija o aktivnostima u vezi s narkoticima u Okrugu
12, policajci Moore, Rickard, Finks, Fedaredo i Montirez obavili su brojna terenska
ispitivanja osumnjienika za koje se vjeruje da sudjeluju u trgovini drogom u podruju
Hollywood Boulevarda. Posljednjih je tjedana pozornost policajaca zaokupila
injenica da su pojedinci umijeani u prodaju droge poznate kao crni led, a to je
kombinacija heroina, kokaina i PCP-a u krutom obliku. Potranja za tom drogom na
ulici zasad je na niskoj razini, ali se oekuje da e njezina popularnost rasti.
Policajci ove jedinice vjeruju da se nekoliko pojedinaca koji esto mijenjaju
mjesto boravka bavi prodajom crnog leda na ulinoj razini. Tijekom istrage
identificirano je pet osumnjienika, ali nisu uslijedila uhienja. Vjeruje se da ulinom
mreom prodaje upravlja pojedinac iji identitet zasad nije poznat policajcima.
Dounici i korisnici crnog leda otkrili su nam da najei oblik droge to se
prodaje na ulinoj razini u ovom podruju dolazi iz Meksika, a ne s Havaja odakle je
led prvi put stigao - pogledaj miljenje Slube protiv droge 502 - i jo uvijek se u
velikim koliinama uvozi na kopno.
Policajci BANG-a obratit e se SPD radi informacija o izvorima te droge i
nastavit e pratiti zbivanja u Okrugu 12.
Narednik C. V. Moore #1101
Bosch je ponovno proitao izvjetaj. Sve je to bilo napisano samo zato da se
zatiti vlastita guzica. Nita nije reeno i nita ne znai. Nije imalo nikakve vrijednosti,
ali je napravljeno kako bi pretpostavljeni vidio da su svjesni problema i da poduzimaju
korake kako bi to suzbili. Moore je zacijelo shvatio da crni led vie nije rijetkost na
ulicama te je elio podnijeti izvjetaj kako bi se zatitio od buduih predbacivanja.
Sljedei u dosjeu bio je izvjetaj s datumom 9. studenoga o uhienju ovjeka
po imenu Marvin Dance zbog posjedovanja kontrolirane tvari. U izvjetaju je pisalo da
su BANG policajci uhitili Dancea na Ivaru nakon to su ugledali kako ulinom dileru
predaje poiljku crnog leda. Policajci BANG jedinice Rickard i Finks motrili su na
Dancea na Ivaru sjeverno od Boulevarda. Osumnjienik je sjedio u parkiranom
automobilu, a policajci su vidjeli kako mu prilazi drugi mukarac i ulazi u automobil.
U izvjetaju je pisalo da je Dance izvadio neto iz usta i to pruio drugom
ovjeku koji je tada iziao iz automobila i poao dalje. Dva su se policajca razdvojila, a
Finks je slijedio drugog ovjeka dok se nisu maknuli iz Danceova vidokruga. Tada ga
je zaustavio i zaplijenio osmicu - osam zasebno pakiranih grama crnog leda u balonu.
Rickard je nastavio motriti na Dancea koji je ostao u automobilu i ekao da sljedei
diler doe po robu. Nakon to mu je Finks radijem javio da je obavio uhienje, Rickard
je krenuo na Dancea.
No Dance je progutao ono to je jo imao u ustima. Dok je on sjedio na
ploniku vezan lisiinama, Rickard je pretraio automobil, ali nije naao drogu. Ali u
zguvanoj plastinoj ai iz McDonalda, u odvodnom kanalu kraj vrata vozila,
policajac je naao jo est balona i u svakome po osmicu.

Dancea su uhitili zbog prodaje i zbog posjedovanja s namjerom da prodaje. U

izvjetaju je pisalo da osumnjienik nije htio razgovarati s policajcima koji su ga
uhitili, pa je rekao samo to da plastina aa McDonalda nije njegova. Nije traio
odvjetnika, ali je jedan odvjetnik ipak stigao u postaju za manje od sat vremena i
obavijestio policajce da bi bilo protuustavno odvesti njegova klijenta u bolnicu i dati
mu ispumpati eludac ili pretraiti fekalije njegova klijenta kad ovjek poe obaviti
nudu. Moore, koji je sudjelovao u postupku uhienja u postaji, nazvao je deurnog
zamjenika dravnog odvjetnika i saznao da odvjetnik uhienika ima pravo.
Dance je puten uz jamevinu od 125 000 dolara dva sata nakon uhienja.
Boschu se to uinilo neobinim. U izvjetaju je pisalo da je uhien u 11,42 uveer. To
je znailo da je u razdoblju od dva sata usred noi Dance naao odvjetnika, jamca i
deset posto gotovine - 12 500 dolara - potrebnih za polog.
Protiv Dancea nikad nije podignuta optunica. Sljedea stranica u fasciklu bio
je obrazac odbijanja iz ureda dravnog odvjetnika. Zamjenik dravnog odvjetnika koji
je prouio sluaj utvrdio je da nema dovoljno dokaza koji povezuju Dancea sa aom
iz McDonalda to se nalazila u odvodnom kanalu metar dalje od automobila.
Dakle, nije bilo optunice za posjedovanje. Zatim je propala optunica za
prodaju jer policajci nisu vidjeli da je novac promijenio vlasnika kad je Dance dao
osmicu ovjeku koji je uao u automobil. Zvao se Glenn Druzon. Imao je sedamnaest
godina i odbio je svjedoiti da je balon primio od Dancea. Zapravo, pisalo je u
izvjetaju, bio je spreman svjedoiti da je kod sebe imao balon prije nego to je uao u
Danceov automobil. Ako ga pozovu, svjedoit e da je on pokuao prodati drogu
Danceu, ali Dance nije bio zainteresiran.
Sluaj protiv Dancea je propao. Druzon je optuen za posjedovanje, a zatim,
kao maloljetnik, uvjetno puten na slobodu.
Bosch podigne pogled s izvjetaja i zagleda se niz uliicu. Vidio je okruglu
zgradu od bakra i stakla Udruge redatelja kako se uzdie na njenom kraju. Tek je
nazirao vrh reklame Marlboro Mana to se nalazila na Sunsetu otkako je on znao za
sebe. Pripalio je cigaretu.
Ponovno je pogledao obrazac odbijanja iz ureda dravnog odvjetnika. Uz njega
je spajalicom bila privrena zatvorska fotografija plavokosog Dancea koji se
smijuljio prema objektivu. Bosch je znao da je ono to se dogodilo uobiajeni nain na
koji zavravaju mnogi sluajevi, ako ne i veina ulinih sluajeva. Sitna se riba, zadnji
sloj, uhvati na udicu. Vee ribe pokidaju povraz i otplivaju dalje. Policajci znaju da
mogu samo prekinuti poneki lanac, ali nikad nee ulice oistiti od droge. Makne se
jednog dilera, a netko drugi zauzme njegovo mjesto. Ili ga neki odvjetnik izvue, a
dravni odvjetnik s ladicama punim sluajeva ne podie optunicu, jer nema dovoljno
dokaza. To je bio jedan od razloga zbog kojih je Bosch ostao u Odjelu za umorstva.
Katkad je mislio da je to jedini zloin koji se doista takvim smatra.
No ak se i to poelo mijenjati.
Harry uzme zatvorsku fotografiju i stavi je u dep, a onda privremeno zatvori
fascikl. Muilo ga je Danceovo uhienje. Pitao se kakvu je vezu Calexico Moore vidio

izmeu Dancea i Jimmvja Kappsa, to ga je navelo da to stavi u fascikl namijenjen

Boschu.
Bosch izvadi malenu biljenicu iz unutranjeg depa i pone sastavljati
kronoloki popis. Zapisao je:
9. studenog Dance uhien
13. studenog Jimmy Kapps mrtav
4. prosinca Susret izmeu Moorea i Boscha
Bosch zatvori biljenicu. Znao je da se mora vratiti u restoran i Rickardu
postaviti odreeno pitanje. No najprije iznova otvori fascikl. Ostala mu je jo samo
jedna stranica, jo jedan obavjetajni izvjetaj jedinice. To je bio saetak informacija
to ih je Moore dobio od SPD agenta zaduenog za Los Angeles. Tu je datum bio 11.
prosinca to je znailo da je Moore to pripremio tjedan dana nakon to je susreo
Boscha u Catalini.
Harry je pokuavao shvatiti kako se sve to uklapa u sve ostalo i to znai, ako
uope neto znai. Na njihovom je sastanku Moore zadrao za sebe neke informacije,
ali se kasnije obratio SPD-a sa zahtjevom da mu da neke informacije. Kao da je igrao s
obje strane mree. Ili je Moore moda pokuavao sam rijeiti Boschov sluaj.
Bosch pone polako itati izvjetaj, nesvjesno savijajui gornje kutove fascikla.
Informacije to ih je toga dana dao pomonik specijalnog agenta SPD-a Rene
Corvo, Ured Los Angeles, ukazuju na to da crni led u prvom redu potjee iz Baja
Kalifornije. Vjeruje se da osumnjienik 44Q3 Humberto Zorrillo (11.11. 54.) vodi tajni
laboratorij na podruju Mexicalija gdje se proizvodi meksiki led za distribuciju u
SAD-u. Osumnjienik ivi na rancu bikova koji se prostire na 6 000 jutara JZ od
Mexicalija. Meksika Dravna policija, DP, iz politikih razloga nije nita poduzela
protiv Zorrilla. Nije poznato kakav se nain transporta koristi u ovoj operaciji. Zrano
promatranje nije otkrilo avionsku pistu na rancu. Na temelju iskustva, SPD dri da se
za operaciju koristi cestovni promet kroz Calexico ili moda kroz San Ysidro.
Meutim, na tim prijelazima nisu uhvaene nikakve poiljke. Vjeruje se da
osumnjienik uiva podrku i suradnju policajaca DP-a. U seoskim naseljima,
barrijima, JZ Mexicalija on je ope poznat i o njemu se govori kao o heroju. Podrka
se dijelom temelji na velikodunom davanju poslova, medicinskih potreptina, barrio
obitavalita i poljskih kuhinja stanovnitvu siromanih podruja u kojima je odrastao.
Neki stanovnici JZ podruja Zorrilla zovu El Papa de Mexicali. Povrh toga, Zorrillov
ran je dobro uvan tijekom 24 sata. El Papa, Papa, rijetko se moe vidjeti izvan ranca.
Izuzetak su tjedna putovanja u Baju da u tamonjoj areni prisustvuje borbi s bikovima
koji su uzgojeni na njegovu rancu. U Dravnoj policiji kau da je zasad njihova
suradnja u bilo kakvoj akciji SPD-a protiv Zorrilla nemogua.
Narednik C. V. Moore #1101
Bosch je zatvorio fascikl i nekoliko trenutaka zurio u nj. U glavi su mu se
motale razne misli. On je bio ovjek koji nije vjerovao u sluajnosti, pa se poeo pitati
kako to da prisutnost Cala Moorea poinje bacati sjenu preko svega to je na njegovu
putu. Pogledao je na sat i vidio kako e uskoro biti vrijeme da krene na sastanak s
Teresom Corazon. No, bilo to da mu se vrzmalo po glavi, nije moglo suzbiti misao

to mu se nametala: Frankie Sheehan iz OPU-a trebao bi imati podatke iz dosjea o

Zorrillu. Bosch je radio sa Sheehanom u OPU-u. On je dobar ovjek i dobar istraitelj.
Ako provodi legitimnu istragu, trebao bi dobiti dosje. Ako to ne ini, onda nije ni
vano.
Izie iz automobila i zaputi se ponovno do restorana. Ovaj put je uao kroz
kuhinjska vrata iz uliice. BANG jedinica je jo uvijek bila ondje, a etiri mlada
policajca sjedila su tiho kao da se nalaze u stranjoj prostoriji pogrebnog zavoda.
Boschova je stolica jo uvijek bila tu. Bosch ponovno sjedne.
- to je bilo? - upita Rickard.
- Proitao si ono, zar ne? Priaj mi kako ste uhitili Dancea.
- to se tu ima priati? - ree Rickard. - Mi se trudimo, a dravni odvjetnik
odbacuje sluaj. to je jo novo? Droga je drukija, ovjee, ali je sve isto kao i prije.
- to vas je navelo da motrite na Dancea? Kako ste znali da ondje isporuuje
robu?
- uli smo naokolo.
- Pazi, vano je. Ima veze s Mooreom.
- Kako?
- Sada ti ne mogu rei. Morat e mi vjerovati dok ne razrijeim jo poneto.
Samo mi reci tko je dobio mig. O tome se radilo, zar ne?
inilo se da Rickard razmilja o mogunostima to ih ima.
- Da, bio je to mig. Moj dounik.
- Tko je to bio?
- Gledaj, ovjee, ne mogu...
- Jimmy Kapps. Bio je to Jimmy Kapps, zar ne?
Rickard je ponovno oklijevao, a to je bila potvrda Boschu. Ljutilo ga je to je
to otkrio gotovo sluajno i tek nakon policajeve smrti. No slika je postajala jasnija.
Kapps izdaje Dancea da ima konkurenta manje. Potom leti natrag na Havaje, pokupi
balonie i vraa se natrag. No Dance vie nije u zatvoru, a Jimmy Kapps stradava
prije no to uspije prodati ijedan svoj balon.
- Zato nisi doao razgovarati sa mnom kad si uo da su ubili Kappsa, do
vraga? Pokuavao sam otkriti neki trag, a cijelo...
- O emu to govori, Bosch? Moore se one veeri sastao s tobom radi Kappsa.
On...
Svima za stolom postalo je jasno da Moore one veeri u Catalini nije Boschu
rekao sve to zna. Zavladala je muna utnja. Ako to ranije nisu znali, sad su saznali:
Moore je neto mutio. Bosch konano progovori:
- Je li Moore znao da je Kapps tvoj dounik?
Rickard je ponovno oklijevao, no onda ipak kimne glavom. Bosch ustane i
gurne fascikl pred Rickarda.
- Ne elim ovo. Nazovi Franka Sheehana u OPU i reci mu da si to upravo
naao. Ovisi o tebi, ali ja mu ne bih rekao da si dosje najprije pokazao meni. Ni ja mu
neu rei.
Harry zakorai da krene od stola, ali onda stane.

- Jo neto. Taj ovjek Dance, jeste li ga viali naokolo?

- Ne od uhienja - ree Fedaredo.
Ostala su trojica odmahnula glavama.
- Ako ga uspijete pronai, javite mi. Imate moj broj.
Iziavi kroz kuhinjska vrata, Bosch je ponovno pogledao ono mjesto u uliici
na kojem je Moore naao Juana Neznanca #67. Navodno. Vie nije znao to bi o
Mooreu trebao vjerovati. Ali nije mogao potisnuti pitanje o tome kakva je veza
postojala izmeu Juana Neznanca, Dancea i Kappsa, ako je uope postojala neka veza.
Znao je da e imati klju ako otkrije identitet mukarca radnikih aka i miiavih
ruku. Tada e nai ubojicu.
8.
U Parker centru Harry je proao kraj spomenika ispred zgrade i uao u
predvorje gdje je policajcu za prijamnim pultom morao pokazati znaku prije nego to
ga je ovaj pustio da ue. Ova sluba je prevelika i previe bezlina. Policajci za pultom
ne bi prepoznali nikoga ispod ina zapovjednika.
Predvorje je bilo krcato ljudima to dolaze i odlaze. Neki su bili u odorama,
neki u odijelima, a neki s oznakom POSJETITELJ to im je bila zataknuta o koulju.
Bili su to graani koji su se prvi put nali u tom labirintu, pa sve promatraju irom
otvorenih oiju. Harry je s vremenom Parker centar poeo doivljavati kao birokratski
labirint to ometa, a ne olakava posao policajaca na ulici. Zgrada je imala sedam
katova, a na svakom katu u svakom hodniku postojao je zaseban feud. Svaki su feud
ljubomorno uvali zapovjednici, zamjenici i pomonici efova. Svaka se skupina
sumnjiavo odnosila prema drugim skupinama. Svaka je bila udruenje unutar
golemog udruenja.
Bosch je tijekom osam godina slube u Odjelu za pljake i umorstva dobro
upoznao taj labirint. A tada je pao i izgorio pod teinom istrage Odjela za unutranju
kontrolu. Radilo se o tome da je pucao u nenaoruanog ovjeka osumnjienog za niz
ubojstava. Bosch je pucao kad je ovjek posegnuo pod jastuk, a Bosch je mislio da eli
uzeti pitolj. Ispod jastuka nalazio se tupe. Situacija je bila gotovo smijena, osim za
ovjeka koji je dobio metak. Drugi istraitelji OPU-a povezali su tog sumnjivca s
jedanaest ubojstava.
Njegovo je tijelo u kartonskoj kutiji poslano u krematorij. Boscha su poslali u
hollywoodski okrug.
Dizalo je bilo krcato, a zaudaralo je po ustajalom zadahu. Iziao je na treem
katu i uao u urede Odjela za znanstvena istraivanja. Tajnica je ve bila otila. Harry
se nagnuo preko pulta i dosegnuo gumb kojim su se otvarala vrata. Proao je kroz
balistiki laboratorij i uao u ured. Donovan je jo uvijek bio ondje i sjedio za svojini
stolom.
- Kako si uao ovamo?
- Otvorio sam si vrata.

- Harry, nemoj to initi. Ne smije hodati naokolo i tako kriti sigurnosne

propise.
Bosch pokajniki kimne glavom.
- to eli? - upita Donovan. - Nemam nijedan tvoj sluaj.
- Jasno da ima.
- Koji?
- Cal Moore.
- Gluposti.
- Gledaj, imam dio sluaja, pa imam samo nekoliko pitanja. Moe odgovoriti
na njih ako eli. Ako ne eli, i to je u redu.
- to ima?
- Provjeravam neke pojedinosti koje su se pojavile u dva sluaja na kojima
radim, a vode me ravno na put Cala Moorea. I zato bih samo... samo elim biti siguran
u vezi s Mooreom. Zna na to mislim?
- Ne, ne znam na to misli.
Bosch povue stolicu od drugog stola i sjedne. Bili su sami u uredu, ali je
Bosch govorio tiho i polako, nadajui se da e pobuditi zanimanje tehniara OZI-a.
- Radi vlastitog mira elio bih biti siguran. Pitam se, moe li mi rei da li se
sve uklapa.
- Uklapa sa ime?
- Ma daj, ovjee. Je li to Cal i je li jo netko bio u toj sobi? Uslijedila je duga
tiina, a tada Donovan proisti grlo. Konano ree:
- Kako to misli da radi na sluajevima koji te vode na njegov put?
Poteno pitanje, pomisli Bosch. Pojavila se sitna prilika.
- Imam mrtvog dilera. Zamolio sam Moorea da neto provjeri u vezi s tim.
Zatim imam mrtvog Juana Neznanca u uliici kraj Sunseta. Moore je naao tijelo.
Idueg dana uzeo je sobu u onoj rupi od motela i smrsio sebi konce samaricom. Ili
tako izgleda. Samo elim provjeriti je li sve onako kako izgleda. uo sam da su u
mrtvanici obavili identifikaciju.
- Zato misli da su ta dva sluaja povezana s ovim to se dogodilo Mooreu?
- U ovom trenutku nita ne mislim. Samo pokuavam iskljuiti neke
mogunosti. Moda je sve samo sluajnost. Ne znam.
- Pa - ree Donovan - ne znam to su otkrili medicinski istraitelji, ali ja imam
otiske iz sobe koji su pripadali njemu. Moore je bio u toj sobi. Upravo sam zavrio s
time. Trebao mi je cijeli dan.
- Kako to?
- Kompjutor Ministarstva pravosua cijelo jutro nije radio. Nisam mogao
dobiti otiske. Poao sam u Kadrovski kako bih uzeo Mooreove otiske iz njegova
dosjea, ali su mi rekli da ih je ve uzeo Irving. Izvadio je karton s otiscima prstiju i
odnio ga medicinskom istraitelju. Zna, to se ne bi smjelo initi, ali tko e mu to rei,
zamjeriti mu se. Stoga sam morao ekati da kompjutor proradi. Skinuo sam otiske
nakon ruka i maloas zavrio s poslom. Moore je bio u toj sobi.
- Gdje su se nalazili otisci?

- ekaj malo.
Donovan odgurne stolicu do ormaria za spise i kljuem iz depa otkljua
jednu ladicu. Dok je prelistavao dosjee, Bosch je pripalio cigaretu. Donovan je
konano izvukao jedan dosje i gurnuo stolicu natrag do stola.
- Ugasi to sranje, Harry. Mrzim to.
Bosch baci cigaretu na linoleum, stane na nju, a potom gurne opuak ispod
Donovanova stola. Donovan pone pregledavati neke stranice to ih je izvukao iz
fascikla. Bosch je vidio da svaka prikazuje tlocrt motelske sobe u kojoj je pronaeno
Mooreovo tijelo.
- Dakle, ovako - ree Donovan. - Otisci u sobi slau se s Mooreovima. Svi.
Usporedio sam ih...
- To si ve rekao.
- Stiem do toga, stiem. Da vidimo, imamo palac, etrnaest toaka, na
kundaku oruja. To je, pretpostavljam, bilo odluujue, etrnaest.
Harry je znao da je potrebno samo pet istih toaka na otisku prsta da bi se
identifikacija prihvatila na sudu. Podudarnost u etrnaest toaka otiska na oruju bilo
je gotovo kao da imaju fotografiju osobe koja dri puku.
- Zatim... da vidimo... imamo etiri otiska koji se podudaraju u tri toke na
cijevima oruja. Mislim da su se ti otisci nekako zamrljali kad mu je puka izbijena iz
ruku. Stoga ondje nemamo nita posve isto.
- to je s okidaima?
- Ne. Nita na njima. Povukao je okidae nonim palcem, a jo uvijek je nosio
arapu, sjea se?
- to je s ostalim dijelovima sobe? Vidio sam kako stavlja praak na
klimatizacijski ureaj.
- Da, ali na brojaniku nisam nita naao. Mislili smo da je pojaao ureaj,
zna, kako bi usporio raspadanje. No brojanik je bio ist. Plastian je i hrapave
povrine, pa ne vjerujem da smo ondje mogli neto nai.
- to jo?
Donovan ponovno pogleda svoje tablice.
- Imam otisak s njegove znake, kaiprst i palac, pet i sedam toaka. Znaka se
nalazila na komodi zajedno s lisnicom. Ali nita na lisnici. Samo mrlje. Na pitolju na
komodi naao sam samo nekoliko mrlja, ali jasan palac na naboju. Zatim, da vidimo,
imam gotovo cijelu aku, dlan, palac i tri prsta na lijevim vratima ormaria ispod
umivaonika u kupaonici. Pretpostavljam da se onamo oslonio dok se sputao na pod.
Kakav nain za odlazak, ovjee.
- Da. To je sve?
- Da. Ovaj, ne. Na novinama, na stolici su se nalazile novine, naao sam veliki
otisak. Ponovno palac i tri prsta.
- A ahure?
- Samo mrlje. Nita nisam naao na ahurama.
- A na poruci?
- Nita.

- Je li tkogod provjerio rukopis?

- Pa, zapravo, poruka je bila tiskana. No Sheehan je dao da je provjeri netko od
onih koji rade na sumnjivim dokumentima. Rekao je da se slae. Prije nekoliko
mjeseci Moore je napustio enu i preselio se u mjesto u Los Felizu pod nazivom Vrela.
Ispunio je obrazac za promjenu adrese. Obrazac se nalazio u osobnom dosjeu to ga je
Irving zgrabio. U svakom sluaju, obrazac je takoer ispunjen tiskanim slovima. Bilo
je mnogo slinosti s porukom. Zna, jednaka slova.
- to je sa samaricom? Je li netko uao u trag serijskom broju?
- Broj je bio oturpijan i spaljen kiselinom. Nikakva traga. Zna, Harry, ne bih ti
smio sve to govoriti. Mislim da bismo morali...
Nije dovrio reenicu. Okrenuo je stolicu prema ormariu za spise i poeo
spremati tablice.
- Gotovo sam zavrio, ovjee. to je s putanjom zrna? Jesi li ti radio na tome?
Donovan zatvori i zakljua ladicu ormaria i okrene se prema Boschu.
- Poeo sam. Nisam zavrio. Ali govori o dvije usporedne cijevi, dvostrukim
ahurama. To je putanja koja se odmah iri. Rekao bih da je to mogao uiniti s
udaljenosti od petnaest centimetara i dobiti onakav uinak. Tu nema nikakve
zagonetke.
Bosch kimne glavom, pogleda na sat i ustane.
- Jo samo jedno pitanje.
- Neka bude. Ve sam ti toliko rekao da se lako mogu nai u neobranom
grou. Hoe li paziti kako postupa s onim to sam ti rekao?
- Svakako. Posljednje pitanje. Strani otisci. Koliko si naao otisaka koji ne
pripadaju Mooreu?
- Nijedan. Pitao sam se hoe li to ikoga zanimati.
Bosch ponovno sjedne. To nije imalo smisla. Bosch je znao da je motelska
soba poput prostitutke. Svaka muterija ostavi neto za sobom, neki svoj znak. Nije
vano ako se sobe urede i donekle oiste nakon svakoga gosta. Uvijek postoji neto,
neki izdajniki znak. Harry nije mogao prihvatiti injenicu da je svaka povrina to ju
je Donovan pregledao sadravala samo Mooreove otiske prstiju.
- Kako to misli da nikoga nije zanimalo?
- Mislim, nitko nita nije rekao. Rekao sam Sheehanu i onom klipanu iz
Unutranjih koji ga slijedi naokolo. Ponaali su se kao da im to ba nita ne znai.
Zna? Kao da su rekli: Vrlo vano, dakle nije bilo drugih otisaka. Valjda nikad ranije
nisu imali ubojstvo u motelskoj sobi. Sranje, mislio sam da u skupljati otiske do
ponoi. Ali naao sam samo one o kojima sam ti rekao. To je bila najistija motelska
soba u kojoj sam ikad traio otiske. elim rei, ak sam upotrijebio i laser. Nita nisam
vidio, osim tragova brisanja na mjestima gdje je soba oiena. A ako mene pita,
Harry, to nije mjesto u kojem uprava previe brine o istoi.
- To si rekao Sheehanu, zar ne?
- Da, rekao sam mu kad sam zavrio. Mislio sam, zna, budui da je bio Boi,
da e rei kako zabuavam i samo se pokuavam vratiti kui, k obitelji. No rekao sam
im, a oni su samo rekli u redu, to je sve, laku no, sretan Boi. Otiao sam. Jebi ga.

Bosch je razmiljao o Sheehanu, Chastainu i Irvingu. Sheehan je sposoban

istraitelj. No dok su ona dvojica stajala nad njime, mogao je pogrijeiti. Poli su u
motelsku sobu sto posto sigurni da je rije o samoubojstvu. Bosch bi uinio isto. ak
su nali i poruku. Nakon toga vjerojatno bi bio potreban no u Mooreovim leima da
promijene miljenje. Pomanjkanje drugih otisaka u sobi, brisanje serijskog broja sa
samarice. Sve je to postotak njihove uvjerenosti u samoubojstvo trebalo smanjiti na
pedeset posto. Ali sve to nije imalo nikakva uinka na njihov zakljuak. Harry se
poeo pitati kakvi su rezultati obdukcije, hoe li potvrditi zakljuak da je rije o
samoubojstvu.
Ponovno ustane, zahvali Donovanu na informacijama i ode.
Spusti se stubama na drugi kat i ue u prostorije OPU-a. Veina stolova
sloenih u tri reda bila je prazna, jer je ve prolo pet sati. Sheehanov je stol u
skuenom prostoru Specijalne jedinice za ubojstva takoer bio prazan. Ondje se jo
uvijek nalazilo nekoliko detektiva. Kratko su ga pogledali, ali su se odmah vratili svom
poslu. Bosch ih nije zanimao. On je bio simbol onoga to se moe dogoditi, brzog
naina na koji se moe pasti.
- Je li Sheehan jo uvijek ovdje? - upita deurnu detektivku koja je sjedila za
prijamnim pultom, odgovarala na telefonske pozive, primala izvjetaje i bavila se svim
drugim glupostima.
- Za danas je gotov - rekla je ne diui pogleda s rasporeda godinjih odmora
to ga je ispunjavala. - Prije nekoliko minuta nazvao je iz ureda medicinskog
istraitelja i rekao da je pod ifrom sedam do jutra.
- Ima li neki stol kojim se mogu koristiti nekoliko minuta? Moram obaviti neke
telefonske razgovore.
Mrzio je to mora pitati za doputenje, jer je osam godina radio u toj prostoriji.
- Samo izaberite - ree ena. Jo uvijek ga nije pogledala. Bosch sjedne za stol
koji nije bio previe zatrpan papirima.
Nazvao je hollywoodsku postaju nadajui se da e ondje jo uvijek nekoga
zatei. Javila se Karen Moshito, a Bosch upita ima li koja poruka za njega.
- Samo jedna. Netko po imenu Sylvia. Nije rekla prezime. Zabiljeio je broj i
osjetio kako mu se ubrzavaju otkucaji bila.
- Jesi li uo za Moorea? - upita Karen.
- Misli na identifikaciju? Da, uo sam.
- Ne. Obdukcija je problematina. U vijestima na radiju kau da obdukcija ne
moe dati konanu potvrdu o samoubojstvu. Nikad nisam ula da pucanj iz samarice
u lice nije konana potvrda.
- Kad je to objavljeno?
- Malo prije sam to ula na radiopostaji KFWB, u pet. Bosch spusti slualicu i
jo jednom pokua nazvati Porterov broj. Opet nije bilo odgovora, a nikakva
automatska sekretarica nije preuzela poziv. Harry se pitao nije li slomljeni policajac
ipak ondje, samo se jednostavno ne javlja na telefon. Zamislio je Portera kako sjedi s
bocom u kutu mrane sobe, bojei se da otvori vrata ili da podigne telefonsku
slualicu.

Pogleda broj to ga je zapisao kraj imena Sylvia Moore. Pitao se je li ula za

obdukciju. Vjerojatno je o tome rije. Javila se nakon to je telefon tri puta zazvonio.
- Gospodo Moore?
- Sylvia je.
- Ovdje Harry Bosch.
- Znam.
Vie nita nije rekla.
- Kako se drite?
- Mislim da sam dobro. Ja... nazvala sam, jer vam samo elim zahvaliti. Zbog
naina kako ste se sino ponaali. Prema meni.
- O, pa, niste... to je bilo...
- Znate li onu knjigu o kojoj sam vam sino priala?
- Dugi oprotaj?
- Ondje je jo jedna reenica o kojoj sam razmiljala. "Bijeli je vitez za mene
rijetkost kao i debeli pismonoa." Pretpostavljam da u dananje vrijeme ima mnogo
debelih pismonoa. - Posve tiho se nasmijala, gotovo kao i kad je plakala. - Ali nema
previe bijelih vitezova. Vi ste to sino bili.
Bosch nije znao to bi rekao. Samo ju je pokuao zamisliti na drugom kraju
utnje.
- Lijepo je od vas da to kaete. Ali ne znam zasluujem li ja to. Katkad ne
vjerujem da me ono to moram obaviti ini vitezom.
Nekoliko su trenutaka razgovarali o nevanim stvarima, a zatim su se
pozdravili. Bosch je spustio slualicu i trenutak mirno sjedio, zurei u telefon i
razmiljajui o onome to je reeno i onome to nije reeno. Tu neto postoji. Neka
veza. Neto vie od smrti njezina mua. Vie nego samo sluaj. Postoji veza meu
njima.
Okrene stranice biljenice unazad na kronoloki redoslijed to ga je ranije
zabiljeio.
9. studenog Dance uhien
13. studenog Jimmy Kapps mrtav
4. prosinca Susret izmeu Moorea i Boscha
Poeo je dodavati druge datume i injenice, ak i one to se zasad naoko nisu
uklapale u cijelu sliku. No u sebi je nosio snaan osjeaj da su njegovi sluajevi
povezani, a veza je Calexico Moore. Nije se zaustavljao da bi razmislio o redoslijedu
kao cjelini sve dok nije zavrio. Zatim ga je prouio i shvatio da donekle dovodi u red
misli to su mu se motale glavom tijekom posljednja dva dana.
1. studenog BANG-ov izvjetaj- pokrie o crnom ledu
9. studenog Rickard dobiva mig - od Jimmvja Kappsa
9. studenog Dance uhien, sluaj odbaen
13. studenog Jimmy Kapps mrtav
4. prosinca Susret izmeu Moorea i Boscha - Moore zadrava za sebe
informacije
11. prosinca Moore dobiva SPD-ov saetak

18. prosinca Moore pronalazi tijelo - Juan Neznanac #67

18. prosinca Porter dobiva sluaj Juana Neznanca
19. prosinca Moore uzima sobu u Skrovitu - samoubojstvo?
24. prosinca Obdukcija Juana Neznanca #67 - kukci?
25. prosinca Otkriveno Mooreovo tijelo
26. prosinca Porter se povlai iz posla
26. prosinca Mooreova obdukcija - nema potvrde?
Ali nije se mogao dugo usredotoiti na popis, a da ne razmilja o Sylviji
Moore.
9.
Bosch je poao Ulicom Los Angeles do Druge ulice, a zatim se zaputio uzbrdo
du Red Winda. Ispred St. Vibiane vidio je skupinu otrcanih beskunika kako izlazi iz
crkve. Dan su proveli spavajui u klupama, a sad idu u misiju u Ulici Union na veeru.
Dok je prolazio kraj zgrade Timesa, pogledao je gore na sat i vidio da je tono est.
Ukljuio je radio na KFWB kako bi posluao vijesti. Mooreova obdukcija bila je druga
vijest, nakon izvjetaja o tome kako je gradonaelnik postao najnovija rtva u valu
protesta oboljelih od AIDS-a. Pogodio ga je balon pun svinjske krvi dok je silazio
bijelim kamenim stubitem Gradske vijenice. Grupa pod nazivom Cool AIDS
preuzela je odgovornost.
Iz mrtvozornikova ureda Okruga Los Angeles saznajemo da se obdukcijom
policijskog narednika Calexica Moorea nije moglo sa sigurnou potvrditi da je
policajac koji je radio na narkoticima oduzeo sebi ivot. U meuvremenu, policija je
smrt slubeno proglasila samoubojstvom. Tijelo tridesetosmogodinjeg policajca na
Boi je naeno u sobi hollywoodskog motela. Organi zakona i reda rekli su da je
mrtav ve tjedan dana, a umro je od pucnja samaricom u lice. Na mjestu dogaaja
pronaena je posljednja poruka, ali njezin sadraj nije otkriven javnosti. Moore e biti
pokopan u ponedjeljak.
Bosch iskljui radio. Vijesti su oito potekle s konferencije za tisak. Pitao se
to su mislili kad su rekli da rezultati obdukcije nisu sa sigurnou potvrdili da je rije
o samoubojstvu. To je bilo jedino zrnce prave vijesti u cijelom izvjetaju.
Parkirao je uz plonik ispred Crvenog vjetra i uao u restoran, ali nije vidio
Teresu Corazon. Poao je u toaletnu prostoriju i zapljusnuo lice vodom. Morao bi se
obrijati. Obrisao se papirnatim ubrusom i pokuao rukom zagladiti brkove i kovrdastu
kosu. Olabavio je kravatu, a zatim je dugo stajao i zurio u svoj odraz. Vidio je onu
vrstu ovjeka kome mnogi nee prii ako ba ne moraju.
Kupio je paket cigareta u automatu kraj vrata toaletne prostorije i ponovno se
osvrnuo naokolo, ali je jo uvijek nije vidio. Priao je anku i naruio pivo Anchor, a
zatim je bocu odnio do praznog stola blizu ulaznih vrata. Vjetar se poeo puniti
ljudima koji su dolazili s posla. Ljudi u poslovnim odijelima i haljinama. Bilo je
mnogo kombinacija starijih mukaraca i mlaih ena. Harry je prepoznao nekoliko
izvjestitelja iz Timesa. Poeo je misliti da je Teresa izabrala loe mjesto za sastanak,

ako se uope kani pojaviti. S obzirom na dananju vijest o obdukciji, izvjestitelji bi je

mogli opaziti. Ispraznio je bocu i iziao iz restorana.
Stajao je na hladnom veernjem zraku na ploniku ispred restorana i gledao
prema tunelu u Drugoj ulici kad je zauo automobilsku trubu, a jedan se automobil
zaustavio kraj njega. Elektrini se prozor beumno spustio. Teresa je stigla.
- Harry, ekaj me unutra. Samo u potraiti mjesto za parkiranje. Oprosti to
kasnim.
Bosch se nagne kroz prozor.
- Ne znam. Unutra ima mnogo izvjestitelja. Na radiju sam uo o Mooreovoj
obdukciji. Ne znam eli li riskirati da te gnjave.
Mogao je shvatiti razloge i za i protiv. Ako se njezino ime pojavljuje u
novinama, poveavaju se izgledi da naslov vritelj dunosti efa medicinskih
istraitelja prijee u ef. No ako kae neto pogreno ili novinari izvrnu ono to je
rekla, lako bi se moglo dogoditi da bude samo privremeni, ili jo gore, bivi ef.
- Kamo moemo poi? - upita Teresa. Harry otvori vrata automobila i sjedne
kraj nje.
- Jesi li gladna? Moemo poi do Gorkoga ili u Smonicu.
- Da. Je li Gorki jo uvijek otvoren? elim pojesti malo juhe. Trebalo im je
petnaest minuta da se provuku kroz gusti promet do parkiralita osam blokova dalje. U
Gorkome su naruili krigle domaeg ruskog piva, a Teresa je uzela kokoju juhu s
riom.
- Naporan dan, je li? - pone Bosch.
- O, da. Nisam ruala. Bila sam u dvorani cijelih pet sati.
Bosch je elio uti neto o Mooreovoj obdukciji, ali je znao da ne moe
jednostavno izvaliti pitanje. Morat e je navesti da sama poeli priati o tome.
- Kako si provela Boi? Jesi li se pomirila s muem?
- Ni sluajno. To jednostavno ne ide. Nikad se nije mogao pomiriti s onim to
radim, a sad kad bih mogla postati efica medicinskih istraitelja jo mu je tee
prihvatiti injenice. Otiao je na Badnjak. Boi sam provela sama. Danas sam kanila
nazvati svoju odvjetnicu i rei joj neka nastavi s postupkom za razvod, ali nisam imala
vremena.
- Trebala si me nazvati. Ja sam proveo Boi u drutvu prerijskog vuka.
- Ah! Zar je Timido jo uvijek u blizini?
- Da, jo uvijek dolazi s vremena na vrijeme. Na drugoj strani usjeka bio je
poar. Mislim da ga je to prestrailo.
- Da, itala sam o tome. Imao si sree.
Bosch kimne glavom. On i Teresa Corazon odravali su povremenu vezu ve
etiri mjeseca, a na svakom je susretu dolazilo do ovakve povrne intimnosti. Ta je
veza odgovarala i njoj i njemu, a vrsto se temeljila na fizikim, a ne na emotivnim
potrebama i nikad ni u jednome nije budila duboke strasti. Ona se ranije te godine
razila s muem, profesorom na Medicinskom fakultetu Kalifornijskog sveuilita i
oito je izdvojila Harrvja kao prikladnog partnera. No Bosch je znao da je on samo

privremeni izbor. Sastajali su se tu i tamo, obino s razmakom od nekoliko tjedana, a

Harry nije imao nita protiv toga da Teresa bude inicijator svakog sastanka.
Gledao je kako saginje glavu, pue u licu juhe, a potom je stavlja u usta. Vidio
je krike mrkve kako plutaju u zdjeli. Imala je smee uvojke to su joj se sputali na
ramena. Rukom je zabacivala vitice kose dok je puhala u licu i jela. Koa joj je bila
prirodno smea, a lice je imalo eliptian oblik naglaen visokim jagodicama. Pune je
usne namazala crvenim ruem, a na obraze stavila vrlo malo rumenila. Znao je da je
srednjih tridesetih godina, ali je nikad nije pitao koliko tono ima godina. Na koncu je
opazio njezine nokte. Bez laka i kratko podrezane kako ne bi probuili gumene
rukavice, alat njezina zvanja.
Dok je pio gusto pivo iz teke krigle, pitao se je li to poetak jo jednog
intimnog susreta ili je doista dola samo zato da mu ispria neto vano u vezi s
obdukcijskim rezultatima Juana Neznanca #67.
- Dakle, sad mi treba drutvo za doek Nove godine - ree Teresa i podigne
pogled s juhe. - U to zuri?
- Samo te gledam. Treba ti drutvo, ima ga. Proitao sam u novinama da
Frank Morgan svira u Catalini.
- Tko je on i to svira?
- Vidjet e. Svidjet e ti se.
- To je ionako bilo glupo pitanje. Ako se tebi svia, onda sigurno svira
saksofon.
Harry se nasmijei, vie sebi nego njoj. Bilo mu je drago to e imati drutvo.
Samoa na Staru godinu vie mu je smetala nego za Boi, Dan zahvalnosti ili bilo
koji drugi blagdan. Stara godina je no za dez, a saksofon moe djelovati pogubno na
ovjeka koji je sam.
Nasmijeila se i rekla:
- Harry, usamljene ene uz tebe se osjeaju tako ugodno. Pomislio je na
Sylviju Moore sjetivi se njezina alosnog osmijeha.
- Dakle - ree Teresa koja je po svemu sudei osjetila da se on u mislima
udaljava. - Kladim se da te zanimaju kukci u Juanu Neznancu #67.
- Najprije pojedi juhu.
- Ne, u redu je. Meni to ne smeta. Zapravo, uvijek ogladnim nakon napornog
dana sjeckanja tijela.
Nasmijeila se. esto je tako govorila, kao da prkosi onome ime zarauje za
ivot. Znao je da joj je jo uvijek stalo do mua. Nije vano to govori. Bosch je to
mogao razumjeti.
- Pa, nadam se da ti skalpeli nee nedostajati kad postane stalni ef. Tada e
sjei proraune.
- Ne, ja bih bila aktivni ef. Obavljala bih posebne obdukcije. Kao danas. No
nakon dananjega dana nisam sigurna da e me ikad postaviti za stalnog efa.
Harry osjeti da je sad on u njoj oslobodio ruan osjeaj i time je opteretio. Sad
je moda pravi trenutak.
- eli li razgovarati o tome?

- Ne. Hou rei da elim, ali ne smijem. Imam povjerenja u tebe, ali mislim da
to zasad moram zadrati u tajnosti.
Kimnuo je glavom i na tome ostao, ali se kanio vratiti na to i saznati to je
polo po zlu u Mooreovoj obdukciji. Izvadio je biljenicu iz depa i stavio je na stol.
- Onda dobro, priaj mi o Juanu Neznancu #67.
Gurnula je zdjelu juhe na kraj stola i stavila u krilo konatu aktovku. Izvadila
je tanki smei fascikl i otvorila ga pred sobom.
- U redu. Ovo je kopija pa je moe zadrati kad zavrim s objanjavanjem.
Pregledala sam biljeke i sve ostalo to je Salazar imao u ovom sluaju. Pretpostavljam
da zna, uzrok smrti bili su viestruki udarci tupim predmetom po glavi. Snani udarci
frontalno, parietalno, sfenoidno i supraorbitalno.
Dok je opisivala ozljede, dodirivala je gornji dio ela, stranji dio glave, lijevu
sljepoonicu i rub lijevog oka. Nije dizala pogled s papira.
- Svaki od tih udaraca bio je fatalan. Bilo je drugih ozljeda, a to moe kasnije
pogledati. Ovaj, izvadio je komadie drva iz dvije ozljede na glavi. ini se da je rije o
neemu poput palice za bejzbol, ali ne tako iroko, mislim. Strahoviti udarci, pa zato
drim da govorimo o neemu teem. Nije rije o tapu. Neto vee. Drak pijuka,
lopate, neto kao... moda bilijarski tap. No najvjerojatnije neto nedovreno. Kao to
sam rekla, Sally je izvukao ivere iz rana. Nisam sigurna da bi bilijarski tap uglaane i
lakirane povrine ostavio ivere.
Na trenutak je prouavala biljeke.
- Kao drugo, ne znam je li ti Porter rekao, ali tijelo je najvjerojatnije donijeto i
baeno na to mjesto. Vrijeme smrti je najmanje est sati prije pronalaenja tijela.
Sudei prema kretanju u toj uliici i kroz stranja vrata restorana, nije mogue da je
tijelo ondje lealo est sati, a da ga nitko nije opazio. Jamano ga je netko onamo
bacio.
- Da, to sam vidio u njegovim biljekama.
- Dobro.
Poela je prelistavati stranice. Kratko bi pogledala fotografije s obdukcije i
odlagala ih u stranu.
- U redu, ovdje je. Jo nisu stigli rezultati toksinih pretraga, ali boja krvi i jetre
kae nam da tu nee biti niega. Samo nagaam, ili bolje reeno, Sally nagaa, pa nas
nemoj drati za rije.
Harry kimne glavom. Jo uvijek nije nita zapisao. Pripalio je cigaretu, a njoj to
po svemu sudei nije smetalo. Nikad se nije bunila, iako je jednom, kad je promatrao
obdukciju, ula iz susjedne dvorane i pokazala mu pluno krilo etrdesetgodinjaka
koji je puio tri kutije dnevno. Izgledalo je poput stare crne cipele preko koje je preao
kamion.
- No, kao to zna - nastavi Teresa - mi rutinski uzimamo brisove i obavljamo
analizu sadraja eluca. Prvo, u usnom vosku nali smo nekakvu smeu prainu. Isto
tako, nali smo je na kosi i ispod noktiju.
Bosch pomisli na heroinski katran, sastojak crnog leda.
- Heroin?

- Dobar pokuaj, ali nije.

- Samo smea praina.
Bosch je poeo zapisivati u svoju biljenicu.
- Da, stavili smo malo te praine na stakalca i poveali. Koliko mi moemo
odrediti, rije je o penici. Peninoj praini. To je... oito se radi o smrvljenoj penici.
- Kao itne pahuljice? Imao je itne pahuljice u uima i na kosi?
Konobar u bijeloj koulji, s crnom leptir-kravatom, tankim brkovima i strogim
ruskim izrazom lica priao je njihovom stolu i pitao elimo li jo neto. Pogledao je
hrpu fotografija ispred Terese. Fotografija na vrhu prikazivala je golog Juana
Neznanca #67 na stolu od nehrajueg elika. Teresa je hitro pokrije fasciklom, a
Bosch narui jo dva piva. ovjek se polako udalji od stola.
- Misli na neku vrstu peninih pahuljica? - ponovno upita Bosch. - Poput
praine na dnu kutije ili tako neto?
- Ne ba tako. Ipak, zadri tu misao i dopusti da nastavim. Sve e doi na svoje
mjesto.
Bosch joj kretnjom ruke pokae neka nastavi.
- U brisu nosa i sadraju eluca pojavile su se dvije vrlo zanimljive stvari. To
je na neki nain razlog zbog kojeg volim ovo to radim, iako drugi ljudi ne vole da to
radim. - Podigne pogled s papira i nasmijei mu se. - U svakom sluaju, u eluanom
sadraju Salazar je identificirao kavu i provakanu riu, piletinu, papar, razliite zaine
i svinjsko crijevo. Da skratim, to je chorizo, meksika kobasica. Crijevo upotrijebljeno
za ovojnicu kobasice navodi me na pomisao da je rije o nekoj vrsti domae kobasice,
a ne kobasice proizvedene u tvornici. To je pojeo malo prije smrti. Gotovo da i nije
bilo razgradnje u elucu. Moda je ak jeo kad je dolo do napada. elim rei, grlo i
usta bili su isti, ali je meu zubima jo bilo ostataka hrane. Usput reeno, sve su to
bili njegovi zubi. Uope nije popravljao zube, nikad. Shvatio si da ovjek nije bio
odavde?
Bosch kimne glavom sjetivi se Porterovih biljeki u kojima je pisalo da je sva
odjea Juana Neznanca #67 izraena u Meksiku. Nastavio je pisati u biljenicu.
- U elucu se nalazilo jo i ovo - ree Teresa.
Gurnula je polaroidnu fotografiju preko stola. Prikazivala je ruiastoga kukca
kojemu je jedno krilo nedostajalo, a drugo je bilo slomljeno. Djelovao je vlano, to je
zacijelo i bio s obzirom na mjesto gdje su ga nali. Nalazio se u staklenoj zdjelici za
kulture kraj novia od deset centi. Novi je bio otprilike deset puta vei od kukca.
Harry opazi konobara koji je stajao na oko tri metra od njihova stola drei
dvije krigle piva. ovjek podigne krigle i upitno uzdigne obrve. Bosch mu znakom
pokae da se moe pribliiti. Konobar spusti krigle na stol, kriom baci pogled na
fotografiju kukca, a zatim se urno udalji. Harry gurne fotografiju i vrati je Teresi.
- Dakle, to je to?
- Ttypetid - ree Teresa i nasmijei se.
- Uh, ba sam to kanio rei - ree Bosch. Teresa se nasmije mojem pokuaju
ale.

- To je vona muha, Harry. Mediteranska vrsta. Maleni kukac koji nanosi

velike tete kalifornijskoj proizvodnji agruma. Salazar se obratio meni kako bismo
zatraili miljenje strunjaka jer nismo imali pojma to je to. Jedan ga je istraitelj
odnio na Kalifornijsko sveuilite, entomologu kojeg je Gary preporuio. On je otkrio
o kojem je kukcu rije.
Bosch je znao da je Gary njezin mu koji e uskoro postati bivi. Kimnuo je
glavom, potvrujui ono to mu je govorila, ali nije shvaao znaenje tog otkria.
Teresa ree:
- Prelazimo na brisove nosa. U redu, bilo je jo penine praine, a tada smo
nali ovo.
Gurnula je jo jednu fotografiju preko stola. To je takoer bila snimka zdjelice
za kulture u kojoj se nalazio novi. Kraj novia se vidjela ruiastosmea crta. To je
bilo mnogo manje od muhe na prvoj fotografiji, ali je Bosch vidio da je i to neka vrsta
kukca.
- A ovo? - upita.
- To je isto, kae moj entomolog. Samo to je ovo podmladak. Ovo je liinka.
Ispreplela je prste i naslonila ruke na stol, s laktovima prema van. Nasmijeila
se i ekala.
- Ti ovo oboava, zar ne? - ree Bosch. Ispio je etvrtinu svoga piva. - U redu,
zainteresirala si me. to sve to znai?
- Pa, poznato ti je ono osnovno o vonoj muhi, zar ne? Napada plodove
agruma, moe cijelu poljoprivrednu granu baciti na koljena, priiniti milijunske tete,
nema naranina soka ujutro, i tako dalje, i tako dalje, propast civilizacije kakvu mi
poznajemo. Je li tako?
Bosch kimne glavom, a ona nastavi, govorei vrlo brzo.
- U redu, ini se da svake godine ovdje imamo infestaciju, pustoenje
mediteranske vone muhe. Sigurna sam da si vidio znakove upozorenja na
autocestama ili uo helikoptere koji nou prskaju malationom.
- Zbog njih sanjam o Vijetnamu - ree Harry.
- Zacijelo si takoer vidio ili itao o pokretu protiv prskanja malationom. Neki
ljudi tvrde da truje ljude jednako kao i te kukce. ele da se to prekine. Dakle, to moe
uiniti Ministarstvo poljoprivrede? Pa, moe ubrzati drugi postupak to ga primjenjuju
za unitavanje tih kukaca. Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Drava i Projekt za
iskorjenjivanje mediteranske vone muhe putaju milijarde sterilnih vonih muha
diljem june Kalifornije. Milijune svakoga tjedna. Vidi, zamiljeno je da e se one
koje se ve ondje nalaze pariti sa sterilnim partnerima, a infestacija e s vremenom
nestati jer e ih biti sve manje i manje. To je stvar matematike, Harry. Kraj problema,
ako podruje uspiju zasititi s dovoljno sterilnih muha.
Tu je zastala, ali Bosch jo uvijek nije shvaao.
- Jao, sve je to doista fantastino, Teresa. No hoe li nas dovesti do nekog
zakljuka ili samo...

- Dolazim do toga. Dolazim do toga. Samo sluaj. Ti si detektiv. Detektivi bi

trebali znati sluati. Jednom si mi rekao da se rjeavanje sluajeva umorstava sastoji od
poticanja ljudi da govore i od sluanja. Pa, ja ti govorim.
Bosch podigne ruke, a ona nastavi.
- Muhe to ih rasprostire Ministarstvo poljoprivrede oboje dok su u stadiju
liinke. Oboje ih u ruiasto kako bi mogli pratiti njihovo kretanje ili brzo odvojiti
sterilne od nesterilnih muha kad provjeravaju one malene zamke to ih imaju na
stablima narane ili drugdje. Poto liinke oboje u ruiasto, ozrae ih kako bi postale
sterilne. Potom ih putaju.
Harry kimne glavom. Poelo je zvuati zanimljivo.
- Moj je entomolog pregledao dva uzorka izvaena iz Juana Neznanca #67 i
evo to je otkrio. - Teresa pogleda neke biljeke u fasciklu. - Odrasla muha izvaena iz
mrtvaeva eluca bila je obojena u ruiasto i sterilizirana, enka. U redu, u tome
nema nieg neobinog. Kao to sam rekla, putaju ih oko tristo milijuna tjedno,
milijarde tijekom cijele godine, te se ini vjerojatnim da je na ovjek mogao jednu
sluajno progutati ako je bio bilo gdje, recimo, u junoj Kaliforniji.
- To suava podruje - ree Bosch. - to je s drugim uzorkom?
- S liinkom je drukije. - Teresa se ponovno nasmijei. - Dr. Braxton, to je
strunjak za kukce, kae da je liinka obojena u ruiasto u skladu sa zahtjevima
Ministarstva poljoprivrede. No jo nije bila ozraena, sterilizirana, kad je ula u nos
Juana Neznanca.
Maknula je ruke sa stola i spustila ih niz tijelo. Zavrila je izvjetavanje o
injenicama. Dolo je vrijeme za nagaanje, a ona je njemu preputala prvi pokuaj.
- Dakle, ovjek u tijelu ima dvije krepane muhe, jednu steriliziranu i jednu
nesteriliziranu - ree Bosch. - To me dovodi do zakljuka da se na momak malo prije
svoje smrti nalazio na mjestu gdje se te muhe steriliziraju. Milijuni muha naokolo.
Jedna ili dvije mogle su dospjeti u njegovu hranu. Mogao je jednu udahnuti kroz nos.
Neto tako.
Teresa kimne glavom.
- to je s peninom prainom? U uima i na kosi?
- Penina praina je hrana, Harry. Braxton je rekao da je to hrana koja se
koristi za uzgoj.
Bosch ree:
- Znai da moram otkriti gdje proizvode, gdje uzgajaju te sterilne muhe. Moda
ondje neto znaju o Juanu Neznancu. Zvui kao da je bio uzgajiva ili tako neto.
Teresa se nasmijei i ree:
- Zato me ne pita gdje ih uzgajaju?
- Gdje to rade, Teresa?
- Pa, trik je u tome da ih uzgajaju ondje gdje su one ve dio prirodnog svijeta
kukaca ili okolia, te stoga nee biti problema ako sluajno pobjegnu prije nego to ih
se ozrai. Stoga Ministarstvo poljoprivrede ima ugovore s uzgajivaima na samo dva
mjesta; Havaji i Meksiko. Na Havajima postoje tri uzgajivaa na Oahuu. U Meksiku je
uzgajiva blizu Zihuateneja, a najvei od svih pet nalazi se blizu...

- Mexicalija.
- Harry, kako si znao? Je li ti sve to ve bilo poznato, a pustio si me...
- Samo sam pogodio. Slae se s neim drugim na emu sam radio.
Neobino ga je pogledala, a Bosch je na trenutak poalio to joj je pokvario
veselje. Ispio je svoje pivo i osvrnuo se u potrazi za preosjetljivim konobarom.
10.
Odvezla ga je natrag do Crvenog vjetra da uzme svoj automobil, a zatim ga je
slijedila do njegove kue u brdima. Ona je ivjela u stanu u Hancock Parku, to je bilo
-blie, ali je rekla da je u posljednje vrijeme ondje provodila previe vremena, te da
eli imati priliku vidjeti ili uti prerijskog vuka. Znao je da je pravi razlog u tome to
e se lake izvui iz njegova stana nego njega pitati da ode.
Meutim, to Boschu nije smetalo. Zapravo se u njezinu stanu osjeao
neugodno. Previe ga je podsjeao na ono to je Los Angeles postajao. To je bilo
potkrovlje na etvrtom katu s pogledom na sredite grada u povijesnoj rezidenciji pod
nazivom Warfield. Vanjski dio zgrade jo uvijek je bio jednako lijep kao i onog dana
1911. godine kad ju je dovrio George Allan Hancock. Beaux arts arhitektura s plavosivom fasadom od terakote. George nije tedio novac zaraen naftom, a s ulice je
Warfield, sa svojim ukrasima fleurs-de-lys i kartuama, to i pokazivala. No Bosch je
nalazio zamjerke unutranjosti, sadanjoj unutranjosti zgrade. Neka je japanska tvrtka
kupila zgradu prije nekoliko godina i posve je poharala iznutra, a potom je iznova
izgradila, renovirala i preuredila. Sruili su zidove u svim stanovima, tako da je svaki
stan postao duga, sterilna prostorija s podom od imitacije drva, ormariima od nehrajueg elika i bezlinom rasvjetom. Bosch je to smatrao samo lijepom praznom
ljuturom. Imao je osjeaj da bi i George tako mislio.
U Harryjevoj su kui razgovarali dok je on na trijemu priredio maleni rotilj na
ugljen i stavio pei riblji file to ga je kupio na Badnjak, a jo uvijek je bio svje i
dovoljno velik da bi se mogao podijeliti. Teresa mu je rekla da e Okruno
povjerenstvo vjerojatno prije Nove godine donijeti neformalnu odluku o tome tko e
biti ef medicinskih istraitelja. Poelio joj je sreu, ali u dubini due nije bio siguran
misli li doista tako. To je bio politiki poloaj, te e morati balansirati na ici. emu se
uvaljivati u to? Promijenio je temu.
- Dakle, ako je taj ovjek, taj Juan Neznanac, bio u Mexicaliju blizu mjesta na
kojem uzgajaju te vone muhe, to misli, kako je njegovo tijelo dospjelo ak ovamo?
- To nije moje podruje - ree Teresa.
Stajala je kraj ograde i zurila preko Valleyja. Milijuni svjetiljki blistali su u
otrom, svjeem zraku. Prebacila je njegovu jaknu preko ramena. Harry je premazao
ribu ananasovim umakom za peenje i okrenuo je na drugu stranu.
- Ovdje kraj vatre je toplo - ree. Malo se bavio ribom, a onda nastavi: - Mislim
daje razlog to to netko nije elio da se provjerava posao tog kooperanta Ministarstva
poljoprivrede. Zna? Nisu eljeli da se tijelo povee s tim mjestom. Zato su ovjekovo
tijelo odvezli tako daleko.

- Da, ali ak do Los Angelesa?

- Moda su... pa, ne znam. To je doista prilino daleko. Oboje su nekoliko
trenutaka utjeli i bavili se vlastitim mislima.
Bosch je uo i osjeao miris ananasa kako cvri dok kaplje na ugljen.
- Kako se mrtvo tijelo moe prokrijumariti preko granice? - upita Bosch.
- O, mislim da su krijumarili i vee stvari od toga. Nije li tako? Bosch kimne
glavom.
- Jesi li ikad bio ondje dolje, Harry, u Mexicaliju?
- Samo sam proao onuda na putu za Bahiu San Felipe gdje sam ljetos bio u
ribolovu. Nikad se nisam zaustavljao. A ti?
- Nikada.
- Zna li kako se zove gradi odmah s druge strane granice? Na naoj strani?
- Hm, hm.
- Calexico.
- ali se? Je li ondje...
- Da.
Riba je bila peena. Vilicom ju je premjestio na tanjur i poklopcem pokrio
rotilj, te su uli u kuu. Posluio je ribu sa panjolskom riom koju je zainio
meksikim zainom. Otvorio je bocu crnog vina i natoio dvije ae. Krv bogova. Nije
imao bijelog vina. Kad je sve stavio na stol, opazio je osmijeh na njezinu licu.
- Mislila si da sam momak TV veera, je li?
- Palo mi je na pamet. Ovo je vrlo lijepo.
Kucnuli su se i u utnji poeli jesti. Pohvalila ga je kao kuhara, ali je Bosch
znao da je riba malo presuha. Ponovno su se prepustili leernom avrljanju. Bosch je
cijelo vrijeme traio priliku da joj moe postaviti pitanje o Mooreovoj obdukciji.
Prigoda mu se ukazala tek onda kad su zavrili s veerom.
- to e sada uiniti? - pitala je kad je ubrus odloila na stol.
- Valjda u poistiti stol i vidjeti...
- Ne. Zna na to mislim. U sluaju Juana Neznanca.
- Nisam siguran. elim ponovno razgovarati s Porterom. I vjerojatno u se
raspitati u Ministarstvu poljoprivrede. elio bih saznati vie o tome kako te muhe
dolaze ovamo iz Meksika.
Teresa kimne glavom i ree:
- Javi mi ako eli razgovarati s entomologom. To ti mogu srediti.
Promatrao ju je kad se na njezinu licu ponovno pojavio odsutni izraz kakvog je
te veeri ee opaao.
- to je s tobom? - upita Bosch. - to e ti sada uiniti?
- S im u vezi?
- U vezi s problemima povezanim s Mooreovom obdukcijom.
- Zar je to tako oito?
Bosch ustane i pospremi stol. Teresa se nije maknula od stola. Bosch ponovno
sjedne i natoi preostalo vino u ae. Zakljuio je da e joj neto morati dati kako bi
ona osjetila da je u redu ako i ona njemu neto da za uzvrat.

- Sluaj me, Teresa. Mislim da bismo ti i ja trebali razgovarati o svemu tome.

Mislim da ovdje imamo dvije istrage, vjerojatno tri istrage, a sve bi mogle biti dio
istog sluaja. Poput razliitih bica na istom kotau.
Podigla je pogled prema njemu, zbunjena.
- Kakav sluaj? O emu ti to govori?
- Znam da je sve ono to u sada rei izvan tvoga djelokruga, ali mislim da to
mora znati kako bi ti pomoglo u donoenju odluke. Promatrao sam te cijelu veer, pa
vidim da ima problem i ne zna to bi trebala uiniti.
Oklijevao je pruajui joj priliku da ga zaustavi. Nije to uinila. Ispriao joj je
sve o uhienju Marvina Dancea i o povezanosti tog uhienja s umorstvom Jimmvja
Kappsa.
- Kad sam otkrio da je Kapps donosio led s Havaja, obratio sam se Calu
Mooreu i pitao ga to mi moe rei o crnom ledu. Zna, o konkurenciji. elio sam
znati odakle dolazi, gdje se nabavlja, tko ga prodaje, sve to bi mi moglo pomoi u
otkrivanju ubojice Jimmvja Kappsa. U svakom sluaju, mislio sam da me Moore
zavlai, rekao je da nita ne zna, ali danas sam saznao da je sastavljao dosje o crnom
ledu. Prikupljao je podatke za moj sluaj. Nije mi rekao sve to zna, ali je istodobno
radio na prikupljanju podataka o tome. A onda je nestao. Danas sam dobio dosje.
Unutra je bila ceduljica na koju je napisao Za Harryja Boscha.
- to je bilo tamo? U dosjeu.
- Mnogo toga. Ukljuujui obavjetajni izvjetaj u kojem se kae da je glavni
izvor crnog leda vjerojatno ran u Mexicaliju.
Zurila je u njega, ali nita nije rekla.
- A to nas dovodi do naeg Juana Neznanca. Porter se povlai, a ja danas
dobivam sluaj. Prouio sam dosje, pa pogodi tko je naao tijelo i iduega dana nestao.
- Sranje - ree Teresa.
- Tono. Cal Moore. Ne znam to bi to moglo znaiti. Ali on je policajac koji je
pronaao tijelo. Idueg je dana nestao. Idueg tjedna pronaen je u motelskoj sobi,
navodno samoubojstvo. A iduega dana, nakon to se o Mooreu izvjetavalo u
novinama i na televiziji, Porter zove i kae: Znate to, momci, meni je dosta. Zvui li
tebi da je sve to malo pretjerano?
Naglo je ustala i zaputila se do kliznih vrata to se otvaraju na trijem. Zurila je
kroz staklo prema usjeku.
- Ti gadovi - ree. - Jednostavno ele sve to zaboraviti. Jer bi to nekoga moglo
dovesti u neugodnu situaciju.
Bosch poe do nje.
- Mora nekome ispriati o tome. Reci meni.
- Ne. Ne mogu. Ti meni sve ispriaj.
- Ispriao sam ti. Ima jo neto malo, ali je sve prava zbrka. U dosjeu nije bilo
mnogo toga, osim podatka daje SPD rekla Mooreu da crni led dolazi iz Mexicalija. Po
tome sam pogodio da se radi o kooperantu za uzgoj vonih muha. A zatim je tu i
Moore. Odrastao je u Calexicu i Mexicaliju. Shvaa? Ovdje ima previe
podudarnosti, a ja ne vjerujem da je sve to sluajno.

Jo uvijek je bila okrenuta prema vratima, a on je govorio njezinim leima, ali

je na staklu vidio odraz njezina zabrinuta lica. Osjeao je miris njezina parfema.
- Vana injenica to se tie dosjea je to da ga Moore nije drao u uredu niti u
stanu. Nalazio se ondje gdje ga netko iz Unutranje kontrole ili iz OPU-a nee nai.
Kad su ga nali momci iz njegove ekipe, ondje je bila ceduljica na kojoj je pisalo da to
treba dati meni. Razumije li?
Zbunjeni izraz njezina lica odgovorio je umjesto nje. Okrenula se i pola u
dnevni boravak. Sjela je u naslonja i prola rukama kroz kosu. Harry je ostao na
nogama te je etkao pred njom.
- Zato je na ceduljici napisao da dosje treba predati meni? Ceduljicu sigurno
nije uputio sam sebi. On je znao da sastavlja dosje za mene. Dakle, ceduljica je bila
upuena nekome drugom. A to nam to govori? Ili da je znao da e se ubiti kad je to
pisao, ili...
- Ili je znao da e biti ubijen - ree Teresa. Bosch kimne glavom.
- Ili je, u najmanju ruku, znao da se u neto previe duboko uvalio. Da se
naao u nevoljama. U opasnosti.
- Isuse - ree Teresa.
Harry joj prie i prui joj njenu au vina. Sagne joj se sve do lica.
- Mora mi sve ispriati o obdukciji. Neto nije u redu. uo sam onu glupavu
izjavu za tisak to su je objavili. Ne moe se sa sigurnou potvrditi. Kakvo je to
sranje? Otkad to ne moe vidjeti je li prasak samarice u lice nekoga ubio ili nije?
Dakle, reci mi, Teresa. Moemo zajedno shvatiti to treba uiniti.
Teresa slegne ramenima i odmahne glavom, ali je Harry znao da e mu
ispriati.
- Budui da nisam bila sto posto sigurna, rekli su mi... Harry, ne smije otkriti
gdje si dobio te informacije. Ne smije.
- To se nee vratiti do tebe. Budem li morao, iskoristit u to za rjeavanje
sluaja, ali neu otkriti da sam podatke dobio od tebe. To ti obeavam.
- Rekli su mi neka ni s kim o tome ne raspravljam, jer nisam bila sasvim
sigurna. Pomonik efa, Irving, onaj arogantni klipan, tono je znao kako e me
srediti. Govorio je kako e Okruno povjerenstvo uskoro odluivati o mojem poloaju.
Rekao je da e traiti efa medicinskih istraitelja koji zna biti diskretan. Spominjao je
svoje prijatelje u Povjerenstvu. Rado bih uzela skalpel...
- Zaboravi sve to. U to nisi bila sto posto sigurna?
Ispila je au. Tada mu je sve ispriala. Rekla mu je da se obdukcija odvijala
rutinski, samo to ju je, osim dva detektiva koji rade na sluaju, Sheehana i Chastaina
iz Odjela za unutranju kontrolu, promatrao i efov pomonik Irving. Rekla je da je bio
nazoan i laboratorijski tehniar koji je trebao obaviti usporedbu otisaka prstiju.
- Raspadanje je uznapredovalo - ree Teresa. - Morala sam skinuti vrhove
prstiju i poprskati ih kemijskim sredstvom za stvrdnjavanje. Collins, moj laboratorijski
tehniar, tek je tada mogao uzeti otiske. Odmah je ondje obavio usporedbu, jer je
Irving donio karton sa sobom. Otisci su se slagali. Bio je to doista Moore.
- to je sa zubima?

- To je bilo teko. Gotovo su svi bili uniteni. Obavili smo usporedbu komada
sjekutia to je naen u kadi i zubnih kartona do kojih je Irving doao. Mooreu su
istili i punili korijen zuba, a to se ondje vidjelo. To se takoer slagalo.
Rekla je da je odmah im je utvrdila identitet poela obdukciju i zakljuila ono
to je bilo oito: teta izazvana samom iz dvocijevke bila je teka i fatalna. Smrt je
nastupila smjesta. No dok je pregledavala ono to se odvojilo od tijela, poela se pitati
moe li Mooreovu smrt proglasiti samoubojstvom.
- Silina udarca imala je za posljedicu kompletno pomaknue lubanje - ree
Teresa. - A naravno, obdukcijski protokol iziskuje pregled svih vitalnih organa,
ukljuujui i mozak.
- Problem je bio u tome to je mozak veim dijelom uniten uslijed iroke
putanje mnogobrojnih zrna. ini mi se da su mi rekli kako sama pripada samarici s
dvije cijevi. To se moglo vidjeti. Putanja projektila bila je vrlo iroka. Bez obzira na to,
veliki dio frontalnog renja i pripadni dijelovi lubanje ostali su uglavnom netaknuti,
iako odvojeni. Zna na to mislim? Izvjetaj kae da je to sastavljeno u kadi. Je li to...
previe? Znam da si ga poznavao.
- Ne ba tako dobro. Nastavi.
- Stoga sam pregledala taj dio, ali zapravo nisam oekivala nita vie od onoga
to sam ve vidjela. No pogrijeila sam. Vidjela sam tragove izrazitog krvarenja u
renju du ruba lubanje.
Otpila je gutljaj iz njegove ae i teko uzdahnula, kao da se bori s demonima.
- Vidi, Harry, u tome je veliki jebeni problem.
- Reci mi zato.
- Govori poput Irvinga. Reci mi zato. Reci mi zato. Pa, trebalo bi biti oito.
Iz dva razloga. Prvo, nema tako mnogo krvarenja u sluaju trenutne smrti. U
modanim ovojnicama nema toliko krvarenja ako je mozak u djeliu sekunde doslovce
odvojen od tijela. No, iako se o tome donekle moe raspravljati, to moram priznati
Irvingu, drugi razlog uope nije podloan raspravljanju. To krvarenje jasno ukazuje na
udarac u suprotan dio glave. U to uope ne sumnjam.
Harry je u mislima na brzinu ponovio ono to je nauio tijekom deset godina
promatranja obdukcija. Do takve ozljede dolazi u sluaju snanog udarca u suprotan
dio glave. Mozak je zapravo mekana smjesa slina eleu unutar lubanje. Snaan
udarac u lijevu stranu esto je izazivao najvee oteenje na desnoj strani, jer bi silina
udarca gurnula smjesu prema desnoj strani lubanje. Harry je znao da je netko morao
udariti Moorea odostraga da bi na prednjem dijelu mozga dolo do krvarenja kakvo je
Teresa opisala. Pucanj iz samarice u lice to ne bi uinio.
- Postoji li neki nain... - uutio je jer nije bio siguran to eli pitati. Odjednom
je postao svjestan da njegovo tijelo udi za cigaretom, pa je udario novom kutijom o
dlan.
- to se dogodilo? - pitao je dok je otvarao kutiju.
- Pa, kad sam poela objanjavati, Irving se sav uzvrpoljio i stalno je
zapitkivao: Jesi li sigurna? Je li to sto posto tono? Ne donosimo li zakljuke
napreac? i tako dalje. Mislim da je sve bilo sasvim jasno. Nije elio da to bude bilo

to drugo osim samoubojstva. im sam postavila pitanje, on je poeo govoriti o

donoenju ishitrenih zakljuaka i potrebi da postupamo oprezno. Govorio je da bi ono
do ega bi dovela istraga moglo osramotiti policiju ako ne budemo postupali polako,
oprezno i pravilno. To su bile njegove rijei. Magarac.
- Ne diraj lava dok spava - ree Bosch.
- Tako je. Zato sam im jasno i glasno rekla da to neu proglasiti
samoubojstvom. I tada... tada su me nagovorili da ne kaem kako je rije o ubojstvu.
Odatle ono da se ne moe sa sigurnou potvrditi i tako dalje. Kompromis. Zasad.
Osjeam se kao da sam neto skrivila. Ti nitkovi.
- Jednostavno e sve zatakati - ree Bosch.
Nije to mogao shvatiti. Za takvo je ponaanje zacijelo kriva istraga Odjela za
unutranju kontrolu. Bez obzira u to se Moore uvalio, Irving jamano vjeruje da ga je
to navelo da se ubije ili da bude ubijen. Ovako ili onako, Irving nije elio otvarati tu
kutiju, a da najprije ne sazna to je u njoj. Moda uope ne eli saznati. To je Boschu
dalo do znanja da je sam. Bez obzira na to to on otkrije, to e se zatakati ako se
obrati Irvingu i OPU. Dakle, ako kani nastaviti istragu, Bosch e to morati uiniti na
svoju ruku.
- Znaju li oni da je Moore radio na neemu za tebe? - upita Teresa.
- Sad ve sigurno znaju, ali vjerojatno nisu znali kad su bili kod tebe. To
zacijelo nee nita znaiti.
- to je sa sluajem Juana Neznanca? to je s tim da je Moore naao to tijelo.
- Ne znam to znaju o tome.
- to e uiniti?
- Ne znam. Nita ne znam. to e ti uiniti?
Dugo je utjela, a potom je ustala i prila mu. Privinula se uz njega i poljubila
mu usne. apnula je:
- Hajde da neko vrijeme zaboravimo na sve ovo.
Njoj je preputao inicijativu u voenju ljubavi, doputajui joj da ga vodi i
upuuje, koristi njegovo tijelo onako kako eli. Bili su zajedno dovoljno esto da bi se
osjeali ugodno i poznavali navike onoga drugoga. Ve su proli stadije radoznalosti
ili nelagode. Na kraju ga je ona zajahala, a on se, poduprt jastucima, oslonio na
uzglavlje. Glava joj se naglo trgnula unatrag, a njezini su se podrezani nokti bezbolno
zabili u njegova prsa. Nije ispustila ni glasa.
U mraku je podigao pogled i opazio sjaj srebra na njezinim uima. Ispruio je
ruku i dotaknuo naunice, a potom je pomilovao po vratu, ramenima i dojkama. Koa
joj je bila topla i vlana. Njezino lagano ritmiko kretanje povuklo ga je daleko, u
prostor u koji nita na svijetu nije moglo poi.
Dok su se oboje odmarali, a ona jo uvijek bila sklupana na njemu, preplavio
gaje osjeaj krivnje. Sjetio se Sylvije Moore. ene koju je upoznao tek prethodne
veeri. Kako je ona mogla ometati ovo? Ali jest. Pitao se odakle taj osjeaj krivnje.
Moda zbog onoga to se jo nalazi pred njima.

Uinilo mu se da u daljini iza kue uje kratki, prodorni lave prerijskog vuka.
Teresa je podigla glavu s njegovih prsa, a tada su oboje uli usamljeno zavijanje
ivotinje.
- Timido - uo ju je kako tiho govori.
Harryja ponovno obuzme osjeaj krivnje. Razmiljao je o Teresi. Je li je trikom
naveo da mu sve ispria? Mislio je da nije rije o tome. Moda je to ipak krivnja zbog
onoga to jo nije uinio. Zbog onoga to je znao da e uiniti s informacijama to ih je
od nje dobio.
inilo se da Teresa zna da su njegove misli daleko. Moda zbog promjene
otkucaja njegova srca, neznatnog napinjanja njegovih miia.
- Nita - ree Teresa.
- to?
- Pitao si me to u uiniti. Nita. Neu se vie uplitati u to sranje. Ako ele
sve zatakati, neka im bude.
Harry je u tom trenutku shvatio da e Teresa biti dobar ef medicinskih
istraitelja Los Angeleskog okruga.
Osjetio je kako se u tami udaljava od nje.
Teresa se otkotrlja s njega i sjedne na rub kreveta. Zagleda se kroz prozor u
mjesec. Ostavili su razmaknute zavjese. Prerijski vuk se jo jednom oglasi. Boschu se
uinilo da uje kako mu negdje u daljini odgovara neki pas.
- Jesi li ti poput njega? - upita Teresa.
- Koga?
- Timida. Sam ondje vani u mranom svijetu.
- Katkad. Svatko jest, s vremena na vrijeme.
- Da, ali tebi se to svia, zar ne?
- Ne uvijek.
- Ne uvijek...
Razmislio je to bi mogao rei. Pogrena rije i ona e otii.
- ao mi je ako djelujem odsutno - pokua Bosch. - Ima mnogo toga...
Nije zavrio reenicu. Ne postoji opravdanje.
- Zar ti se doista svia ivjeti ovdje gore u ovoj malenoj, samotnoj kui, a
prerijski ti je vuk jedini prijatelj?
Nije odgovorio. Lice Sylvije Moore neobjanjivo mu se ponovno pojavilo u
mislima. No ovaj put nije imao osjeaj krivnje. Volio je gledati njezino lice.
- Moram poi - ree Teresa. - Sutra me oekuje naporan dan. Gledao je kako
gola odlazi u kupaonicu i usput uzima torbicu s nonog ormaria. Sluao je kako tee
voda u tu kadi. Zamiljao ju je ondje, kako uklanja sve njegove tragove sa sebe, a
potom se prska parfemom to ga je uvijek nosila uza se kako bi prikrila smrad koji se
moda zadrao na njoj od posla.
Otkotrljao se do ruba kreveta, gdje je na podu leala hrpa njegove odjee, i
izvadio notes s telefonskim brojevima. Birao je broj dok je u kupaonici jo uvijek tekla
voda. Javio mu se pospani glas. Bila je gotovo pono.

- Ne zna tko je ovo i ja nikad nisam razgovarao s tobom. Uslijedila je utnja

dok je osoba s druge strane shvatila poruku.
- U redu, u redu. Shvaam. Razumijem.
- Postoji problem u vezi s obdukcijom Cala Moorea.
- Sranje, znam to, ovjee. Ne moe se sa sigurnou utvrditi. Ne mora me
buditi da bi...
- Ne, ne razumije. Brka obdukciju s izjavom za tisak o obdukciji. To su dvije
razliite stvari. Razumije li sada?
- Da... Mislim da razumijem. Dakle, u emu je problem?
- Pomonik efa policije i vriteljica dunosti efa medicinskih istraitelja se ne
slau. Jedan kae samoubojstvo, a drugi ubojstvo. Ne moe biti i jedno i drugo. Mislim
da se tako tumai ono to su dali u izjavi za tisak.
Iz slualice se zauje tihi zviduk.
- Ovo je dobro. Ali zato bi policajci eljeli zatakati ubojstvo, pogotovo ako je
rije o nekome iz njihovih redova? elim rei, samoubojstvo ionako daje lou sliku o
policiji. Zato zatakati umorstvo, osim ako to ne znai da postoji neto...
- Tono - ree Bosch i spusti slualicu.
Minutu kasnije voda je prestala tei, a Teresa je izila briui se runikom.
Uope joj nije smetalo to tako gola ee naokolo, a Harry je shvatio da mu nedostaje
taj stid. Na koncu bi ga izgubile sve ene s kojima je imao vezu, dok konano on njih
ne bi izgubio.
Navukao je traperice i majicu dok se ona odijevala. Nitko nije nita govorio.
Pogledala ga je sa slabanim osmijehom na usnama, a tada ju je ispratio do
automobila.
- Dakle, vrijedi li jo uvijek dogovor za Staru godinu? - pitala je nakon to joj
je otvorio vrata automobila.
- Dabome - rekao je Bosch iako je znao da e ona nazvati i uz neku ispriku
otkazati dogovor.
Podigla se na prste i poljubila ga u usne, a zatim sjela za upravlja.
- Zbogom, Teresa - rekao je, ali ona je ve zatvorila vrata.
Bila je pono kad se vratio u kuu. Unutra se osjeao miris njezina parfema. I
njegova krivnja. Stavio je Mood Indigo Franka Morgana na CD nosau zvuka i
nepomino stajao u dnevnom boravku, samo tako, sluajui glazbu prve solo izvedbe,
skladbe pod nazivom Lullaby. Bosch je pomislio da ne poznaje nita iskrenije od
zvuka saksofona.
11.
Spavanje nije dolazilo u obzir. Bosch je to znao. Stajao je na trijemu,
promatrao sag satkan od svjetala i dopustio da mu hladan zrak uvrsti kou i
odlunost. Prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci osjeao se jakim. Ponovno je u
lovu. Pustio je da mu sve to zna o sluajevima proe kroz um i u mislima je inio
popis ljudi s kojima mora razgovarati i onoga to mora obaviti.

Na vrhu se nalazio Lucius Porter, slomljeni detektiv ije je povlaenje dolo

nekako previe na vrijeme, previe podudarno da bi bilo sluajno. Harry postane
svjestan toga da ga ljuti i sama pomisao na Portera. Ali i da mu je neugodno.
Neugodno to se izloio radi njega kod Poundsa.
Poao je po svoj notes i jo jednom nazvao Porterov broj. Nije oekivao da e
mu se netko javiti, pa se nije razoarao. Na Portera se, eto, mogao osloniti barem to se
toga tie. Provjerio je adresu to ju je ranije zapisao i krenuo da izie.
Vozei se nizbrdo nije susreo nijedan automobil sve dok nije stigao do
Cahuenge. Krenuo je na sjever i kod Barhama preao na hollywoodsku autocestu.
Autocesta je bila puna vozila, ali se promet odvijao prilino brzo. Automobili su se
ravnomjerno kretali prema sjeveru, glatka pokretna traka automobilskih farova. Bosch
je iznad City Studija ugledao policijski helikopter. Kruio je, a snop bijele svjetlosti
uperio prema dolje, na neko mjesto zloina. Gotovo se inilo da je to snop uzica koji
letjelicu dri da ne bi odletjela.
Grad mu je bio najdrai nou. No je skrivala mnoge tuge. Grad bi nou
donekle utihnuo, ali bi na povrinu izbijale duboke podzemne struje. Vjerovao je da se
u toj tamnoj struji najslobodnije kree. U zatiti sjena. Poput vozaa u limuzini, gledao
je van, ali nitko nije vidio tko je unutra.
Tama je odisala sluajnou, u modroj neonskoj noi bila je u igri hirovitost
sudbine. Sva sila naina da se ivi. I da se umre. ovjek se mogao voziti u stranjem
dijelu crne limuzine nekog studija, ili jednako lako u stranjem dijelu mrtvozornikova
plavoga kombija. Buni pljesak bio je mogu jednako kao i zujanje metka to ti u
mraku proleti kraj uha. Ta sluajnost. To je Los Angeles.
Ima iznenadnih poara i iznenadnih poplava, potresa, odrona. Ima ubojica koji
pucaju iz automobila u prolazu i provalnika pod utjecajem droge. Pijanih vozaa i
zavoja na cestama. Ima policajaca ubojica i ubojica policajaca. Tu je i mu ene s
kojom spava. A tu je i ena. U svakom trenutku svake noi ima ljudi koje netko siluje,
zlostavlja, osakauje. Ubija i voli. Uvijek ima dojenadi na prsima majki. I, katkad,
dojene samo u kontejneru za smee.
Negdje.
Harry je u sjevernom Hollywoodu iziao na Vanowen i zaputio se na istok
prema Burbanku. Potom je ponovno skrenuo na sjever u podruje zaputenih
stambenih zgrada. Bosch je po grafitima vidio da tu uglavnom ive Latinoamerikanci.
Znao je da Porter ve godinama ovdje ivi. Jedino si je to mogao priutiti nakon
plaanja alimentacije i troenja na pie.
Skrenuo je u naselje prikolica Sretna Dolina i naao Porterovu dvostruku
prikolicu na kraju Greenbriar prilaza. Prikolica je bila u mraku. Iznad vrata nije gorjelo
svjetlo, a ispod parkirnog mjesta natkrivenog aluminijskom ploom nije bilo
automobila. Bosch je neko vrijeme sjedio u automobilu, puio i promatrao. uo je
zvukove mariachi glazbe stoje dopirala iz jednog od meksikih klubova na
Lankershimu. Uskoro je glazbu nadjaao zvuk mlanjaka to je protutnjao iznad
naselja na putu za Zranu luku Burbank. Bosch posegne u pretinac za rukavice i izvadi

konatu vreicu u kojoj se nalazila baterijska svjetiljka i alat za obijanje brave. Tada
izie iz automobila.
Kad mu ni nakon treeg kucanja nitko nije otvorio vrata, Harry otvori vreicu.
Provala u Porterov stan uope ga nije uznemiravala. Porter je sudionik u ovoj igri, nije
neduan. Prema Boschovu miljenju, Porter je izgubio pravo na zatitu svoje
privatnosti kad prema njemu nije bio iskren, kad nije spomenuo da je Moore bio taj
koji je naao tijelo Juana Neznanca #67. Sad e Bosch nai Portera i pitati ga da mu
kae neto o tome.
Izvadio je minijaturnu baterijsku svjetiljku i upalio je. Drao ju je u ustima dok
se saginjao da u bravu ugura alat za provaljivanje. Trebalo mu je samo nekoliko
minuta da otvori vrata.
Kad je uao, Boscha je zapahnuo kiseli zadah. Prepoznao ga je kao smrad
pijaneva znoja. Zazvao je Porterove ime, ali nije dobio odgovora.
Dok se kretao prostorijama palio je svjetlo. Gotovo na svakoj vodoravnoj
povrini nalazile su se prazne ae. Krevet nije bio namjeten, a plahte su bile
prljavobijele. Meu aama na nonom ormariu nalazila se pepeljara puna opuaka.
Ondje je takoer bio kipi sveca kojeg Bosch nije mogao identificirati. U kupaonici
kraj spavae sobe kada je bila prljava, etkica za zube na podu, a u kou za smee
nalazila se prazna boca viskija od tako skupe ili tako jeftine vrste da Bosch nikad za
nju nije uo. No pretpostavio je da je rije o ovom posljednjem.
U kuhinji je naao jo jednu praznu bocu u kanti za smee. Prljavo sue
nalazilo se po ormariima i u sudoperu. Otvorio je hladnjak i ugledao jedino staklenku
senfa i kartonsku kutiju jaja. Porterovo mjesto stanovanja uvelike je podsjealo na
svog vlasnika. Pokazivalo je nekakav rubni ivot, ako se uope i moe nazvati
ivotom.
Vrativi se u dnevnu sobu, Bosch je sa stola to se nalazio kraj utoga kaua
podigao uokvirenu fotografiju. Prikazivala je neku enu. Ne ba previe privlanu,
osim moda Porteru. Biva ena koju nije uspijevao preboljeti. Moda. Harry je vratio
fotografiju na stol, i uto je zazvonio telefon.
Poao je za zvukom do spavae sobe. Telefon se nalazio na podu kraj kreveta.
Podigao je slualicu nakon to je telefon jedanaesti put zazvonio, priekao trenutak i
rekao glasom kao da se tek probudio:
- Eh?
- Porter?
- Je.
Veza se prekinula. Nije upalilo. No je li Bosch prepoznao glas? Pounds? Ne,
nije Pounds. Samo jedna izgovorena rije. No ipak se osjeao naglasak. panjolski,
inilo mu se. Pohranio je podatak u svom umu i ustao s kreveta. Nebom je proao jo
jedan zrakoplov, i prikolica se zatresla. Vratio se u dnevnu sobu i ondje povrno
pretraio pisai stol s jednom ladicom, iako je znao da nita to bi mogao nai ne moe
rijeiti njegov trenutni problem: gdje je Porter?
Odlazei, Bosch je ugasio sva svjetla i zakljuao ulazna vrata. Odluio je
poeti u sjevernom Hollywoodu i poi prema jugu i sreditu grada. U svakom

policijskom podruju postoji nekoliko barova u kojima se zadravaju policajci. Iza dva
u noi, kad su se zatvarali, postojali su klubovi otvoreni cijelu no. To su uglavnom
mrane jame kamo ljudi dolaze piti estoko i u tiini, kao da im ivot o tome ovisi. To
su ulina utoita, mjesta na koja se odlazi da bi se zaboravilo i oprostilo sebi. Bosch
je vjerovao da e u jednom od takvih klubova nai Portera.
Poeo je s mjestom na Kittridgeu koje se zvalo Papiga. No barmen, neko i
sam policajac, rekao je da Portera nije vidio od Badnjaka. Zatim je otiao do 502 na
Lankerhimu i dalje u Saint's na Cahuengi. Na tim su mjestima poznavali Portera, ali te
veeri nije bio ni u jednom od tih barova.
Tako je to ilo do dva. Dotad je Bosch ve stigao do Hollywooda. Sjedio je u
automobilu ispred Taneta i pokuavao se sjetiti gdje se nalaze oblinji klubovi za
opijanje kad se oglasio njegov pager. Pogledao je broj i nije ga prepoznao. Vratio se u
Tane kako bi se posluio telefonom. U baru su se upalila svjetla nakon to je birao
broj. Posljednja runda.
- Bosch?
- Da.
- Rickard je. Lo trenutak?
- Ne. U Tanetu sam.
- Do vraga, ovjee, onda si blizu.
- Za to? Naao si Dancea?
- Ne, ne ba. Nalazim se kraj ravea iza Cahuenge i juno od Boulevarda. Nisam
mogao spavati, pa sam pomislio da bih mogao u lov. Nema Dancea, ali drim na oku
jednog od njegovih prodavaa. Jedan od onih kojeg imamo u dosjeu. Zove se Kenvin
Tyge.
Bosch se na trenutak zamisli. Sjeao se imena. On je jedan od maloljetnika
koje je BANG ekipa zaustavila i provjerila, a onda mu pokuala utjerati strah u kosti
kako bi se maknuo s ulice. Njegovo se ime nalazilo na jednom od kartona u dosjeu o
ledu to ga je Moore ostavio za sobom.
- to je rave?
- Tajni klub. Nalazi se u skladitu u koje se ulazi iz ove uliice. Usputna
zabava. Digitalna glazba. Radit e cijelu no, do oko est ujutro. Sljedei e tjedan biti
negdje drugdje.
- Kako si ih naao?
- Lako ih je nai. Prodavaonice CD-a i kaseta na Melroseu daju telefonske
brojeve. Nazove broj i stave te na popis. Dvadeset dolara da bi uao. Drogira se i
plee do zore.
- Prodaje li crni led?
- Ne, prodaje shermane ispred tog umeza.
Sherman je cigareta umoena u tekui PCP. Prodavala se za dvadeset dolara, a
onaj tko je popui cijelu je no pod utjecajem aneoske praine. Tyge oito vie ne
radi za Dancea.

- Mislim da ga moemo uhititi - ree Rickard. - Tada bismo iz njega mogli

izvui neto o Danceu. Mislim da je Dance zbrisao, ali mali bi mogao znati kamo.
Ovisi o tebi. Ne znam koliko ti je Dance vaan.
- Kamo eli da doem? - upita Bosch.
- Poi Boulevardom na zapad i im prijee Cahuengu poi prvom uliicom
na jug. Onom uliicom koja prolazi iza pornografskih prodavaonica. Mrana je, ali
vidjet e plavu neonsku strelicu. To je mjesto o kojem govorim. Ja sam oko pola
bloka sjeverno, u crvenoj krntiji camaro. Registracija Nevade. ekat u te. Moram
smisliti neku zamku kako bih ga uhvatio s tim sranjem u rukama.
- Zna li gdje je tekuina?
- Znam. Dri je u pivskoj boci u odvodnom jarku. Stalno ulazi i izlazi. Dovodi
van svoje muterije. Smislit u neto dok ti stigne ovamo.
Bosch spusti slualicu i vrati se do automobila. Trebalo mu je petnaest minuta
da stigne onamo. U uliici je parkirao iza crvenoga camara. Vidio je da se Rickard
posve spustio na vozaevu sjedalu.
- Ugodno ti jutro elim - ree Rickard kad je Bosch kliznuo na suvozaevo
mjesto.
- I tebi. Je li na momak jo uvijek u blizini?
- O, da. ini se da mu noas dobro ide. Prodaje shermane kao da su posljednji
na svijetu. teta to mu moramo pokvariti veselje.
Bosch pogleda niz mranu uliicu. U intervalima plavog svjetla to ga je bacala
treptava neonska strelica vidio je skupinu ljudi u tamnoj odjei pred vratima to su
vodila u skladite. Povremeno su se vrata otvarala te bi netko uao ili iziao. Kad su
vrata bila otvorena, mogao je uti glazbu. Glasna, techno-rock, estoki bas koji kao da
je potresao ulicu. Kad su mu se oi priviknule na tamu, vidio je da ljudi vani piju i
pue, hlade se nakon plesa. Nekolicina ih je drala napuhane balone. Naginjali su se na
haube automobile kraj vrata, sisali iz balona, a zatim ih davali dalje kao da je rije o
jointu.
- Baloni su puni duinog oksida - ree Rickard.
- Plina za smijanje?
- Tono. Prodaju ih na ovakvim mjestima za pet dolara po balonu. Mogu
zaraditi nekoliko tisua po boci ukradenoj iz bolnice ili kod zubara.
Jedna je djevojka pala s haube automobila, a njezin balon odletio je u mrak.
Ostali su joj pomogli da ustane. Bosch je uo kako se vriskavo smiju.
- Je li to legalno?
- To nije toliko vano. Smije se posjedovati jer se koristi u mnoge zakonite
svrhe. Ali je prekraj ako se konzumira rekreativno. Meutim, mi se uope time ne
optereujemo. Ako netko eli to udisati, a zatim pasti i razbiti glavu, neka mu je. Zato
bismo... eno gaMravi tinejder iziao je kroz vrata skladita i poao prema automobilima
parkiranim du uliice.
- Gledaj kako e se sagnuti - ree Rickard. Momak je nestao iza automobila.

- Vidi, umae cigaretu. Sad e nekoliko minuta ekati da se malo osui i da

njegova muterija izie. Tada e obaviti posao.
- eli li da ga zgrabimo?
- Ne. Ako ga uhvatimo samo s tom jednom cigaretom, to nita ne znai. To je
osobna imovina. Ne bi ga zadrali ak ni preko noi. Moramo ga uhvatiti s tekuim
PCP-om ako ga elimo dobro pritisnuti.
- Dakle, to emo uiniti?
- Ti se vrati u svoj automobil. elim da se vrati na Cahuengu i doe u uliicu
s druge strane. Mislim da e se moi vie pribliiti. Parkiraj, a zatim se pokuaj to
vie pribliiti kako bi mi bio pojaanje. Ja u doi s ove strane. U prtljaniku imam
neto stare odjee. Neko sranje za maskiranje. Imam plan.
Bosch se tada vratio do capricea, okrenuo ga i iziao iz uliice. Vozio je oko
bloka i priao s june strane. Naao je mjesto ispred kontejnera za smee i zaustavio
automobil. Kad je vidio pogrbljeni Rickardov lik kako se kree niz uliicu, Harry je
iziao i krenuo. Pribliavali su se vratima skladita s obje strane. No dok je Bosch
ostao u sjeni, Rickard je - sad odjeven u prljavu maju i s vreicom prljavog rublja u
ruci - hodao sredinom uliice i pjevao. Zbog buke to je dopirala iz skladita, Bosch
nije bio siguran, ali uinilo mu se da pijanim glasom pjeva Kad mukarac voli enu
Percyja Sledgea.
Rickard je posve zaokupio pozornost ljudi koji su stajali ispred vrata skladita.
Dvije drogirane djevojke klicale su njegovom pjevanju. To je omoguilo Boschu da
prie etvrtom automobilu od vrata i otprilike tri automobila dalje od mjesta na kojem
je Tyge imao tekui PCP.
Kad je proao kraj tog mjesta, Rickard je naglo prestao pjevati i ponaao se kao
da je upravo opazio neku dragocjenost. Sagnuo se izmeu dva parkirana automobila i
uspravio se s pivskom bocom u ruci. Ba ju je kanio spremiti u svoju vreicu kad se
momak hitro provukao izmeu automobila i pograbio bocu. Rickard je nije putao iz
ruke i okrenuo se tako da je momak bio leima okrenut Boschu. Harry je poao
naprijed.
- To je moje, ovjee - vikne Rickard.
- Ja sam je ondje stavio, braco. Pusti je prije nego se prolije.
- Idi nai svoju, ovjee. Ova ovdje je moja.
- Pusti je!
- Siguran si da je tvoja?
- Moja je!
Bosch ga snano tresne odostrag. Pustio je bocu i presavio se preko prtljanika
automobila. Bosch ga upravo prikuje pritisnuvi mu podlakticom vrat. Boca je ostala u
Rickardovoj ruci. Nita se nije prolilo.
- Pa, ako ti tako kae, valjda je tvoja - ree policajac. - I valjda si zato uhien.
Bosch skine lisiine s pojasa, stavi ih momku na ruke i povue ga s prtljanika.
Ostali su se poeli okupljati oko njih.

- Odjebite, ljudi - glasno e Rickard. - Vratite se unutra i udiite svoj plin za

smijanje. Idite i ogluite. Ovo se vas ne tie, osim ako ne elite s ovim momkom poi
u uzu.
Sagne se do Tygeova uha i ree:
- Tono, braco?
Kad se nitko u gomili nije pomaknuo, Rickard prijetei korakne prema njima,
pa su se rasprili. Dvije su djevojke potrale natrag u skladite. Glazba je nadjaala
Rickardov smijeh. Potom se okrenuo i pograbio Tygea za ruku.
- Idemo. Harry, uzet emo tvoja kola.
Neko su se vrijeme vozili u tiini prema postaji na Wilcoxu. Ranije nisu o tome
razgovarali, ali Harry je Rickardu kanio prepustiti glavnu rije. Rickard se vozio
otraga, uz djeaka. Harry je u retrovizoru vidio da ima masnu, zaputenu smeu kosu
to mu je padala na ramena. Prije otprilike pet godina trebalo mu je staviti aparat za
zube, ali Bosch je odmah vidio da djeak potjee iz obitelji gdje takve stvari ne dolaze
u obzir. Imao je zlatnu naunicu i nezainteresirani izraz lica. No zubi su ono to je
djelovalo na Boscha. Iskrivljeni i izboeni, jasno su ukazivali na oaj njegova ivota.
- Koliko ti je sada godina, Kenvine? - upita Rickard. - I ne pokuavaj lagati.
Imamo dosje o tebi u postaji. Mogu provjeriti.
- Osamnaest. I moe obrisati guzicu dosjeom. Ba me briga.
- Opa! - klikne Rickard. - Osamnaest. ini se da ovdje imamo odraslu osobu,
Harry. Nema dranja za ruku do sudnice za maloljetnike. Smjestit emo ovog momka
u sedam tisua, pa emo vidjeti koliko e trebati da osnuje dom s nekim od tekaa.
Veina policajaca i zloinaca tako zove okruni zatvor, a naziv potjee od
telefonskog broja na koji se moe dobiti informacije o kanjenicima, 555-7000. Zatvor
se nalazi u sreditu grada, a sastoji se od etiri kata buke, mrnje i nasilja iznad
prostorija okrunog erifa. Ondje svakoga dana nekoga izbodu. Svakoga sata nekoga
siluju. I nitko nikad nita ne poduzima. Nikoga nije briga, osim onoga kojeg siluju ili
izbodu. erifovi zamjenici koji ondje rade to mjesto zovu NHI odjel. Nema humanih
individua. Bosch je znao daje Rickard izabrao pravi nain ako eli neto iscijediti iz
momka.
- Uhvatili smo te na djelu, Kenvine - ree Rickard. - Ovdje ima barem pedeset
grama. Imamo te pod optubom za posjedovanje s namjerom prodaje. Nadrapao si.
- Jebi se.
Momak je obje rijei izgovorio sarkastino. Nije se kanio predati bez borbe.
Bosch je opazio da Rickard zelenu bocu dri izvan automobila, ispruivi je kroz
prozor, kako pare ne bi ispunile prostor i izazvale glavobolju.
- To nije lijepo, Kenvine. Pogotovo ako se uzme u obzir da je ovjek koji vozi
spreman na pogodbu... No da sam to ja, rado bih te pustio da sklapa nagodbe s
braom u sedam tisua. Dva dana ondje i ve e brijati noge i etati naokolo u
ruiastom rublju to su ga umoili u havajski pun.
- Odjebi, svinjo. Samo me dovedi do telefona.

Vozili su se Sunsetom i pribliavali Wilcoxu. Gotovo su stigli, a Rickard jo

nije stigao ni do onoga to su eljeli. inilo se da se momak nee pogaati, bez obzira
to ele od njega.
- Dobit e telefon kad to nama bude po volji. Sad si vrst, bijeli djeae, ali to
nee potrajati. Unutra svakoga slome. Vidjet e. Osim ako nam ne eli pomoi.
Samo elimo razgovarati s tvojim prijateljem Danceom.
Bosch je skrenuo na Wilcox. Postaja je bila udaljena dva bloka. Momak nita
nije rekao, a Rickard je dopustio da utnja potraje jo jedan blok prije nego to je
iznova pokuao.
- to kae, mali? Daj nam adresu. Odmah u baciti ovo sranje. Nemoj biti
jedna od onih budala koje misle da ih sedam tisua pretvara u mukarce. Kao da je to
nekakav obred odrastanja. Nije tako, mali. To je samo kraj puta. Zar to eli?
- elim da umre.
Bosch je skrenuo na prilaz to vodi do stranjeg parkiralita postaje. Najprije
e morati ovdje provesti postupak uhienja, registrirati dokaze i potom odvesti momka
u sredite. Harry je znao da to moraju provesti u djelo. Mali nije govorio. Morali su mu
pokazati da ne blefiraju.
12.
Bosch je ponovno poeo traiti Portera tek u etiri ujutro. Dotad je ve popio
dvije alice kave u postaji, a treu je ponio sa sobom. Opet je sjedio u capriceu, sam, i
kruio gradom.
Rickard se sloio da e on odvesti Kenvina Tygea u sredite. Momak nita nije
rekao. Njegov se oklop od vrstog odbacivanja, mrnje spram policajaca i pogreno
usmjerenog ponosa nije razbio. U postaji je za Rickarda potreba da slomi djeaka
postala ivotnim zvanjem. Obnovio je prijetnje i pitanja gorljivou koja je uznemiravala Boscha. Na koncu je rekao Rickardu neka odustane. Rekao mu je neka upie
momka te da e kasnije ponovno pokuati. Kad su izili iz prostorije za ispitivanje,
odluili su da e se u dva poslije podne nai u sedam tisua. Tako e momak imati oko
deset sati vremena da okusi veliku kuu, dovoljno za donoenje odluke.
Sad je Bosch obilazio klubove za opijanje, ranojutarnja sastajalita na koja su
"lanovi" donosili vlastite boce, a naplaivao im se samo boravak. To je, dakako, bila
pljaka, a neki su klubovi naplaivali ak i lanarinu. Ali neki ljudi jednostavno nisu
mogli piti sami kod kue. A neki ljudi nisu ni imali doma.
Na semaforu na Sunsetu s desne strane automobila prola je neka mrlja, a neki
se lik nagnuo nad haubu sa suvozaeve strane. Bosch je nagonski poao rukom prema
pojasu i zamalo ispustio kavu, ali je tada shvatio da je ovjek poeo novinama brisati
vjetrobran. etiri i pol ujutro, a neki mu beskunik isti vjetrobran. Loe. ovjek je
uspio samo zamrljati staklo. Bosch je izvadio dolar iz depa i pruio ga ovjeku kroz
prozor kad je zaobiao automobil i priao vozaevoj strani. Mahnuo mu je neka ode.
- Ne optereuj se time, partneru - ree, i ovjek se bez rijei udalji.

Bosch je krenuo dalje obilazei klubove u Echo Parku blizu Policijske

akademije, a zatim u kineskom dijelu grada. Ni znaka Porteru. Presjekao je
hollywoodsku autocestu i stigao do sredita, a kad je prolazio kraj zatvora, sjeti se
momka. Bit e u sedmici, za narkomane, gdje su kanjenici manje neprijateljski
raspoloeni. Vjerojatno e biti u redu.
Vidio je kako veliki plavi kamioni izlaze iz garae u Ulici Spring, iz zgrade
Timesa, i kreu s jutarnjim teretom vijesti. Pokuao je u dva kluba blizu Parker centra,
a zatim u jednom klubu blizu etvrti skitnica i alkoholiara. Sad se ve naao na
samome dnu, pribliavao se kraju puta pa mu je ponestajalo mjesta na kojima bi ga
mogao traiti.
Posljednje mjesto u koje je uao zvalo se Poe's, a nalazilo se na Treoj aveniji
blizu etvrti skitnica, Los Angeles Timesa, St. Vibiane i staklenih bankovnih tornjeva
financijskog dijela grada, gdje su se alkoholiari proizvodili na veliko. Poe's je dobro
poslovao u jutarnjim satima, prije no to bi sredite grada oivjelo od uurbanosti i
pohlepe.
Poe's se nalazio u prizemlju predratne kue bez dizala to ju je Agencija za
razvoj grada predvidjela za ruenje. Nije bila sigurna u sluaju potresa, a ojaavanje
zidova kotalo bi vie od vrijednosti cijele zgrade. Sluba je kupila zgradu i kanila ju
je sruiti, a zatim izgraditi stambenu zgradu kojom bi se stanari privukli u samo
sredite grada. No sve je to stalo. Druga gradska agencija, Ured za ouvanje, elio je tu
zgradu. Neslubeno se znalo da je Ured zgradu proglasio povijesnom znamenitou i
podnio je tubu kako bi se sprijeilo ruenje. Ve su godinama uspijevali otezati. Poe's
je jo uvijek radio. etiri kata iznad kluba bila su prazna.
Iznutra je to mjesto bilo crna rupa s dugakim, zakrivljenim ankom i bez
stolova. Poe's nije mjesto u kojem se moe sjediti u separeu u drutvu prijatelja. To je
mjesto gdje ovjek pije sam. Mjesto za efove slabih ivaca kojima treba hrabrosti, za
slomljene policajce koji se ne mogu nositi s usamljenou to su je unijeli u svoj ivot,
pisce koji vie ne mogu pisati i sveenike koji vie ne mogu oprostiti ni vlastite
grijehe. To je mjesto na kojem se opako pije, samo ako ovjek jo uvijek ima zelenih.
Treba platiti pet dolara za stolac kraj anka i dolar za au leda to e ga staviti u svoj
viski. Sodu treba platiti tri dolara, ali veina tih ljudi svoj lijek uzima u istom obliku.
Tako je jeftinije i konkretnije. Govorilo se da klub Poe's nije dobio ime po pjesniku,
ve po openitoj filozofiji klijentele: Piaj po svemu.
Iako je vani bilo mrano, ulazei u Poe's inilo ti se kao da stupa u nekakvu
peinu. To je Boscha podsjetilo na onaj trenutak kad je u Vijetnamu prvi put siao u
tunel Vijetkonga. Sada je stajao posve nepomino na vratima dok mu se oi nisu
priviknule na prigueno svjetlo, pa je vidio crvenom koom presvueni ank. Unutra se
osjeao gori zadah nego u Porterovoj prikolici. Barmen u zguvanoj bijeloj koulji i
raskopanom crnom prsluku stajao je s desne strane, a iza njega nalazili su se nizovi
boca, svaka s imenom vlasnika na sebi. Crvena neonska svjetiljka prolazila je iza boca
i davala im sablasni sjaj.
Iz mraka sa svoje lijeve strane, Bosch zauje:
- Sranje, Harry, to radi? Trai mene?

Okrenuo se i ugledao Portera koji je tako sjedio za drugim krajem anka da

moe vidjeti svakoga tko ue prije nego to pridolica ugleda njega. Harry mu prie.
Vidio je au za viski ipred Portera, a uz to do polovice punu au vode i do treine
punu bocu viskija. Na anku su se takoer nalazile etiri novanice, jedna od dvadeset
dolara i tri od jednog dolara, te kutija cigareta. Dok je prilazio Porteru, Bosch osjeti
kako u njemu raste bijes.
- Da, traim tebe.
- to je bilo?
Bosch je znao da mora uiniti ono zbog ega je doao prije nego suosjeanje
ublai njegov bijes. Naglo je spustio Porterovu sportsku jaknu niz njegova ramena tako
da mu je stisnuo ruke uz tijelo. Cigareta mu je pala na pod. Bosch je ispruio ruku,
izvukao pitolj iz njegove futrole i stavio ga na ank.
- Zato ga jo uvijek nosi, Lou? Povukao si se iz posla, sjea se? to je, zar se
boji ili tako neto?
- Harry, to se dogaa? Zato to radi?
Barmen je krenuo prema njima kako bi pomogao lanu svoga kluba, ali ga
Bosch odmjeri hladnim pogledom, podigne ruku poput prometnog policajca i ree:
- Smiri se. Ovo je privatno.
- Dabome da jest. Ovo je privatni klub, a ti nisi lan.
- U redu je, Tommy - progovori Porter. - Poznajem ga. Ja u to srediti.
Dva mukarca koji su sjedili nekoliko stolaca dalje od Portera ustanu i pou na
dragi kraj anka ponijevi svoje boce i ae. Zamijenila su ih dva druga pijanca.
Promatrali su to se dogaa. Ali nitko nije otiao, ne dok je jo bilo pia u njihovim
bocama, a jo nije bilo est sati. Nemaju kamo otii. Barovi se otvaraju tek u sedam, a
sat ili vie od sata moglo bi trajati cijelu vjenost. Ne, nikamo oni ne idu. Ti e ljudi
sjediti ondje i gledati kako netko nekoga ubija ako doe do toga.
- Ma daj, Harry - ree Porter. - Ohladi! Moemo razgovarati.
- Moemo li? Moemo li? Zato nisi razgovarao kad sam te neki dan nazvao?
to je s Mooreom? Jesi li razgovarao s Calom Mooreom?
- Gledaj, Harry...
Bosch ga je povukao sa stolca i zabio mu lice u drvom obloeni zid. To je bilo
lake no to je Harry oekivao, pa je ovaj snano udario u zid. Udarac nosom zvuao
je poput sladoleda to pada na plonik. Bosch se nagnuo na Porterova lea i pritisnuo
ga uza zid.
- Nemoj ti meni "gledaj, Harry", Porter. Izloio sam se za tebe, ovjee, jer sam
mislio da si... mislio sam da to zasluuje. Sada znam, Porter. Pogrijeio sam. Odustao
si od sluaja Juana Neznanca. elim znati zato. elim znati to se dogaa.
Porteru je glas priguivao zid i njegova vlastita krv.
- Harry, sranje, mislim da si mi slomio nos - ree on. - Krvarim.
- Ne obraaj panju na to. to je s Mooreom? Znam da je on prijavio ono tijelo.
Porter nekako vlano otpuhne kroz nos, ali Bosch ga samo jo jae pritisne.
ovjek je zaudarao po kiselom zadahu tijela, piu i cigaretama, a Bosch se pitao
koliko je dugo sjedio u klubu i promatrao vrata.

- Sad u pozvati policiju - vikne barmen. Stajao je i podigao slualicu kako bi

Bosch vidio da je to istinska prijetnja, to dakako nije bila. Barmen je znao da bi svi
stolci za ankom ostali prazni, jer bi pijanci naglo nestali. Nitko ne bi ostao koga bi
mogao prevariti kad vraa novac ili tko ostavlja po etvrt dolara.
Koristei se tijelom kako bi Portera drao pritisnutog uza zid, Bosch izvadi
svoju znaku i podigne je u zrak.
- Ja jesam policija. Gledaj svoja jebena posla.
Barmen odmahne glavom, kao da eli rei kako je alosno na to se svodi ovaj
fini posao, i vrati slualicu na telefon kraj blagajne. Izjava da je Bosch policajac imala
je za posljedicu naglo ispijanje pia i odlazak otprilike polovice muterija. Vjerojatno
postoje nalozi za uhienje svakoga od ovih muterija, pomisli Bosch.
Porter je poeo mrmljati, a Bosch pomisli da ponovno plae, kao preko
telefona u etvrtak ujutro.
- Harry, ja... nisam mislio da inim... imao sam...
Bosch mu se ponovno zabije u lea i zauje kako Porterovo elo udara o zid.
- Nemoj poinjati to sranje sa mnom, Porter. Brinuo si o sebi. To si radio. I...
- Muno mi je. Pozlit e mi.
- ... i sada, vjerovao ili ne, sada sam ja jedini kojemu je doista stalo do tebe.
Jebeni idiote, samo mi reci to si uinio. Samo mi ispriaj to si uinio i mi smo kvit.
To nee ii dalje od mene. Trai svoju prijevremenu mirovinu zbog stresa i ja vie
nikad neu vidjeti tvoje lice.
Bosch je uo njegovo vlano disanje uza zid. Gotovo kao da ga je mogao uti
kako misli.
- Siguran si, Harry?
- Nema drugog izbora. Ne pone li govoriti, zavrit e bez posla i bez
mirovine.
- On, ovaj... samo sam... ima krvi na mojoj koulji. Unitena je. Bosch ga jae
pritisne.
- Dobro, dobro, dobro. Rei u ti, rei u... samo sam mu uinio uslugu, to je
sve, a on zavrio u govnima. Kad sam to uo, ja, ovaj, nisam se mogao vratiti u ured,
vidi. Nisam znao to se dogodilo. elim rei, elim rei, oni... netko bi me mogao
traiti. Uplaio sam se, Harry. Bojim se. Sjedim po barovima otkako sam juer
razgovarao s tobom. Smrdim kao govno. A sad sva ova krv. Treba mi ubrus. Mislim da
su mi za petama.
Bosch je maknuo teinu s njega, ali mu je jednom rukom pritisnuo lea tako da
se ne moe maknuti. Ispruio je drugu ruku i sa anka uzeo aku malenih ubrusa s hrpe
kraj zdjele ibica. Pruio ih je Porteru preko ramena, a poraeni je policajac izvukao
ruku iz rukava jakne i uzeo ih. Okrenuo je glavu od zida i pritisnuo ubruse na nos koji
mu je oticao. Harry je na njegovu licu ugledao suze i okrenuo se na drugu stranu.
Vrata kluba su se uto otvorila, pa unutra prodre rana siva svjetlost zore. Ondje
je stajao neki ovjek. Bilo je oito da se privikava na tamu u baru, jednako kao to je
Bosch ranije uinio. Bosch je vidio da je tamne puti i izrazito crne kose. Tri tetovirane
suze sputale su se niz njegov obraz iz kuta lijevog oka. Harry je znao da to nije ni

bankar ni odvjetnik kojemu treba dupli viski za doruak kako bi poeo radni dan.
ovjek je oito bio s one strane zakona, moda je skupljao novac od zatite za Talijane
ili Meksikance, a sad mu treba neto za smirivanje. ovjekov se pogled na koncu
zaustavio na Boschu i Porteru, a potom na Porterovu pitolju to se jo uvijek nalazio
na anku. Procijenio je situaciju, a zatim mirno i bez rijei iziao natrag na ulicu.
- Jebeno sjajno! - vikne barmen. - Hoete li izii odavde, do vraga. Gubim
muterije. Obojica, nestanite odavde.
Postojao je natpis na kojem je pisalo Toilet i strelica to je pokazivala niz
mrani hodnik s Boschove lijeve strane. Gurnuo je Portera onamo. Skrenuli su za ugao
i uli u muki zahod, a ondje se osjeao gori smrad nego oko Portera. U uglu je stajalo
vjedro sive vode i metla, ali je pod pokriven napuklim ploicama bio prljaviji nego
voda. Gurnuo je Portera prema umivaoniku.
- Oisti se - ree Bosch. - Kakva je to bila usluga? Rekao si da si neto uinio
za Moorea. Priaj mi o tome.
Porter je promatrao svoj zamagljeni odraz u komadu nehrajueg elika to su
ga vjerojatno ondje postavili kad je upravi dojadilo mijenjati razbijena zrcala.
- Ne prestaje krvariti, Harry. Mislim da je slomljen.
- Zaboravi na nos. Reci mi to si uinio.
- Ja, ovaj... gledaj, on mi je samo rekao da poznaje neke ljude koji bi bili
zahvalni kad mrtvac iza restorana ne bi neko vrijeme bio identificiran. Samo zavlai,
rekao je, tjedan-dva. Kriste, ionako se tijelo nije moglo identificirati. Rekao je da
mogu ubaciti otiske prstiju u kompjutor, jer se isti nee nai. Rekao je samo neka ne
urim s time i da e se ti ljudi, oni koje je poznavao, pobrinuti za mene. Rekao je da u
dobiti lijepi boini dar. I tako sam, zna, proli tjedan samo rutinski obavljao
postupke. Ionako nita ne bih otkrio. Ti to zna, vidio si dosje. ovjek nije
identificiran, nema svjedoka, nema niega.
- Dakle, to te prestrailo? to se dogodilo na Boi? Porter je ispuhao nos u
papirnate ubruse, a to mu je na oi izmamilo nove suze.
- Jest, slomljen je. Ne mogu disati kroz njega. Moram poi u bolnicu da mi ga
namjeste. U svakom sluaju... pa, za Boi se nita nije dogodilo. U tome je stvar.
elim rei, Moore je nestao gotovo tjedan dana ranije, a ja sam postao prilino
nervozan u vezi sa svim tim. Na Boi Moore nije doao, nitko nije. Tada, kad sam se
vraao kui iz Luckyja, moja susjeda iz oblinje prikolice kae mi kako joj je istinski
ao zbog mrtvog policajca kojeg su nali. Zahvalio sam joj, uao u prikolicu i ukljuio
radio. uo sam da je to Moore i usrao se od straha, Harry. Doista.
Porter je namoio nekoliko ubrusa i poeo brisati okrvavljenu koulju na nain
koji ga je inio jadnijim no to je bio. Bosch je tada opazio njegovu praznu futrolu i
sjetio se da je pitolj ostavio na anku. Nije se elio vraati po njega dok Porter govori.
- Vidi, znao sam da se Moore nije sam ubio. Nije me briga to govore oni iz
Parkera. Znam da se nije tako ubio. Bio je upleten u neto. Stoga sam zakljuio da mi
je dosta. Nazvao sam sindikat i uzeo odvjetnika. Odlazim odavde, Harry. Izlijeit u se
i otii u Vegas, pa moda potraiti posao u osiguranju kockarnica. Ondje je Millie i
moj djeak. elim biti blizu njih.

Da, pomisli Bosch. I uvijek e se osvrtati preko ramena.

- Ponovno krvari - ree. - Operi lice. Idem po kavu. Odvest u te odavde.
Bosch poe prema vratima, ali ga Porter zaustavi.
- Harry, hoe li se pobrinuti za mene to se tie ovoga? Bosch se dugim
pogledom zagleda u njegovo ozlijeeno lice I potom ree:
- Da, uinit u to budem mogao.
Vratio se do anka i dao znak barmenu koji je stajao na sasvim suprotnom
kraju i puio. ovjek pedesetih godina, s izblijedjelim plavim tetovaama to su poput
mrea pokrivale obje podlaktice, nije se urio. Dotad je Bosch stavio novanicu od
deset dolara na ank.
- Daj mi dvije kave za van. Crne. Stavi mnogo eera u jednu.
- Ve je i vrijeme da odete odavde. - Barmen kimne prema novanici od deset
dolara. - Uzet u i za ubruse. Nisu namijenjeni policajcima koji naokolo mlate ljude.
To bi trebalo biti dosta. Moete to ostaviti na anku.
U plastine alice ulije kavu koja je izgledala kao da se od Boia nalazi u
staklenom loncu. Bosch poe do Porterova mjesta za ankom, pa uzme pitolj i
dvadeset tri dolara. Vratio se do svoje novanice od deset dolara i pripalio cigaretu.
Nesvjestan Boschova pogleda, barmen je u obje kave stavio golemu koliinu
eera. Bosch nije reagirao. Nakon to je na alice stavio plastine poklopce, barmen
ih je donio do Boscha i kucnuo po jednom poklopcu, a na licu mu se pojavio osmijeh
od kojeg bi ena mogla postati frigidna.
- Ovo je ona bez... hej, kakvo je ovo sranje?
Deset dolara to ih je Bosch ranije stavio na ank sad su postali jedan dolar.
Bosch ispuhne dim u barmenovo lice, uzme kavu i ree:
- To je za kavu. Moe zaboraviti na ubruse.
- Samo odjebi odavde! - ree barmen. Potom se okrene i zaputi prema drugom
kraju anka gdje je nekoliko muterija nestrpljivo dralo prazne ae. Trebalo im je jo
leda da rashlade plazmu.
Bosch nogom gurne vrata zahoda, ali ne ugleda Portera. Otvori vrata jedine
pregrade, ali on ni tu nije bio. Harry izae iz prostorije i brzo gurne vrata enskog
zahoda. Od Portera ni traga. Zaputio se hodnikom oko jo jednog ugla i ugleda vrata s
natpisom Exit. Vidio je kapi krvi na podu. Poalivi to se zabavio s barmenom i
pitajui se hoe li uspjeti ui u trag Porteru nazivajui bolnice i klinike, bokom je
gurnuo ipku za otvaranje vrata. Otvorila su se samo nekoliko centimetara. Neto ih je
s druge strane dralo zatvorenima.
Bosch je spustio kave na pod i cijelom se teinom naslonio na vrata. Polako su
se otvorila. Progurao se van i vidio da je netko gurnuo kontejner za smee na vrata.
Stajao je u uliici iza kluba, a jutarnje svjetlo to je s istoka zapljuskivalo ulicu
djelovalo je zasljepljujue.
U uliici se nalazila naputena toyota bez kotaa, bez haube i bez jednih vrata.
Bilo je jo kontejnera, a vjetar je naokolo nosio smee. I nigdje nije bilo Portera.

13.
Bosch je sjedio za ankom u Smonici, pio kavu i eprkao po tanjuru jaja sa
slaninom, ekajui da zapue neki drugi vjetar. Nije ni pokuao slijediti Portera. Znao
je da ne bi imao izgleda. Svjestan da ga Bosch eli nai, ak i takav policajac kakav je
Porter, znao bi izbjegavati mjesta na kojima bi ga Harry mogao traiti. Zadravao bi se
niz vjetar.
Harry je izvadio biljenicu i otvorio je na mjestu s kronolokim popisom to ga
je prethodnog dana sastavio. Ali nije se uspijevao usredotoiti. Bio je previe potiten.
Potiten stoga jer je Porter pobjegao od njega, nije imao povjerenja. Potiten stoga jer
se inilo jasnim da je Mooreova smrt povezana s mrakom to se nalazi na rubovima
vidokruga svakoga policajca. Moore je preao na drugu stranu. I to ga je ubilo.
Otkrio sam tko sam.
Ta poruka ga je takoer muila. Ako Moore nije poinio samoubojstvo, odakle
se stvorila? To ga je navelo na razmiljanje o onome to je Sylvia Moore rekla o
prolosti, o tome kako je njezin mu upao u klopku to ju je sam sebi postavio. Tada je
pomislio da bi je mogao nazvati i rei joj to je otkrio, ali je odbacio tu ideju. Nije
imao odgovore na pitanja to bi ih zacijelo postavila. Zato je Calexico Moore ubijen?
Tko je to uinio?
Bilo je malo iza osam sati. Bosch je ostavio novac na pultu i iziao. Vani su
dva beskunika tresla alicama pred njim, a on se ponaao kao da ih ne vidi. Odvezao
se do Parker centra i stigao na parkiralite dovoljno rano da nae mjesto. Najprije je
pogledao u uredima Odjela za pljake i umorstva na drugom katu, ali Sheehan jo nije
stigao. Potom je otiao na trei kat u Odjel za bjegunce kako bi uinio ono to je Porter
trebao uiniti da se nije dogovorio s Mooreom. Taj se odjel takoer bavio nestalim
osobama, a Bosch je uvijek mislio da u tome ima neega simbolinog. Veina nestalih
osoba bjeala je od neega, od nekog dijela svog ivota.
Detektiv po imenu Capetillo, koji se bavio nestalim osobama, pitao je Boscha
to mu treba, a Harry je zatraio podatke o nestalim mukarcima latinskog podrijetla
za razdoblje od proteklih deset dana. Capetillo ga je poveo do svog stola i rekao mu
neka sjedne dok on poe po dosjee. Harry se osvrnuo naokolo i pogled mu je pao na
fotografiju krupnog detektiva sa enom i dvije djevojice. Obiteljski ovjek. Na zidu
iznad stola bio je zalijepljen poster na kojem se reklamirala borba s bikovima od prije
dvije godine u areni Tijuane. Imena estorice matadora bila su napisana jedno ispod
drugoga na desnoj strani. Cijelu lijevu stranu postera zauzimala je reprodukcija slike
matadora koji se okree zajedno s pobjenjelim bikom i crvenim platem vodi njegove
rogove u stranu. Potpis ispod slike je glasio: ElArte de la Muleta.
- Klasina veronica.
Bosch se okrene. Capetillo se vratio, a u ruci je drao tanki fascikl.
- Molim? - ree Bosch.
- Veronica. Znate li neto o corridi de toros? Borbi s bikovima?
- Nikad nisam bio u areni.

- Velianstveno. Ja idem barem etiri puta godinje. S time se nita ne moe

usporediti. Nogomet, koarka, nita. Veronica je taj pokret. ovjek vjeto udaljava
rogove od sebe. U Meksiku se borbe s bikovima zovu festival hrabrosti, znate.
Bosch pogleda fascikl u detektivovoj ruci. Capetillo ga otvori i prui Boschu
tanki snop papira.
- To je sve to imamo za posljednjih deset dana - ree Capetillo. - Latini,
Meksikanci, mnogi ne prijavljuju nestanke policiji. Veina jednostavno ne vjeruje
policiji. U mnogim sluajevima kad se ljudi ne pojave, jednostavno zakljuuju da su
otili na jug. Mnogi su ovdje ilegalno. Nee se obratiti policiji.
Bosch je za pet minuta pregledao papire. Niti jedan opis nije odgovarao Juanu
Neznancu #67.
- to je s teleksima, upitima iz Meksika?
- Dakle, to je neto drugo. Slubenu korespondenciju drimo odvojeno. Mogao
bih pogledati. Zato mi ne kaete to traite?
- Slijedim jedan predosjeaj. Imam neidentificirano tijelo. Mislim da je ovjek
doao odande, moda iz Mexicalija. To je vie nagaanje nego bilo to drugo.
- Priekajte - ree Capetillo i opet se udalji.
Bosch je ponovno prouavao poster. Opazio je da matadorovo lice ne pokazuje
ni najmanji znak neodlunosti ili straha, samo usredotoenost na rogove smrti. Oi
borca s bikovima bile su bezizraajne i mrtve poput oiju morskoga psa. Capetillo se
brzo vratio.
- Zgodan predosjeaj. U posljednja dva tjedna primili smo tri izvjetaja. Svi
govore o ljudima meu kojima bi mogao biti va ovjek, ali jedan vie od ostalih.
Mislim da imamo sree. - Pruio je Boschu list papira i rekao: - Ovo je juer stiglo iz
konzulata u Ulici Olvera.
To je bila fotokopija teleksa to ga je u konzulat poslao policajac Dravne
policije Carlos Aguila. Bosch je prouavao pismo napisano na engleskom jeziku.
Traim informacije u vezi s nestankom Fernala Gutierrez-Llo-se, 55, najamni
radnik, Mexicali. Mjesto boravka, nepoznato. Posljednji put vien: 17. 12. - Mexicali.
Opis: 170 centimetara, 66 kilograma. Smee oi, smea kosa, malo prosijeda.
Tetovaa na gornjem desnom dijelu prsa (plava tinta, duh-simbol barrija po imenu
Grad izgubljenih dua)
Veza: Carlos Aguila, 57-20-13, Mexicali, B. C.
Bosch jo jednom proita stranicu. Nije bilo mnogo podataka, ali ipak
dovoljno. Fernal Gutierrez-Llosa nestao je iz Mexicalija sedamnaestog, a rano idueg
jutra u Los Angelesu je pronaeno tijelo Juana Neznanca #67. Bosch na brzinu
pogleda druge dvije stranice to ih je Capetillo imao, ali govorile su o ljudima koji su
bili previe mladi da bi mogli biti Juan Neznanac #67. Vratio se na prvu stranicu.
Tetovaa je glavni pokazatelj.
- Mislim da je to ono pravo - ree. - Mogu li dobiti kopiju?
- Dabome. elite li da ih nazovem tamo dolje? Da se raspitam mogu li nam
poslati otiske prstiju?

- Ne, jo ne. Najprije elim provjeriti nekoliko drugih stvari. -Zapravo je elio
ograniiti Capetillovu umijeanost samo na pomo to ju je dosad dao.
- Ima jedna stvar - ree Bosch. - Znate li to znai ovaj opis u kojem se
spominje Grad izgubljenih dua? Ovo o tetovai.
- Da. U osnovi je tetovaa simbol barrija. Fernal Gutierrez-Llo-sa ivio je u
barriju Ciudad de los Personas Perdidos, Grad izgubljenih dua. Mnogi stanovnici
barrija ondje dolje to ine. Obiljeavaju se. To je slino naim grafitima. Samo to
dolje obiljeavaju sebe, a ne zidove. Ondanja policija zna koja tetovaa simbolizira
koji barrio. To je prilino esta pojava u Mexicaliju. Kad uspostavite vezu s Aguilom,
on vam to moe objasniti. Moda bi vam mogao poslati fotografiju, ako vam je
potrebna.
Bosch je trenutak utio i pretvarao se da iznova ita papir iz konzulata. Grad
izgubljenih dua, razmiljao je. Duh. Preokretao je taj djeli informacija u svojoj glavi
na nain na koji djeak preokree lopticu za bejzbol to ju je sluajno naao kako bi
vidio koliko je oteena. To ga je podsjetilo na tetovau na Mooreovoj ruci. Vrag s
aureolom. Je li to simbol nekog barrija u Mexicaliju?
- Kaete da njihovi policajci znaju to simboliziraju tetovae?
- Tako je. To je jedan od rijetkih poslova to ih dobro obavljaju.
- Kako to mislite?
- Mislim, jeste li ikad bili ondje? Slubeno? To je trei svijet, ovjee. Policija,
ovaj, organi zakona i reda, vrlo su primitivni prema naim mjerilima. Zapravo me ne bi
iznenadilo da uope nemaju otisaka prstiju tog ovjeka. udi me to su uope neto
poslali ovamo u konzulat. Taj Aguila, zacijelo je imao predosjeaj kao i vi.
Bosch je jo jednom pogledao poster na zidu, zahvalio Capetillu na pomoi i
kopiji teleksa, a zatim otiao.
Uao je u dizalo i ondje ugledao Sheehana. Kabina je bila krcata, a Sheehan se
nalazio u stranjem dijelu, iza gomile ljudi. Nisu razgovarali dok se nisu iskrcali na
drugom katu.
- Hej, Frankie - ree Bosch. - Nisam imao priliku razgovarati s tobom na
Boi.
- to radi ovdje, Harry?
- ekam tebe. Zacijelo kasni, ili se ovih dana redovito javlja na etvrti kat?
To je bilo lagano bockanje. Na etvrtom se katu nalazi Odjel za unutranju
kontrolu. Takoer je stavljao Sheehanu do znanja da nagaa to se dogaa sa sluajem
Moore. Budui da se Sheehan sputao dizalom, dolazio je s etvrog ili petog kata. Ili iz
Unutranjih ili iz Irvingova ureda. A moda i iz jednog i iz drugog.
- Nemoj se zajebavati sa mnom, Bosch. Nisam bio u uredu jer sam jutros imao
posla, zahvaljujui igrama to ih ti voli igrati.
- Kako to misli?
- Ne optereuj se time. Gledaj, ionako mi se ne svia da te vide ovdje sa
mnom. Irving mi je dao tono odreene upute kad je o tebi rije. Ti ne sudjeluje u
ovoj istrazi. One veeri si nam pomogao, ali to je bilo sve.

Nalazili su se u hodniku ispred ureda OPU-a. Boschu se nije sviao Sheehanov

ton. Nikad nije vidio da se Frankie tako pokorava efovima.
- Ma daj, Frankie, poimo na kavu. Moe mi rei to te mui.
- Nita me ne mui, ovjee. Zaboravlja da sam radio s tobom. Znam kako
zagrize u neto i ne puta. Pa, govorim ti kako stoje stvari. Bio si ondje one veeri
kad smo ga nali. To je sve. Vrati se u Hollywood.
Bosch korakne prema njemu i tihim glasom ree:
- Ali obojica znamo da moja upletenost ondje nije zavrila. I nee zavriti
ondje. Dakle, ako osjea da to mora uiniti, poi i reci Irvingu da sam ti ja to rekao.
Sheehan je nekoliko sekundi zurio u njega, a tada Bosch zapazi da njegove
odlunosti nestaje.
- Dobro, Harry, ui. Kasnije u se kajati zbog ovoga.
Poli su do Sheehanova stola, a Bosch je privukao stolicu od jednog drugog
stola. Sheehan je skinuo kaput i stavio ga na vjealicu kraj svog stola. Sjeo je,
namjestio futrolu na ramenu i prekriio ruke. Tada ree:
- Zna li gdje sam bio cijelo jutro? U uredu medicinskih istraitelja i pokuavao
se dogovoriti da se ovo nekoliko sati ne daje u javnost. ini se da je preko noi neto
procurilo, a ve jutros Irvinga nazivaju i govore da prikrivamo umorstvo jednoga od
naih policajaca. Ti nita ne zna o svemu tome, je li?
Harry ree:
- Jedino to znam je da sam razmiljao o prizoru u motelu i o izjavi o obdukciji
koja ne moe sa sigurnou odrediti o emu je rije, te vie ne vjerujem da je rije o
samoubojstvu.
- Ti nema to misliti. Ne radi na sluaju. Sjea se? A to je s ovim?
Otvorio je ladicu i izvadio fascikl. To je bio dosje o Zorrillu to mu ga je
Rickard prethodnoga dana pokazao.
- Nemoj me ni pokuati uvjeriti da to ve nisi vidio. Jer bih ga tada mogao
odnijeti u laboratorij da potrae otiske prstiju. Kladio bih se u dijafragmu moje ene da
bi nali tvoje otiske.
- Izgubio bi, Frankie.
- Onda bih imao jo djece. Ali ne bih izgubio, Harry. Bosch je malo priekao
da se Sheehan smiri.
- Sve ovo drvlje i kamenje po meni kae mi samo jedno: ni ti ne vjeruje da je
rije o samoubojstvu. Zato prestani s glupostima.
- Ima pravo. Ne vjerujem. Ali za vratom mi sjedi efov zamjenik, a doao je
na bistru ideju da mi zbog ovoga natovari istragu Odjela za unutranju kontrolu. Znai,
to je kao da su mi obje noge u vjedrima govana prije nego to uope krenem.
- Kae da ne ele otkriti o emu je rije?
- Ne, ne kaem to.
- to e rei Timesu?
- Poslije podne e se odrati tiskovna konferencija. Irving e se svima obratiti.
Rei e kako postoji mogunost, mogunost, da je rije o ubojstvu. Jebe izjavu za
Times. Tko je uope rekao da Times stvara probleme?

- Pogodio sam, valjda.

- Da, budi oprezan, Bosch. Pogrijei li tako s Irvingom, sprit e ti guzicu.
Rado bi to uinio, s obzirom na tvoj rad i sve to se dogaalo u prolosti. Ve mi je i
ovaj dosje problem. Rekao si Irvingu da ovjeka nisi poznavao, a sad imamo dosje koji
dokazuje da je neto kopao za tebe.
Bosch shvati da je zaboravio ukloniti ceduljicu to ju je Moore zalijepio na
fascikl.
- Reci Irvingu to god hoe. Misli li da me briga? - Bosch pogleda dosje. to misli?
- O ovom dosjeu? Nita ne mislim glasno.
- Ma daj, Frankie, zamolio sam Moorea da se raspita o tom ubojstvu
povezanom s drogom, a on zavrava u motelskoj sobi s djeliima glave u kadi. To je
bio vrlo temeljito obavljen posao, tako temeljito da u sobi nije pronaen nijedan otisak
koji pripada nekome drugome.
- Pa to ako je bilo temeljito i nema drugih otisaka? U mojoj Knjizi neki ljudi
zasluuju ono to ih snae, zna?
Bosch je uoio pukotinu u Sheehanovoj obrani. Namjerno ili ne, govorio je
Boschu da je Moore preao na drugu stranu.
- Treba mi vie od toga - ree vrlo tihim glasom. - Ti si pod optereenjem, ali
ja nisam. Ja sam slobodni agent i ja u to istjerati do kraja. Moore je moda preao na
drugu stranu, da, ali nitko ga nije trebao tako srediti. Obojica to znamo. Osim toga,
postoje i druga tijela.
Harry je vidio da je to privuklo Sheehanovu pozornost.
- Moemo se mijenjati - tiho e Bosch. Sheehan ustane i ree:
- Da, idemo na tu kavu.
Pet minuta kasnije sjedili su za stolom u kantini na prvom katu, a Bosch je
priao o Jimmyju Kappsu i Juanu Neznancu #67. Ukratko je iznio veze izmeu
Moorea i Juana Neznanca, Juana Neznanca i Mexicalija, Mexicalija i Humberta
Zorrilla, Zorilla i crnog leda, crnog leda i Jimmyja Kappsa. Priao je i priao. Sheehan
nije postavljao pitanja i nita nije biljeio sve dok Harry nije zavrio.
- Dakle, to misli? - tada upita.
- Mislim isto to i ti - ree Bosch. - Da je Moore preao na drugu stranu.
Moda je ovdje titio Zorrillove interese i uvalio se tako duboko da se vie nije mogao
izvui. Jo uvijek ne znam kako je sve to povezano, ali imam nekoliko ideja kojima se
poigravam. Mislim na nekoliko stvari. Moda se elio izvui iz toga, a ovjek crnog
leda ga je sredio. Moda je radio na tom dosjeu, kanio mi neto dati, pa su ga zato
maknuli.
- Mogunosti.
- Takoer postoji mogunost da se proulo o istrazi to je provodi tvoj partner
Chastain, pa su Moorea doivljavali kao opasnost i maknuli ga.
Sheehan je oklijevao. Ovo je bio trenutak istine. Bude li razgovarao o istrazi
Odjela za unutranju kontrolu, prekrit e toliko pravila da e ga zauvijek maknuti iz
OPU-a. Kao i Harryja.

- Mogao bih stradati budem li razgovarao o tome - ree Sheehan. - Mogao bih
zavriti kao ti, vani u kaljui.
- Sve je to kaljua, ovjee. Nije vano jesi li na dnu ili na vrhu. Ipak pliva u
govnima.
Sheehan otpije gutljaj kave.
- Odjel za unutranju kontrolu primio je dojavu, prije otprilike dva mjeseca, da
je Moore na neki nain umijean u trgovinu na Boulevardu. Moda nudi zatitu, moda
neto dublje. to se toga tie, dojava nije bila jasna.
- Prije dva mjeseca? - upita Bosch. - Zar nita nisu nali? elim rei, Moore je
za to vrijeme i dalje radio na ulicama. Zar nije bilo dovoljno podataka da ga se barem
stavi u ured?
- Gledaj, mora imati na umu da mi je Irving za taj sluaj dodijelio Chastaina.
Ali ja nisam dobar s Chastainom. On ba ne razgovara sa mnom. Samo mi je rekao da
je istraga tek poela kad je Moore nestao. Nije imao nikakvih dokaza kojima bi
potvrdio ili odbacio ono to je pisalo u dojavi.
- Zna li koliko se trudio oko toga?
- Pretpostavljam da se jako trudio. On je iz Odjela za unutranju kontrolu.
Uvijek trai nekoga kome bi mogao oteti znaku. A ovo je obeavalo neto vie od
prekraja u poslu. Ovo bi otilo u Ured dravnog odvjetnika. Stoga pretpostavljam da
mu je bilo jako stalo. Samo to nije nita naao. Moore je zacijelo bio jako dobar.
Ne dovoljno dobar, pomisli Bosch. Oito.
- Tko je poslao dojavu?
- To ti nije potrebno.
- Zna da jest. Ako kanim na ovome raditi kao slobodnjak, moram znati to je
to.
Sheehan je oklijevao, ali predstava mu ba nije uspjela.
- Bila je anonimna, pismo. No Chastain je tvrdio da je to uinila supruga. Tako
je on zakljuio. Ona ga je prijavila.
- Kako moe biti tako siguran?
- Pojedinosti u pismu, bez obzira o emu je rije, Chastain je rekao da je to
mogao znati samo netko tko mu je blizak. Rekao mi je da to nije nita neobino.
Prijavu esto alje suprunik. No rekao je da su takve prijave u veini sluajeva lane.
ena ili mu katkad e dojaviti neto u emu nema ni zrnca istine, zna, ako je u tijeku
razvod ili tako neto, samo da bi onog drugog zeznuli na poslu. Zato je mnogo
vremena proveo provjeravajui je li i to takav sluaj. Jer su se Moore i njegova ena
razvodili. Rekao je da ona to nikad nije priznala, ali on je bio siguran daje ona poslala
dojavu. Samo to nikako nije mogao nai dokaze koji bi potkrijepili ono to je u dojavi
pisalo.
Bosch je pomislio na Sylviju. Bio je siguran da grijee.
- Jesi li razgovarao sa enom, rekao joj da je identitet potvren?
- Ne, to je Irving sino uinio.
- Rekao joj je za obdukciju, o tome da nije rije o samoubojstvu?

- Ne znam nita o tome. Vidi, ja nemam priliku sjesti s Irvingom kao ti sa

mnom i pitati ga sve to mi padne na pamet.
Bosch je osjetio da Sheehan gubi strpljenje.
- Samo jo nekoliko pitanja, Frankie. Je li se Chastain usredotoio na crni led?
- Ne. Kad smo juer dobili ovaj tvoj dosje, gotovo se usrao u gae. Imao sam
osjeaj da za cijelu tu stranu sluaja prvi put uje. Nekako sam uivao u tome, Harry.
Ako se u svemu ovome u bilo emu moe uivati.
- Pa, sad mu moe ispriati i sve ostalo to sam ti rekao.
- Ni sluajno. Ovaj se razgovor nije zbio. Moram pokuati sve to sloiti kao da
sam ja do toga doao prije nego bilo to dam njemu.
Bosch je brzo razmiljao. to bi ga jo mogao pitati?
- to je s porukom? Sada se taj dio ne uklapa. Ako nije rije o samoubojstvu,
odakle se stvorila ta poruka?
- Da, u tome je problem. Zato smo medicinskoj istraiteljici onako zagoravali
ivot. Koliko moemo pretpostaviti, ili ju je cijelo vrijeme drao u stranjemu depu,
ili ga je ubojica natjerao da to napie. Ne znam.
- Da. - Bosch trenutak razmisli. - Bi li ti napisao takvu poruku da te netko kani
maknuti?
- Ne znam, ovjee. Ljudi ine tota to nikad ne bismo oekivali kad je u njih
uperen pitolj. Uvijek se nadaju da bi se sve moglo okrenuti u njihovu korist. Tako ja
na to gledam.
Bosch kimne glavom. Ali nije znao slae li se s time ili ne.
- Moram poi - ree Sheehan. - Javi mi ako neto otkrije. Bosch kimne
glavom, a Sheehan ga ostavi za stolom na kojem
su se nalazile dvije alice kave. Nekoliko trenutaka kasnije Sheehan se vratio.
- Zna, nikad ti nisam rekao, ao mi je zbog onoga to ti se dogodilo. Dobro bi
nam doao ovdje, Harry. Uvijek sam tako mislio.
Bosch podigne pogled prema njemu.
- Da, Frankie. Hvala.
14.
Centar projekta za istrebljenje mediteranske vone muhe nalazi se na rubu
istonog Los Angelesa, na cesti San Fernando blizu Medicinskog centra u kojem se
nalazi i mrtvanica. Bosch je doao u iskuenje da svrati i posjeti Teresu, ali je
zakljuio kako joj treba dati vremena da se ohladi. Takoer je zakljuio da je to
kukavika odluka, ali je nije promijenio. Samo je nastavio vonju.
Centar projekta je nekada bio okruna psihijatrijska bolnica-zatvor, ali je prije
mnogo godina zgrada prestala sluiti toj svrsi. Presude Vrhovnog suda uinile su
praktiki nemoguim da organi vlasti - u obliku policije - skupljaju mentalne bolesnike
s ulica i dre ih radi promatranja i javne sigurnosti. Bolnica-zatvor na cesti San
Fernando zatvorena je kad su se psihijatrijski centri okruga spojili u jedno.

Otad je zgrada koritena u raznovrsne svrhe, izmeu ostaloga i za snimanje

filma o ludnici opsjednutoj duhovima, pa ak i kao privremena mrtvanica kad je prije
nekoliko godina potres otetio zgradu Medicinskog centra. Tijela su se uvala u dva
kamiona hlad-njae na parkiralitu. Zbog hitnosti situacije, okruni administratori
morali su uzeti prve kamione koji su im dopali aka. Na jednome su se koile rijei:
ivi jastozi iz Mainea! Bosch se sjeao da je o tome itao u rubrici Timesa pod
naslovom Samo u Los Angelesu.
Na ulazu se nalazila straarnica u kojoj je radio dravni policajac. Bosch je
spustio staklo na prozoru, pokazao mu znaku i pitao ga tko je glavni istrebljiva
vone muhe. ovjek ga je uputio do parkiralita i ulaza za uredske prostorije.
Na vratima uredskih prostorija jo uvijek je pisalo Zabranjen ulaz pacijentima
bez pratnje. Bosch je uao i zaputio se hodnikom, a usput je kimnuo glavom jo
jednom policajcu kraj kojega je proao. Stigao je do tajniina stola gdje je ponovno
pokazao svoju znaku eni koja je ondje sjedila. Zatraio je susret s glavnim
entomologom. Hitro je nekoga nazvala, a zatim povela Harrvja u oblinji ured i
upoznala ga s ovjekom po imenu Roland Edson. Tajnica se zadrala uz vrata,
okirana izraza lica, dok joj Edson konano nije rekao da je vie ne treba.
Kad su ostali sami u uredu, Edson ree:
- Ja zaraujem za ivot ubijanjem muha, a ne ljudi, detektive. Je li ovo ozbiljan
posjet?
Edson se glasno nasmijao, a Bosch se iz pristojnosti osmjehnuo. Edson je bio
malen ovjek u bijeloj koulji kratkih rukava i svijetlozelenoj kravati. elavo tjeme
bilo je posuto pjegicama od sunca i oiljcima. Nosio je debele naoale bez okvira koje
su uveavale njegove oi i inile ga pomalo slinim njegovu plijenu. Podreeni su ga
zacijelo iza lea zvali Muha.
Bosch je objasnio da radi na sluaju ubojstva, ali Edsonu ne smije govoriti o
pojedinostima, jer je istraga vrlo povjerljive prirode. Upozorio ga je da bi moglo doi
jo istraitelja s novim pitanjima. Zamolio ga je za nekoliko openitih informacija o
uzgoju i transportu sterilnih vonih muha, nadajui se da e traenje strunog miljenja
pomoi da se birokrat otvori.
Edson mu je dao mnogo istih informacija to ih je ve uo od Terese Corazon,
ali se Bosch ponaao kao da mu je sve to novo, pa je zapisivao u svoju biljenicu.
- Ovdje je primjerak, detektive - ree Edson i podigne pritiskiva za papir. Bio
je u obliku staklene kocke u kojoj je zauvijek uhvaena vona muha, poput
pretpovijesnog mrava uhvaenog u jantaru.
Bosch je kimnuo glavom i skrenuo razgovor posebno na Mexicali. Entomolog
je rekao da imaju ugovor s kompanijom EnviroBreed. Rekao je da EnviroBreed
svakog tjedna u Centar za istrebljenje alje u prosjeku trideset milijuna muha.
- Kako dolaze ovamo? - upita Bosch.
- U stadiju pupe, dabome.
- Dabome. No moje je pitanje kako?
- To je stadij u kojem se kukac ne hrani, nepomian je. Mi to zovemo stadijem
transformacije iz liinke u odrasla kukca. Sve prilino dobro funkcionira, jer je to

idealno vrijeme za transport. Dolaze u inkubatorima, ako ba elite znati. Mi ih

zovemo ambijentnim kutijama. I tada, dakako, odmah nakon to stignu ovamo
metamorfoza zavrava i muhe su spremne da ih pustimo kao odrasle.
- Dakle, kad stignu ovamo, ve su obojene i ozraene?
- Tako je. Rekao sam to.
- I nalaze se u stadiju pupe, a ne liinke?
- Na latinskom larvae, a to je mnoina, detektive, ali da, to je u biti tono. To
sam takoer rekao.
Bosch je poeo misliti da je Edson u biti nametljivi klipan. Bio je siguran da ga
ovdje zovu Muhom.
- U redu - ree Harry. - Dakle, to ako ovdje u Los Angelesu ja pronaem
larvae, zapravo jednu liinku, koja je bila obojena, ali ne i ozraena? Je li to mogue?
Edson je na trenutak uutio. Nije elio prebrzo odgovoriti i pogrijeiti. Bosch je
stekao dojam da je on tip ovjeka koji svake veeri na televiziji gleda kviz i vie
odgovore prije natjecatelja, ak i onda kad je sam.
- Pa, detektive, sve je mogue. Meutim, rekao bih da je primjer to ga vi
navodite jako malo vjerojatan. Kao to sam rekao, nai opskrbljivai alju pakete pupa
kroz stroj za ozraivanje prije nego ih transportiraju ovamo. U tim paketima esto
nalazimo liinke pomijeane s pupama jer bi openito bilo nemogue odvojiti jedno od
drugoga. Ali ti primjerci liinka proli su isto ozraivanje kao i pupe. Dakle, ne,
mislim da nije mogue.
- Znai, ako imam osobu u ijem se tijelu nalazi samo jedna pupa, obojena ali
ne i ozraena, ta osoba ne bi mogla biti odavde, tono?
- Da, tako bi glasio moj odgovor.
- Bi?
- Da, detektive, tako glasi moj odgovor.
- Odakle bi onda mogla biti ta osoba?
Edson malo razmisli o tome. Krajem olovke na kojem se nalazila gumica gurne
naoale uz hrbat nosa.
- Pretpostavljam da je ta osoba mrtva budui da ste vi detektiv koji radi na
ubojstvima, a oito ne moete to pitanje postaviti onome o kome je rije.
- Trebali biste sudjelovati u kvizu, gospodine Edsone.
- Dr. Edson. U svakom sluaju, nemam nikakvu ideju o tome gdje je ta osoba
mogla pokupiti uzorak o kojem govorite.
- Mogao je biti iz jednog od uzgajalita to ste ih spomenuli, dolje u Meksiku
ili na Havajima, zar ne?
- Da, to je mogunost. Jedna od njih.
- Koja je druga?
- Pa, gospodine Bosch, vidjeli ste kakvo osiguranje ovdje imamo. Otvoreno
reeno, ima ljudi kojima se ne svia ovo to inimo. Neki ekstremisti vjeruju da se sve
mora odvijati na prirodni nain. Ako mediteranska vona muha dolazi u junu
Kaliforniju, tko smo mi da je pokuavamo unititi? Neki ljudi vjeruju da se ne bismo
smjeli baviti ovim poslom. Bilo je prijetnji od nekih skupina. Anonimnih, ali ipak

prijetnji da e uzgajati nesterilne vone muhe i putati ih na slobodu te tako izazvati

masovnu infestaciju. Dakle, ako bih to kanio uiniti, ja bih moda obojio muhe kako
bih zbunio protivnika.
Edson je bio zadovoljan svojim zakljuivanjem. Ali Bosch u to nije vjerovao.
Nije se slagalo s injenicama. No kimnuo je glavom pokazujui Edsonu da e
razmisliti o tome. Potom ree:
- Recite mi, kako te poiljke stiu od uzgajivaa ovamo? Na primjer, kako
dolaze iz uzgajalita u Mexicaliju s kojim suraujete?
Edson je rekao da se u uzgajalitu tisue liinki pakiraju u plastine cijevi
sline dva metra dugakim kobasicama. Cijevi se tada slau u kartonske kutije zajedno
s inkubatorima i ovlaivaima. Ambijentne kutije se u laboratoriju EnviroBreeda
zapeauju pod nadzorom inspektora Ministarstva poljoprivrede SAD-a, a potom se
kamionima prevoze preko granice i na sjever do Los Angelesa. Poiljke iz
EnviroBreeda stiu dva do tri puta tjedno, ovisno o dostupnosti zaliha.
- Kartonske kutije se ne pregledavaju na granici? - upita Bosch.
- Pregledavaju se, ali se ne otvaraju. Moglo bi se ugroziti proizvod ako bi se
otvorile kartonske kutije. Svaka kartonska kutija sadri pomno kontrolirani ambijent,
razumijete. No kao to sam rekao, kartonske se kutije zapeauju pod nadzorom
dravnih inspektora, a svaka se kutija iznova pregledava nakon to se razbiju peati u
Centru za istrebljivanje kako bismo bili sigurni da nije bilo nikavih muki. Ovaj, na
granici pogranina policija usporeuje brojeve peata i kartonske kutije s vozaevom
teretnicom i naom zasebnom najavom transporta. Sve je to vrlo temeljito, detektive
Bosch. Cijeli je sustav osmiljen na najviim razinama.
Bosch neko vrijeme nita nije rekao. Nije kanio raspravljati o sigurnosti
sustava, ali se pitao tko ga je osmislio na najviim razinama, znanstvenici ili
pogranina policija.
- Kad bih otiao dolje, u Mexicali, biste li me mogli ubaciti u EnviroBreed?
- Nemogue - brzo e Edson. - Morate imati na umu da su to privatni
kooperanti. Sve nae uzgojene muhe dobivamo od uzgajalita u privatnom vlasnitvu.
Iako u svako uzgajalite inspektori Ministarstva poljoprovrede i dravni entomolozi,
kao to sam ja, odlaze u rutinske obilaske, ne moemo im narediti da otvore svoja
vrata policiji ili bilo kome drugome, kad smo ve kod toga, a da ih ne upozorimo na
krenje ugovora. Drugim rijeima, detektive Bosch, recite mi to su uinili i ja u vam
rei mogu li vas ubaciti onamo.
Bosch nije odgovorio. Nije elio Edsonu rei nita vie od onoga to je bilo
nuno. Promijenio je temu.
- Te ambijentne kutije u kojima pristiu cijevi s kukcima, koliko su velike? upita.
- O, prilino su velike. Obino ih iskrcavamo pomou viljukara.
- Moete li mi pokazati jednu od tih kutija? Edson pogleda na sat i ree:
- Pretpostavljam da je to mogue. Ne znam to je stiglo, ako je ita stiglo.
Bosch ustane kako bi naglasio svoj zahtjev. Konano i Edson ustane. Poveo je
Harryja iz ureda, pa niz jo jedan hodnik kraj ureda i laboratorija u kojima su se nekad

nalazile prostorije za umno poremeene osobe, ovisnike i naputene. Harry se sjeao

da je jednom, dok je jo bio policajac u odori, prolazio ovim istim hodnikom i vodio
enu koju je uhitio na Mount Flemingu gdje se penjala po elinom okviru iza prvog
slova O u hollywoodskom znaku. Imala je uza se najlonski konopac na ijem je kraju
ve bila pripremljena oma. Poslije nekoliko godina proitao je u novinama da se,
poto su je pustili iz Dravne bolnice Patton, vratila onamo i obavila ono to je Harry
sprijeio.
- Zacijelo je teko - primijeti Edson. - Raditi na ubojstvima. Bosch je rekao ono
to bi uvijek govorio ljudima koji bi mu to rekli.
- Katkad nije tako strano. Barem su se rtve s kojima se ja bavim rijeile
svojih muka.
Edson vie nita nije rekao. Hodnik je zavravao pred tekim elinim vratima
to ih je Edson gurnuo i otvorio. Izili su u proctor za iskrcaj to se nalazio u velikoj
zgradi slinoj hangaru. Otprilike deset metara dalje nalazilo se est-sedam radnika, svi
latinskog podrijetla, koji su bijele plastine kutije stavljali na transportna kolica, a
zatim ih vukli kroz dvostruka vrata na drugom kraju prostora za iskrcaj. Bosch je
opazio da je svaka kutija velika otprilike kao lijes. Kutije su najprije vadili iz bijeloga
kamiona pomou malenog viljukara. Na kamionu je plavom bojom pisalo
"EnviroBreed". Vozaeva su vrata bila otvorena, a jedan je bijelac stajao i promatrao
kako se radi. Drugi je bijelac stajao kraj stranjeg dijela kamiona, drao je podmeta
za papir u ruci i saginjao se kako bi provjerio brojeve na peatima svake kutije, a zatim
je neto upisivao na svoj papir.
- Imamo sree - ree Edson. - Upravo je stigla poiljka. Ambijentne se kutije
voze u na laboratorij gdje se dovrava proces M&M, kako mi zovemo metamorfozu.
Edson je pokazao kroz otvorena garana vrata prema nizu od est naranastih
kamioneta na parkiralitu.
- Odrasle muhe stavljaju se u pokrivene bave, a mi ih onim kamionetima
vozimo do zahvaenih podruja. Ondje se runo putaju. Zahvaeno podruje trenutno
se prostire na otprilike sto osamdeset etvornih kilometara. Oslobaamo pedeset
milijuna sterilnih muha tjedno. I vie, ako ih moemo toliko nabaviti. Na koncu e
sterilne muhe prevladavati i tako unititi infestaciju.
U entomologovu se glasu osjeao pobjedniki ton.
- elite li razgovarati s EnviroBreedovim vozaem? - ree Edson. - Siguran
sam da e vam rado...
- Ne - ree Bosch. - Samo sam elio vidjeti kako se to radi. Bio bih vam
zahvalan, doktore, ako moj posjet zadrite u tajnosti.
Dok je to govorio, Bosch je opazio da EnviroBreedov voza gleda ravno u
njega. ovjekovo je lice bilo izrazito izborano i preplanulo, a kosa bijela. Nosio je
slamnati eir i puio smeu cigaretu. Bosch mu je uzvratio dugim pogledom, a dobro
je znao da ga je ovjek proitao. Uinilo mu se da na vozaevu licu vidi lagani
osmijeh, a tada je ovjek konano prestao zuriti i ponovno se okrenuo prema
radnicima koji su iskrcavali teret.
- Ima li jo neto to mogu za vas uiniti, detektive? - upita Edson.

- Ne, doktore. Hvala na suradnji.

- Siguran sam da znate sami izii.
Edson se okrene i vrati natrag kroz elina vrata. Harry stavi cigaretu u usta, ali
je ostavi nepripaljenu. Mahne rukom da bi od lica otjerao muhe, vjerojatno ruiaste
vone muhe, pomisli, sie niza stube i izie kroz garana vrata.
Vozei se natrag prema sreditu grada, Bosch odlui prebroditi jedan problem i
suoiti se s Teresom. Skrene na parkiralite Medicinskog centra i deset minuta provede
u traenju parkirnog mjesta dovoljno velikog za caprice. Konano je naao mjesto u
stranjem dijelu gdje se parkiralite nalazi na uzvisini s koje se prua pogled na stari
eljezniki kolodvor. Nekoliko je trenutaka sjedio u automobilu razmiljajui o onome
to bi joj mogao rei, puei i promatrajui stare teretne vagone i eljezne tranice.
Vidio je skupinu cholosa u prevelikim bijelim majicama i vreastim hlaama kako
prolazi kolodvorom. Onaj koji je nosio raspriva boje malo je zaostao i po jednom
starom vagonu neto napisao. Bilo je na panjolskom, ali je Bosch znao to znai. To
je bio imprimatur bande, njezina filozofija:
SMIJ SE SADA PLAI POSLIJE
Promatrao ih je dok nisu zali iza drugog niza vagona. Tada je iziao iz
automobila i u mrtvanicu uao kroz stranji ulaz, putem kojim su ulazile poiljke.
uvar je kimnuo glavom kad je vidio njegovu znaku.
Ovo je bio dobar dan za ustanovu. Miris sredstava za dezinfekciju bio je jai
nego zadah smrti. Harry je proao kraj vrata rashladnih prostorija jedan i dva, a potom
kroz vrata do stubita to je vodilo prema uredima na prvom katu.
Bosch je sekretaricu u uredu efa medicinskih istraitelja pitao moe li ga dr.
Corazon primiti. ena blijede koe i nekako ruiaste kose podsjeala je na neke od
muterija u ustanovi. Tiho je razgovarala telefonom, a zatim mu je rekla neka ue.
Teresa je stajala iza svog stola i gledala kroz prozor. Imala je isti pogled na eljezniki
kolodvor te ga je moda ak i vidjela kako dolazi. No s prvoga je kata takoer imala
pogled to se irio od nebodera u sreditu grada do Mt. Washingtona. Bosch je opazio
kako se neboderi jasno vide u daljini. Vani je takoer lijep dan.
- Ne razgovaram s tobom - izjavi Teresa ne okrenuvi se.
- Ma daj.
- Neu.
- Zato si me onda pustila unutra?
- Kako bih ti rekla da neu razgovarati s tobom, da sam jako bijesna i da si
vjerojatno ugrozio moje izglede da postanem ef medicinskih istraitelja.
- Ma daj, Teresa. uo sam da danas ima tiskovnu konferenciju. Sve e se
srediti.
Nije mu nita pametnije padalo na pamet. Okrenula se i naslonila na prozorsku
dasku. Promatrala ga je pogledom kojim bi se njegovo ime moglo uklesati na
nadgrobnom spomeniku. Osjeao je miris njezina parfema ak i na drugom kraju
prostorije.
- I, naravno, za to moram tebi zahvaliti.
- Ne meni. uo sam da je Irving sazvao tiskovnu...

- Ne zajebavaj se sa mnom, Harry. Oboje znamo to si uinio s onim to sam ti

rekla. I oboje znamo da ono malo govno Irving automatski misli da sam to ja uinila.
Sad se moram smatrati ozbiljno sjebanom kad je rije o stalnom poloaju. Dobro
pogledaj ovaj ured, Harry. Posljednji put da me vidi ovdje.
Bosch je odavno opazio kako mnoge poslovne ene koje je susretao, uglavnom
policajke i odvjetnice, postaju vulgarne kad se svaaju. Pitao se dre li da e ih to
uiniti ravnima mukarcima protiv kojih se bore.
- Sve e se srediti - ree.
- O emu to govori? Samo mora nekolicini lanova Povjerenstva rei kako
sam informacije o povjerljivoj, nedovrenoj istrazi uinila dostupnima tisku i to e me
sasvim iskljuiti iz razmatranja.
- Sluaj, ne moe biti siguran da si to ti uinila, a vjerojatno e misliti da sam ja
krivac. Bremmer, ovjek iz Timesa, koji je sve ovo uzburkao, mi se ve dugo
poznajemo. Irving to zna. Zato se prestani time optereivati. Doao sam vidjeti eli li
sa mnom na ruak ili tako neto.
Pogrean potez. Vidio je kako joj se na licu pojavljuje crvenilo istoga bijesa.
- Ruak ili tako neto? ali se? Jesi li... sad si mi rekao da smo nas dvoje
najvjerojatniji sumnjivci kad je rije o curenju informacija, a eli da s tobom sjedim u
restoranu? Zna li to bi se moglo...
- Hej, Teresa, elim ti ugodnu tiskovnu konferenciju - prekine je Bosch.
Okrene se i uputi prema vratima.
Dok se vozio prema sreditu grada, oglasio se njegov pager, a Bosch je utvrdio
da broj pripada izravnoj liniji Devedeset osmice.
Zacijelo je zabrinut za svoju statistiku, pomisli Harry. Odluio je ignorirati
poziv. Takoer je iskljuio Motorola radio u automobilu.
Zaustavio se kraj mariscos kamiona parkiranog na Alvoradu i naruio dva taca
od morskih raia. Posluivali su ih na kukuruznim tortiljama u Baja stilu, a Bosch je
uivao u naglaenom okusu korijandera u umaku.
Nekoliko metara dalje od kamiona stajao je ovjek i napamet recitirao stihove
iz Biblije. Na vrhu glave imao je alicu vode to se udobno ugnijezdila u afro frizuri u
stilu sedamdesetih godina i nije se prolijevala. S vremena na vrijeme bi posegnuo za
alicom i malo popio, ali ni na trenutak nije prestao skakati s knjige na knjigu Novog
zavjeta. Prije svakog citata sluateljima je govorio o kojem je poglavlju rije i koji su
brojevi stihova. Kraj njegovih se nogu nalazila staklena zdjela do polovice ispunjena
noviima. Kad je zavrio s jelom, Bosch je naruio coca-colu za van, a zatim je
ostatak novca ubacio u zdjelu. Za uzvrat je uo rijei "Bog te blagoslovio".
15.
Zgrada suda zauzimala je cijeli blok nasuprot zgradi kriminalistikih sudnica.
Prvih pet katova zauzimao je erifov odjel, a na gornja etiri kata nalazio se okruni
zatvor. S vanjske strane se to dobro vidjelo. Ne samo radi reetki na prozorima, ve i
zato jer su gornja etiri kata izgledala poput naputene, istroene ljuture. Kao da su se

sva mrnja i gnjev zatvoreni u tim neklimatiziranim elijama pretvorili u vatru i dim te
zauvijek zacrnili prozore i betonske balustrade.
Zgrada je izgraena na prijelazu stoljea, a konstrukcija od kamenih blokova
davala joj je prijetei izgled tvrave. To je jedna od rijetkih zgrada u sreditu grada u
kojoj se dizalima jo uvijek upravlja runo. Stara crnkinja sjedila je na stolcu u kutu
svake drvom obloene kabine, otvarala vrata i upravljala kotaem to poravnava dizalo
sa svakim katom na kojem se zaustavi.
- Sedam tisua - rekao je Bosch kad je uao u dizalo. Prolo je prilino mnogo
vremena otkako je posljednji put bio u zgradi, pa se nije mogao sjetiti njezina imena.
No znao je da ovdje upravlja dizalom jo od vremena prije no to je Harry postao
policajac. Sve su one ve tako dugo tu radile. Otvorila mu je vrata na petom katu, a
Bosch je ugledao Rickarda im je koraknuo iz dizala. Policajac je stajao ispred altera
na prijamnom pultu i stavljao futrolu sa znakom u klizni pretinac.
- Izvolite - hitro e Bosch ubacivi i svoju znaku u pretinac.
- On je sa mnom - ree Rickard u mikrofon.
Slubenik iza stakla zamijenio je znake bedevima za posjetitelje i stavio ih u
pretinac. Bosch i Rickard prikopali su ih na koulje. Bosch je opazio da su imali
odobrenje za posjet bloku na devetom katu. Ondje su se smjetali najopasniji
kriminalci dok su ekali na suenje ili premjetaj u dravne zatvore nakon to su
proglaeni krivima.
Zaputili su se hodnikom prema zatvorskom dizalu.
- Stavio si maloga na deveti kat? - upita Bosch.
- Da. Poznajem jednog tipa. Rekao sam mu da nam je potreban samo jedan
dan. Momak e biti u komi. Ispriat e ti sve to zna o Danceu.
Poli su gore zatvorskim dizalom kojim je upravljao erifov zamjenik. Bosch je
zakljuio da to mora biti najgori posao u organima za provoenje zakona. Kad su se na
devetom katu otvorila vrata, doekao ih je drugi erifov zamjenik koji je provjerio
njihove bedeve i zatraio da se potpiu. Zatim su proli kroz dva para kliznih elinih
vrata do prostora za posjete odvjetnika. Ondje se nalazio dugaki stol i klupe s obje
njegove strane. Takoer je postojala trideset centimetara visoka pregrada to se prua
cijelom duinom stola. Na udaljenom kraju stola jedna je odvjetnica sjedila na jednoj
strani, naginjala se prema pregradi i aptala klijentu koji je stavio ake iza uiju da bije
bolje uo. Miii kanjenikovih ruku napinjali su se i rastezali rukave njegove majice.
Bio je pravo udovite.
Na zidu iza njih nalazio se natpis na kojem je pisalo: ZABRANJENO
DODIRIVANJE, LJUBLJENJE, PRUANJE RUKU PREKO PREGRADE. Na
drugom se kraju takoer nalazio jo jedan erifov zamjenik. Oslanjao se na zid,
prekriio takoer masivne ruke i promatrao odvjetnicu i njezina klijenta.
Dok su ekali da dovedu Tygea, Bosch je postao svjestan buke. Kroz reetke
na vratima iza stola uo je kako se stotinjak glasova natjee i odjekuje u metalnom
tropotu. Negdje su lupala elina vrata, a katkad bi se zauo nerazgovjetni povik.
Zamjenik je priao reetkama na vratima i rekao:
- Potrajat e nekoliko minuta, momci. Moramo ga dovesti iz ambulante.

Zamjenik je nestao prije nego to su ga dospjeli pitati to se dogodilo. Bosch

ak nije ni poznavao momka, ali je osjetio kako ga u elucu neto stee. Pogledao je
Rickarda i vidio da se smijei.
- Vidjet emo kako su se stvari sada promijenile - ree ulini policajac.
Bosch nije shvaao oduevljenje kojim je, ini se, Rickard to prihvaao. Za
Boscha je to bio najnii dio posla, raditi s oajnim ljudima i koristiti oajnike taktike.
Bio je ovdje jer je morao biti. To je njegov sluaj. Ali nije shvaao Rickarda.
- Dakle, zato ovo ini? to eli? Rickard ga pogleda.
- to elim? elim znati to se dogaa. Mislim da si ti jedini koji bi to mogao
otkriti. Dakle, ako ti mogu pomoi, tu sam. Ako ovom momku zbog toga bude stradala
guzica, onda je to cijena. No od tebe elim saznati to se ovdje dogaa? to je Cal
uinio i to e se zbog toga poduzeti?
Bosch se nagne unatrag. Nekoliko je trenutaka razmiljao o tome to da kae.
uo je kako udovite u dnu stola poinje dizati glas, neto o tome kako nee prihvatiti
ponudu. Zamjenik je koraknuo prema njemu i spustio ruke niz tijelo. Svat se smirio. U
zamjenika su rukavi bili visoko zavrnuti da otkriju njegove doista dojmljive bicepse.
Na nabrekloj lijevoj podlaktici Bosch je vidio tetovirana slova "CL", gotovo poput
peata na njegovoj bijeloj koi. Harry je znao da su zamjenici koji imaju taj znak za
javnost tvrdili kako slova znae Club Lynwood, prema erifovoj postaji u predgrau
Los Angelesa prepunom bandi. No znao je da slova takoer znae chango luchador,
majmunski borac. Zamjenik je i sam pripadnik bande, samo to smije nositi oruje, a
plaa ga okrug.
Bosch odvrati pogled. Poelio je da smije pripaliti cigaretu, ali je okrug
zabranio puenje, ak i u zatvoru. To je zamalo izazvalo pobunu zatvorenika.
- Gledaj - ree Rickardu - ne znam to bih ti mogao rei o Mooreu. I radim na
tome i ne radim, zna na to mislim? To se preklapa s dva sluaja to ih doista imam.
Dakle, neizbjeno je. Ako mi taj momak moe dati Dancea, to bi mi moglo pomoi.
Mogao bih provjeriti Dancea radi moja dva sluaja, moda ak i radi Mooreova
sluaja. Ali to ne mogu znati. Meutim znam, i danas e to objaviti na tiskovnoj
konferenciji, kako se ini da je Moore ubijen. Ono to nee objaviti je to da je preao
na drugu stranu. Zato je Odjel za unutranju kontrolu njukao naokolo. Preao je na
drugu stranu.
- Ne moe biti - ree Rickard, ali mu se u glasu nije osjeala sigurnost. - Ja bih
to znao.
- Ne moe tako dobro poznavati ljude, ovjee. Svatko ima svoj privatni
prostor.
- Dakle, to e uiniti Parker centar?
- Ne znam. Mislim da ne znaju to bi trebali uiniti. Mislim da su eljeli sluaj
proglasiti samoubojstvom. No medicinska je istraiteljica poela ljuljati brod, pa e
izjaviti da je rije o ubojstvu. No ne vjerujem da e svoje prljavo rublje izloiti u Ulici
Spring tako da svaki izvjestitelj moe po njemu eprkati.
- Pa, bit e bolje da srede svoja govna. Neu mirno stajati i gledati. Nije me
briga ako je preao na drugu stranu, ovjee. Vidio sam ga na djelu. Bio je dobar

policajac. Vidio sam ga kako ulazi u podzemni hodnik i bez iije pomoi sreuje etiri
dilera. Vidio sam ga kako se postavlja izmeu svodnika i njegove imovine te prima
udarac namijenjen njoj. Pritom je ostao bez zuba. Bio sam s njim kad je projurio kroz
devet crvenih semafora u pokuaju da bijednog starog narkomana doveze do bolnice
prije nego to umre od prekomjerne doze heroina. To nije neto to ini lo policajac.
Pokuavam ovo rei: ako i jest preao na drugu stranu, mislim da se pokuavao vratiti i
da ga je zato netko ubio.
Uutio je, a Bosch nije prekidao utnju. Obojica su znali da kad jednom
prijee na drugu stranu, vie nema povratka. Bosch je uo kako se neiji koraci
pribliavaju reetkama.
Rickard ree:
- Bolje je da oni u Parkeru neto poduzmu, a ne jednostavno odustanu od
ovoga. Ili u ja neto poduzeti.
Bosch je elio neto rei, ali se na vratima pojavio zamjenik s Tygeom.
Izgledao je kao da je za posljednjih deset sati ostario deset godina. Sad je u oima
imao daleki pogled to je Boscha podsjeao na ljude koje je vidio i poznavao u
Vijetnamu. Visoko na lijevoj jagodinoj kosti imao je runu modricu.
Vrata su se tiho otvorila zahvaljujui nevidljivoj elektronici, a djeak/mukarac
poao je do klupe nakon to mu je zamjenik pokazao kamo mora ii. Oprezno je sjeo, a
inilo se da namjerno izbjegava pogledati Rickarda.
- Kako ide, Kenvine? - upita Rickard.
Sad je momak pogledao Rickarda, a Boschu se stegne srce kad je vidio njegove
oi. Sjetio se prve noi to ju je kao djeak proveo u McLarenovu domu za
maloljetnike. isti strah i vrisak usamljenosti. A on je ondje bio okruen djeacima od
kojih veina nije bila sklona nasilju. Ovaj je djeak posljednjih dvanaest sati bio
okruen divljim ivotinjama. Bosch se posramio to sudjeluje u ovome, ali nita nije
rekao. To je Rickardova predstava.
- Gledaj, moj ovjee, znam da ti ovdje zacijelo nije ba previe zabavno. Zato
smo svratili, kako bismo vidjeli jesi li se predomislio u vezi s onim o emu smo noas
raspravljali.
Rickard je govorio vrlo tiho tako da ga udovite na drugom kraju stola ne
moe uti.
Momak nita ne ree, i niim ne pokae da ga je uo, pa Rickard nastavi.
- Kenvine, eli li izii odavde? Ovo je tvoj ovjek. Gospodin Harry Bosch.
Dopustit e mi da cijelu stvar zaboravim, iako je rije o opravdanom uhienju, ako
nam ispria o tom maku, Danceu. Evo, pogledaj ovo.
Rickard je razmotao komad bijelog papira to ga je izvadio iz depa na koulji.
To je bio standardni obrazac iz Ureda dravnog odvjetnika za podnoenje prijave.
- ovjee, imam etrdeset osam sati za podnoenje prijave protiv tebe. Zbog
vikenda, imam vremena do ponedjeljka. Ovo je papirologija o tebi. Nita jo nisam
uinio jer sam jo jednom htio provjeriti eli li se izvui. Ako ne eli, podnijet u
prijavu, a ovo e biti tvoj dom za iduih... vjerojatno godinu dana ako se bude
pristojno ponaao.

Rickard je ekao, ali se nita nije dogodilo.

- Godinu dana. to misli, kakav e biti nakon godine dana ovdje, Kenvine?
Djeak je na trenutak pogledao u pod, a zatim su mu se suze zakotrljale niz
obraze.
- Idi u pakao - uspio je procijediti priguenim glasom. Bosch se ve nalazio
ondje. Taj e dogaaj dugo pamtiti. Shvatio je da stee zube, pa je pokuao opustiti
eljust. Nije mogao.
Rickard se nagnuo naprijed kako bi neto rekao djeaku, ali mu je Bosch stavio
ruku na rame i zaustavio ga.
- Jebi ga - ree Bosch. - Pusti ga.
- to?
- Odustajemo.
- O emu ti to govori?
Djeak pogleda Boscha i na licu mu se pojavi izraz nevjerice. Ali Bosch nije
glumio. Osjeao je muninu zbog onoga to su uinili.
- Gledaj - ree Rickard. - Imamo preko pedeset grama PCP-a to smo ga nali
kod ovoga klipana. On je moj. Ako ne eli pomoi, ba mi je ao. Vraa se u zooloki
vrt.
- Ne, ne vraa se. - I tada se Bosch nagnuo prema Rickardu kako ga ne bi uo
zamjenik iza momka. - Ne, ne vraa se, Rickarde. Vodimo ga odavde. Sad, uini to ili
u te sjebati.
- to si rekao?
- Poi u na etvrti kat s ovim. Ovaj djeak nije uope smio dospjeti ovamo uz
takvu optubu. To ide tebi na duu, Rickarde. Ja u podnijeti pritubu. Tvoja veza
ovdje unutra takoer e stradati. eli li to? Samo zato to ovog momka nisi mogao
natjerati da govori?
- Misli li da e Odjel za unutranju kontrolu tratiti vrijeme na sitnog dilera?
- Ne. Ali tratit e vrijeme na istragu o tebi. Oboavat e te. Izii e hodajui
sporije od ovog djeaka.
Harry se nagne unatrag, dalje od njega. Nekoliko trenutaka nitko nita nije
rekao, a Bosch je vidio kako Rickard razmilja o tome, pokuava procijeniti je li rije o
blefiranju.
- ovjek kao ti, da bi se obratio Odjelu za unutranju kontrolu. Ne mogu
vjerovati.
- To je rizik to ga mora preuzeti na sebe.
Rickard pogleda list papira u svojoj ruci i tada ga polako zguva.
- U redu, moj ovjee, ali bit e bolje da me stavi na popis.
- Kakav popis?
- Onaj to sadri imena ljudi kojih se mora uvati. Bosch ustane, pa ustane i
Rickard.
- Putamo ga na slobodu - Rickard ree uvaru. Bosch pokae djeaka i ree:
- elim da dobije pratnju sve dok ne izie odavde, u redu? Zamjenik kimne
glavom. Momak nita ne ree.

Potrajalo je sat vremena dok ga nisu izvukli. Nakon to je Rickard potpisao

potrebne papire da im vrate znake, bez rijei su ekali kraj staklene pregrade na
estom katu.
Bosch se gadio sam sebi. Izgubio je iz vida vjetinu. Rjeavanje sluajeva
jednostavno se temeljilo na navoenju ljudi da razgovaraju s tobom. Nije ih potrebno
prisiljavati. Ovaj put je zaboravio na to.
- Moe otii ako eli - ree Rickardu.
- im izie kroz ta vrata i ti ga preuzme, ja odlazim. Ne elim imati nikakve
veze s njim. Ali elim vidjeti da odlazi s tobom, Bosch. Za sluaj da mi se neto od
ovoga obije o glavu.
- Da, to ti je pametno.
- Da, jest.
- No jo uvijek mora mnogo toga nauiti, Rickarde. Nije sve crno i bijelo. Ne
treba ba svakoga zgnjeiti na ploniku. Uzme takvog djeaka i...
- Potedi me predavanja, Bosch. Moda moram mnogo nauiti, ali sigurno ne
od tebe. Ti si prvorazredni gubitnik. Mislim da bi me ti jedino mogao nauiti kako se
silazi ljestvama. Ne, hvala.
- Svakako - ree Bosch i prijee na drugi kraj prostorije gdje se nalazila klupa.
Sjeo je, a poslije petnaest minuta pojavio se djeak. Hodao je izmeu Rickarda i
Boscha prema dizalu. Ispred zgrade je Rickard krenuo prema svom automobilu poto
je Boschu dobacio:
- Jebi se.
- Dabome - ree Bosch.
Stajao je na ploniku, pripalio cigaretu i ponudio djeaka. Odbio je.
- Nita ti neu rei - ree djeak.
- Znam. To je u redu. eli li da te nekamo odvezem? Pravom lijeniku? Hoe
li da te vratim u Hollywood?
- Moe u Hollywood.
Krenuli su prema Boschovu automobilu parkiranom kraj Parker centra dva
bloka dalje, a tada je poao Treom ulicom prema Hollywoodu. Bili su na pola puta do
cilja prije nego to je bilo tko neto rekao.
- Ima li kamo poi? Gdje eli da te iskrcam?
- Bilo gdje.
- Nema gdje stanovati?
- Ne.
- Obitelj?
- Ne.
- to e raditi?
- Bilo to.
Harry na Westernu skrene na sjever. utjeli su jo petnaestak minuta, a tada je
Bosch zaustavio automobil ispred Skrovita.
- to je ovo?
- Budi tu. Odmah u se vratiti.

U uredu je upravitelj Boschu pokuao iznajmiti sobu broj sedam, ali mu je

Harry pokazao znaku i rekao neka pokua ponovno. Upravitelj, koji je jo uvijek
nosio prljavu majicu bez rukava, dao mu je klju broja trinaest. Vratio se do
automobila, uao i dao djeaku klju. Takoer je izvadio novanik.
- Ondje ima sobu za tjedan dana - ree Bosch. - Vjerojatno misli da to ne
vrijedi mnogo, ali savjetujem ti da razmisli o svemu, a zatim da ode to dalje od
ovoga grada. Ima boljih mjesta u kojima se moe ivjeti.
Djeak se zagleda u klju na svom dlanu. Bosch mu tada prui sav novac to ga
je imao uza se, samo 43 dolara.
- to, daje mi sobu i novac, pa misli da u razgovarati s tobom? Gledao sam
televiziju, ovjee. Cijela je stvar bila varka, ti i onaj drugi tip.
- Nemoj pogreno shvatiti, mome. inim ovo jer osjeam potrebu da to
uinim. To ne znai da mislim kako je u redu ono ime zarauje za ivot. Ne mislim.
Ako te ponovno vidim na ulici, okomit u se na tebe. Ovo je jebeno oajnika prilika,
ali je ipak prilika. Uini s njom to te volja. Moe poi. Nije ovo nikakva varka.
Djeak otvori vrata i izie. Okrene se prema Boschu.
- Onda zato to ini?
- Ne znam. Moda zato jer si mu rekao neka ide u pakao. To sam ja trebao rei,
a nisam. Moram poi.
Djeak ga je trenutak promatrao, a zatim ree:
- Zna, ovjee, Dancea nema. Ne znam zato se toliko uzrujava zbog njega.
- Gledaj, mome, nisam to uinio...
- Znam.
Harry ga je samo gledao.
- Otiao je, ovjee. Otiao iz grada. Rekao je da je na izvor zbrisao, pa je
otiao dolje da vidi moe li ponovno pokrenuti stvar. Zna, eli poi korak dalje i
postati izvor.
- Dolje?
- Rekao je u Meksiko, ali samo to znam. Otiao je. Zato sam prodavao
shermane.
Djeak je zatvorio vrata i nestao u dvoritu motela. Bosch je sjedio i
razmiljao, a u glavi mu se pojavi Rickardovo pitanje. Gdje e biti djeak za godinu
dana? Tada je pomislio na svoj boravak po zaputenim motelima prije toliko godina.
Bosch se izvukao. Preivio je. Uvijek postoji prilika. Upalio je motor i udaljio se.
16.
Razgovor s djeakom je sve zapeatio. Bosch je znao da e poi u Meksiko.
Sve bice kotaa idu prema sreditu. Sredite je Mexicali. No on je to cijelo vrijeme
znao.
Vozio se do postaje na Wilcoxu i pokuavao razraditi strategiju. Znao je da e
morati stupiti u vezu s Aguilom, meksikim policajcem koji je u konzulat poslao
pismo, pa je zahvaljujui tome identificiran Juan Neznanac #67. Takoer e se morati

povezati sa Slubom protiv droge koja je dala obavjetajni izvjetaj Mooreu. Morat e
od Poundsa dobiti odobrenje za putovanje, ali je znao da bi tu mogao biti kraj. Morat
e to nekako prebroditi.
U uredu je stol ekipe za ubojstva bio prazan. Petak je, ve je prolo etiri
poslije podne, a osim toga je i blagdanski vikend. Ako nije bilo novih sluajeva,
detektivi bi otili to ranije mogu i vratili se kui obiteljima i ivotima dalje od
policije. Harry je vidio Poundsa u staklenoj pregradi; sagnuo je glavu i neto pisao na
list papira koristei se ravnalom da bi pisao ravno.
Bosch sjedne za stol i pregleda hrpu ruiastih papiria s porukama. Nita nije
iziskivalo hitan odgovor. Bile su dvije poruke od Bremmera iz Timesa, ali je ostavio
ime Jan Marcus, a to je bila ifra to su je jednom dogovorili kako se ne bi znalo da
izvjestitelj zove Boscha. Dvije su poruke bile iz Ureda dravnog odvjetnika u vezi sa
sluajevima na kojima je radio, te su mu trebale informacije ili podatak o tome gdje se
nalaze dokazi. Na jednom je papiriu pisalo da je nazvala Teresa, ali je pogledao
vrijeme kad je poruka stigla i vidio da su se nakon toga sreli. Pretpostavio je da je
nazvala kako bi ga obavijestila da ne eli razgovarati s njim.
Nije bilo poruke ni od Portera niti od Sylvije Moore. Izvadio je kopiju upita iz
Mexicalija, to ju je dobio od detektiva Capetilla koji je radio na sluajevima nestalih
osoba, i nazvao broj to ga je poslao Carlos Aguila. Broj je pripadao centrali u uredu
meksike Dravne policije. Bosch je govorio nesigurnim panjolskim unato
nedavnom obnavljanju znanja, te mu je trebalo pet minuta objanjavanja prije nego to
su ga spojili s detektivskom jedinicom. Tada je ponovno zatraio Aguilu. Nije ga
dobio. Umjesto toga, dobio je kapetana koji je govorio engleski i objasnio da Aguila
nije u uredu, ali e se kasnije vratiti, a radit e i u subotu. Bosch je znao da policajci u
Meksiku rade est dana u tjednu.
- Mogu li vam ja pomoi? - upita kapetan.
Bosch je objasnio da istrauje jedno ubojstvo i odgovara na upit to ga je
Aguila poslao u konzulat u Los Angelesu. Opis odgovara tijelu to ga on ima. Kapetan
je objasnio da mu je taj sluaj poznat, da je on uzeo prijavu i sluaj predao Aguili.
Bosch je pitao postoje li otisci prstiju kojima bi se mogla potvrditi identifikacija, ali je
kapetan rekao da ne postoje. Jedan bod za Capetilla, pomisli Bosch.
- Moda imate fotografiju toga ovjeka koja je snimljena u mrtvanici, pa biste
nam je mogli poslati - ree kapetan. - Mogli bismo potvrditi identifikaciju uz pomo
obitelji gospodina Gutierrez-Llosa.
- Da. Imam fotografije. U pismu pie da je Gutierrez-Llosa bio najamni
radnik?
- Da. Nalazio je poslove na trgu kamo poslodavci dolaze traiti radnike. Ispod
kipa Benita Juareza.
- Znate li je li radio za neku tvrtku koja se zove EnviroBreed? Ta tvrtka posluje
s dravom Kalifornijom.
Uslijedila je duga utnja prije nego stoje Meksikanac odgovorio.
- ao mi je. Nije mi poznata njegova radna prolost. Vodio sam biljeke i
razgovarat u o ovome s istraiteljem Aguilom im se vrati. Ako nam poaljete

fotografije, odmah emo poraditi na identifikaciji. Osobno u sve to ubrzati i javiti

vam ishod.
Sad je Bosch dopustio da utnja ispuni telefonsku vezu.
- Kapetane, nisam uo vae ime.
- Gustavo Grena, direktor istraitelja, Mexicali.
- Kapetane Grena, molim vas, recite Aguili da e sutra imati fotografije.
- Tako brzo?
- Da. Recite mu da u ih sam donijeti.
- Istraitelju Bosch, to nije potrebno. Vjerujem...
- Ne optereujte se time, kapetane Grena - prekine ga Bosch. - Recite mu da u
biti tamo odmah iza podneva, ne kasnije.
- Kako elite.
Bosch mu zahvali i spusti slualicu. Podigne glavu i opazi kako Pounds zuri u
njega kroz staklenu pregradu. Porunik upitno uzdigne palac i obrve na neki moleivi
nain. Bosch odvrati pogled.
Najamni radnik, pomisli Bosch. Fernal Gutierrez-Llosa bio je najamni radnik
koji je dobivao poslove na trgu. Kako se najamni radnik uklapa u sve to? Moda je bio
mazga koja je nosila crni led preko granice. A moda uope nije sudjelovao u operaciji
krijumarenja. Postoji mogunost da niim nije skrivio svoju smrt, osim to se naao
na nekom mjestu na kojem se nije trebao nai, vidio je neto to nije smio vidjeti.
Bosch je imao samo djelie cjeline. Trebalo mu je ljepilo koje e ih na pravilan
nain spojiti. Kad je prvi put dobio zlatnu znaku, imao je partnera u jedinici za
pljake u Van Nuysu koji mu je rekao da najvaniji dio istrage nisu injenice ve
ljepilo. Rekao je da se ljepilo sastoji od instinkta, mate, katkad nagaanja, a najveim
dijelom od obine sree.
Prije dvije veeri Bosch je pogledao injenice to su leale u otrcanoj
motelskoj sobi, pa je na temelju njih zakljuio da je policajac izvrio samoubojstvo.
Sad je znao da je pogrijeio. Ponovno je promotrio injenice, zajedno sa svim ostalim
to je prikupio, pa je ovaj put vidio da je umorstvo policajca samo jedno u nizu
povezanih umorstava. Ako je Mexicali glavlina kotala s tako mnogo bica, onda je
Moore bio vijak koji dri kotal na mjestu.
Izvadio je biljenicu i potraio ime agenta SPD-a koji je potpisao izvjetaj to
ga je Moore stavio u dosje o Zorrillu. Potom je u svom Rolodexu potraio lokalni broj
SPD-a i utipkao ga. Kad je Bosch zatraio Corva, lovjek koji mu se javio pitao je tko
zove.
- Recite mu da ga zove duh Calexica Moorea. Minutu kasnije jedan glas upita:
- Tko je to?
- Corvo?
- ujte, ako elite razgovarati, predstavite se. Inae u spustiti slualicu.
Bosch se predstavi.
- emu takve zagonetke, ovjee?
- Nije vano. elio bih da se naemo.
- Jo mi niste rekli razlog.

- elite razlog? U redu. Sutra ujutro idem u Mexicali. Idem u potragu za

Zorrillom. Dobro bi mi dola pomo nekoga tko poznaje njegova sranja. Mislio sam da
biste prije toga eljeli razgovarati sa mnom. S obzirom na to da ste bili izvor Calu
Mooreu.
- Tko kae da sam uope poznavao tog ovjeka?
- Primili ste moj poziv, zar ne? Takoer ste mu dostavili podatke to ih je
Sluba protiv droge prikupila. Rekao mi je.
- Bosch, proveo sam sedam godina u podzemlju. Pokuavate me izblefirati?
Pokuajte to s dilerima osmice na Hollywood Boulevardu. Moda vam oni nasjednu.
- ujte, ovjee, u sedam sati bit u u Sedmici, u stranjem baru. Nakon toga
kreem na jug. Vi odluite. Ako se vidimo, vidjet emo se.
- Ako odluim da se pojavim, kako u vas prepoznati?
- Ne brinite. Ja u prepoznati vas. Bit ete onaj momak koji jo uvijek misli da
je tajni agent.
Kad je spustio slualicu, Harry je podigao pogled i opazio da se Pounds mota u
blizini njihova stola, stoji ondje i ita izvjetaj
ZPO, jo jedna muna tema za statistiare odjela. Broj ZPO, zloina protiv
osoba, to podrazumijeva sve nasilne zloine, raste bre od broja svih vrsta zloina
zajedno. To znai ne samo da ima sve vie i vie zloina, ve da zloinci postaju
opakiji, skloniji nasilju. Bosch opazi bijeli prah na gornjem dijelu porunikovih hlaa.
To se esto moglo vidjeti, a bilo je uzrokom mnogih kominih rasprava
I izrugivanja u detektivskom uredu. Neki su detektivi govorili da vjerojatno
umrkava kokain i da je pritom nespretan. To je bilo posebno smijeno, jer je Pounds u
policiji bio jedan od nanovo roenih ljudi. Drugi su tvrdili da tajanstveni prah potjee
od zaeerenih utipaka to ih kriom jede u staklenoj pregradi nakon to navue
zastore kako ga nitko ne bi vidio. Bosch je meutim otkrio o emu je rije kad je
jednom prepoznao miris to se uvijek irio oko Poundsa. Harry je vjerovao da se
porunik ujutro naprai djejim puderom, prije nego to navue koulju i vee kravatu,
ali poto navue hlae.
Pounds podigne pogled s izvjetaja i ree lano ravnodunim glasom:
- Dakle, kako izgleda? Napreduje li sa sluajevima? Bosch se umirujue
nasmijei i kimne glavom, ali nita ne ree.
Neka se Pounds malo pomui.
- Pa, to ima?
- O, nekoliko stvari. Je li ti se Porter danas javio?
- Porter? Ne, zato? Zaboravi na njega, Bosch. On je budala. Ne moe ti
pomoi. to ima? Nisi predao nikakav izvjetaj. Upravo sam pregledao kutiju. Ondje
nema niega od tebe.
- Imao sam posla, porunice. Imam neto o Jimmyju Kappsu, a imam takoer
identifikaciju i mogue mjesto zloina za Porterov posljednji sluaj. Ono tijelo koje je
proli tjedan ostavljeno u uliici to vodi od Sunseta. Blizu sam odgovora na pitanja
tko i zato. Moda u sutra saznati oba. Radit u preko vikenda ako nema nita protiv.

- Izvrsno. Svakako, uzmi vremena koliko god ti treba. Danas u ti ispuniti

odobrenje za prekovremeno.
- Hvala.
- Ali zato mijea dva sluaja? Zato ne uzme onaj za koji vjeruje da e ga
lake rijeiti? Potreban nam je jedan rijeeni sluaj.
- Mislim da su sluajevi povezani, eto zato.
- Jesi li... - Tada Pounds podigne ruku i tako Boschu dade znak neka ne
govori. - Bit e bolje da prijeemo u moj ured.
Nakon to je sjeo za svoj staklom pokriveni stol, Pounds je odmah podigao
ravnalo i poeo se njime poigravati.
- U redu, Harry, to se dogaa?
Bosch je kanio sve malo preuveliati. Pokuao je glasom pokazati da ima
vrste dokaze za sve to govori. Zapravo je sve to bilo mnogo nagaanja i ne previe
ljepila. Sjeo je na stolicu ispred porunikova stola. Osjeao je miris djejeg pudera na
drugom ovjeku.
- Jimmy Kapps je ubijen iz osvete. Juer sam saznao da je namjestio uhienje
konkurenta po imenu Dance. Opskrbljivao je uline dilere crnim ledom. Jimmyju se to
oito nije svialo, jer je pokuavao trite osigurati za havajski led. Stoga je Dancea
cinkao momcima iz BANG-a. Samo to je dravni odvjetnik odbacio sluaj nakon to
su Dancea uhitili. Loe obavljeno uhienje. Pustili su ga. etiri dana kasnije Kapps je
mrtav.
- Dobro, dobro - ree Pounds. - Dobro zvui. Znai da je Dance tvoj
osumnjienik?
- Dok ne ieprkam neto bolje. On je zbrisao.
- U redu, sad mi reci kako je to povezano sa sluajem Juana Neznanca?
- SPD kae da crni led to ga je Dance donosio na trite potjee iz Mexicalija.
Od Dravne policije iz Mexicalija dobio sam podatke o moguem identitetu. ini se da
je na Juan Neznanac bio ovjek po imenu Gutierrez-Llosa. Bio je iz Mexicalija.
- Mazga?
- Moda. Nekoliko se pojedinosti ne uklapa u takvu teoriju. Dravna policija
vodi ga kao najamnog radnika.
- Moda ga je namamila brza zarada. Mnoge namami.
- Moda.
Pounds kimne glavom. Zasad je dobro, pomisli Bosch. Obojica su nekoliko
trenutaka utjeli. Pounds konano proisti grlo.
- To je prilino mnogo posla za dva dana, Harry. Vrlo dobro. Sad, to kani
dalje?
- elim poi za Danceom i dobiti potvrdu identiteta Juana Neznanca... - Glas
mu zamre. Nije bio siguran koliko treba dati Poundsu. Znao je da nee spominjati svoj
put u Mexicali.
- Rekao si da je Dance zbrisao.
- To mi je rekao jedan moj izvor. Nisam siguran. Kanim ga potraiti tijekom
ovog vikenda.

- Dobro.
Bosch je odluio jo malo otkrinuti vrata.
- Ima jo toga, ako eli uti. Rije je o Calu Mooreu. Pounds spusti ravnalo
na stol, prekrii ruke na prsima i nagne se u stolici. Njegovo je dranje upozoravalo na
oprez. Ulazili su u podruje u kojem bi karijere mogle trajno stradati.
- Nismo li preli na tanak led? Sluaj Moore nije na.
- Ja ga niti ne elim, porunice. Imam ova dva sluaja. Ali stalno se pojavljuje.
Ako ne elite znati, u redu. Mogu se sam snai.
- Ne, ne, elim da mi ispria. Samo to mi se ne svia ova vrsta... Ovaj,
zbrke. To je sve.
- Da, zbrka je dobra rije. U svakom sluaju, kao to sam rekao, jedinica
BANG uhitila je Dancea. Moore nije bio tamo dok se to dogaalo, ali je to bila
njegova ekipa. Nakon toga Moore je pronaao tijelo u sluaju Juana Neznanca.
- Cal Moore je naao tijelo? - zaudi se Pounds. - To nisam vidio u Porterovu
izvjetaju.
- Naveden je samo broj njegove znake. U svakom sluaju, on je naao ondje
baeno tijelo. Dakle, osjea se njegova nazonost u oba ta sluaja. A onda, dan nakon
to je u uliici naao Juana Neznanca, uzima sobu u motelu i prospe si mozak u kadi.
Vjerojatno si uo kako OPU sada kae da nije rije o samoubojstvu.
Pounds kimne glavom. No imao je ukoen izraz na licu. Mislio je da e dobiti
saetak o dvije istrage. Ovo nije oekivao.
- Netko je i njega sredio - nastavi Bosch. - Znai, sad ima tri sluaja. Ima
Kappsa, zatim Juana Neznanca, te Moorea. I ima Dancea koji je zbrisao.
Bosch je znao da je dovoljno rekao. Sad moe mirno sjediti i gledati kako radi
Poundsov um. Znao je da je porunik svjestan da bi zacijelo trebao podii telefonsku
slualicu i nazvati Irvinga kako bi ga zamolio za pomo ili barem za upute. No Pounds
je znao da bi na takav poziv OPU preuzeo jurisdikciju nad sluajevima Kappsa i Juana
Neznanca. A detektivi OPU-a uope nee uriti. Pounds tjednima nee dobiti rijeen
sluaj.
- to je s Porterom? to on kae o svemu tome?
Bosch se svim silama trudio da ne uplie Portera. Nije znao zato to ini. Porter
je pogrijeio i lagao, ali je Bosch negdje u dubini due jo uvijek neto osjeao. Moda
je to bilo ono posljednje pitanje. Harry, hoe li se pobrinuti za mene?
- Nisam naao Portera - lagao je Bosch. - Nitko se ne javlja na njegov telefon.
Ali ne vjerujem da je imao vremena prikupiti sve te podatke.
Pounds prezirno odmahne glavom.
- Dabome da nije. Vjerojatno se opijao. Bosch nita ne ree. Sad je red na
Poundsu.
- Sluaj, Harry, ti me ne... govori mi istinu, zar ne? Ne mogu dopustiti da
jurca naokolo i da radi na svoju ruku. Sve si mi rekao, tono?
Bosch je znao da Pounds zapravo eli znati koliko bi mogao stradati ako ovo
izazove probleme, pa ree:

- Zna ono to i ja znam. Postoje dva sluaja, vjerojatno tri ako ukljuimo
Moorea, to ih treba rijeiti. eli li da se rijee za est do osam tjedana, napisat u
izvjetaj, a ti ga moe poslati u Parker centar. eli li da budu rijeeni do prvoga kao
to si rekao, onda mi pusti odrijeene ruke tijekom ova etiri dana.
Pounds je zurio nekamo iznad Boschove glave i ravnalom se eao iza uha.
Pokuavao je donijeti odluku.
- U redu - konano e on. - Uzmi vikend i vidi to moe uiniti. U
ponedjeljak emo vidjeti kako stvari stoje. Moda emo tada morati pozvati OPU. U
meuvremenu elim da mi se javi sutra i u nedjelju. elim znati to radi, to se
dogaa, koliko si napredovao.
- Vrijedi - ree Bosch. Ustane i poe prema vratima. Opazi da se iznad vrata
nalazi maleno raspelo. Pitao se je li Pounds u to zurio. Veina je ljudi govorila da je on
jedan od politiki preporoenih. Bilo ih je mnogo u policiji. Svi su se pridruili crkvi u
Valleyju, jer je ondje jedan od efovih zamjenika bio laiki propovjednik. Bosch je
predpostavljao da nedjeljom ujutro svi oni idu onamo, okupljaju se oko njega i govore
mu kako je sjajan momak.
- Onda, ut emo se sutra - oglasi se Pounds iza Boschovih lea.
- Tako je. Sutra.
Malo iza toga Pounds je zakljuao svoj ured i otiao kui. Bosch je sam ostao u
uredu, pio je kavu, puio i ekao vijesti u est sati. Na vrhu jednog ormara za spise, iza
stola jedinice koja se bavi automobilima, nalazi se maleni crno-bijeli televizor.
Ukljuio ga je i namjetao sobnu antenu sve dotle dok nije dobio donekle jasnu sliku.
Dva policajca u odorama sila su iz ureda za deurne i sjela pred televizor.
Cal Moore je konano postao vijest dana. Kanal 2 poeo je vijesti izvjetajem s
tiskovne konferencije u Parker centru na kojoj je zamjenik efa Irvin Irving govorio o
novom razvoju dogaaja. Snimka je prikazivala Irvinga iza hrpe mikrofona. Teresa je
stajala iza njega. Irving ju je pohvalio to je tijekom obdukcije pronala nove dokaze
koji ukazuju na ubojstvo. Rekao je da je u tijeku sveobuhvatna istraga o ubojstvu.
Izvjetaj je zavrio Mooreovom fotografijom i komentarom izvjestitelja:
Istraitelji sada imaju zadatak, a oni kau i osobnu obvezu, prodrijeti duboko u
ivot narednika Calenca Moorea kako bi utvrdili to ga je dovelo do zaputene
motelske sobe gdje ga je netko pogubio. Iz policijskih izvora saznajemo da istraitelji
nemaju mnogo za poetak, ali u prvom redu duguju zahvalnost vriteljici dunosti
medicinskih istraitelja koja je otkrila umorstvo to su ga otpisali kao... samotno
samoubojstvo policajca.
Pri tim se rijeima pojavilo Mooreovo lice u prvom planu, a izvjestitelj je
zakljuio:
I tako, zagonetna pria poinje...
Bosch je nakon izvjetaja ugasio televizor. Policajci su se vratili niz hodnik, a
on je poao do svog mjesta za stolom i sjeo. Mooreova fotografija to su je prikazali
bila je snimljena prije nekoliko godina, pretpostavio je Harry. Lice mu je bilo mlae,
oi bistije. Nije bilo znakova skrivenog ivota.

Razmiljanje o tome podsjetilo ga je na druge fotografije, one za koje je Sylvia

Moore rekla da ih je njen mu skupljao tijekom ivota i gledao s vremena na vrijeme.
to je jo uvao iz prolosti? Bosch nije imao nijednu fotografiju svoje majke. Oca je
upoznao tek kad je starac bio na samrti. Kakav je teret Cal Moore nosio na svojim
leima?
Bilo je vrijeme da krene prema Sedmici. No prije nego se zaputio do svog
automobila, Harry je poao hodnikom u Ured za deurstvo. Podigao je podmeta za
papir to je visio na zidu kraj potjernica i na kojem se nalazio popis deurnih ljudi.
Sumnjao je da su ga u posljednjih tjedan dana mijenjali i imao je pravo. Naao je
Mooreovo ime i adresu u Los Felizu na stranici na kojoj su se nalazila imena
narednika. Prepisao je adresu u svoju biljenicu i iziao.
17.
Bosch je duboko povukao dim cigarete, a zatim je opuak bacio u odvodni
kanal. Oklijevao je prije nego to je povukao policijsku palicu koja je sluila kao
kvaka na vratima Sedmice. Zurio je preko Prve ulice prema travnatom trgu sa strane
Gradske vijenice, a zvao se Park slobode. Ispod uline rasvjete vidio je tijela
mukaraca i ena beskunika koji su spavali na travi oko ratnog spomenika. Podsjeali
su na poginule na bojnom polju, na nepokopane rtve.
Uao je, proao kroz prednji restoran, a zatim razmaknuo crne zastore to su
poput sueva talara skrivali ulaz u bar. Mjesto je bilo krcato odvjetnicima, policajcima
i plavim cigaretnim dimom. Svi su doli ovamo priekati da proe prometna guva, te
im je postalo previe udobno ili su se napili. Harry je poao do kraja anka gdje je bilo
nekoliko praznih barskih stolaca. Naruio je pivo i viski. Prema Millerovu satu iznad
anka bilo je tono sedam sati. U zrcalu iznad anka preletio je pogledom prostoriju,
ali nije vidio nikoga za koga bi mogao pretpostaviti daje Corvo, agent SPD-a. Pripalio
je jo jednu cigaretu i odluio da ga eka do osam.
im je to odluio, ponovno je pogledao u zrcalo i opazio niskog, tamnokosog
mukarca crne brade kako razmie zastor i ondje oklijeva dok mu se oi privikavaju na
priguenu svjetlost. Bio je odjeven u plave traperice i koulju koja se oblai preko
glave. Bosch je opazio pager to ga je zadjenuo za pojas i izboinu pitolja ispod
njegove koulje. ovjek se osvrnuo naokolo, pa su im se pogledi sreli u zrcalu i Harry
kimne glavom. Corvo mu je priao i sjeo na stolac kraj njega.
- Dakle, otkrili ste me - ree Corvo.
-1 vi ste mene otkrili. Predpostavljam da bismo se obojica morali vratiti na
Akademiju. elite li pivo?
- Gledajte, Bosch, prije nego to se ponete prijateljski ponaati prema meni
moram vam rei da nisam siguran u sve ovo. Zapravo, ne znam o emu je rije. Jo
nisam odluio hou li s vama razgovarati.
Harry uzme cigaretu to ju je bio odloio u pepeljaru i pogleda Corva u zrcalu.
- Ja jo nisam odluio je li Certs osvjeiva daha ili bombon. Corvo klizne sa
stolca.

- elim vam dobru zabavu.

- Ma hajde, Corvo, popijte pivo. Zato ne? Opustite se, ovjee.
- Provjerio sam vas prije nego to sam doao ovamo. Pria se da ste vi samo jo
jedan psihijatrijski sluaj. Punom brzinom jurite prema niemu. Iz OPU-a u
Hollywood, a zatim ete vjerojatno postati uvar u kamionu Wells Fargoa.
- Ne, zatim u svratiti u Mexicali. Mogu naslijepo uletjeti onamo, moda vam
pobrkati planove to ih imate sa Zorrillom, ili moete pomoi meni i sebi ako mi
kaete kako stoje stvari.
- Stvari stoje tako da vi ondje dolje nita neete uiniti. Kad odem odavde,
podii u telefonsku slualicu, a vae e putovanje zavriti prije nego to uope pone.
- Kad ja odem odavde, vie me nema, ve sam na putu. Prekasno je da bi me
netko zaustavio. Sjednite. Ako sam se ponaao poput budale, ispriavam se. Katkad
sam takav. No vi ste potrebni meni, a ja sam potreban vama.
Corvo jo uvijek nije sjeo.
- Bosch, to ete uiniti? Poi dolje na ran, staviti papu preko ramena i
donijeti ga ovamo? Je li to va plan?
- Tako nekako.
- Sranje.
- Zapravo, ne znam to u uiniti. Igrat u po sluhu. Moda uope neu vidjeti
papu, moda hou. elite li riskirati?
Corvo ponovno sjedne i znakom pozove barmena. Naruio je isto to i Bosch.
U zrcalu je Bosch opazio dugaki, debeli oiljak to je prolazio kroz desnu stranu
Corvove brade. Ako je pustio bradu da bi pokrio grimiznoruiasti trag na svom
obrazu, to mu nije uspjelo. S druge strane, moda to nije ni elio. Veina agenata
SPD-a koje je Bosch poznavao ili je s njima radio voljela je djelovati posebno
muevno. Oiljak ne moe koditi. Njihov je ivot ispunjen blefiranjem i razmetanjem.
Oiljke su nosili poput odlija za hrabrost. No Bosch se pitao moe li ovjek s tako
prepoznatljivom fizikom anomalijom raditi na tajnim zadacima.
Kad je barmen donio pie, Corvo je jednim gutljajem ispio viski, poput ovjeka
koji je na to navikao.
- Dakle - ree - zbog ega zapravo idete onamo dolje? I zato bih uope imao
povjerenja u vas?
Bosch nekoliko trenutaka razmisli o tome.
- Jer vam ja mogu dati Zorrilla.
- Sranje.
Bosch nita ne ree. Morao je Corvu dati ono to ga ide, dopustiti mu da
odglumi svoje. Kad zavri s poziranjem, prijei e na posao. Bosch je na trenutak
pomislio kako je u filmovima i televizijskim serijama tono i bez pretjerivanja
prikazan odnos ljubomore i nepovjerenja izmeu mjesnih i saveznih policajaca. Jedna
je strana uvijek mislila da je bolja, pametnija i kvalificiranja. Obino je strana koja je
to mislila bila u krivu.
- U redu - ree Corvo. - Zagrist u. to imate?

- Prije nego to vam to kaem, imam jedno pitanje. Tko ste vi, ovjee? elim
rei, vi ste ovdje u Los Angelesu. Zato ste ba vi u Mooreovim dosjeima? Kako to da
ste ba vi strunjak za Zorrilla?
- To je otprilike deset pitanja. Temeljni odgovor na sva pitanja je taj da sam ja
kontrolni agent istrage u Mexicaliju to je zajedniki provode uredi iz Mexico Cityja i
Los Angelesa. Jednako smo udaljeni, dijelimo sluaj. Nita vam vie neu rei dok ne
budem siguran da se s vama isplati razgovarati. Priajte.
Bosch mu je priao o Jimmvju Kappsu, Juanu Neznancu i vezama izmeu
njihovih smrti i Dancea, Moorea i Zorrillove operacije. Na koncu je rekao kako je
dobio podatak da je Dance iao u Meksiko, vjerojatno u Mexicali, nakon to je Moore
ubijen.
Corvo isprazni svoju au piva i ree:
- Reci mi neto, jer to je jebeno velika rupa u tvom scenariju. Odakle ti ideja
daje taj Juan Neznanac ubijen ondje dolje? I zatim, kako to da su njegovo tijelo
dovezli ak ovamo? Meni se to ini besmislenim.
- Obdukcijom je utvreno da je njegova smrt nastupila est do osam sati prije
no to je Moore naao tijelo, ili rekao da ga je naao. Postoje neki obdukcijski nalazi
koji tijelo povezuju s Mexicalijem, s tono odreenim mjestom u Mexicaliju. Mislim
da su ga eljeli maknuti iz Mexicalija kako bi bili sigurni da ga se nee dovesti u vezu
s tim mjestom. Poslali su ga u Los Angeles jer je jedan kamion ionako kretao ovamo.
Tako im je odgovaralo.
- Govori u zagonetkama, Bosch. O kojem to mjestu razgovaramo?
- Mi ne razgovaramo. U tome je problem. Ja govorim. Ti nisi ba nita rekao.
No ja sam doao trgovati. Znam kako stoje stvari kod vas. Niste uhvatili nijednu
Zorrillovu poiljku. Mogu vam dati Zorrillov kanal. to vi moete dati meni?
Corvo se nasmije i pokae barmenu dva prsta. Donio im je jo dva piva.
- Zna li to u ti rei? Svia mi se. Vjerovao ili ne. Doista sam te provjerio,
ali mi se ipak svia ono to sam o tebi saznao. No neto mi govori da zapravo nema
ime trgovati.
- Jeste li ikad provjeravali mjesto ondje dolje po imenu EnviroBreed?
Corvo se zagledao u pivo pred sobom i inilo se da sreuje misli. Bosch ga je
morao potaknuti da odgovori.
- Da ili ne?
- EnviroBreed je jedno postrojenje ondje dolje.Stvaraju sterilne vone muhe
koje se ovdje putaju na slobodu. Imaju ugovor s vladom. Kukce moraju uzgajati ondje
jer...
- Sve mi je to poznato. Odakle ti to zna?
- Jedini je razlog taj da sam sudjelovao u stvaranju planova za nau operaciju
ondje dolje. eljeli smo mjesto za promatranje na zemlji, u blizini rana. Poli smo u
industrijska postrojenja to granie s ranom i traili kandidate. EnviroBreed je bio
oiti izbor. Amerika uprava. Ugovor s vladom. Poli smo vidjeti moemo li postaviti
mjesto za promatranje, moda na krovu ili u nekom uredu ili tako neto. Ran poinje
odmah na drugoj stani ulice.

- Ali oni su rekli da ne moe.

- Ne, zapravo su rekli da moe. Mi smo odustali.
- Kako to?
- Radijacija. Kukci. Imaju te proklete muhe koje zuje svuda naokolo. No
najvie nam je smetalo to to se nije dobro vidjelo. Popeli smo se na krov i doista smo
vidjeli ran, ali sjenik i staje, cijeli prostor za uzgajanje bikova, nalazio se tono
izmeu EnviroBreeda i glavnih graevina na ranu. Nismo mogli iskoristiti to mjesto.
Zahvalili smo ovjeku na susretljivosti i otili.
- Kako je glasila vaa pria? Ili ste jednostavno doli i rekli da ste Sluba protiv
droge?
- Ne, neto smo izmislili. Rekli smo da smo iz Dravnog meteorolokog
zavoda i radimo na projektu praenja pustinjskih i planinskih sustava vjetrova. Neke
takve besmislice. ovjek nam je povjerovao.
- Dabome.
Corvo nadlanicom obrie usta.
- Dakle, kako se EnviroBreed uklapa u priu s tvoje strane?
- Moj Juan Neznanac. Imao je u svom tijelu te kukce o kojima si govorio.
Mislim da je vjerojatno ondje ubijen.
Corvo se okrene tako da je izravno gledao u Boscha. Harry ga je nastavio
promatrati u zrcalu iza anka.
- Dobro, Bosch, recimo da si privukao moju pozornost. Nastavi s priom.
Bosch je rekao kako vjeruje da je EnviroBreed, za koji nije ak ni znao da se
nalazi nasuprot Zorrillovu rancu dok mu to Corvo nije rekao, dio kanala za
krijumarenje crnog leda. Ispriao je Corvu ostatak svoje teorije: da je Fernal
Gutierrez-Llosa bio najamni radnik koji je ili radio kao mazga, ali nije dobro obavio
posao, ili je radio u postrojenju za uzgoj kukaca gdje je vidio neto to nije smio vidjeti
ili je uinio neto to nije smio uiniti. Ovako ili onako premlatili su ga na smrt, stavili
njegovo tijelo u jednu od bijelih ambijentnih kutija i poslali s poiljkom vonih muha u
Los Angeles. Njegovo je tijelo tada ostavljeno u Hollywoodu, a prijavio ga je Moore,
koji je zacijelo vodio cijelu operaciju s ove strane.
- Morali su iznijeti tijelo odande jer nisu mogli dopustiti da netko istrauje u
postrojenju. Ondje ima neega. Barem neega zbog ega se isplatilo ubiti jednoga
starca.
Corvo se laktom oslonio na ank i lice poloio u dlan.
- to je vidio? - upita.
- Ne znam. No znam da EnviroBreed ima dogovor sa saveznom policijom da
nee pregledavati njihove poiljke na granici. Otvaranjem tih kutija mogla bi se otetiti
roba.
- Kome si to ispriao?
- Nikome.
- Nikome? Nikome nisi govorio o EnviroBreedu?
- Malo sam se raspitivao. Nikome nisam ispriao ovo to sam upravo ispriao
tebi.

- Kod koga si se raspitivao? Nazvao si meksiku Dravnu policiju?

- Da. U konzulat su poslali pismo raspitujui se o tom ovjeku. Tako sam
doao do svojih zakljuaka. Jo uvijek moram formalno identificirati tijelo kad
stignem onamo.
- Da, ali jesi li spominjao EnviroBreed?
- Pitao sam jesu li uli da je ovjek radio u EnviroBreedu. Corvo se ponovno
okrene prema anku i nezadovoljno uzdahne.
- S kim si razgovarao?
- S kapetanom po imenu Grena.
- Ne poznajem ga. Ali vjerojatno si uprskao stvar. Mjesnim se policajcima
jednostavno ne smije obraati s takvim stvarima. Podii e telefonsku slualicu,
obavijestiti Zorrilla o svemu to si rekao i krajem mjeseca pokupiti nagradu.
- Moda sam uprskao, a moda i nisam. Grena moda misli da me se rijeio. Ja
barem nisam uao u postrojenje s kukcima i traio doputenje za postavljanje
meteoroloke stanice.
Obojica su utjeli. Svatko je razmiljao o onome to je dosad onaj drugi rekao.
- Odmah u se ovime pozabaviti - ree Corvo nakon krae stanke. - Mora mi
obeati da se nee s time zajebavati kad stigne tamo dolje.
- Nita ti neu obeati. I zasad sam ovdje samo ja davao. Ti mi ba nita nisi
rekao.
- to eli znati?
- O Zorrillu.
- Trebao bi znati jedino to kako ve dugo elimo da mu spraimo guzicu.
Ovog je puta Bosch naru;io jo dva piva. Pripalio je cigaretu i gledao kako dim
zamagljuje njegov odraz u zrcalu.
- Jedino to mora znati o Zorrillu je ;injenica da je vrlo lukav i, kao to sam
rekao, ne bi me ni najmanje iznenadilo ako on ve zna da dolazi. Jebena meksika
DP. Mi suraujemo samo s federalesima. ak i njima moe vjerovati otprilike kao i
bivoj eni.
Bosch kimne glavom, nadajui se da e Corvo nastaviti.
- Ako sada ne zna, znat e prije nego onamo stigne. Znai da se mora uvati.
A najbolji nain je da uope ne ide onamo. Znam da to kod tebe ne dolazi u obzir.
Drugi dobar nain je posve zaobii DP. Ne moe im vjerovati. Papa ondje ima svoje
ljude. U redu?
Bosch kimne glavom gledajui u zrcalo. Zakljuio je da bi trebao prestati
toliko kimati glavom.
- Dakle, znam da ti je sve to sam upravo rekao ulo na jedno uho i izilo na
drugo - ree Corvo. - Stoga sam voljan spojiti te s jednim naim momkom ondje dolje.
Zove se Ramos. Poe onamo, pozdravi se s lokalnom DP-om, ponaa se kao da je
sve u redu, a zatim se povee s Ramosom.
- Ako se to s EnviroBreedom razvije i vi krenete na Zorrilla, elim biti ondje.
- Bit e. Samo se dri Ramosa. U redu? Bosch malo promisli o tome i ree:
- Da. Sad mi priaj o Zorrillu. Stalno skree na druge teme.

- Zorrillo je ve dugo u igri. Imamo podatke o njemu jo iz sedamdesetih

godina. Gradi karijeru na drogi. Jedan od onih koji skau na trambulinu, moglo bi se
rei.
Bosch je i ranije uo taj izraz, ali je bio siguran da e mu Corvo objasniti o
emu je rije.
- Crni led je njegov najnoviji pothvat. Kao djeak je bio marijuanito. Iz barrija
ga je izvukao netko tko je tada bio ono to je on danas. Nosio je naprtnjae trave preko
ograde kad mu je bilo dvanaest godina, vozio je kamione kad je postao stariji i tako se
penjao prema vrhu. Osamdesetih godina, kad smo mi sve nae napore usmjerili na
Floridu, Kolumbijci su sklopili dogovor s Meksikancima. Zrakoplovima su dopremali
kokain u Meksiko, a Meksikanci su ga nosili preko granice sluei se istim starim
putovima trave. Iz Mexicalija u Calexico bio je jedan od tih putova. Zvali su ga
trambulinom. Sranje je skakalo iz Kolumbije u Meksiko i tada gore, u Sjedinjene
Drave. Zorrillo se obogatio. Iz barrija je dospio do onoga lijepog velikog ranca s
osobnom guardijom i s pola policajaca iz Baje na svom platnom popisu. I ciklus je
poeo iznova. Veinu svojih ljudi izvukao je iz straara. Nikad nije zaboravio barrio, a
barrio nikad nije zaboravio njega. Mnogo odanosti. Tada je dobio ime El Papa. Dakle,
kad smo mi usmjerili nae izvore da se malo pozabave situacijom s kokainom u
Meksiku, papa je preao na heroin. Imao je laboratorije u oblinjim banijima. Uvijek je
bilo dobrovoljaca koji su to prenosili preko granice. Zajedno bi putovanje tim
bijednicima plaao vie nego bi u pet godina zaradili bavei se bilo im drugim.
Bosch shvati kakvo je to bilo iskuenje, tako mnogo novca za ono to se inilo
vrlo malim rizikom. ak i oni koje su uhvatili, provodili su malo vremena u zatvoru.
- Bilo je sasvim prirodno da s heroina prijee na crni led. Zorrillo je
poduzetnik. To je oito droga koja je jo u povojima kad je rije o odazivu u svijetu
droge. No mi mislimo da je on glavni opskrbljiva nae zemlje. Crni led pojavljuje se
posvuda. U New Yorku, Seattleu, Chicagu, u svim velikim gradovima. Bez obzira na
kakvu si operaciju naletio u Los Angelesu, to je bila samo kap vode u moru. Jedna od
mnogih. Vjerujemo da njegove mazge iz barrija jo uvijek prenose heroin, ali led je
njegov proizvod u razvoju. To je budunost, i on to zna. Sve se vie okree tome i
polako e istjerati one s Havaja. Njegovi su trokovi tako maleni da robu prodaje
dvadeset dolara jeftinije od trenutne cijene havajskog leda, ili stakla, ili kako to ve
ovoga tjedna zovu. I Zorrillova je roba bolja. Izbacit e Havajane iz posla. Zatim, kad
potranja za tom stvari doista pone rasti, vjerojatno jednako brzo kao i potranja za
crackom sredinom osamdesetih, povisit e cijenu i imati monopol dok ga ostali ne
stignu. Zorrillo je poput onih ribarskih brodova to iza sebe vuku mreu od deset milja.
Krui naokolo i uskoro e u mreu uhvatiti svu ribu.
- Poduzetnik - ree Bosch, tek toliko da neto kae.
- Da, tako bih ga ja nazvao. Sjea se kad je prije dvije godine pogranina
policija pronala tunel u Arizoni? Vodio je od skladita na jednoj strani granice do
skladita na drugoj? U Nogalesu? Pa, mislimo da je on uloio u to. Ili je bio jedan od
investitora. Vjerojatno je to bila njegova ideja.
- No bit je u tome da ga nikad niste ni taknuli.

- Nismo. Kad god bismo se pribliili, netko bi poginuo. Pretpostavljam da

moemo rei kako je on nasilna vrsta poduzetnika.
Bosch zamisli Mooreovo tijelo u prljavoj motelskoj kupaonici. Je li planirao
neto uiniti, suprotstaviti se Zorrillu?
- Zorrillo je povezan s eMeom - ree Corvo. - Pria se da moe dati ukloniti
bilo koga bilo gdje. Navodno je tijekom sedamdesetih bilo u tijeku ope klanje u borbi
za uspostavljanje kontrole nad putovima trave. Zorrillo je isplivao na povrinu. To je
bilo poput rata bandi, barrio protiv barrija. Otad ih je sve ujedinio, ali je u ono vrijeme
njegov klan dominirao. Sveci i grenici. Mnogi lanovi eMea potjeu odatle.
Skraenica eMe oznaavala je meksiku mafiju, bandu Latina koja je imala
kontrolu nad zatvorenicima u veini meksikih i kalifornijskih zatvora. Bosch je o
njima malo znao jer je imao tek nekoliko sluajeva u kojima su se pojavljivali lanovi
te bande. No znao je da se silom namee odanost skupini. Izdaja se kanjava smru.
- Odakle sve to zna? - upita.
- Od dounika tijekom godina. Onih koji su preivjeli da bi mogli o tome
priati. Imamo cijelu povijest naeg prijatelja pape. ak znam da u svom uredu na
rancu ima Elvisovu sliku.
- Je li njegov barrio imao znak?
- Kako to misli, znak?
- Simbol.
- To je vrag. S aureolom.
Bosch ispije pivo i osvrne se po baru. Opazi zamjenika dravnog odvjetnika za
kojeg je znao da je lan ekipe koja je bez ramiljanja odobravala istrage o pucanju
policajaca. Sjedio je sam za stolom i pio martini. Bilo je nekoliko policajaca za drugim
stolovima koje je Bosch prepoznao. Svi su puili, sve sami dinosauri. Harry je elio
otii, poi nekamo gdje bi mogao razmiljati o dobivenim informacijama. Vrag s
aureolom. Moore je upravo to imao utetovirano na ruci. Potjecao je iz istog mjesta kao
i Zorrillo. Harry je osjeao kako mu adrenalin bre kola tijelom.
- Kako u ondje dolje stupiti u vezu s Ramosom?
- On e se tebi javiti. Gdje e odsjesti?
- Ne znam.
- Uzmi sobu u De Anzi, tu Calexicu. Sigurnije je s nae strane granice. Voda je
ondje bolja za tebe, takoer.
- U redu. Bit u ondje.
- Jo jedna stvar, ne moe ponijeti oruje preko granice. elim rei, to je lako
uiniti. Pokae li znaku na graninom prijelazu, nitko ti nee pregledavati prtljanik.
No ako se ondje dolje neto dogodi, najprije e provjeriti jesi li prijavio svoj pitolj u
policijskoj postaji u Calexicu.
Znakovito je kimnuo glavom.
- U policijskoj postaji u Calexicu imaju ormari za pitolje u koji se pohranjuje
oruje policajaca koji prelaze granicu. Vode dnevnik, a ti dobije priznanicu.
Profesionalna usluga. Zato ondje predaj pitolj. Nemoj ga ponijeti na drugu stranu i
misliti da moe rei kako si ga ostavio kod kue. Predaj ga ondje. Neka ga zapisu u

dnevnik. Tada nee imati problema. Comprende? To je kao da ima alibi za svoj
pitolj u sluaju da se neto dogodi.
Bosch kimne glavom. Znao je to mu Corvo eli rei. Corvo izvadi novanik i
prui Boschu svoju posjetnicu.
- Moe me nazvati u bilo koje doba, a ako me nema u uredu, pronai e me.
Samo reci telefonistici da si to ti. Ostavit u tvoje ime i rei da te moraju spojiti sa
mnom.
Corvov se nain izraavanja promijenio. Govorio je bre. Bosch je pretpostavio
da je tome razlog njegovo uzbuenje zbog Enviro Breeda. Agent SPD-a je jedva ekao
da se baci na to. Harry ga je prouavao u zrcalu. Oiljak na njegovu obrazu sad je
djelovao tamnije, kao da je promijenio boju kad se promijenilo njegovo raspoloenje.
Corvo ga pogleda u zrcalu.
- Tunjava noevima - ree i dotakne oiljak. - Zihuatenajo. Bio sam na tajnom
zadatku, radio na nekom sluaju. Nosio sam no u izmi. Tip me zahvatio ovdje prije
nego to sam uspio dohvatiti svoj no. Ondje su bolnice obino sranje. Loe su obavili
posao, a meni je ostalo ovo. Vie ne mogu raditi na tajnim zadacima. Previe sam
prepoznatljiv.
Bosch je vidio da voli priati o tome. Bio je ispunjen ponosom dok je to priao.
Vjerojatno je to bio jedini put kad se pribliio vlastitom kraju. Bosch je znao kakvo
pitanje Corvo od njega oekuje. Ipak ga je postavio.
- A ovjek koji ti je to uinio? Kako je on proao?
- Pokop na dravni troak. Sredio sam ga kad sam se dokopao svog noa.
Corvo je naao nain da ubijanje ovjeka koji je u tunjavi potegnuo no zvui
herojski. Barem njegovim vlastitim uima. Vjerojatno je esto priao o tome, kad god
bi netko novi promatrao njegov oiljak. Bosch s potovanjem kimne glavom, klizne sa
stolca i stavi novac na ank.
- Nemoj zaboraviti na dogovor. Neete krenuti na Zorrilla bez mene. Svakako
obavijesti Ramosa.
- O, dogovor vrijedi - ree Corvo. - Ali ne jamim da e se to dogoditi dok si ti
ondje dolje. Nita neemo pourivati. Osim toga, izgubili smo Zorrilla. Privremeno,
siguran sam.
- O emu to govori, izgubili ste ga?
- elim rei da ga nitko nije vidio ve desetak dana. No vjerujemo da se nalazi
na ranu. Samo se pritajio, mijenja svoju rutinu.
- Rutinu?
- Papa je ovjek koji voli biti vien. Voli nas izazivati. Obino se dipom vozi
po ranu, lovi prerijske vukove, puca iz svog Uzija, divi se svojim bikovima. Postoji
jedan poseban bik, ampion koji je jednom ubio matadora. Zove se El Temblar.
Zorrillo esto ide gledati toga bika. Valjda mu je slian. Vrlo ponosan. U svakom
sluaju, Zorrillo nije vien na rancu niti na Plaa de Toros, to je bio njegov nedjeljni
obiaj. Nisu ga vidjeli da krui barrijima, podsjeajui se odakle je doao. On je dobro
poznata osoba u svima njima. Uiva u tom sranju o papi Mexicalija.

Bosch je pokuao zamisliti Zorrillov ivot. Slavna osoba u gradiu koji nita
nije slavio. Pripalio je cigaretu. elio je otii.
- Dakle, kada je zadnji put vien?
- Ako je jo uvijek ondje, nije izlazio od petnaestog prosinca. To je bila
nedjelja. Tada je bio na trgu i gledao svoje bikove. Tada je zadnji put vien. Nakon
toga neki su dounici pomaknuli taj datum do osamnaestog. Tvrde da su ga vidjeli na
imanju. Ali to je sve. Ili je zbrisao ili se pritajio, kao to sam rekao.
- Moda zato to je naredio ubojstvo policajca. Corvo kimne glavom.
A onda je Bosch ostao sam. Corvo je rekao da e se posluiti javnom
telefonskom govornicom. Harry izie iz bara. Vani je osjetio otri veernji zrak i
povukao posljednji dim cigarete. Opazio je kretanje u tami parka na suprotnoj strani
ulice. Potom se jedan od beskunika pojavio u snopu svjetlosti ispod uline svjetiljke.
Bio je crnac koji je vojniki stupao i trzao rukama. ustro se okrenuo i vratio u mrak.
Glumio je sviraa trombona u limenom orkestru u nekom drugom svijetu.
18.
Stambena zgrada u kojoj je ivio Cal Moore bila je dvokatnica to stri na
Franklinu otprilike onako kao to taksiji stre u zranoj luci. To je jedna od mnogih
graevina iz razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata to se prua du ulica u tom
podruju koje se zove Fontane, ali fontane su ispunili tlom da ih pretvore u nasade.
Nalazi se blok dalje od zdanja u kojem je smjetena uprava Crkve znanosti, a bijeli
neonski znak kompleksa bacao je sablasni sjaj sve do mjesta gdje je Bosch stajao na
ploniku. Bilo je gotovo deset sati, pa se nije bojao da e ga netko pitati tko je i to je.
Stajao je ondje pola sata puei i prouavajui stambenu zgradu prije nego to je
konano odluio da e ipak provaliti u stan.
To je toboe bila zgrada s osiguranjem, ali zapravo nije bilo tako. Bosch je
bravu na glavnom ulazu otvorio noem za maslac, koji je drao s alatom za
provaljivanje brava u pretincu za rukavice capricea. Sljedea vrata, ona to su vodila u
predvorje, nisu ga zabrinjavala. Trebalo ih je nauljiti, a to se odmah vidjelo jer se nisu
sasvim zatvarala. Bosch je proao kroz vrata, pogledao popis stanara i naao
Mooreovo ime kraj broja sedam, na drugom katu.
Mooreov stan nalazio se na kraju hodnika to prolazi sredinom kata. Harry je
vidio da se ukoso preko vrata nalazi policijska traka. Prerezao ju je malenim depnim
noem to ga je nosio na privjesku s kljuevima, a zatim je kleknuo i pogledao bravu.
Iz hodnika se ulazilo u jo dva stana. Ni iz jednog nije uo zvuk televizora ili
razgovora. Hodnik je bio dobro rasvijetljen, pa mu nije trebala baterijska svjetiljka.
Moore je imao standardni zasun na vratima. Koristei se izvijenom rastezljivom
kukom i nazubljenim eljem, okrenuo je bravu za manje od dvije minute.
akom umotanom u rupi poeo je okretati kvaku i iznova se pitao koliko je
mudro to to je ovamo doao. Ako Irving ili Pounds saznaju za to, vratit e se na ulicu
u plavoj odori prije Nove godine. Jo se jednom osvrnuo niz hodnik i otvorio vrata.
Morao je ui. ini se da nitko drugi ne eli znati to se dogodilo Calu Mooreu i to je u

redu. No Bosch je iz nekog razloga elio znati. Mislio je da e moda ovdje nai neke
odgovore.
Kad je uao u stan, zatvorio je i ponovno zakljuao vrata. Stajao je nekoliko
koraka unutar stana i ekao da mu se oi priviknu na tamu. Osjeao se ustajali zadah i
bilo je mrano. Jedina svjetlost prodirala je kroz tanke zavjese na prozoru u dnevnoj
sobi, a dopirala je od plavkasto-bijelog neonskog znaka. Bosch je uao u sobu i upalio
lampu na stoliu kraj staroga kaua. Vidio je da je stan namjeten u istom stilu kao i
prije dvadesetak godina. Istroeni sagovi-staze vodili su od kaua do kuhinje i do
hodnika to je vodio na desno.
Poao je dalje te na brzinu virnuo u kuhinju, spavau sobu i kupaonicu. Odmah
je uoio prazninu u stanu. Nije bilo niega osobnog. Nikakvih slika na zidovima,
nikakvih ceduljica na hladnjaku, nikakve jakne prebaene preko naslona stolice. Nije
ak bilo nijedne posude u sudoperu. Moore je ovdje ivio, ali gotovo se inilo kao da
uope nije postojao.
Nije znao to trai, pa je poeo u kuhinji. Otvarao je ormarie i ladice. Naao je
kutiju itarica, limenku kave i bocu Earfy Timesa punu do etvrtine. U drugom je
ormariu naao neotvorenu bocu slatkog ruma s meksikom etiketom. U boci se
nalazila stabljika eerne trske. U ladicama je bilo neto pribora za jelo i kuhanje,
nekoliko kutija ibica iz hollywoodskih barova kao to su Porto i Tane.
Zamrziva je bio prazan. Izuzetak su bile dvije posudica leda. Na najgornjoj
polici u hladnjaku nalazila se staklenka umaka od goruice, pola paketa sada ve
pokvarene kobasice i usamljena limenka Budweisera na kojoj se jo uvijek nalazio
plastini omot paketa to sadri est limenki. Na donjoj polici na vratima bila je
vreica od kilograma Domino eera.
Harry se zagleda u eer. Paket nije bio otvoren. Potom pomisli neka sve ide do
vraga kad je ve ionako dospio ovako daleko. Izvadi vreicu, otvori je i polako istrese
sadraj u sudoper. Izgleda poput eera. Ima okus eera. U vreici nema nieg
drugog. Otvorio je toplu vodu i gledao kako bijela hrpa nestaje u odvodu.
Ostavio je vreicu na pultu i otiao u kupaonicu. U drau je bila etkica za
zube, a iza zrcala pribor za brijanje. Nita drugo.
U spavaoj sobi Bosch je najprije uao u garderobni pregradak. Raznovrsna
odjea nalazila se na vjealicama, a jo je vie odjevnih predmeta bilo u plastinoj
koari za prljavo rublje. Na polici je ugledao zeleni karirani koveg i bijelu kutiju na
kojoj je pisala rije "Zmije". Bosch je najprije istresao koaru i pregledao depove
prljavih koulja i hlaa. Bili su prazni. Pretraio je odjeu na vjealicama sve dok nije
stigao do stranjeg dijela ormara i naao Mooreovu sveanu odoru zamotanu u
plastiku. Kad ovjek ode iz patrole, postoji samo jedan razlog da uva tu odoru. Da ga
u njoj pokopaju. Bosch je mislio da je to lo znak, nedostatak samopouzdanja. U
skladu s policijskim propisima, zadrao je jednu odoru to bi je trebao odjenuti u
vrijeme velike krize kao to je jaki potres ili opi neredi. No svoju je sveanu odoru
bacio prije deset godina.

Skinuo je koveg s police; bio je prazan i zaudarao po plijesni. Ve ga dugo

nitko nije koristio. Skinuo je i kutiju za izme, ali je znao da je prazna prije nego to ju
je otvorio. Unutra je bilo samo malo tankog papira.
Bosch ju je vratio na policu, sjetivi se kako je jedna Mooreova izma
uspravno stajala na ploicama u kupaonici Skrovita. Pitao se je li Mooreov ubojica
imao problema dok ju je skidao kako bi upotpunio prizor samoubojstva. Ili je Mooreu
najprije naredio da je skine? Vjerojatno nije. Udarac u potiljak to ga je Teresa otkrila
znaio je da Moore vjerojatno nije znao to ga je udarilo. Bosch je zamislio ubojicu,
sjenama zastrtog identiteta, kako se Mooreu pribliava s lea i zamahuje kundakom
samarice prema njegovoj glavi. Moore pada. Ubojica mu skida izmu, vue ga u
kupaonicu, naslanja na kadu i povlai oba okidaa. Brie okidae, pritie mrtvaev
palac na kundak i trlja cijevi njegovim rukama kako bi ostavio uvjerljive mrlje. Potom
namjeta izmu na ploice. Dodaje iver iz kundaka i scena je namjetena.
Samoubojstvo.
Veliki krevet nije bio namjeten. Na nonom ormariu bila su dva dolara u
sitniu i malena uokvirena fotografija Moorea i njegove ene. Bosch se sagnuo i
prouio fotografiju, ali tako da je ne dodiruje. Sylvia se smijeila, a inilo se da sjedi u
restoranu, ili moda za sveanim stolom na nekom vjenanju. Bila je prelijepa na slici,
a njezin ju je mu gledao kao da je to znao.
- Zajebao si stvar, Cal - Harry ree praznoj prostoriji.
Priao je komodi, tako staroj i oteenoj od cigareta i noem urezanih inicijala
da bi je ak i Vojska spasa mogla odbaciti. U najgornjoj ladici bio je ealj i okvir za
sliku od trenjevine okrenut prema dolje. Bosch je podigao okvir i vidio da je prazan.
Nekoliko je trenutaka razmiljao o tome. Okvir je imao ugraviran cvjetni uzorak.
Zacijelo je bio skup i oito ga Moore nije naao u stanu. Donio ga je sa sobom. Zato
je prazan? Rado bi pitao Sheehana je li on ili netko drugi uzeo fotografiju iz stana radi
istrage. Ali to ne moe uiniti, jer bi tako otkrio da je provalio ovamo.
Idua ladica nije sadravala nita drugo doli donje rublje, arape i nekoliko
sloenih majica. U treoj je ladici bilo jo odjee, sve uredno sloene ve u praonici.
Ispod hrpe koulja bio je asopis koji je na naslovnici najavljivao fotografije gole
hollywoodske glumice to se nalaze unutra. Bosch je prolistao asopis, vie iz
radoznalosti nego iz uvjerenja da e unutra nai neki trag. Bio je siguran da je svaki
detektiv i policajac od onih koji su tijekom istrage o Mooreovu nestanku bili u stanu
dobro prouio asopis. Poto je vidio da su snimke glumice tamne i mutne te se jedva
naziralo da je golih grudi, vratio je asopis na mjesto. Pretpostavio je da je to iz nekog
starog filma snimljenog prije nego to je imala dovoljno sredstava da moe nadzirati
eksploataciju svog tijela. Zamislio je razoaranje mukaraca koji su kupovali asopis i
otkrili od ega se zapravo sastoji ono to je obeano na naslovnici. Zamislio je gnjev i
nelagodu glumice. I pitao se to je to znailo Calu Mooreu. U glavi mu se pojavila
slika Sylvije Moore. Gurnuo je asopis ispod koulje i zatvorio ladicu.
Posljednja ladica komode sadravala je dvije stvari, presavijeni par plavih
izblijedjelih traperica i bijelu papirnatu vreicu, zguvanu i mekanu od starosti u kojoj
se nalazio debeli snop fotografija. To je bilo ono po to je doao. Bosch je to

instinktivno znao im je uzeo vreicu u ruke. Ponio ju je iz spavae sobe. Izlazei

ugasio je svjetlo.
Sjeo je na kau kraj svjetiljke, pripalio cigaretu i izvadio fotografije iz vreice.
Odmah je vidio da je veina izblijedjela i stara. Te su fotografije nekako djelovale
intimnije i osobnije ak i od onih u asopisima. To su slike koje dokumentiraju
nesretnu prolost Cala Moorea.
inilo se da su fotografije sloene nekakvim kronolokim redom. Bosch je to
zakljuio jer su od izblijedjelih crno-bijelih prelazile na fotografije u boji. Druga
obiljeja, kao to su odjea i automobili, takoer su na to ukazivala.
Prva fotografija bila je crno-bijela snimka mlade ene latinskog podrijetla u
neemu to je sliilo bijeloj odori medicinske sestre. Bila je tamnokosa i ljupka, a na
licu joj se nazirao djetinji osmjeh i izraz blagog iznenaenja dok je stajala kraj bazena
za plivanje, s rukama na leima. Bosch je vidio rub okruglog predmeta iza nje i tada je
shvatio da iza lea dri posluavnik. Nije se eljela fotografirati s posluavnikom. Nije
bila medicinska sestra. Bila je kuna pomonica. Slukinja.
U snopu je bilo jo njezinih fotografija, a pokrivale su razdoblje od nekoliko
godina. Godine nisu loe djelovale na nju, ali su ipak ostavile traga. Zadrala je
egzotinu ljepotu, ali pojavile su se bore izazvane brigama, pa su joj oi izgubile dio
topline. Na nekim je fotografijama drala novoroene, a zatim je pozirala s malenim
djeakom. Bosch je pogledao pozornije, pa je ak i na crno-bijeloj fotografiji mogao
vidjeti da djeak tamne kose i puti ima svijetle oi. Zelene oi, pomisli Bosch. To su
bili Calexico Moore i njegova majka.
Na jednoj fotografiji ena i djeak stajali su ispred velike bijele kue s krovom
u panjolskom stilu. Kua je izgledala poput mediteranske vile. Iza majke i djeaka
uzdizao se toranj, ali se nije jasno vidio jer nije bio u fokusu. Dva tamno zamagljena
prozora, poput praznih oiju, nalazila su se pri vrhu. Bosch se sjetio onoga to je mu
rekao svojoj eni o tome da je odrastao u dvorcu. To je bio taj dvorac.
Na jednoj drugoj fotografiji djeak je ukoeno stajao kraj nekog mukarca,
Amerikanca plave kose i preplanule koe. Stajali su kraj blistava thunderbirda s kraja
pedesetih godina. ovjek je jednu ruku drao na pokrovu motora, a drugu na
djeakovoj glavi. Fotografija kao da je govorila kako je oboje njegova imovina.
ovjek je kiljio prema fotoaparatu.
No Bosch mu je mogao vidjeti oi. Bile su iste zelene boje kao i u njegova
sina. ovjekova se kosa prorijedila na tjemenu, a usporeujui fotografije djeaka i
njegove majke snimljene otprilike u isto vrijeme, Bosch je zakljuio da je Mooreov
otac bio najmanje petnaest godina stariji od njegove majke. Fotografija oca i sina bila
je po rubovima istroena zbog estog dranja. Istroenija od bilo koje druge fotografije
u snopu.
Sljedei snop fotografija prikazivao je drugi prostor. Vjerojatno su snimljene u
Mexicaliju. Bilo je manje fotografija za dokumentarni prikaz duega vremenskog
razdoblja. Djeak je naglo rastao, a pozadina na fotografijama podsjeala je na ono to
nazivamo treim svijetom. Snimane su u barriju. esto je u pozadini bilo mnogo ljudi,

sve Meksikanci, svi s izrazom oaja i nade to ga je Bosch viao u getima Los
Angelesa.
Sad je tu bio jo jedan djeak. Bio je istih godina ili malo stariji. Djelovao je
snanije, grublje. Bio je na mnogim fotografijama zajedno s Calom. Moda brat,
pomisli Bosch.
U tom snopu fotografija na majci se jasno vidjelo kako stari. Nestala je
djevojka koja je skrivala posluavnik. Zamijenila ju je majka navikla na ivotne
udarce. Fotografije su sada odavale upravo sablasni ugoaj. Harry se neugodno
osjeao dok ih je prouavao, jer je vjerovao da razumije kakvu su mo imale nad
Mooreom.
Posljednja crno-bijela fotografija prikazivala je dva djeaka, bez koulja, kako
sjede leima oslonjeni jedan na drugoga na stolu za piknik i smiju se nekoj ali
sauvanoj za sva vremena. Calexico je bio mladi tinejder s bezazlenim osmijehom na
licu. Drugi je djeak, moda godinu ili dvije stariji, izgledao problematino. U oima
je imao tvrdi, mrzovoljni izraz. Na slici je Cal napeo desnu ruku kako bi fotografu
pokazao miie. Bosch je vidio da je ve imao tetovau. Vrag s aureolom. Sveci i
grenici.
U potonjim se fotografijama vie nijednom nije pojavio drugi djeak. To su
bile snimke u boji snimljene u Los Angelesu. Bosch je na jednoj prepoznao Gradsku
vijenicu u pozadini, a na drugoj vodoskok u Echo parku. Moore i njegova majka doli
su u Sjedinjene Drave. Tko god bio onaj drugi djeak, ostao je za njima.
Pri kraju snopa fotografija majka je takoer nestala. Harry se pitao znai li to
da je umrla. Posljednje dvije fotografije prikazivale su Moorea kao odraslu osobu.
Prva je bila snimljena kad je diplomirao na Policijskoj akademiji. Prikazivala je
skupinu tek zaprisegnutih policajaca okupljenih na tratini ispred zgrade koja je potom
promijenila ime u Dvorana Daryla F. Gatesa. Bacali su kape u zrak. Bosch je u
mnotvu prepoznao Moorea. Ruku je prebacio preko ramena jednoga kolege, a na licu
mu se vidjela istinska radost.
Posljednja je fotografija prikazivala Moorea u sveanoj odori. Mladu je Sylviju
privukao uza se i priljubio svoj nasmijeeni obraz uz njezin. Koa joj je tada bila
glatkija, oi sjajnije, a kosa dua i punija. No i tada je bila ba kao i danas, prelijepa
ena.
Vratio je fotografije u vreicu i odloio ih na kau kraj sebe. Zagledao se u
vreicu i pitao se zato fotografije nikad nisu sloene u album ili izloene u okvirima.
Bile su tek letimini pogledi na jedan ivot, uvani u papirnatoj vreici i spremni za
pokret.
No znao je razlog tome. Kod kue je imao hrpe vlastitih fotografija koje nikad
ne bi sloio u album, jer je osjeao potrebu da ih dri dok ih gleda. Bile su vie nego
fotografije nekog drugog vremena. Bile su dio ivota, ivota koji nije mogao
napredovati bez spoznaje i razumijevanja onoga to je bilo prije.
Bosch je ispruio ruku prema svjetiljci i ugasio svjetlo. Popuio je jo jednu
cigaretu, a sjaj njezina vrha lebdio je u mraku. Razmiljao je o Meksiku i Calexicu
Mooreu.

- Zajebao si stvar - ponovno apne.

Govorio je sebi kako mora doi ovamo da bi lake shvatio Moorea. Tako se
opravdavao. No dok je sjedio u mraku, znao je da nije rije samo o tome. Znao je da je
doao jer je elio razumjeti ivotni put koji se nije mogao objasniti. Jedini koji je imao
sve odgovore bio je Cal Moore. A njega vie nema.
Pogledao je bijeli neonski sjaj na zavjesama, a to gaje podsjetilo na duhove.
Pomislio je na izblijedjelu fotografiju oca i sina. Sjetio se vlastitog oca, ovjeka kojeg
nije poznavao, a upoznao ga je tek kad je ve bio na samrtnikoj postelji. No tada je
ve bilo prekasno za Boscha da promijeni svoj vlastiti ivotni put.
uo je kako klju ulazi u bravu s druge strane ulaznih vrata. Skoio je na noge,
izvukao pitolj i hitro krenuo prema hodniku. Najprije je uao u spavau sobu, ali se
predomislio i preao u kupaonicu, jer je odande imao bolji pogled na dnevnu sobu.
Bacio je cigaretu u zahod i uo kako se gasi u vodi.
uo je kako se otvaraju ulazna vrata, a tada je na nekoliko sekundi uslijedila
tiina. Potom se upalilo svjetlo u dnevnoj sobi, a on je koraknuo unatrag, u mrak svog
skrovita. U zrcalu na ormariu s lijekovima vidio je Sylviju Moore kako stoji na
sredini prostorije i gleda naokolo kao da je prvi put u tom stanu. Pogled joj je pao na
bijelu vreicu na kauu te ju je podigla. Bosch ju je promatrao dok je gledala
fotografije. Zadrala se na posljednjoj. Prikazivala je nju. Primaknula je ruku obrazu
kao da eli vidjeti koliko ju je vrijeme promijenilo.
Kad je zavrila, vratila je fotografije u vreicu i spustila ih na kau. Tada se
zaputila prema hodniku, a Bosch se pomaknuo jo vie unatrag i tiho koraknuo u kadu.
Sad je svjetlost doprla iz spavae sobe te je uo kako se otvaraju vrata garderobne
pregrade. Zvuk micanja vjealica po sipki. Bosch je vratio pitolj u futrolu, a zatim
iziao iz kade i iz kupaonice na hodnik.
- Gospoo Moore? Sylvia? - javio se iz hodnika jer nije znao kako bi privukao
njezinu pozornost, a da je ne prestrai.
- Tko je to? - zauje se prodorni, uplaeni odgovor.
- To sam ja, detektiv Bosch. U redu je.
Izila je iz garderobnog pregratka, a oi su joj bile irom otvorene i pune
straha. Nosila je vjealicu s muevljevom sveanom odorom.
- Isuse, prestraili ste me. to radite ovdje?
- Ja sam vama kanio postaviti isto pitanje.
Drala je odoru ispred sebe kao da ju je Bosch zatekao razodjevenu. Koraknula
je unatrag prema vratima spavae sobe.
- Slijedili ste me? - ree. - to se dogaa?
- Ne, nisam vas slijedio. Ve sam bio ovdje.
- U mraku?
- Da. Razmiljao sam. Kad sam uo kako netko otvara vrata, uao sam u
kupaonicu. No kad sam vidio da ste to vi, nisam znao kako bih mogao izii, a da vas
ne prestraim. Oprostite. Vi ste prestraili mene. Ja sam prestraio vas.
Kimnula je glavom, a inilo se da prihvaa njegovo objanjenje. Imala je na
sebi svijetloplavu traper koulju i tamnoplave traperice. Kosu je vezala na zatiljku i

nosila je naunice nainjene od ruiastog kristala. Na lijevom je uhu imala jo jednu

naunicu. Srebrni polumjesec na ijem je donjem kraju visjela zvjezdica. Ljubazno se
nasmijeila. Bosch je postao svjestan da se toga dana nije obrijao.
- Jeste li mislili da dolazi ubojica? - ree Svlvia, jer je on utio. - Neto kao,
vratio se na mjesto zloina?
- Moda. Tako nekako... Zapravo, ne, ne znam to sam mislio. Ovo ionako nije
mjesto zloina.
Bosch glavom pokae prema odori to ju je drala.
- Sutra moram ovo odnijeti brai McEvov - ree ona. Zacijelo je proitala
zbunjeni izraz njegova lica, pa doda:
- Lijes e biti zatvoren. Jasno. No mislim da bi volio da bude ovako, u sveanoj
odori. Gospodin McEvov me pitao imam li je.
Harry kimne glavom. Jo uvijek su stajali u hodniku. Vratio se unatrag do
dnevne sobe, a ona ga je slijedila.
- to ste uli iz policije? Kako e to organizirati? Pokop, mislim.
- Tko zna? No zasad govore da je poginuo na dunosti.
- Znai da e imati cijelu predstavu.
- Mislim da hoe.
Pozdrav heroju, pomisli Bosch. Policija ne kani samu sebe ocrniti. Nee
objaviti svijetu da su loeg policajca ubili loi ljudi za koje je inio loe stvari. Nee
ako ne mora. I nee ako za medije moe prirediti pokop heroja, a zatim mirno sjediti i
gledati suosjeajne prie na sedam razliitih kanala te veeri. Policiji treba sve
suosjeanje to ga moe dobiti.
Takoer je shvatio da smrt na dunosti znai da e udovica dobiti punu
mirovinu. Ako Sylvia Moore odjene crnu haljinu, rupiem brie oi u odgovarajuim
trenucima i dri jezik za zubima, do kraja ivota dobivat e muevljevu plau. Nije
loe. Ovako ili onako. Ako je Sylvia poslala prijavu Odjelu za unutranju kontrolu, sad
joj prijeti opasnost da izgubi njegovu mirovinu ako bude inzistirala na njoj ili se
obratila javnosti. Policija bi mogla ustvrditi da je Cal ubijen zbog svojih nedoputenih
aktivnosti. Nema mirovine. Bosch je bio siguran da joj to nitko ne treba objanjavati.
- Dakle, kad je sprovod? - upita Bosch.
- U ponedjeljak u jedan. U Kapeli misije San Fernando. Pokop je u Oakwoodu,
gore u Chatsworthu.
Pa, pomisli Bosch, ako kane napraviti predstavu, onda je to pravo mjesto.
Dvjesto policajaca na motorima u koloni na zavojitom Valley Circle Boulevardu
uvijek dobro izgleda na naslovnicama.
- Gospoo Moore, zato ste doli ovamo u... - Bosch pogleda na sat; bilo je
10,45 - ... tako kasno po muevljevu sveanu odoru?
- Zovite me Sylvia.
- Svakako.
- Iskreno govorei, ne znam zato. Nisam mogla spavati, mislim uope,
otkako... otkako su ga nali. Ne znam. Jednostavno sam poeljela malo izii. Ionako
sam tek danas dobila klju stana.

- Tko vam ga je dao?

- Pomonik efa, Irving. Doao je do mene, rekao da su zavrili sa stanom, te
da mogu uzeti ako neto elim. Stvar je u tome da nita ne elim. Nadala sam se da
nikad neu vidjeti ovo mjesto. Tada je nazvao ovjek iz pogrebnog zavoda i rekao da
mu treba sveana odora, ako je imam. I tako sam ovdje.
Bosch podigne vreicu s fotografijama i prui joj ih.
- to s njima? elite li ih?
- Mislim da ne elim.
- Jeste li ih ikad ranije vidjeli?
- Mislim da neke jesam. Barem su mi se neke inile poznatima. Za neke sam
sigurna da ih nikad nisam vidjela.
- to mislite, zato je to tako? ovjek cijeli ivot uva fotografije, a nikad ih ne
pokae svojoj eni?
- Ne znam.
- udno. - Otvorio je vreicu i dok je gledao fotografije, Bosch ree: - Znate li
to se dogodilo s njegovom majkom?
- Umrla je. Prije nego to sam ga upoznala. Imala je tumor na mozgu. On je
tada imao oko dvadeset godina. Tako mi je rekao.
- to je s njegovim ocem?
- Rekao mi je da je mrtav. Ali rekla sam vam, ne znam je li to istina. Jer nikad
nije rekao ni kako je umro ni kada je umro. Kad sam ga pitala, rekao je da ne eli
govoriti o tome. Nikad nismo o tome razgovarali.
Bosch podigne fotografiju dvojice djeaka na stolu za piknik.
- Tko je ovo?
Prila mu je blie i pogledala fotografiju. Bosch je prouavao njezino lice.
Vidio je zelene tokice u njezinim smeim oima. Osjetio je lagani miris parfema.
- Ne znam tko je to. Valjda neki prijatelj.
- Nije imao brata?
- Nikad mi nije spomenuo brata. Kad smo se vjenali, rekao mi je da sam ja
njegova jedina obitelj. Rekao je... rekao je da nema nikoga osim mene.
Sada Bosch pogleda fotografiju.
- Meni se ini da su slini. Nita nije rekla.
- to je s tetovaom?
- to je s njom?
- Je li vam ikad priao gdje ju je dao utetovirati, to znai?
- Rekao mi je da su mu je utetovirali u selu u kojem je odrastao. Bio je jo
djeak. Zapravo, to je bio barrio. Valjda. Zvali su ga Sveci i grenici. To znai
tetovaa. Sveci i grenici. Rekao je da je to zato jer ljudi koji su ondje ivjeli nisu znali
to su, to e biti.
Sjetio se poruke naene u Mooreovu stranjem depu. Otkrio sam tko sam.
Pitao se shvaa li ona znaenje toga kad je rije o mjestu u kojem je odrastao. Gdje je
svaki djeak morao otkriti tko je zapravo. Svetac ili grenik.
Sylvia je prekinula njegovo razmiljanje.

- Znate, zapravo niste rekli zato ste ve bili ovdje. Sjedili u mraku i
razmiljali. Morali ste doi ovamo da biste to uinili?
- Pretpostavljam da sam doao malo pogledati naokolo. Pokuao sam neto
izbaciti na povrinu, razumjeti vaega mua. Zvui li to glupo?
- Meni ne.
- Dobro.
- I jeste li? Jeste li neto uspjeli shvatiti?
- Jo ne znam. Katkad je potrebno malo vremena.
- Znate, pitala sam Irvinga o vama. Rekao je da ne radite na sluaju. Rekao je
da ste one veeri doli k meni samo zato jer su drugi detektivi imali pune ruke posla s
novinarima i... i s tijelom.
Bosch je poput kolarca osjetio titraje uzbuenja. Raspitivala se o njemu. Nije
vano to sada zna da radi na svoju ruku, raspitivala se o njemu.
- Pa - ree - to je tono, donekle. Tehniki nisam na sluaju. No imam druge
sluajeve za koje se vjeruje da su povezani sa smru vaega mua.
Njezine su oi uporno gledale u njegove. Vidio je da eli pitati koji su to
sluajevi, ali bila je policajeva ena. Znala je pravila. U tom je trenutku bio siguran
da ne zasluuje ono to je dobila. Nita od toga.
Bosch ree:
- To doista nisi ti uinila, zar ne? Prijavila ga Odjelu za unutranju kontrolu.
Pismo.
Sylvia odmahne glavom.
- Ali nee ti vjerovati. Oni misle da si sve to ti pokrenula.
- Nisam.
- to je Irving rekao? Kad ti je dao klju ovog stana?
- Rekao mi je da ako elim novac, mirovinu, moram sve ostaviti na miru. Ne
smijem nita poduzimati. Kao da bih. Kao da mi je uope stalo. Nije. Znala sam da je
Cal uinio neto loe. Ne znam to je radio, ali znam da neto jest. ena zna, a da joj se
i ne kae. A to je, uza sve ostalo, pridonijelo zavretku naega braka. Ali nisam poslala
nikakvo pismo. Bila sam policajeva ena do samoga kraja. Rekla sam Irvingu i onom
ovjeku koji je doao prije njega da su neto pogreno shvatili. No njima se fukalo.
Samo su eljeli Cala.
- Ranije si mi rekla da je Chastain dolazio?
- Bio je on.
- to je tono elio? Rekla si neto o tome da je elio pretraiti kuu.
- U ruci je drao pismo i rekao kako zna da sam ga ja napisala. Rekao je da bi
bilo najbolje kad bih mu sve ispriala. Pa, ja sam njemu rekla da to nisam napisala i
zamolila sam ga neka ode. No u poetku nije htio otii.
- to je tono rekao da eli?
- On je... zapravo se ne sjeam tono. elio je izvjetaje bankovnih rauna i
elio je znati koju imovinu imamo. Mislio je da ondje sjedim i ekam da se on pojavi
kako bih mu izruila svog mua. Rekao je da eli vidjeti pisai stroj, a ja sam mu rekla
da ga mi uope nemamo. Gurnula sam ga van i zatvorila vrata.

Kimnuo je glavom i pokuao uklopiti te injenice meu one to ih je ve imao.

Sve je to prevelika zbrka.
- Ne sjea se niega to je pisalo u pismu?
- Zapravo nisam imala priliku proitati ga. Nije mi ga pokazao, jer je mislio, a
on i ostali jo uvijek u to vjeruju, da sam ga ja poslala. Stoga sam proitala samo
maleni dio prije nego to ga je vratio u torbu za spise. Pisalo je neto o tome da Cal
radi za nekog Meksikanca. Pisalo je da mu prua zatitu. Neto u smislu da je sklopio
pakt s Faustom. Zna to to znai, zar ne? Ugovor s vragom.
Bosch kimne glavom. To ga je podsjetilo da je ona uiteljica. Takoer je
shvatio da ve najmanje deset minuta stoje u dnevnoj sobi. No nije ni pokuao sjesti.
Bojao se da bi svaki nagli pokret razbio aroliju, ona bi izletjela kroz vrata i pobjegla
od njega.
- Pa - ree Sylvia - ne znam bih li ja bila tako alegorina da sam napisala to
pismo, ali ono je u biti bilo tono. elim rei, nisam znala to je uinio, ali sam znala
da se neto dogodilo. Mogla sam vidjeti da ga je to ubijalo iznutra. Jednom, to je bilo
prije nego to je otiao, konano sam ga pitala to se dogaa, a on je samo rekao da je
pogrijeio i da e to pokuati ispraviti. Nije elio sa mnom razgovarati o tome.
Iskljuio me.
Sjela je na rub naslonjaa, a sveanu je odoru drala u krilu. Naslonja je bio
odvratne zelene boje, a na desnom naslonu za ruke vidjelo se mnogo progorjelih
tragova od cigareta. Bosch je sjeo na kau kraj vreice s fotografijama.
Sylvia ree:
- Irving i Chastain. Ne vjeruju mi. Samo kimaju glavama dok im govorim.
Kau da pismo sadri previe intimnih pojedinosti. Morala sam to biti ja. U
meuvremenu se netko zacijelo raduje svom uspjehu. Njegovo malo pismo ga je
unitilo.
Bosch je pomislio na Kappsa i pitao se je li on mogao znati toliko pojedinosti o
Mooreu da bi napisao takvo pismo. On je namjestio Danceu. Moda je najprije
pokuao namjestiti Mooreu. To se nije inilo vjerojatnim. Moda je pismo poslao
Dance jer se elio popeti ljestvama, a Moore mu je smetao.
Harry se sjetio limenke kave to ju je vidio u kuhinjskom ormariu i pomislio
da bi je mogao pitati eli li popiti kavu. Nije elio da zavri ovo vrijeme to ga provodi
s njom. Poelio je puiti, ali nije htio da ga ona zamoli neka ugasi cigaretu.
- eli li malo kave? Ima je u kuhinji, pa bih je mogao skuhati. Pogledala je
prema kuhinji kao da o njezinu smjetaju ili istoi ovisi njezin odgovor. Tada je rekla
da ne eli, jer se ne kani dugo zadrati.
- Sutra idem u Meksiko - ree Bosch.
- U Mexicali?
- Da.
- U vezi s drugim sluajevima?
- Da.

Tada joj je ispriao o njima. O crnom ledu, Jimmyju Kappsu i Juanu Neznancu
#67. Priao joj je i o vezama s njezinim muem i Mexicalijem. Nadao se da e ondje
nai odgovore na mnoga pitanja.
Priu je zavrio rekavi:
- Kao to zacijelo vidi, ljudi poput Irvinga ele sve to zatakati. Zapravo ih
nije briga tko je ubio Cala jer je preao na drugu stranu. Otpisuju ga kao nepovoljni
dug. Nee se truditi oko istrage jer ne ele da im se razbije o glavu. Razumije li to
elim rei?
- Bila sam ena policajca, sjea se?
- Tako je. Dakle, zna. Stvar je u tome to je meni stalo. Tvoj je mu sastavio
jedan dosje za mene. Dosje o crnom ledu. To me navodi na pomisao da je moda
pokuavao uiniti neto dobro. Moda je pokuao uiniti nemogue. Vratiti se natrag.
Moda su ga zato ubili. Ako je tako, neu dopustiti da se to zataka.
Nakon toga su dugo utjeli. Na njezinu se licu nazirala bol, ali oi su joj ostale
otre i suhe. Povukla je odoru prema sebi. Bosch je uo kako negdje u daljini krui
policijski helikopter. To ne bi bio Los Angeles da nou ne krue policijski helikopteri
sa svojim reflektorima.
- Crni led - tiho e ona neto kasnije.
- to je s njim?
- udno je, to je sve. - Nekoliko je trenutaka utjela i osvrtala se po sobi, kao
da je tek sada shvatila da je to mjesto na koje je doao njezin mu nakon to ju je
ostavio. - Crni led. Odrasla sam uglavnom u podruju San Francisca, a uvijek su nam
govorili da se toga moramo uvati. Ali zna, govorili su nam o drugom, pravom crnom
ledu. - Tada ga je pogledala i zacijelo je na njegovu licu prepoznala zbunjenost. - Zimi,
onih dana kad nakon kie doista zahladi. Kad se kia smrzne na cesti, to je crni led.
Ondje je na cesti, na crnom asfaltu, ali ga se ne moe vidjeti. Sjeam se kako me otac
uio voziti i uvijek je govorio: uvaj se crnog leda, djevojko. Ne vidi opasnost do
zadnjeg trenutka. Tada je prekasno. Gubi kontrolu nad vozilom. - Nasmijeila se
uspomeni i rekla: - U svakom sluaju, to je crni led to sam ga ja poznavala. Barem
dok sam odrastala. Ba kao to je coca-cola bila soda. Znaenje nekih stvari se s
vremenom mijenja.
Samo ju je gledao. elio ju je opet zagrliti, dotaknuti svojim obrazom mekou
njezinog obraza.
- Zar tebi otac nikad nije govorio da se mora uvati crnog leda? - upita Sylvia.
- Nisam ga poznavao. Sam sebe sam nauio voziti. Kimnula je glavom i nita
nije rekla, ali nije skrenula pogled.
- Trebala su mi otprilike tri automobila dok nisam nauio. Kad sam konano
shvatio kako to ide, vie mi nitko nije elio posuditi automobil. Isto tako, nitko mi
nikad nije rekao za crni led.
- Pa, ja jesam.
- Hvala ti.
- Jesi li i ti opsjednut prolou, Harry? Nije odgovorio.

- Mislim da smo svi. Kako se ono kae? Prouavanjem prolosti otkrivamo

svoju budunost. Tako nekako. ini mi se kao ovjek koji jo uvijek prouava,
moda.
inilo se da njezin pogled prodire u njega. Njezine su oi bile pune spoznaje.
Shvatio je da bez obzira na njegove elje one veeri, nju nije trebalo tjeiti ili lijeiti od
boli. Zapravo je ona iscjeliteljica. Kako je Cal Moore mogao pobjei od toga?
Promijenio je temu, znajui samo to da pozornost mora odvratiti od sebe.
- U spavaoj sobi je okvir za sliku. Izrezbarena trenjevina. Ali nema slike.
Sjea li se toga?
- Morat u pogledati.
Ustala je i ostavivi muevljevo odijelo na naslonjau pola u spavau sobu.
Dugo je gledala okvir u najgornjoj ladici komode, a tada je rekla da ga ne prepoznaje.
Boscha je pogledala tek nakon to je to rekla.
Stajali su kraj kreveta i u tiini se gledali. Bosch je na koncu podigao ruku, a
potom s oklijevanjem zastao. Koraknula je prema njemu, a to je bio znak da eli
njegov dodir. Pomilovao ju je po obrazu, onako kako je to sama inila ranije dok je
prouavala fotografiju i vjerovala da je sama. Potom je spustio ruku niz njezino grlo i
obujmio joj vrat.
Uporno su se gledali. Tada se ona jo vie priblii i primakne usta njegovim
ustima. Obuhvatila ga je rukom oko vrata, privukla ga k sebi, pa su se poljubili. Drala
ga je i privinula se uz njega na nain koji je otkrivao njezinu potrebu. Vidio je da su
sada njezine oi sklopljene i u tom je trenutku Bosch shvatio da je ona njegov odraz u
zrcalu gladi i usamljenosti.
Vodili su ljubav na nenamjetenu krevetu njezina mua, a ni jedno od njih nije
razmiljalo o tome gdje se nalaze ili to e ovo znaiti iduega dana, tjedna ili godine.
Bosch je drao oi sklopljene jer se elio usredotoiti na druga osjetila, na njezin miris,
okus i dodir.
Potom se povukao unatrag tako da mu je glava poivala izmeu njezinih
pjegavih dojki. Zavukla mu je ruke u kosu i provlaila prste kroz uvojke. uo je kako
njezino srce kuca u ritmu s njegovim.
19.
Ve je bio proao jedan sat iza ponoi kad je Bosch skrenuo capriceom na
Woodrow Wilson i poeo dugi, zavojiti uspon do svoje kue. Vidio je kako svjetlost
reflektora crta osmice po niskim oblacima iznad Universal Cityja. Na cesti je morao
vijugati oko nepravilno parkiranih automobila ispred kua u kojima su bile u tijeku
blagdanske zabave, te oko odbaenog boinog drvca na kojem se jo uvijek nalazilo
nekoliko usamljenih ukrasa, a vjetar ga je zanio na njegov put. Na sjedalu kraj njega
nalazila se limenka Budweisera iz Mooreova hladnjaka i pitolj Luciusa Portera.
Cijelog je ivota vjerovao da se mui kako bi potom stigao do neega dobrog.
Da sve ima smisla. U domu za nezbrinutu djecu, u obiteljima skrbnika, u vojsci i
Vijetnamu, a i sad u policiji, uvijek je u sebi nosio osjeaj da se kree prema

nekakvom rjeenju i spoznaji svrhe. Da u njemu postoji neto dobro. ekanje je bilo
teko. ekanje je u njegovoj dui uvijek ostavljalo osjeaj praznine. Vjerovao je da to
ljudi mogu vidjeti, da kad ga pogledaju znaju kako je prazan. Nauio je tu prazninu
ispunjavati osamljivanjem i radom. Katkad piem i zvukom dez saksofona. Ali nikad
ljudima. Nikad nikome nije dopustio da mu se uvue u duu.
Sad je mislio da je vidio oi Sylvije Moore. Njezine prave oi, i morao se pitati
je li ona ta koja bi mogla ispuniti prazninu u njemu.
- elim te vidjeti - rekao je kad su se rastali ispred Fontana.
- Da! - Samo je to rekla, dotaknute mu rukom obraz i ula u svoj automobil.
Sad je Bosch razmiljao to bi mogla znaiti ta jedna rije i njezin dodir. Bio je
sretan. A to je neto novo.
Kad je uao u posljednji zavoj, usporavajui dok je prolazio kraj automobila s
upaljenim dugim svjetlima, razmiljao je o nainu na koji je dugo gledala okvir za
sliku prije nego to je rekla da ga ne prepoznaje. Je li lagala? Kakva je mogunost da
je Cal Moore kupio tako skupi okvir nakon to se uselio u onu rupu? Nije ba velika,
zakljuio je.
Dok je skretao capriceom u natkriveno parkiralite, ispunjavali su ga
zbunjujui osjeaji. to je bilo na slici? Kakve veze ima injenica da je to zadrala za
sebe? Ako jest. Ostao je sjediti u automobilu, otvorio je limenku piva i brzo je ispio
tako da mu se malo prolilo po vratu. Znao je da e te noi dobro spavati.
Kad se naao u kui, poao je u kuhinju, spremio Porterov pitolj u ormari i
provjerio ima li poruka na automatskoj sekretarici. Nije ih bilo. Porter nije nazvao da
mu objasni zato je pobjegao. Pounds nije nazvao i pitao kako napreduje istraga. Irving
nije nazvao i rekao da zna ime se Bosch bavi.
Nakon dvije noi s malo sna, Bosch se radovao krevetu kao rijetko kada.
Najee je bilo tako. Bio je to dio rutine koje se pridravao. Nakon noi kratkih
odmora ili nonih mora uslijedila bi jedna no kad bi mu iscrpljenost omoguila dubok
san.
Dok se omatao pokrivaima i jastucima, opazio je da se na njima jo uvijek
osjea miris parfema Terese Corazon. Sklopio je oi i na trenutak razmiljao o njoj. No
uskoro je njezinu sliku iz njegovih misli istisnulo lice Sylvije Moore. Ne fotografija iz
vreice ili s nonog ormaria, ve pravo lice. Izmueno ali jako, s oima prikovanim
za Boschove oi.
San je bio poput ostalih snova to ih je Harry sanjao. Nalazio se na mranome
mjestu. Okruivao ga je duboki mrak, a njegovo je disanje odjekivalo u tami. Osjeao
je, ili bolje reeno, znao je na onaj nain na koji je poznavao to mjesto u svim svojim
snovima, da tamo naprijed mrak prestaje i da mora poi onamo. No ovaj put nije bio
sam. U tome je bila razlika. Bio je sa Sylvijom te su se sklupali u crnilu, a znoj ih je
pekao u oima. Harry ju je drao i ona je drala njega. Nita nisu govorili.
Otrgnuli su se iz zagrljaja i poeli se kretati kroz mrak. Pred njima se naziralo
prigueno svjetlo, te se Harry zaputio onamo. Lijevu je ruku ispruio preda se, vrsto
steui svoj Smith & Wesson.

Desna mu je ruka bila iza lea, drala je njezinu i vodila je za sobom. Kad su
izili na svjetlo, ondje ih je ekao Cal Moore sa samaricom. Nije bio skriven, ali je
bio djelomino osjenan svjetlou to je navirala u prolaz. Njegove su zelene oi
takoer bile u sjeni. I smijeio se. Tada je podigao samaricu.
- Tko je zajebao stvar? - upitao je.
U mraku je prasak bio zagluujui. Bosch je vidio kako Mooreove ruke
isputaju samaricu i odmiu se od tijela, poput sputanih ptica koje pokuavaju
pobjei. Divlje je koraknuo unatrag u tamu i nestao. Nije pao, nestao je. Nije ga vie
bilo. Za njim je ostala samo svjetlost na kraju prolaza. Harry je jednom rukom jo
uvijek stezao Sylvijinu ruku. U drugoj je drao pitolj iz kojeg se dimilo.
Tada je otvorio oi.
Bosch se uspravio u krevetu. Vidio je kako blijeda svjetlost prodire oko rubova
zavjesa na prozorima okrenutim prema istoku. San se inio tako kratkim, ali je zbog
svjetlosti shvatio da je spavao do jutra. Podigao je ruku prema svjetlu i pogledao na
sat. Nije imao budilice, jer mu nikad nije trebala. Bilo je est sati. Dlanovima je
protrljao lice i pokuao obnoviti san. To je za njega bilo neobino. Jednom mu je
savjetnica u laboratoriju za poremeaje sna u ustanovi za veterane rekla neka zabiljei
sve ega se sjea iz svojih snova. Rekla je daje to vjeba kojom se svijest pokuava
informirati o tome to kae podsvijest. Mjesecima je kraj kreveta drao biljenicu i
nalivpero te je marljivo biljeio sve ega se sjeao iz snova. No Bosch je otkrio da mu
to nimalo ne pomae. Bez obzira koliko je dobro shvaao uzrok svojih nonih mora,
nije ih mogao ukloniti iz sna. Davno je odustao od programa za rjeavanje problema
pomanjkanja sna.
Sad nije mogao ponovno uhvatiti san. Sylvijino je lice nestalo u magli. Harry je
shvatio da se obilno preznojio. Ustao je, skinuo plahte s kreveta i bacio ih u koaru s
prljavim rubljem. Poao je u kuhinju i pristavio loni za kavu. Istuirao se, obrijao i
odjenuo traperice, zelenu koulju od rebrastog baruna i crnu sportsku jak-nu. Odjea
za vonju. Vratio se u kuhinju i napunio termosicu crnom kavom.
Prvo to je odnio do automobila bio je njegov pitolj. Maknuo je sag to
pokriva prtljanik, a zatim izvadio rezervnu gumu i dizalicu to su se nalazili ispod
njega. Stavio je Smith & Wesson, to ga je izvadio iz futrole i zamotao u votano
platno, u udubinu i pokrio ga rezervnom gumom. Vratio je sag na mjesto, a dizalicu
poloio du stranjeg dijela prtljanika. Potom je ubacio svoju aktovku i platnenu
torbu u kojoj se nalazila odjea za nekoliko dana. Sve je djelovalo uvjerljivo, iako je
sumnjao da e netko uope pogledati unutra.
Vratio se u kuu, pa je iz ormara u hodniku izvadio svoj drugi pitolj. Bila je to
etrdeset etvorka s drkom i zaporom udeenim za denjaka. Cilindar se takoer
otvarao na lijevu stranu. Bosch je nije mogao upotrebljavati, jer je bio ljevoruk. No
uvao ju je est godina, jer mu ju je darovao ovjek ija je ki bila silovana i ubijena.
Bosch je ranio ubojicu tijekom kratke pucnjave prilikom njegova uhienja blizu
Sepulveda Dama u Van Nuysu. Preivio je, a sad slui doivotnu kaznu bez
mogunosti pomilovanja. No to za oca nije bilo dovoljno. Nakon suenja dao je
Boschu pitolj, a Bosch ga je prihvatio jer bi odbijanjem zanijekao ovjekovu bol.

Njegova je poruka Harryju bila jasna: sljedei put obavi posao kako treba. Pucaj da
ubije. Harry je uzeo pitolj. Mogao ga je odnijeti oruaru i dati da se preradi za
ljevaka, ali time bi priznao da je otac imao pravo. Harry nije bio siguran da je to
spreman priznati.
Pitolj se est godina nalazio na polici u ormaru. Sad ga je uzeo, provjerio radi
li jo uvijek i napunio ga. Stavio ga je u futrolu i bio spreman za polazak.
Prije odlaska uzeo je termosicu iz kuhinje i sagnuo se nad automatsku
sekretaricu kako bi snimio novu poruku.
- Ovdje Bosch. Bit u u Meksiku tijekom vikenda. elite li ostaviti poruku,
priekajte. Ako je vano i elite stupiti u vezu sa mnom, bit u u hotelu De Anza u
Calexicu.
Jo uvijek nije bilo sedam sati kad se zaputio niz brdo. Vozio je autocestom
Hollywood sve dok nije zaobiao sredite grada s poslovnim neboderima to su se
nejasno nazirali iza rane jutarnje mjeavine magle i smoga. Tada je skrenuo na
autocestu San Bernardino i zaputio se prema istoku, van iz grada. Do pograninog
gradia Calexica trebalo je prijei oko 400 kilometara, a Mexicali se nalazi odmah s
druge strane granice. Harry e stii onamo prije podneva. Natoio si je alicu kave
tako da nije prolio nijednu kap i poeo uivati u vonji.
Smog Los Angelesa nije se raistio sve dok Bosch nije proao skretanje za
Yucaipu u okrugu Riverside. Nakon toga je nebo postalo plavo poput oceana na
zemljovidima to ih je imao na sjedalu kraj sebe. Nije bilo ni daka vjetra. Kad je
proao farmu vjetrenjaa blizu Palm Springsa, lopatice stotina elektrinih generatora
nepomino su stajale u jutarnjoj pustinjskoj izmaglici. Prizor je bio sablastan, poput
groblja, a Harry je brzo skrenuo pogled na drugu stranu.
Bosch je bez zaustavljanja proao kroz raskone pustinjske zajednice Palm
Springsa i Rancho Miragea u kojima su ulice nosile imena predsjednika golf klubova i
slavnih osoba. Dok je prolazio kraj Bob Hope Drivea, Bosch se sjetio vremena kad je u
Vijetnamu gledao tog komiara. Ba se vratio u bazu nakon trinaest dana provedenih u
ienju Charliejevih tunela u provinciji Cu Chi, te je mislio da je Hopeova predstava
beskrajno smijena. Godinama potom vidio je isjeak iste predstave u televizijkoj
emisiji o tom komiaru. Ovaj put ga je izvedba rastuila. Proavi Rancho Mirage,
krenuo je Cestom 86 ravno prema jugu.
Otvorena je cesta uvijek ushiivala Boscha. Volio je osjeaj da ide na neko
novo, a istodobno i nepoznato mjesto. Vjerovao je da je najbolje razmiljao dok se
vozio otvorenom cestom. U mislima je ponovio sve to je vidio tijekom pretrage
Mooreova stana i pokuao otkriti skrivena znaenja ili poruke. Otrcani namjetaj,
prazni koveg, usamljeni asopis, prazan okvir. Moore je za sobom ostavio zbunjujuu
nazonost. Ponovno je razmislio o vreici fotografija. Sylvia se predomislila i uzela je.
Bosch je poalio to nije posudio fotografiju dvojice djeaka, kao i onu fotografiju to
prikazuje oca i sina.
Bosch nije imao nijedne fotografije svog oca. Rekao je Sylviji da ga nije
poznavao, ali to nije bila potpuna istina. Odrastao je ne znajui tko je on, a to ga nije ni
zanimalo, barem naoko. No kad se vratio iz rata, osjeao je veliku elju da sazna neto

o svom podrijetlu. To ga je navelo da potrai svog oca nakon to mu punih dvadeset

godina nije ak ni ime znao.
Nakon to su ga vlasti uzele majci, Harry je odrastao u nizu domova za
nezbrinutu djecu i kod skrbnika. U spavaonicama McClarena ili San Fernanda ili
drugih domova tijeili su ga majini redoviti posjeti, osim u razdobljima dok je bila u
zatvoru. Rekla mu je da ga ne mogu dati skrbnicima bez njezina pristanka. Govorila je
kako ima dobrog odvjetnika koji radi na tome da joj ga vrate.
Onog dana kad mu je nadstojnica u McClarenu rekla da vie nee biti posjeta,
jer je njegova majka mrtva, primio je vijest drukije od veine jedanaestogodinjaka.
Izvana nije nita pokazivao. Kimnuo je glavom da razumije i zatim se udaljio. No tog
je dana, tijekom vremena za plivanje, zaronio do dna na dubokom kraju bazena i
vriskao tako glasno i dugo da je bio siguran kako buka prodire kroz povrinu te da e
privui pozornost uvara. Nakon svakog udisaja na povrini vraao bi se dolje.
Vriskao je i plakao dok nije bio tako iscrpljen da se jedva drao za ljestve u bazenu.
Hladne eline cijevi bile su ruke koje su ga tjeile. O, kako je elio biti ondje. To je
bilo sve. elio ju je zatititi.
Nakon toga su ga proglasili PZU, podobnim za usvajanje. Poeo je mijenjati
niz skrbnika u ijim se domovima osjeao kao da je na pokusnom roku. Kad nije
ispunio njihova oekivanja, poslali bi ga u sljedeu kuu, drugom paru sudaca. Jednom
su ga vratili u McClaren zbog njegove navike da jede otvorenih usta. A jednom, prije
toga, poslali su ga u dom u Valleyju. Izbornici, kako su ih zvali PZU, izvedu Harrvja i
nekolicinu drugih trinaestogodinjaka na sportski teren da igraju bejzbol. Izabrali su
Harryja. Uskoro je shvatio da ga nisu izabrali zbog toga to pokazuje nepatvorene
vrline djeatva. Izabrali su ga zato jer je ovjek traio ljevaka. elio je stvoriti bacaa,
a ljevaci su bili na cijeni. Nakon dva mjeseca svakodnevnih treninga, lekcija bacanja i
usmenog upuivanja u strategije bacanja, Harry je pobjegao.Tek est tjedana kasnije
policajci su ga pokupili na Hollywood Boulevardu. Vratili su ga u Me Claren gdje je
ekao novi par moguih posvojitelja. Uvijek su morali uspravno stajati i smijeiti se
kad bi potencijalni skrbnici prolazili kroz spavaonice.
Svoju potragu za ocem poeo je u matinom uredu. Podaci o roenju
Hieronymusa Boscha godine 1950. u bolnici Kraljice anela navodili su ime njegove
majke, Margerie Philips Lowe, a oevo ime bilo je jednako njegovom: Hieronvmus
Bosch. No Harry je, dakako, znao da nije tako. Majka mu je jednom ispriala da je
dobio ime po umjetniku ijim se djelima divila. Rekla je da su petsto godina stare slike
tog slikara vjerni prikaz dananjeg Los Angelesa, nona mora onih koji vrebaju i
njihovih rtava. Obeala je da e mu rei oevo ime kad za to doe pravi trenutak.
Pronaena je mrtva u uliici blizu Hollywood Boulevarda prije nego je stigao taj
trenutak.
Harry je unajmio odvjetnika koji je predsjedavajuem sucu maloljetnikog
suda podnio zahtjev kojim se trai uvid u dokumente o njemu. Zahtjev je odobren, a
Bosch je nekoliko dana proveo u arhivu okruga. Obilje dokumenata to su mu ih
pokazali dokazivali su koliko se njegova majka trudila da bi zadrala skrbnitvo nad
njim, ali bez uspjeha. Boscha je to duhovno ojaalo, ali nigdje u dosjeima nije naao

ime oca. Bosch je zaao u slijepu ulicu, ali je zapisao ime odvjetnika koji je sastavljao
sve zahtjeve tijekom majine bitke. J. Michael Haller. Dok ga je zapisivao, Bosch je
shvatio da mu je to ime poznato. Mickey Haller bio je jedan od vrhunskih
kriminalistikih odvjetnika Los Angelesa. Branio je jednu od Mansonovih djevojaka.
Krajem pedesetih uspio je dobiti osloboenje za takozvanog Highwaymana,
prometnog policajca optuenog za silovanje sedam ena koje je zaustavio radi
prevelike brzine na usamljenim dijelovima Golden Statea. Zato se J. Michael Haller
bavio sluajem skrbnitva nad djetetom?
Samo na temelju slutnje, Bosch je poao u zgradu Kriminalistikog suda i uzeo
iz arhiva dosjee svih majinih sluajeva. Dok ih je pregledavao, otkrio je da je, osim u
borbi za skrbnitvo, Haller zastupao Margerie P. Lowe tijekom est uhienja izmeu
1948. i 1961. godine. U to vrijeme Haller je ve bio vrhunski odvjetnik obrane.
Harry je tada postao siguran da zna tko mu je otac.
Slubenica u odvjetnikoj tvrtki na najgornjem katu nebodera na Trgu Pershing
rekla je Boschu da je Haller nedavno otiao u mirovinu zbog zdravstvenih problema. U
telefonskom imeniku nije bilo njegova broja, ali se njegova adresa nalazila u popisu
biraa. Haller je bio demokrat, a ivio je na Canon Driveu u Beverlv Hillsu. Bosch e
se uvijek sjeati grmova rua to su se pruali du prilaza do kue njegova oca. To su
bile savrene rue.
Kuna pomonica koja je otvorila vrata rekla je da gospodin Haller ne prima
posjetitelje. Bosch je eni rekao neka kae gospodinu Halleru da ga eli posjetiti sin
Margerie Lowe. Deset minuta kasnije ena ga je povela kraj lanova odvjetnikove
obitelji. Svi su stajali u predvorju s neobinim izrazima na licima. Starac im je rekao
neka iziu iz njegove sobe i unutra poalju samo Boscha. Dok je stajao kraj njegovoga
kreveta, Harry je procijenio da starac moe imati etrdesetak kilograma, te nije morao
pitati od ega boluje, jer je vidio da ga iznutra nagriza rak.
- Pretpostavljam da znam zato si doao - hrapavim je i slabim glasom rekao
starac.
- Samo sam elio... ne znam.
Dosta je dugo ondje stajao i gledao kako ovjeka iscrpljuje i sam napor da dri
oi otvorene. Iz kutije sa strane kreveta cjevica je vodila ispod pokrivaa. Kutija se s
vremena na vrijeme oglaavala kratkim zvukom kad bi doza morfija protiv bolova
ulazila u krv umirueg ovjeka. Starac ga je bez rijei prouavao.
- Nita ne elim od vas - konano je rekao Bosch. - Ne znam, mislim da sam
vam samo elio staviti do znanja da sam dobro. Sve je u redu sa mnom. Za sluaj da
ste ikad brinuli.
- Bio si u ratu?
- Da. To je gotovo.
- Moj sin... moj drugi sin, on... drao sam ga podalje od toga... to e sada
raditi?
- Ne znam.
Nakon jo malo utnje inilo se da je starac kimnuo glavom. Rekao je:

- Zove se Harry. Tvoja mi je majka to rekla. Mnogo mi je priala o tebi... Ali

nikad nisam mogao... Razumije li? Drukija vremena. A nakon to je prolo toliko
vremena, nisam mogao... nisam mogao nita promijeniti.
Bosch je samo kimnuo glavom. Nije doao starcu uzrokovati jo vie bola.
Uslijedilo je jo utnje, a Bosch je uo kako ovjek teko die.
- Harry Haller - tada je apnuo starac, a nesigurni osmijeh pojavio se na
njegovim tankim usnama ispucalim i suhim od kemoterapije. - To si mogao biti ti. Jesi
li ikad itao Hessea?
Bosch nije razumio, ali je ponovno kimnuo glavom. Zauo se zvuk iz kutije.
Gledao je trenutak dok mu se nije uinilo da doza djeluje. Stareve su se oi zatvorile i
on je uzdahnuo.
- Bit e bolje da poem - rekao je Harry. - uvajte se. Dotaknuo je ovjekovu
slabanu, plavkastu ruku. Ovaj je vrsto zgrabio njegove prste, gotovo oajniki, a
zatim ga je pustio. Kad je koraknuo prema vratima, uo je hrapavi starev glas.
- Oprostite, to ste rekli?
- Rekao sam da jesam. Brinuo sam za tebe.
Suza je tekla niz starevo lice i nestala u njegovoj sijedoj kosi. Bosch je jo
jednom kimnuo glavom, a dva tjedna kasnije stajao je na breuljku iznad groblja u
Forest Lawnu i gledao kako sputaju u zemlju oca kojeg nije dospio upoznati. Tijekom
obreda vidio je skupinu ljudi i zakljuio da su to njegov polubrat i tri polusestre.
Polubrat, vjerojatno roen nekoliko godina prije Boscha, promatrao je Harrvja tijekom
obreda. Na kraju se Bosch okrenuo i udaljio.
Oko deset sati Bosch se zaustavio ispred restorana uz cestu pod nazivom El
Oasis Verde gdje je pojeo huevos rancheros. Njegov je stol bio kraj prozora s kojeg se
vidio bijelo-plavi nasip pod nazivom Salton Sea i dalje prema istoku Chocolate
Mountains. Bosch je tiho uivao u ljepoti i otvorenosti prizora. Kad je zavrio s jelom i
poto mu je konobarica ponovno napunila termosicu kavom, iziao je na parkiralite,
pa se naslonio na capricea kako bi udisao svjei, isti zrak i opet se divio prizoru.
Polubrat je sad vrhunski odvjetnik branitelj, a Harry je policajac. U tome ima
neke neobine podudarnosti to ju je Bosch drao prihvatljivom. Nikad nisu
razgovarali i vjerojatno nikad i nee.
Nastavio je vonju prema jugu, a Cesta 86 vodila je ravnicom izmeu Salton
Sea i planina Santa Rosa. To je poljodjelsko podruje koje se ravnomjerno sputa
ispod morske razine. Imperial Valley. Carska Dolina. Vei dio je kanalima za
navodnjavanje podijeljen na pravokutnike, a njegovu je vonju pratio miris gnojiva i
svjeeg povra. Kamioni s platformama, natovareni sanducima salate, pinata ili
korijandra, katkad bi izlazili s pokrajnjih cesta ispred njega i usporavali ga. No Harryju
to nije smetalo, te je strpljivo ekao da ih pretekne.
Blizu gradia po imenu Vallecito Bosch je stao uz cestu da promatra eskadrilu
letjelica u niskom letu kako uz gromoglasnu buku dolaze preko planine to se uzdizala
na jugozapadu. Prele su iznad Ceste 86 i preletjele preko Saltona. Bosch nita nije
znao o tome kako se raspoznaju ratne letjelice modernog doba. Ti su mlanjaci postali
bri i moniji strojevi od onih kojih se sjeao iz Vijetnama. No letjeli su dovoljno

nisko da jasno moe vidjeti kako se ispod krila svake letjelice nalazi oruje rata.
Gledao je kako se tri mlanjaka naginju u okretu i vraaju u vrstom trokutu prema
planini. Nakon to su proli iznad njega, Harry je pogledao svoje zemljovide i vidio da
su neki dijelovi zemlje na jugozapadu obiljeeni kao zatvoreni za javnost. Ondje se
nalazi Mornariki poligon za gaanje SAD-a na planini Superstition. Na zemljovidu je
pisalo da se u tom podruju vjeba pravim bombama. Drite se podalje.
Bosch je osjetio kako vibracije lagano njiu automobil, a potom je uslijedila
potmula buka. Podigao je pogled, pa mu se uinilo da nazire stup dima to se poinje
uzdizati s podnoja planine Superstition. Zatim je osjetio i uo kako pada jo jedna
bomba. Pa jo jedna.
Kad su mlanjaci ponovno proli iznad njega, s njihove se srebrnkaste povrine
odraavala blistava sunana svjetlost. Bosch se vrati na cestu iza kamiona na ijem su
stranjem dijelu sjedila dva tinejdera. To su bili meksiki radnici u ijim se umornim
oima ve vidjelo da su svjesni dugog, tekog ivota to ih oekuje. Bili su otprilike
istih godina kao i dva djeaka na stolu za piknik na fotografiji u bijeloj vreici.
Ravnoduno su zurili u Boscha.
Za nekoliko je trenutaka Bosch mogao pretei spori kamion. Dok se udaljavao,
Bosch je uo nove eksplozije iz pravca planine Superstition. Prolazio je kraj mnogih
farmi i malenih restorana s domaim jelima. Proao je kraj tvornice eera gdje je
debela bijela crta na vrhu golemog silosa oznaavala morsku razinu.
Onog ljeta koje je uslijedilo nakon njegova razgovora s ocem, Bosch je kupio
Hesseove knjige. Zanimalo ga je to je starac htio rei. Naao je odgovor u drugoj
knjizi to ju je proitao. Harry Haller je bio lik u toj knjizi. Razoarani usamljenik,
ovjek bez pravog identiteta, Harry Haller bio je stepski vuk.
Tog kolovoza Bosch je postao policajac.
inilo mu se da osjea kako se teren uzdie. Farme su prepustile mjesto
smeem grmlju, a u daljini su se mogli vidjeti vrtlozi uskovitlana pijeska. U uima mu
je prasnulo dok se penjao. Znao je da se pribliava granica mnogo prije no to je
proao kraj zelenog znaka na kojem pie da je Calexico udaljen trideset pet kilometara.
20.
Calexico je slian veini pograninih gradia; pranjav i izgraen nisko pri tlu,
a glavna ulica je kriava kombinacija neonskih i plastinih znakova, s neizbjenim
pozlaenim lukovima, tim prepoznatljivim, premda ne i utjenim, znacima
prepoznavanja u prolazima izmeu mnogih meksikih ureda za osiguravanje
automobila i prodavaonica suvenira.
U gradiu se Cesta 86 spajala s Cestom 111 i sputala ravno do graninog
prijelaza. Kolona je vozila pred oronulom i prljavom betonskom zgradom granine
postaje s meksikim federalesima bila duga oko pet blokova. Podsjeala je na kolonu
to se u pet sati stvarala na broadwayskom ulazu na Cestu 101 u Los Angelesu. Prije
nego to zapne u toj guvi, Bosch skrene na istok u Petu ulicu. Proao je kraj hotela De
Anza i odvezao se dva bloka dalje, do policijske postaje. To je bila betonska

prizemnica oliena jednakom utom bojom kakve su ploice to ih rabe odvjetnici. Iz

natpisa na proelju Bosch je saznao da je to i Gradska vijenica. Bila je to i gradska
vatrogasna postaja. Tu se takoer nalazilo Povijesno drutvo. Naao je parkirno mjesto
ispred zgrade.
Kad je otvorio vrata prljavog capricea, uo je pjevanje iz parka sa suprotne
strane ulice. Na klupi za piknik sjedilo je pet Meksikanaca i pilo pivo Budweiser. esti
mukarac, odjeven u crnu kaubojsku koulju s bijelim vezom i sa slamnatim eirom
na glavi, stajao je okrenut prema njima, svirao gitaru i pjevao na panjolskom. Pjevao
je polako te je Harry s lakoom preveo rijei.
Ja ne znam kako da te volim
Ja ne znam ni kako da te grlim
Jer ono to me nikad ne ostavlja
To je neizmjerna bol.
Pjevaev tugaljivi glas jasno se uo preko parka, pa Bosch pomisli da je pjesma
vrlo lijepa. Naslonio se na automobil i puio dok pjeva nije zavrio pjesmu.
Poljupci to mi ih dade, ljubavi moja
To je ono to ubija mene.
No sada, evo, moje se suze sue
Pa s pitoljem i sa svojim srcem
Ovdje kao uvijek provodim ivot
Da, s pitoljem i sa srcem.
Po zavretku pjesme, mukarci za stolom zapljeskali su i nazdravili pjevau.
S unutranje strane staklenih vrata na kojima je pisalo Policija nalazila se
prostorija kisela zadaha, ne vea od stranjeg dijela kamioneta za dostavu. S lijeve
strane je bio automat za coca-colu, ravno naprijed vrata s elektronikim zasunom, a s
desne strane debela staklena pregrada ispod koje se nalazio pomini pladanj. Policajac
u odori sjedio je iza stakla. Iza njega jedna je ena sjedila za radioodailjaem. S druge
strane bio je zid od niza malenih metalnih ormaria.
- Ovdje ne smijete puiti, gospodine - rele policajac. Nosio je naolale za sunce
koje su s vanjske strane imale zrcala.
Bio je gojazan. Na plolici iznad depa na njegovim prsima pisalo je da se zove
Gruber. Bosch se vrati do ulaznih vrata i baci opuak na parkiralite.
- Znate, globa je sto dolara ako bacate smee po Calexicu, gospodine - ree
Gruber.
Harry podigne svoju znaku i lisnicu s osobnom iskaznicom.
- Moete me kazniti - ree. - Moram prijaviti pitolj. Gruber se kratko
nasmijei i otkrije svoje oteene, tamnocrvene desni.
- Ja vaem duhan. Onda nemate taj problem.
- Vidi se.

Gruber se namrti i trenutak razmisli o tome, a tada ree:

- Pa, dajte mi ga. Ako ovjek kae da mora prijaviti pitolj, mora mi ga dati.
Okrenuo se prema dispeerici kako bi vidio misli li ona da je sad on u
prednosti. ena nije reagirala. Bosch je opazio kako Gruberov trbuh napinje gumbe
njegove odore. Izvukao je etrdeset etvorku iz futrole i stavio je na pladanj.
- Opasna stvarica - ustvrdi Gruber i podigne pitolj kako bi ga bolje pogledao.
- elite li da ostane u futroli?
Bosch nije razmiljao o tome. Futrola mu treba. Inae e morati svoj pitolj
Smith & Wesson staviti za pojas i vjerojatno ga izgubiti ako bude morao trati.
- Ne - ree. - Samo pitolj.
Gruber namigne i odnese pitolj do ormaria, otvori jedan ormari i stavi
oruje unutra. Zatvorio je i zakljuao ormari, izvadio klju i vratio se na svoje mjesto.
- Dajte da jo jednom vidim iskaznicu. Moram napisati priznanicu.
Bosch spusti lisnicu s dokumentima u pladanj. Gledao je kako Gruber polako
ispunjava priznanicu u duplikatu. inilo se da policajac mora nakon svaka dva slova
pogledavati u iskaznicu.
- Kako ste uope dobili takvo ime?
- Moete samo napisati Harry.
- Nema problema. Mogu to napisati. Samo nemojte traiti da ga izgovorim.
ini se da se rimuje s anonimus.
Zavrio je, stavio priznanice u pladanj i rekao Harryju neka se potpie na obje.
Harry se posluio vlastitim nalivperom.
- Ma vidi ti to, ljevak potpisuje za pitolj namijenjen denjaku - primijeti
Gruber. - To se ovdje ne via ba esto.
Ponovno namigne Boschu. Bosch ga je samo gledao.
- Samo komentiram, to je sve - ree Gruber.
Harry vrati jednu priznanicu u pladanj, a Gruber je zamijeni za klju ormaria.
Imao je broj.
- Nemojte ga izgubiti - ree Gruber.
Dok se vraao prema capriceu, vidio je da su ljudi jo uvijek za stolom za
piknik u parku, ali vie nitko nije pjevao. Sjeo je u automobil i spremio klju ormaria
u pepeljaru. Nikad ju nije koristio za puenje. Ugledao je starijeg ovjeka sijede kose
kako otkljuava vrata ispod natpisa za Povijesno drutvo. Bosch upali motor i zaputi se
prema hotelu De Anza.
To je bila dvokatnica u panjolskom stilu sa satelitskom antenom na krovu.
Bosch je parkirao na kolnom prilazu ispred hotela.
Planirao je uzeti sobu, ostaviti ondje torbe, umiti se i zatim prijei granicu do
Mexicalija. ovjek na recepciji nosio je bijelu koulju i smeu leptir-kravatu to se
slagala sa smeim prslukom. Nije mogao biti mnogo stariji od dvadeset godina. Na
plastinoj ploici na prsluku pisalo je da se zove Miguel te da je pomonik upravitelja.
Bosch je rekao da eli sobu, ispunio je prijavnicu i vratio je mladiu. Miguel ree;
- O, da, gospodin Bosch.. Imamo poruke za vas. Okrenuo se prema koarici s
papirima i izvukao tri ruiaste cedulje. Dvije su poruke bile od Poundsa, a jedna od

Irvinga. Bosch pogleda vrijeme primitka i opazi da su sve tri poruke stigle tijekom
posljednja dva sata. Najprije Pounds, zatim Irving, pa ponovno Pounds.
- ekajte malo - ree Miguelu. - Gdje je telefon?
- Iza ugla, gospodine, desno.
Bosch je stajao ondje sa slualicom u ruci pitajui se to bi bilo najpametnije
uiniti. Neto se dogodilo, jer u suprotnom ne bi obojica pokuavali doprijeti do njega.
Neto je natjeralo jednoga ili obojicu da nazovu njegovu kuu, pa su uli snimljenu
poruku. to se moglo dogoditi? Koristei se svojom PacTel karticom, nazvao je
hollywoodsku postaju nadajui se da je netko od njegovih kolega na radnome mjestu,
pa e moda saznati to se dogaa. Jerry Edgar je podigao slualicu nakon to je
telefon samo jednom zazvonio.
- Jede, to se dogaa? Dobio sam poruke od efova. Uslijedila je duga utnja.
Preduga.
- Jed?
- Harry, gdje si?
- Dolje na jugu, ovjee.
- Gdje dolje na jugu?
- to je bilo, Jede?
- Bez obzira gdje si, Pounds te pokuava vratiti natrag. Rekao je neka ti onaj
kome se javi kae da se mora smjesta vratiti ovamo. Rekao je...
- Zato? to se dogaa?
- Rije je o Porteru, ovjee. Jutros su ga nali gore u Sunshine Canvonu.
Netko mu je tako vrsto stegnuo icu oko vrata da je postala poput remena za runi sat.
- Isuse. - Bosch izvadi cigarete. - Isuse.
- Da.
- to je radio ondje gore? Sunshine, to je podruje okruga Foothill, zar ne?
- Sranje, Harry, bacili su ga ondje.
Dabome. Bosch je to trebao shvatiti. Dabome. Nije pravilno razmiljao.
- Tako je. Tako je. to se dogodilo?
- Dogodilo se to da su jutros ondje nali njegovo tijelo. Neki skitnica je naiao
na njega. Bio je pokriven smeem i drugim sranjem. No OPU je uao u trag poneemu.
Imaju raune iz nekih restorana. Nali su ime prijevoznika kojim se restorani koriste te
su uli u trag odreenom kamionu i odreenoj ruti. Rije je o prijevozu iz sredita
grada. Obavljen je juer ujutro. Hollywood s njima radi na tome. Poi u istraivati
du rute. Nai emo kontejner iz kojeg je doao i krenuti odatle.
Bosch pomisli na kontejner iza Poe'sa. Porter nije pobjegao od njega.
Vjerojatno je zadavljen garotom i odvuen van dok se Bosch prepucavao s barmenom.
Tada se sjetio ovjeka s tetoviranim suzama. Kako mu je to promaknulo? Vjerojatno je
stajao tri metra dalje od Porterova ubojice.
- Nisam bio na mjestu zloina, ali sam uo da su ga obradili prije nego to su
ga ubili - ree Edgar. - Lice mu je bilo izudarano. Nos slomljen, takve stvari. Mnogo
krvi, kako ujem. ovjee, kakav jadan nain da se umre.

Nee proi mnogo vremena prije nego to uu u Poe's i pokau Porterove

fotografije. Barmen e se sjetiti lica i rado e opisati Boscha kao ovjeka koji je uao
onamo, rekao da je policajac i napao Portera. Bosch se pitao treba li to sada rei
Edgaru i tako im utedjeti na vremenu. U njemu se javio instinkt za preivljavanje, te
je odluio da nita nee rei.
- Zato me Pounds i Irving trae?
- Ne znam. Samo znam da je najprije stradao Moore, a zatim Porter. Mislim da
moda zbijaju redove ili tako neto. Mislim da ele da svi budemo ovdje unutra gdje je
ugodno i sigurno. Ovdje se pria da su ta dva sluaja zapravo jedan. Pria se da su ti
momci imali nekakav posao sa strane. Irving ih je ve spojio. Provodi zajedniku
istragu o obojici. O Mooreu i o Porteru.
Bosch nita nije rekao. Pokuavao je razmiljati. Ovo je svemu dalo novo
znaenje.
- Sluaj me, Jede. Nisi se sa mnom uo. Nismo razgovarali. Razumije li?
Edgar je oklijevao prije nego to je rekao:
- Siguran si da eli tako postupiti?
- Da. Zasad. ut emo se.
- uvaj lea.
uvaj se crnog leda, pomisli Bosch sputajui slualicu. Zadrao se uz aparat
naslonivi se na zid. Porter. Kako se to dogodilo? Nagonski je primaknuo ruku boku,
ali ga pokret nije umirio. Futrola je bila prazna.
Sad ima mogunost izbora: poi naprijed u Mexicali ili se vratiti u Los
Angeles. Znao je da bi povratak znaio kraj njegova rada na sluaju. Irving bi ga
odbacio poput trulog dijela banane.
Stoga, shvatio je, uope nema izbora. Mora poi dalje. Bosch izvue iz depa
novanicu od dvadeset dolara i vrati se do recepcije. Gurne novanicu prema Miguelu.
- Da, gospodine?
- elio bih otkazati sobu, Miguele.
- Nema problema. Nita ne naplaujemo. Niste jo ni dobili sobu.
- Ne, ovo je za vas, Miguele. Imam jedan mali problem. Ne elim da bilo tko
sazna da sam bio ovdje. Razumijete?
Miguel je bio mlad, ali mudar. Rekao je Boschu da nema problema. Uzeo je
novanicu s pulta i gurnuo je u dep s unutranje strane prsluka. Harry je tada preko
pulta gurnuo cedulje s telefonskim porukama.
- Ako ponovno nazovu, ja se ovdje uope nisam pojavio. Tono?
- Tako je, gospodine.
Za nekoliko se minuta naao u koloni pred graninim prijelazom. Opazio je
koliko je zgrada carine i pogranine policije SAD-a vea od zgrade na meksikoj strani
granice. Poruka je bila jasna; odlazak iz ove zemlje nije problem; ulazak je, meutim,
posve druga stvar. Kad je Bosch doao na red, otvorio je lisnicu sa znakom i ispruio
je kroz prozor. Meksiki ju je policajac uzeo, a Harry mu je tada pruio priznanicu iz
policijske postaje Calexico.

- Koji je razlog vaeg dolaska? - upita ga ovjek. Nosio je izblijedjelu odoru

koja je nekad bila vojniko zelene boje. Du ruba kape vidjeli su se tragovi znoja.
- Slubeni. Imam sastanak u Plaa Justicia.
- Ah. Znate li put?
Bosch podigne jedan od zemljovida sa sjedala i kimne glavom. Policajac tada
pogleda ruiastu priznanicu.
- Niste naoruani? - rekao je dok je itao papir. - Ostavili ste za sobom svoju
etrdeset etvorku, je li?
- Tako tu pie.
Policajac se nasmijei, a Boschu se uini da u njegovim oima vidi izraz
nevjerice. ovjek kimne glavom i kretnjom ruke pokae da moe krenuti dalje.
Caprice se odmah nae usred struje automobila to su se kretali irokom avenijom bez
ikakvih linija na asfaltu koje bi oznaavale vozne trake. Katkad je bilo est nizova
vozila u pokretu, a katkad etiri ili pet. Automobili su bez potekoa skretali iz jedne
kolone u drugu. Harry nije uo nikakvo trubljenje, a promet se prilino brzo odvijao.
Preao je gotovo kilometar i pol prije nego to je crveno svjetlo na semaforu zaustavilo
promet, pa je prvi put mogao pogledati plan grada.
Utvrdio je da se nalazi na Calzado Lopez Mateos to e ga na koncu dovesti do
sudskog centra u junom dijelu grada. Svjetlo se na semaforu promijenilo, a promet se
ponovno pokrenuo. Bosch se malo opustio, te je poeo razgledavati naokolo, ali je
jednim okom pazio na mijenjanje voznih traka. Du bulevara nalazile su se stare
radionice i industrijska postrojenja. Njihove su fasade pastelnih boja potamnjele od
ispunih plinova to su dopirali iz rijeke metala, a sve se to Boschu inilo prilino
potitujuim. Nekoliko velikih, areno obojenih kolskih autobusa kretalo se cestom,
ali nisu uspijevali posebno razvedriti prizor. Bulevar je otro skretao prema jugu, a
zatim je zaobiao kruno raskrije sa spomenikom u sredini: zlatni mukarac na
pastuhu koji se propinje. Opazio je nekoliko mukaraca, veinu sa slamnatim
kaubojskim eirima na glavama, kako stoje u krugu ili se naslanjaju na podnoje
spomenika. Zurili su u rijeku prometa. Najamni radnici koji ekaju posao. Bosch
pogleda plan grada i otkrije da se mjesto zove Krug Benita Juareza.
Minutu poslije Bosch je stigao do kompleksa od tri velike zgrade s mnotvom
obinih i satelitskih antena. Natpis kraj ceste glasio je: AYUNTAMIENTO DE
MEXICALI.
Skrenuo je na parkiralite. Nije bilo ni parkirnih satova niti uvareve kuice.
Naao je mjesto i parkirao. Dok je sjedio u automobilu i prouavao kompleks, nije
mogao potisnuti osjeaj da bjei od neega, ili od nekoga. Potresla ga je Porterova
smrt. Nalazio se ba ondje. To ga je navelo na pitanje kako se on izvukao i zato
ubojica nije pokuao i njega srediti. Prvo i oito objanjenje bilo je da ubojica nije
elio riskirati s dvije rtve odjednom. No drugo je objanjenje da je ovjek
jednostavno sluao zapovijedi. Bio je to unajmljeni ubojica koji je imao zadatak ubiti
Portera. Bosch je imao osjeaj da je, ako je to tako, zapovijed stigla iz Mexicalija.
Proelje svake od tri zgrade kompleksa inilo je jednu stranu trga u obliku
trokuta. Bile su modernog dizajna s fasadama od smeeg i ruiastog pjeenjaka. Svi

prozori na drugom katu jedne zgrade bili su s unutranje strane pokriveni novinskim
papirom. Kako bi se blokirale zrake zalazeeg sunca, pretpostavio je Bosch. To je
zgradi davalo otrcani izgled. Iznad glavnog ulaza u tu zgradu pisalo je kromiranim
slovima: POLICIA JUDICIAL DEL ESTADO DE BAJA CALIFORNIA. Bosch je
iziao iz automobila s dosjeom o Juanu Neznancu #67. Zakljuao je vrata i zaputio se
prema ulazu.
Hodajui preko trga, Bosch je vidio nekoliko desetaka ljudi i mnoge uline
prodavae koji su nudili namirnice i rukotvorine, ali uglavnom hranu. Na stubama
ispred ulaza u policijsku zgradu prilo mu je nekoliko djevojica ispruenih ruku.
Pokuavale su mu prodati vakae gume ili trake za zapee napravljene od
raznobojnih niti. Ljubazno ih je odbio. Kad je otvorio vrata predvorja, zamalo se
sudario s niskom enom koja je na ramenu balansirala pladnjem na kojem se nalazilo
est pita.
U ekaonici su bila etiri reda plastinih stolica okrenutih prema pultu na koji
se naslonio policajac u odori. Gotovo su sve stolice bile zauzete, a svaka je osoba
napeto promatrala policajca. Imao je naoale sa zrcalima na vanjskom dijelu i itao je
novine.
Bosch mu je priao i na panjolskom rekao da ima sastanak s istraiteljem
Carlosom Aguilom. Otvorio je svoju futrolu sa znakom i poloio je na pult. Nije se
inilo da se ovjeka za pultom to osobito dojmilo. No polako je posegnuo ispod pulta i
izvukao telefon. To je bio stari aparat s brojanikom to se vrti, mnogo stariji od
zgrade u kojoj su se nalazili, a inilo se da mu treba sat vremena da odvrti broj.
Trenutak poslije policajac je poeo vrlo brzo govoriti panjolski. Harry je uspio
razumjeti samo nekoliko rijei. Kapetan. Amerikanac. Da. PLA. Istraitelj. Takoer
mu se uinilo da je policajac rekao Charlie Chan. Policajac je nekoliko trenutaka
sluao, a potom je spustio slualicu. Ne gledajui Boscha, pokazao je palcem prema
vratima iza sebe i vratio se svojim novinama. Harry je zaobiao pult i uao u hodnik
to se pruao desno i lijevo i du kojeg su bila mnoga vrata. Vratio se u ekaonicu,
kucnuo policajca po ramenu i pitao ga kamo mora poi.
- Do kraja, posljednja vrata - ree policajac na engleskom i pokae na lijevu
stranu hodnika.
Bosch je posluao upute i stigao u veliku prostoriju u kojoj je nekoliko ljudi
hodalo naokolo, a drugi su sjedili na kauima. Na zidove uz koje nije bilo kaua bili su
naslonjeni bicikli. Unutra se nalazio samo jedan pisai stol za kojim je sjedila mlada
ena i tipkala, a neki joj je ovjek diktirao. Harry je opazio da ovjek ima
devetmilimetarsku Barrettu za pojasom hlaa. Tada je vidio da i neki drugi mukarci
nose pitolje u futrolama ili za pojasom. Ovo je detektivski ured. amor je u sobi
prestao kad je Bosch uao. ovjeka koji mu je bio najblii upitao je za Carlosa Aguilu.
Tada je drugi ovjek neto doviknuo kroz vrata u stranjem dijelu prostorije. Ponovno
je govorio prebrzo, ali je Bosch razabrao rije Chan i pokuao se sjetiti to to na
panjolskom znai. ovjek koji je viknuo, pokazao je palcem prema vratima, a Bosch
krene onamo. Iza sebe je uo tihi smijeh, ali se nije okrenuo.

Vrata su vodila u maleni ured s jednim pisaim stolom. Za njim je sjedio

mukarac sijede kose i umornih oiju i puio cigaretu. Meksike novine, staklena
pepeljara i telefon bili su jedini predmeti na stolu. Mukarac s avijatiarskim
naoalama sa zrcalima s vanjske strane - to je jo novo? - sjedio je na stolici uza zid i
prouavao Boscha. Osim ako nije spavao.
- Buenos dias - ree stariji ovjek. Nastavi na engleskom: - Ja sam kapetan
Gustavo Grena, a vi ste detektiv Harry Bosch. Juer smo razgovarali.
Bosch isprui ruku preko stola i prihvati ovjekovu ruku. Grena tada pokae
ovjeka sa zrcalima.
- Istraitelj Aguila je onaj kojeg ste doli posjetiti. to ste donijeli iz svoje
istrage u Los Angelesu?
Aguila, ovjek koji je poslao upit u konzulat u Los Angelesu, bio je sitan
mukarac tamne kose i svijetle puti. elo i nos bili su mu preplanuli od sunca, ali je
Bosch ispod raskopanog ovratnika vidio njegova bijela prsa. Nosio je traperice i crne
konate izme. Kimnuo je Boschu, ali nije pokazao namjeru da se s njime rukuje.
Nije bilo stolice na koju bi Bosch mogao sjesti, pa je priao stolu i spustio
fascikl. Otvorio ga je i izvadio polaroidne fotografije lica i tetovae na prsima Juana
Neznanca #67 snimljene u mrtvanici. Pruio ih je Greni koji ih je trenutak prouavao,
a potom ih je odloio na stol.
- Znai, vi takoer traite jednog mukarca? Ubojicu, moda? - upita Grena.
- Postoji mogunost da je ubijen ovdje, a njegovo je tijelo odvezeno u Los
Angeles. Ako je tako, onda bi vaa policija trebala traiti ubojicu, moda.
Na Greninu se licu pojavi zbunjen izraz.
- Ne razumijem - ree. - Zato? Zato bi se to dogodilo? Siguran sam da
grijeite, detektive Bosch.
Bosch slegne ramenima. Nije kanio inzistirati. Jo ne.
- Pa, barem bih elio potvrditi identifikaciju, a zatim krenuti dalje.
- Vrlo dobro - ree Grena. - Preputam vas istraitelju Aguili. No moram vas
informirati, tvrtka to ste je juer spomenuli prilikom telefonskog razgovora,
EnviroBreed, osobno sam ispitao upravitelja i on me uvjeravao da va Juan Neznanac
ondje nije radio. Utedio sam vam vrijeme.
Grena je kimnuo glavom kao da je elio rei kako mu to uope nije bilo teko.
Sitna usluga.
- Kako mogu biti sigurni kad jo nismo potvrdili identifikaciju? Grena je
povukao dim iz cigarete kako bi imao vremena razmisliti o tom pitanju. Potom ree:
- Dao sam mu ime Fernal Gutierrez-Llosa. Ni u jednom trenutku nisu imali
djelatnika tog imena. To je ameriki kooperant, moramo biti oprezni... Vidite, ne
elimo stvarati probleme meunarodnoj trgovini.
Grena ustane, baci cigaretu u pepeljaru i kimne glavom Aguili. Potom izie iz
ureda. Bosch pogleda naoale sa zrcalima i zapita se je li Aguila razumio bilo to od
ovoga to je upravo reeno.
- Ne optereujte se panjolskim - ree Aguila nakon to je Grena otiao. Govorim va jezik.

21.
Bosch je inzistirao na tome da on vozi rekavi da ne eli ostaviti caprice na
parkiralitu; objasnio je da nije njegov. Meutim, nije objasnio da eli imati u blizini
svoj pitolj koji se jo uvijek nalazio u prtljaniku. Prolazei preko trga, kretnjama
ruku otjerali su djecu ispruenih dlanova.
U automobilu Bosch ree:
- Kako emo potvrditi identitet bez otisaka prstiju? Aguila podigne fascikl sa
sjedala.
- Njegovi prijatelji i ena pogledat e fotografije.
- Idemo u njegovu kuu? Mogu uzeti otiske prstiju i odnijeti ih natrag u Los
Angeles gdje e ih netko pogledati. To bi bila dovoljna potvrda.
- To nije kua, detektive Bosch. To je daara
Bosch kimne glavom i upali motor. Aguila ga uputi dalje prema jugu, na
Boulevard Lazaro Cardenas, te su se kratko vrijeme kretali prema zapadu, a zatim su
ponovno skrenuli na jug po Avenida Canto Rodado.
- Idemo u barrio - ree Aguila. - Poznat je kao Ciudad de los Personas
Perdidos. Grad izgubljenih dua.
- To znai tetovaa, zar ne? Duh? Izgubljene due?
- Da, to je tono.
Bosch se nakratko zamisli, a zatim upita:
- Koliko je barrio Izgubljenih dua udaljen od Svetaca i grenika?
- To je takoer u jugozapadnom sektoru. Nije daleko od Izgubljenih dua.
Pokazat u vam ga ako elite.
- Da, moda.
- Postoji li neki razlog za vae pitanje?
Bosch pomisli na Corvovo upozorenje neka ne vjeruje lokalnoj policiji.
- Samo radoznalost - ree. - Rije je nekom drugom sluaju. Odmah je osjetio
krivnju to nije iskren prema Aguili. ovjek je policajac, a Bosch je osjeao da
zasluuje priliku. Ali ne prema Corvovu miljenju. Nakon toga su se neko vrijeme
vozili u utnji. Udaljavali su se iz grada i osjeaja sigurnosti to su ga pruale zgrade i
promet. Trgovake tvrtke, prodavaonice i restorani ustupili su mjesto daarama i
kartonskim kolibama. Harry je uz cestu vidio hladnjak koji je bio neiji dom. Ljudi
kraj kojih su prolazili sjedili su na zahralim dijelovima motora ili na bavama i
praznim su oima zurili u automobil. Bosch je pokuao zadrati pogled na pranjavoj
cesti.
- Ondje su vas nazvali Charlie Chan, kako to?
Pitao je u prvom redu zato jer je bio nervozan, a mislio je da bi mu razgovor
mogao skrenuti misli s nelagode i neugodnosti puta.
- Da - ree Aguila. - To je zato jer sam Kinez.
Bosch se okrene i pogleda ga. Sa strane je mogao zaviriti iza zrcala i vidjeti
lagano iskoene oi. Doista je tako.

- Jednim dijelom, trebao bih rei. Jedan od mojih djedova. U Mexicaliju postoji
velika kinesko-meksika zajednica, detektive Bosch.
- Oh.
- Mexicali je nastao oko 1900. godine, a izgradila ga je kompanija Colorado
River Land. Imali su u svom vlasnitvu golemi komad zemlje s obje strane granice, a
trebala im je jeftina radna snaga za berbu pamuka i povra - ree Aguila. - Osnovali su
Mexicali. S druge strane granice od Calexica. Poput odraza u zrcalu, pretpostavljam,
barem je takav bio plan. Doveli su deset tisua Kineza, sve mukaraca, i izgradili
naselje. Kompanijino naselje.
Bosch kimne glavom. Nikad ranije nije uo tu priu, ali mu se inila
zanimljivom. Tijekom vonje kroz grad vidio je mnogo kineskih restorana i natpisa, ali
se nije sjeao da je vidio nekog Azijata.
- Svi su ostali ovdje, ti Kinezi? - upita.
- Veina, da. Ali kao to sam rekao, deset tisua Kineza. Nijedna ena.
Kompanija to nije dopustila. Mislili su da e ih to odvlaiti od posla. Kasnije je dolo i
neto ena. Ali veinom su se mukarci enili u meksike obitelji. Krv se pomijeala.
No kao to ste vjerojatno vidjeli, vei dio kulture se ouvao. Uivat emo u kineskoj
hrani za vrijeme sieste, u redu?
- Svakako, moe.
- Policijski posao uglavnom je ostao u domeni izvornih Meksikanaca. Nema ih
mnogo poput mene u DP-u. Zato me zovu Charlie Chan. Ostali me smatraju uljezom.
- Mislim da znam kako se osjeate.
- Stii ete do trenutka, detektive Bosch, u kojem ete mi moi vjerovati. Ne
smeta mi ako moram ekati da razgovaramo o tom drugom sluaju to ste ga
spomenuli.
Bosch kimne glavom, osjeajui se posramljenim, i pokua se usredotoiti na
vonju. Uskoro mu je Aguila rekao neka skrene na usku, neasfaltiranu cestu to je
prolazila kroz sredite barrija. Bilo je kua od betonskih blokova s ravnim krovovima
na ijim su ulazima visjele deke umjesto vrata. Dogradnje uz te kue bile su nainjene
od perploa i aluminijskih ploa. Bilo je smea i drugih otpadaka razasutih naokolo.
Mravi ljudi ispijena izgleda motali su se naokolo i zurili u caprice s kalifornijskom
registracijom to je prolazio kraj njih.
- Stanite kraj zgrade s naslikanom zvijezdom - uputi ga Aguila. Bosch ugleda
zvijezdu. Bila je rukom naslikana na betonskom zidu jedne od bijednih graevina.
Iznad zvijezde pisalo je Personas Perdidos. Ispod toga bile su navrljane rijei
Honorable Alcade y Sheriff.
Bosch parkira ispred kolibe i prieka upute.
- On nije ni gradonaelnik niti erif, ako ste to pomislili - ree Aguila. Arnolfo Munoz de la Cruz je ono to bismo jednostavno mogli nazvati mirotvorcem.
Uvodi red u mjesto nereda. Ili pokuava. On je erif Grada izgubljenih dua. On je
skrenuo nau pozornost na nestalog ovjeka. Ovdje je ivio Fernal Gutierrez-Llosa.
Bosch je iziao ponijevi sa sobom dosje Juana Neznanca. Dok je zaobilazio
automobil, ponovno je rukom protrljao jaknu na mjestu ispod kojeg se nalazila futrola.

To je bio nesvjesni pokret to ga je inio svaki put kad bi iziao iz automobila i kad je
bio na nekom zadatku. No ovaj put, kad pod rukom nije osjetio umirujue nabreknue,
postao je naglaeno svjestan da je nenaoruani stranac u tuoj zemlji. Nije mogao uzeti
svoj pitolj iz prtljanika dok je uz njega bio Aguila. Barem dok ga bolje ne upozna.
Aguila pozvoni glinenim zvonom to je visjelo kraj ulaza u graevinu. Nije
bilo vrata, ve samo deka prebaena preko drvene letvice avlima zabijene na vrhu
otvora. Iznutra se zauo neiji glas:
- Abierto.
Uli su. Munoz je bio sitan mukarac, izrazito tamne puti i sijede kose vezane
na zatiljku. Nije nosio koulju, pa se vidjela erifska zvijezda utetovirana na desnoj
strani njegovih prsa dok je duh bio na lijevoj. Pogledao je Aguilu, a potom Boscha,
radoznalo zurei. Aguila je predstavio Boscha i rekao Munozu zato su doli. Govorio
je dovoljno polako da ga Bosch moe razumjeti. Aguila je starcu rekao da bi trebao
pogledati nekoliko fotografija. To je zbunilo Munoza sve dok Bosch nije izvadio
fotografije iz fascikla te je ovjek vidio da se na snimkama nalazi mrtvac.
- Je li to Fernal Gutierrez-Llosa? - upita Aguila nakon to je ovjek dovoljno
dugo prouavao fotografije.
- To je on.
Munoz je sada pogledao u stranu. Bosch se prvi put osvrne naokolo.
Jednosobna daara bila je i te kako slina prostranoj zatvorskoj eliji. Samo
najnunije. Krevet. Kutija s odjeom. Runik prebaen preko naslona stare stolice.
Svijea i loni u kojem se nalazi etkica za zube na kartonskoj kutiji kraj kreveta.
Unutra je vladao teak zadah, a Boschu je bilo neugodno to smeta ovjeku.
- Gdje je stanovao? - upita Aguilu na engleskom. Aguila pogleda Munoza i
ree:
- ao mi je zbog gubitka vaeg prijatelja, gospodine Munoz. Moja je dunost
obavijestiti njegovu enu. Znate li je li ovdje?
Munoz kimne glavom i ree da je ena u svojoj nastambi.
- elite li poi s nama i pomoi?
Munoz ponovno kimne glavom, uzme bijelu koulju s kreveta i odjene je.
Potom prie vratima, odmakne zavjesu i pridri je da oni prou.
Bosch najprije poe do prtljanika capricea i izvadi opremu za uzimanje
otisaka iz svoje torbe za spise. Potom su krenuli dalje pranjavom ulicom dok nisu
stigli do kolibe od perploe koja je s prednje strane imala platnenu tendu. Aguila
dotakne Boscha po laktu.
- Senor Munoz i ja pobrinut emo se za enu. Izvest emo je van. Vi poite
unutra, skupite otiske prstiju i uinite sve drugo to morate uiniti.
Munoz zovne enu po imenu Marita, pa poslije nekoliko trenutaka malena ena
virne kroz bijelu plastinu zavjesu za tuiranje to je visjela preko ulaza. Kad je
ugledala Munoza i Aguilu, izila je pred kuicu. Bosch je po izrazu njezina lica vidio
da ona ve zna kakve joj vijesti donose mukarci. ene su uvijek takve. Harry je
pomislio na onu veer kad je prvi put vidio Sylviju Moore. Ona je znala. Sve one

znaju. Bosch prui fascikl Aguili, za sluaj da ena poeli vidjeti fotografije, i ue u
prostoriju to su je dijelili ena i Juan Neznanac.
Prostorija je bila oskudno namjetena. Nikakvih iznenaenja. Na slamnjai je
leao veliki madrac. Jedna jedina stolica nalazila se s jedne strane kreveta, a s druge
strane je bila komoda nainjena od drveta i kartona. U kutiji je visjelo nekoliko
odjevnih predmeta. Stranji zid prostorije bio je veliki komad neobraenog aluminija s
utisnutim znakom piva Tecate. Preko toga su se pruale police od drvenih letvica, a na
njima su se nalazile limenke za kavu, kutija cigara i druge sitnice.
Bosch je uo kako ena vani tiho plae, a Munoz je pokuava tjeiti. Brzo se
osvrnuo prostorijom i pokuao odluiti na kojem e mjestu najvjerojatnije nai otiske
prstiju. Nije bio siguran treba li mu to uope. ini se da enine suze potvruju
identifikaciju.
Priao je policama i noktom otvorio kutiju za cigare. Sadravala je prljavi
ealj, nekoliko pesosa i komplet domina.
- Carlos? - dovikne.
Aguilina glava se pojavi na ulazu.
- Pitajte je da li je u posljednje vrijeme dirala ovu kutiju. ini se da su to bile
stvari njezina mua. Ako je tako, pokuat u ovdje uzeti otiske.
uo je kako Aguila na panjolskom postavlja pitanje, a ena ree kako nikad
nije dirala kutiju, jer pripada njezinu muu. Koristei se noktima, Harry stavi kutiju na
improviziranu komodu. Otvori opremu za uzimanje otisaka, te izvadi maleni
raspriva, boicu crnog praka, etkicu od sobolove dlake, iroki kolut prozirne trake
i snop kartica 3x5. Sve to sloi na krevet i pone raditi.
Podigne raspriva i etiri puta istisne ninhidrinsku maglicu na kutiju. Kad se
maglica slegnula, izvadio je cigaretu, pripalio je, a zatim je upaljenu ibicu pomicao
du ruba kutije, oko pet centimetara dalje od povrine. Vrelina je izmamila obrise
nekoliko otisaka prstiju u ninhidrinu. Bosch se sagnuo i prouavao ih, traei potpune
uzorke. Naao je dva. Skinuo je poklopac s boice crnoga praka i etkicom ga lagano
nanio na otiske tako da su se jasno vidjeli grebeni i ravanja. Potom je odmotao malo
trake, pritisnuo je na jedan otisak i podigao ga. Traku je pritisnuo na bijelu karticu
dimenzija 3x5. Isto je uinio s drugim otiskom. Imao je dva dobra otiska to ih moe
ponijeti sa sobom. Tada Aguila ue u sobu.
- Jeste li nali otisak?
- Dva. Nadajmo se da su njegovi, a ne njezini. Ionako se ini da to nije posebno
vano. Zvualo je kao da ga je i ona prepoznala. Je li pogledala fotografije?
Aguila kimne i ree:
- Inzistirala je. Jeste li pretraili sobu?
- Zbog ega?
- Ne znam.
- Samo sam pogledao naokolo. Ovdje nema mnogo toga.
- Jeste li uzeli otiske prstiju s limenki za kavu?
Bosch pogleda police. Ondje su se nalazile tri stare limenke kave Maxwell
House.

- Ne - ree - zakljuio sam da e na njima biti enini otisci. Ne elim joj

uzimati otiske kako bih to usporedio s onim to bih dobio na limenkama. Ne isplati se
muiti je time.
Aguila kimne glavom, ali mu se tada na licu pojavi zbunjen izraz.
- Zato bi siromaan ovjek i njegova ena imali tri limenke kave?
To je bila dobra napomena. Bosch prie policama i skine jednu limenku.
Unutra je neto zveckalo, a kad ju je otvorio, naao je aku pesosa. Sljedea limenka
to ju je skinuo s police bila je otprilike do treine ispunjena kavom. Posljednja je bila
najlaka. Unutra je naao dokumente, krsni list Gutierrez-Llose i vjenani list. Bili su u
braku trideset dvije godine. Deprimirala ga je pomisao na to. Unutra je takoer naao
polaroidnu fotografiju Gutierrez--Llose, a Bosch je vidio da je to doista Juan Neznanac
#67. Identitet potvren. Ondje je takoer bila polaroidna fotografija njegove ene. I
konano, naao je snop odrezaka od ekova povezanih gumenom trakom. Bosch ih je
prelistao i vidio da su svi izdani na malene svote i dobiveni u razliitim tvrtkama financijski podaci najamnog radnika. Tvrtke koje najamnim radnicima nisu plaale
gotovinom, davale su ekove. Posljednja dva papira u snopu bila su odresci za po
esnaest dolara svaki od ekova to ih je izdao EnviroBreed Inc. Bosch je odreske
stavio u dep i rekao Aguili da mogu poi.
Dok je Aguila jo jednom izraavao suut udovici, Bosch je poao do
prtljanika automobila kako bi spremio opremu za otiske prstiju i kartice s dobivenim
otiscima. Pogledao je preko poklopca prtljanika i vidio da Aguila jo uvijek stoji s
Munozom i enom. Harry je na brzinu maknuo sag s desne strane prtljanika, podigao
rezervnu gumu i pograbio pitolj. Stavio ga je u futrolu i pomaknuo je oko struka tako
da mu je pitolj sada bio na leima. Pokrivala ga je jakna, ali onaj tko ba to trai
mogao bi ga vidjeti. Meutim, Aguila vie nije zabrinjavao Boscha. Uao je u
automobil i ekao. Aguila je stigao za nekoliko trenutaka.
Dok su se udaljavali, Bosch je u retrovizoru promatrao udovicu i erifa.
- to e sada biti s njom? - upita Aguilu.
- Ne elite to znati, detektive Bosch. ivot joj je i ranije bio teak. Sad e se
njezine muke samo umnoiti. Vjerujem da plae radi sebe jednako kao i za svojim
izgubljenim muem. I s razlogom.
Bosch je vozio u utnji dok nisu izili iz Grada izgubljenih dua i vratili se na
glavnu cestu.
- Ono je bili vrlo mudro, ondje u kuici - ree neto kasnije. - S limenkama za
kavu.
Aguila nita nije rekao. Nije ni morao. Bosch je znao da je ve bio ondje i vidio
odreske EnviroBreedovih ekova. Grena je muljao, a Aguili se to nije svialo ili to nije
odobravao, ili je moda samo bio nezadovoljan jer i on nije dobio dio. Bez obzira na
razlog, pokazivao je Boschu pravi put. Aguila je elio da Bosch nae odreske. elio je
da Bosch zna da je Grena laljivac.
- Jeste li bili u EnviroBreedu, sami se raspitali?
- Ne - ree Aguila. - To bi netko prijavio mojem kapetanu. Nisam mogao poi
onamo nakon to se on slubeno raspitao. EnviroBreed sudjeluje u meunarodnim

poslovima. Ima ugovore s dravnim agencijama u Sjedinjenim Dravama. Morate

razumjeti, to je...
- Delikatna situacija?
- Da, to je istina.
- Poznate su mi takve situacije. Razumijem. Vi ne moete srediti Grenu, ali ja
mogu. Gdje je EnviroBreed?
- Nije daleko odavde. Na jugozapadu, gdje je teren uglavnom ravan dok se ne
pone uzdizati u Sierra de los Cucapah. Ondje ima mnogo industrijskih koncerna i
velikih raneva.
- Koliko je EnviroBreed udaljen od ranca u vlasnitvu pape?
- Pape?
- Zorrillo. Papa Mexicalija. Mislio sam da elite uti o drugom sluaju na
kojemu radim.
Neko su se vrijeme vozili u utnji. Bosch je pogledao u stranu i vidio da se
Aguilino lice smrailo. Mogao je to vidjeti unato zrcalima. Njegovo spominjanje
Zorrilla vjerojatno je potvrdilo neku sumnju to je bujala u meksikom detektivu
otkako je Grena pokuao omesti istragu. Bosch je zahvaljujui Corvu ve znao da se
EnviroBreed nalazi odmah preko puta ranca. Njegovo je pitanje bilo samo jo jedan
test za Aguilu.
Prolo je odreeno vrijeme prije nego je Aguila odgovorio.
- Ran i EnviroBreed su jako blizu, bojim se.
- Dobro. Pokaite mi.
22.
- Dopustite mi jedno pitanje - ree Bosch. - Kako to da ste onaj upit poslali u
konzulat? elim rei, ovdje dolje nemate odjela za nestale osobe. Ako netko nestane,
onda to obino znai da je preao granicu, ali vi ne aljete upite. to vas je navelo na
pomisao da je ovo drukije?
Vozili su se prema planinskom lancu to se uzdizao visoko iznad
svijetlosmeeg smoga nad gradom. Kretali su se prema jugo-zapadu po Avenida Val
Verde i prolazili kroz podruje gdje su se ranevi protezali sa zapadne strane ceste, a
industrijska postrojenja s istone.
- ena me uvjerila - ree Aguila. - Dola je sa erifom i podnijela prijavu.
Grena mi je dodijelio istragu, a njezine su me rijei uvjerile da Gutierrez-Llosa ne bi
bez nje svojevoljno preao granicu. I tako sam poao do kruga.
Aguila je rekao da je krug ispod zlatnoga kipa Benita Juareza na Calzado
Lopez Mateos mjesto na koje odlaze mukarci i ekaju posao. Najamni radnici koje je
ondje ispitao rekli su da EnviroBreedovi kombiji dolaze dva do tri puta tjedno i
uzimaju radnike. Oni koji su radili u postrojenju za uzgoj kukaca opisali su to kao
teak posao. Pripremali su smjesu kojom su se kukci hranili tijekom uzgoja i ukrcavali
teke kutije u kamione. Muhe su im stalno ulijetale u usta i oi. Mnogi koji su ondje

radili rekli su da se nikad nisu onamo vraali, ve su radije ekali druge poslodavce da
dou do kruga.
Ali ne i Gutierrez-Llosa. Ljudi koji su tada bili u krugu rekli su da su ga vidjeli
kako ulazi u EnviroBreedov kombi. U usporedbi s drugim najamnim radnicima on je
bio starac. Nije mogao birati poslodavce.
Aguila je rekao da je poslao upite o nestaloj osobi u konzulate u junoj
Kaliforniji poto je saznao da se EnviroBreedov proizvod vozi preko granice. Jedna od
njegovih teorija bila je da je ovjek poginuo u nesrei u postrojenju, a njegovo su tijelo
sakrili kako bi izbjegli istragu koja bi mogla zaustaviti proizvodnju. Aguila je vjerovao
da se tako neto esto dogaa u industrijskim dijelovima grada.
- Istraga o smrti, ak i o sluajnoj smrti, moe biti vrlo skupa - ree Aguila.
- La mordida.
- Da, podmiivanje.
Aguila je objasnio da je njegova istraga zaustavljena kad je o svojim otkriima
razgovarao s Grenom. Kapetan je rekao da e se on pozabaviti istragom u
EnviroBreedu, a kasnije je izvijestio da nita nije otkrio. Tako je ostalo dok Bosch nije
nazvao i iznio nove vijesti o tijelu.
- Zvui kao da je Grena dobio svoj zalogaj.
Aguila na to nije odgovorio. Poeli su prolaziti kraj ranca zatienog ogradom
od metalne mree na ijem se vrhu nalazila bodljikava ica. Bosch je gledao kroz
ogradu prema Sierra de los Cucapah, ali nita nije vidio na golemom prostranstvu
izmeu ceste i planina. No uskoro su stigli do otvora u ogradi, ulaza na ran, a ondje je
poprijeko bio parkiran kamionet za dostavu. Dva su ovjeka sjedila u kabini. Dok su se
vozili kraj njih, pozorno su promotrili Boscha, ali je i on njih paljivo promotrio.
- To je to, zar ne? - ree. - Zorrillov ran.
- Da. Ulaz.
- Zorrillovo se ime uope nije spominjalo dok ga niste uli od mene?
- Ne, sve dok ga vi niste spomenuli.
Aguila vie nita nije rekao. Za minutu su stigli do nekih kua unutar ograde,
ali blizu ceste. Bosch je vidio betonsku graevinu slinu taglju, sa zatvorenim
garanim vratima. S obje strane graevine bili su korali, a u njima je vidio est bikova
u odvojenim pregradama. Nikoga nije bilo na vidiku.
- Uzgaja bikove za borbu - ree Aguila.
- uo sam. U ovim krajevima to donosi mnogo novaca?
- Sve iz sjemena nagraenog bika. El Temblar. Vrlo slavna ivotinja u
Mexicaliju. Bik koji je ubio Mesona, slavnog toreadora. Sad ivi ovdje i po volji hara
ranem, uzimajui junice kad mu se prohtije. Prvorazredna ivotinja.
- Drhtaj? - upita Bosch.
- Da. Kau da ovjek i zemlja drhte kad zvijer napada. To je legenda. Dobro je
poznata smrt Mesona od prije deset godina. Tog se dogaaja svake nedjelje prisjeaju
na trgu.
- A El Temblar slobodno tri onuda? Poput psa uvara ili tako neto. Poput
buldoga.

- Katkad ljudi stoje uz ogradu i ekaju ne bi li naas ugledali velianstvenu

ivotinju. Bikovi koji se otele iz njegova sjemena smatraju se najboljima u cijeloj Baji.
Zaustavite ovdje.
Bosch skrene u stranu. Opazio je da Aguila gleda na suprotnu stranu ceste
prema nizu skladita i postrojenja. Na nekima su se nalazili natpisi. Uglavnom na
engleskom. To su kompanije koje se koriste jeftinom meksikom radnom snagom i
plaaju niske poreze, a proizvode robu za Sjedinjene Drave. Ima proizvoaa
namjetaja, keramikih ploica, tvornica prekidaa i sklopki.
- Vidite li zgradu Mexitec namjetaja? - upita Aguila. - Druga graevina iza
toga, bez natpisa, to je EnviroBreed.
Zgrada je bila bijela, i Aguila je u pravu. Nije bilo nikakva natpisa ili nekog
drugog znaka koji bi ukazivao na to to se ondje dogaa. Okruivala ju je ograda
visoka tri metra s bodljikavom icom na vrhu. Znakovi na ogradi na dva su jezika
upozoravali da je elektrificirana i da se unutar ograde nalaze psi. Bosch nije vidio
nijednog psa, pa je zakljuio da ih vjerojatno putaju nou. Meutim, vidio je dvije
kamere na prednjim uglovima zgrade i nekoliko automobila parkiranih u dvoritu. Nije
vidio EnviroBreedove kombije, ali su dvoja garana vrata na prednjoj strani zgrade
bila zatvorena.
Bosch je morao pritisnuti dugme, rei zato je doao i podii svoju znaku
prema udaljenoj kameri prije nego to su se vrata na ogradi automatski otvorila.
Parkirao je kraj smeeg lincolna s kalifornijskom registracijom, te su se zaputili preko
pranjavog neasfaltiranog parkiralita prema vratima na kojima je pisalo URED.
Preao je rukom preko stranjeg dijela kuka i osjetio pitolj ispod jakne. Tek toliko da
se obodri. Vrata su se otvorila im je posegnuo za kvakom, a ovjek s kaubojskim
eirom, iji je obod bacao sjenu na njegovo lice puno oiljaka od akni i ogrubjelo od
sunca, iziao je i pripalio cigaretu. Bio je bijelac, a Bosch je pomislio da je to moda
voza kombija kojeg je vidio u Centru za istrebljenje u Los Angelesu.
- Posljednja vrata lijevo - ree ovjek. - eka vas.
- Tko nas eka?
- On.
ovjek sa eirom se nasmijei, a Bosch pomisli da bi mu se lice moglo
raspucati. Bosch i Aguila uu u drvom obloeni hodnik. Vodio je ravno prema
stranjem dijelu zgrade. Slijeva se nalazio maleni prijamni pult, a iza njega bila su
troja vrata. U dnu hodnika nalazila su se etvrta vrata. Mlada Meksikanka sjedila je za
prijamnim pultom i bez rijei zurila u njih. Bosch je kimnuo glavom te su se zaputili
prema stranjem dijelu. Prva vrata kraj kojih su proli bila su zatvorena, a na njima je
pisalo MPSD. Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Drava. Sljedea dvoja vrata
nisu imala nikakva natpisa. Na vratima u dnu hodnika nalazio se natpis s rijeima:
OPASNOST - RADIJACIJA NEZAPOSLENIMA ULAZ STROGO
ZABRANJEN
Harry je kraj vrata ugledao kuku na kojoj su visjele zatitne naoale i maske za
disanje. Otvorio je posljednja vrata s lijeve strane te su uli u maleno predsoblje u
kojem se nalazio tajniin stol, ali nije bilo tajnice.

- Ovamo, molim vas - zauje se neiji glas iz susjedne prostorije.

Bosch i Aguila stupe u veliki ured u ijoj se sredini nalazio golemi elini stol.
Za njim je sjedio mukarac u svijetloplavoj koulji. Neto je upisivao u dnevnik rada, a
na stolu se nalazila plastina alica kave koja se jo puila. Kroz aluzine na prozoru
iza njega dopiralo je dovoljno svjetlosti, tako da nije morao upaliti stolnu lampu.
Mogao je imati pedesetak godina, a u prosijedoj kosi vidjeli su se tragovi stare crne
boje za kosu. I on je bio Amerikanac.
ovjek nita nije rekao, ve je nastavio pisati. Bosch se osvrnuo naokolo i na
niskoj polici uza zid blizu stola ugledao konzolu s etiri ekrana zatvorenog
televizijskog sustava. Vidio je crnobijele prizore s ulaza i prednjih uglova. etvrti je
ekran bio vrlo mraan, a prikazivao je unutranjost prostorije za koju je Bosch
pretpostavio da slui za ukrcaj tereta. Vidio je bijeli kombi s otvorenim stranjim
vratima i dvatri ovjeka koji ukrcavaju velike bijele kutije.
- Da? - ree ovjek. Jo uvijek nije podigao pogled.
- Prilino jako osiguranje za muhe. Sad je podigao pogled.
- Kako, molim?
- Nisam znao da su tako vrijedne.
- to mogu uiniti za vas? - Bacio je nalivpero na stol i time pokazao da se
zbog Boscha zaustavljaju kotai meunarodne trgovine.
- Harry Bosch, policija Los...
- To ste rekli na ulazu. to mogu za vas uiniti?
- Doao sam razgovarati o jednom od vaih radnika.
- Ime? - Ponovno je uzeo nalivpero i vratio se radu na dnevniku.
- Znate to? ovjek bi mislio da e policajac koji prijee etiristo kilometara i
granicu, samo da bi postavio nekoliko pitanja, pobuditi barem malo zanimanja. Ali to
za vas ne vrijedi. To me uznemirava.
Nalivpero ovaj put jae udari i odbije se od stola u ko za smee.
- Policaje, nije me briga uznemirava li to vas ili ne. Imam poiljku osjetljive
robe koju moram poslati do etiri sata. Nemam vremena pokazivati zanimanje kakvo
vi mislite da zasluujete. Dakle, ako mi elite dati ime djelatnika, to jest, ako je uope
bio na djelatnik, odgovorit u na vaa pitanja.
- Kako to mislite, bio djelatnik?
- to?
- Upravo ste rekli bio.
- Pa?
- Pa, to to znai?
- Rekli ste... vi ste doli ovamo postavljati ta pitanja. Ja...
- A vae ime je?
- to?
- Kako se zovete?
ovjek zastane, posve zbunjen, i otpije malo kave. Potom ree:
- Znate, gospodine, ovdje nemate nikakvih ovlasti.

- Rekli ste, ako je uope bio na djelatnik, a ja nikad nisam spomenuo rije bio.
To me navodi na pomisao kako vi ve znate da razgovaramo o osobi koje vie nema.
Koja je mrtva.
- Samo sam pretpostavio, u redu. Ako policajac dolazi ovamo ak iz Los
Angelesa, pretpostavio sam da govorimo o mrtvom ovjeku. Ne pokuavajte mi
stavljati rijei... Ne moete upadati ovamo s tom znakom koja ne vrijedi koliko lim od
kojeg je napravljena kad prijeete granicu, i maltretirati me. Ne moram...
- elite nekoga tko ima ovlasti? Ovo je Carlos Aguila iz meksike Dravne
policije. Moete smatrati da on postavlja ista pitanja kao i ja.
Aguila kimne glavom, ali nita ne ree.
- Nije u tome stvar - ree ovjek. - Stvar je u tom tipinom amerikom
imperijalistikom sranju to ga donosite sa sobom. Meni se to ini vrlo neukusnim.
Zovem se Charles Ely. Ja sam vlasnik EnviroBreeda. Nita ne znam o ovjeku za
kojeg tvrdite da je ovdje radio.
- Nisam vam rekao njegovo ime.
- Nije vano. Razumijete li sada? Pogrijeili ste. Pogreno ste odigrali ovu igru.
Bosch iz depa izvadi fotografiju iz mrtvanice na kojoj je bio Gutierrez-Llosa
i gurne je preko stola. Ely nije dotaknuo fotografiju, ali ju je pogledao. Bosch na
njegovu licu nije opazio nikakvu reakciju. Tada Bosch spusti na stol odreske od
ekova. Isto. Nikakve reakcije.
- Zove se Fernal Gutierrez-Llosa - ree Bosch. - Najamni radnik. elim znati
kad je zadnji put bio ovdje i to je radio.
Ely izvadi nalivpero iz koa za smee i njime gurne fotografiju natrag prema
Boschu.
- Bojim se da vam ne mogu pomoi. O najamnim radnicima ne vodimo
evidenciju. Plaamo im ekovima koji glase "na donosioca" na kraju svakog radnog
dana. Ti se ljudi stalno izmjenjuju. Ne poznajem nijednog od njih. I vjerujem da smo
ve odgovorili na pitanja o tom ovjeku. Kapetanu Greni iz DP-a. Pretpostavljam da
u ga sada morati nazvati i vidjeti zato to nije bilo dovoljno.
Bosch je poelio pitati misli li na isplatu to ju je dao Greni ili na informacije.
No suzdrao se jer bi se to vratilo Aguili. Umjesto toga ree:
- Uinite to, gospodine Ely. U meuvremenu bi se moda netko drugi ovdje
mogao sjetiti toga ovjeka. Malo u pogledati naokolo.
Ely se odmah uzrujao.
- Ne, gospodine, neete slobodno lutati ovim postrojenjem. Dijelovi ove
zgrade koriste se za ozraivanje materijala te se smatraju opasnima i zabranjenima za
sve osim za ovlateno osoblje. Druga su podruja pod nadzorom Ministarstva
poljoprivrede SAD-a i namijenjena za karantenu. Nikome nije doputen pristup.
Ponavljam, ovdje nemate nikakvih ovlasti.
- Tko je vlasnik EnviroBreeda, Ely? - upita Bosch. ini se da je promjena
teme iznenadila Elyja.
- Tko? - promuca.
- Tko je vlasnik, Ely?

- Ne moram odgovoriti na to. Nemate...

- ovjek sa suprotne strane ulice? Je li papa taj ovjek? Ely ustane i pokae
prema vratima.
- Ne znam o emu govorite, ali znam da odlazite. Obratit u se meksikom
DP-u, amerikim i meksikim vlastima. Vidjet emo ele li da policija Los Angelesa
ovako postupa u stranoj zemlji.
Bosch i Aguila vrate se u hodnik i zatvore vrata. Harry se trenutak zadrao
ondje i oslukivao hoe li uti zvuk telefona ili koraka. Nita nije uo, a tada se
okrenuo prema vratima u dnu hodnika. Pritisnuo je kvaku. Vrata su bila zakljuana.
Pred vratima s natpisom MPSD nagnuo je glavu i oslunuo, ali nita nije uo.
Otvorio je vrata bez kucanja, a ovjek na kojem se jasno vidjelo da je birokrat podigao
je pogled s malenog drvenog pisaeg stola. Prostorija je bila otprilike etiri puta manja
od Elvjeva ureda. ovjek je na sebi imao bijelu koulju kratkih rukava i tanku plavu
kravatu. Imao je kratko podianu sijedu kosu, brkove to su podsjeali na kraj etkice
za zube i sitne, mrtve oi koje su gledale iza bifokalnih naoala to su mu stiskale
ruiaste sljepoonice. Na plastinoj ploici na depu pisalo je njegovo ime: Jerry
Dinsmore. Na masnom papiru na njegovu stolu nalazio se do polovice pojeden burrito
s grahom.
- Mogu li vam pomoi? - ree s punim ustima. Bosch i Aguila udu u
prostoriju.
Bosch mu je pokazao svoju iskaznicu i dopustio mu daje dobro pogleda. Potom
je fotografiju iz mrtvanice stavio na stol kraj burrita. Dinsmore ju je pogledao,
umotao u papir svoj dopola pojeden obrok i spremio ga u ladicu.
- Poznajete li ga? - upita Bosch. - Samo rutinska provjera. Rije je o zaraznoj
bolesti. ovjek ju je donio sa sobom u Los Angeles i ondje umro. Pratimo njegovo
kretanje tako da se svi s kojima je bio u doticaju mogu cijepiti. Jo uvijek imamo
dovoljno vremena. Nadamo se.
Dinsmore je sada mnogo sporije vakao hranu. Pogledao je fotografiju, a zatim
se preko naoala zagledao u Boscha.
- Je li on bio jedan od ljudi koji su ovdje radili?
- Mislimo da jest. Provjeravamo sve stalne djelatnike. Mislili smo da ete ga
moda prepoznati. O tome koliko ste mu se pribliili ovisi je li vam potrebna
karantena.
- Pa, ja se nikad ne pribliavam radnicima. Nisam u opasnosti. No o kakvoj to
bolesti govorite? Ne vidim zato bi PLA... ovaj ovjek izgleda kao da ga je netko
premlatio.
- ao mi je, gospodine Dinsmore, to je povjerljivo dok ne utvrdimo prijeti li
vam opasnost. Ako prijeti, pa, tada emo morati poloiti karte na stol. Dakle, kako to
mislite da se nikad ne pribliavate radnicima? Zar vi niste inspektor u ovom
postrojenju?
Bosch je oekivao da e Ely svakog trenutka uletjeti u prostoriju.
- Ja jesam inspektor, ali me zanima samo konani proizvod. Pregledavam
uzorke ba iz transportnih kutija. Potom zapeatim kutije. To se obavlja u otpremnoj

prostoriji. Morate imati na umu da je ovo privatna tvrtka, pa ja nemam slobodan

pristup u laboratorije za uzgoj ili sterilizaciju. Stoga se ne kreem meu radnicima.
- Spomenuli ste uzorke. Znai li to da ne pregledavate sve kutije?
- Ne znai. Ne pregledavam sve cilindre s liinkama u svakoj od transportnih
kutija, ali pregledavam i zapeaujem kutije. Ne vidim kakve to veze ima s tim
ovjekom. On nije...
- Ni ja to ne vidim. Nije vano. Niste u opasnosti. Dinsmoreove se sitne oi
neznatno raire. Bosch mu namigne kako bi ga jo vie zbunio. Pitao se je li Dinsmore
dio onoga to se ovdje dogaa ili nita ne zna. Rekao mu je neka se vrati svom burritu,
a tada se on i Aguila vrate na hodnik. Ba u tom trenutku otvorila su se vrata u dnu
hodnika i na njima se pojavio Ely. Skinuo je s lica masku za disanje i zatitne naoale i
zaletio se hodnikom prema njima, a kava se prolijevala preko ruba plastine alice.
- elim da vas dvojica nestanete odavde, osim ako nemate sudski nalog.
Ve je stigao do Boscha, a lice mu se zajapurilo od srdbe. Moda je takvim
nastupom zastraivao ostale, ali Bosch nije bio impresioniran. Pogledao je u ovjekovu
alicu kave i nasmijeio se kad je maleni djeli slagalice doao na svoje mjesto. U
eluanom sadraju Juana Neznanca #67 bilo je kave. Tako je progutao vonu muhu
koja je Boscha dovela ovamo. Ely je slijedio njegov pogled i opazio vonu muhu koja
je plutala na povrini vrue tekuine.
- Jebene muhe - ree.
- Znate - ree Bosch - vjerojatno u nabaviti taj sudski nalog.
Nije mu nita drugo padalo na pamet, a nije Elyju elio priutiti zadovoljstvo
da ga izbaci. On i Aguila krenuli su prema vratima.
- Ne raunajte na to - ree Ely. - Ovo je Meksiko. Ovdje ba nita ne znaite.
23.
Bosch je stajao kraj prozora svoje sobe na drugom katu hotela Colorado na
Calzado Justo Sierra i promatrao dio Mexicalija koji je mogao vidjeti. S lijeve strane
pogled mu je zastiralo drugo krilo hotela. No gledajui nadesno vidio je da su ulice
zakrene automobilima i ivopisnim autobusima to ih je prije vidio. uo je kako
negdje svira mariachi sastav. U zraku se osjeao miris masnoe za prenje to je
dopirao iz oblinjeg restorana. Nebo iznad ruevna grada bilo je grimizno i crveno od
svjetlosti dana, koji se gasio. U daljini je mogao vidjeti zgrade sudskog centra i, blizu
njih s desne strane, kruni oblik stadiona. Plaa de los Toros.
Prije dva sata nazvao je Corva u Los Angeles, ostavio mu svoj broj i adresu, a
sad je ekao da mu se javi njegov ovjek u Mexicaliju, Ramos. Odmaknuo se od
prozora i pogledao telefon. Znao je da je vrijeme i za druge telefonske razgovore, ali je
oklijevao. Uzeo je pivo iz vjedrice s ledom na komodi i otvorio ga. Ispio je etvrtinu i
sjeo na krevet kraj telefona.
Na njegovoj kunoj automatskoj sekretarici bile su tri poruke, sve od Poundsa i
sve su glasile isto: "Nazovi me."

Ali nije ga nazvao. Umjesto toga, najprije je nazvao Odjel za umorstva. Bila je
subotnja veer, ali vjerojatno e svi jo biti na radnome mjestu zbog Portera. Javio mu
se Jerry Edgar.
- Kakva je situacija?
- Sranje, ovjee, mora doi ovamo. - Govorio je vrlo tihim glasom. - Svi te
trae. OPU radi na sluaju pa ne znam tono to se dogaa. Ja sam samo jedan od
potrkala. Ali mislim, ovaj... ne znam, ovjee.
- to? Reci mi.
- Kao da misle da si ti ubio Portera ili si sljedei na redu. Teko je procijeniti
to rade ili misle.
- Tko je ondje?
- Svi. Ovo je zapovjedno mjesto. Irving se sada nalazi u kutiji s Devedeset
osmicom.
Bosch je znao kako nee moi dopustiti da ovo potraje. Mora se javiti u
postaju. Moda je ve sam sebi nanio nepopravljivu tetu.
- U redu - ree. - Nazvat u ih. Najprije moram obaviti jedan drugi telefonski
poziv. Hvala ti.
Bosch spusti slualicu i utipka drugi broj, nadajui se da ga je dobro zapamtio i
da e ona biti kod kue. Bilo je gotovo sedam sati pa je pomislio da je moda izila na
veeru, ali se ipak javila poto je telefon esti put zazvonio.
- Bosch je. Je li ovo lo trenutak?
- to eli? - upita Teresa. - Gdje si? Svi te trae, zna.
- uo sam. Ali nisam u gradu. Samo sam nazvao, jer sam uo da su nali mog
prijatelja Lucijusa Portera.
- Da, jesu. ao mi je. Upravo sam se vratila s obdukcije.
- Da, pretpostavio sam da e je ti obaviti. Uslijedila je tiina, a tada ona ree:
- Harry, zato imam osjeaj da eli... Da me zove samo zato jer ti je on bio
prijatelj?
- Pa...
- O, sranje! Zar opet zapoinjemo?
- Ne. Samo bih elio znati kako je ubijen, to je sve. Bio mi je prijatelj. Radio
sam s njim. Nije vano.
- Ne znam zato ti doputam da mi to radi. Sranje. Meksika kravata, Harry.
Evo, jesi li zadovoljan? Jesi li dobio ono to si elio?
- Garota?
- Da. elina ica na krajevima omotana oko dva drvena klina. Sigurna sam da
si to ve vidio. Hou li sutra i o ovome itati u Timesu?
utio je dok nije bio siguran da je zavrila. Pogledao je prema otvorenom
prozoru i vidio da je dnevna svjetlost posve nestala. Nebo je imalo boju tamnocrvenog
vina. Pomislio je na ovjeka u Poe's klubu. Tri suze.
- Jeste li napravili uspo...
- Usporedbu sa sluajem Jimmyja Kappsa? Da. Mi smo mnogo ispred tebe, ali
to e biti gotovo tek za nekoliko dana.

- Kako to?
- Jer treba toliko vremena za testiranje drvenih vlakana na drkama i analizu
primjesa u ici. Meutim, obavili smo analizu presjeka ice. To prilino obeava.
- A to znai?
- Znai da izgleda kako je ica garote upotrijebljene za umorstvo Portera
odrezana od istog komada ice kao i ona kojom je umoren Kapps. Krajevi se slau. To
nije sto posto sigurno, jer slina klijeta ostavljaju sline tragove rezanja. Zato emo
obaviti usporedbu metalnih primjesa. Znat emo za nekoliko dana.
Djelovala je vrlo slubeno. udilo ga je to se jo uvijek ljuti na njega. inilo
se da televizijski izvjetaji od predhodne veeri govore njoj u prilog. Nije znao to bi
rekao. Ranije mu je bilo ugodno s njome u krevetu, a sad osjea nervozu samo dok
razgovaraju telefonom.
- Hvala, Teresa - konano e on. - Vidjet emo se.
- Harry? - ree Teresa prije nego to je uspio spustiti slualicu.
- Da?
- Mislim da me vie ne bi trebao zvati kad se vrati. Najbolje je da na odnos
bude na profesionalnoj razini. Ako se vidimo u dvorani za obdukcije, onda u redu. Ali
neka ostane na tome.
Nita nije rekao.
- U redu?
- Svakako.
Spustili su slualice. Bosch je nekoliko minuta nepomino sjedio. Na koncu je
ponovno podigao slualicu i nazvao izravni broj staklene kutije. Pounds se odmah
javio.
- Ovdje Bosch.
- Gdje si?
- U Mexicaliju. Ostavio si mi poruke?
- Zvao sam hotel koji si spomenuo u snimljenoj poruci. Rekli su da se ondje
uope nisi pojavio.
- Odluio sam odsjesti s druge strane granice.
- Prekini s glupostima. Porter je mrtav.
- to! - Bosch se svim silama trudio da to zvui iskreno. -to se dogodilo?
Juer sam ga vidio. On...
- Prestani s glupostima, Bosch. to radi ondje dolje?
- Rekao si mi neka poem onamo kamo me sluaj odvede. Odveo me ovamo.
- Nikad ti nisam rekao da poe u Meksiko. - Vikao je. - elim da si ovdje prije
deset minuta. Ovo ne izgleda dobro za tebe. Imamo barmena koji je spreman
prisegnuti na Krista da si ti krivac. On... ekaj malo.
- Bosch - zauje se novi glas na liniji. - Ovdje efov zamjenik Irving. Gdje se
tono nalazite?
- U Mexicaliju.
- elim vas vidjeti u svom uredu sutra ujutro u osam. Bosch nije oklijevao.
Znao je da ne smije pokazati nikakvu slabost.

- Nee moi, efe. Ovdje imam nekih nesvrenih poslova za koje mi treba
barem jo sutranji dan.
- Ovdje govorimo o umorstvu kolege policajca, detektive. Ne znam jeste li
toga svjesni, ali moda ste i sami u opasnosti.
- Znam to radim. Umorstvo kolege policajca dovelo me ovamo. Sjeate se? Ili
zar Moore nije vaan?
Irving je to ignorirao.
- Ogluujete se na moju izriitu naredbu da se vratite?
- Gledajte, efe, nije me briga to vam govori neki barmen, vi znate da ja nisam
poinitelj.
- To nisam ni rekao. No vae rijei pokazuju da o tome znate vie no to bi
trebali znati ako niste umijeani.
- Samo kaem da su odgovori na mnoga pitanja, o Mooreu, Porteru i ostalima,
ovdje dolje. Sve je ovdje dolje. Ostajem.
- Detektive Bosch, pogrijeio sam kad je rije o vama. Ovaj put sam vam dao
mnogo prostora, jer mi se uinilo da u vama opaam promjenu. Sad vidim da sam
pogrijeio. Opet ste me prevarili. Vi...
- efe, ja radim svoj...
- Ne prekidajte me! Moda ete se ogluiti o moju izriitu naredbu da se
vratite, ali da me niste prekidali. Kaete da se ne elite vratiti. Dobro. Nemojte. Ali
moe se dogoditi da se nikad ovamo ne vratite, Bosch. Razmislite o tome. Ono to ste
imali ranije, nee vas ekati kad se vratite.
Nakon to je Irving spustio slualicu, Bosch je uzeo drugu bocu piva iz
vjedrice, pripalio cigaretu i priao prozoru. Nije se bojao Irvingovih prijetnji. Ne
previe. Vjerojatno e ga nakratko suspendirati, moda najvie pet dana. S tim se moe
nositi. Ali Irving nee premjestiti Boscha. Kamo bi ga mogao poslati? Nema mnogo
mjesta niih od hollywoodske postaje. Bosch je razmiljao o Porteru. Dosad je to uspio
odgoditi, izbaciti iz glave. No sad je morao razmiljati o Porteru. Zadavljen icom,
ostavljen u kontejneru za smee. Siroti kopilan. No neto Boschu nije doputalo da
suosjea s mrtvim policajcem. Nita u svemu tome nije ga dirnulo u srce onako kako je
mislio da hoe, ili bi trebalo. To je bio alostan zavretak ivota. Ali on nije osjeao
saaljenje. Porter je poinio fatalne pogreke. Bosch je obeao sebi da on to nee
uiniti i da e poi dalje.
Pokuao se usredotoiti na Zorrilla. Harry je bio siguran da upravo papa
upravlja dogaajima, da je on poslao ubojicu neka poisti labave konie. Ako je
vjerojatno da je isti ovjek ubio Kappsa i Portera, onda je lako dodati i Moorea kao
rtvu. A moda ak i Fernala Gutierrez-Llosu. ovjek s tri suze. Moe li se sada
odbaciti sumnja na Dancea? Bosch je mislio da ne moe. Moda je Dance bio potreban
da bi namamio Moorea u Skrovite. Njegovo ga razmiljanje uvjerilo da dobro postupa
kad ostaje ovdje. Odgovori su tu, a ne u Los Angelesu.
Poao je do svoje torbe za spise koja je bila na komodi i izvadio zatvorsku
fotografiju Dancea. Nalazila se u dosjeu koji je Moore sastavio. Promatrao je
namrteno lice mladog ovjeka koji je jo uvijek imao djeako lice i izblijedjelu plavu

kosu. elio bi se popeti ljestvama, pa je doao juno od granice kako bi se izborio za

sebe. Bosch je shvatio da se Dance nee lako uklopiti u sredinu ako je doao u
Mexicali. Netko mu mora pomagati.
Trgnuo se kad je zauo kucanje na vratima. Bosch tiho odloi bocu i uzme
pitolj s nonog ormaria. Kroz pijunku je vidio mukarca tridesetih godina, tamne
kose i gustih brkova. Nije bio konobar koji je ranije donio pivo.
- Si?
- Bosch. Ja sam Ramos.
Bosch je otvorio vrata, ali nije skinuo lanac, te je pitao ovjeka neka mu
pokae osobnu iskaznicu.
- ali se? Ovdje ne nosim iskaznicu. Pusti me unutra. Corvo me poslao.
- Kako bih ja to mogao znati?
- Jer si prije dva sata nazvao Operacije u Los Angelesu i ostavio svoju adresu.
Kaem ti, postanem jebeno paranoian ako sve ovo moram objanjavati dok stojim na
hodniku.
Bosch zatvori vrata, skine lanac i ponovno ih otvori. Zadrao je pitolj u ruci,
ali ga je spustio niz bok. Ramos proe kraj njega u sobu. Prie prozoru i pogleda van,
a zatim se okrene i pone etkati kraj kreveta.
- Vani odvratno smrdi - ree. - Netko priprema tortille ili neko slino sranje.
Ima li jo piva? I usput reeno, ako te federalesi uhvate s tom stvaricom, mogao bi
imati problema oko povratka preko granice. Kako to da nisi ostao u Calexicu kako ti je
Corvo rekao, ovjee?
Da nije bio policajac, Bosch bi pomislio da je pod jakim utjecajem kokaina. No
zakljuio je da je zacijelo rije o neem drugom, neemu o emu on jo nita ne zna, a
Ramosa silno uzbuuje. Bosch podigne slualicu i narui est boca piva. Ni u jednom
trenutku nije skidao pogleda s ovjeka u sobi. Kad je spustio slualicu, gurnuo je
pitolj za pojas i sjeo na stolicu kraj prozora.
- Nisam se elio gnjaviti s kolonama na granici - ree odgovarajui na jedno od
mnogih Ramosovih pitanja.
- eli rei da nisi elio vjerovati Corvu. Ne zamjeram ti. Nije da mu ja ne
vjerujem. Vjerujem mu. No shvaam potrebu ovjeka da ide vlastitim putem. Ionako
ovdje imaju bolju hranu. No, Calexico, to je divlji gradi. To je jedno od onih mjesta...
Nikad ne zna kakva se sranja dogaaju. Nae li se u takvome mjestu na pogrenoj
strani, nastradao si, ovjee. Meni se ovdje vie svia. Jesi li jeo?
Bosch je na trenutak pomislio na ono to je Sylvia Moore rekla o crnom ledu.
Ramos je jo uvijek etkao sobom, a Bosch je opazio da za pojasom ima dva
elektronika pagera. Agent je zbog neega bio krajnje uzbuen. Bosch je u to bio
siguran.
- Ve sam jeo - ree Bosch i primakne stolicu prozoru, jer se u sobi poeo
osjeati zadah agentova tijela.
- Znam najbolja kineska jela u dvije zemlje. Mogli bismo skoknuti onamo na...
- Hej! Ramos, sjedni. ini me nervoznim. Samo sjedni i reci mi to se dogaa.

Ramos se osvrne oko sebe kao da prvi put vidi sobu. Povue stolicu od zida
kraj vrata i zajai je nasred sobe, oslanjajui se rukama na naslon.
- Dogaa se to, ovjee, da nismo ba impresionirani onim sranjem to si ga
danas izveo u EnviroBreedu.
Bosch se udio kako agent Slube protiv droge tako mnogo zna u tako kratkom
vremenu, ali je nastojao da to ne pokae.
- To uope nije bilo mudro - nastavi Ramos. - Zato sam doao ovamo rei ti
neka prekine s postupcima na svoju ruku. Corvo mi je rekao da je to tvoj nain, ali
nisam oekivao da u to tako brzo vidjeti.
- U emu je problem? - ree Bosch. - To je bio moj trag. Prema onome to je
Corvo rekao, vi momci niste nita znali o tome mjestu. Poao sam onamo kako bih ih
malo protresao. To je sve.
- Ti se ljudi ne tresu, Bosch. To ti govorim. Sad gledaj, dosta smo rekli. Samo
sam elio rei to to sam imao i vidjeti na emu jo radi, osim na onome mjestu s
kukcima. Zapravo te pitam to radi ovdje?
Prije nego to je Bosch mogao odgovoriti, zaulo se glasno kucanje na vratima,
a SPD-in agent je skoio sa stolice i odmah se postavio u uei poloaj.
- To je posluga u sobu - ree Bosch. - to ti je?
- Uvijek sam ovakav prije napada.
Bosch ustane radoznalo promatrajui SPD-ina agenta i poe prema vratima.
Kroz pijunku je vidio istog ovjeka koji je ranije donio dva piva. Otvorio je vrata,
platio i dao Ramosu bocu piva.
Ramos je ispio pola boce prije nego to je ponovno sjeo. Bosch je ponio pivo
do svoje stolice.
- Kako to misli, prije napada?
- Pa - ree Ramos nakon jo jednog gutljaja. - Ono to si dao Corvu bile su
korisne informacije. Ali tada si to uprskao kad si danas ondje glumio kauboja. Gotovo
si zajebao stvar.
- To si ve rekao. to ste otkrili?
- EnviroBreed. Provjerili smo informacije i to je pun pogodak. Uli smo u trag
vlasnitvu preko niza fiktivnih vlasnika i doli do ovjeka po imenu Gilberto Ornelas.
To je poznato drugo ime za tipa po imenu Fernando Ibarra, jednog od Zorrillovih ljudi.
Radimo s federalesima na dobivanju naloga za pretres. U ovom sluaju surauju. Ovaj
novi dravni odvjetnik to ga imaju ovdje dolje je ist i opak. Radi s nama. Dakle, doi
e do velikog napada, ako dobijemo odobrenje.
- Kad e znati?
- Svakog trenutka. Samo se jo jedan dio mora uklopiti.
- Koji to?
- Ako prevozi crni led preko granice u EnviroBreedovim poiljkama, kako ga
prebacuje s ranca u postrojenje s kukcima? Vidi, promatrali smo ran, pa bismo to
zacijelo vidjeli. I prilino smo sigurni da se stvar ne proizvodi u EnviroBreedu. Previe
je malen, onuda se mota previe ljudi, preblizu je cesti, i tako dalje, i tako dalje. Svi
pokazatelji govore da se proizvodi na ranu. Pod zemljom, u nekakvom bunkeru.

Imamo snimke iz zraka koje pokazuju promjene temperature izazvane ventilacijom. U

svakom sluaju, pitanje je kako to prebacuju na drugu stranu ceste do EnviroBreeda?
Bosch je razmislio o onome to je Corvo rekao u Sedmici. Kako se sumnja da
je Zorrillo pomogao u financiranju tunela to je prolazio ispod granice u Nogalesu.
- Ne prebacuju preko ceste, ve ispod ceste.
- Tono - ree Ramos. - Nai dounici u ovom trenutku rade na tome. Kad
dobijemo potvrdu, dobit emo i odobrenje dravnog odvjetnika, a tada ulazimo.
Istodobno napadamo ran i EnviroBreed. Zajednika operacija. Dravni odvjetnik alje
saveznu miliciju. Mi aljemo EZOTL.
Bosch je mrzio sve kratice to su ih tako voljele agencije za provoenje zakona
i reda, ali je ipak pitao to znai EZOTL.
- Ekipa za otkrivanje tajnih laboratorija. Ti su momci jebene ninje.
Bosch je razmislio o svemu to je uo. Nije shvaao zato se sve tako brzo
dogaa. Ramos je neto izostavio. Jamano ima novih podataka o Zorrillu.
- Vidjeli ste ga, zar ne? Zorrilla. Ili ga je netko drugi vidio.
- Shvatio si. I onu drugu bijelu vjevericu koju si doao ovamo traiti. Dancea.
- Gdje? Kada?
- Imamo dounika unutar ograde koji je obojicu vidio izvan glavnog imanja;
jutros su pucali u ciljeve. I tada smo...
- Koliko je bio blizu? Dounik?
- Dovoljno blizu. Ne toliko da bi mogao rei Kako ste, gospodine Papa, ali
dovoljno blizu da bi ga identificirao.
Ramos se glasno nasmije i ustane kako bi uzeo jo jedno pivo. Dobacio je bocu
Boschu, koji jo nije popio ni prvo pivo.
- Gdje je bio? - upita Bosch.
- Kriste, tko zna? Vano mi je samo to da se vratio i da e biti ondje kad ekipa
EZOTL onamo upadne. I usput reeno, bit e bolje da taj pitolj ne ponese sa sobom,
jer efederalesi i tebe uhititi. Ekipi EZOTL doputaju nositi oruje kao osobitu
povlasticu, ali to je sve. Dravni odvjetnik e to potpisati. Boe, nadam se da tog
ovjeka nikad nee kupiti ili ubiti. U svakom sluaju, kao to sam rekao, ako ele da
ima pitolj, dat e ti neto iz svojih vlastitih zaliha.
- A kako u ja znati kad e biti akcija?
Ramos je jo uvijek stajao. Trgnuo je glavom unatrag i ispraznio pola boce
piva. Njegov je zadah posve ispunio sobu. Bosch je primaknuo bocu ustima i nosu
kako bi osjetio miris piva, a ne SPD-ina agenta.
- Javit emo ti - ree Ramos. - Uzmi ovo i ekaj. Dobacio je Boschu jedan od
pagera to ih je nosio za pojasom.
- Nosi to uza se, a ja u ti javiti kad budemo spremni za pokret. Bit e to
uskoro. Barem prije Nove godine, nadam se. Moramo djelovati. Nikad se ne zna
koliko e se na cilj ovaj put zadrati na mjestu.
Dokrajio je pivo i spustio bocu na stol. Nije uzeo drugu. Sastanak je zavrio.
- to je s mojim partnerom? - upita Bosch.

- Tko, Meksikanac? Zaboravi. On je Dravna policija. Ne smije mu govoriti o

ovome, Bosch. Papa ima DP i druge mjesne organe na svom platnom popisu. To je
sigurno. Ondje nikome ne smije vjerovati, nikome nita rei. Samo nosi pager, kao to
sam ti rekao, i ekaj moj signal. Poi gledati borbe s bikovima. Zadravaj se oko
bazena ili tako neto. Do vraga, ovjee, pogledaj se. Dobro bi ti dolo malo boje.
- Poznajem Aguilu bolje nego tebe.
- Jesi li znao da radi za ovjeka koji je redoviti Zorrillov gost svake nedjelje na
borbama s bikovima?
- Ne - ree Bosch. Pomisli na Grenu.
- Jesi li znao da ako netko eli postati detektiv u meksikoj Dravnoj policiji,
onda to napredovanje u slubi mora kupiti u prosjeku za dvije tisue dolara, a ne
temelji se ni na kakvim istraiteljskim sposobnostima?
- Ne.
- Znam da nisi. Ali ovdje je tako. To mora shvatiti. Nikome ne vjeruj. Moda
radi s posljednjim potenim policajcem u Mexicaliju, ali zato da ti ivot ovisi o
tome?
Bosch kimne glavom i ree:
- Jo samo jedno! elio bih sutra doi i pogledati vae knjige s fotografijama.
Imate li Zorrillove ljude?
- Veinu. to eli?
- Traim ovjeka s tri tetovirane suze. On je Zorrillov ubojica. Juer je u Los
Angelesu ubio jo jednog policajca.
- Isuse! U redu, ujutro me nazovi na ovaj broj. Pobrinut emo se za to. Ako ga
prepoznas, javit emo to dravnom odvjetniku. To e nam pomoi da dobijemo
odobrenje.
Dao je Boschu karticu na kojoj se nalazio samo telefonski broj, nita vie. Tada
je otiao. Harry je vratio lanac na vrata.
24.
Bosch je sjedio na krevetu sa svojim pivom i razmiljao o ponovnom
pojavljivanju Zorrilla. Pitao se gdje je bio i zato je uope odlazio iz sigurnosti svog
rana. Harry se bavio idejom daje Zorrillo moda bio u Los Angelesu, te da je bila
potrebna njegova nazonost da bi se Moorea namamilo u motelsku sobu gdje je
zavrio na podu u kupaonici. Moda je Zorrillo jedini zbog kojega bi Moore poao
onamo.
Otri zvuk kripanja konica i praska metala zauo se kroz prozor. Prije no to
je Bosch uspio ustati, zauo je svau s ulice. Rijei su postajale otrije sve dok nisu
poeli s prijetnjama, a vikali su tako brzo da ih Bosch nije mogao razumjeti. Priao je
prozoru i ugledao dva mukarca kako poput pijetlova stoje kraj svojih automobila.
Jedan se sa stranje strane zabio u drugoga.
Kad se okrenuo, opazio je bljesak plave svjetlosti sa svoje lijeve strane. Prije
no to je stigao pogledati, boca se u njegovoj ruci raspala, a pivo i staklo razletjelo se

na sve strane. Instinktivno je koraknuo unatrag, bacio se preko kreveta i spustio na

pod. Pripremio se za sljedei hitac, ali ga nije bilo. Naglo su mu se ubrzali otkucaji
srca i osjetio je poznati nalet mentalne bistrine to se javlja samo u situacijama kad se
radi o ivotu i smrti. Puzao je po podu do stola i izvukao iz zida utika lampe, pa je
soba utonula u mrak. Kad je posegnuo prema stoliu za pitoljem, uo je kako se dva
automobila udaljavaju. Krasna namjetaljka, pomislio je, ali promaili su.
Primaknuo se prozoru i polako ustao priljubivi se leima uza zid. Cijelo je
vrijeme razmiljao kako je bio glup kad je doslovno pozirao na prozoru. Virnuo je kroz
prozor prema mjestu na kojem je vjerovao da je vidio bljesak. Ondje nije bilo nikoga.
Prozori nekoliko drugih soba bili su otvoreni, te je bilo nemogue odrediti odakle je
stigao hitac. Bosch se okrenuo prema unutranjosti svoje sobe i vidio oteeno
uzglavlje kreveta na mjestu gdje je udarilo zrno. Zamislivi liniju od mjesta udara,
preko poloaja u kojem je drao bocu i zatim kroz prozor, usredotoio se na otvoreni,
ali zamraeni prozor na etvrtom katu drugoga krila hotela. Ondje nije vidio nikakvoga
kretanja, osim blagog njihanja zavjese na povjetarcu. Na koncu je stavio pitolj za
pojas i iziao iz sobe. Odjea mu je zaudarala po pivu, a maleni djelii stakla zabili su
mu se u koulju i bockali mu kou. Znao je da ima barem dvije posjekotine od stakla.
Jednu na vratu i jednu na desnoj ruci u kojoj je drao bocu. Dok je hodao, primaknuo
je ozlijeenu ruku rani na vratu.
Procijenio je da otvoreni prozor pripada etvrtoj sobi na etvrtom katu. Izvukao
je pitolj i uperio ga preda se dok se polako kretao hodnikom etvrtoga kata. Pitao se
treba li naglo udariti nogom u vrata i tako ih otvoriti, ali je otkrio da se time uzalud
optereuje. Svjei povjetarac je s prozora puhao ravno kroz otvorena vrata sobe 504.
Soba je bila u mraku, pa je Bosch znao da e se njegova prilika ocrtavati na
svjetlosti iz hodnika. Stoga je odmah pritisnuo prekida na ulazu i brzo proao kroz
vrata. Svojim je pitoljem pokrivao cijelu sobu, ali je shvatio da je prazna. U zraku se
osjeao miris baruta. Harry je pogledao kroz prozor i slijedio zamiljenu liniju prema
svom prozoru na drugom katu. Bilo je lako pucati. Tada je zauo kripu guma i vidio
stranja svjetla velike limuzine to je kretala s hotelskog parkiralita i odjurila u mrak.
Bosch stavi pitolj za pojas i pokrije ga kouljom. Brzo se osvrne prostorijom
kako bi vidio je li onaj koji je pucao neto ostavio za sobom. Za oko mu je zapeo
bakreni odsjaj neega na plahti, tono na mjestu gdje je zavuena ispod jastuka.
Izvukao je plahtu i ondje naao ahuru metka izbaenog iz puke trideset dva. Iz ladice
stola izvadio je omotnicu i u nju stavio ahuru.
Poto je iziao iz sobe 504 da se zaputi hodnikom, nitko nije virnuo kroz vrata,
nije dotrao hotelski detektiv i nije se ulo zavijanje policijskih sirena iz daljine. Nitko
nita nije uo, osim moda zvuk razbijanja boce. Bosch je znao da je oruje iz kojeg je
pucano na cijevi imalo priguiva zvuka. Tko god da je to bio, nije urio i ekao je
pravi trenutak za taj jedan hitac. Ali promaio je. Je li to bilo namjerno? Zakljuio je
da nije, jer pucati tako blizu s namjerom da se promai previe je riskantno.
Jednostavno je imao sree. Njegovo okretanje od prozora u posljednjem trenutku
vjerojatno mu je spasilo ivot.

Bosch se zaputio natrag u svoju sobu kako bi izvadio zrno iz zida, previo rane i
otiao iz hotela. Putem je poeo trati kad je shvatio da mora upozoriti Aguilu.
Stigavi u sobu, brzo je u lisnici potraio komadi papira na kojem je Aguila
napisao svoju adresu i telefonski broj. Aguila se gotovo odmah javio.
- Bueno.
- Bosch je. Netko je upravo pucao u mene.
- Da. Gdje? Jesi li ozlijeen?
- Dobro sam. U mojoj sobi. Pucali su kroz prozor. Zovem kako bih te upozorio.
-Da?
- Danas smo bili zajedno, Carlose. Ne znam ele li samo mene ili obojicu. Jesi
li dobro?
- Da, jesam.
Bosch shvati da nema pojma ima li Aguila obitelj ili je sam. Zapravo, malo to
zna o njemu, osim prie o njegovim precima.
- to e uiniti? - upita Aguila.
- Ne znam. Odlazim odavde...
- Onda doi ovamo.
- U redu, da... Ne. Moe li ti doi ovamo? Neu biti ovdje, ali elio bih da
sazna sve to moe o osobi koja je uzela sobu 504. Odande je doao hitac. Ti e
dobiti informacije lake nego ja.
- Sad kreem.
- Nai emo se kod tebe. Najprije moram neto obaviti.
Mjesec nalik na osmijeh make iz Aliceine zemlje uda visio je nad runim
obrisima industrijske zone u Val Verdeu. Bilo je deset sati. Bosch je sjedio u svom
automobilu ispred tvornice namjetaja Mexitec. Bio je oko dvjesto metara udaljen od
EnviroBreeda i ekao da posljednji automobil ode iz postrojenja za kukce. Ondje se
jo nalazio smei lincoln, a Bosch je pretpostavio da pripada Elyju. Na sjedalu kraj
Boscha nalazila se vreica s onim to je bio kupio. Miris peene svinjetine ispunjavao
je automobil, te je Bosch spustio staklo na prozoru.
Dok je promatrao EnviroBreed, jo uvijek je teko disao, a adrenalin je poput
amfetamina i dalje tekao njegovim arterijama. Znojio se iako je veernji zrak bio
prilino svje. Razmiljao je o Mooreu i Porteru i ostalima. Ne ja, pomislio je. Ne ja.
U 10 i 15 vidio je kako se otvaraju vrata EnviroBreeda i kako izlazi neki
mukarac, a uz njega su se nalazile dvije crne prilike. Ely. Psi. Tamne prilike
poskakivale su oko njega dok je hodao. Ely je uto razbacao neto po parkiralitu, ali su
psi ostali kraj njega. Potom je pljesnuo dlanom po boku i viknuo: - Klopa! - Psi su
potrali jedan za drugim tamo i onamo borei se oko onoga to je Ely bacio.
Ely je uao u lincoln. Poslije nekoliko trenutaka Bosch je vidio kako su se
upalila stranja svjetla i automobil je krenuo unatrag sa svog mjesta na prednjem dijelu
parkiralita. Bosch je gledao kako farovi krue parkiralitem i tada se pribliavaju
vratima u ogradi. Vrata su polako kliznula u stranu i automobil je iziao. Zatim je
voza zastao na rubu ceste iako nije bilo prometa. ekao je da se dvorina vrata

zatvore i psi ostanu u ograenom prostoru, a tada je otiao. Bosch se spustio nisko na
sjedalu, iako je lincoln poao na drugu stranu, na sjever, prema granici.
Bosch je nekoliko minuta ekao i promatrao. Nigdje se nita nije micalo. Nije
bilo automobila. Ni ljudi. Nije oekivao da e biti SPD-inih ljudi, jer se oni povlae
kad planiraju upad, kako se ne bi sluajno otkrili. Barem se nadao da je tako. Iziao je
nosei vreicu, baterijsku svjetiljku i alat za provaljivanje brava. Potom se nagnuo
natrag u automobil i izvadio gumene prostirke za pod. Smotao ih je i stavio pod ruku.
Kad je danju bio ondje, Bosch je procijenio da su EnviroBreedove mjere
osiguranja strogo usmjerene na spreavanje ulaska, ali nee biti alarma kad netko ipak
uspije ui. Psi i kamere, visoka ograda s elektrificiranom bodljikavom icom na vrhu.
Ali unutar postrojenja Bosch nije vidio nikakve trake na prozorima u Elvjevu uredu,
nikakvih elektronskih oiju, ak ni kontrolnu ploicu alarma unutar ulaznih vrata.
Razlog tome bila je injenica da bi alarm doveo policiju. Uzgajivai su eljeli
drati ljude izvan postrojenja, ali ne poto-poto, pa da to privue pozornost vlasti. Nije
vano to se ta vlast lako moe podmititi da bi se okrenula na drugu stranu.
Jednostavno je dobro za posao da se oni ne upliu. Dakle, nema alarma. To, dabome,
ne znai da neka vrsta upozorenja nee biti odaslana na neko drugo mjesto - kao to je
ran s druge strane ceste - ako doe do provale. No taj je rizik Bosch odluio preuzeti
na sebe.
Bosch se zaputio du tvornice Mexitec do uliice to je prolazila iza zgrada na
Val Verdeu. Priao je stranjoj strani EnviroBreeda i ekao pse.
Doli su brzo, ali tiho. Bili su crni, snani dobermani i sasvim su se primaknuli
ogradi. Jedan je tiho, grleno zareao, a drugi je slijedio njegov primjer. Bosch je hodao
du ograde promatrajui bodljikavu icu na vrhu. Psi su hodali uz njega, a slina im se
cijedila s isplaenih jezika. Bosch je ugledao boks u stranjem dijelu dvorita u kojem
su tijekom dana bili zatvoreni. Na stranji zid zgrade bile su naslonjene jedne take i
nije bilo niega vie.
Osim pasa. Bosch je unuo i otvorio vreicu. Najprije je izvadio i otvorio
plastinu boicu Sueno Masa. Potom je razmotao paket peene svinjetine to ju je
kupio u kineskom restoranu blizu hotela. Meso se ve gotovo posve ohladilo. Otkinuo
je komad, velik otprilike kao aka novoroeneta, i u meso utisnuo tri jake tablete za
spavanje. Sve je zajedno stisnuo u aci i zatim bacio preko ograde. Psi su potrali
onamo i jedan se postavio nad meso, ali ga nije dotaknuo. Bosch je ponovio postupak i
bacio preko ograde jo jedan komad. Drugi se pas postavio nad taj komad.
Onjuili su svinjetinu i pogledavali Boscha, a zatim su opet njuili. Osvrnuli su
se naokolo kako bi vidjeli je li njihov gospodar moda u blizini da im pomogne
odluiti. Nisu nali nikakvu pomo, pa su pogledali jedan drugoga. Jedan je pas
konano zubima uhvatio komad mesa, ali ga je potom ispustio. Oba su psa pogledala u
Boscha, a on je viknuo:
- Klopa!
Psi nisu reagirali. Bosch je jo nekoliko puta viknuo zapovijed, ali se nita nije
promijenilo. Tada je opazio da gledaju njegovu desnu ruku. Shvatio je. Pljesnuo je
dlanom po boku i ponovno viknuo zapovijed. Psi su pojeli svinjetinu.

Bosch je brzo pripremio jo dva tabletama obogaena zalogaja i bacio ih preko

ograde. Brzo su ih slistili. Bosch je u uliici poeo hodati du ograde. Psi su se kretali
uz njega. Dvaput je hodao naprijed-natrag, nadajui se da e kretanje ubrzati njihovu
probavu. Harry ih je neko vrijeme ignorirao i zagledao se u spiralu tankog elika to se
pruala du vrha ograde. Prouavao je njezin odsjaj na mjeseini. Takoer je vidio
elektrine krugove na svaka etiri metra du vrha, a inilo mu se da uje i tiho zujanje.
ica bi razderala i sprila onoga koji bi se pokuao popeti prije nego bi uspio jednu
nogu prebaciti na drugu stranu. Ali on e ipak pokuati.
Kad je ugledao svjetla, a onda i automobil koji se polako zaputio uliicom,
morao se sakriti iza ulinog kontejnera. Kad se auto pribliio, vidio je da je rije o
policijskom automobilu. Ukoio se od trenutnog straha i pitanja kako e objasniti
svoju nazonost. Shvatio je da je zamotane automobilske prostirke ostavio u uliici
kraj ograde. Dok je prolazio kraj EnviroBreedove ograde, automobil je jo vie
usporio. Voza je dobacio poljubac psima koji su jo uvijek stajali kraj ograde.
Automobil je poao dalje, a Bosch je iziao iz skrovita.
Dobermani su gotovo sat vremena stajali sa svoje strane ograde prije nego to
se jedan pas spustio u sjedei poloaj. Drugi je uskoro uinio to isto. Voa je tada
pomaknuo prednje ape naprijed dok se nije posve ispruio na tlu. Drugi je uinio to
isto. Bosch je gledao kako se njihove glave, gotovo istodobno, sputaju na ispruene
prednje ape. Vidio je kako se kraj jednog psa stvara lokvica mokrae. Oba su psa
zadrala otvorene oi. Kad je uzeo posljednji komad mesa iz paketa i bacio ga preko
ograde, vidio je kako jedan pas s naporom podie glavu i pogledom prati hranu. No
tada mu je glava pala natrag. Nijedan pas nije poao za hranom. Bosch je zavukao
prste kroz ogradu pred psima i stresao je, ali ivotinje na to uope nisu obratile
pozornost.
Bilo je vrijeme. Bosch je zguvao masni papir i bacio ga u kontejner. Iz vreice
je izvadio par radnikih rukavica i navukao ih. Tada je razmotao prostirku i lijevom je
rukom drao za jedan kraj. Desnom se rukom uhvatio visoko za ogradu, a desnu je
nogu podigao to je vie mogao i zavukao vrh cipele u jedan od otvora u obliku romba
na ogradi. Duboko je udahnuo i jednim se pokretom povukao prema gore dok je
lijevom rukom zamahnuo i prebacio gumenu prostirku preko ograde tako da je poput
sedla visjela preko spiralne ice. To je ponovio i s drugom prostirkom. Visjele su jedna
do druge, a njihova je teina pritiskala icu prema dolje.
Trebalo mu je manje od minute da se popne do vrha i oprezno prebaci jednu
nogu preko sedla, a zatim povue i drugu. Elektrino je zujanje na vrhu bilo glasnije, a
Bosch je oprezno premjetao ruke dok se nije uspio spustiti kraj nepominih pasa.
Izvadio je malenu baterijsku svjetiljku i osvijetlio pse. Oi su im bile otvorene i
rairene, a disanje duboko. Stajao je trenutak i gledao kako se njihova tijela diu i
sputaju u jednakom ritmu, a zatim je osvijetlio tlo dok nije naao nepojedeni komad
svinjetine. Bacio ga je preko ograde na uliicu. Zatim je uhvatio pse za ogrlice,
odvukao njihova tijela do boksa i zatvorio ih. Psi vie nisu bili prijetnja.
Bosch je tiho potrao du zgrade i virnuo oko ugla kako bi provjerio je li
parkiralite jo uvijek prazno. Potom se vratio do prozora Elyjeva ureda.

Prouavao je prozor, sve iznova provjeravajui kako bi bio posve siguran da

nema alarma. Preao je snopom svjetlosti du sve etiri strane prozora sa aluzinama,
ali nije vidio nikakve ice, nikakve vibracijske trake, nikakva znaka alarmu. Izvukao je
otricu noa i odmaknuo jednu metalnu ipku to je drala na mjestu donje staklo.
Oprezno je izvukao staklo iz okvira i prislonio ga uza zid. Ispruio je ruku kroz otvor i
snopom svjetlosti preao preko prostorije. Soba je bila prazna. Vidio je Elyjev stol i
drugi namjetaj. etiri ekrana na konzoli bila su crna. Kamere nisu radile.
Nakon to je iz okvira uklonio pet staklenih ploa i uredno ih poslagao du
vanjskog zida, bilo je dovoljno mjesta da se popne na prozor i ue unutra.
Na stolu nije bilo ni papira niti drugih stvari. Stakleni pritiskiva za papir
primio je snop svjetlosti i sobom razaslao boje prizme. Bosch je pokuao otvoriti
ladice stola, ali bile su zakljuane. Otvorio ih je kukicom, ali unutra nije naao nita
zanimljivo. U jednoj se ladici nalazila poslovna knjiga, ali inilo se da se odnosi samo
na ono to je potrebno za uzgoj muha.
Uperio je snop svjetlosti u ko za smee na podu ispod stola i ugledao nekoliko
zguvanih papira. Izbacio je sadraj koa na pod. Izravnao je svaki komad papira, a
zatim ga ponovno zguvao i ubacio natrag u ko kad bi se uvjerio da nita ne znai.
Ali nije sve bilo beznaajno. Naao je jedan komad zguvanog papira na kojem
je bilo narkano nekoliko rijei, a izmeu ostaloga i sljedee:
Colorado 504
to bi s time mogao uiniti? pitao se. Papir je dokaz o tome da su pokuali ubiti
Boscha. Ali Bosch ga je naao tijekom nezakonite pretrage. Bezvrijedan je ako ga ne
pronau poslije, tijekom legalnog pretresa. Pitanje je kad e to biti? Ako Bosch
zguvani papir ostavi u kou za smee, vrlo je vjerojatno da e ga netko isprazniti i
dokaz e nestati.
Ponovno je zguvao papir, a zatim je sa stola uzeo dugaki komad ljepljive
trake. Jedan je kraj zalijepio za papir, a potom ga je vratio u kos i drugi kraj trake
pritisnuo na dno koa. Sada e, nadao se, ako netko isprazni ko, papir ostati
zalijepljen. A osoba koja isprazni ko to moda ne opazi.
Iziao je iz ureda na hodnik. Uzeo je zatitne naoale i masku za disanje s kuke
kraj vrata laboratorija i stavio ih na lice. Vrata su imala obinu bravu te ju je brzo
otvorio.
Vrata su se otvorila u posvemanji mrak. Priekao je trenutak, a zatim uao.
Unutra se osjeao zasieni, odvratno slatkasti miris. Bilo je vlano. Snopom svjetlosti
prelazio je preko prostorije koja je podsjeala na otpremni prostor. uo je kako mu
muha zuji kraj uha, a drugi mu je kukac letio oko maskirana lica. Zamahnuo je rukom i
otjerao ih, a zatim poao dalje u unutranjost prostorije.
Na drugom kraju prostorije proao je kroz par dvokrilnih vrata i uao u sobu u
kojoj je vlanost bila upravo nepodnoljiva. Bila je osvijetljena crvenim aruljama na
jednakim razmacima iznad redova spremnika za kukce. Spremnici su bili od
fiberglasa. Okruivao ga je topli zrak. inilo mu se da cijeli eskadron muha udara i
zuji oko njegove maske i ela. Ponovno je zamahnuo rukom kako bi ih otjerao. Priao

je jednom spremniku i osvijetlio unutranjost. Vidio je smekasto ruiastu masu

liinki to se pod svjetlom pomicala kao more na usporenoj snimci.
Potom je osvijetlio ostale dijelove prostorije i ugledao radnu povrinu na kojoj
se nalazilo nekoliko komada alata i malena neprenosna mjealica za beton.
Pretpostavio je da najamni radnici u tome mijeaju smjesu kojom se hrane kukci.
Nekoliko lopata, grablji i metli visjelo je poredano na avlima du stranjeg dijela
prostorije. Bilo je kutija u kojima su se nalazile velike vree penice i eera u prahu te
manje vree kvasca. Svi su natpisi na vreama bili na panjolskom. Pretpostavio je da
bi se ovo moglo zvati kuhinja.
Osvijetlio je alat i opazio da se jedna lopata istie jer ima novi drak. Drvo je
bilo isto i svijetlo, a sav je drugi alat imao drke s vremenom potamnjele od
prljavtine i ljudskog znoja.
Gledajui novi drak, Bosch je shvatio da je Fernal Gutierrez-Llosa ubijen
ovdje. Tako je estoko premlaen lopatom da joj se drak slomio ili je bio tako
okrvavljen da ga se moralo zamijeniti. to je vidio da je morao umrijeti? to je uinio
jednostavni najamni radnik? Bosch je ponovno osvijetlio naokolo i ugledao jo jedna
vrata na udaljenom kraju prostorije. Na njima se nalazio natpis s rijeima:
OPASNOST! RADIJACIJA! NE ULAZI! PELIGRO! RADIACION!
Ponovno se posluio svojim alatom za provaljivanje brava i otvorio vrata.
Osvijetlio je naokolo, ali nije bilo drugih vrata. Stigao je do kraja zgrade. To je bila
najvea od tri prostorije u kompleksu, a bila je podijeljena na dva dijela pregradom s
malenim prozoriem. Natpis na pregradi bio je samo na engleskom:
MORA SE NOSITI ZATITA
Bosch je zaobiao pregradu i vidio da vei dio prostora zauzima veliki stroj
slian kutiji. Na njega je bila privrena pomina traka to je nosila pladnjeve u stroj s
jedne strane, a s druge su strane izlazili i istresali svoj sadraj u spremnike poput onih
to ih je vidio u prethodnoj prostoriji. Na stroju je bilo jo znakova upozorenja. Tu su
se liinke radijacijom sterilizirale.
Preao je na drugu stranu prostorije i ugledao velike eline radne stolove i
ormarie iznad njih. Nisu bili zakljuani te je unutra vidio kutije sa zalihama: plastine
rukavice i omote sline kobasicama u kojima su se liinke prevozile, baterije i senzore
za toplinu. U ovoj su se prostoriji liinke pakirale u omote i slagale u ambijentne
kutije. Kraj puta. Nije bilo nieg drugog to bi se inilo vanim.
Bosch korakne prema vratima. Ugasio je baterijsku svjetiljku, tako da je u
mraku ostao samo sjaj sitne crvene toke na kameri privrenoj u kutu blizu stropa.
to mi je promaknulo, pitao se. to je jo ostalo?
Ponovno je upalio baterijsku svjetiljku i ponovno zaobiao pregradu do stroja
za radijaciju. Svi natpisi u zgradi postavljeni su tako da se ljudi klone ovog mjesta.
Ovdje e zacijelo biti tajna. Usredotoio se na hrpe irokih elinih pladnjeva, sloene
od poda do stropa, to su sluili za prenoenje liinki. Oslonio se ramenom na jednu
hrpu i poeo je gurati po podu. Ispod je bio samo beton. Uinio je to i sa sljedeom
hrpom, pogledao je dolje i opazio rub vrata u podu.
Tunel.

No u tom je trenutku odjednom shvatio. Crvena lampica na kameri. Ekrani u

Elvjevu uredu bili su ugaeni. A tijekom ranijeg posjeta Bosch je opazio da je jedina
unutranja snimka to ju je Ely imao na svojim ekranima bila ona iz otpremne
prostorije.
To znai da netko drugi promatra ovu prostoriju. Pogledao je na sat i pokuao
procijeniti koliko se dugo ovdje zadrao. Dvije minute? Tri minute? Ako dolaze s
rana, ima jako malo vremena. Pogledao je vrataca u podu, a zatim prema crvenom
oku u tami.
Ali nije mogao riskirati i nadati se da nitko ne gleda. Brzo je gurnuo hrpu
pladnjeva natrag na vrataca i iziao iz tree prostorije. Vratio se istim putem kroz
kompleks te objesio masku i zatitne naoale na kuku kraj Elvjeva ureda. Potom je
proao kroz ured i iziao kroz prozor. Hitro je vratio staklene ploe na njihova mjesta i
prstima izravnao metalne letvice.
Psi su jo uvijek leali na istome mjestu, a njihova su se tijela nadimala sa
svakim udisajem. Bosch je oklijevao, ali ih je tada odluio izvui iz boksa za sluaj da
nitko nije pazio na monitor s druge strane zatvorenog sustava te ga moda ipak nisu
vidjeli. Uhvatio ih je za ogrlice i izvukao iz boksa. uo je kako jedan pokuava reati,
ali to je vie podsjealo na cviljenje. Drugi je takoer cvilio.
Trei, zaletio se na ogradu, brzo se popeo, ali se prisilio da polako prijee
preko prostirki. Kad je bio na vrhu, uinilo mu se da uje zvuk motora to nadjaava
elektrino zujanje. Tren prije no to se spustio, povukao je prostirke sa ice i zajedno s
njima skoio u uliicu.
Pregledao je depove kako bi bio siguran da nije ispustio alat za provaljivanje
brava ili baterijsku svjetiljku. Ili kljueve. Pitolj se jo uvijek nalazio u futroli. Sve je
imao. Tada je jasno uo zvuk vozila, moda vie od jednog. Sigurno je da su ga vidjeli.
Dok je trao uliicom prema Mexitecu, uo je kako netko vie:
- Pedro y Pablo! Pedro y Pablo!
Psi, shvatio je. Psi se zovu Petar i Pavao.
Uao je u automobil i stisnuo se na prednjem sjedalu promatrajui
EnviroBreed. Na prednjem su parkiralitu bila dva automobila i tri mukarca koje je
mogao vidjeti. Drali su puke i stajali ispod reflektora iznad ulaznih vrata. Tada se iza
ugla pojavio etvrti ovjek koji je neto govorio na panjolskom. Naao je pse. Neto
na tom ovjeku inilo mu se poznatim, ali Bosch je bio predaleko da bi mogao vidjeti
ima li tetovirane suze. Otvorili su vrata i, poput policajaca s uperenim orujem, uli u
zgradu. To je bio Boschov trenutak. Upalio je motor i iziao na cestu. Dok se urno
udaljavao, shvatio je da se jo jednom trese uslijed poputanja napetosti, uzbuenja
nakon velikog straha. Znoj mu se cijedio iz kose i suio na svjeem nonom zraku na
njegovu vratu.
Pripalio je cigaretu i bacio ibicu kroz prozor. Nervozno se nasmijao.

25.
U nedjelju ujutro Bosch je iz telefonske govornice u restoranu Casa de
Mandarin u sreditu Mexicalija nazvao broj to mu ga je Ramos dao. Rekao je svoje
ime i broj, spustio slualicu i pripalio cigaretu. Poslije dvije minute telefon je zazvonio
i Bosch je zauo Ramosov glas.
- Que pasa, amigo?
- Nita. elim pogledati fotografije to ih imate, sjea se?
- Tako je. Tako je. Ovako emo. Pokupit u te usput. Daj mi pola sata.
- Otiao sam iz hotela.
- Odlazi, je li?
- Ne, samo sam napustio hotel. Obino to inim nakon to me netko pokua
ubiti.
- to?
- Netko s pukom, Ramose. Priat u ti o tome. U svakom sluaju, sad sam se
pritajio. Ako eli doi po mene, nalazim se u Mandarinu, u sreditu.
- Pola sata. elim uti o tome.
Prekinuli su vezu, a Bosch se vratio do svog stola gdje je Aguila jo uvijek
dovravao doruak. Obojica su naruili kajganu s umakom od rajica i sjeckanog
korijandra te prenim valjucima kao prilogom. Hrana je bila vrlo ukusna i Bosch ju je
brzo pojeo. Uvijek je to inio nakon besane noi.
Prethodne veeri, nakon to se udaljio od EnviroBreeda, nali su se u Aguilinoj
malenoj kui blizu uzletita, a meksiki ga je detektiv izvijestio o onome to je saznao
u hotelu. Slubenik na recepciji nije mogao naroito dobro opisati ovjeka koji je uzeo
sobu 504, osim to je rekao da ima tri tetovirane suze na obrazu ispod lijevog oka.
Aguila nije pitao gdje je Bosch bio, kao da je znao da nee dobiti odgovor.
Umjesto toga, ponudio je Harryju kau u svojoj oskudno namjetenoj kui. Harry je
prihvatio, ali nije spavao. No je proveo gledajui u prozor i razmiljajui o svemu sve
dok plavkastosiva svjetlost nije prodrla kroz tanke bijele zavjese.
Njegove je misli najvie zaokupljao Lucius Porter. Zamiljao je detektivovo
tijelo na hladnom elinom stolu, golo i votano, a Teresa Corazon ga svojim karama
otvara. Mislio je na siune tokice krvarenja to e ih nai na ronici, potvrdu
davljenja. I mislio je na trenutke kad je zajedno s Porterom bio u dvorani za obdukcije
i gledao kako nekog drugog reu, a otpadne tvari iz njihovih tijela slijevaju se u
odvodne kanalie na stolu. Sad je Lucius na stolu, a komad drva nalazi se ispod
njegova vrata kako bi mu glava visjela unatrag, u poloaju za piljenje kosti. Malo prije
zore Harryjeve su se misli zbrkale i on je u mislima odjednom ugledao sebe na
elinom stolu, a Teresa je u blizini i priprema svoj alat.
Tada je sjeo i posegnuo za cigaretama. Obeao je sebi da se on nikad nee nai
na tom stolu. Ne na taj nain.
- Sluba za borbu protiv droge? - upita Aguila i odgurne tanjur.
- Molim?
Aguila glavom pokae pager za njegovim pojasom. Upravo ga je opazio.

- Da. eljeli su da ga nosim.

Bosch je vjerovao da mora imati povjerenja u toga ovjeka i da je zavrijedio to
povjerenje. Nije ga bilo briga to je Ramos rekao. Ili Corvo. Bosch je cijelog ivota
ivio i radio u dravnim ustanovama. No nadao se da je nadvladao unaprijed usaeni
nain razmiljanja, da sam donosi svoje odluke. Kad za to doe pravi trenutak, rei e
Aguili to se dogaa.
- Sad idem onamo pogledati neke kriminalne face i slino. Naimo se poslije.
Aguila je pristao i rekao da e poi u ured i dovriti papirologiju u sluaju
Fernala Gutierrez-Llose. Bosch mu je elio ispriati o lopati s novim drkom to ju je
vidio u EnviroBreedu, ali je odustao. Samo je jednoj osobi kanio rei da je provalio.
Bosch je pio kavu, a Aguila aj i neko su vrijeme utjeli. Bosch na koncu upita:
- Jesi li ikad vidio Zorrilla? Osobno?
- Iz daljine, da.
- Gdje je to bilo? Na borbama s bikovima?
- Da, na Plaa de los Toros. El Papa esto dolazi gledati svoje bikove. Ali ima
lou u sjeni koja je svakog tjedna rezervirana za njega. Ja sam si mogao priutiti samo
mjesta na sunanoj strani arene. Zato sam ga vidio samo iz daljine.
- On navija za bikove, zar ne?
- Kako molim?
- Ide gledati kako njegovi bikovi pobjeuju? A ne ljudi?
- Ne. Ide gledati kako njegovi bikovi asno ginu. Bosch nije bio siguran to to
znai, ali nije nita pitao.
- Ja bih elio danas poi onamo. Moemo li ui? elio bih sjediti u loi blizu
papine loe.
- Ne znam. To je skupo. Katkad ih ne mogu prodati. No ipak ih dre
zakljuanima...
- Koliko?
- Trebalo bi najmanje dvjesto amerikih dolara, bojim se. Jako je skupo.
Bosch izvadi novanik i izbroji 210 dolara. Novanicu od deset dolara ostavi
na stolu za plaanje doruka, a ostalo gurne preko izblijedjelog zelenog stolnjaka
prema Aguili. Palo mu je na pamet da je to vie novca no to ga Aguila zaradi u
estodnevnom radnom tjednu na svom poslu. Poelio je da nije tako brzo donio odluku
o kojoj bi Aguila satima pomno razmiljao.
- Uzmi nam lou blizu pape.
- Mora razumjeti, bit e mnogo ljudi uz njega. On e biti...
- Samo ga elim vidjeti, to je sve. Samo nam nabavi mjesta u loi.
Tada su izili iz restorana, a Aguila je rekao da e proetati do ureda udaljenog
samo dva bloka. Nakon to je on otiao, Harry je stajao pred restoranom i ekao
Ramosa. Pogledao je na sat i vidio da je osam. Sad bi se trebao nalaziti u Irvingovu
uredu u Parker centru. Pitao se je li zamjenik efa ve pokrenuo disiplinsku akciju
protiv njega. Boschu e vjerojatno dodijeliti rad za stolom im se vrati u grad.

Osim... osim ako natrag ne donese cijeli paket u svom stranjem depu. Jedino
tako moi e se nositi s Irvingom. Znao je da se iz Meksika mora vratiti sa svim
rjeenjima.
Sinulo mu je da je glupo ovako stajati na ploniku ispred restorana. Vratio se u
restoran i kroz ulazna vrata gledao kad e se Ramos pojaviti. Prila mu je konobarica,
triput mu se duboko poklonila i potom udaljila. Zacijelo je rije o napojnici od tri
dolara, pomisli Bosch.
Ramosu je trebalo gotovo sat vremena da stigne. Bosch je zakljuio da ne eli
biti bez automobila, pa je agentu rekao da e voziti za njim. Vozili su Lopez
Mateosom prema sjeveru. Kod kruga oko Juarezova kipa skrenuli su na istok, u
podruje neobiljeenih skladita. Poli su nekakvom uliicom i parkirali iza zgrade iji
su zidovi bili puni grafita. Ramos se kriom osvrnuo naokolo kad je iziao iz starog
chevy camara s meksikom registracijom to ga je vozio.
- Dobro doao u na skromni savezni ured - ree.
U njemu je vladao mir nedjeljnog jutra. Nikoga nije bilo. Ramos upali svjetlo
na stropu, a Bosch ugleda nekoliko redova stolova i ormaria za spise. U stranjem
dijelu prostorije nalazila su se dva ormaria za spremanje oruja i veliki eljezni sef za
uvanje dokaza.
- U redu, da vidim to imamo dok mi ti pria o proloj veeri. Jesi li siguran
da te netko pokuao ubiti?
- Mogao bih biti sigurniji jedino da me pogodio. Ovratnik je pokrivao flaster
to gaje Bosch stavio na posjekotinu na vratu. Drugi se flaster nalazio na njegovu
desnom dlanu, ali ni taj nije bio osobito zamjetljiv.
Bosch je ispriao Ramosu o pucnjavi u hotelu, ne isputajui nijednu
pojedinost, pa je rekao i to da je u sobi 504 naao ahuru.
- to je sa zrnom? Moe li ga se nai?
- Pretpostavljam da se jo uvijek nalazi u ploi na uzglavlju. Nisam se ondje
dugo zadravao, pa nisam provjerio.
- Ne, kladim se da si potrao upozoriti svog prijatelja Meksikanca. Bosch,
kaem ti da bi morao malo razmisliti. On moda jest dobar momak, ali ti ga ne
poznaje. Moda je on bio taj koji je sve to organizirao.
- Zapravo, Ramose, doista sam ga upozorio. Ali tada sam otiao i uinio ono
to si elio da uinim.
- O emu to govori?
- O EnviroBreedu. Sino sam uao onamo.
- to? Jesi li poludio, Bosch? Nisam ti rekao da...
- Ma daj, ovjee, ne zajebavaj se sa mnom. Sino si mi sve ono ispriao kako
bih znao to je potrebno da se dobije odobrenje za upad. Nemoj mi priati bajke. Ovdje
smo sami. Znam da si to elio, a ja sam to uinio. Pribiljei me kao povjerljivog
dounika.
Ramos je etkao ispred ormaria za spise. Dobro je glumio.
- Gledaj, Bosch, moram dobiti odobrenje svog pretpostavljenog za svakog

povjerljivog dounika kojeg koristim. Dakle, to nee proi. Ne mogu...

- Pobrini se da proe.
- Bosch, ja...
- eli li znati to sam ondje naao ili emo jednostavno na sve zaboraviti?
To je na nekoliko trenutaka uutkalo agenta SPD-a.
- Jesu li tvoje ninje, kako ih ono zove, ve u gradu?
- EZOTL, Bosch. I da, stigli su sino.
- Dobro. Morat ete se pokrenuti. Vidjeli su me.
Bosch je gledao kako se agentovo lice smrauje. Odmahnuo je glavom i
spustio se na stolicu.
- Jebi ga! Kako zna?
- Unutra je kamera. Nisam je vidio dok nije bilo prekasno. Iziao sam odande,
ali doli su neki ljudi. Nisu me mogli prepoznati. Nosio sam masku. Ali ipak znaju da
je netko bio unutra.
- U redu, Bosch, ne ostavlja mi mogunost izbora. to si vidio? Tu smo.
Ramos priznaje ilegalnu pretragu. Odobrava je. Vie se to ne moe obiti o Boschovu
glavu. Ispriao je agentu o vratacima u podu skrivenim ispod hrpe pladnjeva za kukce
u prostoriji za ozraivanje.
- Nisi ih otvarao?
- Nisam imao vremena. No ionako to ne bih uinio. Bio sam u tunelima u
Vijetnamu. Svaka takva vrataca kriju neku zamku. Ljudi koji su doli nakon to sam
iziao, stigli su sutomobilima, a ne kroz tunel. To ti jasno stavlja do znanja da u tunelu
moe biti neka klopka.
Tada je Ramosu rekao da bi njihova molba za dobivanje naloga ili odobrenje
za pretres, ili kako se to ve zove u Meksiku, trebala sadravati zahtjeve za zapljenu
svih alata i otpadaka u koevima za smee.
- Zato?
- Jer e mi ono to naete pomoi pri zakljuivanju jednog od sluajeva
umorstava zbog kojih sam doao ovamo. Ondje takoer postoji dokaz o planiranju
umorstva policajca, mene.
Ramos je kimnuo glavom i nije traio dalja objanjenja. Nije ga zanimalo.
Ustao je, priao ormaru za spise i izvadio dvije velike crne knjige.
Bosch je sjeo za prazan stol, a Ramos je preda nj stavio knjige.
- To su poznati operativci povezani s Humbertom Zorrillom. Imamo neke
biografske podatke o nekima od njih. Druge smo samo nadzirali. Nekima ne znamo
ak ni ime.
Bosch otvori prve korice i zagleda se u fotografiju na vrhu. Bila je to mutna
uveana snimka dvadeset naprama dvadeset pet, snimljena iz daljine. Ramos je rekao
da je to Zorrillo, a Bosch je i sam doao do tog zakljuka. Tamna kosa, brada,
intenzivan pogled tamnih oiju. Bosch je ve ranije vidio to lice. Mlae, bez brade,
smijeak umjesto dugog, praznog pogleda. To je bilo odraslo lice djeaka koji je bio na
slikama s Calexicom Mooreom.
- to zna o njemu? - Bosch upita Ramosa. - Zna li neto o njegovoj obitelji?

- Koliko mi znamo, on nema obitelji. Zapravo se nismo previe trudili oko

toga. Svejedno nam je odakle je doao. Samo nas zanima ime se sada bavi i kamo ide.
Bosch okrene plastinu stranicu i pone pregledavati zatvorske fotografije i
fotografije snimljene tijekom motrenja. Ramos se vrati za svoj stol, uvue list papira u
pisai stroj i pone tipkati.
- Sastavljam izjavu PD-a, povjerljivog dounika. Nekako u se pobrinuti da to
proe.
Kad je preao otprilike dvije treine prve knjige, Bosch je naao ovjeka s tri
suze. Bilo je nekoliko njegovih fotografija, zatvorskih i snimljenih tijekom praenja, iz
svih kutova i tijekom razdoblja od nekoliko godina. Bosch je vidio kako se njegovo
lice promijenilo kad su mu dodane suze, od nasmijeenog klipana do ogrubjelog
profesionalca. Kratki biografski podaci govorili su da mu je ime Osvaldo Arpis
Rafaelillo i da je roen 1952. Tri je puta boravio u penitenciam, jednom radi umorstva
to ga je poinio kao maloljetnik, jednom radi umorstva to ga je poinio kao odrasla
osoba i jednom radi posjedovanja droge. Pola je svog ivota proveo u zatvorima.
Podaci su ga prikazivali kao dugogodinjeg Zorrillova suradnika.
- Evo, naao sam ga - ree Bosch.
Ramos mu prie. On je takoer prepoznao ovjeka.
- Kae da je bio u Los Angelesu i uklanjao policajce?
- Da. Barem jednoga. Mislim da je on moda sredio i prvoga. Mislim da je
takoer izbacio iz igre i kurira konkurencije, Havajca po imenu Jimmy Kapps. On i
jedan od policajaca zadavljeni su na isti nain.
- Meksika kravata. Tono?
- Tono.
- A najamni radnik? Onaj za kojeg misli da su ga ubili u postrojenju za
kukce?
- Moda ih je sve on sredio. Ne znam.
- Taj momak je ve odavno u igri. Arpis. Da, tek je iziao iz pente prije godinudvije dana. On je hladnokrvni ubojica, Bosch. Jedan od glavnih papinih ljudi. Zapravo,
ovdje ga ljudi zovu Alvin Karpis, zna, prema ubojici sa strojnicom iz tridesetih. Ona
Ma Baker banda? Arpis je odleao za dva umorstva, ali kau je to sitnica. Ima na dui
vie ljudi no to ih moemo pobrojiti.
Bosch se zagleda u fotografije i ree:
- To je sve to imate o njemu? Ovo ovdje?
- Ima jo toga, ali ovo je sve to ti je potrebno. Veina toga je samo rekla
kazala. Glavna pria o Alu Karpisu je ta da je on bio jedini na prvoj crti koji je
obavljao sve prljave poslove kad se Zorrillo borio da doe na vrh. Kad god bi Zorrillo
imao neki zadatak, okrenuo bi se Arpisu, svom prijatelju iz barrija. On bi obavio
posao. I kao to sam rekao, uhvatili su ga samo dva puta. Vjerojatno se podmiivanjem
izvukao iz ostalih sluajeva.
Bosch pone zapisivati neke podatke iz biografije u biljenicu. Ramos je
nastavio govoriti.
- Ta dvojica, stigli su iz barrija juno odavde. Neki...

- Sveci i grenici.
- Da, Sveci i grenici. Neki od lokalnih policajaca, oni kojima ne vjerujem ni
koliko je crno ispod nokta, kau da Arpis ima pravi dar za ubijanje. U barriju imaju
jednu izreku. Quien eres? A to znai tko si? To je izazov. Znai na ijoj si strani.
Zna? Jesi li s nama ili protiv nas? Svetac ili grenik? A kad je Zorrillo prigrabio mo,
slao je Arpisa da uklanja ljude koji su bili protiv njega. Lokalni policajci kau da bi,
poto su nekoga ubili, barrijom proirili vijest. El descubrio quien era. to znai...
- Otkrio je tko je.
- Tono. To je bila dobra propaganda, navelo je ovdanje ljude da stanu uz
njega. Navodno su doista uivali u tome. Doli su do toke kad su ostavljali poruke uz
tijelo. Zna? Ubili bi ovjeka, napisali Otkrio je tko je ili neto tome slino i to mu
privrstili na koulju.
Bosch nita nije rekao i nita nije zapisao. Jo jedan djeli slagalice naao se na
svome mjestu.
- Katkad se to jo uvijek moe vidjeti na grafitima u barriju -ree Ramos. - To
je dio folklora to okruuje Zorrilla. Dio onoga to ga ini papom.
Harry tada sklopi svoju biljenicu i ustane.
- Naao sam ono to mi treba.
- U redu. uvaj se ondje vani, Bosch. Nita ne govori da nee ponovno
pokuati, pogotovo ako je Arpis dobio taj zadatak. eli li se danas zadrati ovdje?
Mjesto je sigurno.
- Ne, bit e mi dobro. - Bosch kimne glavom i korakne prema vratima. Dotakne
pager za pojasom. - Zvat e me?
- Da, ide s nama. Corvo dolazi ovamo radi predstave, pa te svakako moram
pozvati. Gdje e biti danas?
- Ne znam. Mislim da u glumiti turista. Poi u Povijesno drutvo, gledati
borbu s bikovima.
- Samo budi miran. Pozvat emo te.
- I treba.
Zaputio se do capricea razmiljajui jedino o cedulji to je naena u stranjem
depu Cala Moorea. Otkrio sam tko sam.
26.
Boschu je trebalo trideset minuta da prijee granicu. Kolona automobila
protezala se gotovo kilometar od tmurne smee kuice pogranine policije na granici.
Dok je ekao i mjerio svoje napredovanje, pomiui se za duinu jednog ili dva
automobila, ponestalo mu je sitnia i novanica od jednog dolara, jer je cijela vojska
seljaka prilazila prozoru ispruenih dlanova ili nudei na prodaju jeftine sitnice i
hranu. Mnogi su prljavim krpama prali njegov vjetrobran, a zatim su pruali ruke da
im udijeli sitni. Svako je sljedee pranje samo jo vie zaprljalo staklo, te je Bosch
morao ukljuiti brisae. Kad je konano stigao do granice, pogranini policajac samo
mu je mahnuo neka proe nakon to je vidio njegovu znaku.

- Ondje desno vam je crijevo za polijevanje ako elite isprati to sranje s

vjetrobrana - ree mu.
Poslije nekoliko minuta skrenuo je na parkiralite ispred Gradske vijenice
Calexica. Parkirao je i dok je puio zagledao se u park na drugoj strani ulice. Danas
nema trubadura. Park je bio gotovo prazan. Izie iz automobila i zaputi se prema
vratima s natpisom Povijesno drutvo Calexica, iako nije bio siguran to trai. Imao je
slobodno poslijepodne, a znao je samo da vjeruje kako se iza smrti Cala Moorea krije
neto dublje od njegove odluke da prijee na drugu stranu do cedulje u njegovom
stranjem depu i fotografije od prije mnogo godina na kojoj se nalaze on i Zorrillo.
Bosch je elio saznati to se dogodilo s kuom to ju je zvao dvorcem i s ovjekom s
kojim se fotografirao, onim s kosom bijelom poput plahte.
Staklena su vrata bila zakljuana, a Bosch je vidio da se prostorije drutva
nedjeljom otvaraju tek u jedan. Pogledao je na sat i vidio da mora ekati jo petnaest
minuta. Primaknuo je lice staklu i obujmio ga akama kako bi bolje vidio. Uvjerio se
da unutra nema nikoga, a u malenom su se prostoru nalazila dva pisaa stola, police s
knjigama i nekoliko staklenih izlobenih vitrina.
Odmaknuo se od vrata i pomislio da bi to vrijeme mogao iskoristiti za jelo. No
zakljuio je da je ipak prerano. Umjesto toga, poao je do policijske postaje i uzeo
coca-colu iz automata u minijaturnom predvorju. Kimnuo je policajcu iza staklene
pregrade. Danas nije radio Gruber.
Dok je stajao oslonjen na prednji zid, pijuckao i promatrao park, Harry ugleda
starijeg ovjeka rijetke i tanke sijede kose po strani glave kako otkljuava vrata
Povijesnoga drutva. Doao je nekoliko minuta ranije, ali je Bosch krenuo plonikom i
slijedio ga unutra.
- Otvoreno? - upita.
- Moe biti - ree starac. - Ovdje sam. Mogu li vam pomoi oko neega
odreenog?
Bosch poe do sredine prostorije i objasni da zapravo nije siguran to eli.
- Pokuavam neto saznati o obiteljskoj prolosti jednoga prijatelja, a vjerujem
da je njegov otac bio povijesna linost. U Calexicu, elim rei. elim nai njihovu
kuu, ako jo uvijek postoji, i otkriti sve to mogu o starcu.
- Kako se zove taj ovjek?
- Ne znam. Zapravo, samo znam da mu je prezime bilo Moore.
- Do vraga, mome, to prezime ne pomae ba previe. Moore je jedno od
estih imena u ovim krajevima. Velika obitelj. Braa, roaci na sve strane. Znate to,
dopustite mi...
- Imate li slika? Znate, knjiga s fotografijama Mooreovih? Vidio sam slike oca.
Mogao bih ga...
- Da, ba sam to htio rei. Dopustite mi da vas smjestim ovdje i donesem
nekoliko stvari. Nai emo mi vaega Moorea. Sad je to i mene zainteresiralo. Zato to
inite za svog prijatelja, kad smo ve kod toga?
- Pokuavam sloiti njegovo obiteljsko stablo.

Poslije nekoliko minuta starac ga je smjestio za drugi pisai stol i preda nj

stavio tri knjige. Bile su u konom uvezu i irile oko sebe miris praine. Bile su velike
poput godinjaka, a na svakoj se stranici ispreplitala fotografska i pisana povijest.
Nasumce je otvorio jednu knjigu i ugledao crno-bijelu fotografiju hotela De Anza u
izgradnji.
Tada je poeo gledati redom. Prva je knjiga imala naslov Calexico i Macicali:
Sedamdeset pet godina na granici. Dok je pogledom prelazio preko rijei i fotografija,
Bosch je saznao kratku povijest dva gradia i ljudi koji su ih izgradili. Pria je bila
jednaka onoj prii koju mu je ispriao Aguila, ali iz perspektive bijeloga ovjeka. Ono
to je itao opisivalo je uasno siromatvo u Tapaiju, u Kini, te su ljudi koji su ondje
patili rado doli u Baja Kaliforniju u potrazi za sreom. Nije pisalo nita o jeftinoj
radnoj snazi.
Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea Calexico se naglo razvijao
kao kompanijin gradi, a upravitelji kompanije Colorado River Land bili su gospodari
svega to su nadzirali. U knjizi je pisalo da su mnogi od tih ljudi gradili luksuzne kue
i imanja na strminama to su se uzdizale oko gradia. Dok je itao, Bosch je esto
nailazio na imena tri brata Moore: Anderson, Cecil i Morgan. Spominjali su se i drugi
Mooreovi, ali o toj se brai uvijek govorilo kao o vanim ljudima i nositeljima visokih
titula u kompaniji.
Dok je prolistavao poglavlje pod naslovom Gradi uz bijelu cestu pokriva
svoje ulice zlatom, Bosch je ugledao ovjeka koji ga je zanimao. To je bio Cecil
Moore. Ondje, usred opisa bogatstava to ih je pamuk donio Calexicu, nalazila se
fotografija mukarca prerano posijedjele kose kako stoji ispred kue u mediteranskom
stilu, velike poput kole. To je bio ovjek s fotografije to ju je Moore uvao u
zguvanoj bijeloj vreici. Na lijevoj strani kue uzdizao se toranj s dva lukom
nadsvoena prozora pri vrhu. Kua je zbog tornja izgledala poput panjolskog dvorca.
To je bio dom iz djetinjstva Cala Moorea.
- Ovo je taj ovjek i ovo je to mjesto - ree Bosch i ponese knjigu do starca.
- Cecil Moore - ree ovjek.
- Je li jo uvijek iv?
- Ne, nijedan od te brae nije vie na ivotu. Ali on je posljednji otiao. Prole
godine otprilike u ovo vrijeme, samo je zaspao. Tako je umro Cecil. No mislim da ste
pogrijeili.
- Zato?
- Cecil nije imao djece. Bosch kimne glavom.
- Moda imate pravo. to je s ovom kuom? Je li i ona nestala?
- Ne radite ni na kakvom obiteljskom stablu, zar ne?
- Ne, ja sam policajac. Doao sam iz Los Angelesa. Provjeravam priu to mi
ju je netko ispriao o ovom ovjeku. Hoete li mi pomoi?
Starac se zagleda u njega, a Bosch poali to od poetka nije bio iskren prema
njemu.
- Ne znam kakve to veze ima s Los Angelesom, ali izvolite, to jo elite znati?
- Postoji li jo uvijek ova kua s tornjem?

- Da, Castillo de los Ojos jo uvijek postoji. Dvorac oiju. Kua je dobila ime
po ona dva prozora na vrhu tornja. Kad su nou bili osvijetljeni, govorilo se da su to
oi koje motre na cijeli Calexico.
- Gdje je to?
- Na cesti koja se zove Staza prerijskog vuka, zapadno od grada. Poete
Cestom 98 kraj Pinto Washa do podruja pod nazivom Trn raspela. Skrenete na Cestu
Anza, to se zove kao hotel ovdje u gradu. Tako ete stii do Staze prerijskog vuka.
Dvorac je na kraju ceste. Ne moe vam promaknuti.
- Tko sada ondje ivi?
- Mislim da nitko ne ivi ondje. Ostavio ga je gradu, znate. No grad nije mogao
snositi trokove odravanja takvoga mjesta. Prodali su ga; zapravo, mislim da je
ovjek doao iz Los Angelesa. No koliko ja znam, nije se uselio. teta. Nadao sam se
da e se ondje moda urediti muzej.
Bosch mu je zahvalio i otiao potraiti Trn raspela. Nije imao pojma je li
Castillo de los Ojos samo imanje mrtvog bogataa koje nema nikakve veze s njegovim
sluajem. No nije imao nita drugo u planu, a nagon mu je govorio neka se stalno
kree naprijed.
Dravna cesta 98 imala je dvije trake i vodila je na zapad iz sredita Calexica,
pruajui se du granice i kroz ratarsko podruje koje je kanalima za navodnjavanje
bilo podijeljeno u golemu mreu. Dok je vozio, osjeao je mirise zelenoga papra i
korijandra. Nakon to je proao kraj polja pamuka, shvatio je da je cijelo to
prostranstvo neko pripadalo Kompaniji.
Ispred njega se teren dizao u breuljke, te je ugledao dom iz djetinjstva
Calexica Moorea mnogo prije no to mu se pribliio. Castillo de los Ojos. Dva
lukovima nadsvoena prozora bila su prazne oi na kamenom proelju tornja boje
breskve to se uzdizao s uzvienja na obzorju.
Bosch je preao preko mosta iznad suhoga korita za kojeg je pretpostavio da je
Pinto Wash, iako na cesti nije bilo nikakva znaka.
Pogledavi prema pranjavom koritu dok je prolazio, Harry je opazio zeleni
chevy blazer parkiran ondje. Krajikom oka vidio je mukarca za upravljaem koji je
pred oima drao dalekozor. Pogranina patrola. Voza je koristio korito kao skrovite
s kojeg moe paziti na granicu i otkriti one koji je pokuavaju ilegalno prijei. Korito
je oznaavalo kraj obraenih povrina. Teren se gotovo odmah poeo uzdizati prema
brdima smeega grmlja. Kraj umarka eukaliptusa i hrastova, nepominih jer nije bilo
ni daka vjetra, naiao je na skretanje. Ovaj put je postojao znak s natpisom:
ZATIENO PODRUJE TRN RASPELA Opasnost: naputeni rudnici
Bosch se sjetio da je u knjigama u Povijesnom drutvu vidio priu o rudnicima
zlata s poetka stoljea to su se nalazili du pogranine zone. pekulanti su ondje
pronalazili i gubili bogatstva. Brda su bila puna bandita. Tada je dola Kompanija i
uvela red.
Pripalio je cigaretu i prouavao toranj, sada mnogo blii, to se uzdizao iza
ograena prostora. Mrtvilo prizora i prozori na tornju, poput oiju bez due, djelovali
su nekako morbidno. Meutim, toranj nije bio usamljen na brdu. Vidio je crijepom

pokrivene krovove drugih kua. No neto u tornju to se sa svojim praznim staklenim

oima upadno uzdizao nad njima djelovalo je nekako usamljeno. Mrtvo.
Cesta Anza pojavila se nakon osamsto metara. Skrenuo je na sjever, a cesta sa
samo jednom trakom vijugala je i penjala se oko padina breuljka. Sa svoje desne
strane mogao je gledati dolje na prostrano podruje obraenih povrina. Skrenuo je
lijevo na cestu s nazivom Cesta prerijskog vuka i uskoro prolazio kraj velikih hacijendi na prostranim imanjima. Uglavnom je mogao vidjeti samo prvi kat kua, jer je
gotovo svaki posjed bio okruen zidom.
Staza prerijskog vuka zavravala je u krugu oko prastarog hrasta ije grane ljeti
bacaju sjenu na okretite. Castillo de los Ojos nalazi se ovdje, na kraju ceste.
Dva i pol metra visoki kameni zid skrivao je sve osim tornja. Samo se kroz
dvorina vrata od crnoga kovanog eljeza moglo malo bolje vidjeti. Bosch je skrenuo
na kolni prilaz i zaustavio se pred dvorinim vratima. Bila su osigurana tekim
elinim lancem i lokotom. Iziao je, pogledao kroz reetke i uvjerio se da je kruni
prostor za parkiranje ispred kue prazan. Zastori iza svakog prozora na prednjem dijelu
kue bili su navueni.
Na zidu kraj dvorinih vrata nalazio se potanski sandui i interkom.
Protisnuo je zvonce, ali nije dobio odgovora. Nije bio siguran to bi rekao da mu je
netko odgovorio. Otvorio je potanski sandui i vidio da je i on prazan.
Bosch je ostavio automobil ondje gdje ga je parkirao i pjeke se zaputio
Stazom prerijskog vuka do najblie kue. To je bila jedna od rijetkih kua bez
dvorinog zida. No postojala je bijela drvena ograda s interkomom kraj dvorinih
vrata. Ponovno je pritisnuo zvonce i ovaj put dobio odgovor.
- Da? - upitno e enski glas.
- Da, gospodo, policija. elio bih vam postaviti nekoliko pitanja o susjednoj
kui.
- Kojoj susjednoj kui? Glas je djelovao vrlo staro.
- O dvorcu.
- Ondje nitko ne ivi. Gospodin Moore je umro prije nekog vremena.
- Znam to, gospodo. Pitao sam se smijem li ui i naas razgovarati s vama.
Imam policijsku iskaznicu.
Uslijedila je stanka, a onda je ena rekla:
- Vrlo dobro.
Potom se zaulo zujanje brave.
ena je inzistirala na tome da Bosch podigne svoju iskaznicu do prozoria na
vratima. Vidio ju je unutra, sijedu i onemoalu, kako se napree kako bi iz invalidskih
kolica vidjela iskaznicu. Tada je konano otvorila vrata.
- Zato alju policajca iz Los Angelesa?
- Gospoo, radim na jednom sluaju iz Los Angelesa. Upleten je ovjek koji je
neko ivio u dvorcu. Kao djeak, jako davno.
Pogledala ga je kroz stisnute oi, kao da se pokuava zagledati u sjeanje.
- Govorite li o Calexicu Mooreu?
- Da. Poznavali ste ga?

- Je li ozlijeen?
Bosch je oklijevao, a tada ree:
- Bojim se da je mrtav.
- Ondje gore, u Los Angelesu?
- Da. Bio je policajac. Mislim da je to imalo neke veze s njegovim ivotom
ovdje. Zato sam doao ovamo. Zapravo ne znam to bih vas pitao... Nije ovdje dugo
ivio. Ali vi ga se sjeate, zar ne?
- Nije ovdje dugo ivio, ali to ne znai da ga vie nikad nisam vidjela. Upravo
suprotno. Redovito sam ga viala tijekom godina. Doao bi biciklom ili automobilom,
sjedio na cesti i samo promatrao to mjesto. Jednom sam poslala Martu da mu odnese
sendvi i limunadu.
Bosch je pretpostavio da je Marta kuna pomonica. Na ovakvim imanjima ih
uvijek ima.
- Samo je promatrao i sjeao se, pretpostavljam - govorila je starica. - Uasno
je ono to mu je Cecil uinio. Vjerojatno sada plaa za to, taj Cecil.
- Kako to mislite, uasno?
- Kad je onako istjerao djeaka i njegovu majku. Mislim da nakon toga vie
nikad nije razgovarao ni s tim djeakom niti sa enom. No viala sam djeaka i viala
sam ga kao odraslog mukarca, kako dolazi ovamo i promatra kuu. Ljudi ovdje
govore da je Cecil zato podigao onaj zid. Uinio je to prije dvadeset godina. Kau da
je to uinio jer vie nije elio gledati Calexica na ulici. Tako je Cecil sve rjeavao. Ako
ti se ne svia ono to vidi kroz prozor, podigne zid. No ja sam i dalje s vremena na
vrijeme viala mladoga Cala. Jednom sam mu sama odnijela hladni napitak. Tada
nisam bila u ovim kolicima. Sjedio je u automobilu, a ja sam ga pitala: Zato cijelo
vrijeme dolazi ovamo?, a on je samo rekao: Teta Mary, volim se sjeati. Tako je
rekao.
- Teta Mary?
- Da. Mislila sam da ste zato doli ovamo. Moj Anderson i Cecil bili su braa,
pokoj njihovim duama.
Bosch kimne glavom i s potovanjem prieka pet sekundi, a tada nastavi.
- ovjek u muzeju u gradu rekao je da Cecil nije imao djece.
- Jasno da je to rekao. Cecil je to tajio od javnosti. Velika tajna. Nije elio
baciti mrlju na Kompanijino ime.
- Calexicova majka bila je slukinja?
- Da, ona... zvui kao da sve to ve znate.
- Samo nekoliko dijelova. to se dogodilo? Zato je istjerao nju i djeaka?
Oklijevala je prije nego to odgovori, kao da eli sloiti priu stariju od trideset
godina.
- Nakon to je zatrudnjela, ivjela je ondje; on ju je natjerao; te je ondje i
rodila. Kasnije, nakon etiri ili pet godina, otkrio je da mu je lagala. Jednog je dana
poslao svoje ljude da je slijede preko granice, kad je pola u Mexicali posjetiti majku.
Nije bilo nikakve majke. Samo mu i jo jedan sin, malo stariji od Calexica. Tada ih je
otjerao. Vlastitu je krv otjerao od sebe.

Bosch je dugi trenutak razmiljao o tome. ena je zurila u prolost.

- Kad ste zadnji put vidjeli Calexica?
- O, da vidim, zacijelo su ve prole godine. Na koncu je prestao dolaziti.
- Mislite li da je znao za oevu smrt?
- Nije bio na sprovodu, iako mu to ne zamjeram.
- Reeno mi je da je Cecil Moore svoje imanje ostavio gradu.
- Da, umro je sam i sve je ostavio gradu, a nijednu sitnicu Calexicu ili bilo
kojoj od svojih bivih ena i ljubavnica. Cecil Moore je bio krt ovjek, ak i u smrti.
Jasno, grad nije mogao nita uiniti s tim posjedom. Previe veliko i skupo za
odravanje. Calexico nije bogat gradi kakav je neko bio i ne moe odravati takav
posjed. Razmiljalo se o tome da se iskoristi za povijesni muzej. No ne bi se napunio
niti jedan ormar s povijeu ovoga grada, a kamoli muzej. Grad je prodao imanje. ula
sam, za vie od milijun. Moda e nekoliko godina raditi na crno.
- Tko ga je kupio?
- Ne znam. Ali nitko se nije uselio. Imaju kuepazitelja koji povremeno dolazi.
Proli tjedan sam ondje vidjela svjetla. Ali ne, koliko ja znam, nitko se nije uselio
onamo. Zacijelo je rije o nekakvom ulaganju, ali ne znam u to. Nalazimo se ovdje
usred niega.
- Samo jo jedno pitanje. Je li bilo kada jo netko bio s Mooreom dok je
promatrao kuu?
- Uvijek je bio sam. Taj je siroti djeak uvijek bio sam.
Dok se vraao u grad, Bosch je razmiljao o Mooreovim samotnim bdjenjima
pred kuom njegova oca. Pitao se je li eznuo za kuom i uspomenama ili za ocem koji
ga je otjerao od sebe. Ili za svim tim zajedno.
Bosch se naas sjetio svog kratkog susreta s vlastitim ocem. Bolesni starac na
samrtnikoj postelji. Bosch mu je oprostio za svaku sekundu koja mu je bila ukradena.
Znao je da mora, jer bi inae ostatak ivota potratio na patnju.
27.
Kolona vozila za povratak u Meksiko bila je dua i sporija nego prethodnog
dana. Bosch je zakljuio da je razlog tome borba s bikovima koja je privlaila ljude iz
cijele regije. To je bila tradicija nedjeljnih veeri, jednako popularna ovdje kao
utakmice ragbija u Los Angelesu.
Bosch je bio udaljen dva automobila od policajca na meksikoj granici kad je
shvatio da jo uvijek ima pitolj u futroli na leima. Bilo je prekasno da neto uini u
vezi s tim. Kad je stigao do ovjeka, jednostavno je rekao:
- Borba s bikovima.
Policajac mu je mahnuo neka proe.
Nebo je iznad Mexicalija bilo vedro, a zrak svje. inilo se da e vrijeme biti
savreno. Harry je u grlu osjetio drakanje iekivanja da vidi borbe s bikovima i
mogunost da vidi Zorrilla, ovjeka ije su ime i predanja o njemu posve ispunjavali

Boschova posljednja tri dana, tako da je poeo vjerovati u njegov mit. elio je vidjeti
papu u njegovom vlastitom elementu. S njegovim bikovima. S njegovim ljudima.
Nakon to je parkirao na Justice Plazi, Bosch je iz pretinca za rukavice izvadio
dalekozor. Arena je bila udaljena samo tri bloka, te je odluio da e do nje poi
pjeice. Poto je pokazao svoju iskaznicu policajcu za prijamnim pultom i dobio
doputenje da ue, naao je Aguilu kako sjedi za jedinim stolom u detektivskom uredu.
Pred njim se nalazilo nekoliko rukom pisanih izvjetaja.
- Jesi li nabavio karte?
- Da, imam ih. Imamo lou na sunanoj strani. To nee biti problem jer malo
sunane svjetlosti dopire u loe.
- Je li blizu pape?
- Gotovo ravno nasuprot, ako se on uope pojavi.
- Da, ako. Vidjet emo. Jesi li gotov?
- Da, dovrio sam izvjetaje u istrazi o Fernalu Gutierrez-Llosi. Zasad je
gotovo, dok netko ne bude optuen.
- to se ovdje dolje vjerojatno nikad nee dogoditi.
- To je tono... Mislim da bismo sada morali poi. Bosch podigne dalekozor.
- Ja sam spreman.
- Bit e tako blizu da ti to nee trebati.
- Ovo nije za promatranje bikova.
Dok su hodali prema areni, nali su se usred postojane rijeke ljudi to se kreu
u istom smjeru. Mnogi su nosili malene etvrtaste jastuke na kojima e sjediti u areni.
Proli su kraj nekoliko djece s naramcima slinih jastuka to su ih prodavali po dolar.
Poto su proli kroz ulaz, Bosch i Aguila sili su betonskim stubama do
podzemne razine gdje je Aguila pokazao uvaru njihove karte za lou. ovjek ih je
poveo kroz prolaz slian katakombama koji je pratio kruni oblik arene. S njihove
lijeve strane nalazila su se malena drvena vrata obiljeena brojevima.
uvar je otvorio vrata na kojima se nalazio broj sedam, a oni su uli u
prostoriju ne veu od zatvorske elije. Pod, zidovi i strop bili su od neolienog betona.
Zaobljeni strop sputao se sa stranjeg dijela prema dolje do dva metra irokog otvora
s kojeg se vidjelo borilite. Bili su tono na vanjskom rubu kruga gdje su stajali i
ekali matadori, toreadori i drugi sudionici u borbama. Bosch je osjetio vonj borilita,
zadah konja i bikova, njihove krvi. Uza stranji zid nalazilo se est sklopljenih elinih
stolica. Uzeli su dvije i sjeli nakon to je Aguila zahvalio uvaru, zatvorio i zakljuao
vrata.
- Ovo je poput bunkera - rekao je Bosch dok je kroz otvor promatrao loe na
suprotnoj strani borilita. Nije vidio Zorrilla.
- to je bunker?
- Nije vano - ree Bosch shvativi da ni on nikad nije bio u bunkeru. - Slino
je zatvorskoj eliji.
- Moda - ree Aguila.
Bosch shvati da ga je uvrijedio. Ovo su najbolja mjesta u areni.
- Carlose, ovo je sjajno. Odavde emo sve vidjeti.

U betonskoj loi takoer je bilo buno, a povrh zadaha s borilita, lou je

proimao miris prolivena piva. Malena prostorija kao da je odzvanjala od tisua koraka
dok se stadion iznad njih punio ljudima. Na povienome mjestu svirao je orkestar.
Bosch je pogledao prema borilitu i vidio da se ondje predstavljaju toreadori. Osjeao
je kako raste uzbuenje mnotva, a odjek je postajao sve glasniji dok je publika klicala
matadorima koji su se klanjali.
- Ovdje smijem puiti, zar ne? - upita Bosch.
- Da - ree Aguila i ustane. - Cervesa?
- Meni se svia Tecate, ako je imaju.
- Dabome. Zakljuaj vrata. Kucat u.
Aguila kimne glavom i izie. Harry je zakljuao vrata i pitao se ini li to da bi
se zatitio ili jednostavno zato da bi sprijeio ulaz nepozvanim gledateljima. Kad je
ostao sam, shvatio je da se ne osjea zatienim u okruenju slinom tvravi. Uope
nije poput bunkera.
Podigne dalekozor i pogleda otvore loa na drugoj strani borilita. Veina je
jo uvijek bila prazna i nije vidio nikoga meu onima koji su ve bili na svojim
mjestima tko bi mogao biti Zorrillo. No vidio je da su mnoge loe bile privatne. Vidio
je police s bocama alkoholnog pia, tapiserije na stranjim zidovima i naslonjae. To
su loe u sjeni, a pripadaju stalnim posjetiteljima. Uskoro je Aguila pokucao, a Bosch
mu je otkljuao vrata i pustio ga da ue s pivom. I spektakl je poeo.
Prve dvije borbe bile su dosadne i nezanimljive. Aguila ih je nazvao traljavima.
Matadorima su se izrugivali i zvidali im kad njihovo konano zabijanje maa u vrat
bika nije uspjelo ubiti ivotinju, a svaka se borba pretvorila u dugotrajni, krvavi prizor
koji je imao vrlo malo slinosti s umijeem ili dokazivanjem hrabrosti.
U treoj je borbi arena oivjela, a buka je gromoglasno odjekivala u loi u
kojoj su sjedili Bosch i Aguila kad se bik crn poput noi - s bijelim znakom Z na
leima - estoko zaletio u bok konja jednog od pikadora. Strahovita snaga zvijeri
gurnula je podstavljeni plat konja sve do jahaeva bedra. Jaha je svoje koplje sa
eljeznim vrhom zabio u bikova lea i svom se teinom oslonio na nj. No ini se da je
to samo jo vie raestilo ivotinju. Bik je pronaao novu snagu i jo se jednom
estoko zaletio na konja. Sudar se dogodio samo deset metara od Boscha, ali je ipak
podigao dalekozor kako bi bolje vidio. Kao na usporenoj snimci zarobljenoj u okviru
dalekozora, vidio je kako se konj propinje, a pikador pada u prainu.
Bik je nastavio juriati te je rogovima probio podstavljeni plat, a konj se
prevrnuo na pikadora.
Gomila je postala jo glasnija i divlje je klicala dok su na borilite istrali
banderiljerosi, mahali platevima i odvlaili bikovu pozornost s konja i jahaa. Drugi
su pikadom pomogli da se digne pa je epajui poao prema izlazu iz arene. Tada je
odgurnuo njihove ruke, odbijajui dalju pomo. Lice mu je bilo mokro od znoja i
crveno od stida, a klicanje mnotva vie je podsjealo na ruganje. Budui da je imao
dalekozor, Bosch se osjeao kao da stoji kraj ovjeka. S tribina je doletio jastuk i
okrznuo ovjeka po ramenu. Nije podigao pogled, jer bi time samo izazvao gledaoce
da ga i dalje gaaju.

Bik je osvojio mnotvo i za nekoliko minuta s potovanjem su klicali njegovoj

smrti. Matadorov ma zabio mu se duboko u vrat, prednje su mu noge popustile i
njegova se golema teina sruila na tlo. Toreador, mukarac koji je bio stariji od
ostalih sudionika, hitro je priao i kratki bode zabio u bazu bikove lubanje. Trenutna
smrt nakon produljenog muenja. Bosch je gledao kako ovjek brie otricu o crnu
ivotinjsku dlaku, a potom se udaljava, vraajui bode u korice privrene za prsluk.
U borilite su doveli tri upregnute mazge, oko bikovih rogova omotali
konopac, vukli tijelo borilitem u krug i zatim van. Bosch je vidio kako crvena rua
pada odozgo na mrtvu ivotinju dok je za sobom ostavljala trag na pranjavom tlu
borilita.
Harry je prouavao ovjeka s bodeom. inilo se da je njegova jedina uloga u
svakoj borbi nanijeti zavrni udarac. Bosch nije bio siguran je li njegov zadatak
milosrdan ili je to bila dodatna okrutnost. ovjek je bio stariji; crna mu je kosa bila
proarana sjedinama, a lice imalo ispijeni, ravnoduni izraz. Imao je oi bez due na
licu istroena smeeg kamena. Bosch je pomislio na ovjeka s tri suze na licu. Arpis.
Kakav je izraz on imao kad je istiskivao ivot iz Portera, kad je prinio samaricu
Mooreovu licu i povukao okida?
- Bik je bio vrlo hrabar i lijep - ree Aguila. Malo je govorio tijekom prve tri
borbe, samo je kritiki govorio o vjetini matadora, izvrsnoj ili traljavoj, dobroj ili
looj.
- Pretpostavljam da bi Zorrillo bio vrlo ponosan - ree Bosch - da je ovdje.
To je bilo tono, Zorrillo nije doao. Bosch je esto provjeravao praznu lou
to ju je Aguila pokazao, ali je ostala prazna. Sada, s jo samo jednom borbom na
programu, inilo se malo vjerojatnim da e se pojaviti ovjek koji je uzgajao bikove za
dananje borbe.
- eli li otii, Harry?
- Ne. elim gledati.
- Onda dobro. Ova e borba biti najbolja i najvjetija. Silvestri je Mexicalijev
najbolji matador. Jo jednu Cervesu?
- Da. Ovo u ja platiti. to ti...
- Ne. To je moja dunost, skromno vraanje duga.
- Kako hoe - ree Bosch.
- Zakljuaj vrata.
Uinio je to. Potom je pogledao svoju kartu na kojoj su bila tiskana imena
boraca. Cristobal Silvestri. Aguila je rekao da je on najvjetiji i najhrabriji borac od
svih koje je ikad vidio. Zaulo se gromoglasno klicanje mnotva kad je bik, jo jedno
golemo crno udovite, izjurio na borilite kako bi se suoio sa svojim ubojicama.
Toreadori su se poeli kretati oko njega, a njihovi zeleni i plavi platevi otvarali su se
poput cvjetova. Na Boscha su snano djelovali obred i rasko borbe s bikovima, ak i u
traljavim borbama. To nije sport, u to je bio siguran. Ali neto jest. Ispit. Ispit vjetina
i, da, hrabrosti, odlunosti. Vjerovao je da bi, kad bi za to imao prilike, esto poelio
doi u ovu arenu i biti svjedokom.

Zaulo se kucanje na vratima i Bosch ustane kako bi Aguilu pustio unutra. No

kad je otvorio vrata, vani su stajala dva ovjeka. Jednoga nije poznavao. Drugoga jest,
ali mu je trebalo nekoliko trenutaka da ga smjesti. To je bio Grena, kapetan
istraiteljskog odjela. Po onome to je vidio iza njih dvojice, nije bilo ni znaka Aguili.
- Sehor Bosch, smijemo li ui?
Bosch je koraknuo unatrag, ali je uao samo Grena. Drugi je mukarac okrenuo
lea, kao da e uvati ulaz. Grena je zatvorio i zakljuao vrata.
- Tako da nam ne smetaju, zar ne? - ree i pogledom preleti prostoriju. To je
inio polako, kao da je velika poput koarkakog igralita, pa ju je trebalo pomno
prouiti kako bi se utvrdilo da nitko drugi nije nazoan.
- Moj je obiaj doi na posljednju borbu, senor Bosch. Posebno, znate, kad je
Silvestri u borilitu. Veliki ampion. Nadam se da ete uivati u tome.
Bosch kimne i leerno pogleda prema borilitu. Bik je jo uvijek bio ivahan te
se kretao po ringu, a toreadori su mu se sklanjali s puta i ekali da uspori.
- Carlos Aguila? Otiao je?
- Cervesa. No vi to ve zacijelo znate, kapetane. Dakle, zato mi ne kaete o
emu je rije?
- O emu je rije? Kako to mislite?
- Mislim, to elite, kapetane. to radite ovdje?
- Ah, si, elite gledati nau malu predstavu i ne elite da vas u tome ometa
posao. Treba prijei na stvar, vjerujem da se tako kae.
- Da, tako je.
Zaulo se klicanje, a oba su ovjeka pogledala prema borilitu. Silvestri je uao
u arenu i prikradao se biku. Bio je odjeven u bijelo i zlatno odijelo sa svjetlucavim
ukrasima, a hodao je kraljevski, uspravnih lea i glave nakrivljene prema dolje, dok je
otro prouavao svog protivnika. Bik se jo uvijek zabavljao jurei po borilitu, maui
tamo-amo plavim i utim banderiljama zabodenim u vrat.
Bosch svrati svoju pozornost na Grenu. Policijski je kapetan nosio crnu jaknu
od mekane koe, a desni je rukav jedva pokrivao njegov Rolex.
- Stvar je u tome, senor Bosch, da elim znati to radite. Niste ovamo doli radi
borbe s bikovima. Dakle, zato ste ovdje? Reeno mi je da je identifikacija senora
Gutierrez Llose obavljena. Zato ste ostali? Zato gnjavite Carlosa Aguilu svojom
nazonou?
Bosch nita nije kanio rei tom ovjeku, ali nije elio Aguilu dovesti u
opasnost. Bosch e na kraju otii, ali Aguila nee.
- Odlazim ujutro. Moj je posao dovren.
- Onda biste trebali otii veeras, je li? Rani polazak?
- Moda.
Grena kimne glavom.
- Vidite, primio sam upit od nekog porunika Poundsa iz PLA. Jedva eka da
se vratite. Zamolio me da vam to osobno kaem. Zato je to tako?
Bosch ga pogleda i odmahne glavom.
- Ne znam. Morat ete njega pitati.

Uslijedila je duga utnja tijekom koje je Greninu pozornost ponovno privuklo

borilite. Bosch je takoer onamo pogledao, ba na vrijeme da vidi kako Silvestri
svojim platem vodi jureeg bika tik uz svoje tijelo.
Grena ga je dugo promatrao, a tada se nasmijeio, vjerojatno na nain na koji
se Ted Bundy smijeio djevojkama na campusu.
- Znate li vjetinu plata?
Bosch nije odgovorio te su njih dvojica samo zurili jedan u drugoga. Slabani
je osmijeh i dalje poigravao na kapetanovu tamnom licu.
- El arte de la muleta - na koncu e Grena. - To je varka. To je umjetnost
preivljavanja. Matador koristi plat kako bi zavarao smrt, kako bi smrt pola onamo
gdje nije on. Ali mora biti hrabar. Mora riskirati svoj ivot pred rogovima smrti. to se
smrt vie priblii, to on postaje hrabriji. Nikad ni na trenutak ne smije pokazati strah.
Nikad ne pokazati strah. Uini li to, gubi. Umire. To je vjetina, moj prijatelju.
Kimnuo je glavom, a Bosch je samo zurio u njega.
Grena se nato iroko nasmijei i okrene prema vratima. Otvorio ih je. Drugi je
mukarac jo uvijek bio ondje. Kad se Grena okrenuo da bi ponovno zatvorio vrata,
pogledao je Boscha i rekao:
- elim vam ugodan put, detektive Harry Bosch. Veeras, je li?
Bosch nita nije rekao, a vrata su se zatvorila. Sjedio je trenutak, ali je tada
njegovu pozornost privuklo klicanje u areni. Silvestri se spustio na jedno koljeno u
sreditu borilita, a bika je namamio u napad. Ostao je stoiki na mjestu sve dok se
zvijer nije posve pribliila. Tada je glatkim pokretom odmaknuo plat od svoga tijela.
Bik je projurio kraj njega na udaljenosti od nekoliko centimetara, a Silvestri je ostao
netaknut. Bilo je prekrasno, a sa stadiona se orilo klicanje. Otvorila su se nezakljuana
vrata loe i Aguila je uao.
- Grena, to je elio?
Bosch nije odgovorio. Podigao je dalekozor i provjerio Zorrillovu lou. Papa
nije bio ondje, ali Grena jest. Zurio je u Boscha s istim slabanim osmijehom na
usnama.
Silvestri je oborio bika samo jednim ubodom maa, a otrica se zabila duboko
iza pleke ivotinje i prola ravno kroz srce. Trenutna smrt. Bosch je pogledao ovjeka
s bodeom. Uinilo mu se da na njegovu ogrubjelu licu vidi izraz razoaranja. Njegov
rad nije potreban.
Klicanje Silvestrijevu vrsnom zavrnom udarcu bilo je zagluujue. Nije se
stiavalo ni dok je matador kruio borilitem i uzdignutih ruku primao divljenje. Rue,
jastuci, enske cipele s visokim potpeticama, sve je to zapljuskivalo borilite. Borac s
bikovima ozareno je uivao u oboavanju. Buka je bila tako glasna da je prolo
prilino vremena prije no to je Bosch shvatio da mu pager za pojasom alje oekivani
poziv.

28.
U devet sati Bosch i Aguila skrenuli su s Avenida Cristobal Colon na
zaobilaznu cestu to vodi oko Meunarodne zrane luke Rodolfo Sanchez Taboada.
Cesta je prolazila kraj nekoliko montanih hangara, a zatim uz poveu skupinu novijih
graevina. Na jednoj od njih bio je natpis Aero Carga. Golema su vrata bila otvorena
oko jedan metar, a iz unutranjosti je dopirala svjetlost. To je bilo njihovo odredite,
baza Slube protiv droge. Bosch je skrenuo na parkiralite ispred zgrade i parkirao kraj
nekoliko drugih automobila. Opazio je da veina ima kalifornijske registracijske
tablice.
im je iziao iz capricea, prila su mu etiri SPD-ina agenta u plavim
plastinim vjetrovkama. Pokazao im je svoju iskaznicu i oito proao kontrolu nakon
to je jedan od njih provjerio neto na jednom papiru.
- A vi? - ovjek s papirom ree Aguili.
- On je sa mnom - ree Bosch.
- Imamo vas na popisu kao pojedinca, detektive Bosch. Sad imamo problem.
- Valjda sam zaboravio javiti da u dovesti drutvo - ree Bosch.
- To nije ba jako smijeno, detektive Bosch.
- Jasno da nije. Ali on je moj partner. Ostaje sa mnom. ovjek je imao
uznemireni izraz na licu. Bio je Angloamerikanac rumene puti i kose posve izblijedjele
od sunca. Izgledao je kao da je dugo motrio na granicu. Okrenuo se prema hangaru,
kao da se nada nekakvim uputama o tome kako postupiti u danoj situaciji. Bosch je
vidio da je na leima njegove vjetrovke velikim utim slovima napisano SPD.
- Bit e bolje da pozovete Ramosa - ree Bosch. - Ako moj partner mora otii,
onda idem i ja. Gdje e tada biti cjelovitost i sigurnost operacije?
Pogledao je Aguilu koji je ukoeno stajao, a tri su ga agenta okruivala poput
izbacivaa koji su spremni da izbace nekoga iz nonog kluba na Sunset Stripu.
- Razmislite o tome - nastavi Bosch. - Onaj tko je stigao dovde, mora nastaviti
do kraja. Inae imate nekoga izvan kruga. Ondje vani, a ne znate to radi. Idite pitati
Ramosa.
ovjek je ponovno oklijevao, a tada je svima rekao neka budu tihi i izvadio
radio iz depa na jakni. Javio je nekome kome se obratio kao vodi ekipe da je na
parkiralitu iskrsnuo jedan problem. Potom su svi nekoliko trenutaka utke stajali.
Bosch je pogledao Aguilu i namignuo mu kad su se njihovi pogledi sreli. Tada je vidio
kako Ramos i Corvo, agent iz Los Angelesa, ustro hodaju prema njima.
- Kakvo je to sranje, Bosch? - poeo je Ramos prije nego to je stigao do
automobila. - Zna li to si uinio? Ugrozio si cijelu jebenu operaciju. Dao sam ti
izriite...
- On je moj partner u ovome, Ramos. Zna sve to ja znam. Zajedno smo u
ovome. Ako je on vani, onda sam i ja vani. A kad odemo, ja se vraam preko granice.
U Los Angeles. Ne znam kamo e on poi. Kako e se to uklopiti u tvoju teoriju o
tome kome se moe vjerovati?

Na svjetlu to dopire iz hangara Bosch je mogao vidjeti kako Ramosu na vratu

pulsira arterija.
- Vidi - ree Bosch - dopusti li mu da ode, ima povjerenja u njega. Dakle,
ako mu vjeruje, onda mu moe dopustiti da ostane.
- Jebi se, Bosch.
Corvo poloi ruku na Ramosovo rame i korakne naprijed.
- Bosch, ako on zajebe stvar, pa ova operacija na bilo koji nain bude
ugroena, pobrinut u se da se za to sazna. Zna na to mislim? U Los Angelesu e se
znati da si ti doveo tog ovjeka.
Rukom je dao znak ostalima, pa su se odmaknuli od Aguile. Mjeseina je
osvjetljavala Corvovo lice, te je Bosch vidio oiljak to mu je dijelio bradu na desnoj
strani. Pitao se koliko e puta ovaj agent SPD-a veeras ispriati priu o borbi
noevima.
- I jo neto - dobaci Ramos. - On ide gol. Imamo samo jo jedan neprobojni
prsluk. To je za tvoju guzicu, Bosch. Dakle, ako ga pogode, to ide na tvoju duu.
- Dobro - ree Bosch. - Shvaam. to god poe po zlu, ja u biti kriv. Shvatio
sam. Osim toga, imam jedan prsluk u svom prtljaniku. Njemu dajte va prsluk. Meni
se svia moj.
- Konani dogovor je u dvadeset dva sata - ree Ramos i vrati se prema
hangaru.
Corvo poe za njim, a Bosch i Aguila takoer krenu u hangar. Drugi su agenti
takoer poli za njima. U hangaru ija je unutranjost podsjeala na peinu, Bosch je
ugledao tri crna helikoptera to stoje jedan do drugoga. Bilo je nekoliko mukaraca,
veina u crnim kombinezonima, koji su se onuda motali i pili kavu iz bijelih alica.
Dva su helikoptera bili velike letjelice namijenjene prijevozu osoblja. Bosch ih je
prepoznao. To su UH-IN Huey. Poseban zvuk njihovih rotora za njega e uvijek biti
zvuk Vijetnama. Trea je letjelica bila manja i elegantnija. Izgledala je poput letjelice
nainjene za komercijalnu uporabu, primjerice kao helikopter za novinare ili policiju,
ali su je preinaili u naoruanu letjelicu. Bosch je prepoznao tornji s orujem
montiran na desnoj strani trupa. Ispod pilotske kabine bila je montirana druga oprema,
ukljuujui reflektor i senzor za nono promatranje. Ljudi u crnim kombinezonima
skidali su bijela slova i brojeve s repova letjelica. Pripremali su se za potpuno
zamraenje, noni napad.
Bosch opazi da mu se Corvo pribliava.
- Mi ga zovemo Ris - ree i glavom pokae prema najmanjoj letjelici. Uglavnom ih koristimo u operacijama u Srednjoj i Junoj Americi, ali smo ovu
zgrabili dok je bila na putu onamo dolje. Ris je namijenjen nonim akcijama. Ima
kompletnu opremu za nono promatranje; infracrveno svjetlo, prikaz obrazaca topline.
Noas e biti na zapovjednom poloaju u zraku.
Bosch samo kimne glavom. Nije ga se toliko dojmila teka oprema koliko
Corvo. SPD-in nadzornik djelovao je bodrije nego tijekom njihovog sastanka u
Sedmici. Njegove su tamne oi neprestano prelazile hangarom i sve upijale. Bosch je

shvatio da mu vjerojatno nedostaje terenski rad. Zapeo je u Los Angelesu, a momci

poput Ramosa mogu igrati ratne igre.
- Tu ete vi biti, ti i tvoj partner - ree Corvo glavom pokazujui prema Risu. Sa mnom. Lijepo i sigurno. Promatrai.
- Jesi li ti ef ove operacije, ili je to Ramos?
- Ja sam ef.
- Nadam se. - Potom, gledajui ratni helikopter, Bosch ree: - Reci mi neto,
Corvo. elimo uhvatiti Zorrilla ivoga, zar ne?
- Tako je.
- U redu, onda, kad ga uhvatimo, kakav je plan? On je meksiki dravljanin.
Ne moe ga odvesti preko granice. Zar e ga jednostavno predati Meksikancima? Za
mjesec e dana upravljati kaznionicom u koju ga smjeste. To jest, ako ga uope
zatvore.
To je bio problem s kojim se suoavao svaki policajac u junoj Kaliforniji.
Meksiko je odbijao svoje dravljane izruiti Sjedinjenim Dravama za zloine to su ih
ondje poinili. Sudili su im kod kue. Problem je bio u tome to je bilo dobro poznato
da najvei trgovci drogom u toj zemlji boravak u kaznionicama pretvaraju u posjet
hotelu. ene, droga, alkohol i druge pogodnosti mogle su se dobiti sve dotle dok se to
moglo platiti. Postoji jedna istinita pria. Osueni kralj droge doista je preuzeo ured i
rezidenciju upravitelja zatvora u Juarezu. Upravitelju je za tu povlasticu platio 100 000
amerikih dolara, otprilike koliko upravitelj zaradi u etiri godine. Sad je upravitelj
kanjenik u zatvoru.
- Znam to mi pokuava rei - ree Corvo. - Ali ne zabrinjavaj se zbog toga.
Imamo plan za to. Jedino o emu treba voditi rauna je tvoja glava i glava tvog
partnera. Mora dobro paziti na njega. I trebao bi popiti malo kave. Bit e to duga no.
Bosch se ponovno pridruio Aguili koji je stajao kraj radne klupe na kojoj se
nalazila kava. Kimnuli su nekolicini agenata koji su se motali oko klupe, ali im je
rijetko tko odgovorio na pozdrav. Bili su nezvani gosti. S mjesta na kojem su stajali,
mogli su vidjeti u nekoliko ureda to su se nalazili u pozadini prostora za letjelice.
Ondje je nekoliko Meksikanaca u zelenim odorama sjedilo za stolovima, pilo kavu i
ekalo.
- Milicija - ree Aguila. - Iz Mexico Cityja. Zar u Mexicaliju nema nikoga
kome SPD vjeruje?
- Pa, nakon ovoga noas, vjerovat e tebi.
Bosch pripali cigaretu uz kavu i ogleda se po hangaru.
- to misli? - upita Aguilu.
- Mislim da e papa Mexicalija noas imati buenje.
- ini se tako.
Maknuli su se od klupe s kavom kako bi dali mjesta drugima i nagnuli se na
oblinji pult odakle su promatrali pripremanje opreme. Bosch je pogledao prema
stranjem dijelu hangara i ugledao Ramosa koji je stajao u drutvu skupine ljudi
odjevenih u debele crne kombinezone. Harry je poao onamo i vidio da ljudi ispod

kombinezona na sebi imaju Nomex odijela za zatitu od vatre. Neki su se oko oiju
mazali crnom kremom, a potom su navukli crne skijake maske. Ekipa za otkrivanje
tajnih laboratorija. Jedva su ekali da se nau u zraku, da krenu. Bosch je gotovo
mogao osjetiti vonj njihova adrenalina.
Bilo ih je dvanaest. Posizali su u crne sanduke i vadili opremu to e im trebati
u noanjoj akciji. Bosch je vidio zatitne kacige i prsluke, granate za izazivanje
dezorijentiranosti. Jedan je ovjek u futroli na boku ve imao devetomilimetarski
P-226 s produljenim magazinom. To e biti samo rezerva, pretpostavio je. Vidio je
cijev puke kako viri iz jednog sanduka. Ramos ga tada opazi, uzme puku iz sanduka
i donese je do Boscha. Cerio se na neki neobian nain.
- Pogledaj ovo sranje - ree Ramos. - ovjee, Colt ih proizvodi samo za SPD.
RO636. To je skraena verzija standardne strojnice. Upotrebljava subsonino zrno
jedan-etrdeset-sedam. Zna li to takvo zrno moe uiniti? Proi e kroz tri tijela prije
nego to mu padne na pamet da uspori. Ima potisnuti priguiva. To znai da nema
bljeska. Ovi momci uvijek napadaju laboratorije. Ondje ima para etera, a bljesak iz
cijevi mogao bi izazvati eksploziju. Pras! I ti si dva bloka dalje. Ali ne s ovim orujem.
Nema bljeska. Prekrasno. Volio bih da noas uem tamo s jednom ovakvom pukom.
Ramos je drao i mazio oruje kao majka svoje prvoroene.
- Bio si u Vijetnamu, zar ne, Bosch? - upita Ramos. Bosch samo kimne
glavom.
- Vidio sam. Neto u tebi. Uvijek to zapazim. - Ramos vrati puku vlasniku. Na
licu mu je jo uvijek lebdio neobini osmijeh. - Bio sam premlad za Vijetnam i prestar
za Irak. Nije li to zajeb?
Konani dogovor nije poeo do gotovo deset i trideset. Ramos i Corvo okupili
su sve agente, pripadnike milicije, Boscha i Aguilu ispred velike oglasne ploe na
kojoj je bila zalijepljena uveana fotografija zranog snimka Zorrillova ranca. Bosch je
vidio da se ran sastoji od velikih dijelova otvorenog, neobraenog zemljita. Papa je
naao sigurnost u prostoru. Zapadno od njegova imanja nalaze se planine Cucapah,
prirodna granica, a na drugim je stranama stvorio tampon-zonu od tisua jutara ikare.
Ramos i Corvo stajali su svaki s jedne strane oglasne ploe, a Ramos je vodio
sastanak. Koristei se dugakim tapom proao je du granica rana i pokazao ono to
je nazvao sreditem obitavanja, veliki, zidom ograeni prostor u kojem se nalazila
hacijenda, ranerska kua i graevina slina bunkeru. Potom je zaokruio korale za
uzgoj bikova i staje, udaljene oko kilometar i pol od onoga sredita obitavanja, du
ruba rana uz autocestu Val Verde. Takoer je pokazao prostor EnviroBreeda na
suprotnoj strani ceste.
Zatim je Ramos na plou stavio drugu uveanu fotografiju, a ova je prikazivala
otprilike etvrtinu rana - od sredita obitavanja do uzgajalita, podruja
EnviroBreeda. Ova je fotografija snimljena iz vee blizine, pa su se na krovu
graevine sline bunkeru vidjele siune prilike. U ikari iza zgrada bilo je crnih
prilika koje su se isticale na svijetlosmeem i zelenom terenu. Bikovi. Bosch se pitao
koji je od njih El Temblar. uo je kako jedan od pripadnika milicije svojim ljudima
prevodi ono to se govori.

- U redu, ove su fotografije stare oko trideset sati - ree Ramos.

- NASA je preletjela podruje svojim U-trideset etiri. Takoer smo ih
zamolili da naine obrasce topline, a tu sve postaje vrlo zanimljivo. Crvene trake to ih
vidite predstavljaju toplija mjesta.
Prilijepio je novu uveanu snimku kraj prve. To je bio kompjutorski grafiki
prikaz na kojem su se nalazili crveni pravokutnici - zgrade - a oko njih more plavog i
zelenog prostora. Izvan crvenih pravokutnika bilo je malenih crvenih tokica, a Bosch
je pretpostavio da su to bikovi.
- Te su fotografije snimljene juer u istom trenutku - ree Ramos. Usporeujui grafiki prikaz i fotografiju, moemo utvrditi odreene anomalije. Ovi
pravokutnici postaju zgrade, a veina manjih crvenih mrlja postaju bikovi.
tapom je naizmjence pokazivao s jedne na drugu snimku. Bosch je shvatio da
na grafikom prikazu ima vie crvenih tokica nego to ima bikova na fotografiji.
- Dakle, ove se oznake ne slau s brojem ivotinja na fotografiji - ree Ramos.
- Meutim, slau se s hranilitima.
Uz Corvovu pomo stavio je na plou jo dvije uveane snimke. Te su
snimljene iz najvee blizine. Bosch je jasno razaznao limeni krov malene upe. Kraj
nje je stajao crni junac. Na odgovarajuem grafikom prikazu i junac i upa bili su
jarko crveni.
- To su u osnovi malene nadstrenice kojima se sijeno i hrana za stoku uvaju
od kie. Ljudi iz NASA-e kau da bi takva hranilita mogla zraiti ostatkom topline, a
to bi se vidjelo na snimkama senzora. No takoer kau da to sigurno ne bi bilo ovako
kako se ovdje vidi. Stoga mislimo da to znai da su ova hranilita zapravo varka.
Mislimo da su to ispuni ventili podzemnog kompleksa. Vjerujemo da u sreditu
obitavanja postoji nekakav ulaz u podzemni laboratorij smjeten ovdje.
Dopustio je da to svima sjedne. Nitko nije postavio pitanje.
- Isto tako - nastavi Ramos - postoji... iz povjerljivih izvora imamo informaciju
da postoji podzemni sustav tunela. Vjerujemo da se protee od uzgajalita ovdje do
ovoga kompleksa, postrojenja pod nazivom EnviroBreed, ovdje. Vjerujemo daje to
Zorrillu omoguilo zavaravanje onih koji su na njega motrili, i da je to jedan od
moguih naina prenoenja robe s rana do granice.
Ramos je nastavio u tanine opisivati upad. Prema planu, trebalo je napasti u
pono. Meksika e milicija imati dvojako zaduenje. Jedan e neobiljeeni automobil
poi do ulaza na ran, a vijugat e cestom kao da ga vozi pijani voza na bijeloj cesti.
Koristei se tom varkom, tri e pripadnika milicije u automobilu svladati straare na
ulazu. Nakon toga e polovica preostalih pripadnika milicije krenuti cestom na ranu
prema sreditu obitavanja, a druga e polovica napredovati prema EnviroBreedu,
opkoliti ga i ekati da vide kako e se razvijati dogaaji na ranu.
- Uspjeh operacije uvelike ovisi o svladavanju dvojice straara na ulazu prije
nego to uspiju upozoriti SO, sredite obitavanja -ree Corvo. Bile su to njegove prve
rijei na sastanku. - Ako se to ne uspije postii, izgubit emo element iznenaenja.
Nakon poetka napada sa zemlje, doi e tri zrane ekipe. Dvije transportne
letjelice spustit e se sa sjeverne i istone strane SO-a kako bi se iskrcala ekipa

EZOTL. Oni e prvi ui u sve graevine. Trei helikopter, Ris, ostat e u zraku i imati
ulogu leteeg zapovjednog poloaja.
Na kraju, rekao je Ramos, ran ima dva rovera, dvije dvolane patrole u
dipovima. Ramos je rekao da se ne pridravaju nikakve odreene rute ili obrasca, te
je nemogue utvrditi gdje e biti sve dok ne pone napad.
- To su takorei divlje karte - ree Ramos. - Zato imamo mobilni zrani
zapovjedni poloaj. Upozorit e nas kad opaze dipove, ili e ih Ris jednostavno
izbaciti iz igre.
Ramos je hodao naprijed-natrag ispred oglasne ploe, maui svojim tapom.
Bosch je vidio da mu se to svia, osjeaj da neim upravlja. Moda mu je to
nadoknaivalo izostanak iz Vijetnama ili Iraka.
- U redu, gospodo, ovdje imam jo nekoliko stvari - ree Ramos i stavi na
plou jo jednu fotografiju. - Na je cilj ran. Imamo nalog za pretres zbog
posjedovanja droge. Ako naemo aparate za proizvodnju, uspjeli smo. Ako naemo
narkotike, uspjeli smo. No ono to doista elimo je ovaj ovjek ovdje.
Fotografija je bila uveana snimka iz knjige to ju je Bosch tog jutra
pregledavao.
- Ovo je na glavni ovjek - ree Ramos. - Humberto Zorrillo. Papa Mexicalija.
Ako ga ne uhvatimo, cijela e operacija biti uzaludna. On je mozak koji stoji iza svega.
On je taj kojeg elimo. Moda e vas zanimati da je, povrh svojih aktivnosti povezanih
s narkoticima, osumnjien za umorstvo dvojice policajaca iz Los Angelesa, da i ne
spominjem jo dva umorstva u posljednjih mjesec dana. Ovo je ovjek koji se ne
dvoumi. Ako to ne uini sam, ima mnogo ljudi koji za njega rade i izvravaju njegove
zapovijedi. Opasan je. Svakoga koga sretnemo na rancu treba smatrati naoruanim i
opasnim. Pitanja?
Jedan pripadnik milicije postavio je pitanje na panjolskome.
- Dobro pitanje - ree Ramos. - Neemo odmah ui u EnviroBreed iz dva
razloga. Prvo, na osnovni cilj je ran, a morali bismo vie ljudi poslati u EnviroBreed
ako istodobno napadnemo i postrojenje i ran. Drugo, na povjerljivi dounik kae da
bi tunel na toj strani mogao biti miniran. Ima neku zamku. Ne elimo to riskirati. Kad
osiguramo ran, tada emo poi u EnviroBreed ili emo krenuti kroz tunel.
ekao je nova pitanja. Nije ih bilo. Mukarci ispred njega prebacivali su teinu
s noge na nogu, grickali nokte ili kuckali prstima po koljenima. Adrenalin je poeo
djelovati. Bosch je to ve ranije vidio. U Vijetnamu i drugdje. Stoga je svoje vlastito
sve jae uzbuenje doekao s nelagodnim osjeajem strepnje.
- U redu onda! - vikne Ramos. - elim da za sat vremena svi budu na svojim
mjestima. U pono napadamo!
Skup se prekinuo s nekoliko mladenakih urlika mlaih agenata. Bosch se
primaknuo Ramosu dok je skidao fotografije s ploe.
- Zvui poput dobrog plana, ovjee.
- Da. Samo se nadam da e se odvijati priblino onako kako smo zacrtali.
Nikad se sve ne dogaa tono prema planu.

- Tono. Corvo mi je rekao da imate jo jedan plan. Onaj za prebacivanje

Zorrilla preko granice.
- Da, smislili smo neto.
- Hoe li mi to ispriati?
Okrenuo se od ploe, a sve je fotografije uredno sloio.
- Da, ispriat u ti. To e ti se svidjeti, Bosch, jer e ga to dovesti u Los
Angeles gdje mu moete suditi za umorstva vaih ljudi.
Dogodit e se to da e se ona mala gnjida opirati uhienju i pritom se ozlijediti.
Vjerojatno e to biti ozljede lica, a izgledat e gore nego to zapravo jesu. U elji da
mu priskrbi hitnu medicinsku njegu, SPD e ponuditi na uporabu jedan helikopter.
Zapovjednik milicije e sa zahvalnou prihvatiti. No, vidi, pilot e se zbuniti i
pobrkati svjetla bolnice Imperial Countv Memorial na drugoj strani granice s Opom
klinikom Mexicalija, to se nalazi s ove strane granice. Kad helikopter sleti kraj
pogrene bolnice, pa se Zorrillo nae na pogrenoj strani granice, bit e podloan
uhienju i amerikom pravosudnom sustavu. Loe po njega. No moda emo morati
upisati opomenu u pilotov osobni dosje.
Ramos je na licu opet imao onaj pakosni osmijeh. Namignuo je Boschu i
udaljio se.
29.
Ris je letio iznad saga Mexicalijeve rasvjete, kreui se na jugo-zapad prema
mranim obrisima planina Cucapah. Let je bio mirniji i tii od svega ega se Bosch
sjeao iz Vijetnama ili svojih kasnijih snova.
Bosch se nalazio u stranjem dijelu, stisnut uz lijevi prozor. Hladni noni zrak
je kroz neki oduak prodirao unutra. Aguila je bio na sjedalu do njega. U prednjem su
dijelu bili Corvo i pilot. Corvo je bio Zrani voa te je upravljao komunikacijama i
uputama za napad na ran. Ramos je bio Zemlja jedan, voa na tlu. Pogledavi prema
prednjem dijelu helikoptera, Bosch je na titniku Corvove kacige vidio prigueni odraz
zelenih brojanika u pilotskoj kabini.
Kacige sve etvorice ljudi u helikopteru bile su povezane elektronikim
pupanim vrpcama sa sredinjom konzolom. Kacige su bile opremljene vezom zrakzemlja i dvosmjernim radijem za komuniciranje u letjelici, kao i ureajem za nono
promatranje.
Nakon to su petnaest minuta letjeli, kroz prozor se vidjelo sve manje svjetla.
Bez sjaja odozdo, Harry je mogao razabrati obrise jednog od dva druga helikoptera,
oko dvjesto metara nalijevo. Druga crna letjelica trebala bi biti s desne strane. Letjeli
su u formaciji.
- Predvieno vrijeme dolaska: dvije minute - zauje glas u svom uhu. Pilot.
Bosch uzme neprobojni prsluk to ga je drao u krilu i stavi ga ispod sebe, na
sjedalo. Zatita od vatre sa zemlje. Vidio je da Aguila ini isto s prslukom SPD-a.
Ris se poeo naglo sputati, a glas u njegovu uhu ree:
- Kreemo.

Bosch spusti na oi ureaj za nono promatranje i pogleda kroz lee. Zemlja se

pod njima brzo pomicala, uta rijeka grmlja i malo ega drugoga. Proli su iznad ceste,
a zatim preko odvojka. Helikopter se nagnuo u smjeru odvojka. Vidio je automobil,
kamionet za dostavu i dip. Bili su zaustavljeni na cesti. Zatim ugleda nekoliko drugih
vozila. Kretala su se bijelom cestom, a iza njih su se dizali oblaci praine. Milicija je
ula i jurila je prema sreditu obitavanja. Bitka je zapoela.
- Izgleda da su se nai prijatelji ve pobrinuli za jedan od patrolnih dipova Corvov glas ree u Boschovu slualicu.
- To je deset-etiri - odgovori neki glas, oito iz jednog od drugih helikoptera.
Ris je pretekao vozila milicije. Bosch je kroz ureaj za nono promatranje
zurio u otvorenu cestu. Letjelica se nastavila sputati, a tada se izravnala, prema
Boschovoj procjeni, na visini neto manjoj od tristo metara. Sad je u utom vidnom
polju mogao vidjeti hacijendu i prednju stranu bunkera. Vidio je kako se druga dva
helikoptera, nalik crnim konjicima, sputaju na predviena mjesta s obje strane kue.
Tada je osjetio kako se Ris neznatno die, kao da lebdi u zranom depu.
- Jedan dolje! - vikne neiji glas u slualicama.
- Dva dolje! - zauje se drugi glas.
Mukarci u crnom poeli su iskakati kroz otvor na boku helikoptera. Jedna
skupina od est ljudi odmah je pola do proelja hacijende. Skupina od est ljudi iz
drugog helikoptera krenula je prema graevini nalik na bunker. Sad su se u vidnom
polju poela pojavljivati milicijska vozila. Bosch je vidio kako jo ljudi iskae iz
helikoptera. To e biti Ramos i pojaanje.
Boschu se sve to inilo nadrealistino. ute nijanse. Siune prilike. Djelovalo
je kao loe snimljen i montiran film.
- Prebacujemo se na komunikaciju sa zemljom - ree Corvo. Bosch je zauo
kljocaj kad je frekvencija promijenjena. Gotovo je odmah uo rijei to su ih
razmjenjivali oni na tlu, kao i teko disanje ljudi to tre. Potom je uslijedio glasni
prasak, ali je Bosch shvatio da nije rije o pucanju. To je bio zvuk sprave kojom su
probijali vrata. U slualicama se sad moglo uti panine povike "Policija! SPD!", a
potom je uslijedilo zatije. Corvov glas presjekao je kratkotrajnu utnju.
- Zemlja jedan, govori! to imamo? Javi se matinom brodu.
Uslijedile su atmosferske smetnje, a zatim se zauo Ramosov glas.
- Imamo ulazak na Toki A. Imamo... idem...
Ramosa je neto prekinulo. Toka A bila je hacijenda. Prema planu trebalo je
istodobno napasti hacijendu i bunker, Toku B.
- Zemlja dva, imamo li ulazak na Toki B? - upita Corvo. Bez odgovora.
Uslijedilo je nekoliko dugih trenutaka tiine, a tada se ponovno javio Ramos.
- Zrani voo, u ovom trenutku ne znam to je sa Zemljom dva. Udarna ekipa
je prila mjestu ulaza i mi...
Prije prekida emitiranja Bosch je uo nezamjenjivi zvuk automatske puke.
Osjetio je kako mu adrenalin zapljuskuje tijelo. Ipak, nije mogao uiniti nita osim
sjediti, oslukivati i promatrati tamno-uti prizor kroz ureaj za nono promatranje.

Ispred bunkera vidio je neto za to je vjerovao da su bljeskovi iz vatrenog oruja.

Tada se Ramos ponovno javio preko radioveze.
- Vrue je! Vrue je!
Helikopter se trgnuo kad ih je pilot podigao na veu visinu. Kako se letjelica
penjala, noni je ureaj za promatranje omoguavao iri pogled na prizor ispod njih.
Cijelo je SO postalo vidljivo. Sad je Bosch mogao vidjeti prilike na krovu bunkera
kako se miu prema prednjem dijelu graevine. Pritisnuo je prekida na svojoj kacigi i
rekao:
- Corvo, ima ljudi na krovu. Upozori ih.
- Makni se! - vikne Corvo. Potom je onima dolje javio: -Zemlja dva, Zemlja
dva, imate naoruane ljude na krovu bunkera. Vidim dvojicu na sjevernoj strani.
Primljeno?
Bosch nije mogao uti pucnjavu, jer je rotor previe buio, ali je vidio bljesak
iz cijevi automatskog oruja na dva mjesta ispred bunkera. Vidio je i povremene
bljeskove iz vozila, ali se milicija nije mogla ni maknuti. Cuo je otvoreno emitiranje i
zvuk pucnjave, ali je tada veza prekinuta.
- Zemlja dva, uje li me? - Corvo ree u prazninu. U glasu mu se osjeao
poetni traak panike. Nije bilo odgovora. - Zemlja dva, uje li me?
Javio se zadihani glas:
- Zemlja dva. Da. Uhvaeni smo na ulazu Toke B. Nalazimo se u unakrsnoj
vatri. Dobro bi nam dola pomo.
- Zemlja jedan, javi se - drekne Corvo.
Uslijedio je dugi trenutak utnje. Tada se javio Ramos. Zbog pucnjave ga se
nije posve dobro razumjelo.
- Ovdje. Mi smo... kua... tri sumnjive osobe su oborene. Nema drugih. Izgleda
da su... jebeni bunker.
- Poite do bunkera. Zemlja dva treba pojaanje.
- ... onamo.
Bosch je opazio kako su glasovi na radiju postali prodorniji i napetiji. Nestale
su ifre i formalni jezik. To je inio strah. Viao je to u ratu. Viao je i na ulicama kad
je bio u odori. Strah, iako uvijek neizreen, oduzimao je ljudima njihove pomno
osmiljene poze. Adrenalin buci, a u grlu klokoe od straha kao u odvodnoj cijevi.
Vlast preuzima iskonska elja za preivljavanjem. To izotrava um, uklanja sve
gluposti. Neko ifrirano govorenje o Toki B postaje gotovo histerina psovka.
S visine od tristo ezdeset metara Bosch je kroz ureaj za nono promatranje
sad mogao vidjeti i manjkavost plana. SPD-ini agenti nadali su se da e svojim
helikopterima pretei miliciju, napasti sredite obitavanja i osigurati podruje prije
dolaska pjeatva. Ali to se nije dogodilo. Milicija je bila ondje, a sad se jedna skupina
EZOTL-a nala izmeu milicije i ljudi u bunkeru.
Odjednom se naglo pojaala pucnjava iz bunkera. Bosch je to vidio po stalnim
bljeskovima. Tada je kroz ureaj vidio kako se jedan dip poeo naglo udaljavati od
stranje strane bunkera. Probio je vrata u zidu to je okruivao prostor i poeo se

kretati kroz gutaru prema jugoistoku. Bosch ponovno pritisne svoj prekida za
emitiranje.
- Corvo, imamo bjegunca. Dip, kree na jugoistok.
- Zasad ga moramo pustiti. Dolje se sve pretvara u sranje pa ne mogu nikoga
pomaknuti. Makni se s jebene linije.
Dip se ve udaljio iz vidnog polja ureaja. Bosch podigne lee s lica i pogleda
kroz prozor. Nije bilo niega. Sanio mrak. Dip je vozio bez svjetala. Pomislio je na
tagalj i staje blizu autoceste. Bjegunac se onamo zaputio.
- Ramos - Corvo ree preko radija. - eli li svjetla? Bez odgovora.
- Zemlja jedan?... Zemlja dva, elite li svjetla?
- ... etla bi bila dobra, ali vi biste bili meta... - zauje se glas Zemlje dva. Bolje priekajte malo dok mi... istimo.
- Primljeno. Ramos, uje li me? Nije bilo odgovora.
Pucnjava je brzo nakon toga prestala. Papini uvari poloili su oruje nakon to
su oito utvrdili da njihovi izgledi u dugotrajnom vatrenom okraju nisu naroito
dobri.
- Zrani voo, daj nam sada to svjetlo - Ramos javi odozdo, a ton glasa
ponovno mu je postao miran i samouvjeren.
Tri snana snopa s Risova trbuha rasvijete podruje. Mukarci s rukama na
glavama izlazili su iz bunkera u ruke miliciji. Bilo ih je barem dvanaest. Bosch je vidio
kako jedan lan EZOTL-a izvlai tijelo iz bunkera i ostavlja ga na tlu.
- Ovdje je sve osigurano - javi se Ramos.
Corvo je palcem dao znak pilotu i letjelica se poela sputati. Dok su se
sputali, Bosch osjeti kako mu se tijelo oslobaa napetosti. Za trideset sekundi bili su
na tlu kraj jednog od helikoptera.
U dvoritu ispred bunkera zarobljenici su kleali, a pripadnici milicije su im
plastinim lisiinama za jednokratnu uporabu vezivali ruke. Drugi su na hrpu stavljali
zaplijenjeno oruje. Bilo je nekoliko Uzija i AK-47, ali uglavnom su to bile samarice
i M-16. Ramos je stajao uz kapetana milicije koji je uhu prinio svoj radio.
Bosch meu zarobljenicima nije vidio nijedno poznato lice. Ostavio je Aguilu i
priao Ramosu.
- Gdje je Zorrillo?
Ramos podigne ruku neka mu ne smeta i ne odgovori. Gledao je kapetana.
Tada im je priao i Corvo. Kapetan je sluao izvjetaj preko radija, a tada pogledao
Ramosa i rekao:
- Nada.
- U redu, nita se ne dogaa u EnviroBreedu - ree Ramos. - Nitko nije uao
niti iziao otkako je ovo poelo. Milicija motri na to mjesto.
Ramos je opazio Corva i tiim glasom, namijenjenim samo njemu, ree:
- Imamo problem. Izgubili smo jednoga.
- Da, vidjeli smo ga - ree Bosch. - Bio je u dipu i krenuo na jugoistok iz...
Tada se prekinuo, shvativi na to je Ramos mislio.
- Koga smo izgubili? - upita Corvo.

- Kirtha, jednog iz EZOTL-a. Ali to nije cijeli problem. Bosch se odmaknuo

od dvojice ljudi. Znao je da tu nema to traiti.
- Kako to misli? - upita Corvo.
- Doi, pokazat u ti.
Dva su se agenta zaputila oko hacijende. Bosch je na diskretnoj udaljenosti
poao za njima. Natkriveni trijem pruao se du cijeloga stranjeg dijela kue. Ramos
se zaputio prema otvorenim vratima. EZOTL-ov agent bez maske, tako da se vidjelo
njegovo krvlju I znojem prekriveno lice, leao je na podu metar od vrata. Boschu se
inilo da je dobio etiri metka: dva u gornji dio prsa, odmah iznad neprobojnog
prsluka, i dva u vrat. Sve jedan do drugoga, a svaki je metak proao skroz-naskroz.
Krv je jo uvijek curila ispod tijela i stvarala lokvicu. Usta i oi mrtvog agenta bili su
otvoreni. Brzo je umro.
Bosch je shvatio u emu je dodatni problem. To je bila prijateljska vatra. Kirth
je pogoen hicima iz jedne od strojnica 636. Rane su bile prevelike i preteke, te
preblizu jedna drugoj da bi ih moglo prouzroiti oruje to su ga imali zarobljenici.
- ini se daje istrao kroz ova stranja vrata kad je uo pucnjavu - govorio je
Ramos. - Zemlja dva je ve bio u unakrsnoj vatri. Netko iz te jedinice zacijelo je pucao
prema vratima i pogodio Kirtha.
- Prokletstvo! - vikne Corvo. Potom tiim glasom ree: - U redu, doi ovamo,
Ramose.
Primaknuli su glave, a Bosch ovaj put nije uo to govore, ali nije ni morao.
Znao je to e uiniti. Ovdje su u pitanju karijere.
- Shvatio sam - ree Ramos normalnijim glasom i odmakne se od Corva.
- Dobro - ree Corvo. - Kad to obavi, elim da se dokopa sigurne linije i
nazove Operacije Los Angeles. to prije nam trebaju ljudi iz Odjela za odnose s
javnou kako bi na tome poradili. Mediji e nas opsjedati. Sa svih strana.
- Vrijedi.
Corvo se zaputi u kuu, ali se vrati.
- Jo neto, dri Meksikance podalje od ovoga.
Mislio je na miliciju. Ramos kimne glavom, a Corvo se udalji. Ramos pogleda
Boscha koji je stajao u sjeni na trijemu. Razumjeli su se bez rijei. Bosch je znao da e
medijima rei da su Zorrillovi ljudi ubili Kirtha. Nitko nee spominjati prijateljsku
vatru.
- Ima li neki problem? - upita Ramos.
- Nemam nikakav problem.
- Dobro. Onda se ne moram zabrinjavati zbog tebe. Tono, Bosch?
Bosch korakne prema vratima.
- Ramose, gdje je Zorrillo?
- Jo uvijek traimo. U ovim zgradama ima jo mnogo prostora to ga treba
pretraiti. Samo ti mogu rei da smo pretraili hacijendu i on nije ovdje. Unutra su
samo trojica mrtvih, a on nije jedan od tih. Dakle, nemamo koga pitati. Ali tvoj ubojica
policajaca je ondje unutra, Bosch. ovjek sa suzama.

Bosch bez rijei zaobie Ramosa i tijelo te ue u hacijendu. Pazio je da ne

zagazi u krv. Dok je prolazio, pogledao je u mrtvaeve oi. Ve su se poele
zamagljivati, pa su izgledale poput djelia prljavog leda.
Poao je hodnikom prema prednjem dijelu kue odakle su dopirali glasovi s
vrata u dnu stubita na glavnom ulazu. Dok je prilazio, vidio je da je prostorija iza tih
vrata nekakav ured. Ondje se nalazio veliki pisai stol od poliranog drveta, a njegova
je srednja ladica bila otvorena. Iza stola bio je zid pokriven policama za knjige.
U prostoriji su se nalazili Corvo i jedan agent EZOTL-a. I dva tijela. Jedno na
podu kraj prevrnutoga kaua. Drugo u naslonjau blizu jedinog prozora u sobi, s desne
strane pisaeg stola.
- Doi ovamo, Bosch - ree Corvo. - Ovdje e nam vjerojatno koristiti tvoje
iskustvo.
Tijelo u naslonjau privuklo je Boschovu pozornost. ovjekova skupa jakna od
crne koe bila je raskopana, pa se vidio pitolj jo uvijek u futroli za pojasom. To je
bio Grena, iako to u poetku nije bilo lako pogoditi, jer je metak ispaljen u desnu
policajevu sljepoonicu unitio vei dio lica kad je iziao ispod lijevog oka. Krv mu
je tekla niz oba ramena i unitila jaknu.
Bosch se okrene i pogleda ovjeka na podu. Jedna mu je noga bila na naslonu
prevrnutoga kaua. Imao je najmanje pet rupa u prsima to ih je Bosch mogao
razabrati u okrvavljenoj masi. Tri suze tetovirane na obrazu takoer su se jasno vidjele.
Arpis. Mukarac kojeg je vidio u Poe's klubu. Na podu kraj njegove desne noge leao
je kromirani pitolj etrdeset pet.
- Je li to tvoj ovjek? - upita Corvo.
- Jedan od njih, da.
- Dobro. Onda se vie ne mora njime optereivati.
- Drugi je DP. Kapetan po imenu Grena.
- Da, upravo sam izvukao iskaznicu iz njegova depa. U lisnici je imao i est
tisua dolara. Nije loe, s obzirom na to da kapetani meksike Dravne policije
zarauju oko tristo dolara tjedno. Pogledaj ovamo.
Pomaknuo se na desnu stranu stola. Bosch je poao za njim i vidio da je sag bio
presavijen i otkrivao sef u podu velik otprilike poput hotelskog hladnjaka. Debela
elina vrata bila su otvorena, a unutranjost prazna.
- Ovako je sve to naeno kad su uli pripadnici EZOTL-a. to misli? Ovi ne
izgledaju kao da su dugo mrtvi. Mislim da smo stigli malo prekasno na predstavu. to
ti se ini?
Bosch je nekoliko trenutaka prouavao prizor.
- Teko je rei. ini se kao da je to bio kraj poslovnog dogovora. Moda je
Grena postao pohlepan. Traio je vie no to je zavrijedio. Moda je pokuavao igrati
nekakvu igru sa Zorrillom, neku vrstu prevare, pa je uprskao. Vidio sam ga prije
nekoliko sati na borbama s bikovima.
- Da, to je rekao? Da e svratiti k papi na aicu? Corvo se nije nasmijao, a
nije ni Bosch.
- Ne, samo mi je rekao neka odem iz grada.

- Dakle, tko ga je ubio?

- Meni to izgleda kao etrdeset petica. Samo nagaam. Sudei prema tome,
Arpis je mogui poinitelj.
- Tko je onda ubio Arpisa?
- Nemam pojma. No ako bih morao nagaati, ini se da je to bio Zorrillo, ili
onaj tko je sjedio za ovim stolom. Izvukao je pitolj iz ladice i poeo pucati u njega.
Pao je unatrag i preko kaua.
- Zato bi ga ubio?
- Ne znam. Moda se Zorrillu nije svidjelo ono to je uinio Greni. Moda ga
se Zorrillo poeo bojati. Moda je Arpis pokuao neto slino kao i Grena. Moglo bi
biti mnogo razloga. Nikad neemo saznati. Uinilo mi se da je Ramos rekao da su
ovdje tri tijela.
- S druge strane hodnika.
Bosch prijee preko hodnika i ue u prostranu dnevnu sobu. Unutra je bio
duboki, bijeli vuneni sag i bijeli glasovir. Na zidu iznad kaua presvuenog bijelom
koom visjela je slika Elvisa. Sag je bio zamrljan krvlju treeg ovjeka koji je leao
ispred kaua. To je bio Dance. Bosch ga je prepoznao po zatvorskoj fotografiji, iako je
imao rupu od metka na elu i neko plavu kosu obojenu u crno. Mrzovolju na njegovu
licu zamijenio je izraz uenja. Oi su mu bile otvorene i gotovo se inilo da gledaju
rupu na njegovu elu.
Corvo je uao za njim.
- to misli?
- Mislim kako izgleda da je papa morao urno otii odavde. A nije elio
ostaviti ovu trojicu za sobom da priaju o tome... Sranje! Ne znam, Corvo.
Corvo podigne radio do usta.
- Ekipe za potragu - ree. - Stanje.
- Voa potrage ovdje. Nali smo podzemni laboratorij. Ulaz je kroz bunker.
Velik je. Imamo proizvode u tavama za suenje. Gomile. Na konju smo. Uspjeli smo.
- to je s glavnim osumnjienikom?
- Zasad negativno. Nema sumnjivih osoba u laboratoriju.
- Sranje - ree Corvo nakon to se odjavio. Rubom Motorole protrljao je oiljak
na obrazu dok je razmiljao to e dalje poduzeti.
- Dip - ree Bosch. - Moramo poi za njim.
- Ako je krenuo prema EnviroBreedu, ondje eka milicija. U ovom trenutku ne
mogu poslati ljude da tre po rancu. To je est tisua jebenih jutara.
- Ja u poi.
- ekaj malo, Bosch. Ovo nije tvoja operacija.
- Jebi ga, Corvo. Ja idem.

30.
Bosch je iziao iz kue i na slabanoj svjetlosti potraio pogledom Aguilu.
Konano ga je ugledao kako stoji kraj zarobljenika i milicije. Shvatio je da se on vie
od njega ovdje osjea uljezom.
- Idem za dipom to smo ga vidjeli. Mislim da je to bio Zorrillo.
- Ja sam spreman - ree Meksikanac.
Prije nego to su krenuli, dotrao je Corvo. Ali nije ih kanio zaustaviti.
- Bosch, poslao sam Ramosa u helikopter. Samo vam njega mogu dati.
utnju koja je uslijedila naglasio je zvuk rotora helikoptera s druge strane
hacijende.
- Poite! - vikne Corvo. - Ili e on otii bez vas. Potrali su oko zgrade i popeli
se opet na svoja mjesta u Risu.
Ramos je bio u pilotskoj kabini s pilotom. Letjelica se naglo podigla, a Bosch
je zaboravio privrstiti pojas. Bio je previe zauzet stavljanjem kacige i ureaja za
nono promatranje.
Jo se nita nije vidjelo. Nikakav dip. Nikakav bjegunac. Kretali su se na
jugozapad od sredita obitavanja. Dok je gledao kako pod njima promie uto tlo,
Harry je shvatio da Aguilu jo uvijek nije obavijestio o smrti njegova kapetana. Kad
zavrimo s ovim, odluio je.
Za dvije su minute nali dip. Bio je parkiran u umarku eukaliptusa i visokoga
grmlja. Vjetar je uz vozilo nanio loptu suhog korova veliku poput kamiona, ili je to
uinio netko drugi pokuavajui ga sakriti. Vozilo je bilo otprilike etrdeset pet metara
udaljeno od korala i taglja. Pilot je ukljuio reflektore, a Ris je poeo kruiti. Nije bilo
ni traga vozau, bjeguncu. Zorrillu. Pogledavi izmeu dva prednja sjedala, Bosch je
vidio kako Ramos pilotu daje znak palevima prema dolje i letjelica se poela sputati.
Svjetla su se ugasila, a Harrvju se inilo da padaju kroz dubine crne rupe sve dok mu
se oi nisu privikle na tamu.
Konano je osjetio udarac o tlo, te su mu se miii pomalo opustili. uo je
kako je pilot ugasio motor, a potom su jedini zvuk stvarale lopatice rotora koje su se
polako usporavale. Bosch je kroz prozor vidio zapadnu stranu taglja. Tu nije bilo ni
vrata ni prozora, te je pomislio da bi se mogli pribliiti bez vee opasnosti kad je uo
kako Ramos uzvikuje:
- to do... drite se!
Uslijedio je estok udarac, a helikopter se snano trznuo i poeo kliziti. Bosch
je pogledao kroz prozor i jedino to je mogao vidjeti bilo je da ih neto gura u stranu.
Dip. Netko je bio skriven u dipu. Risove preke za slijetanje konano su zapele za
neto na tlu i letjelica se prevrnula. Bosch je pokrio lice i sagnuo se kad je vidio da se
lopatice rotora, koji se jo uvijek vrtio, zabijaju u tlo i raspadaju na krhotine. Potom je
osjetio kako se Aguila svom teinom sruio na njega i uo nerazumljivu viku iz
pilotske kabine.

Helikopter se u tom poloaju ljuljao samo nekoliko sekundi, a zatim je

uslijedio jo jedan glasni udarac, ovaj put s prednje strane. Bosch je uo gnjeenje
metala, razbijanje stakla i puanu paljbu.
Tada je sve prestalo. Bosch je osjeao kako se smanjuje vibriranje tla dok se
dip udaljavao.
- Mislim da sam ga sredio! - vikne Ramos. - Jeste li to vidjeli? Bosch je mogao
misliti samo na njihovu ranjivost. Sljedei napad zacijelo e uslijediti sa stranje
strane, a onamo ne mogu pucati jer nita ne vide. Pokuao je dosegnuti svoj Smith, ali
Aguila mu je bio stisnuo ruke. Meksiki se detektiv napokon poeo micati s njega, te
su obojica oprezno unuli u prevrnutoj letjelici. Bosch isprui ruku i pokua otvoriti
vrata to su se sada nalazila iznad njih. Kliznula su otprilike do polovice, a tada su o
neto zapela, vjerojatno o odlomljeni komad metala. Skinuli su kacige i Bosch je prvi
iziao. Potom mu je Aguila pruio neprobojne prsluke. Bosch nije znao zato, ali uzeo
ih je. Aguila je iziao za njim.
U zraku se osjeao miris goriva. Poli su do zgnjeenog prednjeg dijela
helikoptera gdje je Ramos, s pitoljem u jednoj ruci, pokuavao kliznuti kroz otvor
gdje je nekad bio prednji prozor.
- Pomozi mu - ree Bosch. - Ja u vas pokrivati. Izvukao je pitolj i okrenuo se
za puni krug, ali nikoga nije vidio. Potom je ugledao dip, parkiran na istome mjestu
na kojem su ga vidjeli iz zraka, a lopta suhoga korova jo uvijek se ondje nalazila. To
se Boschu inilo besmislenim. Osim ako...
- Pilot je u klopci - ree Aguila.
Harry pogleda u pilotsku kabinu. Ramos je baterijskom svjetiljkom osvijetlio
pilota iji su plavi brkovi bili prekriveni krvlju. Na grebenu njegova nosa vidjela se
duboka posjekotina. Oi su mu bile irom otvorene, a Bosch je vidio da mu je ploa s
instrumentima zgnjeila noge.
- Gdje je radio? - upita Bosch. - Moramo pozvati pomo. Ramos ponovno
zavue gornji dio tijela kroz prozor pilotske kabine i vrati se s radijem.
- Corvo, Corvo, javi se, ovdje imamo hitan sluaj. - Dok je ekao odgovor,
Ramos ree Boschu: - Moe li vjerovati u ovo sranje? Ono jebeno udovite pojavilo
se niotkuda. Nisam znao koji...
- to se dogaa? - zauje se Corvov glas na radiju.
- U tekom smo poloaju. Potrebna je evakuacija. Orue. Ris je uniten.
Corcoran je pritijenjen u kabini. Ozlijeen je.
- ... esto pada?
- Nije rije o padu, ovjee. Prokleti bik napao je helikopter na zemlji. Uniten
je, a mi ne moemo izvui Corcorana. Na je poloaj devedeset metara sjeveroistono
od uzgajalita, od taglja.
- Ostanite ondje. Pomo stie.
Ramos zakvai radio za pojas, stavi baterijsku svjetiljku pod ruku i napuni
pitolj.
- Zauzmimo poloaje u trokutu oko helikoptera i pazimo na tu zvijer. Znam da
sam ga pogodio, ali nije pokazao da mu je to naudilo.

- Ne - ree Bosch. - Ramose, ti i Aguila uvajte helikopter i ekajte pomo. Ja

u provjeriti tagalj. Zorrillo e imati...
- Ne, ne, ne, mi ne radimo tako, Bosch. Ti ovdje ni o emu ne odluuje. ekat
emo ovdje i kad pomo...
Prekinuo se usred reenice i okrenuo oko sebe. Tada je Bosch shvatio da je i on
uo. Ili bolje reeno, osjetio. Ritmika vibracija tla koja postaje sve snanija. Bilo je
nemogue odrediti iz kojeg smjera dopire. Gledao je kako se Ramos s baterijskom
svjetiljkom okree u krug nekoliko puta. uo je kako Aguila kae:
- El Temblar.
- to? - vikne Ramos. - to?
I tada se bik pojavio na rubu vidnog polja. Golema crna zvijer zaletjela se
prema njima, nimalo pokolebana njihovim brojem. Ovo je njegovo podruje to ga
treba braniti. Boschu se u tom trenutku inilo da je bik stigao iz samog sredita tame,
utvara smrti, sputene glave i uzdignutih nazubljenih rogova. Bio je udaljen manje od
deset metara kad se odluio za odreeni cilj. Za Boscha.
U jednoj je ruci drao Smith. U drugoj je imao prsluk na kojem je
fluorescentnom utom trakom bila napisana rije POLICIJA. U sekundama to su mu
preostale shvatio je da je traka privukla pozornost zvijeri te ga je zato izdvojio.
Takoer je doao do zakljuka da mu pitolj nije ni od kakve koristi. Ne moe mecima
oboriti ivotinju. Previe je velika i snana. Trebao bi savreno precizno pogoditi
pokretnu metu. Samo ranjavanje, to je Ramos uinio, nee je zaustaviti.
Bacio je pitolj i podigao prsluk.
Bosch je uo viku i pucnjavu sa svoje desne strane. To je vikao Ramos. No bik
se zadrao na njemu. Kad mu se pribliio, zamahnuo je prslukom udesno, a uta slova
bljesnula su na mjeseini. Ispustio ga je iz ruku kad se ivotinja posve pribliila. Bik
je, poput crne mase u tami, udario u prsluk prije nego mu je ispao iz ruke. Bosch je
pokuao odskoiti u stranu, ali okrznulo ga je masivno tijelo ivotinje tako da je
tresnuo o tlo.
S tla je pogledao gore i vidio kako ivotinja poput darovitog sportaa skree
lijevo i okomljuje se na Ramosa. Agent je i dalje pucao, a Bosch je vidio odraz
mjeseine na ahurama dok su padale iz njegova pitolja. No meci nisu zaustavili
napad zvijeri. Nisu je ak ni usporili. Bosch je uo kako je pitolj ostao bez metaka, a
Ramos je na prazno povlaio okida. Njegov posljednji krik bio je nerazgovjetan. Bik
ga je tresnuo u noge, a zatim je podigao svoj masivni i okrvavljeni vrat bacivi
Ramosa u zrak. Ramos se okretao kao na usporenom filmu, a tada je pao na glavu i
ostao nepomino leati.
Bik se pokuao zaustaviti, ali uslijed zamaha i metaka vie nije mogao
kontrolirati svoju golemu teinu. Glava mu se spustila te se prevrnuo na lea. Uspravio
se i pripremio za novi napad. Bosch je otpuzao do svog pitolja, podigao ga i naciljao.
No biku su popustile prednje noge i on se sruio. Potom se polako okrenuo na bok i
ostao nepomino leati, ako se izuzme drhtavo dizanje i sputanje njegovih prsiju.
Tada je i to prestalo.

Aguila i Bosch su istodobno krenuli prema Ramosu. Sagnuli su se nad njim, ali
ga nisu micali. Leao je na leima, a oi su mu jo uvijek bile otvorene i pune blata.
Glava mu je visjela pod neprirodnim kutem. inilo se da mu je vrat slomljen. Iz
daljine su uli zvuk jednog Hueyja to im se pribliavao. Bosch je ustao i vidio kako
snop svjetlosti s helikoptera krui ikarom u potrazi za njima.
- Ja idem u tunel - ree Bosch. - Kad se spuste, poi za mnom i dovedi
pojaanje.
- Ne - ree Aguila. - Idem s tobom.
Rekao je to na nain koji nije doputao raspravu. Sagnuo se, uzeo radio s
Ramosova pojasa i podigao baterijsku svjetiljku. Pruio je radio Boschu.
- Reci im da obojica idemo. Bosch se javio Corvu.
- Gdje je Ramos?
- Upravo smo izgubili Ramosa. Aguila i ja idemo u tunel. Obavijesti miliciju u
EnviroBreedu da dolazimo. Ne elimo da pucaju na nas.
Iskljuio je radio prije nego to je Corvo dospio odgovoriti i spustio ga na tlo
kraj mrtvog agenta SPD-a. Drugi je helikopter gotovo stigao od njih. Potrali su prema
taglju, s podignutim i spremnim orujem, i polako zaobili graevinu do prednje
strane. Vidjeli su da je netko otvorio vrata. Toliko da se moe provui ovjek.
Uli su i unuli u mraku. Aguila je snopom svjetlosti obasjavao naokolo. To je
bio veliki tagalj, a s obje strane protezale su se pregrade sve do kraja. Bilo je sanduka
u kojima su se bikovi prevozili do arena i bala sijena sloenih do stropa. Bosch je vidio
da se po sredini nalazi niz stropnih svjetiljki. Osvrnuo se naokolo i naao prekida kraj
vrata.
Kad su osvijetlili unutranjost, poli su prolazom izmeu pregrada, Bosch s
desne strane, a Aguila s lijeve. Pregrade su bile prazne, a bikovi su slobodno haraili
ranem. Tek kad su stigli do kraja, ugledali su ulaz u tunel.
U kutu je stajao viljukar i na njemu bale sijena podignute na sto dvadeset
centimetara od tla. Na mjestu gdje se prije nalazilo sijeno vidjela se metar iroka rupa
u betonskom podu. Zorrillo, ili netko drugi, viljukarom je podigao sijeno, ali nije ga
imao tko vratiti natrag kako bi prikrio njegov bijeg.
Bosch je unuo, primaknuo se rubu otvora i pogledao dolje. Vidio je ljestve
to su se sputale oko etiri metra do osvijetljenog prolaza. Pogledao je Aguilu.
- Spreman? Meksikanac kimne glavom.
Bosch poe prvi. Spustio se ljestvama do polovice, a potom je skoio do dna.
Pripremivi pitolj, bio je spreman da puca. No koliko je on mogao vidjeti, u tunelu
nije bilo nikoga. To ak nije ni podsjealo na tunel. Vie je podsjealo na hodnik. Bilo
je dovoljno visoko da se moe uspravno hodati, a elektrini kabel pruao se du stropa
i davao struju aruljama u elinim mreama postavljenim na svakih est metara.
Hodnik je blago zaokretao ulijevo, pa nije mogao vidjeti gdje zavrava. Krenuo je
hodnikom, a Aguila se spustio iza njega.
- U redu - apne Bosch. - Drimo se desne strane. Ako bude pucnjave, ja u
pucati nisko, a ti visoko.

Aguila kimne glavom i oni ponu brzo napredovati tunelom. Bosch je

pokuavao odrediti poloaj, pa je zakljuio da se kreu prema istoku i neznatno na
sjever. Brzo su preli dio do zavoja, a tada su se pripili uza zid i oprezno uli u drugi
dio prolaza.
Bosch je shvatio da je zavoj u prolazu previe irok da bi jo uvijek bili u istom
smjeru s EnviroBreedom. Zurio je niz posljednji dio tunela i uvjerio se da je sve isto.
Vidio je ljestve. Bile su oko petnaest metara dalje. Bosch je znao da ne idu u
EnviroBreed. Poalio je to je radio ostavio uz Ramosovo tijelo.
- Sranje - apne Harry.
- to je? - apne i Aguila.
- Nita. Idemo.
Ponovno su krenuli i brzo preli prvih osam metara, a potom su usporili i
oprezno se prikradali izlaznim ljestvama. Aguila je preao uz desni zid pa su do otvora
stigli istodobno, obojica s pitoljima ispruenim prema gore, a znoj im je ulazio u oi.
Iz otvora iznad njih nije dopiralo svjetlo. Bosch je od Aguile uzeo baterijsku
svjetiljku i snop svjetlosti uperio kroz otvor. Vidio je drvene grede niskoga stropa u
prostoriji iznad njih. Nitko nije pogledao dolje prema njima. Nitko nije pucao u njih.
Nitko nije nita uinio. Harry je oslukivao, ali nita nije uo. Kimnuo je glavom
Aguili neka ga pokriva i spremio svoj pitolj u futrolu. Poeo se penjati ljestvama, a u
jednoj je ruci drao baterijsku svjetiljku.
Bojao se. U Vijetnamu je izlazak iz jednog od Charliejevih tunela uvijek
oznaavao kraj straha. Bilo je kao da se ponovno rodi; odlazio si iz mraka u sigurnost
i meu drugove. Iz crnila u plavetnilo. Ali ne ovaj put; sad je suprotno.
Kad je stigao do vrha, prije nego se podigao kroz otvor, jo je jednom osvijetlio
naokolo, ali nita nije vidio. Potom je, poput kornjae, polako promolio glavu kroz
otvor. Prvo to je opazio u snopu svjetlosti bila je piljevina, svuda po podu. Popeo se
malo vie gore i vidio ostatak prostorije. To je bila neka vrsta spremita. Bilo je
elinih polica na kojima se se nalazili listovi pile i kutije brusnog papira za
industrijske strojeve. Bilo je neto runog alata i stolarskih pila. Nekoliko je polica bilo
pretrpano drvenim klinovima. Bili su rasporeeni po veliini. Bosch se odmah sjetio
drvenih krajeva na ici kojom su ubijeni Kapps i Porter.
Popeo se u prostoriju i dao znak Aguili da moe doi gore. Potom je Harry
priao vratima spremita.
Nisu bila zakljuana, a otvarala su se u golemo skladite s nizom strojeva i
radnih klupa na jednoj strani i dovrenim proizvodima - nepolirani namjetaj, stolovi,
stolice, komode - sloenim na drugoj. Svjetlo je dopiralo od jedne jedine arulje to je
visjela s potporne grede. To je bilo nono svjetlo. Aguila mu se tada pribliio. Nalazili
su se u Mexitecu, pogodio je Bosch.
Na udaljenom kraju skladita nalazilo se nekoliko dvokrilnih vrata. Jedna su
bila otvorena i oni su hitro poli onamo. Vodila su do prostora za ukrcaj uz uliicu
kojom se Bosch prethodne noi kretao. U dnu parkirnog prostora nalazila se lokvica, a
vidio je vlane tragove guma to su vodili prema uliici. Nikoga nije bilo na vidiku.
Zorrillo je odavno otiao.

- Dva tunela - ree Bosch. Nije uspio prikriti razoaranje u svom glasu.
- Dva tunela - ree Corvo. - Ramosov dounik nas je zajebao. Bosch i Aguila
sjedili su na stolicama od nepolirane borovine i gledali Corva koji je hodao tamo-amo i
oajno izgledao, kao ovjek koji je vodio operaciju u kojoj su izgubljena dva ovjeka,
helikopter i glavni cilj. Ve su prola gotovo dva sata otkako su izili iz tunela.
- Kako to misli? - upita Bosch.
- Mislim da je povjerljivi dounik jamano znao za drugi tunel. Kako to da je
znao za jedan tunel, a za drugi tunel nije znao? Namjestio nam je. Ostavio je Zorrillu
put za bijeg. Kad bih znao tko je on, optuio bih ga kao sukrivca za smrt saveznog
agenta.
- Ne zna?
- Ramos mi nije rekao tko je on. Nije dospio. Bosch je poeo malo lake disati.
- Ne mogu vjerovati u sve ovo - govorio je Corvo. - Vie se uope ne moram
vraati. Gotov sam, ovjee. Gotov... Barem si ti naao svog ubojicu, Bosch. Ja sam
izvukao krai kraj.
- Jesi li izdao tjeralicu? - upita Bosch kako bi promijenio temu.
- Jesam. Svim postajama, svim agencijama za provoenje zakona i reda. Ali to
nije vano. On je ve daleko. Vjerojatno e se povui u unutranjost, pritajiti se godinu
dana, a zatim poeti iznova. Tono ondje gdje smo ga prekinuli. Moda u Michoacanu,
moda jo junije.
- Moda je poao na sjever - ree Bosch.
- Ni sluajno nee pokuati prijei granicu. Zna da vie ne bi ugledao svjetlo
dana kad bismo ga ondje uhvatili. Poao je na jug, gdje je siguran.
U tvornici je bilo jo nekoliko agenata koji su pretraivali i katalogizirali stvari.
Nali su stroj to je izdubljivao noge stolova kako bi se mogle ispuniti krijumarskom
robom, zatvoriti i slati preko granice. Prije toga su u taglju nali drugi otvor za tunel
to vodi do EnviroBreeda. Vrataca nisu bila spojena s eksplozivom, pa su uli. Ondje
nije bilo nikoga. Vani su bila samo dva psa. Ubili su ih.
Operacija je unitila veliku krijumarsku mreu. Agenti su otili u Calexico
uhititi upravitelja EnviroBreeda, Elyja. Na ranu je uhieno etrnaest osoba. Uslijedit
e nova uhienja. Ali sve to nije bilo dovoljno za Corva i ostale. Ne kad su dva agenta
mrtva, a Zorrillo u bijegu. Corvo je pogrijeio kad je mislio da e Bosch biti
zadovoljan Arpisovom smru. Bosch je takoer elio Zorrilla. On je naredio umorstva.
Bosch je ustao kako vie ne bi morao gledati agentovu muku. Dovoljna mu je
bila njegova vlastita. Mora da se Aguila jednako osjeao. On je takoer ustao i poeo
besciljno hodati oko strojeva i namjetaja. Zapravo su ekali jedno od milicijskih
vozila da ih odveze natrag u zranu luku gdje se nalazi Boschov automobil. SPD e
ostati ovdje do kasnog jutra, ali Bosch i Aguila su zavrili.
Harry je gledao kako se Aguila vraa u spremite i prilazi ulazu u tunel. Rekao
mu je kako su nali Grenu, a Meksikanac je samo kimnuo glavom. Nita nije pokazao.
Sad se Aguila sagnuo i inilo se da prouava pod, kao da je piljevina talog u alici
kave koji e mu pokazati gdje se nalazi Zorrillo.
Nakon nekoliko trenutaka Aguila ree:

- Papa ima nove izme.

Bosch mu prie, a Aguila pokae otiske stopala u piljevini. Bio je to jedan
otisak to ga nisu ostavile ni Aguiline ni Boschove cipele. Bio je vrlo jasan, a Harry je
prepoznao izduenu potpeticu izme. Unutra se nalazilo slovo S to ge je oblikovala
izvijena zmija. Rubovi otiska bili su otro izraeni, a zmijska glava jasno otisnuta.
Aguila je bio u pravu. Papa ima nove izme.
31.
Cijelim putem do graninog prijelaza Bosch je razmiljao o tome kako je sve
izvedeno, kako se sada ini da se svi djelii uklapaju, te kako bi sve moglo proi
neopaeno da Aguila nije opazio otisak noge. Razmiljao je o kutiji za izme u ormaru
stana u Los Felizu. Tako oiti trag, a ipak mu je promaknuo. Vidio je samo ono to je
elio vidjeti.
Jo je bilo rano. Tek se prvi nagovjetaj zore probijao na istonom obzorju, a
na graninom prijelazu jo nije bilo kolone. Nitko nije istio vjetrobrane. Nitko nije
prodavao smee. Uope nikoga nije bilo. Bosch je pripadniku pogranine policije
pokazao znaku, a ovjek na kojemu se vidjelo da se dosauje samo mu je mahnuo
neka proe.
Boschu je trebao telefon i malo kofeina. Vozio se dvije minute do Gradske
vijenice Calexica, uzeo coca-colu iz automata u skuenom predvorju policijske
postaje i ponio je do telefona na vanjskom zidu. Pogledao je na sat i znao da e je nai
kod kue, vjerojatno budnu jer se priprema za odlazak na posao.
Pripalio je cigaretu i utipkao broj, na raun svoje PacTel kartice. Dok je ekao
vezu, zagledao se preko ceste prema magli. Vidio je obrise usnulih ljudi pokrivenih
dekama na mnogim mjestima u parku. Niska magla inila ih je nekako sablasnima.
Teresa se javila nakon to je telefon dvaput zazvonio. Zvualo je kao da je ve
dugo budna.
- Zdravo.
- Harry? to je?
- Oprosti to te budim.
- Nisi me probudio. to se dogodilo?
- Priprema li se za odlazak na dananji Mooreov sprovod?
- Da. to je ovo? Zove me u est manje deset da me pita...
- Onaj to e ga pokopati nije Moore.
Uslijedila je duga utnja tijekom koje je Bosch pogledao prema parku i vidio
kako ondje stoji neki mukarac. Preko ramena je prebacio deku i kroz maglu je zurio u
Boscha. Harry je skrenuo pogled.
- to to govori? Harry, je li ti dobro?
- Umoran sam, ali se nikad nisam bolje osjeao. Govorim ti da je on jo uvijek
iv. Moore. Jutros mi je za dlaku izmaknuo.
- Jesi li jo uvijek u Meksiku?
- Na granici.

- To nema smisla. To to si rekao. Napravili smo usporedbu otisaka prstiju,

imamo zubne podatke, a njegova vlastita ena identificirala je fotografiju tetovae na
njegovu tijelu. Njegov je identitet potvren.
- Sve su to gluposti. On je to namjestio.
- Zato me, Harry, sada zove i to mi govori?
- elim da mi pomogne, Teresa. Ne mogu se obratiti Irvingu. Samo tebi.
Pomozi meni, pa e pomoi i sebi. Ako imam pravo.
- To je veliki ako, Harry.
Bosch ponovno pogleda prema parku, ali vie nije bilo ovjeka s dekom.
- Samo mi reci kako je to mogue - ree Teresa. - Uvjeri, me.
Bosch je trenutak utio, poput odvjetnika koji sreuje misli prije unakrsnog
ispitivanja. Znao je da svaka njegova rije mora izdrati test njezine podozrivosti ili e
je izgubiti.
- Osim otisaka i zubnih podataka, Sheehan mi je rekao da su takoer usporedili
njegov rukopis u posljednjoj poruci, Otkrio sam tko sam. Rekao je da su to usporedili s
karticom za promjenu adrese to ju je Moore prije nekoliko mjeseci stavio u svoj
osobni dosje, nakon to je otiao od ene.
Povukao je dim iz cigarete, a ona je mislila da je zavrio.
- Pa? Ne vidim... to je s tim?
- Jedna od povlastica to ih je sindikat izborio prije nekoliko godina u
pregovorima o ugovoru bila je zajameni pristup osobnom dosjeu. Tako da policajci
mogu provjeriti ima li neega o njima, preporuka, albi, pritubi, takve stvari. Znai da
je Moore imao pristup svom osobnom dosjeu. Prije nekoliko mjeseci poao je u
Kadrovski odjel i zatraio svoj dosje, jer se upravo preselio, pa mora unijeti svoju
novu adresu.
Bosch je trenutak zastao kako bi ostatak sredio u svojim mislima.
- Dobro, dobro - ree Teresa.
- Osobni dosjei takoer sadre kartice s otiscima. Moore je imao pristup kartici
s otiscima prstiju to ti ju je Irving donio na dan obdukcije. Pomou te kartice tvoj je
tehniar identificirao otiske. Shvaa? Dok je Moore imao dosje, mogao je karticu
zamijeniti nekom drugom. Tada si ti pomou lane kartice identificirala njegovo tijelo.
Ali vidi, to nije bilo njegovo tijelo. Pripadalo je drugoj osobi.
- Kojoj?
- Mislim da je to bio ovjek odavde po imenu Humberto Zorrillo.
- To mi se ini previe nategnutim. Bilo je drugih naina identifikacije. Sjeam
se toga dana u dvorani za obdukcije. Kako se ono zove, Sheehan, javili su mu iz
Odjela za znanstvena istraivanja da su u motelskoj sobi nali Mooreove otiske. Oni su
koristili drugi komplet otisaka. To je dvostruka potvrda, Harry. Zatim imamo tetovau.
I zube. Kako objanjava sve to?
- Gledaj, Teresa, posluaj me. Sve se to moe objasniti. Sve se uklapa. Zubi?
Rekla si mi da ste nali samo jedan upotrebljivi djeli, dio ispune zubnoga korijena.
To znai da nije ostao ivac. Bio je to mrtvi zub, pa niste mogli odrediti koliko je
vremena prolo otkako je vani, ve samo da se slae sa zubnim kartonom. To je u redu,

ali jedan lan Mooreove ekipe ispriao mi je kako je jednom vidio da Moore dobiva
udarac u bradu tijekom tunjave na Boulevardu, a tada je izgubio zub. To je mogao biti
taj zub, ne znam.
- U redu, to je s otiscima u sobi? Objasni to?
- Lako. To su bili njegovi otisci. Donovan, momak iz Odjela za znanstvena
istraivanja, rekao mi je da je otiske uzeo iz kompjutora Ministarstva pravosua. To su
zacijelo bili pravi Mooreovi otisci. To znai da je doista bio u sobi. Meutim, ne znai
da je ono bilo njegovo tijelo. U normalnim okolnostima koristio bi se samo jedan
komplet otisaka... onaj iz kompjutora Ministarstva pravosua... za obavljanje svih
usporedbi, ali Irving je zeznuo stvar kad je uzeo osobni dosje. I u tome je ljepota
Mooreova plana. Znao je da e Irving ili netko iz policije postupiti ba tako. Mogao je
raunati na to, jer je znao da e policija ubrzati obdukciju, identifikaciju, sve, jer je
rije o kolegi policajcu. To se i ranije inilo, a znao je da e se uiniti i za njega.
- Donovan nikad nije obavio usporedbu izmeu naih otisaka i onih iz
kompjutora?
- Ne, jer to nije bio rutinski postupak. Moda bi to kasnije uinio, kad bi se
sjetio. No sve se u ovom sluaju previe brzo odvijalo.
- Sranje - ree Teresa. Znao je da ju je pridobio na svoju stranu. - to je s
tetovaom?
- To je simbol barrija. Mnogo ljudi moe imati istu tetovau. Mislim da ju je
imao i Zorrillo.
- Tko je on?
- Odrastao je s Mooreom ovdje dolje. Moda su braa, ne znam. U svakom
sluaju, Zorrillo je postao lokalni kralj droge. Moore je otiao u Los Angeles i postao
policajac. No Moore je nekako radio za njega. Pria se nastavlja odatle. SPD je sino
izvrila napad na Zorrillov ran. On je pobjegao. Ali ja mislim da to nije bio Zorrillo.
Bio je Moore.
- Vidio si ga?
- Nisam ga trebao vidjeti.
- Trai li ga netko?
- SPD ga trai. Usredotouju se na unutranjost Meksika. No oni trae Zorrilla.
Moore se moda vie nikad nee pojaviti.
- Sve se to ini... Kae da je Moore ubio Zorrilla, a zatim zasjeo na njegovo
mjesto?
- Da. Nekako je namamio Zorrilla u Los Angeles. Sastali su se u Skrovitu i
Moore ga je tresnuo: trauma na stranjem dijelu glave to si je nala. Obuo mu je svoje
izme i obukao svoju odjeu. Zatim mu je samaricom raznio lice. Pazio je da ondje
ostavi nekoliko svojih otisaka kako bi Donovan zagrizao, a tada je u stranji dep
stavio cedulju. Mislim da je cedulja imala nekoliko uloga. U poetku je shvaena kao
poruka samoubojice. Autentinost rukopisa pomogla je pri identifikaciji. S druge
strane, mislim da je to bilo neto osobno izmeu Moorea i Zorrilla. Vraa nas u barrio.
Tko si ti? Otkrio sam tko sam. Taj dio je duga pria.

Neko su vrijeme oboje utjeli, razmiljajui o svemu to je Bosch upravo

ispriao. Znao je da jo uvijek ima mnogo pitanja bez odgovora. Mnogo varki.
- emu sva ta umorstva? - upita Teresa. - Porter i Juan Neznanac. Kakve su oni
imali veze sa svime?
Tu je imao jako malo odgovora.
- Ne znam. Valjda su se nekako nali na putu. Zorrillo je dao ubiti Jimmyja
Kappsa zato jer je bio dounik. Mislim da je Moore to rekao Zorrillu. Nakon toga su
ovdje dolje na smrt premlatili Juana Neznanca; njegovo je ime, usput reeno,
Gutierrez-Llosa; i prebacili ga u Los Angeles. Ne znam zato. Tada je Moore ubio
Zorrilla i zauzeo njegovo mjesto. Zato je morao ubiti Portera, to ne znam. Valjda se
bojao da bi Lou mogao shvatiti o emu je rije.
- Tako hladnokrvno.
- Da.
- Kako se to moglo dogoditi? - upita Teresa, vie sebe nego Boscha. - Uskoro
e ga pokopati, toga trgovca drogom... sve poasti, uz nazonost gradonaelnika i efa
policije. Mediji.
- A ti e znati istinu.
Dugo je razmiljala o tome, a tada je postavila idue pitanje.
- Zato je to uinio?
- Ne znam. Razgovaramo o razliitim ivotima. Policajac i trgovac drogom.
Ali meu njima je jamano jo neto postojalo, ona veza, bez obzira o emu je rije, iz
barrija. I tako nekako policajac jednoga dana prijee na drugu stranu, uva dilera na
ulicama Los Angelesa. Tko zna to ga je na to navelo. Moda novac, moda neto to
je davno izgubio, jo kao djeak.
- Kako to misli?
- Ne znam. Jo uvijek razmiljam.
- Ako su bili tako bliski, zato ga je ubio?
- Mislim da emo to morati njega pitati. Ako ga ikad naemo. Moda je on...
kao to si rekla, moda je samo elio zauzeti Zorrillovo mjesto. Sav taj novac. Ili je
moda rije o krivnji. Uvalio se previe duboko, pa mu je trebao nain da se iz toga
izvue... Moore je bio, ili jest, opsjednut prolou. To je rekla njegova ena. Moda je
pokuavao neto iznova stei, vratiti se. Jo ne znam sve odgovore.
Opet je zavladala utnja. Bosch je povukao posljednji dim iz cigarete.
- Plan se ini gotovo savrenim - ree. - Ostavlja za sobom tijelo u
okolnostima za koje zna da e navesti policiju na ubrzavanje istrage. Znao je da nee
eljeti previe duboko zadirati u sve to.
- Ali ti jesi, Harry.
- Da.
I sad sam ovdje, pomislio je. Znao je to sad mora uiniti. Mora dovriti posao.
Mogao je vidjeti sablasne prilike nekolicine ljudi u parku. Budili su se za jo jedan dan
oaja.
- Zato si me nazvao, Harry? to eli da uinim?

- Nazvao sam te jer moram nekome vjerovati. Jedino si mi ti pala na pemet,

Teresa.
- Onda, to eli da uinim?
- U svom uredu ima pristup otiscima Ministarstva pravosua. Je li tako?
- Tako obavljamo vei dio identifikacija. Tako emo obavljati sve, nakon
ovoga. Sad imam Irvinga u akama.
- Ima li jo uvijek karticu s otiscima to ju je donio na obdukciju?
- Ovaj, ne znam. Ali sigurna sam da su tehniari nainili kopiju i zadrali je uz
tijelo. eli da obavim usporedbu?
- Da, obavi usporedbu i vidjet e da se ne slau.
- Tako si siguran.
- Da. Siguran sam, ali nee koditi ako se dobije potvrda.
- to tada?
- Tada, pretpostavljam da emo se vidjeti na sprovodu. Moram jo svratiti na
jedno mjesto, a zatim se vraam kui.
- Kakvo mjesto?
- elim provjeriti jedan dvorac. To je dio duge prie. Ispriat u ti drugom
zgodom.
- Ne eli pokuati zaustaviti sprovod?
Harry je nekoliko trenutaka razmiljao prije nego to odgovori. Mislio je o
Sylviji Moore. Ona je za njega jo uvijek bila zagonetka. Potom je mislio o trgovcu
drogom koji e dobiti policijski oprotaj.
- Ne, ne elim ga zaustaviti. A ti?
- Nipoto.
Znao je da su njezini razlozi posve drukiji od njegovih. No to ga nije
optereivalo. Teresa je na pravom putu da dobije poloaj trajnog efa medicinskih
istraitelja. Ako joj Irving sada stane na put, na kraju e izgledati poput jedne od
muterija u dvorani za obdukcije. U tom sluaju, neka ona ima vie moi, pomislio je.
- Uskoro emo se vidjeti - ree.
- uvaj se, Harry.
Bosch spusti slualicu i pripali jo jednu cigaretu. Jutarnje je sunce obasjavalo
nebo i poelo topiti nisku maglu iznad parka. Ondje su se ljudi kretali. Uinilo mu se
da uje smijeh neke ene. No u tom se trenutku osjeao posve samim na svijetu.
32.
Bosch je skrenuo automobilom do dvorinih vrata na kraju Staze prerijskog
vuka i vidio da je kruni kolni prilaz ispred Castillo de los Ojos jo uvijek prazan. No
debeli lanac kojim su dan ranije bile privrene dvije polovice eljeznih vrata
slobodno je visio, a lokot je bio otkljuan. Moore je ovdje.
Harry je tako postavio svoj automobil da zakri izlaz, a onda kliznuo kroz
dvorina vrata. Potrao je preko smee tratine u sagnutom, neugodnom poloaju, a
cijelo je vrijeme mislio kako ga prozori tornja promatraju poput tamnih optuujuih

oiju diva. Stisnuo se uz sadrenu povrinu zida kraj ulaznih vrata. Teko je disao i
znojio se iako je jutarnji zrak jo uvijek bio prilino svje.
Vrata su bila zakljuana. Dugo je ondje nepomino stajao, oslukivao je, ali
nita nije uo. Na koncu se sagnuo ispod razine prozora u prizemlju i zaobiao kuu do
garae. Ondje su bila jo jedna vrata, takoer zakljuana.
Bosch je prepoznao stranji dio kue po fotografijama to ih je naao u
Mooreovoj vreici. Vidio je klizna vrata du bazena. Jedna su bila otvorena, a vjetar je
mlatarao bijelom zavjesom. Micala se poput ruke koja ga poziva da ue.
Otvorena vrata vodila su u veliku dnevnu sobu. Bila je puna duhova namjetaja pokrivenog pranjavim bijelim plahtama. Nie-ga drugog. Poao je lijevo,
tiho je proao kroz kuhinju i otvorio vrata garae. Ondje se nalazio jedan automobil
pokriven plahtama i svijetlozeleni kombi. Na boku mu je pisalo MEXITEC. Bosch je
dotaknuo poklopac motora i uvjerio se da je jo topao. Kroz vjetrobran je vidio
samaricu skraenih cijevi to je leala preko suvozaeva sjedala. Otvorio je
nezakljuana vrata i uzeo oruje. Otvorio ju je to je tie mogao i vidio da su obje
cijevi napunjene dvostrukim nabojem. Sklopio je puku, spremio u futrolu svoj pitolj,
i ponio je sa sobom.
Maknuo je plahtu s prednjeg dijela drugog automobila i prepoznao thunderbird
to ga je vidio na fotografiji oca i sina u Mooreovoj vreici. Promatrajui automobil,
Bosch se pitao koliko se daleko ovjek mora vratiti u prolost ako eli otkriti razlog
neijih izbora u ivotu. Nije znao odgovor kad je rije o Mooreu. Nije znao odgovor ni
kad je rije o njemu samome.
Vratio se u dnevnu sobu, zastao i oslukivao. Nita nije uo. Kua je djelovala
nepomino, prazno; osjeao se miris praine, kao da je vrijeme prolazilo polako i
mukotrpno u oekivanju neega ili nekoga tko nee doi. Sve su sobe bile pune
duhova. Promatrao je oblik pokrivenog naslonjaa kad je uo zvuk. Odozgo, poput
zvuka cipele to pada na drveni pod.
Poao je prema prednjem dijelu kue i u predvorju ugledao iroko kameno
stubite. Bosch se poeo uspinjati stubama. Zvuk odozgo nije se ponovio.
Na prvom je katu poao hodnikom pokrivenim sagom, gledao kroz vrata etiri
spavae sobe i dvije kupaonice, ali sve su prostorije bile prazne.
Vratio se do stubita i nastavio se penjati u toranj. Jedina vrata na vrhu stubita
bila su otvorena, ali Harry nije uo nikakav zvuk. Sagnuo se i polako krenuo prema
vratima, a samarica je bila pred njim, poput ralji za otkrivanje podzemnih voda.
Moore je bio unutra. Stajao je leima okrenut vratima i promatrao se u zrcalu.
Zrcalo se nalazilo na unutranjem dijelu vrata nekog ormara. Vrata su bila otvorena
pod takvim kutem da se u zrcalu nije vidio Harrvjev odraz. Nekoliko je trenutaka
promatrao Moorea, a tada se osvrnuo naokolo. Nasred prostorije nalazio se krevet i na
njemu otvoreni koveg. Kraj njega je stajala sportska torba, zatvorena patentnim
zatvaraem i oito ve spakirana. Moore se jo uvijek nije pomaknuo. Napeto je zurio
u odraz svog lica u zrcalu. Sad je imao gustu bradu, a oi su mu bile smee. Nosio je
izblijedjele traperice, nove izme od zmijske koe, crnu majicu i crnu konatu jaknu s
odgovarajuim rukavicama. Iz daljine ga se lako moglo zamijeniti s papom Mexicalija.

Bosch je vidio drveni i kromirani drak automatskog pitolja zataknutog za

Mooreov pojas.
- Hoe li togod rei, Harry? Ili e samo zuriti.
Ne pomaknuvi ni ruke ni glavu, Moore je prebacio teinu nalijevo, pa su se on
i Bosch gledali u zrcalu.
- Kupio si novi par izama prije no to si sredio Zorrilla. Je li tako?
Sad se Moore posve okrenuo prema njemu. Ali nita nije rekao.
- Dri ruke tako da ih mogu vidjeti - ree Bosch.
- Kako god ti kae, Harry. Zna, nekako sam mislio, ako uope netko doe, to
e biti ti.
- elio si da netko doe, zar ne?
- Katkad jesam. Katkad nisam.
Bosch ue u sobu, a zatim korakne u stranu tako da je stajao tono nasuprot
Mooreu.
- Nove kontaktne lee, brada. Izgleda kao papa, iz daljine. Ali kako si uvjerio
njegove ljude, njegovu guardiju. Zar su bili spremni maknuti se u stranu i dopustiti da
zauzme njegovo mjesto?
- Novac ih je uvjerio. Vjerojatno bi i tebi dopustili da to uini kad bi imao
lovu, Harry. Vidi, o svemu se ovjek moe dogovoriti ako mu je dostupan novac. A
meni jest. - Moore lagano kimne glavom prema platnenoj torbi na krevetu. - A kako je
s tobom? Ja imam novaca. Ne mnogo. Oko sto deset tisua ovdje.
- Pretpostavljao sam da e pobjei s cijelim bogatstvom.
- O, to i inim. Ono to je u torbi samo je djeli koji mi je pri ruci. Uhvatio si
me sada kad sam malo kratak. Ali mogu ti nabaviti jo. U bankama je.
- Zacijelo si uvjebavao Zorrillov potpis, kao i njegov izgled. Moore ne
odgovori.
- Tko je bio?
- Tko?
- Zna tko.
- Polubrat. Razliiti oevi.
- Ovo mjesto. To je sr svega ovoga, zar ne? To je dvorac u kojem si ivio
prije nego to su te istjerali.
- Tako nekako. Odluio sam ga kupiti onda kad je stari umro. Ali raspada mi se
pred oima. U dananje je vrijeme tako teko voditi brigu o neemu to voli. Sve je
vrlo zamorno.
Bosch ga je prouavao. Djelovao je kao da je umoran od svega toga.
- to se dogodilo na rancu? - upita Bosch.
- Misli na tri tijela? Da, pa, valjda bi se moglo rei da se dogodila pravda.
Grena je bio pijavica koja je godinama isisavala novac iz Zorrilla. Arpis ga je
odlijepio, moe se rei.
- Tko je onda sredio Arpisa i Dancea?
- Ja sam to uinio, Harry.

Rekao je to bez oklijevanja, a Bosch se ukoio od tih rijei. Moore je policajac.

Zna da nikad ne treba priznati. ovjek ne govori dok uza se nema odvjetnika, spremnu
nagodbu i potpisani dogovor.
Harry namjesti ruke na samarici. Korakne naprijed i oslune ima li jo
zvukova u kui. Vladala je grobna tiina sve dok Moore nije ponovno progovorio.
- Ne vraam se, Harry. Mislim da to zna.
Rekao je to ravnodunim glasom, kao da je to posve sigurno, kao neto
odlueno vrlo davno.
- Kako si nagovorio Zorrilla da doe u Los Angeles, a zatim i u onu motelsku
sobu? Kako si mu uzeo otiske za osobni dosje?
- eli da ti kaem, Harry? I to tada? Moore naas pogleda sportsku torbu na
krevetu.
- Tada nita. Vraamo se u Los Angeles. Nisam ti proitao tvoja prava; nita
od onoga to sada kae ne moe se upotrijebiti protiv tebe. Ovdje smo samo ti i ja.
- Za otiske je bilo lako. Radio sam za njega osobne iskaznice. Imao je tri ili
etiri tako da moe prelaziti granicu kad god mu se prohtije. Jednom mi je rekao da
eli putovnicu i sve ostale dokumente. Rekao sam da mi trebaju njegovi otisci. Ja sam
mu ih uzeo.
- A motel?
- Kao to sam rekao, stalno je prelazio granicu. Proao bi kroz tunel, a agenti
SPD-a bi sjedili oko ranca i vjerovali da je on unutra. Volio je dolaziti gledati Lakerse,
sjediti kraj plavokose glumice koja se voli pojavljivati na televiziji. U svakom sluaju,
bio je ondje, a ja sam mu rekao da se elim sastati s njim. Doao je.
- A ti si ga ubio i zauzeo njegovo mjesto... to je sa starcem, najamnim
radnikom? to je on uinio?
- Samo se naao na pogrenome mjestu. Zorrillo mi je rekao da je bio ondje
kad je iziao iz tunela nakon posljednjeg putovanja. Nije trebao biti u toj prostoriji. No
valjda nije znao itati natpise. Zorrillo je rekao kako nije mogao riskirati da nekome
ispria o tunelu.
- Zato si ga ostavio u uliici? Zato ga jednostavno nisi zakopao u pustinji?
Negdje gdje ga nikad ne bi nali.
- Pustinja bi bila u redu, ali nisam ga ja ondje ostavio, Bosch. Zar ne shvaa?
Oni su me nadzirali. Donijeli su ga ovamo i ostavili u uliici. Arpis je to uinio. Te me
je noi nazvao Zorrillo i rekao da emo se nai u restoranu Jaje i ja. Rekao je neka
parkiram u uliici. Uinio sam tako, a ondje je bilo tijelo. Nisam ga kanio micati.
Prijavio sam umorstvo. Vidi, to je bio jo jedan nain da me dri u aci. A ja nisam
nita uinio. Porter je dobio sluaj, a ja sam s njim dogovorio da ne uri.
Bosch nita ne ree. Pokuao je zamisliti slijed dogaaja onako kako ih je
Moore upravo opisao.
- Ovo postaje dosadno, ovjee. Hoe li mi pokuati staviti lisiine, privesti
me, biti heroj?
- Zato nisi to mogao zaboraviti? - upita Bosch.
- to?

- Ovo mjesto. Svog oca. Sve to. Trebao si prolost pustiti na miru.
- Ukrali su mi moj ivot, ovjee. Jednostavno nas je izbacio na ulicu. Moja
majka... Kako se moe zaboraviti takva prolost? Jebi se, Bosch. Ti nita ne zna.
Bosch nita ne ree. No znao je kako doputa da ovo predugo traje. Moore
preuzima nadzor nad situacijom.
- Kad sam uo da je mrtav, sa mnom se neto dogodilo - ree Moore. - Ne
znam. Zakljuio sam da elim ovo mjesto i poao sam posjetiti brata. To je bila moja
pogreka. Sve je poelo sa sitnicama, ali nikako nije prestajalo. Uskoro sam ondje gore
radio za njega. Morao sam se izvui iz toga. Postojao je samo jedan nain.
- To je bio pogrean nain.
- Ne trudi se, Bosch. Znam tu pjesmu.
Bosch je bio siguran da je Moore ispriao priu onako kako ju je on doivio.
No Boschu je bilo jasno da je potpuno prigrlio vraga. Otkrio je tko je.
- Zato ja? - upita Bosch.
- to zato ti?
- Zato si meni ostavio dosje? Da to nisi uinio, ja ne bih bio ovdje. Ti bi se
izvukao.
- Bosch, ti si bio moja zatita. Zar ne shvaa? Trebalo mi je neto za sluaj da
namjeteno samoubojstvo ne upali. Pretpostavio sam da e dobiti onaj dosje i
nastaviti odatle. Znao sam da e zvoniti na uzbunu ako ti se samo neka sitnica ne
bude uklapala. Umorstvo. Stvar je u tome to nisam vjerovao da e stii ovako
daleko. Mislio sam da e te Irving i ostali onemoguiti, jer nee htjeti znati o emu je
zapravo rije. Samo e eljeti da sve to nestane zajedno sa mnom.
- I Porterom.
- Da, pa, Porter je bio slabi. Ionako mu je vjerojatno ovako bolje.
- A ja? Bi li i meni bilo bolje da me Arpis pogodio metkom u hotelskoj sobi?
- Bosch, previe si se pribliio. Morao je pokuati.
Harry vie nije imao to rei ili pitati. Izgleda da je Moore osjetio da su stigli
do kraja. Pokuao je jo jednom.
- Bosch, u onoj torbi imam brojeve rauna. Tvoji su.
- Ne zanima me, Moore. Vraamo se. Moore se na to nasmijao.
- Zar doista misli da je bilo kome ondje gore stalo do svega ovoga?
Bosch je utio.
- U policiji? - ree Moore. - Ba ih briga. Ne ele znati o neemu ovakvom. To
je loe za posao, ovjee. Ali vidi, ti... ti nisi u policiji, Bosch. Radi ondje, ali nisi
dio toga. Shvaa li to govorim? U tome je problem. To je... odvede li me natrag,
ovjee, smatrat e te jednako loim kao i mene. Jer e za sobom vui ova kola puna
govana. Mislim da je jedino tebi stalo, Bosch. Doista mislim da je tako. Zato
jednostavno uzmi novac i idi.
- to je s tvojom enom? Misli li da je njoj stalo? To ga je zaustavilo, barem
na nekoliko trenutaka.
- Sylvia - ree. - Ne znam. Davno sam je izgubio. Ne znam je li joj stalo ili
nije. Ni meni vie nije stalo.

Bosch ga je promatrao traei istinu.

- Bilo pa prolo - ree Moore. - Dakle, uzmi novac. Kasnije u ti poslati jo.
- Ne mogu uzeti novac. Mislim da to zna.
- Da, valjda znam. Ali mislim da ti zna da se ne mogu vratiti s tobom. Dakle,
kamo nas to dovodi?
Bosch prebaci teinu tijela na lijevu stranu oslonivi kundak samarice na bok.
Uslijedio je dugi trenutak utnje tijekom koje je razmiljao o sebi i vlastitim motivima.
Zato nije Mooreu rekao neka izvadi pitolj iz hlaa i baci ga na pod?
Vjetim, brzim pokretom Moore je desnom rukom posegnuo za pitoljem i
izvukao ga iz pojasa. Okretao je cijev prema Boschu, a tada je Harrvjev prst stisnuo
okidae samarice. Prasak dvocijevke zagluujue je odjeknuo prostorijom. Moore je
najvei dio same primio u lice. Bosch je kroz dim vidio kako se njegovo tijelo trgnulo
unatrag. Ruke su mu poletjele prema stropu i pao je na krevet. Njegov je pitolj opalio,
ali nasumce, pa je metak razbio staklo na jednom od lukom nadsvoenih prozora.
Pitolj je pao na pod.
Pocrnjeli djelii iz ahura lebdjeli su zrakom i spustili se u krv ovjeka bez
lica. U zraku se osjeao teak miris spaljenog baruta, a Bosch je na licu osjeao laganu
maglicu. Po mirisu je znao da je to takoer krv.
Nepomino je stajao vie od minute, a potom se okrenuo i ugledao svoj odraz u
zrcalu. Brzo je pogledao u stranu.
Priao je krevetu u otvorio platnenu torbu. Unutra je bilo snopova i snopova
novanica, uglavnom od sto dolara. Takoer je naao lisnicu i putovnicu. Otvorio ih je
i otkrio da Moorea prikazuju kao Henrvja Mazea, etrdesetogodinjaka iz Pasadene. U
putovnici su se nalazile dvije fotografije.
Prva je bila polaroid za koju je pretpostavio da je iz bijele vreice. Prikazivala
je Moorea i njegovu enu kad im je bilo dvadesetak godina. Sjedili su na kauu, moda
na nekoj zabavi. Sylvia nije gledala u fotoaparat. Gledala je u njega. I Bosch je znao
zato je izabrao ba tu fotografiju i ponio je sa sobom. Izraz ljubavi na njezinu licu bio
je prekrasan. Druga fotografija bila je stara crnobijela snimka izblijedjelih rubova, to
je znailo da je stajala u okviru. Prikazivala je Cala Moorea i Humberta Zorrilla kao
djeake. Hrvali su se u igri, obojica bez koulja i nasmijani. Koa im je bila tamna, a
jedino su tetovae bile svjetlije. Svaki je djeak imao na ruci tetovau Sveca i
grenika.
Ubacio je lisnicu i putovnicu natrag u platnenu torbu, ali je dvije fotografije
spremio u dep svoje jakne. Priao je prozoru i pogledao van prema Stazi prerijskog
vuka i prema nizinama to su se pruale prema granici. Nisu se pribliavali policijski
automobili. Ni pogranina patrola. Nitko nije pozvao ak ni hitnu pomo. Debeli
zidovi dvorca zadrali su za sebe zvukove smrti.
Sunce je bilo visoko na nebu, a Bosch je kroz trokutasti otvor na razbijenom
staklu osjeao njegovu toplinu.

33.
Bosch se ponovno poeo osjeati cijelim tek kad je stigao do smogom
prekrivenih predgraa Los Angelesa. Vratio se meu zlo, ali je znao da e se ovdje
oporaviti. Autocestom je zaobiao sredite grada i zaputio se kroz Cahuenga Pass.
Podnevni promet bio je slab. Pogledavi prema brdima, vidio je pocrnjelu stazu
boinoga poara. No ak mu je i to pruilo odreeno smirenje. Znao je da je vrelina
vatre zacijelo pootvarala sjemenke poljskog cvijea, a u proljee e se obronak brda
pretvoriti u ples boja. Potom e narasti grmlje i niska stabla i uskoro vie nee biti ni
traga poaru.
Prolo je jedan. Zakasnit e na pogrebnu misu za Moorea u Misiji San
Fernando. Stoga je vozio kroz Vallev prema groblju. Sprovod Calexica Moorea,
poginulog na dunosti, odrat e se na Eternal Vallevju u Chatsvvorthu. Bit e nazoni
ef policije, gradonaelnik i mediji. Bosch se nasmijeio dok je vozio. Okupili smo se
ovdje da odamo poast i otpratimo na posljednji poinak trgovca drogom.
Stigao je onamo prije motorizirane povorke, ali su ljudi iz medija ve zauzeli
poloaje na uzvisini uz prilaznu cestu. Mukarci u crnim odijelima, bijelim kouljama i
crnim kravatama, s crnim trakama oko lijeve nadlaktice, bili su na kolnom prilazu
groblju i pokazali mu kamo e parkirati. Sjedio je u automobilu i uz pomo retrovizora
namjestio kravatu. Bio je neobrijan i izgledao neuredno, ali nije se time optereivao.
Mjesto ukopa bilo je blizu umarka hrastova. Jedan od deurnih pokazao mu je
put. Harry je hodao tratinom i zaobilazio grobove, a vjetar mu je mahao kosom na sve
strane. Zauzeo je poloaj prilino daleko od pripremljenog zelenog baldahina i gomile
cvijea, te se naslonio na jedno stablo. Puio je cigaretu dok je gledao kako automobili
poinju pristizati. Nekoliko ih je stiglo prije povorke. No tada je uo zvuk
pribliavanja helikoptera - policijska zrana jedinica to je letjela iznad mrtvakih kola
i medijski helikopteri to su poput muha poeli kruiti iznad groblja. Tada su prvi
motori proli kroz ulaz na groblje, a Bosch je gledao kako televizijske kamere s
uzvisine prate dugaku kolonu. Jamano ima dvjesto motora, pomisli Bosch. Najbolji
dan za nepotivanje crvenog svjetla na semaforu, ogranienja brzine ili bilo kojeg
prometnog propisa u gradu bio je dan policajeva sprovoda. Nitko nije ostao da pazi na
duan.
Mrtvaka kola i limuzina stigli su nakon motora. Potom su uslijedili drugi
automobili i uskoro su ljudi parkirali svuda naokolo i iz svih smjerova hodali preko
groblja prema mjestu ukopa. Bosch je gledao kako jedan od deurnih pomae Sylviji
Moore da izie iz limuzine. Vozila se sama. Iako je od nje bio udaljen gotovo pedeset
metara, Bosch je vidio da lijepo izgleda. Na sebi je imala jednostavnu crnu haljinu, a
vjetar joj je pritiskao tkaninu uz tijelo i isticao oblike. Morala je pridravati crnu traku
u kosi. Nosila je crne rukavice i crne naoale za sunce. Crveni ru za usne. Nije mogao
otrgnuti pogled s nje.
Deurni ju je poveo do reda sklopivih stolica ispod baldahina i uz jamu to su
je iskopali u tlu. Dok je hodala, neznatno je okrenula glavu. Bosch je vjerovao da
gleda u njega, ali nije bio siguran, jer su joj naoale skrivale oi, a lice nije nita

pokazivalo. Kad je sjela, poasni nosai lijesa, Rickard i ostali lanovi Mooreove
jedinice, te nekolicina ostalih koje Bosch nije poznavao, donijeli su sivkastosrebrni
elini lijes.
- Dakle, stigao si natrag - ree neki glas iza Boscha. Okrenuo se i vidio kako
mu se prubliava Teresa Corazon.
- Da, maloas.
- Trebao bi se obrijati.
- I jo poneto. Kako ide, Teresa?
- Nikad bolje.
- Drago mi je to uti. to se dogodilo jutros nakon to smo razgovarali?
- Otprilike ono to si oekivao. Uzeli smo Mooreove otiske iz kompjutora
Ministarstva pravosua i usporedili ih s onim to nam je dao Irving. Nisu se slagali.
Dva razliita ovjeka. U onom srebrnom metku nije Moore.
Bosch kimne glavom. Dakako, sad mu vie nije trebala njezina potvrda. Imao
je svoju potvrdu. Pomislio je na Mooreovo tijelo bez lica, na krevetu.
- to e s time uiniti? - upita Bosch.
- Ve sam uinila.
-to?
- Imala sam kratak razgovor sa efovim zamjenikom Irvingom, prije pogrebne
mise. Voljela bih da si mogao vidjeti njegovo lice.
- Ali nije zaustavio sprovod.
- Igra na postotke, pretpostavljam. Svi su izgledi da se Moore, ako zna to je
dobro za njega, vie nikad nee pojaviti. Stoga se nada da e ga to stajati samo jedne
preporuke za ured medicinskog istraitelja. Sam se ponudio da e me preporuiti.
Nisam mu ak morala objanjavati u kakvom se poloaju nalazi.
- Nadam se da e uivati u poslu, Teresa. Sad si u utrobi zvijeri.
- Hou, Harry. I hvala ti to si me jutros nazvao.
- Zna li on kako si dola do svega toga? Jesi li mu rekla da sam te nazvao?
- Ne. Ali nisam sigurna da sam to uope trebala uiniti. Imala je pravo. Irving
e znati da je Bosch nekako u sreditu svega. Pogledao je mimo Terese prema Sylviji.
Mirno je sjedila. Stolice s obje njezine strane bile su prazne. Nitko joj se nee
pribliiti.
- Idem onamo - ree Teresa. - Rekla sam Dicku Ebartu da emo se ovdje nai.
eli odrediti datum za glasovanje Povjerenstva.
Bosch kimne glavom. Ebart je bio okruni povjerenik koji taj posao obavlja
ve dvadeset pet godina, a ima gotovo sedamdeset. On je njezin neslubeni sponzor za
taj poloaj.
- Harry, ipak i dalje elim da na odnos ostane strogo profesionalan. Zahvalna
sam ti za ono to si danas za mene uinio. No elim da budemo u slubenim odnosima,
barem neko vrijeme.
Kimnuo je glavom i gledao kako odlazi prema skupini ljudi, nesigurno
hodajui u cipelama s visokim potpeticama. Bosch ju je na trenutak zamislio u

strastvenom zagrljaju s postarijim povjerenikom na ijim se fotografijama u novinama

najvie isticao izrazito smeurani vrat. Zgadio mu se zamiljeni prizor, a zgadio se
i sam sebi to je to uope zamislio. Izbacio je sliku iz misli i gledao kako se Teresa
umijeala u mnotvo, rukujui se i ponaajui se poput politiara. To e sada morati
biti. Na neki ju je nain alio. Obred se trebao obaviti za nekoliko minuta, a ljudi su
jo stizali. U mnotvu je opazio sjajnu glavu efova zamjenika Irvina Irvinga. Imao je
na sebi sveanu odoru, a kapu je nosio ispod ruke. Stajao je sa efom policije i jednim
od prvih ljudi gradonaelnika. Gradonaelnik je oito kasnio, kao i obino. Irving je
uto ugledao Boscha i uputio se prema njemu. inilo se da se usput divi planinama.
Nije pogledao Boscha sve dok nije stigao do njega.
- Detektive.
- efe.
- Kad ste stigli?
- Malo prije.
- Mogli bi se obrijati.
- Da, znam.
- Dakle, to nam je initi? to nam je initi?
Nain na koji je to rekao bio je gotovo sjetan, a Bosch nije znao oekuje li
Irving njegov odgovor ili ne.
- Znate, detektive, kad se juer niste pojavili u mom uredu kako sam vam
naredio, otvorio sam jedan-toka-osamdeset-jedan o vama.
- Pretpostavio sam da ete to uiniti, efe. Jesam li suspendiran?
- Zasad nita nismo poduzeli. Ja sam pravedan ovjek. Najprije sam elio s
vama razgovarati. Jeste li jutros razgovarali s vriteljicom dunosti efa medicinskih
istraitelja?
Bosch mu nije kanio lagati. Mislio je da sada dri sve dobre karte.
- Da. elio sam da usporedi neke otiske prstiju.
- to se dogodilo u Meksiku da ste to poeljeli uiniti?
- Nita o emu bih elio razgovarati, efe. Siguran sam da e sve biti u
vijestima.
- Ne govorim o onoj zlosretnoj raciji to ju je izvela SPD. Govorim o Mooreu,
Bosch. Moram znati treba li poi onamo i zaustaviti ovaj sprovod.
Bosch je gledao kako plava vena iskae visoko na Irvingovoj obrijanoj lubanji.
Pulsirala je, a potom nestala.
- Tu vam ne mogu pomoi, efe. Ja ne odluujem o tome. Imamo drutvo.
Irving se okrene i pogleda prema okupljenim ljudima. Porunik Harvey
Pounds, takoer u sveanoj odori, hodao je prema njima, vjerojatno je elio saznati
koliko sluajeva moe zatvoriti zahvaljujui Harryjevoj istrazi. No Irving je podigao
ruku poput prometnog policajca i Pounds je naglo stao, okrenuo se i udaljio.
- Stvar je u tome, detektive Bosch, da se ini kako emo uskoro pokopati i
veliati meksikoga kralja droge, a pokvareni policajac je na slobodi. Imate li pojma
kakva sramota... Prokletstvo! Ne mogu vjerovati da sam to glasno izgovorio. Ne mogu
vjerovati da sam to vama rekao.

- Nemate ba previe povjerenja u mene, zar ne, efe?

- U ovakvim stvarima, ni u koga nemam povjerenja.
- Pa, ne zabrinjavajte se zbog toga.
- Ne zabrinjavam se oko toga u koga mogu imati povjerenja, a u koga ne mogu.
- Mislio sam na pokapanje kralja droge dok je pokvareni policajac na slobodi.
Ne zabrinjavajte se zbog toga.
Irving ga je prouavao, a oi su mu se suzile kao da bi mogao virnuti kroz
Boschove oi, u njegove misli.
- Zafrkavate me? Da se ne zabrinjavam? To je potencijalna sramota za ovaj
grad i ovu policiju s nezamislivim posljedicama. To bi moglo...
- Gledajte, ovjee, govorim vam da zaboravite na to. Razumijete? Pokuavam
vam pomoi.
Irving ga je ponovno dugi trenutak prouavao. Prebacio je teinu na drugu
nogu. Vena na njegovu tjemenu ponovno je oivjela. Bosch je znao da mu nee goditi
ako netko poput Harryja Boscha uva takvu tajnu. S Teresom Corazon moe se nositi,
jer oboje igraju na istom polju. Ali Bosch je drukiji. Harry je prilino uivao u ovom
trenutku, iako mu je ve poela smetati duga utnja.
- Raspitao sam se kod SPD-a o onoj blamai ondje dolje. Rekli su da je taj
ovjek za kojeg vjeruju da je Zorrillo pobjegao. Ne znaju gdje se nalazi.
To je bio jadni pokuaj kojim je elio navesti Boscha da se otvori. Nije uspio.
- Nikad nee znati.
Irving na to nita nije rekao, ali Bosch je znao da ne treba prekidati njegovu
utnju. Donosio je odreene zakljuke. Harry ga je prepustio razmiljanju. Gledao je
kako se efovi masivni eljusni miii pretvaraju u tvrde grude.
- Bosch, odmah sad elim znati postoji li tu neki problem. ak i potencijalni
problem. Jer moram znati hou li u sljedee tri minute poi pred efa, gradonaelnika i
sve one kamere kako bih zaustavio ovu aradu.
- to SPD sada radi?
- to mogu uiniti? Paze na zrane luke, u vezi su s lokalnim organima vlasti.
alju naokolo njegovu fotografiju i opis. Ne mogu mnogo uiniti. Nestao je. Barem
tako oni kau. elim znati je li nestao zauvijek.
Bosch kimne glavom i ree:
- Nikad nee nai ovjeka kojega trae, efe.
- Uvjerite me, Bosch.
- Ne mogu to uiniti.
- Zato ne?
- Povjerenje vrijedi za obje strane. Kao i pomanjkanje povjerenja.
inilo se da Irving razmilja o tome, a Boschu se uinilo da je neznatno
kimnuo glavom. Bosch ree:
- ovjek kojega trae, onaj za kojeg vjeruju da je Zorrillo, nestao je i nee se
vratiti. To je sve to trebate znati.
Bosch pomisli na tijelo na krevetu u Castillo de los Ojos. Lice je ve nestalo.
Jo dva tjedna i nestat e i meso. Nee biti otisaka prstiju. Nee biti naina za

identifikaciju, osim lanih dokumenata u lisnici, tetovaa e se jo neko vrijeme dobro

vidjeti. No ima ih mnogo s takvom tetovaom, ukljuujui i bjegunca Zorrilla.
Novac je takoer ondje ostavio. Dodatna mjera opreza, moda dovoljno da
onoga koji prvi nae tijelo odvrati od pozivanja policije. Moda e samo uzeti novac i
pobjei.
Rupiem je obrisao svoje otiske prstiju sa samarice i ostavio je ondje.
Zakljuao je kuu, omotao lanac oko crnih sipki dvorinih vrata i zatvorio lokot.
Pomno je obrisao svaku povrinu i krenuo kui u Los Angeles.
- SPD, jesu li ve razotkrili cijelu organizaciju? - Bosch upita Irvinga.
- Rade na tome - ree Irving. - uo sam da je krijumarska mrea unitena.
Utvrdili su da se droga pod nazivom crni led proizvodila na ranu, nosila kroz tunele
do dva oblinja postrojenja, a zatim prebacivala preko granice. Poiljka bi skrenula s
puta, vjerojatno u Calexico, gdje bi je izvadili, a drugi bi teret nastavio put. Oba su
postrojenja zatvorena. Jedno od njih, dravni kooperant za proizvodnju sterilnih
vonih muha, vjerojatno e podii mnogo praine.
- EnviroBreed.
- Da. Sutra e dovriti usporeivanje teretnica to su ih vozai pokazivali na
granici i zapisa o primljenom teretu u Centru za istrebljivanje ovdje u Los Angelesu.
Kau mi da su ti dokumenti bili mijenjani ili krivotvoreni. Drugim rijeima, vie je
zapeaenih kutija prelo granicu no to ih je stiglo u Centar.
- Unutranja pomo.
- Najvjerojatnije. Inspektor Ministarstva poljoprivrede na terenu bio je ili glup
ili podmien. Ne znam to je gore.
Irving otrese zamiljenu neistou s ramena svoje odore. To nije mogla biti
kosa ili perut jer nije imao ni jedno ni drugo. Okrenuo se od Boscha i pogledao prema
lijesu i mnotvu policajaca okupljenih oko njega. Obred e uskoro poeti. Uspravi
ramena i ne okreui se ree:
- Ne znam to bih mislio, Bosch. Ne znam imate li me u aci ili ne.
Bosch ne odgovori. Time e se Irving ipak morati optereivati.
- Samo zapamtite - ree Irving. - Vi moete izgubiti jednako toliko koliko i
policija. Vie. Policija se uvijek moe vratiti na svoje, uvijek se moe oporaviti. To
moe dugo potrajati, ali uvijek se vraa. Isto se ne moe rei za pojedinca kojeg okalja
skandal.
Bosch se nekako alosno nasmijei. Nikad nita ne preputaj sluaju. Takav je
Irving. Njegova posljednja napomena je prijetnja. Ako Bosch ikad ono to zna
upotrijebi protiv policije, on e takoer stradati. Irving bi se osobno za to pobrinuo.
- Bojite li se? - upita Bosch.
- ega bih se bojao, detektive?
- Svega, Mene. Sebe. Da se ovo nee odrati. Da sam moda pogrijeio. Svega,
ovjee. Zar se ne bojite svega?
- Jedino ega se bojim to su ljudi bez savjesti. Koji djeluju prije nego to
dobro promisle o svojim postupcima. Mislim da vi niste takvi.
Bosch samo odmahne glavom.

- Dakle, prijeimo na stvar, detektive. Moram se ponovno pridruiti efu, a

vidim da je i gradonaelnik stigao. to zapravo elite, pod uvjetom da ja to mogu
osigurati?
- Nita ne bih uzeo od vas - vrlo tiho e Bosch. - ini se da vi to jednostavno
ne shvaate.
Irving se konano opet okrene prema njemu.
- Imate pravo, Bosch. Doista vas ne razumijem. Zato riskirati sve za nita?
Vidite? To iznova budi moju zabrinutost zbog vas. Vi ne igrate za ekipu. Igrate za
sebe.
Bosch je uporno zurio u Irvinga i nije se nasmijeio, iako je to elio. Irving mu
je dao lijepi kompliment, iako to efov zamjenik nikad nee shvatiti.
- Ono to se ondje dolje dogodilo nema nikakve veze s policijom - ree. - Ako
sam uope neto uinio, to je bilo za nekoga ili za neto drugo.
Irving je zurio u njega, a eljust mu se pomicala dok je stezao zube. Ispod
sjajne lubanje nazirao se iskrivljeni osmijeh. Tada je Bosch prepoznao slinost s
tetovaama na rukama Moorea i Zorrilla. avolja maska. Gledao je kako se u
Irvingovim oima pojavljuje sjaj i tada je s razumijevanjem kimnuo glavom. Pogledao
je Sylviju, a zatim opet Boscha.
- Plemenit ovjek, je li? Sve ovo kako bi se osigurala udoviina mirovina?
Bosch ne odgovori. Pitao se je li to samo nagaanje ili Irving neto zna. Nije
mogao odrediti.
- Kako znate da ona nije sudjelovala u tome? - ree Irving.
- Znam.
- Ali kako moete biti sigurni? Kako moete riskirati?
- Iz istog razloga iz kojeg ste i vi sigurni. Pismo.
- to je s njim?
Bosch je tijekom puta natrag razmiljao samo o Mooreu. Imao je na
raspolaganju etiri sata vonje otvorenom cestom da sve sloi. Mislio je da je uspio
sve shvatiti.
- Moore je sam napisao pismo - pone. - Prijavio je samoga sebe, moglo bi se
rei. Imao je plan. Pismo je bilo poetak. On ga je napisao.
Zastao je kako bi pripalio cigaretu. Irving nita nije rekao. Samo je ekao priu.
- Iz razloga za koje pretpostavljam da vuku korijene iz njegova djetinjstva,
Moore je zajebao stvar. Preao je na drugu stranu i tek je tada shvatio da nema
povratka. No nije mogao nastaviti, morao se izvui iz toga. Nekako. Planirao je da tim
pismom pokrene istragu Unutranje kontrole. U pismu je naveo tono toliko da Chastain bude uvjeren kako u tome neega ima, ali ne dovoljno da neto uspije otkriti.
Pismo e samo posluiti da se baci mrlja na njegovo ime, stavi ga se pod sumnju.
Dovoljno je dugo radio u policiji da bi znao kako e se stvari razvijati. Vidio je nain
na koji Unutranja kontrola i ljudi poput Chastaina djeluju. Pismo je postavilo scenu i
toliko zamutilo vodu da policija, odnosno vi, nee eljeti previe kopati po sluaju kad
se pojavi mrtav u motelu. Vi ste kao otvorena knjiga, efe. Znao je da ete djelovati
brzo i efikasno kako biste u prvom redu zatitili policiju, a tek na drugo mjesto dolazi

pitanje o onome to se doista dogodilo. Stoga je poslao pismo. Iskoristio vas je, efe. I
mene je iskoristio.
Irving se okrene prema grobu. Obred je upravo poinjao. Ponovno pogleda
Boscha.
- Nastavite, detektive. Brzo, molim.
- Sloj po sloj. Sjeate se, rekli ste mi da je sobu unajmio na mjesec dana. Da
ga mjesec dana nismo pronali, raspadanje tijela rijeilo bi sve. Ne bi bilo koe za
uzimanje otisaka. Tako bi preostali samo otisci to ih je ostavio po sobi i njegov bi
plan uspio.
- Ali tijelo je pronaeno nekoliko tjedana prerano - dometne Irving.
- Da. To nas dovodi do drugog sloja. Vas. Moore je dugo vremena bio
policajac. Znao je to ete uiniti. Znao je da ete poi u Kadrovski i uzeti njegov
dosje.
- To je veliki rizik, Bosch.
- Ako mene pitate, imao je vie od pedeset posto izgleda. Uveer na Boi,
kad sam vas vidio s onim fasciklom, znao sam o emu je rije prije nego to ste i rekli.
Tako je Moore odluio riskirati i zamijenio je kartice s otiscima. Kao to sam rekao,
nadao se da do toga uope nee doi. Vi ste bili drugi sloj.
- A vi? Vi ste bili trei?
- Da, prema onome to sam ja zakljuio. Iskoristio me kao neku vrstu
posljednjeg izlaza. Za sluaj da samoubojstvo ne proe, elio je da netko pone
istraivati i pronae razlog za Mooreovo umorstvo. To sam bio ja. Ja sam to uinio.
Ostavio mi je dosje, a ja sam zagrizao, vjerovao sam da su ga zbog toga ubili. Sve je to
bilo skretanje s pravog traga. Jednostavno nije elio da netko pomnije pogleda tko se
zapravo nalazio na podu u motelskoj kupaonici. Samo je elio dobiti na vremenu.
- Ali vi ste poli predaleko, Bosch. To nije imao u planu.
- Zacijelo nije.
Bosch je mislio na svoj susret s Mooreom u tornju. Jo uvijek nije znao je li ga
Moore oekivao, moda ga je ak ekao. ekao je Harryja da ga doe ubiti. Nije
vjerovao da e ikad saznati odgovor na to pitanje. To je posljednja tajna Calexica
Moorea.
- Vremena za to? - upita Irving.
- Molim?
- Upravo ste rekli da je elio dobiti na vremenu.
- Mislim da je elio imati vremena za odlazak onamo dolje. elio je zauzeti
Zorrillovo mjesto, a zatim uzeti novac i pobjei. Ne vjerujem da je zauvijek elio ostati
papa. Samo je elio ponovno ivjeti u dvorcu.
- to?
- Nita.
Neko su vrijeme utjeli, a tada Bosch odlui zavriti razgovor.
- Znam da vam je ve poznato mnogo od ovoga, efe.
- Doista?

- Da, doista. Mislim da ste veinu shvatili nakon to vam je Chastain rekao da
je Moore sam poslao pismo.
- A kako je detektiv Chastain to znao?
Nita nije kanio dati Boschu. No to je u redu. Harry je otkrio da mu prianje
pomae razjasniti sve to. Kao kad ovjek podigne tkaninu da bi vidio ima li rupa.
- Nakon to je primio pismo, Chastain je mislio da ga je poslala Mooreova
ena. Otiao je do nje, ali je ona zanijekala. Zatraio je njezin pisai stroj, jer je elio
provjeriti, a ona mu je pred nosom zalupila vratima. No najprije je rekla da uope
nema pisaeg stroja. Poto se pojavljuje tobonje Mooreovo tijelo, Chastain pone
razmiljati o svemu i uzima pisai stroj iz Mooreova ureda u postaji. Pretpostavljam da
je tipke usporedio sa slovima. Tada vie nije bilo teko zakljuiti da je pismo poslao
Moore ili netko iz BANG jedinice. Pretpostavljam da ih je Chastain sve ispitao i
zakljuio da oni to nisu uinili. Moore je sam napisao pismo.
Irving nita od toga nije potvrdio, ali nije ni morao. Bosch je znao. Sve se
uklapalo.
- Moore je imao dobar plan, efe. Upravljao je nama kao kartama u pasijansu.
Poznavao je svaku kartu u pilu prije nego to se okrenula.
- Osim jedne - ree Irving. - Vi ste taj. Nije vjerovao da ete ga poi traiti.
Bosch nije odgovorio. Ponovno je pogledao Sylviju. Ona je neduna. I bit e
sigurna. Opazi da je i Irving pogledao prema njoj.
- Ona je ista - ree Bosch. - Vi to znate. Ja to znam. Budete li joj stvarali
neprilike, ja u ih stvarati vama.
To nije bila prijetnja, ve ponuda. Nagodba. Irving trenutak razmisli o tome i
kimne glavom. Pristanak.
- Jeste li razgovarali s njim ondje dolje, Bosch?
Harry je znao da misli na Moorea i znao je da ne moe odgovoriti.
- to ste uinili ondje dolje?
Nakon nekoliko trenutaka utnje Irving se okrene i uspravno poput nacistikog
asnika poe do niza stolica rezerviranih za vane osobe i prve ljude u policiji. Sjedne
na stolicu tu ju je za njega uvao njegov pomonik, u redu iza Sylvije Moore. Vie
nijednom nije pogledao Boscha.
34.
Tijekom cijelog obreda Bosch ju je promatrao sa svog mjesta kraj hrasta.
Sylvia Moore je rijetko kada dizala glavu. Nije digla pogled ak ni tijekom poasne
paljbe kadeta ili kad je zrana jedinica preletjela iznad groblja: helikopteri sloeni u
formaciju kojom se obiljeava nestali ovjek. Jednom mu se uinilo da je pogledala u
njega, ili barem u njegovu smjeru, ali nije mogao biti siguran. Mislio je da se dri
stoiki. Mislio je da je prelijepa.
Kad je obred zavrio i lijes sputen u jamu, ljudi su se poeli udaljavati. Ona je
ostala sjediti i Bosch je vidio kako je odbila Irvingovu ponudu daje otprati do
limuzine. efov zamjenik se udaljio poravnavajui ovratnik svoje odore. Poto je

podruje oko groba ostalo pusto, Sylvia je ustala, jednom pogledala u jamu i zaputila
se prema Boschu. Njezine je korake pratila lupa automobilskih vrata to se ula sa svih
strana groblja. Kad mu se pribliila, skinula je naoale.
- Posluao si moj savjet - ree.
To ga je odmah zbunilo. Pogledao je svoju odjeu, a zatim opet nju. Kakav
savjet?
Vidjela je da je zbunjen i rekla:
- Crni led, sjea se? Mora biti oprezan. Ovdje si, a to znai da si bio oprezan.
- Da, bio sam oprezan.
Vidio je da su joj oi vrlo bistre, a inila se jo jaom nego kad su se zadnji put
sreli. To su oi koje nee zaboraviti ljubaznost. Ili uvredu.
- Znam da ima mnogo toga to mi nisu rekli. Moda e mi ti jednom ispriati?
Kimnuo je glavom, a ona je odgovorila na jednak nain. Uslijedio je trenutak
utnje dok su se gledali, a nije bio ni dug ni kratak. Boschu se inio savrenim. Vjetar
se uskovitlao i prekinuo aroliju. Malo joj je kose pobjeglo ispod trake, a ona ju je
rukom gurnula natrag.
- Voljela bih to - ree.
- Kad god eli - ree Bosch. - Moda e i ti meni poneto ispriati.
- Na primjer?
- Ona fotografija koje nije bilo u okviru. Znala si koja je, ali mi nisi rekla.
Nasmijeila se kao da je htjela rei kako je svoju pozornost usmjerio na neto
nepotrebno i nevano.
- To je bila samo fotografija njega i njegova prijatelja iz barrija. Bilo je i drugih
fotografija u vreici.
- Bilo je vano, ali nita nisi rekla. Zagledala se u travu.
- Jednostavno vie nisam eljela razgovarati ni misliti o tome.
- Ali jesi, zar ne?
- Dabome. Tako se dogaa. Ono o emu nita ne eli znati, ega se ne eli
sjeati, o emu ne eli razgovarati, vraa se i progoni te.
Neko vrijeme su utjeli.
- Zna, zar ne? - na koncu e Bosch.
- Da ono nisu pokopali mojega mua? Mislila sam da je tako, da. Znam da u
tome ima mnogo toga o emu mi ljudi ne govore. Ne ti. Ostali.
Kimnuo je glavom, a utnja je potrajala, ali nije bila neugodna. Neznatno se
okrenula i pogledala vozaa koji je stajao kraj limuzine i ekao. Vie nitko nije ostao
na groblju.
- Ima neto to e mi, nadam se, rei - ree Sylvia. - Ili sada ili uskoro. Ako
moe, mislim... Ovaj, je li on... postoji li mogunost da se vrati?
Bosch se zagleda u nju i polako odmahne glavom. Traio je reakciju u njezinim
oima. Tuga ili strah, ak i krivnja. Nije bilo niega. Spustila je pogled na ruke u
rukavicama to ih je sklopila u krilu.
- Moj voza... - ree, ali ne zavri misao.

Pokua se ljubazno osmjehnuti, a Bosch se po stoti put pitao to nije bilo u redu
s Calexicom Mooreom. Koraknula je naprijed i dotaknula mu rukom obraz. Bila je
topla, ak i kroz svilenu rukavicu, a Bosch je osjetio miris parfema na njezinu zapeu.
Neto vrlo njeno. Zapravo nije miris. Nagovjetaj mirisa.
- Mislim da bih trebala poi - ree Sylvia. Bosch kimne glavom, a ona poe
unatrag.
- Hvala ti - ree.
Bosch ponovno kimne glavom. Nije znao za to mu zahvaljuje, ali mogao je
samo kimati glavom.
- Hoe li me nazvati? Moda bismo mogli... ne znam. Ja...
- Nazvat u.
Sad ona kimne glavom i okrene se kako bi pola prema limuzini. Bosch je
oklijevao, a tada ree:
- Voli li dez? Saksofon?
Zaustavila se i ponovno okrenula k njemu. U njezinim je oima bilo otrine.
One potrebe za dodirom. Bilo je tako oito da ga je pogodilo u srce. Pomislio je da je
to moda odraz njegovih vlastitih osjeaja.
- Pogotovo solo izvedbe - ree Sylvia. - One koje su samotne i alosne. Volim
to.
- Ima... je li sutra uveer prerano?
- Sutra je Stara godina.
- Znam. Mislio sam... moda nije pravi trenutak. One veeri... to je bilo... ne
znam.
Vratila se do njega, poloila mu ruku na vrat i privukla njegovo lice svojemu.
Spremno joj je udovoljio. Dugo su se ljubili, a Bosch je drao oi zatvorene. Kad ga je
pustila, nije pogledao promatra li ih netko. Bilo mu je svejedno.
- Koji je pravi trenutak? - upita Sylvia. Nije znao odgovor.
- ekat u te.
Nasmijeio se. I ona se nasmijeila.
Posljednji se put okrenula i pola prema automobilu, a njezine su visoke
potpetice lupkale po asfaltu kad je prela s trave na cestu. Bosch se naslonio na stablo i
gledao kako joj voza otvara vrata. Potom je pripalio cigaretu i gledao kako je otmjeno
crno vozilo nosi kroz vrata, dok on ostaje sam s mrtvima.

Scan i OCR:
ibs
Ispravka i prelom : BABAC