Majkl Koneli

Crni led
1.
Dim se dizao iz Cahuenga Passa, ali
ga je popre ni sloj svjeeg zraka
zaustavio na odreenoj visini. S mjesta
odakle je Harrv Bosch promatrao, dim
je izgledao poput sivog nakovnja to se
uzdie iz klanca. Kasno poslijepodnevno
sunce podarilo je sivilu ruiastu nijansu
to se od vrha suavala do dubokog
crnila u dnu, gdje se poar uzbrdo irio
kroz gutaru na istonoj strani usjeka.
Prebacio je scanner na zajedniku
frekvenciju hitnih slubi okruga Los
Angeles i sluao kako efovi vatrogasnih
jedinica izvjeuju kontrolni centar da je
devet kua u jednoj ulici ve nestalo, a
one u sljedeoj ulici nalaze se na putu
vatri. Poar se irio prema otvorenim
padinama Griffith parka, a ondje moe
satima divljati prije nego to ga se
obuzda. Harry je mogao uti oaj u
glasovima ljudi na linijama.
Bosch je promatrao eskadrilu
helikoptera, to su s te udaljenosti
nalikovali na vilinske konjice, kako
ulaze i izlaze iz dima, te isputaju svoj
teret vode i ruiastog zapraivaa vatre
na zapaljene kue i stabla. To gaje
podsjetilo na zapraivanje u Vijetnamu.
Buka. Nesigurno poskakivanje i
vijuganje preoptereenih letjelica. Vidio
je kako goleme koliine vode padaju na
krovove to gore, a odmah potom kako
se diu oblaci pare.
Skrenuo je pogled s poara i
zagledao se u suho grmlje to pokriva
obronak i okruuje stupove na kojima
poiva njegova vlastita kua, na
zapadnoj strani usjeka. Vidio je
tratinice i poljsko cvijee u gutari
ispod sebe. Ali ne i prerijskog vuka
kojeg je prolih tjedana viao kako lovi
u suhom koritu ispod njegove kue.
Katkad mu je obiavao baciti komadie
piletine, ali ivotinja nikad ne bi
prihvatila hranu dok bi je Bosch
promatrao. Tek onda poto bi se Bosch
povukao s trijema u kuu, vuk bi iziao
iz skrovita i uzeo hranu. Harry je
prerijskom vuku nadjenuo ime Timido.
Katkad bi kasno nouuo kako klancem
odjekuje njegovo zavijanje.
Ponovno je pogledao prema vatri,
upravo u trenutku kad je odjeknula
glasna eksplozija, a unutar sivog
nakovnja zakovitlala se kugla gustoga
crnog dima. Zauli su se uzbueni
glasovi iz scannera, a ef jedne jedinice
javio je da se zapalila boca plina od
rotilja.
Harry je gledao kako se tamniji dim
rasplinjava u ve em oblaku, a potom je
prebacio scanner na taktike frekvencije
policije Los Angelesa. Bio je deuran.
Boina dunost. Sluao je pola minute,
ali nijeuo nita osim rutinskih
poruka.inilo se dae Boi u
Hollywoodu biti miran.
Pogledao je na sat i odnio scanner u
ku u. Izvukao je tavu iz penice i
prebacio na tanjur svoju boinu veeru,
peena pilea prsa. Potom je skinuo
poklopac s lonca kuhane rie i graka, te
veliku porciju stavio na tanjur. Ponio je
obrok do stola u blagovaonici, gdje ga je
ve ekalaaa crnog vina, a do nje
triestitke to su stigle tog tjedna, ali ih
jo nije bio otvorio. Na CD playeru
vrtjela se skladba Pjesma podzemne
eljeznice u Coltraneovu aranmanu.
Dok je jeo i pio, otvorio je omotnice
s estitkama, kratko ih prouio i
prisjetio se poiljatelja. Znao je da je to
obred mukarca koji ivi sam, ali to mu
nije smetalo. Mnogo je Boia proveo u
samoi.
Prva je estitka bila od biveg
partnera koji se povukao iz posla
zahvaljujui novcu zaraenom na knjizi i
filmu te se preselio u Ensenadu. Pisalo
je ono to je uvijek pisalo u
Andersonovimestitkama: Hany, kad e
doi ovamo? Idua jeestitka takoer
stigla iz Meksika, od ribolovnog
instruktora s kojim je Harry prolog ljeta
proveo est tjedana bavei se ribolovom
i uei panjolski u mjestu Bahia San
Felipe. Bosch se tada oporavljao od
prostrijelne rane na ramenu. Sunce i
morski zrak ubrzali su njegov oporavak.
Uz boinuestitku, napisanu na
panjolskome, Jorge Barrera takoer je
pozivao Boscha u Meksiko.
Posljednju je estitku Bosch otvarao
polako i oprezno, a znao je i od koga je
prije nego to je proitao potpis.
Poslana je iz Tehachapija. Zato je i
znao. Bila je rukom otisnuta na
prljavobijelom papiru iz zatvorskog
postrojenja za reciklau, a prikaz
Kristova roenja bio je pomalo mutan.
Poslala ju je ena s kojom je proveo
jednu no, ali je nebrojene noi
razmiljao o njoj. I ona je eljela da je
posjeti. No oboje su znali da to nikad
nee uiniti.
Otpio je malo vina i pripalio
cigaretu. Coltrane je sada bio na pjesmi
Spiritual snimljenoj uivo u Village
Vanguardu u New Yorku dok je Harry
jo bio dijete. No tada je scanner - koji
je jo uvijek tiho emitirao poruke na
stoliu kraj televizora privukao njegovu
pozornost. Glasovi policijskih scannera
bili su tako dugo zvuna kulisa njegova
ivota da je mogao ignorirati taj agor,
usredotoiti se na zvuk saksofona, a ipak
uhvatiti rijei i ifre koje su bile
neobine.uo je neki glas kako govori:
"Jedan-K-Dvanaest, Stoer Dva treba
tvojih dvadeset."
Bosch ustane i pode do scannera,
kao da e njegovo emitiranje postati
razgovjetnije ako ga bude gledao.ekao
je deset sekundi da se zahtjev ponovi.
Dvadeset sekundi.
- Stoer Dva, lokacija je Skrovite,
Western juno od Franklina. Soba
sedam. Ovaj, Stoer Dva trebao bi
ponijeti masku.
Bosch je joekao, ali to je bilo sve.
Navedena lokacija, Western i Franklin,
nalazila se unutar podruja
hollywoodskog okruga. Jedan-K-
Dvanaest bila je ifra za detektiva koji
radi na umorstvima u glavnom uredu
smjetenom u Parker centru u sreditu
grada. OPU, Odjel za pljake i
umorstva. A Stoer Dva bila je ifra za
pomonika efa policije. U okrugu su
bila samo tri efova pomonika, a Bosch
nije bio siguran tko je Stoer Dva. Ali to
nije vano. Pitanje je zbogega bi se
jedan od ljudi koji su meu najviima po
inu u policiji uznemirivao na Boi?
Drugo je pitanje jo vie muilo
Harrvja. Ako je pozvan OPU, zato
najprije nisu obavijestili njega, deurnog
detektiva hollywoodskog okruga? Poao
je u kuhinju, stavio tanjur u sudoper,
nazvao postaju u Wilcoxu i zatraio
deurnog zapovjednika. Porunik po
imenu Kleinman podigao je slualicu.
Bosch ga nije poznavao. Bio je novi,
premjeten iz okruga Foothill.
- to se dogaa? - upita Bosch. ujem
preko scannera o tijelu u Westernu i
Franklinu, a meni nitko nita nije rekao.
A to jeudno, jer sam ja danas deuran.
- Ne zabrinjavajte se zbog toga - ree
Kleinman. - eiri su sve sredili.
Kleinman je zacijelo veteran, pomisli
Bosch. Taj izraz ve godinama nijeuo.
Pripadnici su OPU-aetrdesetih godina
nosili slamnate eire. Pedesetih su
nosili eire od pusta. Potom su eiri
izili iz mode. Policajci u odorama sad
su detektive OPU-a zvali odijela, a ne
eiri, ali ne i policajce koji su
iskljuivo radili na umorstvima. Jo
uvijek su mislili da su oni najbolji, na
samom vrhu. Bosch je mrzio takvu
arogancijuak i kad je bio jedan od njih.
Zato i jest dobro raditi u Hollywoodu,
toj gradskoj kanalizaciji. Nitko se ne
pravi vaan. To je onaj pravi policijski
posao, jasan i jednostavan.
- Oemu je rije? - upita Bosch.
Kleinman je nekoliko sekundi oklijevao,
a potom ree:
- Imamo tijelo u motelskoj sobi u
Franklinu.ini se da je samoubojstvo.
No sluaje preuzeti OPU, elim rei,
ve su ga preuzeli. Mi nismo u igri. To
je nareenje odozgo, Bosch.
Bosch ne ree nita. Malo je promislio.
OPU izlazi radi boinog samoubojstva.
To nema ba previe smisla. A onda
shvati. Calejrico Moore.
- Koliko je to staro? - upita. uo sam
kako Stoeru Dva kau neka ponese
masku.
- Zrelo je. Rekli su dae biti glavobolje.
Problem je u tome to od glave nije
mnogo ostalo.ini se da je popuio obje
cijevi samarice. Barem tako ujem na
OPUovoj frekvenciji.
Boschov scanner nije hvatao tu
frekvenciju. Zato nijeuo nita od ranijih
poruka u vezi s tim sluajem. Odijela su
oito promijenili frekvenciju samo da bi
vozaa Stoera Dva obavijestili o
adresi. Da nije bilo toga, Bosch bi o
sluajuuo tek idueg jutra u postaji. To
ga je naljutilo, ali je nastojao govoriti
mirnim glasom. elio je to je mogue
vie dobiti od Kleinmana.
- To je Moore, zar ne?
-ini se tako - ree Kleinman. - Njegova
je znaka ondje na komodi. Lisnica. No
kao to sam rekao, nitko nee
identificirati tijelo. Dakle, nita nije
sigurno.
- Kako se sve to dogodilo?
- Gledajte, Bosch, ja ovdje imam posla,
ako znate to mislim. Ovo se vas ne tie.
OPU je preuzeo sluaj.
- Ne, grijeite,ovjee. Tie me se. Ja
sam trebao biti prvi obavijeten. elim
znati kako se sve to dogodilo jer ne
razumijem zato me niste pozvali.
- U redu, Bosch, bilo je ovako nekako.
Primili smo poziv od vlasnika te rupe
koji ree da ima le nekog skitnice u
kupaonici sobe broj sedam. Poslali smo
jedinicu, a deki su javili da i jest tako,
nali su le. No zvali su telefonom, a ne
preko radija, jer su na komodi vidjeli
znaku i lisnicu te su znali da je to
Moore. Ili su barem pomislili da je to
on. Vidjetemo. U svakom sluaju,
nazvao sam kapetana Grupu kui, a on je
nazvao efova pomonika.
Pozvali su eire, a vas nisu. Tako to
ide. Dakle, ako imate neku zamjerku, to
se odnosi na Grupu ili moda na efova
pomonika, a ne na mene. Ja samist.
Bosch nita ne ree. Znao je iz iskustva
dae osoba od koje eli izvui podatke
na koncu progovoriti ako on bude utio.
e
Kleinman. - Sranje, televizija i Times su
ve

- To vie nije u naim rukama - re

ondje. Daily News. Zakljuili su da je to
Moore, kao i svi ostali. Sve je to velika
zbrka.ovjek bi mislio dae ih poar na
brdu vie zanimati. Ni sluajno.
Poslagali su se ondje du Westerna.
Moram onamo poslati jo jedna kola da
nadziru medije. Dakle,
Bosch, trebali biste biti sretni to niste umijeani.
Boi je, za Boga miloga.
iti kad

Ali to nije
zadovoljilo Boscha. Trebali su ga zvati,
a on je trebao odlu e pozvati OPU.
Netko ga je posve iskljuio iz postupka,
a to mu je smetalo.
Pozdravio je Kleinmana i pripalio jo
jednu cigaretu. Izvadio je pitolj iz
ormaria
iznad sudopera i zadjenuo ga za pojas
traperica. Potom je odjenuo
svijetlosmeu
sportsku jaknu iznad vojnike zelene
maje to ju je imao na sebi.
Vani se ve smrailo, a kroz klizna
staklena vrata vidio je rub vatrene
stihije na
drugoj strani usjeka. Vatra se posebno
isticala na crnom obrisu brda. Poput
iskrivljenogavoljeg cerenja to se
primie vrhu uzvisine.
Iz tmine ispod kueuo je prerijskog
vuka. Zavijao je na mjesec to se
uzdizao,
ili na poar, ili moda samo za sebe jer
je sam i u mraku.
2.
Bosch se vozio nizbrdo prema
Hollywoodu, a uglavnom je putovao
pustim ulicama dok nije stigao do
Boulevarda. Na plonicima su se
nalazile uobiajene skupine bjegunaca i
onih koji su u prolazu. Bilo je i
prostitutki koje su se etale: vidio je
jednu s crvenom kapom Djeda
Boinjaka na glavi. Posao je posao, lak
i na Boi. Bilo je elegantno odjevenih i
naminkanih ena koje su sjedile na
klupama na autobusnim postajama, ali
zapravo nisuekale autobuse i zapravo
nisu bile ene. Boini ukrasi i lampice,
razapeti na svakom raskru
Boulevarda, samo su pojaavali
nadrealistiki dojam neonskog blistavila
i kia. Poput kurve s previe minke,
pomislio je, ako tako neto uope
postoji.
No Boscha nije deprimirao prizor
to ga je okruivao. Bio je to Cal
Moore. Bosch je ve gotovo tjedan dana
oekivao neto ovakvo, od trenutka kad
jeuo da se Moore nije pojavio na
prozivci. Veina policajaca
hollywoodskog okruga nije se pitala je li
Moore mrtav. Pitali su se jedino
kolikoe trebati da se pojavi njegovo
tijelo.
Moore je bio narednik koji je vodio
okrunu uli nu jedinicu za borbu protiv
droge. To je bio noni posao, a njegova
je jedinica radila samo na Boulevardu.
U okrugu se znalo da se Moore rastao od
ene i da ju je zamijenio viskijem.
Bosch je to saznao iz prve ruke kad je
jedan jedini put bio s dekima iz Droge.
Takoer je saznao da ga moda mui
neto vie, a ne samo brani problemi I
prezasienost poslom. Moore je
neizravno govorio o Unutranjoj kontroli
i o istrazi o njemu.
Sve je to samo pove avalo ionako
teku boinu potitenost.im je
Boschuo da poinju potragu za Calom
Mooreom, znao je.ovjek je mrtav.
To su znali i svi ostali u policiji, iako o
tome nitko nije glasno govorio.ak ni u
medijima nitko nije nita spomenuo. U
poetku je policija pokuala sve obaviti
tiho. Diskretna pitanja u Mooreovu stanu
u Los Felizu. Nekoliko prelijetanja
helikopterom preko oblinjih breuljaka
u Griffith parku. No tada je netko sve to
dojavio jednom televizijskom
izvjestitelju, ovaj je to objavuio, a sve
su ga ostale postaje i novine slijedile.
Mediji su marljivo izvjetavali o
napredovanju potrage za nestalim
policajcem. Mooreova fotografija
nalazila se na oglasnoj ploi u prostoriji
za tisak u Parker centru, a policija je
javnosti upuivala uobiajene molbe.
Bila je to prava drama. Ili barem
scenarij za udarnu televizijsku
reportau: potrage na konjima, traganje
iz zraka, ef policije koji dri fotografiju
tamnokosog, privlanog narednika
ozbiljna izraza lica... Ali nitko nije
istakao da se traga za mrtvacem.
Bosch je zaustavio automobil na
semaforu u Ulici Vine i promatrao kako
ovjek, koji na sebi nosi plakate, prelazi
ulicu. Hodao je ustro i poskakujui, a
koljena su mu stalno udarala u kartonski
natpis. Bosch je vidio da je na karton
zalijepljena satelitska fotografija Marsa,
a veliki dio bio je zaokruen. Ispod toga
je velikim tiskanim slovima pisalo:
POKAJMO SE! LICE NAS
GOSPODNJE PROMATRA! Bosch je
istu fotografiju vidio na naslovnici
tabloida dok je stajao u redu u
prodavaonici Lucky, ali tabloid je tvrdio
da je to Elvisovo lice.
Svjetlo na semaforu se promijenilo i
Bosch je nastavio prema Westernu.
Razmiljao je o Mooreu. Osim jedne
veeri to ju je proveo u njegovu drutvu
u jazz baru blizu Boulevarda, nije imao
mnogo posla s Mooreom. Kad su Boscha
prethodne godine premjestili iz OPU-a u
hollywoodski okrug, svi su mu ondje s
oklijevanjem pruili ruku i govorili da
im je drago to su ga upoznali. No ljudi
su se openito drali suzdrano. To je
bilo razumljivo budui da su ga iz OPU-
a maknuli na preporuku Unutranje
kontrole, ali Bosch im nije zamjerao.
Moore je bio jedan od onih kolega koji
bi mu uglavnom samo kimnuli glavom
kad bi ga sreli u hodniku ili na
sastancima osoblja. Bilo je to i
razumljivo, jer je Bosch radio na
umorstvima u detektivskom uredu u
prizemlju, a Mooreova jedinica,
hollywoodski BANG - skraenica za
Boulevardska antinarkotika grupa -
nalazila se na prvom katu postaje. Ipak,
postojao je taj jedan susret. Za Boscha
je to bio sastanak s ciljem prikupljanja
informacija o sluaju na kojem je radio.
Mooreu je to bila prigoda za nekoliko
piva i mnogo aica viskija.
Mooreova BANG jedinica imala je onu
vrstu zanimljivog naziva kakvo su mediji
oboavali, ali to je zapravo bilo samo
pet policajaca koji su radili u
preureenom spremitu i nou harali
Hollywood Boulevardom dovlaei u
postaju svakoga s jointom ili neim
boljim u depu. BANG je bila jedinica
kojoj je bila vana koliina, stvorena
kako bi obavila to vie uhienja da bi
se time u proraunu za iduu godinu
opravdali razni zahtjevi, da se dobije
jo ljudi, jo opreme i, povrh svega, jo
sredstava za prekovremeni rad. Nije
bilo vano to je okruni dravni
odvjetnik u veini sluajeva sklapao
nagodbe za uvjetno putanje, a ostale
uhienike odmah oslobaao. Jedino su
bili vani statistiki podaci o
uhienjima. Ako je neki izvjestitelj iz
Kanala 2 ili Kanala 4 ili iz Timesa elio
jedne noi poi s njima i napraviti priu
o BANG-u, tim bolje. U svakoj su
policijskoj postaji postojale jedinice
kojima je vaan samo broj uhienja.
Stigavi do Westerna, Bosch je skrenuo
na sjever i pred sobom ugledao
bljeskanje plavih i utih svjetala
patrolnih automobila i jarkih reflektora
televizijskih kamera. U Hollywoodu je
takav prizor obino ukazivao na nasilni
kraj ivota ili na premijeru nekog filma.
No Bosch je znao da u ovom dijelu
grada nema nikakve premijere, osim ako
nije rije o prvom poslu
trinaestogodinje prostitutke.
Bosch je stao uz plonik pola bloka
dalje od Skrovita i pripalio cigaretu. U
Hollywoodu se poneto nikad ne
mijenja. Samo se za to izmisli novo ime.
Taj motel je bilo otrcana rupa i prije
trideset godina kad se zvao El Rio. Jo
uvijek je otrcana rupa. Bosch nikad nije
bio ondje, ali je odrastao u Hollywoodu
pa se sjeao. Boravio je u dovoljno
slinih mjesta. Sa svojom majkom. Dok
je jo bila iva.
Skrovite je motel s unutranjim
dvoritem izetrdesetih godina, a veliko
stablo indijske smokve u sredini
dvorita tijekom dana stvara ugodnu
hladovinu. Nou svihetrnaest motelskih
soba utone u mrak to ga naruava jedino
sjaj crvenog neonskog natpisa. Harry
opazi da slovo u natpisu MJESENE
CIJENE nije
osvijetljeno.
ak, a Skrovite se zvalo El
Rio, to gradsko podruje je veDok je
jo bio dje
bilo poelo propadati. Ali nije bilo
toliko neonskih reklama, a zgrade su se,
ako ne i ljudi, doimale svjeije, ne tako
mrane. Tada je postojala zgrada u kojoj
su bili uredi Streamline Modernea, a
izgledala je poput prekooceanskog
broda usidrena kraj motela. Davno je
otplovila, a sad se ondje nalazi jedan
manji trgovaki centar.
Promatraju i Skrovite iz
parkiranog automobila, Bosch je znao da
je to jadno mjesto za noenje. Jo
jadnije mjesto za umiranje. Iziao je iz
kola i zaputio se prema motelu.
uta policijska traka bila je rairena
preko ulaza u dvorite, a uz nju su stajali
policajci u odorama. Na jednom kraju
trake jarka svjetlost televizijskih ekipa
usredotoila se na skupinu mukaraca u
odijelima.ovjek sjajnog, obrijanog
tjemena jedini je govorio. Dok je
prilazio, Bosch je shvatio da ih svjetlost
zasljepljuje. Nisu vidjeli nita iza
novinara. Brzo je pokazao svoju znaku
jednom od policajaca, potpisao se na
popis nazonih na mjestu zloina to ga
je policajac drao na podmetau za
papir i kliznuo ispod trake.
Vrata sobe broj sedam bila su
otvorena, a iznutra je dopirala svjetlost.
Iz sobe je dopirao i zvuk elektrine
harfe. Bosch je po tome znao da je
sluaj dopao Artu Donovanu. Tehniar
zaduen za prikupljanje dokaza na
mjestu zloina uvijek je sa sobom nosio
maleni radio. I uvijek je bio namjeten
na The Wave, postaju s glazbom novoga
doba. Donovan je tvrdio da glazba unosi
smirenje u prostor gdje su ljudi ubijali
ili su bili ubijeni.
Harry je uaoi a usta i nos pokrio
rup iem. To mu nije pomoglo. Smrad
koji nije bio nalik ni na to drugo
zapahnuo ga jeim je preao prag.
Ugledao je Donovana kako klei i
stavlja praak za otiske prstiju na
brojanike ureaja za klimatizaciju to
se nalazio na zidu ispod jedinog prozora
u sobi.
- ivjeli - re e Donovan. Nosio je
lijeniku masku kako bi se zatitio od
smrada i udisanja crnog praka. - U
kupaonici.

Bosch je na brzinu pogledao

naokolo, jer e mu odijela zacijelo rei
neka ode, im ga otkriju. Veliki krevet
bio je pokriven izblijedjelim ruiastim
pokrivaem. Bila je tu samo jedna
stolica, a na njoj su se nalazile novine.
Bosch poe onamo i opazi da je rije o
Timesu s datumom starim est dana. Na
istoj strani gdje se nalazio krevet bila
je kombinacija komode i zrcala. Na
komodi se nalazila pepeljara i u njoj
samo jedan opuak do polovice
popuene cigarete. Vidio je takoer i 38
Special u najlonskoj futroli, lisnicu i
znaku. Ta su tri predmeta bila
pokrivena crnim prakom za otiske
prstiju. Na komodi nije bilo nikakve
poruke, a upravo bi je tu Bosch
oekivao.
- Nema poruke - ree Bosch, vie
sebi nego Donovanu.
- Nema. Ni u kupaonici nema niega.
Pogledaj sam. To jest, ako ti ne smeta
to e ostati bez boine veere.
Harry pogleda niz kratki hodnik to
je vodio od stranje lijeve strane
kreveta. Vrata kupaonice nalazila su se
desno, a on se nevoljko uputio prema
njoj. Vjerovao je da na svijetu ne postoji
policajac koji barem jednom nije
pomislio na samoubojstvo.
Zaustavio se na pragu. Tijelo je
sjedilo na prljavim bijelim plo icama
poda, leima oslonjeno na kadu. Prvo
to je Bosch opazio bile suizme. Od
sive zmijske koe s viim potpeticama.
Moore ih je nosio one veeri kad su bili
zajedno na piu. Jedna seizma jo
uvijek nalazila na desnoj nozi, te je
mogao vidjeti simbol proizvoaa, 5
poput zmije, na iznoenoj gumenoj peti.
Lijeva jeizma bila skinuta i stajala je
uspravno uza zid. Lijeva noga, uarapi,
bila je umotana u plastinu vreicu za
dokaze.arapa je neko bila bijela,
pretpostavio je Bosch. No sad je
sivkasta, a noga je neznatno oteena.
Na podu kraj dovratka leala je
dvadesetkalibarska sa marica s dvije
cijevi. Kundak je bio rascijepljen du
donjeg ruba. Deset centimetara dug iver
leao je na ploicama, a Donovan ili
jedan od detektiva zaokruio ga je
plavom bojom.
Bosch nije imao vremena razmiljati
o tim injenicama. Samo je pokuavao
sve to zapamtiti. Pogledao je tijelo.
Moore je na sebi imao traperice i
majicu. Ruke su mu visjele niz tijelo.
Koa mu je imala boju sivog voska.
Prste mu je naelo truljenje, a podlaktice
su mu nabrekle kao u Popaja. Bosch je
na desnoj ruci ugledao izoblienu
tetovau, iscereno lice vraga ispod
aureole.
Tijelo je bilo oslonjeno na kadu, pa
se inilo da je Moore zabacio glavu
unatrag kao da ju je elio umoiti u kadu,
moda da opere kosu. No Bosch je
shvatio da to samo tako izgleda, jer
veeg dijela glave jednostavno nije bilo.
Unitila ju je silina pucnja iz
dvocijevke. Svijetloplave ploice oko
kade bile su pune osuene krvi. Smei
tragovi kapanja sputali su se u kadu.
Nekoliko je ploica napuklo na mjestima
gdje se zabila sama.
Bosch je osjetio da netko stoji iza
njega. Okrenuo se i naao o i u oi sa
efovim zamjenikom Irvinom Irvingom.
Irving nije nosio masku, niti je na ustima
i nosu drao krpu.
- Ve er, efe.
Irving kimne glavom i upita:
- to vas dovodi ovamo, detektive?
Bosch je vidio dovoljno da bi uspio
rekonstruirati ono to se dogodilo.
Odmaknuo se od praga, zaobiao Irvinga
i zaputio se prema ulaznim vratima.
Irving je poao za njim. Proli su kraj
dvojice pripadnika ureda medicinskog
istraitelja, odjevenih u jednake plave
kombinezone. Kad su izili iz sobe,
Harry je bacio rupi u ko za smee to
su ga policajci donijeli na mjesto
dogaaja. Pripalio je cigaretu i opazio
da Irving u ruci ima smei fascikl.
- uo sam preko scannera - ree
Bosch. - Mislio sam da bih trebao doi
budui da sam noas deuran. Ovo je
podruje mog okruga, pa sam ja trebao
dobiti sluaj.
- Da, da, ali kad je utvreno tko je u
sobi, odluio sam odmah proslijediti
sluaj Odjelu za pljake i umorstva.
Kapetan Grupa je stupio u vezu sa
mnom. Ja sam donio takvu odluku.
- Znai da je ve utvreno kako je ono
unutra Moore?
- Ne sasvim. - Podigao je smei fascikl.
- Svratio sam u arhiv i uzeo njegove
otiske. Dakako, to e biti odluujui
pokazatelj. Tu je i zubni karton, ako je
ostalo neto za identifikaciju. No sve
ostalo ukazuje na takav zakljuak. Tko
god da je tamo u kupaonici, upisao se u
knjigu gostiju kao Rodrigo Moya, a to je
ime Moore koristio u BANG-u. Iza
motela parkiran je mustang, takoer
unajmljen pod tim imenom. Mislim da u
ovom trenutku zajednika istraiteljska
ekipa nema mnogo dvojbi.
Bosch kimne glavom. Ve je ranije imao
posla s Irvingom, kad je ovaj stariji
mukarac bio zamjenik efa Odjela za
unutranju kontrolu. Sad je efov
zamjenik, jedan od trojice najviih po
inu u policiji, a njegovo se polje rada
proirilo na Odjel za unutranju
kontrolu, Obavjetajnu i istraiteljsku
slubu za narkotike, te sve detektivske
slube. Harry je trenutak razmiljao
treba li riskirati i nastaviti se buniti zato
to ga nisu pozvali.
- Trebali su me pozvati - ipak je rekao. -
To je moj sluaj. Uzeli ste mi ga prije no
to sam ga uope dobio.
- Pa, detektive, na meni je da dajem i
uzimam. Nije li tako? Nema razloga za
uzrujavanje. Nazovimo to
pojednostavljivanjem. Znate da Odjel za
pljake i umorstva rjeava sve to se
odnosi na smrt policajca. Na koncu biste
im ipak morali predati sluaj. Ovo je
uteda na vremenu. Nema nikakvog
skrivenog motiva, osim svrsishodnosti.
Ondje unutra nalazi se tijelo policajca.
Njemu i njegovoj obitelji dugujemo brzu
i profesionalnu obradu, bez obzira na
okolnosti njegove smrti.
Bosch ponovno kimne glavom i osvrne
se naokolo. Na vratima ispod neonskog
natpisa MJESENE CIJENE, blizu
prednjeg dijela motela, vidio je
detektiva OPU-a po imenu Sheehan.
Ispitivao je mukarca ezdesetih godina
koji je unato veernjoj hladnoi nosio
majicu bez rukava i vakao okrajak
cigare. Upravitelj.
- Jeste li ga poznavali? - upita Irving.
- Moorea? Ne, zapravo nisam. elim
rei, da, poznavao sam ga. Radili smo u
istom okrugu, dakle poznavali smo se.
On je uglavnom bio u nonoj smjeni,
radio je na ulici. Nismo imali mnogo
doticaja...
Bosch nije znao zato je u tom trenutku
odluio lagati. Pitao se je li Irving to
shvatio po njegovu glasu. Promijenio je
temu.
- Dakle, rije je o samoubojstvu; jeste li
to rekli izvjestiteljima?
- Nita nisam rekao izvjestiteljima.
Razgovarao sam s njima, da. Ali nisam
rekao nita o identitetu tijela u toj sobi.
Neu ni rei dok ne bude i slubeno
potvreno. Vi i ja moemo ovdje stajati
i rei da smo prilino sigurni da je
unutra Calexico Moore, ali to njima neu
rei sve dok ne obavimo sva testiranja i
ne stavimo toku na svako slovo i na
smrtovnici. - Udario je smeim
fasciklom po bedru. - Zato sam uzeo
njegov osobni dosje. Kako bih sve to
ubrzao. Otisci prstiju poie zajedno s
tijelom do medicinskog istraitelja. -
Irving se osvrne prema vratima motelske
sobe. - Ali, vi ste bili unutra, detektive
Bosch, pa mi recite.
Bosch se na trenutak zamisli. Zanima li
to ovogaovjeka, ili me samo iskuava?
Ovo je prvi put da ima posla s Irvingom
a da nije rije o suparnikoj situaciji u
istrazi Unutranje kontrole. Odluio je
riskirati.
izmu i palcem povukao oba
okida

- ini se da je sjeo na pod kraj kade,

skinuo
a. Naime, pretpostavljam da je rije o
obje cijevi, sudei prema oteenjima.
Povukao je okidae palcem, povratni
udar bacio je samaricu na dovratak
gdje je otkinula komad drveta. Glava mu
je otila na drugu stranu. Prema zidu i u
kadu. Samoubojstvo.
- Eto vidite - re
Ba kao da ste vi prvi pozvani na mjesto
dogaaja. Nema razloga da se bilo tko
osje e Irving. - Sad mogu detektivu
Sheehanu rei da se slaete.
a
isklju enim.
- Nije u tome stvar, efe.
- Uemu je stvar, detektive? Da ne
moete prihvatitiinjenice i slagati se s
kolegama? Da ne prihvaate zapovijedi i
odluke Odjela? Gubim strpljenje s
vama, detektive. A nadao sam se da mi
se to vie nikad nee dogoditi.
Irving je stajao tako blizu Boschu da
mu je njegov zimzeleni dah zapahnjivao
lice. Bosch se osjeao kao da ga je
ovajovjek stjerao u kut i pitao se je li
to uinio namjerno. Korakne unatrag i
ree:
- Ali nema poruke.
- Jo nema poruke. Jo nismo sve
pregledali.
Bosch se pitao o emu se radi. Mooreov
su stan i ured jamano pregledaliim
se saznalo da je nestao. Jednako tako
i stan njegove ene. to je ostalo? Je li
Moore mogao nekome potom poslati
posljednju poruku? Dosad bi ve stigla.
- Kada se to dogodilo?
- Nadamo se daemo sutra ujutro neto
saznati, nakon obdukcije. Ali
pretpostavljam da je to uinio odmah po
dolasku u motel. Prije est dana. Kad
smo ga prvi put ispitivali, upravitelj je
rekao da je Moore stigao prije est dana
i otad ga vie nisu vidjeli izvan sobe. To
se slae sa stanjem u kojem se nalazi
soba, sa stanjem tijela, s datumom na
novinama.
Obdukcijae biti sutra ujutro. Po tome je
Bosch zakljuio da je Irving sve dobro
podmazao. Obino je na obdukciju
trebalo ekati tri dana. A boini bi
blagdani sve to jo vie usporili.
ini se da je Irving znao to Bosch
misli.
- Vriteljica dunosti efa medicinskih
istraitelja pristala je da obavi
obdukciju sutra ujutro. Objasnio sam
dae u medijima biti nagaanja koja
nee biti ugodna ni njegovoj eni ni
policiji. Pristala je na suradnju. Na kraju
krajeva, vriteljica dunosti efa eli
postati ef slube. Zna koliko vrijedi
suradnja.
Bosch nita ne ree.
- Dakle, tadaemo znati. Ali nitko,
ukljuujui upravitelja, nije vidio
narednika Moorea nakon to je prije est
dana uzeo sobu u motelu. Ostavio je
tono odreene upute da ga se nikako ne
smije uznemiravati. Mislim da je to
obavio odmah po dolasku.
- Kako to da ga onda ranije nisu nali?
- Platio je mjesec dana unaprijed.
Izriito je rekao da ga ne smiju
uznemiravati. Na ovakvome mjestu
ionako nema svakodnevnogienja
soba. Upravitelj je mislio da je Moore
pijanac kojie se ovdje dan i no opijati,
ilie se pokuati izlijeiti. Ovako ili
onako, na ovakvome mjestu upravitelj ne
moe biti izbirljiv. Mjesec dana, to je
600 dolara. Uzeo je novac. Drali su se
obeanja da se nee pribliavati sobi
broj sedam, sve do danas kad je
upraviteljeva ena opazila da je noas
netko provalio u automobil gospodina
Moye, mustang. Pored toga, dakako, bili
su znatieljni. Kucali su na vrata kako bi
mu to rekli, ali on nije odgovarao.
Upotrijebili su rezervni klju. Po smradu
su znali to se dogodilo im su otvorili
vrata.
Irving je rekao da je Moore/Moya
ureaj za klimatizaciju namjestio na
najjae i najhladnije, kako bi usporio
raspadanje i zadrao smrad u sobi.
Vlani runici bili su postavljeni na pod
uz prag ulaznih vrata kako bi se soba jo
bolje izolirala.
- Nitko nijeuo hitac? - upita Bosch.
- Koliko mi znamo, nije. Upraviteljeva
ena je gotovo posve gluha, a on kae da
nije nitauo. ive u posljednjoj sobi s
druge strane. S jedne strane imamo
duane, a s druge uredsku zgradu.
Uveer se sve to zatvara. Otraga je
uliica. Pregledavamo knjigu gostiju i
pokuatemo ui u trag drugim gostima
koji su boravili u motelu prvih nekoliko
dana nakon to je Moore stigao. No
upravitelj kae da nikomu nije iznajmio
sobe kraj Mooreove. Mislio je da bi
Moore mogao postati glasan ako ima
problema s alkoholom. I, detektive, ovo
je prometna ulica. Odmah ispred motela
nalazi se autobusna postaja. Mogue je
da nitko nije nitauo. Ili, ako suuli,
nisu znali o emu je rije.
Nakon kratkog razmiljanja Bosch ree:
- Ne shvaam zato je uzeo sobu za
mjesec dana. elim rei,emu? Ako se
ovjek naumio ubiti, zato je to elio
tako dugo skrivati? Zato nije to
jednostavno uinio i pustio da nau
njegovo tijelo? To bi bio kraj prie.
- To je teko pitanje - ree Irving. - Ja
mislim da je elio pruiti priliku svojoj
eni.
Bosch uzdigne obrve. Nije shvaao.
- ivjeli su odvojeno - objasni Irving. -
Moda joj nije elio upropastiti
blagdane. Stoga je pokuao prikriti tu
vijest tijekom dva tjedna, moda mjesec
dana.
To se Boschuinilo neuvjerljivim, ali u
tom trenutku nije imao boljeg
objanjenja. Vie mu nije padalo na
pamet nijedno pitanje. Irving je
promijenio temu i tako stavio Boschu do
znanja da je njegov obilazak mjesta
zloina zavrio.
- Dakle, detektive, kako vam je rame?
- Dobro je.
-uo sam da ste bili u Meksiku kako bi
tijekom lijeenja usavrili svoj
panjolski.
Bosch nije odgovorio. Nije ga zanimalo
takvo avrljanje. elio je rei Irvingu da
mu se sve to ini neuvjerljivim,ak i uza
sve prikupljene dokaze i objanjenja.
Ali nije znao rei zato je tako, a dok ne
otkrije razlog, bite bolje da uti.
Irving je govorio:
- Uvijek mi seini da nema dovoljno
policajaca, koji nisu Latinoamerikanci
dakako, a koji se dovoljno trude da
naue drugi jezik ovoga grada. elio bih
vidjeti da cijeli Odjel...
- Imamo poruku - dovikne Donovan iz
sobe.
Irving ostavi Boscha bez ijedne rijei i
zaputi se prema vratima. Sheehan poe
za njim u sobu, u drutvu jo jednog
detektiva kojeg je Bosch prepoznao kao
ovjeka iz Odjela za unutranju kontrolu
po imenu John Chastain. Harry je
trenutak oklijevao, a zatim je poao za
njima.
Jedan od tehniara iz ureda medicinskog
istraitelja stajao je u hodniku blizu
vrata kupaonice, a ostali su se okupili
oko njega. Bosch je poalio to je bacio
rupi. Zadrao je cigaretu u ustima i
duboko udisao dim.
- Desni stranji dep - ree tehniar. -
Ima tragova trulei, ali se moe
proitati. Papir je bio dvaput presavijen,
pa je unutranji dio prilino ist.
Irving je iziao iz hodnika podigavi
plastinu vreicu za dokaze i
promatrajui papiri u njoj. Ostali su se
natisnuli oko njega. Osim Boscha.
Papiri je bio siv poput Mooreove koe.
Boschu seinilo da vidi samo jedan red
rukopisa na papiru. Irving ga je
pogledao kao da ga prvi put vidi.
- Bosch, morate otii.
Harry je elio pitati to pie u poruci, ali
je znao da mu nee rei. Vidio je kako
se Chastain zadovoljno smijulji.
Kraj ute trake ponovno je zastao i
pripalio jo jednu cigaretu.uo je
udaranje visokih potpetica, okrenuo se i
ugledao jednu od izvjestiteljica,
plavokosu novinarku Kanala 2, kako mu
se pribliava drei u ruci mikrofon, a
na licu lani smijeak. Dobro
uvjebanim i hitrim manevrom nala se
pred njim. No prije no to je otvorila
usta, Harry ree:
- Nemam to rei! Ne radim na sluaju.
- Ne moete li samo...
- Nemam to rei!
Smijeak je nestao s njezina lica
brzinom sjeiva giljotine. Ljutito se
okrenula od njega. No zaas su njezine
potpetice ponovno otro lupkale kad se
premjestila na poloaj za A-snimku, onu
s kojome poeti njezin izvjetaj.
Iznosili su tijelo. Reflektori su bljetali,
a est snimatelja oblikovalo je kordon.
Dvaovjeka iz ureda medicinskog
istraitelja gurali su pokriveno tijelo na
nosilima i proli kroz kordon do plavog
kombija to ih jeekao. Harry je opazio
da je Irving, drei se stoiki uspravno,
mrana lica hodao za njima, ali ne tako
daleko za njim da ga kamere ne bi
snimile. Na kraju krajeva, bilo kakvo
pojavljivanje u veernjim vijestima
bolje je nego nikakvo, pogotovo
zaovjeka koji je bacio oko na efov
ured.
Nakon toga se prizor na mjestu zloina
poeo rasprivati. Svi su poeli odlaziti.
Izvjestitelji, policajci, svi. Bosch se
sagnuo ispod ute trake i pogledom
traio Donovana ili Sheehana, ali mu uto
prie Irving.
- Detektive, kad malo razmislim, postoji
neto to biste mogli uiniti kako bismo
sve jo vie ubrzali. Detektiv Sheehan
mora ovdje dovriti posao. No elio bih
prije medija stii do Mooreove ene.
Moete li se pobrinuti da obavijestite
najbliu obitelj? Dakako, nita nije
sigurno, ali elim da njegova ena zna
to se dogaa.
Bosch je ranije nastupio tako ojaeno da
se sad nije mogao povui. elio je dio
sluaja: dobio ga je.
- Dajte mi adresu - ree.
Nekoliko minuta kasnije Irving je otiao,
a policajci u odorama uklanjali su utu
traku. Bosch je vidio kako Donovan ide
prema kombiju, nosei samaricu
umotanu u plastini omota i nekoliko
manjih vreica s dokazima.
Harry je podigao nogu na branik
kombija i vezao cipelu dok je Donovan
spremao dokaze u drvenu kutiju u kojoj
se neko nalazilo vino Napa Vallevja.
- to eli, Harry? Upravo sam saznao
da uope ne bi trebao biti ovdje.
- To je bilo ranije. Ovo je sada. Upravo
su me ukljuili u sluaj. Dobio sam
dunost da obavijestim obitelj.
- Krasna dunost.
- Da, pa,ovjek uzme to mu daju. to je
rekao? -Tko?
- Moore.
- Pazi, Harry, to je...
- Pazi, Donnie, Irving me zaduio za
obitelj. Mislim da mi to daje neko
pravo. Samo elim znati to je rekao. Pa
poznavao sam togovjeka. To nee ii
dalje.
Donovan s mukom ispuhne zrak, posegne
u kutiju i pone pregledavati vreice s
dokazima.
- Zapravo nije ba mnogo rekao. Nita
tako znaajno. Upalio je baterijsku
svjetiljku i uperio snop na vreicu u
kojoj se nalazila poruka. Samo jedna
reenica.
Otkrio sam tko sam.
3.
Adresa koju mu je Irving dao ozna
avala je neku kuu u Canvon Countrvju,
gotovo sat vremena vonje sjeverno od
Hollywooda. Bosch krene na sjever
hollywoodskom autostradom na kojoj se
ne plaa pristojba, stigne do Golden
Statea i zatim zae u mrani usjek
izmeu planina Santa Susanna. Promet je
bio rijedak. Veina se ljudi nalazi u
svojim domovima gdje jede peenu
puricu s nadjevom, pretpostavio je.
Bosch je razmiljao o Calu Mooreu, o
onome to je uinio i o onome to je
ostavio za sobom.
Otkrio sam tko sam.
na

Bosch nije imao pojma to je mrtav

policajac mislio tom jednom re enicom
kanom na papiriu i ostavljenom u
stranjem depu. Harry je svoje
zakljuke mogao temeljiti samo na
jednom razgovoru to ga je imao s
Mooreom. I to je to zapravo bilo? Dva
sata ispijanja piva i viskija u drutvu
mrzovoljnog i cininog policajca.
Nikako nije mogao znati to se u
meuvremenu dogaalo, kako se raspao
oklop to ga je titio.
Prisjetio se svog sastanka s
Mooreom. Dogodilo se to prije samo
nekoliko tjedana i radilo se o poslu, ali
su ipak zavrili priajui o Mooreovim
problemima. Nali su se jednog utorka
uveer u baru i grilu Catalina. Moore je
radio, ali Catalina se nalazila samo pola
bloka juno od Boulevarda. Harry
jeekao za ankom u stranjem kutu.
Policajcima nikad nisu naplaivali
posluivanje.
Moore je sjeo na stolac do njega i
naru io viski i Henry's pivo, ono to je i
Bosch imao pred sobom na anku. Bio je
odjeven u traperice i maju koja mu je
mlohavo visjela preko pojasa.
Uobiajena odjea tajnog policajca, a on
se u tome doimao vrlo oputeno.
Traperice su na bedrima bile izlizane do
sive boje. Rukavi maje bili su odrezani,
a ispod desnog rukava vidjelo se vraje
lice utetovirano plavom tintom. Moore
je bio privlaan na grub nain, ali se
nije obrijao ve najmanje tri dana, pa se
doimao nekako nestabilno, poput taoca
kojeg su pustili na slobodu nakon
dugotrajnog zatoenja i muenja. Meu
posjetiteljima Cataline isticao se kao
smetlar na vjenanju. Harry je opazio da
jeovjek iz Droge zakvaio siveizme
od zmijske koe na poprene ipke
stolca. To su bile posebneizme kakve
su voljeli natjecatelji rodea jer su
potpetice bile okrenute prema naprijed i
osiguravale bolje trenje pri obaranju
vezanog teleta. Harry je znao da ih ulini
borci protiv narkomanije zovu
prainarke, jer slue istoj svrsi kad
svladavaju osumnjienika pod utjecajem
aneoskog praha.
Najprije su puili, pili i nevezano
razgovarali, pokuavaju i uspostaviti i
veze i granice. Bosch je opazio da
Mooreovo mijeano naslijee doista
opravdava ime Calexico. Bio je tamne
puti, izrazito crne kose, uskih bokova i
irokih ramena, a njegovoj etnikoj
pripadnosti prkosile su jedino oi. Imao
je oi kalifornijskog surfera, zelene
poput antifriza. A u njegovu glasu nije
bilo ni traga Meksiku.
- Postoji pograni ni grad po imenu
Calexico. Odmah nasuprot Mexicaliju.
Jesi li ikad bio ondje?
- Ondje sam se rodio. Tako sam dobio
ime.
- Ja nikad nisam bio ondje.
- Ne zabrinjavaj se, nisi mnogo
propustio. Samo pogranini gradi poput
svih ostalih. Jo uvijek odlazim onamo s
vremena na vrijeme.
- Obitelj?
- Ne, vie ne.
Moore je barmenu znakom naruio jo
jednu rundu, a potom je nanovo pripalio
cigaretu na cigareti to ju je popuio do
filtera.
- Mislio sam da si me neto htio pitati -
rekao je.
- Htio sam. Dobio sam jedan sluaj.
Pie je stiglo, a Moore glatkim pokretom
strusi svoj viski. Naruio je jo jedan
prije nego to je barmen uspio upisati
narudbu.
Bosch je poeo ukratko opisivati svoj
sluaj. Dobio ga je prije nekoliko
tjedana, a zasad nije nikamo stigao.
Tijelo tridesetogodinjeg mukarca, koji
je potom pomou otisaka prstiju
identificiran kao James Kappalanni iz
Oahua, Havaji, ostavljeno je ispod
nadvonjaka hollywoodske autostrade u
Ulici Gower. Bio je zadavljen icom za
vezivanje bala dugom oko etrdeset pet
centimetara s drvenim zaglavcima na
krajevima, za bolje zatezanje ice poto
ju se omota oko neijeg vrata. Vrlo ist i
efikasan posao. Kappalannijevo lice
imalo je plavkastosivu boju ostrige.
Plavi Havajanin, prozvala ga je
vriteljica dunosti efa medicinskih
istraitelja dok je obavljala obdukciju.
Dotad je Bosch, zahvaljujui podacima
u kompjutorima, ve saznao da je za
ivota takoer bio poznat kao Jimmy
Kapps, te da je imao dosje dug poput
ice to ju je netko upotrijebio da mu
oduzme ivot.
- Stoga se nitko nije previe iznenadio
kad su ga tijekom obdukcije otvorili i
nalietrdeset dvije gumice u njegovoj
utrobi - rekao je Bosch.
- to je bilo u njima?
- Ono havajsko sranje pod nazivom
staklo. Rekli su mi da je to derivat leda.
Sjeam se kad je led prije nekoliko
godina bio glavni hit. U svakom sluaju,
taj Jimmy Kapps bio je kurir. Nosio je
to staklo u svom elucu, vjerojatno je tek
iziao iz zrakoplova iz Honolulua kad je
naletio naovjeka sa icom.ujem da je
to staklo skupa roba, a na tritu ima
mnogo konkurencije. Mislim da traim
nekakvu pozadinu, moda neku ideju
kojae mi pomoi. Jer nemam ba
niega. Nikakvu ideju o tome tko je
sredio Jimmvja Kappsa.
- Tko ti je rekao za staklo?
- Oni koji rade na narkoticima u
sredinjici. Nisu mi mnogo pomogli.
- Zapravo nitko nita i ne zna, zato je
tako. Jesu li ti rekli to o crnom ledu?
- Neto malo. To je konkurencija, rekli
su. Dolazi od Meksikanaca. To je
uglavnom sve to su mi rekli.
Moore se osvrnuo u potrazi za
barmenom koji se nalazio na drugom
kraju anka, ainilo se da ih namjerno
ignorira.
- Sve je to relativno novo - rekao je. - U
osnovi, crni led i staklo su jedno te isto.
Isti je rezultat. Staklo dolazi s Havaja. A
crni led dolazi iz Meksika. Droga
dvadeset prvog stoljea, moglo bi se
rei. Kad bih ja bio trgovac, rekao bih
da pokriva cijelu demografiju. Netko je
zapravo uzeo kokain, heroin i
phenovolidine, PCP, te sve to
pomijeao. Snana droga. Navodno ini
sve. Daje opojnost cracka, ali heroin
osigurava trajnost. Govorim o satima, a
ne o minutama. Zatim ima samo djeli
praha, PCP-a, kako bi se uljepao kraj
uitka.ovjee, kad to jednom doista
zavlada ulicama, kad uspostave veliko
trite, sranje, naokolo e hodati samo
gomila zombija.
Bosch nita ne ree. Ve je znao veliki
dio sve toga, ali Moore se raspriao, a
on ga nije elio pitanjem skrenuti s puta.
Pripalio, je cigaretu iekao.
- Poelo je na Havajima - rekao je
Moore. - Oahu. Ondje su radili led.
Drogu su zvali jednostavno led. To je
bila mjeavina PCP-a i kokaina. Vrlo
profitabilno. Potom se razvilo. Dodali
su heroin. Dobra roba. Bijela. Sad to
zovu staklo. Mislim da je to bio njihov
moto ili tako neto: glatko kao staklo.
No u ovom poslu nita nije zajameno.
Postoje samo cijena i dobit. - Podigao je
obje ruke kako bi naglasio vanost tih
dvajuimbenika. - Havajani su imali
dobru robu, ali ih je muilo dopremanje
te robe na kopno. Postoje brodovi i
postoje zrakoplovi, ali to se moe u
dobroj mjeri nadzirati. Ili barem do neke
mjere. Hou rei, moe ih se
provjeravati i motriti na njih. Stoga su
na kraju spali na kurire kakav je bio taj
Kapps. Oni gutaju to sranje i lete ovamo.
No ak je i to tee no to izgleda. Kao
prvo, moe se prenijeti ograniena
koliina. to si rekao,etrdeset dva
balonia u tome momku? Koliko bi to
bilo, oko sto grama? To nije vrijedno
truda. Povrh toga, postoji Sluba protiv
droge, SPD, a oni imaju ljude u zranim
lukama, u zrakoplovima. Trae osobe
poput Kappsa. Zovu ih krijumari
gumica. Imaju posve razraen profil.
Zna, popis onoga to treba traiti. Ljudi
koji se znoje, ali su im usne suhe; takav
uinak ima antidijaretik, sredstvo protiv
proljeva. Ono sranje od Kaopectata.
Krijumari gumica to piju kao da je rije
o pepsi. To ih otkriva. U svakom
sluaju, elim rei da je Meksikancima
neusporedivo lake. Zemljopis je na
njihovoj strani. Imaju brodove i
zrakoplove, a takoer imaju tri tisue
kilometara granice na kojoj gotovo
uope nema nadzora i zabrana. Kau da
savezni agenti zaustave pola kilograma
kokaina na svakih pet kilograma to
prou kraj njih. Pa, kad je rije o crnom
ledu, na granici ne zaustavljajuak ni
grama. Ne znam ni za jedan sluaj da je
netko zbog crnog leda uhien na granici.
- Zastao je kako bi pripalio cigaretu.
Bosch je opazio da mu ruka drhti dok
dri ibicu. - Meksikanci su zapravo
ukrali recept. Poeli su oponaati staklo.
Samo to se oni koriste domaim
smeim heroinom s katranom. To je
ljepljivo sranje s dna posude. U tome
ima svakakvih neistoa, pa postaje
crno. Zato drogu zovu crnim ledom.
Proizvode jeftinije, prevoze jeftinije i
prodaju jeftinije. Gotovo su izbacili
Havajane iz posla. A to je zapravo
njihov jebeni proizvod.
inilo se da je Moore time zavrio
svoju priu. Harry upita:
- Jesi li itauo o tome da Meksikanci
ukokavaju havajske kurire u nastojanju
da na taj nain preuzmu trite?
- Ne, barem ne ovdje gore. Vidi, mora
imati na umu, Meksikanci proizvode to
sranje. No ne mora biti da oni sami to
prodaju na ulicama. Radi se o nekoliko
viih razina dok ne stigne do ulice.
- Ali su ipak oni ti koji odluuju.
- Istina. To je istina.
- Dakle, tko je uklonio Jimmvja Kappsa?
- Zatekao si me, Bosch. To je prvi put da
o tomeujem.
- Je li tvoja ekipa ikad uhitila kojeg
dilera crnog leda? Jeste li ikoga otkrili?
- Nekolicinu, ali ti govori o najniim
prekama na ljestvama. Bijeli deki.
Dileri na Boulevardu obino su bijeli
deki. Njima je lake obavljati taj
posao. No to ne znai da im drogu ne
dobavljaju Meksikanci. Takoer ne
znai da njihovi dobavljai nisu bande
sa Srednjeg juga. Dakle, uhienja to
smo ih obavili vjerojatno ti uope ne bi
pomogla.
Lupao je praznom kriglom po anku sve
dotle dok barmen nije uzgledao, a onda
mu znakom naruio jo jednu
rundu.inilo se da Moore postaje sve
zlovoljniji, a Boschu dosad nije mnogo
pomogao.
- Onda se moram popeti vie uz ljestve.
Moe li mi ita dati? Nemam niega, a
ovo je ve staro tri tjedna. Moram neto
ieprkati ili odustati od sluaja i
krenuti dalje.
Moore je gledao ravno naprijed, u boce
to su stajale du stranjeg zida.
- Pazi, vidjetu to mogu uiniti - rekao
je. - No mora imati na umu da se mi ne
bavimo crnim ledom. Kokain i aneoski
prah, marihuana, time se bavimo iz dana
u dan. Nita egzotino.ovjee, mi smo
jedinica kojoj je vaan samo broj
uhienja. Ali imam vezu u SPD-u.
Razgovaratu s timovjekom.
Bosch je pogledao na sat. Bila je blizu
pono, a on je elio otii. Gledao je
kako Moore pripaljuje cigaretu iako mu
je jedna cigareta jo uvijek gorjela u
krcatoj pepeljari. Harry je jo uvijek
pred sobom imao punuau piva i viski,
ali je ustao i poeo po depovima traiti
novac.
- Hvala,ovjee - rekao je. - Vidi to
moe uiniti i javi mi.
- Svakako - rekao je Moore. Nakon
trenutka utnje, dodao je: - Hej, Bosch?
-to?
- Znam za tebe. Zna... ono to se prialo
u postaji. Znam da si bio na tapetu.
Pitam se, jesi li ikad imao posla
sovjekom iz Odjela za unutranju
kontrolu koji se zove Chastain?
Bosch je na trenutak razmislio. John
Chastain bio je jedan od najboljih. U
Odjelu za unutranju kontrolu pritube su
se na kraju svrstavale kao opravdane,
neopravdane ili neutemeljene. On je bio
poznat kao Opravdani Chastain.
-uo sam o njemu - rekao je Bosch. - On
je trojka, vodi jednu jedinicu.
- Da, znam da je detektiv tree klase.
Sranje, svi to znaju. Htio sam rei, je li
on... je li bio meu onima koji su se
okomili na tebe?
- Ne, uvijek je to bio netko drugi.
Moore je kimnuo glavom. Ispruio je
ruku i uzeo viski to se nalazio ispred
Boscha. Ispio ga je i rekao:
- Prema onome to siuo, misli li da je
Chastain dobar u svom poslu? Ili je
samo jo jedno odijelo s aureolom oko
guzice?
- Pretpostavljam da to ovisi o tome to
misli kad kae dobar. Ali, ne, mislim
da nitko od njih nije dobar. Uz takav
posao ne mogu ni biti. No ako im prui
priliku, svaki od njihe te spriti, pa tvoj
pepeo staviti u vreicu.
Bosch je s jedne strane elio pitati to se
dogaa, a s druge se strane nije elio
uplitati. Moore nita nije rekao.
Preputao je odluku Boschu. Harry je
odluio da se nee uplitati.
Rekao je:
- Ako su se okomili na tebe, ne moe
mnogo uiniti. Nazovi sindikat i uzmi
odvjetnika. Postupaj u skladu s njegovim
uputama i nemoj odijelima dati nita to
ne mora.
nov

Moore je bez rijei jo jednom kimnuo

glavom. Harry je stavio na ank dvije
anice od dvadeset dolara. Nadao se
dae to pokriti raun i dae neto ostati
za barmena. Potom je iziao.
Vie nikad nije vidio Moorea.
Bosch je preao na autocestu Antelope
Vallev i zaputio se prema sjeveroistoku.
Na nadvonjaku Sand Canyon pogledao
je na drugu stranu autoceste i vidio bijeli
televizijski kombi koji se kretao prema
jugu. Sa strane se isticao veliki broj 9.
To je znailo dae Mooreova ena ve
znati to se dogaa kad Bosch onamo
stigne. Osjetio je mjeavinu krivnje i
olakanja jer joj on nee morati prvi
rei runu vijest.
Tada je shvatio da ne zna kako se
udovica zove. Irving mu je dao samo
adresu, oito pretpostavivi da Bosch
zna njezino ime. Kad je skrenuo s
autoceste na glavnu prometnicu Sierru,
pokuao se prisjetiti novinskihlanaka
to ih je proitao tijekom tjedna. U njima
se spominjalo njezino ime.
Ali nije se mogao sjetiti. Sjeao se da je
nastavnica, profesorica engleskog
jezika, u gimnaziji u Vallevju. Takoer
se sjeao da je pisalo kako nemaju
djece. I sjeao se da je nekoliko mjeseci
ivjela odvojeno od mua. Ali ime,
njezina se imena nije mogao sjetiti.
Skrenuo je na Del Prado, gledao brojeve
napisane na kamenim rubovima
plonika, pa se napokon zaustavio pred
kuom koja je neko bila dom Cala
Moorea.
Bila je to obina kua u ranerskom
stilu, od one vrste kakvih je bilo na
stotine u planiranim naseljimaiji itelji
svakog jutra preplave autoceste.
Izgledala je velika, modaetiri spavae
sobe, a Boschu se to uinilo neobinim
za brani par bez djece. Moda su neko
imali drukije planove.
Svjetlo nad ulaznim vratima nije bilo
upaljeno. Nikoga se nije oekivalo.
Nikoga se nije eljelo. Ipak, Bosch je na
mjeseini i u sjenama vidio tratinu
ispred kue te je znao da je travu trebalo
pokositi barem prije mjesec dana.
Visoka trava okruivala je znak
poduzea za nekretnine Ritenbaugh to
se nalazio blizu plonika.
Na kolnom prilazu nije bilo automobila,
vrata garae bila su zatvorena, a prozori
su se doimali poput mranih, praznih
duplji. Samo se jedno prigueno svjetlo
vidjelo iza zavjese koja je pokrivala
staklo kraj ulaznih vrata. Pitao se
kakvae biti, te hoe li osjeati krivnju
ili gnjev. Ili oboje.
Bacio je opuak na ulicu, a zatim iziao
iz automobila i stao na njega. Proavi
kraj alosnog natpisa Prodaje se, zaputio
se prema ulaznim vratima.
4.
Na otira u ispred ulaznih vrata na
trijemu pisalo je DOBRO DOLI, no
otira je bio izgaen i ve se dugo nitko
nije pobrinuo da ga isprai. Bosch je sve
to zapazio jer je nakon kucanja drao
sputenu glavu. Znao je dae biti bolje
gledati u bilo to nego u tu enu.
Njezin se glas javio nakon to je
drugi put pokucao.
- Odlazite. Nemam to rei.
Bosch se morao osmjehnuti, sjetivi se
kako je i sam to rekao te veeri.
- Gospoo Moore? Ja nisam novinski
izvjestitelj. Radim za policiju Los
Angelesa.
Vrata su se odkrinula nekoliko
centimetara i pojavilo se njezino lice,
ali je bilo
skriveno u sjeni, jer je svjetlost dopirala
iza nje. Bosch je vidio da je lanac
rairen
preko otvora. Ve je pripremio svoju
znaku, pa ju je pokazao.
- Da?
- Gospoda Moore?
- Da?
- Ja sam Harry Bosch. Ovaj, ja sam
detektiv u PLA. I poslali su me... smijem
li
ui? Trebao bih... postaviti vam
nekoliko pitanja i obavijestiti vas o,
ovaj, razvoju
dogaaja u...
bili ljudi iz Kanala 4 i 5 i 9.
Kad ste pokucali, zaklju

- Zakasnili ste. Ovdje su ve

ila sam da ste netko drugi. Dva ili
sedam. Nitko mi drugi ne pada na pamet.
- Smijem li ui, gospoo Moore?
Spremio je lisnicu sa znakom. Zatvorila
je vrata, a on jeuo kako skida lanac.
Vrata su se otvorila, a ona ga kretnjom
ruke pozove da ude. Uao je u
predsoblje poploano meksikim
ploicama boje hre. Na zidu se nalazilo
okruglo zrcalo, pa je Bosch u njemu
vidio kako zatvara i zakljuava vrata.
Zapazio je da u jednoj ruci dri
papirnati rupi.
- Hoe li ovo dugo trajati? - upita ena.
Rekao je da nee, pa ga ona povede u
dnevnu sobu gdje je sjela u mekani
naslonja pokriven smeom koom.
Djelovao je vrlo udobno i nalazio se
kraj kamina. Kretnjom ga je pozvala
neka sjedne na kau nasuprot kaminu.
Ondje su zacijelo uvijek sjedili gosti. U
kaminu su se arili ostaci vatre koja se
gasila. Na stoliu kraj kojeg je sjedila
vidio je kutiju papirnatih rupia i hrpu
papira. Veina je nalikovala na
izvjetaje ili moda na skripta; neki
svesci su se nalazili u plastinim
koricama.
- Lektira - ree ena opazivi njegov
pogled. - Podijelila sam uenicima
knjige, s time da lektiru predaju prije
boinih blagdana. To je trebao biti moj
prvi usamljeni Boi, pa pretpostavljam
da sam eljela biti sigurna kako u imati
to raditi.
Bosch kimne glavom. Osvrne se naokolo
po sobi. U svom je poslu mnogo
otkrivao o ljudima promatrajui njihove
sobe, nain na koji ive.esto mu to
ljudi nisu mogli sami ispriati. Stoga je
uio iz svojih opaanja i vjerovao je da
je dobar u
tome.
inilo da ovamo

Prostorija u
kojoj su sjedili bila je oskudno
namjetena. Nije se esto dolazelanovi
obitelji ili prijatelji. Na jednom kraju
sobe nalazila se velika
polica za knjige, puna romana u tvrdom
uvezu i velikih knjiga o umjetnosti. Nije
bilo
televizora. Nikakva znaka o djeci. To je
bilo mjesto za tihi rad ili za razgovore
uz
vatru.
Ali nita vie.
U kutu nasuprot kaminu stajalo je
boino drvce visoko metar i pol,
ukraeno
bijelim lampicama i crvenim kuglicama,
te s nekoliko kod kue izraenih ukrasa
koji
su izgledali kao da su prelazili s
generacije na generaciju. Sviala mu se
pomisao da je
sama namjestila i okitila drvce.
Nastavila je sa ivotom i obiajima
usred ruevina svoga braka. Namjestila
je drvce radi sebe. U tome je osjetio
njezinu snagu. Osjeala je bol i moda
usamljenost, ali je u sebi takoer nosila
snagu. Drvce je govorilo da je ona ena
kojae sve to preivjeti, izdrati do
kraja. Sama. Poelio je da se moe
sjetiti njezina imena.
- Prije nego to ponete - ree ena -
smijem li vas neto pitati? Svjetlost
lampe zaitanje kraj njezina naslonjaa
bilo je prilino slaba, ali je jasno
zapazio prodornost pogleda njezinih
smeih oiju.
- Svakako.
- Jeste li to uinili namjerno? Jeste li
dopustili da izvjestitelji prvi dou
ovamo kako vi ne biste morali obaviti
prljavi posao? Tako je moj mu to
obiavao zvati. Obavjetavanje obitelji.
Zvao je to prljavim poslom i rekao da ga
detektivi uvijek nastoje izbjei.
Bosch osjeti kako mu se lice ari. Na
polici iznad kamina nalazila se ura, pa
se
inilo da jako glasno otkucava za nastale utnje.
Konano je uspio rei:
- Tek su mi maloprije rekli neka po
em ovamo. Malo sam se namuio dok
sam vas naao. Ja... - Prekinuo se. Ona
je znala. -ao mi je. Drim da imate
pravo. Nisam urio.
- U redu je. Ne bih vas trebala dovoditi
u neugodnu situaciju. To je sigurno
uasan zadatak.
Bosch je poelio da ima fedora eir
poput onih kakve su uvijek imali
detektivi u starim filmovima; tada bi ga
mogao drati u rukama i prstima slijediti
njegov obod, tek toliko da neto radi.
Pogledao ju je pozornije i uoio
kakvou njene poneto oteene ljepote.
Srednje tridesete godine, pretpostavio
je, smea kosa s plavim pramenovima.
Djelovala je ustro, poput trkaice.
Jasno naznaenaeljusna crta iznad
napetih miia vrata. Nije minkom
pokuala prikriti bore to su se jedva
primjetno izvijale ispod njenih oiju.
Nosila je traperice i iroku bijelu maju
za koju je pomislio da je neko
pripadala njenu muu. Bosch se pitao
koliko Calexica Moorea jo uvijek nosi
u svom srcu.
Harry joj se zapravo divio, jer ga je
dovela u neugodnu situaciju spomenuvi
prljavi posao. Znao je da je to zasluio.
U tri minute koliko ju je poznavao
uinilo mu se da ga na nekoga podsjea,
ali nije bio siguran na koga. Na nekoga
iz njegove prolosti, moda. Osim snage,
iz nje je zraila mirna njenost. Pogled
mu se stalno vraao na njene oi.
Djelovale su poput magneta.
eo je ponovno
nadajui
se da

- U svakom slu aju, ja sam detektiv

Harry Bosch - po
e ona rei svoje ime.
- Da,ula sam o vama. Sjeam se
novinskihlanaka. I sigurna sam da je
moj mu govorio o vama; mislim da je to
bilo kad su vas premjestili u
hollywoodski okrug. Prije dvije godine.
Rekao je kako vam je prije toga jedan
studio prilino dobro platio da bi se
mogao koristiti vaim imenom i snimiti
televizijski film o nekom sluaju. Rekao
je da ste kupili jednu od onih kua na
stupovima, gore u brdima.
Bosch nevoljko kimne glavom i
promijeni temu.
- Ne znam to su vam novinski
izvjestitelji rekli, gospoo Moore, ali
mene su moji nadreeni poslali da vam
kaem kako seini da je va mu
pronaen i da je mrtav. ao mi je to
sam vam to morao rei. Ja...
- Ja sam znala i vi ste znali i svaki je
policajac u ovom gradu znao dae doi
do toga. Nisam razgovarala s
izvjestiteljima. Nisam ni morala. Rekla
sam im da nemam to rei. Kad toliko
njih doe do vae kue uveer na Boi,
znate da je rije o loim vijestima.
Kimnuo je glavom i spustio pogled na
zamiljeni eir u svojim rukama.
- Dakle, hoete li mi rei? Je li slubeno
proglaeno samoubojstvo? Je li
upotrijebio puku?
Bosch potvrdno kimne glavom i ree:
- Izgleda tako, ali nita nije sigurno
dok...
- Dok se ne obavi obdukcija. Znam,
znam. Ja sam ena policajca. Bila sam,
elim rei. Znam to smijete rei, a to
ne smijete. Kakvi ste vi ljudi,ak ni sa
mnom ne moete biti iskreni. Uvijek
postoje tajne to ih drite za sebe.
Vidio je kako joj se u oima pojavljuje
otrina, gnjev.
- To nije tono, gospoo Moore. Samo
pokuavam ublaiti...
- Detektive Bosch, ako mi elite neto
rei, jednostavno mi recite.
- Da, gospoo Moore, upotrijebio je
puku. Ako elite pojedinosti, mogu vam
ih dati. Va je mu, ako je to va mu,
raznio sebi lice samaricom. Posve je
nestalo. Zato moramo biti sigurni da je
to on i moramo biti sigurni da je to sam
uinio, a tek emo tada moi rei da je
to sigurno tako. Ne pokuavamo prikriti
tajne. Samo to jo uvijek nemamo sve
odgovore.
Nagnula se unatrag u naslonjau, dalje
od svjetla. Bosch je kroz koprenu sjena
nazirao izraz njena lica. Ublaili su se
otrina i gnjev u njezinim oima.inilo
se da su joj se ramena opustila. Osjetio
se posramljenim.
- Oprostite - ree. - Ne znam zato sam
vam to rekao. Trebao sam samo...
- U redu je. Pretpostavljam da sam to
zasluila... I ja se ispriavam. A tada ga
pogleda bez srdbe u oima. Probio je
njen oklop. Vidio je da joj je potrebno
neije drutvo. Kua je prevelika i
premrana da bi sad u njoj bila sama.
Sva boina drvca i lektire ovoga
svijeta to ne mogu promijeniti. Ali
postojalo je neto vie od toga zbogega
je Bosch elio ostati. Otkrio je da prema
njoj osjea nagonsku privlanost. Za
Boscha to nikad nije bila privlanost
suprotnosti, ve je bilo upravo obrnuto
od toga uvrijeenog vjerovanja. Uvijek
je u enama koje su ga privlaile vidio
dio sebe. Zato je tako, nikad nije mogao
shvatiti. Jednostavno je bilo tako. Sad je
tu ena kojoj ne znaak ni ime, a
neodoljivo ga privlai. Moda je to
odraz njegovih potreba i njega samoga,
ali neto postoji i on je to uoio.
Privuklo ga je i pobudilo u njemu elju
da sazna to je urezalo kolobare ispod
tako prodornih oiju. Znao je da ona,
kao i on, svoje oiljke nosi u sebi,
duboko zakopane, a svaki je posebna
zagonetka. Ona je poput njega. Znao je.
- ao mi je, ali ne znam vam ime. efov
zamjenik samo mi je dao adresu i rekao
neka poem.
Nasmijeila se njegovoj nelagodi.
- Sylvia. Kimnuo je glavom.
- Sylvia. Ovaj, osjeam li to kojim
sluajem miris kave?
- Da. elite li kavu?
- To bi bilo sjajno, ako vas ne gnjavim
previe.
- Nema problema.
Ustala je, no kad je prola ispred njega,
javile su mu se sumnje.
-ujte, ao mi je. Moda bih trebao
otii. Vi imate o emu razmiljati, a ja
sam ovdje uljez. Bolje je...
- Molim vas, ostanite. Godite mi
drutvo.
Nijeekala odgovor. Vatra je
zapucketala kad je plamen naao
posljednji dep zraka. Gledao je kako se
zaputila prema kuhinji. Priekao je
trenutak, jo se jednom osvrnuo naokolo,
ustao i poao prema osvijetljenim
vratima kuhinje.
- Crna je u redu.
- Dabome. Vi ste policajac.
- Ne volite ih ba previe, zar ne?
Policajce.
- Pa, recimo samo da nemam ba dobro
iskustvo s njima.
Bila mu je okrenuta leima. Stavila je
dvije alice na plou ormaria i poela
ulijevati kavu iz staklena vra. Oslonio
se na dovratnik uz hladnjak. Nije bio
siguran to bi trebao rei, hoe li
nastaviti slubenim tonom ili ne.
- Imate lijep dom.
- Ne. To je lijepa kua, ali ne i dom.
Prodajemo je. Valjda bih trebala rei da
je sad ja prodajem.
Jo uvijek se nije okrenula.
- Znate da ne moete sebe okrivljavati za
ono to je on uinio. To je bila jadna
utjeha i on je toga bio svjestan.
- Lake je rei nego uiniti.
- Da.
Uslijedio je dugi trenutak utnje prije
nego to je Bosch odluio nastaviti.
- Nali su poruku.
Zastala je u onome to je radila, ali se
jo uvijek nije okrenula.
- Otkrio sam tko sam. Samo je to pisalo.
Nita nije rekla. Jedna je alica jo
uvijek bila prazna.
- Znai li vam to neto?
Konano se okrenula prema njemu. Na
jarkom kuhinjskom svjetlu vidio je slane
tragove to su ih suze ostavile na njenu
licu. Zbog toga se osjetio nesposobnim,
kao da je nitko i kao da nita ne moe
uiniti kako bi joj pomogao.
- Ne znam. Moj mu... bio je zarobljen u
prolosti.
- Kako to mislite?
- On se samo... uvijek se vraao. Vie je
volio prolost nego sadanjost ili nadu u
budunost. Rado se vraao u vrijeme
odrastanja. Volio je... Nije se mogao
rijeiti nekih stvari.
Gledao je kako joj suze klize u
udubljenja ispod oiju. Okrenula se
prema ormariu i dovrila ulijevanje
kave.
- to mu se dogodilo? - upita Bosch.
- to se bilo kome dogaa? - Neko
vrijeme je utjela, a onda ree: - Ne
znam. elio se vratiti. Osjeao je
potrebu za neim u prolosti.
i
ja

Svatko osjea potrebu za svojom

prolou, pomisli Bosch. Kat-kad te
privla e nego budunost. Obrisala je oi
papirnatim rupiem, okrenula se i
pruila mu alicu. Otpio je gutljaj prije
nego to neto kae.
- Jednom mi je rekao da je ivio u
dvorcu - re e Svlvia. - Barem je on to
tako zvao.
- U Calexicu? - upita Bosch.
- Da, ali to je kratko trajalo. Ne znam to
se dogodilo. Nikad mi nije mnogo
priao o tom dijelu svog ivota. Radilo
se o njegovu ocu. Dolo je vrijeme kad
ga otac vie nije elio. On i njegova
majka morali su otii iz Calexica, iz
dvorca, ili to je ve to bilo, pa ga je
ona povela sa sobom preko granice.
Volio je govoriti da je iz Calexica, ali je
zapravo odrastao u Mexicaliju. Ne znam
jeste li kada bili ondje.
- Samo sam proao onuda. Nikad se
nisam zaustavio.
- Uglavnom svi tako misle. Ne
zaustavljaj se. Ali on je ondje odrastao.
Zastala je, a Bosch jeekao. Gledala je u
svoju kavu. Privlana ena koju je sve to
izmuilo. Jo uvijek nije shvaala da je
to za nju jednako poetak kao i kraj.
- To nikad nije prebolio.
Odbacivanje.esto se vraao u
Calexico. Ja nisam ila, ali znam da on
jest. Sam. Mislim da je promatrao svog
oca. Moda je zamiljao to je moglo
biti. Ne znam.uvao je fotografije
mjesta u kojem je odrastao. Katkad bi ih
nou, kad je drao da ja spavam, izvadio
i gledao.
- Je li on jo iv, otac?
Pruila mu je jo jednu alicu kave.
- Ne znam. Rijetko je govorio o svom
ocu, a onda kad bi govorio, rekao bi da
je njegov otac mrtav. Ali ne znam je li
bio mrtav u prenesenom smislu ili je
doista umro. Bio je mrtav to se tie
Cala. To je jedino bilo vano. Kod Cala
je to bilo vrlo osobno. Jo uvijek je
osjeao da je odbaen, nakon toliko
godina. Nisam ga mogla navesti da pria
o tome. No kad bi priao, jednostavno bi
lagao, tvrdio bi da mu starac nita ne
znai i da ga nije briga. Ali znailo mu
je. Znala sam. Nakon nekog vremena,
nakon nekoliko godina, moram priznati
da sam prestala pokuavati pokrenuti
razgovor o tome. A on to nikad nije
spominjao. Jednostavno bi otiao
onamo, katkad preko vikenda, katkad
samo na jedan dan. Po povratku nikad ne
bi govorio o tome.
- Imate li te fotografije?
- Ne, uzeo ih je kad je otiao. Nipoto ih
ne bi ostavio. Bosch otpije malo kave
kako bi imao vremena da razmisli.
-ini se - pone - ne znam,ini se kao...
je li to moglo imati neke veze sa...
- Ne znam. Mogu vam rei samo to da je
imalo mnogo veze s nama. To je bila
njegova opsesija. Bila mu je vanija od
mene. To je bio razlog to se na brak
raspao.
- to je pokuavao nai?
- Ne znam. Tijekom posljednjih nekoliko
godina jednostavno me iskljuio. Moram
rei da sam nakon nekog vremena i ja
njega iskljuila. Tako je i zavrilo.
Bosch kimne glavom i pogleda u stranu.
to bi jo mogao uiniti? Katkad ga je
njegov posao uvlaio previe duboko u
tue ivote, a on je mogao samo stajati i
kimati glavom. Postavljao je pitanja
zbog kojih je osjeao krivnju, jer nije
imao pravo na odgovore. On je ovdje
samo glasnik. Od njega se ne oekuje da
otkrije zato bi netko uperio samaricu u
vlastito lice i povukao okidae.
Ipak, zagonetka Cala Moorea i bol na
njezinu licu nisu mu dali da ode.
Opinjavala ga je na nain koji je bio
jai od njezine fizike ljepote. Privlana
je, da, ali bol na njenu licu, suze, ali i
snaga u njenim oima djelovale su na
njega. Pomislio je da ona to nije
zasluila. Kako je Cal Moore mogao
tako zajebati stvar?
Ponovno je pogleda.
- Ima jo neto to mi je jednom rekao.
Ovaj, imam neka iskustva s Odjelom za
unutranju...
- Znam koji je to odjel.
- Da, pa, pitao me za savjet. Pitao me
poznajem li nekoga tko se raspitivao o
njemu. Zove se Chastain. Je li vam Cal
priao o tome? Oemu se radilo?
- Ne, nije.
Njezino se dranje mijenjalo. Bosch je
doista mogao vidjeti kako iz nje
ponovno izbija gnjev. Njezine su oi
postale izrazito otre. Pogodio ju je u
ivac.
- Ali, znali ste neto o tome, zar ne?
- Chastain je jednom doao ovamo.
Mislio je dau mu pomoi u onome to
je radio. Rekao je da sam se alila na
svog mua, to je bila la. elio je
pretraiti kuu, a ja sam mu rekla neka
ode. Ne elim o tome razgovarati.
- Kad je Chastain doao?
- Ne znam. Prije nekoliko mjeseci.
- Upozorili ste Cala?
Oklijevala je, a potom kimne glavom.
Tada je Cal doao u Catalinu i pitao me
za savjet, shvatio je Harry.
- Sigurni ste da ne znate o emu se
radilo?
- Tada smo ve ivjeli odvojeno. Nismo
razgovarali. Meu nama je sve bilo
gotovo. Jedino to sam uinila bilo je to
da kaem Calu kako je tajovjek doao i
kako je lagao o tome tko se na njega
alio. Cal je rekao da samo to iine.
Lau. Rekao mi je neka se ne
zabrinjavam zbog toga.
Harry je ispio svoju kavu, ali je alicu
zadrao u ruci. Znala je da je njen mu
nekako zakazao, svojom je prolou
izdao njihovu budunost, ali je ostala
lojalna. Upozorila ga je na Chastaina.
Bosch joj to nije mogao zamjeriti. Zbog
toga mu se samo jo vie sviala.
- to vi radite ovdje? - upita ena.
- Molim?
- Ako istraujete smrt moga mua, onda
zacijelo znate za istragu o njemu. Ili mi
vi takoer laete, ili jednostavno ne
znate. Ako je tako, to radite ovdje?
Odloio je alicu na ormari. To mu je
dalo jo nekoliko sekundi.
- efov zamjenik poslao me ovamo da
vam kaem to se...
- Prljavi posao.
- Tono. Zapao me prljavi posao. No
kao to sam rekao, na neki sam nain
poznavao vaeg mua i...
- Ne vjerujem da je to zagonetka koju
moete rijeiti, detektive Bosch.
Kimnuo je glavom. Uobiajeni postupak
na koga seovjek uvijek mogao osloniti.
U

- Predajem engleski i knjievnost u

gimnaziji Grant u Vallevju - re enicima
zadajem da proitaju mnoge knjige o Los
Angelesu kako bi stekli osje e.
aj
za povijest i zna aj svoje zajednice.
Sam Bog zna da ih je vrlo malo roeno
ovdje. U svakom sluaju, jedna od tih
knjiga je Dugi oprotaj. Govori o
jednom detektivu.
- Proitao sam je.
- Postoji jedna reenica. Znam je
napamet. "Nema smrtonosnije zamke od
one to je sam sebi postavlja." Kad god
to proitam, pomislim na svog mua. I na
sebe.
Ponovno pone plakati. Tiho, ne
skidajui pogled s Boscha. Ovaj put nije
kimnuo glavom. Vidio je potrebu u
njezinim oima, pa joj je priao i
poloio ruku na njeno rame. Osjeao se
nespretno, ali ona se primaknula i
poloila mu glavu na prsa. Pustio ju je
da se isplae sve dok se nije odmaknula.
Poslije sat vremena Bosch je stigao
kui. Uzeo je do polovice napunjenuau
vina i bocu to je ostala na stolu od
veere. Iziao je na stranji trijem, sjeo,
pio i razmiljao sve do ranih jutarnjih
sati. Vie nije gorjela vatra na drugoj
strani usjeka. No sad je neto gorjelo u
njemu.
Calexico Moore oito je naao odgovor
na pitanje to ga svi ljudi nose duboko u
sebi, na koje i Harry Bosch eli saznati
odgovor. Otkrio sam tko sam.
I to ga je ubilo. Ta je pomisao stegnula
Boschovu utrobu, zavukla se u
najskrovitije predjele njegova srca.
5.
U etvrtak, u zoru nakon Boia,
osvanuo je jedan od onih dana za
kakvima ude snimatelji razglednica. Na
nebu nije bilo ni traga smogu. Poar u
brdima se ugasio, a povjetarci s Tihog
oceana davno su rastjerali dim. Udolina
Los Angelesa se sunala pod plavim
nebom i mekanim kumulusima.
Bosch je odlu io da poe duim
putem kroz brda vozei se Woodrow
Wilsonom do raskrija s Mulholandom,
a potom zavojitom cestom kroz
Nicholsov kanjon. Volio je gledati
breuljke pokrivene plavim glicinijama i
ljubiastim upavcima. Na njihovim su
vrhuncima vjekovale milijune dolara
vrijedne kue koje su gradu davale
ozraje slave to blijedi. Dok je vozio,
razmiljao je o prethodnoj veeri i kako
se osjeao dok je tjeio Sylviju Moore.
Osjeao se poput policajca na
Rockwellovoj slici. Kao da je neto
posebno.
Kad je iziao iz breuljkastog podru
ja, poao je Geneseeom do Sunseta, a
potom je preao na Wilcox. Parkirao je
iza postaje, proao kraj prozora s
reetkama na eliji za pijance i uao u
detektivski ured. Tmurno raspoloenje u
prostoriji bilo je opipljivije od dima
cigareta u pornokinu. Detektivi su sjedili
za stolovima sputenih glava, veina je
tiho razgovarala telefonom ili je zabila
lica u papirologiju koja im je svojim
neprestanim pritjecanjem upravo
opsjedala ivote.
Harry sjedne za stol to pripada
Uredu za ubojstva i pogleda Jerryja
Edgara, svog povremenog partnera. Vie
nije bilo trajno dodijeljenih partnera.
Detektivski je ured imao premalo ljudi,
a zbog smanjenja prorauna nisu se
primali novi djelatnici i nije bilo
promaknua. Sve se svelo na pet
detektiva za tim stolom. ef Ureda,
porunik Harvey Devedeset osam
Pounds, uspijevao se snalaziti tako to
su detektivi radili sami, osim na
kljunim sluajevima, opasnim zadacima
ili prilikom uhienja. Bosch je ionako
volio raditi sam, ali veina ostalih
detektiva se alila.
- to se dogaa? - Bosch upita Edgara. -
Moore?
Edgar kimne glavom. Bili su sami za
stolom. Shelby Dunne i Karen Moshito
obino su dolazili poslije devet, a
Lucius Porter bio je sretan ako se
dovoljno otrijeznio da doe do deset.
- Maloprije je Devedeset osam
iziao iz svoje kutije i rekao da se otisci
prstiju slau. Bio je Moore. Raznio je
sama sebe.
Nakon toga su nekoliko minuta utjeli.
Harry je preletio pogledom papirologiju
na svom stolu, ali nije mogao prestati da
razmilja o Mooreu. Zamiljao je kako
Irving ili Sheehan ili modaak Chastain
zove Sylviju Moore i kae joj da je
identitet potvren. Harry je mogao
vidjeti kako njegova tanka veza sa
sluajem nestaje poput dima. Nije se
morao okrenuti da bi shvatio kako netko
stoji iza njega. Pogledao je preko
ramena i vidio Poundsa kako ga odozgo
promatra.
- Harry, ui naas.
Poziv u staklenu kutiju. Pogleda Edgara
koji je upitno uzdigao obrve. Harry
ustane i poe za porunikom u njegov
ured naelu detektivske prostorije. Bila
je to malena soba s prozorima na tri
strane kroz koje je Pounds mogao gledati
svoje ljude, ali je njegov stvarni kontakt
s njima bio ogranien. Nije ih morao
niuti, ni osjeati njihov miris, niti ih
poznavati. Zastori koji su mu esto
prijeili pogled na njih toga su
jutra bili razmaknuti.
i da ne smije puiti.
Jesi li lijepo proveo Boi

- Sjedni, Harry. Ne moram ti re

?
Bosch ga je samo gledao. Nije mu se
svialo da ga tajovjek zove imenom i
da ga pita o Boiu. Oklijevajui sjedne.
- to je? - upita.
- Nemoj se ponaati neprijateljski, Harry. Ja bih
se trebao ljutiti. Upravo sam
uo da si dobar dio
boine veeri proveo u onom otrcanom
motelu, Skrovitu, u kojem se nitko
pametan ne bi elio nalaziti i gdje je
Odjel za pljake i umorstva obavljao
istragu.
- Bio sam deuran - ree Bosch. -
Trebali su me pozvati na mjesto
dogaaja.
Poao sam onamo da vidim to se
dogaa. Pokazalo se da me Irving ipak
treba.
- To je u redu, Harry, ako ostane na
tome. Rekli su mi neka ti kaem da se ne
petlja u sluaj Moore.
- to bi to trebalo znaiti?
- Ba ono to ti seini da znai.
- Gledaj, ako ti...
- Nije vano, nije vano. - Pounds
umirujuom kretnjom uzdigne ruke,
potom
stisne hrbat nosa i tako najavi poetak
glavobolje. Otvori srednju ladicu
pisaeg stola i
izvadi kutijicu aspirina. Proguta dva
aspirina bez vode.
- Dosta smo rekli o tome, u redu? - ree
Pounds. - Nisam... ne moram se svaki
put...
i od stola. Proe kraj Boscha,
izleti iz kutije, pa potr

Pounds se zagrcne i odsko

i do fontanice kraj ulaza u detektivski
ured. Bosch ga nijeak ni pogledao.
Samo je sjedio na svojoj stolici. Pounds
se za nekoliko trenutaka vrati i nastavi.
- Ispri avam se. U svakom sluaju,
govorio sam da se ne moram svaki put
prepirati s tobom kad te pozovem
ovamo. Doista drim da mora neto
poduzeti u vezi s problemom koji se
javlja u tvom odnosu prema
zapovjednom ustroju ovog odjela. Sve
dovodi do krajnosti.
Bosch je mogao vidjeti kako mu se u
kutovima usana jo uvijek zadrao bijeli
aspirin slian kredi. Pounds ponovno
proisti grlo.
- Samo ti prenosim savjet za tvoje...
- Zato mi to Irving sam ne kae?
- Nisam rekao... gledaj, Bosch,
zaboravimo na to. Jednostavno zaboravi.
Reeno ti je i s tim smo gotovi. Ako
ima neke namisli u vezi s prolom
veeri, s Mooreom, odustani. Timee se
baviti netko drugi.
- Siguran sam da je tako.
Budui da jeuo upozorenje, Bosch
ustane. Poelio je baciti togovjeka kroz
njegov vlastiti stakleni zid, alie se
zadovoljiti cigaretom kad bude vani,
izaelije za pijance.
- Sjedni - ree Pounds. - Nisam te zato
zvao.
Bosch ponovno sjedne i bez rijei
prieka. Gledao je kako se Pounds
pokuava pribrati. Ponovno je otvorio
ladicu i izvadio drveno ravnalo kojim se
odsutno poigravao kad je poeo
govoriti.
- Harry, zna li koliko smo imali
sluajeva ubojstava ove godine?
Pitanje je stiglo iznebuha. Harry se pitao
kamo Pounds smjera. Znao je da se on
sam bavio s jedanaest sluajeva, ali est
tjedana nije radio, tijekom ljeta dok se u
Meksiku oporavljao od rane.
Pretpostavljao je da Odjel za umorstva
ima sedamdesetak sluajeva godinje.
- Nemam pojma - ree.
- Pa, reiu ti - ree Pounds. - Do ovog
trenutka u ovoj smo godini imali
ezdeset est ubojstava. I, dakako, jo
uvijek imamo pet dana do kraja godine.
Vjerojatno e se pojaviti jo koji sluaj.
Mislim, najmanje jedan. Dani uoi Nove
godine uvijek su opasni. Vjerojatno
emo...
- Pa to s tim? Sjeam se da smo lani
imali pedeset devet. Ima sve vie
umorstava. to je jo novo?
- Novo je da se broj rijeenih sluajeva
smanjuje. Manji je od polovice broja
ubojstava. Od ezdeset est sluajeva
trideset dva su rijeena. Sad, dobar dio
tih sluajeva rijeio si ti. Povjerio sam ti
jedanaest sluajeva. Sedam si ih rijeio
uhienjem ili na neki drugi nain. Imamo
naloge za uhienje u jo dva sluaja. Od
preostala dva otvorena sluaja, jedan se
sporo razvija, a ti se aktivno bavi
Jamesom Kappalannijem. Tono?
Bosch kimne glavom. Nije mu se svialo
kako se sve ovo razvija, ali nije bio
siguran zato je to tako.
- Problem je cjelokupni uspjeh - ree
Pounds. - Kad se gleda sve redom... pa,
to je prije gadan neuspjeh.
Pounds snano pljesne ravnalom po
dlanu i zavrti glavom. U Harryjevoj
glavi poela se oblikovati ideja o tome
to sve ovo zapravo znai, ali neto mu
je jo uvijek nedostajalo. Nije bio
siguran to Pounds tono smjera.
- Razmisli o tome - nastavi Pounds. -
Sve te rtve i njihove obitelji! A za njih
nema pravde. I tada, tada, pomisli kako
e se srozati povjerenje javnosti u nas, u
ovaj Odjel, kad L. A. Times preko cijele
stranice u gradskoj rubrici razglasi da
vie od polovice ubojica na podruju
hollywoodskog okruga nekanjeno eta
naokolo.
- Ne vjerujem da se moramo
zabrinjavati za to hoe li povjerenje
javnosti spasti na nie grane - ree
Bosch. - Mislim da ne moe.
Pounds ponovno protrlja hrbat nosa i
mirno ree:
- Ovo nije trenutak za tvoj jedinstveni
cinini pogled na ovaj posao, Bosch.
Nemoj ovamo donositi svoju aroganciju.
Mogu te maknuti s ubojstava i staviti na
automobile ili maloljetnike kad god
poelim. Shvaa li me? Rado u
izgutati vatru ako se poali sindikatu.
- Gdjee tada biti tvoja statistika o
rijeenim sluajevima? to e tada
pisati u gradskoj rubrici? Dvije treine
ubojica u Hollywoodu nekanjeno se
izvuku?
Pounds vrati ravnalo u ladicu i zatvori
je. Boschu se uini da mu se na licu
nazire osmijeh i pone vjerovati da je
upravo uao u njegovu klopku. Pounds
tada otvori drugu ladicu, izvadi plave
korice i stavi ih na stol. U takvim su se
koricama obino drali izvjetaji istrage
o umorstvu, ali je Bosch vidio da sadre
tek nekoliko stranica.
- Dobro si primijetio - ree Pounds. -
to nas dovodi do svrhe ovoga sastanka.
Vidi, govorimo o statistici, Harry.
Rijeimo li jo jedan sluaj, naiemo
se na sredini. Umjesto da kaemo da ih
se vie od polovice izvue, moemo rei
da je pola ubojica uhvaeno. Rijeimo li
jo dva sluaja, moemo rei daje vie
od pola uhvaeno. Shvaa li me?
Kad Bosch nita nije rekao, Pounds
samo kimne glavom. Napravio je pravu
predstavu poravnavajui korice na stolu,
a potom se zagleda ravno u Boscha.
- Lucius Porter se nee vratiti - ree. -
Jutros sam s njim razgovarao. Kani u
prijevremenu mirovinu radi stresa.
Rekao je da ide k lijeniku.
Pounds posegne u ladicu i izvadi jo
jedne plave korice s izvjetajem o
umorstvu. Zatim jo jedne. Bosch je
shvatio to se dogaa.
- Nadam se da je naao dobrog lijenika
- govorio je Pounds dok je stavljao pete
i este korice na hrpu. - Jer kad sam se
posljednji put raspitivao, ovaj Odjel ne
smatra da je ciroza jetre bolest izazvana
stresom. Porter je pijanica i to je sve.
Nije poteno da mu se prizna invaliditet
uslijed stresa i da dobije prijevremenu
mirovinu jer ne moe nadzirati svoju
sklonost piu. Sreditemo ga na
administrativnom sasluanju. Nije me
briga ako i Majku Terezu dovede za
svog odvjetnika. Sreditemo ga. Kucnuo
je prstom po hrpi plavih korica. -
Pogledao sam ove sluajeve; imao je
osam otvorenih sluajeva; i to je upravo
jadno. Kopirao sam tobonji tijek
istrage, pau provjeriti. Kladio bih se da
je sve izmiljeno. Sjedio je negdje za
ankom u ono vrijeme kad je navodno
ispitivao svjedoke ili istraivao. -
Pounds alosno zavrti glavom. - Zna,
izgubili smo mogunost provjere onda
kad smo prestali slati istraitelje u
parovima. Nitko nije mogao pripaziti na
togovjeka. Sad ovdje imam osam
otvorenih istraga, a tako nemaran rad
odavno nisam vidio. Koliko ja znam,
svaki se ovaj sluaj mogao rijeiti.
Aija je bila ideja da detektivi rade
sami, poelio je pitati Bosch, ali nije
upitao. Umjesto toga, ree:
- Jesi li ikad uo priu o tome to se
dogodilo kad je Porter jo bio u odori
prije desetak godina? On i njegov
partner jednom su prilikom stali da
napisu prijavu protiv nekog govnara koji
je sjedio na ploniku i opijao se na
javnome mjestu. Porter je vozio. To je
bio rutinski postupak, samo prekrajna
prijava, pa je ostao za upravljaem.
Sjedio je ondje kad je govnar ustao i
pucao u lice njegovu partneru koji je
stajao s objema rukama na notesu i
primio metak ravno medu oi. A Porter
je sjedio i gledao.
Pounds je djelovao ozlojeeno.
- Poznata mi je ta pria, Bosch - ree
Pounds. - Ponavljaju je svakoj
generaciji novaka koja proe kroz
akademiju. Lekcija o tome to ne treba
uiniti, kako ne zajebati. Ali to je davna
prolost. Ako se elio izvui na raun
stresa, trebao je to tada uiniti.
- U tome je stvar,ovjee. Nije to uinio
onda kad je mogao. Pokuao je to
prebroditi. Moda je pokuavao deset
godina, a onda je jednostavno potonuo u
bujici svega tog sranja to se valja
svijetom. to eli da uini? Da izabere
jednaki izlaz kao Cal Moore? Dobiva li
zvjezdicu u dosjeu ako gradu pritedi
pokoju mirovinu?
Pounds je nekoliko sekundi utio, a onda
ree:
- Vrlo rjeito, Bosch, ali na duge staze
tebe se uope ne tie to e biti s
Porterom. Nisam to uope trebao
spominjati. No uinio sam to kako bi
razumio ono to ti sada elim rei.
Ponovno se pozabavio onim trikom
pospremanja, kako bi bio siguran da je
poravnao sve uglove na hrpi plavih
korica. Potom je cijelu hrpu gurnuo
preko stola prema Boschu.
- Preuzete Porterove sluajeve. elim
da na nekoliko dana ostavi sluaj
Kappalanni. Ionako nimalo ne
napreduje. Ostavi ga do iza prvoga i
posveti se ovome. elim da preuzme
osam Porterovih otvorenih sluajeva i
da ih proui. Uini to brzo. Htio bih da
potrai neki sluaj s kojim po svom
sudu moe brzo neto uiniti, a zatim se
svim silama baci na to u sljedeih pet
dana, do Nove godine. Radi i vikendom,
odobritu prekovremeno. Ako eli da ti
se pridrui jo netko iz ekipe, nema
problema. Ali strpaj nekoga u zatvor,
Harry. Poi i uhiti mi nekoga. Ja...
moramo rijeiti jo jedan sluaj kako
bismo stigli do polovice. Krajnji je rok
pono uoi Nove godine.

Bosch ga je uporno gledao preko hrpe

korica. Sada je posve proitao tog
ovjeka. Pounds vie nije policajac.
Postao je birokrat. Sad je nita. Zloine,
prolijevanje krvi, ljudsku patnju vidi
samo kao statistike podatke u dnevniku
rada. Na kraju godine dnevnik rada mu
kae koliko je uspjean bio u poslu. Ne
ljudi. Ne unutranji glas. Takva vrsta
bezline arogancije truje vei dio
policije i izolira je od grada, od
njegovih itelja. Nije niudo to Porter
eli otii. Nijeudo to je Cal Moore
sam sebi dokrajio ivot. Harry ustane,
podigne hrpu korica i zagleda se u
Poundsa pogledom koji je govorio:
Poznajem te. Pounds skrene pogled u
stranu. Na vratima Bosch ree:
- Zna, ako onemogui Portera,
jednostavno e ti ga poslati natrag za na
stol. Gdjee tada biti? Koliko e
sluajeva idue godine jo uvijek biti
nerijeeno?
Pounds je uzdigao obrve dok je
razmiljao o tome.
- Ako ga pusti da ode, dobite
zamjenu. Ima mnogo pametnih ljudi za
drugim stolovima. Meehan koji radi na
maloljetnicima je dobar. Dovede li ga
za na stol, kladim se dae tvoja
statistika bolje izgledati. No ako
onemogui Portera, pa ga dovede
natrag, modaemo ovo idue godine
ponovno raditi.
Pounds prieka trenutak, kako bi bio
siguran da je Bosch zavrio, a potom
ree:
- to je to s tobom, Bosch? Kad je rije
o istraivanju, Porter ti nije ni do
koljena. Ipak, stoji ovdje i pokuava
mu spasiti dupe. Uemu je tos?
- Nema nikakvog tosa, porunie.
Mislim da u tome i jest tos. Shvaa
me?
Odnio je korice do svog mjesta za
stolom i spustio ih na pod kraj stolice.
Edgar ga je gledao. Jednako kao Dunne i
Moshito koji je nedavno stigao.
- Ne pitajte - ree Harry.
Sjeo je, pogledao hrpu kraj svojih nogu i
nije elio imati nikakva posla s time.
Ono to je elio bila je cigareta, ali u
detektivskom se uredu ne smije puiti,
barem ne dok je Pounds u blizini.
Potraio je broj u svom Rolodexu i
utipkao ga. Na poziv se netko javio tek
nakon to je telefon sedmi put zazvonio.
- to je sad?
- Lou?
- Tko je to?
- Bosch.
- O, da, Harry. Oprosti, nisam znao tko
zove. to se dogaa?uo si dau traiti
prijevremenu mirovinu zbog stresa?
- Da. Zato te i zovem. Dobio sam tvoje
sluajeve. Pounds mi ih je dao, pa bih
pokuao bar jedan sluaj rijeiti zaista
brzo, recimo do kraja tjedna. Pitao sam
se ima li ti neku ideju... dri li da
moda zna na koji bih se sluaj trebao
usredotoiti? Poinjem ni od ega.
S druge strane zavladala je duga utnja.
- Harry, sranje - konano ree Porter, a
Bosch prvi put shvati da jeovjek moda
ve pijan. - Uh, prokletstvo. Nisam
mislio dae onaj pua sve svaliti na
tebe. Ja, uh, Harry... Harry, nisam ba
uspio...
- Hej, Lou. Zna i sam da to nije nita
strano. Spreman sam za posao. Samo
traim neto od ega bih mogao poeti.
Ako mi ne moe pomoi, u redu.
Jednostavno u sve pogledati.
Priekao je i shvatio da su ostali za
stolom sluali to govori, a nisu to ni
pokuali prikriti.
- Jebi ga - ree Porter. - Ja, uh, jebi ga, ne znam,
Harry. Nisam... nisam se ba
trudio, zna to
elim rei. Nekako sam posve u
komi.uo si za Moorea? Sranje, sino
sam gledao vijesti. Ja...
- Da, prava teta. uj, Lou, ne
zabrinjavaj se zbog toga! U redu?
Pogledatu sve to. Imam ovdje izvjetaj
o umorstvima, pau sve pregledati.
Nita. -Lou?
- U redu, Harry. Nazovi me ponovno ako
eli. Modau se kasnije neega sjetiti.
Sada mi nije ba najbolje.
Bosch je nekoliko trenutaka razmiljao
prije nego to ita kae. U mislima je
predoio Portera na drugoj strani linije
kako stoji u potpunome mraku. Sam.
- Sluaj - tiho e Bosch. - Bite bolje...
mora seuvati Poundsa kad je rije o
tvom zahtjevu za prijevremenu mirovinu.
Mogao bi poslati odijela da te provjere,
zna na to mislim, postaviti nekoliko
momaka da motre na tebe. Mora se
kloniti barova. Mogao bi pokuati da
onemogui tvoj zahtjev. Razumije?
Nakon nekoliko trenutaka Porter je rekao
da razumije. Bosch spusti slualicu i
pogleda ostale za stolom. Detektivski je
ured uvijek djelovao buno, sve dotle
dok nije morao obaviti telefonske
razgovore to ih nitko nije trebao uti.
Bosch izvadi cigaretu.
- Devedeset osam ti je utrapio sve
Porterove sluajeve? - upita Edgar.
- Tako je. Taj sam, smetlar ovog ureda.
- Da, a to smo onda mi, nepouzdane
face?
Bosch se nasmijei. Vidio je da Edgar
nije znao treba li biti zadovoljan to je
izbjegao taj zadatak ili ljutit jer je
zaobien.
- Pa, Jede, ako eli, vratitu se u kutiju
i rei efu da si voljan ovo podijeliti sa
mnom. Siguran sam dae gnjida...
Prekinuo se jer ga je Edgar udario
nogom ispod stola. Osvrnuo se i vidio
kako mu se pribliava Pounds. Lice mu
je bilo crveno. Vjerojatno jeuo
posljednje rijei.
- Bosch, nee valjda ovdje puiti tu
odvratnu stvar?
- Neu, porunie, ba sam kanio izii.
Odgurne stolicu od stola i izie na
stranje parkiralite kako bi popuio
cigaretu. Stranja vrataelije za pijance
bila su otkljuana i otvorena. Boini
pijanci ve su ukrcani u zatvorski
autobus i odvezeni do sudnice.ovjek u
sivom kombinezonu polijevao je
gumenim crijevom pod elije. Harry je
znao da je betonski pod elije pod
laganim nagibom to je pomagalo u
svakodnevnomienju. Gledao je kako
prljava voda tee kroz vrata na
parkiralite, a zatim nestaje u odvodnom
kanalu. U vodi je bilo bljuvotina i krvi,
a smrad je bio odvratan. No Harry se
nije micao. Ovo je mjesto u kojem ivi i
radi.
Kad je popuio, bacio je opuak u vodu
i gledao kako ga izljev odnosi u kanal. 6.
Osje ao se kao da je detektivski
ured postao akvarij, a on jedina riba u
vodi. Morao je pobjei od radoznalih
pogleda. Bosch podigne hrpu plavih
korica i kroz stranja vrata izie na
parkiralite. Potom se brzo vrati u
postaju kroz vratauvareva ureda, zaputi
se kratkim hodnikom kraj prostorije za
pritvor i stubitem do spremita na
prvom katu. Malenu su prostoriju zvali
Brani apartman jer je imala leajeve u
udaljenom kutu. Zajednika neslubeno
slubena postaja. Ondje se takoer
nalazio stari stol iz kantine i telefon. I
bilo je mirno. Samo mu je to trebalo.
Danas je prostorija bila prazna.
Bosch spusti hrpu korica na stol i
odmakne iskrivljeni automobilski branik
obiljeen kao dokaz. Nasloni ga na hrpu
kutija za dosjee kraj razbijene daske za
surfanje na valovima na kojoj se takoer
nalazila cedulja s brojem dokaznog
materijala. Potom se posveti poslu.
Harry je zurio u trideset centimetara
visoku hrpu korica. Pounds je rekao da
je okrug ove godine imao ezdeset est
ubojstava, zasad. S obzirom na rotaciju i
ukljuujui Harrvjevo dvomjeseno
lijeenje, Porter je vjerojatno dobio
etrnaest sluajeva. Osam ih je jo
otvoreno, a to znai da je rijeio est
sluajeva. To nije lo rezultat s obzirom
na promjenjivu narav umorstava u
Hollywoodu. irom zemlje veina
rtava umorstava poznavala je svog
ubojicu. To su najee bili ljudi s
kojima su jeli, pili, spavali, ivjeli. Ali
u Hollywoodu je drukije. Ne postoje
nikakva pravila. Postoje samo otkloni,
zastranjivanja. Ovdje stranci ubijaju
strance. Ne mora postojati razlog. rtve
se nalazi u uliicama, kraj autocesta, du
grmljem prekrivenih padina u Griffith
Parku, u vreama baenim kao smee u
restoranske kontejnere. Jedan od
Harryjevih otvorenih sluajeva bilo je
otkrie tijela u komadima - po jedan dio
na svakom od odmorita poarnih
ljestava peterokatnog hotela na Goweru.
Taj sluaj nije izazvao previeuenja u
uredu. Ljudi suak zbijali ale oko toga i
govorili kako je srea da rtva nije
odsjela u Holiday Innu. Ondje
imaetrnaest katova.
To zapravo zna i da se u
Hollywooduudovite moe s lakoom
kretati meu ljudima. Samo jedan
automobil vie na pretrpanoj autocesti.
Nekie biti uhvaeni, a nekie nestati
bez traga, osim ako ovjek ne rauna krv
to je ostavljaju za sobom.
Porter je rijeio est slu ajeva, a
osam ih je ostalo nerijeeno i tada se
odluio povui. Takvi rezultati nee mu
donijeti odlija, ali to ipak znai da je
na ulicama est udovita manje. Bosch
shvati da bi mogao uravnoteiti
Porterove rezultate ako uspije rijeiti
jedan od osam otvorenih sluajeva.
Slomljeni bi policajac barem otiao s
ujednaenim rezultatima.
aj do
pono

Boscha nije bilo briga za Poundsa i

njegovu elju da rijei jo jedan slu i
uoi Nove godine. Nije osjeao nikakvu
privrenost Poundsu, a vjerovao je da
godinje slaganje u tablice, crtanje
grafikona i analiziranje izgubljenih
ivota niemu ne slui. Zakljuio je dae
posao obaviti za Portera, ako ga obavi.
Jebe Poundsa.
Gurnuo je korice u pozadinu stola
kako bi imao mjesta za rad. Odlu io je
na brzinu pregledati svaki sluaj
umorstva i podijeliti ih u dvije skupine.
Jedna hrpa sa sluajevima koje se moglo
brzo rijeiti, a druga sa sluajevima za
koje nije vjerovao da bi neto mogao
uiniti u tako kratko vrijeme.
Sloio ih je kronolokim redom, po
evi od davljenja sveenika koje se
dogodilo na Valentinovo u pregradi
javnog kupalita u Santa Monici. Poslije
dva sata, kad je zavrio s
pregledavanjem, Harry je imao samo
dvije plave korice na hrpi sluajeva koji
se moda mogu rijeiti. Jedan je bio star
mjesec dana. Jednu je enu netko
odvukao s klupe na autobusnoj postaji na
Las Palmasu do mrane vee zatvorene
prodavaonice hollywoodskih suvenira,
silovao je i noem ubio. Drugi je sluaj
bio star osam dana. Otkriveno je tijelo
mukarca iza non-stop restorana na
Sunsetu, blizu zgrade Udruge redatelja.
rtva je premlaena na smrt.
Bosch se usredotoio na ta dva slu
aja, jer su bili najsvjeiji, a iskustvo
mu je usadilo vrsto uvjerenje da
rjeavanje sluaja, kao kod mnoenja
broja samim sobom, postaje sve tee sa
svakim danom to prolazi. Tip koji je
zadavio sveenika sigurno se nekanjeno
izvukao. Harry je znao da postoci
govore tome u prilog.
Bosch je tako er uviao da bi
mogao brzo rijeiti dva najnovija
sluaja ako bude imao sree. Kad bi
uspio identificirati mukarca kojeg su
nali iza restorana, taj bi ga podatak
mogao odvesti do obitelji, prijatelja i
suradnika, pa najvjerojatnije i do
motiva, a moda i do ubojice. Ili, ako bi
uspio slijediti kretanje rtve koja je
silovana do mjesta na kojima je bila
prije odlaska na autobusnu postaju,
moda bi saznao gdje i kako ju je
ubojica uoio.
Ishod je bio neizvjestan, pa je Bosch
odlu io da temeljito proui oba dosjea
prije nego to donese konanu odluku.
No s obzirom na postotke, ipak je
najprije uzeo najsvjeiji sluaj. Tijelo
pronaeno iza restorana bilo je
najtopliji trag.
Na prvi pogled u izvjetaju o
umorstvu upadalo je u o i ono to nije
sadravao. Porter nije preuzeo gotovi,
tipkani primjerak obdukcijskog
protokola. Stoga se Bosch morao
osloniti na istraiteljeve saetke i na
Porterove biljeke s obdukcije, a ondje
je pisalo samo to da je rtva premlaena
do smrti tupim predmetom, to je
policijski izraz za gotovo sve.
Procijenjeno je da je rtvi bilo oko
pedeset pet godina, nazvana je Juan
Neznanac #67. Razlog tome bilo je
uvjerenje da je rije o ovjeku latinskog
podrijetla, a to je bio ezdeset sedmi
neidentificirani mukarac latinskog
podrijetla naen mrtav u okrugu Los
Angelesa tijekom godine. Na tijelu nije
pronaen ni novac, ni lisnica, niti bilo
kakva druga osobna stvar osim odjee, a
sva je proizvedena u Meksiku. Jedini
klju za identifikaciju bila je tetovaa na
gornjem lijevom dijelu prsa. To je bio
jednobojni obris neega slinog duhu. U
dosjeu se nalazila polaroidna
fotografija. Bosch ju je nekoliko
trenutaka prouavao i zakljuio da je
plavi crte duha slinog Casperu bio
vrlo star. Tinta je izblijedjela, a crte
nejasan. Juan Neznanac #67 tetovirao se
u mladosti.
Izvjetaj s mjesta zlo ina to ga je
Porter napisao sadravao je podatke o
tome da je tijelo u noi 18. prosinca u
1,44 naao policajac koji nije bio na
dunosti, identificiran jedino brojem
znake. Poao je na rani doruak ili
kasnu veeru kad je ugledao tijelo kraj
kontejnera za smee blizu kuhinjskih
vrata restorana Jaje i ja.
Policajac #1101 nedavno je prijavio
ifru sedam i parkirao iza lokacije s
namjerom da ode u restoran. rtva je
primijeena na istonoj strani kontejnera
za smee. Tijelo je lealo nauznak, glava
prema sjeveru, noge prema jugu. Teke
ozljede bile su jasno vidljive, a
policajac je obavijestio deurnog
zapovjednika da je potrebno poslati
ekipu za ubojstva. Policajac u blizini
kontejnera nije vidio druge osobe ni
prije ni nakon otkrivanja tijela.
Bosch je u koricama potraio saetak
to ga je napisao policajac koji je
prijavio otkrie tijela, ali toga nije bilo.
Potom je pregledao druge fotografije u
dosjeu. Prikazivale su tijelo na mjestu
dogaaja, prije nego to su ga tehniari
odvezli u mrtvanicu.
Bosch je vidio da je rtvino tjeme
puklo nakon jednoga estokog udarca.
Takoer je bilo rana na licu i osuene
crne krvi na vratu i po cijeloj nekad
bijeloj majici to ju jeovjek imao na
sebi. Mrtvaeve su ake oputeno leale
uz tijelo. Na snimkama aka Bosch je
vidio da su dva prsta savijena unatrag
uslijed kompliciranog prijeloma -
klasine rane zadobivene u obrani. Osim
rana, Bosch je opazio grubost aka punih
oiljaka, te kvrgave miie na
rukama.ovjek je bio neka vrsta fizikog
radnika. to je radio u uliici iza
restorana u jedan ujutro?
Zatim su u koricama bile izjave
svjedoka, djelatnika restorana Jaje i ja.
Sve su to bili mukarci, to se Boschu
uinilo pogrenim, jer je i on nekoliko
puta rano ujutro ondje jeo i sjeao se da
su uvijek konobarice posluivale za
stolovima. Porter je oito zakljuio da
one nisu vane, pa se usredotoio
iskljuivo na radnike u kuhinji. Svaki je
ispitani mukarac rekao kako se ne sjea
da je ikad vidio rtvu, ivu ili mrtvu.
Porter je na vrhu jedne izjave
nacrtao zvjezdicu. To je bila izjava
pomo noga kuhara koji je stigao na
posao u jedan ujutro, proavi tono kraj
istone strane kontejnera i kroz
kuhinjska vrata. Na tlu nije vidio
nikakvo tijelo, a bio je siguran da bi
ga vidio da se ondje nalazilo kad je ulazio.
etrdeset

To je Porteru pomoglo da
smjesti vrijeme ubojstva u razdoblje od
etiri minute izmeu dolazaka pomonoga
kuhara i policajca koji je naao tijelo.
Zatim su se u dosjeu nalazili
kompjutorski ispisi PLA, Dravnog
popisa kriminalaca, Kalifornijskog
ministarstva pravosua i Slube za
imigraciju i naturalizaciju uijim su se
kompjutorima traili rtvini otisci
prstiju. Svaetiri izvjetaja bila su
negativna. Nisu pronaeni odgovarajui
otisci. Juan Neznanac #67 ostao je
neidentificiran.
Na kraju su se nalazile biljeke to
ih je Porter vodio tijekom obdukcije,
koja je obavljena tek u utorak, na
Badnjak, zbog uobiajene guve i
nagomilanih poslova u mrtvozornikovu
uredu. Bosch je shvatio da je Porterova
posljednja slubena dunost moda bila
to da gleda kako reu jo jedno tijelo.
Nakon blagdana nije se vratio na posao.
Moda je Porter znao da se ne e
vratiti, jer su njegove biljeke bile
oskudne, samo jedna stranica na koju je
narkao nekoliko misli. Neke od njih
Bosch uope nije mogao proitati. Druge
je biljeke uspio proitati, no bile su
besmislene. Ali je Porter u dnu stranice
zaokruio biljeku koja je glasila:
Vrijeme smrti - 12 do 18 sati.
Bosch je znao da biljeka zna i
kako je, na temelju brzine smanjivanja
temperature jetre i drugih pokazatelja u
tijelu, smrt vjerojatno nastupila izmeu
podneva i est sati poslije podne, ali ne
kasnije.
Bosch je u po etku pomislio da to
nema smisla. Tako je vrijeme smrti bilo
pomaknuto za najmanje sedam i pol sati
prije otkria tijela. To se nije slagalo ni
s tvrdnjom pomonog kuhara da u jedan
ujutro nije vidio nikakvo tijelo kraj
kontejnera.
Zbog tih je kontradikcija Porter i
zaokruio biljeku. To je zna ilo da
Juan Neznanac #67 nije ubijen iza
restorana. Znailo je da je ubijen negdje
drugdje, gotovo pola dana ranije, a zatim
je njegovo tijelo baeno iza restorana.
Izvadio je biljenicu iz depa i po
eo sastavljati popis ljudi s kojima eli
razgovarati. Prvi na popisu bio je
lijenik koji je obavio obdukciju; Harry
je elio potpuni izvjetaj. Potom je
zapisao Portera, s kojim je elio
podrobnije razgovarati. Nakon toga
zapisao je ime pomonoga kuhara, jer je
u Porterovim biljekama pisalo samo to
da kuhar nije vidio tijelo na tlu kad je
dolazio na posao. Nita nije pisalo o
tome je li kuhar vidio nekog drugog ili
neto neobino u uliici. Takoer je
zapisao da treba razgovarati s
konobaricama koje su tog jutra radile.
Kako bi upotpunio svoj popis, Bosch je
morao podii slualicu i nazvati ured
deurnog zapovjednika.
e Bosch. -Moete li
pogledati na plo

- elim razgovarati s jedanaest nula

jedan - re
i i rei mi tko je to?
Ponovno mu se javio Kleinman. On
ree:
- Jako smijeno, pametnjakoviu.
- to je? - ree Bosch, ali mu tada sine. -
Je li to Cal Moore?
- Bio je Cal Moore. Bio je.
Harry spusti slualicu, a nekoliko mu
je misli istodobno palo na pamet. Juan
Neznanac #67 pronaen je dan prije no
to je Moore uzeo sobu u Skrovitu.
Pokuao je dokuiti to bi to moglo
znaiti. Moore rano jednog jutra nailazi
na tijelo u uliici. Idueg dana uzima
sobu u motelu, stavlja na najjae ureaj
za klimatizaciju i iz dvocijevke ispaljuje
sebi samu u lice. Poruka to je ostavlja
za sobom jednostavna je koliko i
zagonetna.
Otkrio sam tko sam.
Bosch pripali cigaretu i prekrii #1101
sa svog popisa, ali nastavi razmiljati o
toj najnovijoj informaciji. Osjeao je
nestrpljenje, uznemirenost. Vrpoljio se
na stolici, a zatim je ustao i poeo
kruiti oko stola. Ubacio je Portera u
okvir to ga je stvarao takav razvoj
dogaaja i nekoliko puta razmotrio sve
od poetka. Svaki je put dolazio do istih
zakljuaka: Porter dobiva poziv u vezi
sa sluajem Juana Neznanca #67. Oito
je na mjestu dogaaja morao razgovarati
s Mooreom. Idueg dana Moore nestaje.
Idueg tjedna Moore je pronaen mrtav,
a idueg dana Porter objavljuje dae se
obratiti lijeniku i zatraiti prijevremenu
mirovinu. Previe podudarnosti.
Podigne slualicu i nazove stol ekipe za
umorstva. Edgar se javi, a Harry ga
zamoli neka posegne preko stola i u
Rolodexu potrai Porterov broj telefona.
Edgar mu ga ree i doda:
- Harry, gdje si?
- Zato, Devedeset osam me trai?
- Ne. Prije nekoliko minuta nazvao je
jedan od momaka iz Mooreove jedinice.
Kae da trai tebe.
- Da, zato?
- Hej, Harry, ja ti samo prenosim
poruku, a neu obavljati tvoj posao
umjesto tebe.
- Dobro, dobro. Tko je nazvao?
- Rickard. Samo me zamolio da ti kaem
kako imaju neto za tebe. Dao sam mu
broj tvoga pagera jer nisam znao hoe
li se uskoro vratiti ovamo. Dakle, gdje
si?
- Nigdje.
Bosch spusti slualicu i utipka broj
Porterove kue. Telefon je zazvonio
deset puta. Harry spusti slualicu i
pripali jo jednu cigaretu. Nije znao to
da misli o svemu tome. Je li Moore tek
sluajno naiao na tijelo, onako kako
pie u izvjetaju? Je li ga on mogao
ondje baciti? Bosch nije imao pojma.
- Nigdje - glasno ree prostoriji punoj
kutija.
Ponovno podigne slualicu i nazove ured
medicinskog istraitelja. Ree svoje ime
i zatrai da ga spoje s dr. Corazon,
vriteljicom dunosti efa. Harry nije
elio telefonistici rei razlog poziva. U
slualici je gotovo cijelu minutu vladala
utnja prije nego to se Corazon javila.
- Ovdje sam usred guve - ree.
- Sretan Boi i tebi.
- Oprosti.
- Mooreova obdukcija?
- Da, ali ne mogu o tome razgovarati.
to ti treba, Harry?
- Upravo sam naslijedio jedan sluaj, a
u dosjeu nema obdukcijskog izvjetaja.
Pokuavam saznati tko je obavio
obdukciju, tako da dobijem kopiju.
- Harry, nisi morao traiti vriteljicu
dunosti da to sazna. Mogao si pitati
bilo kojeg od istraitelja koji ovdje
besposleno sjede.
- Da, ali oni nisu tako slatki prema meni
kao ti.
- U redu, pouri, kako glasi ime?
- Juan Neznanac #67. Datum smrti je
osamnaesti. Obdukcija je obavljena
dvadesetetvrtog.
Nita nije rekla, a Bosch je pretpostavio
da gleda raspored zaduenja.
- Da - ree nakon pola minute. -
Dvadesetetvrtog. To je radio Salazar, a
njega sad nema. Na odmoru je. To je
bila njegova posljednja obdukcija do
idueg mjeseca. Poao je u Australiju.
Ondje je ljeto.
- Sranje.
- Ne zabrinjavaj se, Harry. Imam ovdje
cijeli paket. Sally je oekivao dae Lou
Porter danas svratiti po to. No Lou se
nije pojavio. Kako si ti dobio taj sluaj?
- Lou se odluio povui.
- Isuse, to je dolo nekako brzo. to je
njegova...ekaj malo... Nijeekala da joj
kae kako e priekati. Ovaj put je nije
bilo due od minute. Kad se vratila, glas
joj je bio prodorniji.
- Harry, doista moram poi. Ovako
emo, eli li da se naemo nakon
posla? Dotad u uhvatiti neto vremena,
proitatu ovo i rei ti to imamo.
Upravo sam se sjetila da tu ima neega
zanimljivog. Salazar me zamolio za
odobrenje da zatrai pomo strunjaka.
- Strunjaka za to?
- Entomologa, strunjaka za kukce s
Kalifornijskog sveuilita. Sally je
naao kukce.
Bosch je ve znao da se liinke nisu
mogle razviti u tijeluovjeka koji je bio
mrtav najvie dvanaest sati. Salazar za
identificiranje toga ionako ne bi trebao
pomo entomologa.
- Kukci - ree.
- Da. U sadrini eluca i u brisu nosa.
No sad nemam vremena razgovarati o
tome. U dvorani za obdukcijeekaju
meetiri nestrpljiva mukarca. A samo
je jedan od njih mrtav.
- Pretpostavljam da su oni ivi Irving,
Sheehan i Chastain, tri muketira.
Corazon se nasmije i ree:
- Shvatio si.
- U redu. Kad i gdjeemo se nai?
Bosch pogleda na sat. Bila su gotovo tri
sata.
- Moda oko est? - ree ona. - To e mi
dati vremena da ovo zavrim i pogledam
paket o tvom Juanu Neznancu.
- Da ja doem onamo?
Njegov se pager pone javljati. Iskljuio
ga je dobro uvjebanim pokretom desne
ruke.
- Ne, da vidimo - ree Corazon. -
Moemo li se nai u Crvenom vjetru?
Ondje moemo ekati da proe prometna
guva.
- Bitu tamo - ree Harry.
Nakon to je spustio slualicu, pogleda
broj na svom pageru. Prepoznao ga je
kao broj javne govornice i nazvao.
- Bosch? - javi se neiji glas.
- Tako je.
- Rickard. Radio sam s Calom
Mooreom. BANG jedinica?
- Tono.
- Imam neto za tebe.
Bosch nita ne ree. Osjeti kako mu
marci prolaze akama i rukama.
Pokuao je Rickardu dati lice, ali nije
uspio. Ljudi koji su radili na narkoticima
imali su nemogue radno vrijeme i bili
su posebna vrsta. Bosch nije znao tko je
Rickard.
- Zapravo, trebao bih rei da je Cal
neto ostavio za tebe -ree Rickard. -
eli li da se naemo? Ne elim da se to
dogodi u postaji.
- Zato ne?
- Imam svoje razloge. Moemo
razgovarati o tome kad se vidimo.
- Gdjee to biti?
- Zna li jedno mjesto na Sunsetu, Jaje i
ja? To je restoran. Pristojna hrana.
Onamo ne zalaze narkomani.
- Znam gdje je to.
- Dobro. Mi smo u zadnjem separeu
otraga, odmah kraj kuhinjskih vrata. Stol
s jedinim crncem u restoranu. To sam ja.
Iza restorana je parkiralite. U uliici.
- Znam. Tko su "mi"?
- Cijela Calova ekipa je ovdje.
- Zar se vi momci uvijek ondje
zadravate?
- Da, prije nego to krenemo na ulicu.
Vidimo se uskoro.
7.
Ime restorana se promijenilo otkako
je zadnji put bio ondje. Sad se zvao
Sveameriko jaje i ja, to je znailo da
je vjerojatno prodan strancima. Bosch
izie iz svog capricea i zaputi se
stranjom uliicom da vidi mjesto na
kojem je ostavljen Juan Neznanac #67.
Nalazilo se odmah ispred stranjih vrata
restorana u kojiesto zalazi mjesna ekipa
za narkotike. Njegovo razmiljanje o
tome to bi to moglo znaiti prekinuli su
ulini prosjaci koji su mu prili maui
svojim loniima. Bosch ih je ignorirao,
ali ga je njihova nazonost podsjetila na
jo jednu manjkavost Porterove oskudne
istrage. U izvjetajima nije bilo niega o
tome da su kao mogui svjedoci ispitane
skitnice u toj uliici. Sad bi im
vjerojatno bilo nemogue ui u trag.
U restoranu, u stranjem separeu,
ugledao je etiri mlada mukarca, a
meu njima jednog crnca. Sjedili su u
utnji, zagledani u prazne alice za kavu
na stolu. Kad je privukao stolicu i sjeo,
Harry je opazio zatvoreni smei fascikl
na stolu.
- Ja sam Bosch.
- Tom Rickard - ree crnac. Ispruio je
ruku, a potom je preostalu trojicu
predstavio kao Finksa, Montireza i
Fedareda.
- Umorili smo se od motanja po uredu -
ree Rickard. - Calu se svialo ovo
mjesto.
Bosch samo kimne glavom i pogleda
fascikl. Vidio je da ondje pie ime
Humberto Zorrillo. Nita mu nije znailo
to ime. Rickard gurne fascikl prema
njemu.
- to je to? - upita Harry ne dotaknuvi
ga.
- Vjerojatno posljednje naemu je radio
- ree Rickard. - Kanili smo to predati
OPU-u, ali smo se predomislili, jer je to
ionako pripremao za tebe. A oni momci
dolje u Parkeru samo ga pokuavaju vui
kroz blato. U tome im neemo pomoi.
- Kako to misli?
injenicu da seovjek ubio.
Moraju mu ra

- Mislim da ne mogu ostaviti na miru

laniti cijeli ivot i tono saznati zato je
uinio ovo ili ono.ovjek se ubio, jebi
ga. to se tu jo ima rei?
- Ne eli znati zato je to uinio?
e nas
sve srediti. elim
re

- Ja ve znam zato,ovjee. Zbog

posla. Na kraju
i, znam zato.
Bosch samo ponovno kimne glavom.
Druga trojica jo uvijek nisu nita rekli.
- Samo si dajem oduka - ree Rickard.
- Ovo je bio jedan od onih dana. Najdui
jebeni dan u mom ivotu.
- Gdje je ovo bilo? - upita Harry i
pokae fascikl. - Zar ljudi iz OPU-a nisu
pregledali njegov stol?
- Da, jesu. Ali ovaj dosje nije bio tamo.
Vidi, Cal ga je ostavio u jednom od
BANG-ovih automobila, u jednoj od
onih krntija to ih mi koristimo. U depu
iza prednjeg sjedala. Nismo ga opazili
tijekom tjedna njegova nestanka jer se
danas prvi put netko od nas vozio u
stranjem dijelu automobila. Obino
uzimamo dva automobila kad idemo u
akciju. No danas smo svi uskoili u
jedan i krstarili Boulevardom nakon to
smo stigli na posao iuli vijest. Vidio
sam da je to gurnuto u dep. Unutra se
nalazi malena poruka. Kae da ovo
trebamo dati tebi. Znali smo da radi na
neemu za tebe, jer je one veeri ranije
otiao kako bi se u Catalini naao s
tobom.
Bosch jo uvijek nije otvorio fascikl.
Sam pogled na njega izazivao je u njemu
nelagodni osjeaj.
- One veeri u Catalini rekao mi je da ga
progone ljudi iz Unutranje. Znate li
zato?
- Ne,ovjee, ne znamo to se dogaalo.
Samo znamo da su se motali naokolo.
Poput muha oko govana. Odjel za
unutranju kontrolu pretraio je njegov
stol prije OPU-a. Uzeli su dosjee,
njegov telefonski imenik,ak i pisai
stroj s njegova stola. To je bio jedini to
smo ga imali. Ali o emu se radilo, ne
znamo.ovjek je za sobom imao mnoge
godine rada, a mene ljuti to su ga
progonili. Na to sam mislio kad sam
ranije rekao da ga je posao sredio.
Sredite nas sve.
- to je s onim izvan posla? S njegovom
prolou. Njegova je ena rekla...
- Ne elim sluati ta sranja. Ona mu je
naprtila odijela. Izmislila je neku priu
kad ju je napustio i natovarila mu istragu
na vrat. Samo ga je eljela unititi, ako
mene pita.
- Kako zna da je to bila ona?
- Cal nam je rekao,ovjee. Rekao je da
su doli i postavljali pitanja. Rekao je
da je to poteklo od nje.
Bosch se pitao tko je lagao, Moore
svojim partnerima ili Sylvia njemu. Na
trenutak je razmislio o njoj i nije mu
seinilo moguim da mu je ona to
uinila. Ali nije se uputao u raspravu
setvoricom policajaca. Na koncu je
ispruio ruku i uzeo fascikl. Potom je
otiao.
Bio je previe znatieljan da biekao.
Znao je da ne bi smio ak ni imati taj
dosje. Da bi trebao uzeti telefon i
nazvati Frankieja Sheehana u OPU-u. No
automatski se na brzinu osvrnuo naokolo
kako bi bio siguran da je sam u
automobilu i poeo itati. Na prvoj se
stranici nalazila uta ceduljica.
Za Harryja Boscha
Nije bila ni potpisana niti datirana. Bila
je zalijepljena na list papira za koji je
spajalicom bilo privreno pet
obrazaca za terensko ispitivanje. Harry
je maknuo spajalicu i prolistao obrasce.
Pet razliitih imena, sve
mukarci.lanovi BANG jedinice su svu
petoricu uhitili tijekom listopada ili
studenog. Ispitali su ih i pustili na
slobodu. Svaki je obrazac sadravao
uglavnom samo opis, kunu adresu, broj
vozake dozvole, te datum i mjesto
uhienja. Ta imena Boschu nisu nita
znaila. Pogledao je list papira za koji
su obrasci bili privreni. Imao je
oznaku INTERNI PODSJETNIK, a u
podnaslovu je pisalo: BANG
obavjetajni izvjetaj #144. Datum je
bio 1. studenog, a na peatu PREDANO
bio je datum 3. studenog. Tijekom
prikupljanja informacija o aktivnostima
u vezi s narkoticima u Okrugu 12,
policajci Moore, Rickard, Finks,
Fedaredo i Montirez obavili su brojna
terenska ispitivanja osumnjienika za
koje se vjeruje da sudjeluju u trgovini
drogom u podruju Hollywood
Boulevarda. Posljednjih je tjedana
pozornost policajaca zaokupila injenica
da su pojedinci umijeani u prodaju
droge poznate kao crni led, a to je
kombinacija heroina, kokaina i PCP-a u
krutom obliku. Potranja za tom drogom
na ulici zasad je na niskoj razini, ali se
oekuje dae njezina popularnost rasti.
Policajci ove jedinice vjeruju da se
nekoliko pojedinaca kojiesto mijenjaju
mjesto boravka bavi prodajom crnog
leda na ulinoj razini. Tijekom istrage
identificirano je pet osumnjienika, ali
nisu uslijedila uhienja. Vjeruje se da
ulinom mreom prodaje upravlja
pojedinaciji identitet zasad nije poznat
policajcima. Dounici i korisnici crnog
leda otkrili su nam da najei oblik
droge to se prodaje na ulinoj razini u
ovom podruju dolazi iz Meksika, a ne s
Havaja odakle je led prvi put stigao -
pogledaj miljenje Slube protiv droge
502 - i jo uvijek se u velikim
koliinama uvozi na kopno.
Policajci BANG-a obratite se SPD radi
informacija o izvorima te droge i
nastavite pratiti zbivanja u Okrugu 12.
Narednik C. V. Moore #1101
Bosch je ponovno proitao izvjetaj.
Sve je to bilo napisano samo zato da se
zatiti vlastita guzica. Nita nije reeno i
nita ne znai. Nije imalo nikakve
vrijednosti, ali je napravljeno kako bi
pretpostavljeni vidio da su svjesni
problema i da poduzimaju korake kako
bi to suzbili. Moore je zacijelo shvatio
da crni led vie nije rijetkost na ulicama
te je elio podnijeti izvjetaj kako bi se
zatitio od buduih predbacivanja.
Sljedei u dosjeu bio je izvjetaj s
datumom 9. studenoga o uhienjuovjeka
po imenu Marvin Dance zbog
posjedovanja kontrolirane tvari. U
izvjetaju je pisalo da su BANG
policajci uhitili Dancea na Ivaru nakon
to su ugledali kako ulinom dileru
predaje poiljku crnog leda. Policajci
BANG jedinice Rickard i Finks motrili
su na Dancea na Ivaru sjeverno od
Boulevarda. Osumnjienik je sjedio u
parkiranom automobilu, a policajci su
vidjeli kako mu prilazi drugi mukarac i
ulazi u automobil.
U izvjetaju je pisalo da je Dance izvadio neto iz
usta i to pruio drugom
ovjeku koji je tada
iziao iz automobila i poao dalje. Dva
su se policajca razdvojila, a Finks je
slijedio drugogovjeka dok se nisu
maknuli iz Danceova vidokruga. Tada ga
je zaustavio i zaplijenio osmicu - osam
zasebno pakiranih grama crnog leda u
balonu. Rickard je nastavio motriti na
Dancea koji je ostao u automobilu
iekao da sljedei diler doe po robu.
Nakon to mu je Finks radijem javio da
je obavio uhienje, Rickard je krenuo na
Dancea.
No Dance je progutao ono to je jo
imao u ustima. Dok je on sjedio na
ploniku vezan lisiinama, Rickard je
pretraio automobil, ali nije naao
drogu. Ali u zguvanoj plastinojai iz
McDonalda, u odvodnom kanalu kraj
vrata vozila, policajac je naao jo est
balona i u svakome po osmicu.
Dancea su uhitili zbog prodaje i
zbog posjedovanja s namjerom da
prodaje. U izvjetaju je pisalo da
osumnjienik nije htio razgovarati s
policajcima koji su ga uhitili, pa je
rekao samo to da plastinaaa
McDonalda nije njegova. Nije traio
odvjetnika, ali je jedan odvjetnik ipak
stigao u postaju za manje od sat vremena
i obavijestio policajce da bi bilo
protuustavno odvesti njegova klijenta u
bolnicu i dati mu ispumpati eludac ili
pretraiti fekalije njegova klijenta kad
ovjek poe obaviti nudu. Moore, koji
je sudjelovao u postupku uhienja u
postaji, nazvao je deurnog zamjenika
dravnog odvjetnika i saznao da
odvjetnik uhienika ima pravo.
Dance je puten uz jam evinu od
125 000 dolara dva sata nakon uhienja.
Boschu se to uinilo neobinim. U
izvjetaju je pisalo da je uhien u 11,42
uveer. To je znailo da je u razdoblju
od dva sata usred noi Dance naao
odvjetnika, jamca i deset posto gotovine
- 12 500 dolara - potrebnih za polog.
Protiv Dancea nikad nije podignuta
optunica. Sljede a stranica u fasciklu
bio je obrazac odbijanja iz ureda
dravnog odvjetnika. Zamjenik dravnog
odvjetnika koji je prouio sluaj utvrdio
je da nema dovoljno dokaza koji
povezuju Dancea saaom iz
McDonalda to se nalazila u odvodnom
kanalu metar dalje od automobila.
Dakle, nije bilo optunice za
posjedovanje. Zatim je propala
optunica za prodaju jer policajci nisu
vidjeli da je novac promijenio vlasnika
kad je Dance dao osmicuovjeku koji je
uao u automobil. Zvao se Glenn
Druzon. Imao je sedamnaest godina i
odbio je svjedoiti da je balon primio
od Dancea. Zapravo, pisalo je u
izvjetaju, bio je spreman svjedoiti da
je kod sebe imao balon prije nego to je
uao u Danceov automobil. Ako ga
pozovu, svjedoite da je on pokuao
prodati drogu Danceu, ali Dance nije bio
zainteresiran.
Slu aj protiv Dancea je propao.
Druzon je optuen za posjedovanje, a
zatim, kao maloljetnik, uvjetno puten na
slobodu.
Bosch podigne pogled s izvjetaja i
zagleda se niz uliicu. Vidio je okruglu
zgradu od bakra i stakla Udruge
redatelja kako se uzdie na njenom
kraju. Tek je nazirao vrh reklame
Marlboro Mana to se nalazila na
Sunsetu otkako je on znao za sebe.
Pripalio je cigaretu.
Ponovno je pogledao obrazac odbijanja
iz ureda dravnog odvjetnika. Uz njega
je spajalicom bila privrena zatvorska
fotografija plavokosog Dancea koji se
smijuljio prema objektivu. Bosch je
znao da je ono to se dogodilo
uobiajeni nain na koji zavravaju
mnogi sluajevi, ako ne i veina ulinih
sluajeva. Sitna se riba, zadnji sloj,
uhvati na udicu. Vee ribe pokidaju
povraz i otplivaju dalje. Policajci znaju
da mogu samo prekinuti poneki lanac, ali
nikad nee ulice oistiti od droge.
Makne se jednog dilera, a netko drugi
zauzme njegovo mjesto. Ili ga neki
odvjetnik izvue, a dravni odvjetnik s
ladicama punim sluajeva ne podie
optunicu, jer nema dovoljno dokaza. To
je bio jedan od razloga zbog kojih je
Bosch ostao u Odjelu za umorstva.
Katkad je mislio da je to jedini zloin
koji se doista takvim smatra.
No ak se i to poelo mijenjati.
Harry uzme zatvorsku fotografiju i stavi
je u dep, a onda privremeno zatvori
fascikl. Muilo ga je Danceovo
uhienje. Pitao se kakvu je vezu
Calexico Moore vidio izmeu Dancea i
Jimmvja Kappsa, to ga je navelo da to
stavi u fascikl namijenjen Boschu.
Bosch izvadi malenu biljenicu iz
unutranjeg depa i pone sastavljati
kronoloki popis. Zapisao je:
9. studenog Dance uhien
13. studenog Jimmy Kapps mrtav
4. prosinca Susret izmeu Moorea i
Boscha
Bosch zatvori biljenicu. Znao je da se
mora vratiti u restoran i Rickardu
postaviti odreeno pitanje. No najprije
iznova otvori fascikl. Ostala mu je jo
samo jedna stranica, jo jedan
obavjetajni izvjetaj jedinice. To je bio
saetak informacija to ih je Moore
dobio od SPD agenta zaduenog za Los
Angeles. Tu je datum bio 11. prosinca
to je znailo da je Moore to pripremio
tjedan dana nakon to je susreo Boscha u
Catalini.
i, ako
uop

Harry je pokuavao shvatiti kako se

sve to uklapa u sve ostalo i to zna e
neto znai. Na njihovom je sastanku
Moore zadrao za sebe neke
informacije, ali se kasnije obratio SPD-
a sa zahtjevom da mu da neke
informacije. Kao da je igrao s obje
strane mree. Ili je Moore moda
pokuavao sam rijeiti Boschov sluaj.
Bosch po ne polako itati izvjetaj,
nesvjesno savijajui gornje kutove
fascikla. Informacije to ih je toga dana
dao pomonik specijalnog agenta SPD-a
Rene Corvo, Ured Los Angeles, ukazuju
na to da crni led u prvom redu potjee iz
Baja Kalifornije. Vjeruje se da
osumnjienik 44Q3 Humberto Zorrillo
(11.11. 54.) vodi tajni laboratorij na
podruju Mexicalija gdje se proizvodi
meksiki led za distribuciju u SAD-u.
Osumnjienik ivi na rancu bikova koji
se prostire na 6 000 jutara JZ od
Mexicalija. Meksika Dravna policija,
DP, iz politikih razloga nije nita
poduzela protiv Zorrilla. Nije poznato
kakav se nain transporta koristi u ovoj
operaciji. Zrano promatranje nije
otkrilo avionsku pistu na rancu. Na
temelju iskustva, SPD dri da se za
operaciju koristi cestovni promet kroz
Calexico ili moda kroz San Ysidro.
Meutim, na tim prijelazima nisu
uhvaene nikakve poiljke. Vjeruje se da
osumnjienik uiva podrku i suradnju
policajaca DP-a. U seoskim naseljima,
barrijima, JZ Mexicalija on je ope
poznat i o njemu se govori kao o heroju.
Podrka se dijelom temelji na
velikodunom davanju poslova,
medicinskih potreptina, barrio
obitavalita i poljskih kuhinja
stanovnitvu siromanih podruja u
kojima je odrastao. Neki stanovnici JZ
podruja Zorrilla zovu El Papa de
Mexicali. Povrh toga, Zorrillov ran je
dobro uvan tijekom 24 sata. El Papa,
Papa, rijetko se moe vidjeti izvan
ranca. Izuzetak su tjedna putovanja u
Baju da u tamonjoj areni prisustvuje
borbi s bikovima koji su uzgojeni na
njegovu rancu. U Dravnoj policiji kau
da je zasad njihova suradnja u bilo
kakvoj akciji SPD-a protiv Zorrilla
nemogua.
Narednik C. V. Moore #1101
Bosch je zatvorio fascikl i nekoliko
trenutaka zurio u nj. U glavi su mu se
motale razne misli. On je bio ovjek koji
nije vjerovao u sluajnosti, pa se poeo
pitati kako to da prisutnost Cala Moorea
poinje bacati sjenu preko svega to je
na njegovu putu. Pogledao je na sat i
vidio kako e uskoro biti vrijeme da
krene na sastanak s Teresom Corazon.
No, bilo to da mu se vrzmalo po glavi,
nije moglo suzbiti misao to mu se
nametala: Frankie Sheehan iz OPU-a
trebao bi imati podatke iz dosjea o
Zorrillu. Bosch je radio sa Sheehanom u
OPU-u. On je dobarovjek i dobar
istraitelj. Ako provodi legitimnu
istragu, trebao bi dobiti dosje. Ako to
neini, onda nije ni vano.
Izie iz automobila i zaputi se ponovno
do restorana. Ovaj put je uao kroz
kuhinjska vrata iz uliice. BANG
jedinica je jo uvijek bila ondje, aetiri
mlada policajca sjedila su tiho kao da se
nalaze u stranjoj prostoriji pogrebnog
zavoda. Boschova je stolica jo uvijek
bila tu. Bosch ponovno sjedne.
- to je bilo? - upita Rickard.
- Proitao si ono, zar ne? Priaj mi kako
ste uhitili Dancea.
- to se tu ima priati? - ree Rickard. -
Mi se trudimo, a dravni odvjetnik
odbacuje sluaj. to je jo novo? Droga
je drukija,ovjee, ali je sve isto kao i
prije.
- to vas je navelo da motrite na
Dancea? Kako ste znali da ondje
isporuuje robu?
-uli smo naokolo.
- Pazi, vano je. Ima veze s Mooreom.
- Kako?
- Sada ti ne mogu rei. Morate mi
vjerovati dok ne razrijeim jo poneto.
Samo mi reci tko je dobio mig. O tome
se radilo, zar ne?
inilo se da Rickard razmilja o
mogunostima to ih ima.
- Da, bio je to mig. Moj dounik.
- Tko je to bio?
- Gledaj,ovjee, ne mogu...
- Jimmy Kapps. Bio je to Jimmy Kapps,
zar ne?
Rickard je ponovno oklijevao, a to je
bila potvrda Boschu. Ljutilo ga je to je
to otkrio gotovo sluajno i tek nakon
policajeve smrti. No slika je postajala
jasnija. Kapps izdaje Dancea da ima
konkurenta manje. Potom leti natrag na
Havaje, pokupi balonie i vraa se
natrag. No Dance vie nije u zatvoru, a
Jimmy Kapps stradava prije no to
uspije prodati ijedan svoj balon.
- Zato nisi doao razgovarati sa mnom
kad siuo da su ubili Kappsa, do vraga?
Pokuavao sam otkriti neki trag, a
cijelo...
- Oemu to govori, Bosch? Moore se
one veeri sastao s tobom radi Kappsa.
On...
Svima za stolom postalo je jasno da
Moore one veeri u Catalini nije Boschu
rekao sve to zna. Zavladala je muna
utnja. Ako to ranije nisu znali, sad su
saznali: Moore je neto mutio. Bosch
konano progovori:
- Je li Moore znao da je Kapps tvoj
dounik?
Rickard je ponovno oklijevao, no onda
ipak kimne glavom. Bosch ustane i gurne
fascikl pred Rickarda.
- Ne elim ovo. Nazovi Franka Sheehana
u OPU i reci mu da si to upravo naao.
Ovisi o tebi, ali ja mu ne bih rekao da si
dosje najprije pokazao meni. Ni ja mu
neu rei.
Harry zakorai da krene od stola, ali
onda stane.
- Jo neto. Tajovjek Dance, jeste li ga
viali naokolo?
- Ne od uhienja - ree Fedaredo.
Ostala su trojica odmahnula glavama.
- Ako ga uspijete pronai, javite mi.
Imate moj broj.
Iziavi kroz kuhinjska vrata, Bosch je
ponovno pogledao ono mjesto u uliici
na kojem je Moore naao Juana
Neznanca #67. Navodno. Vie nije znao
to bi o Mooreu trebao vjerovati. Ali
nije mogao potisnuti pitanje o tome
kakva je veza postojala izmeu Juana
Neznanca, Dancea i Kappsa, ako je
uope postojala neka veza. Znao je dae
imati klju ako otkrije identitet mukarca
radnikih aka i miiavih ruku. Tadae
nai ubojicu.
8.
U Parker centru Harry je proao kraj
spomenika ispred zgrade i uao u
predvorje gdje je policajcu za
prijamnim pultom morao pokazati
znaku prije nego to ga je ovaj pustio
da ue. Ova sluba je prevelika i
previe bezlina. Policajci za pultom ne
bi prepoznali nikoga ispod ina
zapovjednika.
Predvorje je bilo krcato ljudima to
dolaze i odlaze. Neki su bili u odorama,
neki u odijelima, a neki s oznakom
POSJETITELJ to im je bila zataknuta o
koulju. Bili su to graani koji su se prvi
put nali u tom labirintu, pa sve
promatraju irom otvorenih oiju. Harry
je s vremenom Parker centar poeo
doivljavati kao birokratski labirint to
ometa, a ne olakava posao policajaca
na ulici. Zgrada je imala sedam katova,
a na svakom katu u svakom hodniku
postojao je zaseban feud. Svaki su feud
ljubomorno uvali zapovjednici,
zamjenici i pomonici efova. Svaka se
skupina sumnjiavo odnosila prema
drugim skupinama. Svaka je bila
udruenje unutar golemog udruenja.
Bosch je tijekom osam godina slube
u Odjelu za plja ke i umorstva dobro
upoznao taj labirint. A tada je pao i
izgorio pod teinom istrage Odjela za
unutranju kontrolu. Radilo se o tome da
je pucao u nenaoruanogovjeka
osumnjienog za niz ubojstava. Bosch je
pucao kad jeovjek posegnuo pod jastuk,
a Bosch je mislio da eli uzeti pitolj.
Ispod jastuka nalazio se tupe. Situacija
je bila gotovo smijena, osim za ovjeka
koji je dobio metak. Drugi istraitelji
OPU-a povezali su tog sumnjivca s
jedanaest ubojstava.
Njegovo je tijelo u kartonskoj kutiji
poslano u krematorij. Boscha su poslali
u hollywoodski okrug.
Dizalo je bilo krcato, a zaudaralo je po
ustajalom zadahu. Iziao je na treem
katu i uao u urede Odjela za znanstvena
istraivanja. Tajnica je ve bila otila.
Harry se nagnuo preko pulta i dosegnuo
gumb kojim su se otvarala vrata. Proao
je kroz balistiki laboratorij i uao u
ured. Donovan je jo uvijek bio ondje i
sjedio za svojini stolom.
- Kako si uao ovamo?
- Otvorio sam si vrata.
- Harry, nemoj to initi. Ne smije
hodati naokolo i tako kriti sigurnosne
propise.
Bosch pokajni
- to eli? - upita Donovan. - Nemam
nijedan tvoj slu
ki kimne glavom.
aj.
- Jasno da ima.
- Koji?
- Cal Moore.
- Gluposti.
- Gledaj, imam dio sluaja, pa imam
samo nekoliko pitanja. Moe odgovoriti
na njih ako eli. Ako ne eli, i to je u
redu.
- to ima?
- Provjeravam neke pojedinosti koje su
se pojavile u dva sluaja na kojima
radim, a vode me ravno na put Cala
Moorea. I zato bih samo... samo elim
biti siguran u vezi s Mooreom. Zna na
to mislim?
- Ne, ne znam na to misli.
Bosch povu e stolicu od drugog
stola i sjedne. Bili su sami u uredu, ali
je Bosch govorio tiho i polako, nadajui
se dae pobuditi zanimanje tehniara
OZI-a.
- Radi vlastitog mira elio bih biti
siguran. Pitam se, moe li mi rei da li
se sve uklapa.
- Uklapa saime?
- Ma daj,ovjee. Je li to Cal i je li jo
netko bio u toj sobi? Uslijedila je duga
tiina, a tada Donovan proisti grlo.
Konano ree:
- Kako to misli da radi na sluajevima
koji te vode na njegov put?
Poteno pitanje, pomisli Bosch. Pojavila
se sitna prilika.
- Imam mrtvog dilera. Zamolio sam
Moorea da neto provjeri u vezi s tim.
Zatim imam mrtvog Juana Neznanca u
uliici kraj Sunseta. Moore je naao
tijelo. Idueg dana uzeo je sobu u onoj
rupi od motela i smrsio sebi konce
samaricom. Ili tako izgleda. Samo
elim provjeriti je li sve onako kako
izgleda.uo sam da su u mrtvanici
obavili identifikaciju.
- Zato misli da su ta dva sluaja
povezana s ovim to se dogodilo
Mooreu?
- U ovom trenutku nita ne mislim. Samo
pokuavam iskljuiti neke mogunosti.
Moda je sve samo sluajnost. Ne znam.
- Pa - ree Donovan - ne znam to su
otkrili medicinski istraitelji, ali ja
imam otiske iz sobe koji su pripadali
njemu. Moore je bio u toj sobi. Upravo
sam zavrio s time. Trebao mi je cijeli
dan.
- Kako to?
- Kompjutor Ministarstva pravosua
cijelo jutro nije radio. Nisam mogao
dobiti otiske. Poao sam u Kadrovski
kako bih uzeo Mooreove otiske iz
njegova dosjea, ali su mi rekli da ih je
ve uzeo Irving. Izvadio je karton s
otiscima prstiju i odnio ga medicinskom
istraitelju. Zna, to se ne bi smjelo
initi, ali tko e mu to rei, zamjeriti mu
se. Stoga sam morao ekati da kompjutor
proradi. Skinuo sam otiske nakon ruka i
maloas zavrio s poslom. Moore je bio
u toj sobi.
- Gdje su se nalazili otisci?
-ekaj malo.
Donovan odgurne stolicu do ormaria za
spise i kljuem iz depa otkljua jednu
ladicu. Dok je prelistavao dosjee, Bosch
je pripalio cigaretu. Donovan je konano
izvukao jedan dosje i gurnuo stolicu
natrag do stola.
- Ugasi to sranje, Harry. Mrzim to.
Bosch baci cigaretu na linoleum, stane
na nju, a potom gurne opuak ispod
Donovanova stola. Donovan pone
pregledavati neke stranice to ih je
izvukao iz fascikla. Bosch je vidio da
svaka prikazuje tlocrt motelske sobe u
kojoj je pronaeno Mooreovo tijelo.
- Dakle, ovako - ree Donovan. - Otisci
u sobi slau se s Mooreovima. Svi.
Usporedio sam ih...
- To si ve rekao.
- Stiem do toga, stiem. Da vidimo,
imamo palac,etrnaest toaka, na
kundaku oruja. To je, pretpostavljam,
bilo odluujue,etrnaest.
Harry je znao da je potrebno samo pet
istih toaka na otisku prsta da bi se
identifikacija prihvatila na sudu.
Podudarnost uetrnaest toaka otiska na
oruju bilo je gotovo kao da imaju
fotografiju osobe koja dri puku.
- Zatim... da vidimo... imamo etiri
otiska koji se podudaraju u tri toke na
cijevima oruja. Mislim da su se ti otisci
nekako zamrljali kad mu je puka
izbijena iz ruku. Stoga ondje nemamo
nita posveisto.
- to je s okidaima?
- Ne. Nita na njima. Povukao je
okidae nonim palcem, a jo uvijek je
nosio
arapu, sjea se?
- to je s ostalim dijelovima sobe?
Vidio sam kako stavlja praak na
klimatizacijski ureaj.
- Da, ali na brojaniku nisam nita
naao. Mislili smo da je pojaao ureaj,
zna, kako bi usporio raspadanje. No
brojanik je bio ist. Plastian je i
hrapave povrine, pa ne vjerujem da
smo ondje mogli neto nai.
- to jo?
Donovan ponovno pogleda svoje
tablice.
- Imam otisak s njegove znake, kaiprst
i palac, pet i sedam toaka. Znaka se
nalazila na komodi zajedno s lisnicom.
Ali nita na lisnici. Samo mrlje. Na
pitolju na komodi naao sam samo
nekoliko mrlja, ali jasan palac na
naboju. Zatim, da vidimo, imam gotovo
cijelu aku, dlan, palac i tri prsta na
lijevim vratima ormaria ispod
umivaonika u kupaonici. Pretpostavljam
da se onamo oslonio dok se sputao na
pod. Kakav nain za odlazak,ovjee.
- Da. To je sve?
- Da. Ovaj, ne. Na novinama, na stolici
su se nalazile novine, naao sam veliki
otisak. Ponovno palac i tri prsta.
- Aahure?
- Samo mrlje. Nita nisam naao
naahurama.
- A na poruci?
- Nita.
- Je li tkogod provjerio rukopis?
- Pa, zapravo, poruka je bila tiskana. No
Sheehan je dao da je provjeri netko od
onih koji rade na sumnjivim
dokumentima. Rekao je da se slae.
Prije nekoliko mjeseci Moore je
napustio enu i preselio se u mjesto u
Los Felizu pod nazivom Vrela. Ispunio
je obrazac za promjenu adrese. Obrazac
se nalazio u osobnom dosjeu to ga je
Irving zgrabio. U svakom sluaju,
obrazac je takoer ispunjen tiskanim
slovima. Bilo je mnogo slinosti s
porukom. Zna, jednaka slova.
- to je sa samaricom? Je li netko uao
u trag serijskom broju?
- Broj je bio oturpijan i spaljen
kiselinom. Nikakva traga. Zna, Harry,
ne bih ti smio sve to govoriti. Mislim da
bismo morali...
Nije dovrio reenicu. Okrenuo je
stolicu prema ormariu za spise i poeo
spremati tablice.
- Gotovo sam zavrio,ovjee. to je s
putanjom zrna? Jesi li ti radio na tome?
Donovan zatvori i zakljua ladicu
ormaria i okrene se prema Boschu.
- Poeo sam. Nisam zavrio. Ali govori
o dvije usporedne cijevi,
dvostrukim
ahurama. To je putanja koja se odmah
iri. Rekao bih da je to mogao uiniti s
udaljenosti od petnaest centimetara i
dobiti onakav u inak. Tu nema nikakve
zagonetke.
Bosch kimne glavom, pogleda na sat i
ustane.
- Jo samo jedno pitanje.
- Neka bude. Ve sam ti toliko rekao da
se lako mogu nai u neobranom grou.
Hoe li paziti kako postupa s onim to
sam ti rekao?
- Svakako. Posljednje pitanje. Strani
otisci. Koliko si naao otisaka koji ne
pripadaju Mooreu?
- Nijedan. Pitao sam se hoe li to ikoga
zanimati.
Bosch ponovno sjedne. To nije imalo
smisla. Bosch je znao da je motelska
soba poput prostitutke. Svaka muterija
ostavi neto za sobom, neki svoj znak.
Nije vano ako se sobe urede i donekle
oiste nakon svakoga gosta. Uvijek
postoji neto, neki izdajniki znak. Harry
nije mogao prihvatitiinjenicu da je
svaka povrina to ju je Donovan
pregledao sadravala samo Mooreove
otiske prstiju.
- Kako to misli da nikoga nije
zanimalo?
- Mislim, nitko nita nije rekao. Rekao
sam Sheehanu i onom klipanu iz
Unutranjih koji ga slijedi naokolo.
Ponaali su se kao da im to ba nita ne
znai. Zna? Kao da su rekli: Vrlo
vano, dakle nije bilo drugih otisaka.
Valjda nikad ranije nisu imali ubojstvo u
motelskoj sobi. Sranje, mislio sam dau
skupljati otiske do ponoi. Ali naao
sam samo one o kojima sam ti rekao. To
je bila najistija motelska soba u kojoj
sam ikad traio otiske. elim rei,ak
sam upotrijebio i laser. Nita nisam
vidio, osim tragova brisanja na mjestima
gdje je soba oiena. A ako mene pita,
Harry, to nije mjesto u kojem uprava
previe brine o istoi.
- To si rekao Sheehanu, zar ne?
- Da, rekao sam mu kad sam zavrio.
Mislio sam, zna, budui da je bio
Boi, dae rei kako zabuavam i samo
se pokuavam vratiti kui, k obitelji. No
rekao sam im, a oni su samo rekli u redu,
to je sve, laku no, sretan Boi. Otiao
sam. Jebi ga.
Bosch je razmiljao o Sheehanu,
Chastainu i Irvingu. Sheehan je sposoban
istraitelj. No dok su ona dvojica stajala
nad njime, mogao je pogrijeiti. Poli su
u motelsku sobu sto posto sigurni da je
rije o samoubojstvu. Bosch bi uinio
isto.ak su nali i poruku. Nakon toga
vjerojatno bi bio potreban no u
Mooreovim leima da promijene
miljenje. Pomanjkanje drugih otisaka u
sobi, brisanje serijskog broja sa
samarice. Sve je to postotak njihove
uvjerenosti u samoubojstvo trebalo
smanjiti na pedeset posto. Ali sve to nije
imalo nikakva uinka na njihov
zakljuak. Harry se poeo pitati kakvi su
rezultati obdukcije, hoe li potvrditi
zakljuak da je rije o samoubojstvu.
Ponovno ustane, zahvali Donovanu na
informacijama i ode.
Spusti se stubama na drugi kat i ue u
prostorije OPU-a. Veina stolova
sloenih u tri reda bila je prazna, jer je
ve prolo pet sati. Sheehanov je stol u
skuenom prostoru Specijalne jedinice
za ubojstva takoer bio prazan. Ondje se
jo uvijek nalazilo nekoliko detektiva.
Kratko su ga pogledali, ali su se odmah
vratili svom poslu. Bosch ih nije
zanimao. On je bio simbol onoga to se
moe dogoditi, brzog naina na koji se
moe pasti.
- Je li Sheehan jo uvijek ovdje? - upita
deurnu detektivku koja je sjedila za
prijamnim pultom, odgovarala na
telefonske pozive, primala izvjetaje i
bavila se svim drugim glupostima.
- Za danas je gotov - rekla je ne diui
pogleda s rasporeda godinjih odmora
to ga je ispunjavala. - Prije nekoliko
minuta nazvao je iz ureda medicinskog
istraitelja i rekao da je pod ifrom
sedam do jutra.
- Ima li neki stol kojim se mogu koristiti
nekoliko minuta? Moram obaviti neke
telefonske razgovore.
Mrzio je to mora pitati za doputenje,
jer je osam godina radio u toj prostoriji.
- Samo izaberite - ree ena. Jo uvijek
ga nije pogledala. Bosch sjedne za stol
koji nije bio previe zatrpan papirima.
i
se dae ondje jo uvijek nekoga
zate

Nazvao je hollywoodsku postaju

nadaju
i. Javila se Karen Moshito, a Bosch
upita ima li koja poruka za njega.
- Samo jedna. Netko po imenu Sylvia.
Nije rekla prezime. Zabiljeio je broj i
osjetio kako mu se ubrzavaju otkucaji
bila.
- Jesi liuo za Moorea? - upita Karen.
- Misli na identifikaciju? Da,uo sam.
- Ne. Obdukcija je problematina. U
vijestima na radiju kau da obdukcija ne
moe dati konanu potvrdu o
samoubojstvu. Nikad nisamula da
pucanj iz samarice u lice nije konana
potvrda.
- Kad je to objavljeno?
- Malo prije sam to ula na radiopostaji
KFWB, u pet. Bosch spusti slualicu i
jo jednom pokua nazvati Porterov
broj. Opet nije bilo odgovora, a nikakva
automatska sekretarica nije preuzela
poziv. Harry se pitao nije li slomljeni
policajac ipak ondje, samo se
jednostavno ne javlja na telefon.
Zamislio je Portera kako sjedi s bocom
u kutu mrane sobe, bojei se da otvori
vrata ili da podigne telefonsku slualicu.
Pogleda broj to ga je zapisao kraj
imena Sylvia Moore. Pitao se je liula
za obdukciju. Vjerojatno je o tome rije.
Javila se nakon to je telefon tri puta
zazvonio.
- Gospodo Moore?
- Sylvia je.
- Ovdje Harry Bosch.
- Znam.
Vie nita nije rekla.
- Kako se drite?
- Mislim da sam dobro. Ja... nazvala
sam, jer vam samo elim zahvaliti. Zbog
naina kako ste se sino ponaali. Prema
meni.
- O, pa, niste... to je bilo...
- Znate li onu knjigu o kojoj sam vam
sino priala?
- Dugi oprotaj?
- Ondje je jo jedna reenica o kojoj
sam razmiljala. "Bijeli je vitez za mene
rijetkost kao i debeli pismonoa."
Pretpostavljam da u dananje vrijeme
ima mnogo debelih pismonoa. - Posve
tiho se nasmijala, gotovo kao i kad je
plakala. - Ali nema previe bijelih
vitezova. Vi ste to sino bili.
Bosch nije znao to bi rekao. Samo ju je
pokuao zamisliti na drugom kraju
utnje.
- Lijepo je od vas da to kaete. Ali ne
znam zasluujem li ja to. Katkad ne
vjerujem da me ono to moram
obavitiini vitezom.
Nekoliko su trenutaka razgovarali o
nevanim stvarima, a zatim su se
pozdravili. Bosch je spustio slualicu i
trenutak mirno sjedio, zurei u telefon i
razmiljajui o onome to je reeno i
onome to nije reeno. Tu neto postoji.
Neka veza. Neto vie od smrti njezina
mua. Vie nego samo sluaj. Postoji
veza meu njima.
Okrene stranice biljenice unazad na
kronoloki redoslijed to ga je ranije
zabiljeio.
9. studenog Dance uhien
13. studenog Jimmy Kapps mrtav
4. prosinca Susret izmeu Moorea i
Boscha
Poeo je dodavati druge datume
iinjenice,ak i one to se zasad naoko
nisu uklapale u cijelu sliku. No u sebi je
nosio snaan osjeaj da su njegovi
sluajevi povezani, a veza je Calexico
Moore. Nije se zaustavljao da bi
razmislio o redoslijedu kao cjelini sve
dok nije zavrio. Zatim ga je prouio i
shvatio da donekle dovodi u red misli
to su mu se motale glavom tijekom
posljednja dva dana.
1. studenog 9. studenog 9. studenog
BANG-ov izvjetaj- pokrie o crnom
ledu Rickard dobiva mig - od Jimmvja
Kappsa Dance uhien, sluaj odbaen
13. studenog Jimmy Kapps mrtav 4.
prosinca informacije
11. prosinca Susret izmeu Moorea i
Boscha - Moore zadrava za sebe
Moore dobiva SPD-ov saetak
18. prosinca
18. prosinca
19. prosinca
24. prosinca
25. prosinca
26. prosinca
26. prosinca Moore pronalazi tijelo -
Juan Neznanac #67 Porter dobiva sluaj
Juana Neznanca
Moore uzima sobu u Skrovitu -
samoubojstvo? Obdukcija Juana
Neznanca #67 - kukci? Otkriveno
Mooreovo tijelo
Porter se povlai iz posla
Mooreova obdukcija - nema potvrde?
Ali nije se mogao dugo usredotoiti na
popis, a da ne razmilja o Sylviji
Moore.
9.
Bosch je poao Ulicom Los Angeles
do Druge ulice, a zatim se zaputio
uzbrdo du Red Winda. Ispred St.
Vibiane vidio je skupinu otrcanih
beskunika kako izlazi iz crkve. Dan su
proveli spavajui u klupama, a sad idu u
misiju u Ulici Union na veeru. Dok je
prolazio kraj zgrade Timesa, pogledao
je gore na sat i vidio da je tono est.
Ukljuio je radio na KFWB kako bi
posluao vijesti. Mooreova obdukcija
bila je druga vijest, nakon izvjetaja o
tome kako je gradonaelnik postao
najnovija rtva u valu protesta oboljelih
od AIDS-a. Pogodio ga je balon pun
svinjske krvi dok je silazio bijelim
kamenim stubitem Gradske vijenice.
Grupa pod nazivom Cool AIDS preuzela
je odgovornost.
Iz mrtvozornikova ureda Okruga Los
Angeles saznajemo da se obdukcijom
policijskog narednika Calexica Moorea
nije moglo sa sigurnou potvrditi da je
policajac koji je radio na narkoticima
oduzeo sebi ivot. U meuvremenu,
policija je smrt slubeno proglasila
samoubojstvom. Tijelo
tridesetosmogodinjeg policajca na
Boi je naeno u sobi hollywoodskog
motela. Organi zakona i reda rekli su da
je mrtav ve tjedan dana, a umro je od
pucnja samaricom u lice. Na mjestu
dogaaja pronaena je posljednja
poruka, ali njezin sadraj nije otkriven
javnosti. Mooree biti pokopan u
ponedjeljak.
Bosch isklju i radio. Vijesti su
oito potekle s konferencije za tisak.
Pitao se to su mislili kad su rekli da
rezultati obdukcije nisu sa sigurnou
potvrdili da je rije o samoubojstvu. To
je bilo jedino zrnce prave vijesti u
cijelom izvjetaju.
Parkirao je uz plo nik ispred
Crvenog vjetra i uao u restoran, ali nije
vidio Teresu Corazon. Poao je u
toaletnu prostoriju i zapljusnuo lice
vodom. Morao bi se obrijati. Obrisao se
papirnatim ubrusom i pokuao rukom
zagladiti brkove i kovrdastu kosu.
Olabavio je kravatu, a zatim je dugo
stajao i zurio u svoj odraz. Vidio je onu
vrstuovjeka kome mnogi nee prii ako
ba ne moraju.
Kupio je paket cigareta u automatu
kraj vrata toaletne prostorije i ponovno
se osvrnuo naokolo, ali je jo uvijek nije
vidio. Priao je anku i naruio pivo
Anchor, a zatim je bocu odnio do
praznog stola blizu ulaznih vrata. Vjetar
se poeo puniti ljudima koji su dolazili s
posla. Ljudi u poslovnim odijelima i
haljinama. Bilo je mnogo kombinacija
starijih mukaraca i mlaih ena. Harry
je prepoznao nekoliko izvjestitelja iz
Timesa. Poeo je misliti da je Teresa
izabrala loe mjesto za sastanak, ako se
uope kani pojaviti. S obzirom na
dananju vijest o obdukciji, izvjestitelji
bi je mogli opaziti. Ispraznio je bocu i
iziao iz restorana.
Stajao je na hladnom ve ernjem
zraku na ploniku ispred restorana i
gledao prema tunelu u Drugoj ulici kad
je zauo automobilsku trubu, a jedan se
automobil zaustavio kraj njega.
Elektrini se prozor beumno spustio.
Teresa je stigla.
- Harry, ekaj me unutra. Samo u
potraiti mjesto za parkiranje. Oprosti
to kasnim.
Bosch se nagne kroz prozor.
- Ne znam. Unutra ima mnogo
izvjestitelja. Na radiju samuo o
Mooreovoj obdukciji. Ne znam eli li
riskirati da te gnjave.
Mogao je shvatiti razloge i za i protiv.
Ako se njezino ime pojavljuje u
novinama, poveavaju se izgledi da
naslov vritelj dunosti efa medicinskih
istraitelja prijee u ef. No ako kae
neto pogreno ili novinari izvrnu ono
to je rekla, lako bi se moglo dogoditi
da bude samo privremeni, ili jo gore,
bivi ef.
- Kamo moemo poi? - upita Teresa.
Harry otvori vrata automobila i sjedne
kraj nje.
- Jesi li gladna? Moemo poi do
Gorkoga ili u Smonicu.
- Da. Je li Gorki jo uvijek otvoren?
elim pojesti malo juhe. Trebalo im je
petnaest minuta da se provuku kroz gusti
promet do parkiralita osam blokova
dalje. U Gorkome su naruili krigle
domaeg ruskog piva, a Teresa je uzela
kokoju juhu s riom.
- Naporan dan, je li? - pone Bosch.
- O, da. Nisam ruala. Bila sam u
dvorani cijelih pet sati.
Bosch je elio uti neto o Mooreovoj
obdukciji, ali je znao da ne moe
jednostavno izvaliti pitanje. Morate je
navesti da sama poeli priati o tome.
- Kako si provela Boi? Jesi li se
pomirila s muem?
- Ni sluajno. To jednostavno ne ide.
Nikad se nije mogao pomiriti s onim to
radim, a sad kad bih mogla postati efica
medicinskih istraitelja jo mu je tee
prihvatitiinjenice. Otiao je na
Badnjak. Boi sam provela sama.
Danas sam kanila nazvati svoju
odvjetnicu i rei joj neka nastavi s
postupkom za razvod, ali nisam imala
vremena.
- Trebala si me nazvati. Ja sam proveo
Boi u drutvu prerijskog vuka.
- Ah! Zar je Timido jo uvijek u blizini?
- Da, jo uvijek dolazi s vremena na
vrijeme. Na drugoj strani usjeka bio je
poar. Mislim da ga je to prestrailo.
- Da,itala sam o tome. Imao si sree.

Bosch kimne glavom. On i Teresa

Corazon odravali su povremenu vezu
ve etiri mjeseca, a na svakom je susretu
dolazilo do ovakve povrne intimnosti.
Ta je veza odgovarala i njoj i njemu,
avrsto se temeljila na fizikim, a ne na
emotivnim potrebama i nikad ni u
jednome nije budila duboke strasti. Ona
se ranije te godine
razila s muem, profesorom na
Medicinskom fakultetu Kalifornijskog
sveu ilita i oito je izdvojila Harrvja
kao prikladnog partnera. No Bosch je
znao da je on samo privremeni izbor.
Sastajali su se tu i tamo, obino s
razmakom od nekoliko tjedana, a Harry
nije imao nita protiv toga da Teresa
bude inicijator svakog sastanka.
Gledao je kako saginje glavu, pue u
licu juhe, a potom je stavlja u usta.
Vidio je krike mrkve kako plutaju u
zdjeli. Imala je smee uvojke to su joj
se sputali na ramena. Rukom je
zabacivala vitice kose dok je puhala u
licu i jela. Koa joj je bila prirodno
smea, a lice je imalo eliptian oblik
naglaen visokim jagodicama. Pune je
usne namazala crvenim ruem, a na
obraze stavila vrlo malo rumenila. Znao
je da je srednjih tridesetih godina, ali je
nikad nije pitao koliko tono ima godina.
Na koncu je opazio njezine nokte. Bez
laka i kratko podrezane kako ne bi
probuili gumene rukavice, alat njezina
zvanja.
Dok je pio gusto pivo iz teke krigle,
pitao se je li to po etak jo jednog
intimnog susreta ili je doista dola samo
zato da mu ispria neto vano u vezi s
obdukcijskim rezultatima Juana
Neznanca #67.
- Dakle, sad mi treba drutvo za do
ek Nove godine - ree Teresa i podigne
pogled s juhe. - U to zuri?
- Samo te gledam. Treba ti drutvo, ima
ga. Proitao sam u novinama da Frank
Morgan svira u Catalini.
- Tko je on i to svira?
- Vidjete. Svidjete ti se.
- To je ionako bilo glupo pitanje. Ako se
tebi svia, onda sigurno svira saksofon.
Harry se nasmijei, vie sebi nego njoj.
Bilo mu je drago to e imati drutvo.
Samoa na Staru godinu vie mu je
smetala nego za Boi, Dan zahvalnosti
ili bilo koji drugi blagdan. Stara godina
je no za dez, a saksofon moe
djelovati pogubno na ovjeka koji je
sam.
Nasmijeila se i rekla:
- Harry, usamljene ene uz tebe se
osjeaju tako ugodno. Pomislio je na
Sylviju Moore sjetivi se njezina
alosnog osmijeha.
- Dakle - ree Teresa koja je po svemu
sudei osjetila da se on u mislima
udaljava. - Kladim se da te zanimaju
kukci u Juanu Neznancu #67.
- Najprije pojedi juhu.
- Ne, u redu je. Meni to ne smeta.
Zapravo, uvijek ogladnim nakon
napornog dana sjeckanja tijela.
Nasmijeila se.esto je tako govorila,
kao da prkosi onomeime zarauje za
ivot. Znao je da joj je jo uvijek stalo
do mua. Nije vano to govori. Bosch
je to
mogao razumjeti.
e nedostajati kad postane
stalni ef. Tadae sje

- Pa, nadam se da ti skalpeli ne

i proraune.
- Ne, ja bih bila aktivni ef. Obavljala
bih posebne obdukcije. Kao danas. No
nakon dananjega dana nisam sigurna
dae me ikad postaviti za stalnog efa.
Harry osjeti da je sad on u njoj
oslobodio ruan osjeaj i time je
opteretio. Sad je moda pravi trenutak.
- eli li razgovarati o tome?
- Ne. Hou rei da elim, ali ne smijem.
Imam povjerenja u tebe, ali mislim da to
zasad moram zadrati u tajnosti.
Kimnuo je glavom i na tome ostao, ali se
kanio vratiti na to i saznati to je polo
po zlu u Mooreovoj obdukciji. Izvadio
je biljenicu iz depa i stavio je na stol.
- Onda dobro, priaj mi o Juanu
Neznancu #67.
Gurnula je zdjelu juhe na kraj stola i
stavila u krilo konatu aktovku. Izvadila
je tanki smei fascikl i otvorila ga pred
sobom.
- U redu. Ovo je kopija pa je moe
zadrati kad zavrim s objanjavanjem.
Pregledala sam biljeke i sve ostalo to
je Salazar imao u ovom sluaju.
Pretpostavljam da zna, uzrok smrti bili
su viestruki udarci tupim predmetom po
glavi. Snani udarci frontalno,
parietalno, sfenoidno i supraorbitalno.
Dok je opisivala ozljede, dodirivala je
gornji dio ela, stranji dio glave, lijevu
sljepoonicu i rub lijevog oka. Nije
dizala pogled s papira.
- Svaki od tih udaraca bio je fatalan.
Bilo je drugih ozljeda, a to moe
kasnije pogledati. Ovaj, izvadio je
komadie drva iz dvije ozljede na
glavi.ini se da je rije o neemu poput
palice za bejzbol, ali ne tako iroko,
mislim. Strahoviti udarci, pa zato drim
da govorimo o neemu teem. Nije rije
o tapu. Neto vee. Drak pijuka,
lopate, neto kao... moda bilijarski
tap. No najvjerojatnije neto
nedovreno. Kao to sam rekla, Sally je
izvukao ivere iz rana. Nisam sigurna da
bi bilijarski tap uglaane i lakirane
povrine ostavio ivere.
Na trenutak je prouavala biljeke.
- Kao drugo, ne znam je li ti Porter
rekao, ali tijelo je najvjerojatnije
donijeto i baeno na to mjesto. Vrijeme
smrti je najmanje est sati prije
pronalaenja tijela. Sudei prema
kretanju u toj uliici i kroz stranja vrata
restorana, nije mogue da je tijelo ondje
lealo est sati, a da ga nitko nije
opazio. Jamano ga je netko onamo
bacio.
- Da, to sam vidio u njegovim
biljekama.
- Dobro.
Poela je prelistavati stranice. Kratko bi
pogledala fotografije s obdukcije i
odlagala ih u stranu.
- U redu, ovdje je. Jo nisu stigli
rezultati toksinih pretraga, ali boja krvi
i jetre kae nam da tu nee biti niega.
Samo nagaam, ili bolje reeno, Sally
nagaa, pa nas nemoj drati za rije.
Harry kimne glavom. Jo uvijek nije
nita zapisao. Pripalio je cigaretu, a njoj
to po svemu sudei nije smetalo. Nikad
se nije bunila, iako je jednom, kad je
promatrao obdukciju, ula iz susjedne
dvorane i pokazala mu pluno krilo
etrdesetgodinjaka koji je puio tri
kutije dnevno. Izgledalo je poput stare
crne cipele preko koje je preao kamion.
- No, kao to zna - nastavi Teresa - mi
rutinski uzimamo brisove i obavljamo
analizu sadraja eluca. Prvo, u usnom
vosku nali smo nekakvu smeu prainu.
Isto tako, nali smo je na kosi i ispod
noktiju.
Bosch pomisli na heroinski katran,
sastojak crnog leda.
- Heroin?
- Dobar pokuaj, ali nije.
- Samo smea praina.
Bosch je poeo zapisivati u svoju
biljenicu.
- Da, stavili smo malo te praine na
stakalca i poveali. Koliko mi moemo
odrediti, rije je o penici. Peninoj
praini. To je... oito se radi o
smrvljenoj penici.
- Kao itne pahuljice? Imao je itne
pahuljice u uima i na kosi? Konobar u
bijeloj koulji, s crnom leptir-kravatom,
tankim brkovima i strogim ruskim
izrazom lica priao je njihovom stolu i
pitao elimo li jo neto. Pogledao je
hrpu fotografija ispred Terese.
Fotografija na vrhu prikazivala je golog
Juana Neznanca #67 na stolu od
nehrajuegelika. Teresa je hitro
pokrije fasciklom, a Bosch narui jo
dva piva.ovjek se polako udalji od
stola.
- Misli na neku vrstu peninih
pahuljica? - ponovno upita Bosch. -
Poput praine na dnu kutije ili tako
neto?
- Ne ba tako. Ipak, zadri tu misao i
dopusti da nastavim. Svee doi na
svoje mjesto.
Bosch joj kretnjom ruke pokae neka
nastavi.
- U brisu nosa i sadraju eluca pojavile
su se dvije vrlo zanimljive stvari. To je
na neki nain razlog zbog kojeg volim
ovo to radim, iako drugi ljudi ne vole
da to radim. - Podigne pogled s papira i
nasmijei mu se. - U svakom sluaju, u
eluanom sadraju Salazar je
identificirao kavu i provakanu riu,
piletinu, papar, razliite zaine i
svinjsko crijevo. Da skratim, to je
chorizo, meksika kobasica. Crijevo
upotrijebljeno za ovojnicu kobasice
navodi me na pomisao da je rije o
nekoj vrsti domae kobasice, a ne
kobasice proizvedene u tvornici. To je
pojeo malo prije smrti. Gotovo da i nije
bilo razgradnje u elucu. Moda jeak
jeo kad je dolo do napada. elim rei,
grlo i usta bili suisti, ali je meu
zubima jo bilo ostataka hrane. Usput
reeno, sve su to bili njegovi zubi.
Uope nije popravljao zube, nikad.
Shvatio si daovjek nije bio odavde?
Bosch kimne glavom sjetivi se
Porterovih biljeki u kojima je pisalo da
je sva odjea Juana Neznanca #67
izraena u Meksiku. Nastavio je pisati u
biljenicu.
- U elucu se nalazilo jo i ovo - ree
Teresa.
Gurnula je polaroidnu fotografiju preko
stola. Prikazivala je ruiastoga kukca
kojemu je jedno krilo nedostajalo, a
drugo je bilo slomljeno. Djelovao je
vlano, to je zacijelo i bio s obzirom na
mjesto gdje su ga nali. Nalazio se u
staklenoj zdjelici za kulture kraj
novia od deset centi. Novi je bio
otprilike deset puta vei od kukca. Harry
opazi konobara koji je stajao na oko tri
metra od njihova stola drei dvije
krigle piva.ovjek podigne krigle i
upitno uzdigne obrve. Bosch mu znakom
pokae da se moe pribliiti. Konobar
spusti krigle na stol, kriom baci pogled
na fotografiju kukca, a zatim se urno
udalji. Harry gurne fotografiju i vrati je
Teresi.
- Dakle, to je to?
- Ttypetid - ree Teresa i nasmijei se.
- Uh, ba sam to kanio rei - ree Bosch.
Teresa se nasmije mojem pokuaju ale.
- To je vona muha, Harry.
Mediteranska vrsta. Maleni kukac koji
nanosi velike tete kalifornijskoj
proizvodnji agruma. Salazar se obratio
meni kako bismo zatraili miljenje
strunjaka jer nismo imali pojma to je
to. Jedan ga je istraitelj odnio na
Kalifornijsko sveuilite, entomologu
kojeg je Gary preporuio. On je otkrio o
kojem je kukcu rije.
Bosch je znao da je Gary njezin mu
kojie uskoro postati bivi. Kimnuo je
glavom, potvrujui ono to mu je
govorila, ali nije shvaao znaenje tog
otkria. Teresa ree:
- Prelazimo na brisove nosa. U redu,
bilo je jo penine praine, a tada smo
nali ovo.
Gurnula je jo jednu fotografiju preko
stola. To je takoer bila snimka zdjelice
za kulture u kojoj se nalazio novi.
Kraj novia se vidjela ruiastosmea
crta. To je bilo mnogo manje od muhe na
prvoj fotografiji, ali je Bosch vidio da
je i to neka vrsta kukca.
- A ovo? - upita.
- To je isto, kae moj entomolog. Samo
to je ovo podmladak. Ovo je liinka.
Ispreplela je prste i naslonila ruke na
stol, s laktovima prema van. Nasmijeila
se iekala.
- Ti ovo oboava, zar ne? - ree Bosch.
Ispio jeetvrtinu svoga piva. - U redu,
zainteresirala si me. to sve to znai?
- Pa, poznato ti je ono osnovno o vonoj
muhi, zar ne? Napada plodove agruma,
moe cijelu poljoprivrednu granu baciti
na koljena, priiniti milijunske tete,
nema naranina soka ujutro, i tako dalje,
i tako dalje, propast civilizacije kakvu
mi poznajemo. Je li tako?
Bosch kimne glavom, a ona nastavi,
govorei vrlo brzo.
- U redu,ini se da svake godine ovdje
imamo infestaciju, pustoenje
mediteranske vone muhe. Sigurna sam
da si vidio znakove upozorenja na
autocestama iliuo helikoptere koji nou
prskaju malationom.
- Zbog njih sanjam o Vijetnamu - ree
Harry.
- Zacijelo si takoer vidio iliitao o
pokretu protiv prskanja malationom.
Neki ljudi tvrde da truje ljude jednako
kao i te kukce. ele da se to prekine.
Dakle, to moe uiniti Ministarstvo
poljoprivrede? Pa, moe ubrzati drugi
postupak to ga primjenjuju za
unitavanje tih kukaca. Ministarstvo
poljoprivrede Sjedinjenih Drava i
Projekt za iskorjenjivanje mediteranske
vone muhe putaju milijarde sterilnih
vonih muha diljem june Kalifornije.
Milijune svakoga tjedna. Vidi,
zamiljeno je dae se one koje se ve
ondje nalaze pariti sa sterilnim
partnerima, a infestacijae s vremenom
nestati jere ih biti sve manje i manje.
To je stvar matematike, Harry. Kraj
problema, ako podruje uspiju zasititi s
dovoljno sterilnih muha.
Tu je zastala, ali Bosch jo uvijek nije
shvaao.
- Jao, sve je to doista fantastino,
Teresa. No hoe li nas dovesti do nekog
zakljuka ili samo...
- Dolazim do toga. Dolazim do toga.
Samo sluaj. Ti si detektiv. Detektivi bi
trebali znati sluati. Jednom si mi rekao
da se rjeavanje sluajeva umorstava
sastoji od poticanja ljudi da govore i od
sluanja. Pa, ja ti govorim.
Bosch podigne ruke, a ona nastavi.
- Muhe to ih rasprostire Ministarstvo
poljoprivrede oboje dok su u stadiju
liinke. Oboje ih u ruiasto kako bi
mogli pratiti njihovo kretanje ili brzo
odvojiti sterilne od nesterilnih muha kad
provjeravaju one malene zamke to ih
imaju na stablima narane ili drugdje.
Poto liinke oboje u ruiasto, ozrae
ih kako bi postale sterilne. Potom ih
putaju.
Harry kimne glavom. Poelo je zvuati
zanimljivo.
- Moj je entomolog pregledao dva
uzorka izvaena iz Juana Neznanca #67 i
evo to je otkrio. - Teresa pogleda neke
biljeke u fasciklu. - Odrasla muha
izvaena iz mrtvaeva eluca bila je
obojena u ruiasto i sterilizirana, enka.
U redu, u tome nema nieg neobinog.
Kao to sam rekla, putaju ih oko tristo
milijuna tjedno, milijarde tijekom cijele
godine, te seini vjerojatnim da je
naovjek mogao jednu sluajno
progutati ako je bio bilo gdje, recimo, u
junoj Kaliforniji.
- To suava podruje - ree Bosch. - to
je s drugim uzorkom?
- S liinkom je drukije. - Teresa se
ponovno nasmijei. - Dr. Braxton, to je
strunjak za kukce, kae da je liinka
obojena u ruiasto u skladu sa
zahtjevima Ministarstva poljoprivrede.
No jo nije bila ozraena, sterilizirana,
kad je ula u nos Juana Neznanca.
Maknula je ruke sa stola i spustila ih niz tijelo.
Zavrila je izvjetavanje o
injenicama. Dolo
je vrijeme za nagaanje, a ona je njemu
preputala prvi pokuaj.
- Dakle,ovjek u tijelu ima dvije
krepane muhe, jednu steriliziranu i jednu
nesteriliziranu - ree Bosch. - To me
dovodi do zakljuka da se na momak
malo prije
svoje smrti nalazio na mjestu gdje se te
muhe steriliziraju. Milijuni muha
naokolo.
Jedna ili dvije mogle su dospjeti u
njegovu hranu. Mogao je jednu udahnuti
kroz nos.
Neto tako.
Teresa kimne glavom.
- to je s peninom prainom? U uima
i na kosi?
- Penina praina je hrana, Harry.
Braxton je rekao da je to hrana koja se
koristi za uzgoj.
Bosch ree:
- Znai da moram otkriti gdje proizvode,
gdje uzgajaju te sterilne muhe. Moda
ondje neto znaju o Juanu Neznancu.
Zvui kao da je bio uzgajiva ili tako
neto. Teresa se nasmijei i ree:
- Zato me ne pita gdje ih uzgajaju?
- Gdje to rade, Teresa?
- Pa, trik je u tome da ih uzgajaju ondje
gdje su one ve dio prirodnog svijeta
kukaca ili okolia, te stoga nee biti
problema ako sluajno pobjegnu prije
nego to ih
se ozrai. Stoga Ministarstvo
poljoprivrede ima ugovore s
uzgajivaima na samo dva
mjesta; Havaji i Meksiko. Na Havajima
postoje tri uzgajivaa na Oahuu. U
Meksiku je
uzgajiva blizu Zihuateneja, a najvei od
svih pet nalazi se blizu...
- Mexicalija.
- Harry, kako si znao? Je li ti sve to ve
bilo poznato, a pustio si me...
- Samo sam pogodio. Slae se s neim
drugim naemu sam radio. Neobino ga
je pogledala, a Bosch je na trenutak
poalio to joj je pokvario
veselje. Ispio je svoje pivo i osvrnuo se
u potrazi za preosjetljivim konobarom.
10.
Odvezla ga je natrag do Crvenog
vjetra da uzme svoj automobil, a zatim
ga je slijedila do njegove kue u brdima.
Ona je ivjela u stanu u Hancock Parku,
to je bilo
-blie, ali je rekla da je u posljednje
vrijeme ondje provodila previe
vremena, te da eli imati priliku vidjeti
iliuti prerijskog vuka. Znao je da je
pravi razlog u tome to e se lake
izvui iz njegova stana nego njega pitati
da ode.
Me utim, to Boschu nije smetalo.
Zapravo se u njezinu stanu osjeao
neugodno. Previe ga je podsjeao na
ono to je Los Angeles postajao. To je
bilo potkrovlje naetvrtom katu s
pogledom na sredite grada u povijesnoj
rezidenciji pod nazivom Warfield.
Vanjski dio zgrade jo uvijek je bio
jednako lijep kao i onog dana 1911.
godine kad ju je dovrio George Allan
Hancock. Beaux arts arhitektura s
plavosivom fasadom od terakote.
George nije tedio novac zaraen
naftom, a s ulice je Warfield, sa svojim
ukrasima fleurs-de-lys i kartuama, to i
pokazivala. No Bosch je nalazio
zamjerke unutranjosti, sadanjoj
unutranjosti zgrade. Neka je japanska
tvrtka kupila zgradu prije nekoliko
godina i posve je poharala iznutra, a
potom je iznova izgradila, renovirala i
preuredila. Sruili su zidove u svim
stanovima, tako da je svaki stan postao
duga, sterilna prostorija s podom od
imitacije drva, ormariima od
nehrajuegelika i bezlinom
rasvjetom. Bosch je to smatrao samo
lijepom praznom ljuturom. Imao je
osjeaj da bi i George tako mislio.
U Harryjevoj su ku i razgovarali
dok je on na trijemu priredio maleni
rotilj na ugljen i stavio pei riblji file
to ga je kupio na Badnjak, a jo uvijek
je bio svje i dovoljno velik da bi se
mogao podijeliti. Teresa mu je rekla
dae Okruno povjerenstvo vjerojatno
prije Nove godine donijeti neformalnu
odluku o tome tko e biti ef medicinskih
istraitelja. Poelio joj je sreu, ali u
dubini due nije bio siguran misli li
doista tako. To je bio politiki poloaj,
tee morati balansirati na ici.emu se
uvaljivati u to? Promijenio je temu.
- Dakle, ako je taj ovjek, taj Juan
Neznanac, bio u Mexicaliju blizu mjesta
na kojem uzgajaju te vone muhe, to
misli, kako je njegovo tijelo dospjelo
ak ovamo?
- To nije moje podruje - ree Teresa.
Stajala je kraj ograde i zurila preko
Valleyja. Milijuni svjetiljki blistali su u
otrom, svjeem zraku. Prebacila je
njegovu jaknu preko ramena. Harry je
premazao ribu ananasovim umakom za
peenje i okrenuo je na drugu stranu.
- Ovdje kraj vatre je toplo - ree. Malo
se bavio ribom, a onda nastavi: - Mislim
daje razlog to to netko nije elio da se
provjerava posao tog kooperanta
Ministarstva poljoprivrede. Zna? Nisu
eljeli da se tijelo povee s tim mjestom.
Zato suovjekovo tijelo odvezli tako
daleko.
- Da, aliak do Los Angelesa?
- Moda su... pa, ne znam. To je doista
prilino daleko. Oboje su nekoliko
trenutaka utjeli i bavili se vlastitim
mislima.
Bosch jeuo i osjeao miris ananasa
kako cvri dok kaplje na ugljen.
- Kako se mrtvo tijelo moe
prokrijumariti preko granice? - upita
Bosch.
- O, mislim da su krijumarili i vee
stvari od toga. Nije li tako? Bosch kimne
glavom.
- Jesi li ikad bio ondje dolje, Harry, u
Mexicaliju?
- Samo sam proao onuda na putu za
Bahiu San Felipe gdje sam ljetos bio u
ribolovu. Nikad se nisam zaustavljao. A
ti?
- Nikada.
- Zna li kako se zove gradi odmah s
druge strane granice? Na naoj strani?
- Hm, hm.
- Calexico.
- ali se? Je li ondje...
- Da.
Riba je bila peena. Vilicom ju je
premjestio na tanjur i poklopcem pokrio
rotilj, te su uli u kuu. Posluio je ribu
sa panjolskom riom koju je zainio
meksikim zainom. Otvorio je bocu
crnog vina i natoio dvijeae. Krv
bogova. Nije imao bijelog vina. Kad je
sve stavio na stol, opazio je osmijeh na
njezinu licu.
- Mislila si da sam momak TV veera, je
li?
- Palo mi je na pamet. Ovo je vrlo
lijepo.
Kucnuli su se i u utnji poeli jesti.
Pohvalila ga je kao kuhara, ali je Bosch
znao da je riba malo presuha. Ponovno
su se prepustili leernomavrljanju.
Bosch je cijelo vrijeme traio priliku da
joj moe postaviti pitanje o Mooreovoj
obdukciji. Prigoda mu se ukazala tek
onda kad su zavrili s veerom.
- to e sada uiniti? - pitala je kad je
ubrus odloila na stol.
- Valjdau poistiti stol i vidjeti...
- Ne. Zna na to mislim. U sluaju
Juana Neznanca.
- Nisam siguran. elim ponovno
razgovarati s Porterom. I vjerojatno u
se raspitati u Ministarstvu
poljoprivrede. elio bih saznati vie o
tome kako te muhe dolaze ovamo iz
Meksika.
Teresa kimne glavom i ree:
- Javi mi ako eli razgovarati s
entomologom. To ti mogu srediti.
Promatrao ju je kad se na njezinu licu
ponovno pojavio odsutni izraz kakvog je
te veeriee opaao.
- to je s tobom? - upita Bosch. - to e
ti sada uiniti?
- Sim u vezi?
- U vezi s problemima povezanim s
Mooreovom obdukcijom.
- Zar je to tako oito?
Bosch ustane i pospremi stol. Teresa se
nije maknula od stola. Bosch ponovno
sjedne i natoi preostalo vino uae.
Zakljuio je dae joj neto morati dati
kako bi ona osjetila da je u redu ako i
ona njemu neto da za uzvrat.
- Sluaj me, Teresa. Mislim da bismo ti
i ja trebali razgovarati o svemu tome.
Mislim da ovdje imamo dvije istrage,
vjerojatno tri istrage, a sve bi mogle biti
dio istog sluaja. Poput razliitih bica
na istom kotau.
Podigla je pogled prema njemu,
zbunjena.
- Kakav sluaj? Oemu ti to govori?
- Znam da je sve ono to u sada rei
izvan tvoga djelokruga, ali mislim da to
mora znati kako bi ti pomoglo u
donoenju odluke. Promatrao sam te
cijelu veer, pa vidim da ima problem i
ne zna to bi trebala uiniti.
Oklijevao je pruajui joj priliku da ga
zaustavi. Nije to uinila. Ispriao joj je
sve o uhienju Marvina Dancea i o
povezanosti tog uhienja s umorstvom
Jimmvja Kappsa.
- Kad sam otkrio da je Kapps donosio
led s Havaja, obratio sam se Calu
Mooreu i pitao ga to mi moe rei o
crnom ledu. Zna, o konkurenciji. elio
sam znati odakle dolazi, gdje se
nabavlja, tko ga prodaje, sve to bi mi
moglo pomoi u otkrivanju ubojice
Jimmvja Kappsa. U svakom sluaju,
mislio sam da me Moore zavlai, rekao
je da nita ne zna, ali danas sam saznao
da je sastavljao dosje o crnom ledu.
Prikupljao je podatke za moj sluaj.
Nije mi rekao sve to zna, ali je
istodobno radio na prikupljanju
podataka o tome. A onda je nestao.
Danas sam dobio dosje. Unutra je bila
ceduljica na koju je napisao Za Harryja
Boscha.
- to je bilo tamo? U dosjeu.
- Mnogo toga. Ukljuujui obavjetajni
izvjetaj u kojem se kae da je glavni
izvor crnog leda vjerojatno ran u
Mexicaliju.
Zurila je u njega, ali nita nije rekla.
- A to nas dovodi do naeg Juana
Neznanca. Porter se povlai, a ja danas
dobivam sluaj. Prouio sam dosje, pa
pogodi tko je naao tijelo i iduega dana
nestao.
- Sranje - ree Teresa.
- Tono. Cal Moore. Ne znam to bi to
moglo znaiti. Ali on je policajac koji je
pronaao tijelo. Idueg je dana nestao.
Idueg tjedna pronaen je u motelskoj
sobi, navodno samoubojstvo. A iduega
dana, nakon to se o Mooreu
izvjetavalo u novinama i na televiziji,
Porter zove i kae: Znate to, momci,
meni je dosta. Zvui li tebi da je sve to
malo pretjerano?
Naglo je ustala i zaputila se do kliznih
vrata to se otvaraju na trijem. Zurila je
kroz staklo prema usjeku.
- Ti gadovi - ree. - Jednostavno ele
sve to zaboraviti. Jer bi to nekoga moglo
dovesti u neugodnu situaciju.
Bosch poe do nje.
- Mora nekome ispriati o tome. Reci
meni.
- Ne. Ne mogu. Ti meni sve ispriaj.
- Ispriao sam ti. Ima jo neto malo, ali
je sve prava zbrka. U dosjeu nije bilo
mnogo toga, osim podatka daje SPD
rekla Mooreu da crni led dolazi iz
Mexicalija. Po tome sam pogodio da se
radi o kooperantu za uzgoj vonih muha.
A zatim je tu i Moore. Odrastao je u
Calexicu i Mexicaliju. Shvaa? Ovdje
ima previe podudarnosti, a ja ne
vjerujem da je sve to sluajno.
Jo uvijek je bila okrenuta prema
vratima, a on je govorio njezinim
leima, ali je na staklu vidio odraz
njezina zabrinuta lica. Osjeao je miris
njezina parfema.
- Vanainjenica to se tie dosjea je to
da ga Moore nije drao u uredu niti u
stanu. Nalazio se ondje gdje ga netko iz
Unutranje kontrole ili iz OPU-a nee
nai. Kad su ga nali momci iz njegove
ekipe, ondje je bila ceduljica na kojoj je
pisalo da to treba dati meni. Razumije
li?
Zbunjeni izraz njezina lica odgovorio je
umjesto nje. Okrenula se i pola u
dnevni boravak. Sjela je u naslonja i
prola rukama kroz kosu. Harry je ostao
na nogama te je etkao pred njom.
- Zato je na ceduljici napisao da dosje
treba predati meni? Ceduljicu sigurno
nije uputio sam sebi. On je znao da
sastavlja dosje za mene. Dakle,
ceduljica je bila upuena nekome
drugom. A to nam to govori? Ili da je
znao dae se ubiti kad je to pisao, ili...
- Ili je znao dae biti ubijen - ree
Teresa. Bosch kimne glavom.
- Ili je, u najmanju ruku, znao da se u
neto previe duboko uvalio. Da se
naao u nevoljama. U opasnosti.
- Isuse - ree Teresa.
Harry joj prie i prui joj njenuau
vina. Sagne joj se sve do lica.
- Mora mi sve ispriati o obdukciji.
Neto nije u redu.uo sam onu glupavu
izjavu za tisak to su je objavili. Ne
moe se sa sigurnou potvrditi. Kakvo
je to sranje? Otkad to ne moe vidjeti je
li prasak samarice u lice nekoga ubio
ili nije? Dakle, reci mi, Teresa. Moemo
zajedno shvatiti to treba uiniti.
e mu
ispri

Teresa slegne ramenima i odmahne

glavom, ali je Harry znao da ati.
- Budui da nisam bila sto posto sigurna,
rekli su mi... Harry, ne smije otkriti
gdje si dobio te informacije. Ne
smije.
u to za rjeavanje
slu

- To se ne e vratiti do tebe. Budem

li morao, iskoristit
aja, ali neu otkriti da sam podatke
dobio od tebe. To ti obeavam.
- Rekli su mi neka ni s kim o tome ne
raspravljam, jer nisam bila sasvim
sigurna. Pomonik efa, Irving, onaj
arogantni klipan, tono je znao kako e
me srediti. Govorio je kako e Okruno
povjerenstvo uskoro odluivati o mojem
poloaju. Rekao je dae traiti efa
medicinskih istraitelja koji zna biti
diskretan. Spominjao je svoje prijatelje
u Povjerenstvu. Rado bih uzela skalpel...
- Zaboravi sve to. U to nisi bila sto
posto sigurna?
Ispila jeau. Tada mu je sve ispriala.
Rekla mu je da se obdukcija odvijala
rutinski, samo to ju je, osim dva
detektiva koji rade na sluaju, Sheehana
i Chastaina iz Odjela za unutranju
kontrolu, promatrao i efov pomonik
Irving. Rekla je da je bio nazoan i
laboratorijski tehniar koji je trebao
obaviti usporedbu otisaka prstiju.
- Raspadanje je uznapredovalo - ree
Teresa. - Morala sam skinuti vrhove
prstiju i poprskati ih kemijskim
sredstvom za stvrdnjavanje. Collins, moj
laboratorijski tehniar, tek je tada
mogao uzeti otiske. Odmah je ondje
obavio usporedbu, jer je Irving donio
karton sa sobom. Otisci su se slagali.
Bio je to doista Moore.
- to je sa zubima?
sjekuti

- To je bilo teko. Gotovo su svi bili

uniteni. Obavili smo usporedbu komada
a to je naen u kadi i zubnih kartona do
kojih je Irving doao. Mooreu su istili i
punili korijen zuba, a to se ondje
vidjelo. To se takoer slagalo.
Rekla je da je odmah im je utvrdila
identitet poela obdukciju i zakljuila
ono to je bilo oito: teta izazvana
samom iz dvocijevke bila je teka i
fatalna. Smrt je nastupila smjesta. No
dok je pregledavala ono to se odvojilo
od tijela, poela se pitati moe li
Mooreovu smrt proglasiti
samoubojstvom.
- Silina udarca imala je za
posljedicu kompletno pomaknu e
lubanje - ree Teresa. - A naravno,
obdukcijski protokol iziskuje pregled
svih vitalnih organa, ukljuujui i
mozak.
- Problem je bio u tome to je mozak
veim dijelom uniten uslijed iroke
putanje mnogobrojnih zrna.ini mi se da
su mi rekli kako sama pripada
samarici s dvije cijevi. To se moglo
vidjeti. Putanja projektila bila je vrlo
iroka. Bez obzira na to, veliki dio
frontalnog renja i pripadni dijelovi
lubanje ostali su uglavnom netaknuti,
iako odvojeni. Zna na to mislim?
Izvjetaj kae da je to sastavljeno u kadi.
Je li to... previe? Znam da si ga
poznavao.
- Ne ba tako dobro. Nastavi.
- Stoga sam pregledala taj dio, ali
zapravo nisam oekivala nita vie od
onoga to sam ve vidjela. No
pogrijeila sam. Vidjela sam tragove
izrazitog krvarenja u renju du ruba
lubanje.
Otpila je gutljaj iz njegove ae i
teko uzdahnula, kao da se bori s
demonima.
- Vidi, Harry, u tome je veliki jebeni
problem.
- Reci mi zato.
- Govori poput Irvinga. Reci mi zato.
Reci mi zato. Pa, trebalo bi biti oito.
Iz dva razloga. Prvo, nema tako
mnogo krvarenja u slu aju trenutne
smrti. U modanim ovojnicama nema
toliko krvarenja ako je mozak u djeliu
sekunde doslovce odvojen od tijela. No,
iako se o tome donekle moe
raspravljati, to moram priznati Irvingu,
drugi razlog uope nije podloan
raspravljanju. To krvarenje jasno
ukazuje na udarac u suprotan dio glave.
U to uope ne sumnjam.
Harry je u mislima na brzinu
ponovio ono to je nau io tijekom deset
godina promatranja obdukcija. Do takve
ozljede dolazi u sluaju snanog udarca
u suprotan dio glave. Mozak je zapravo
mekana smjesa slina eleu unutar
lubanje. Snaan udarac u lijevu
stranuesto je izazivao najvee
oteenje na desnoj strani, jer bi silina
udarca gurnula smjesu prema desnoj
strani lubanje. Harry je znao da je netko
morao udariti Moorea odostraga da bi
na prednjem dijelu mozga dolo do
krvarenja kakvo je Teresa opisala.
Pucanj iz samarice u lice to ne bi
uinio.
- Postoji li neki na in... - uutio je
jer nije bio siguran to eli pitati.
Odjednom je postao svjestan da njegovo
tijelo udi za cigaretom, pa je udario
novom kutijom o dlan.
- to se dogodilo? - pitao je dok je
otvarao kutiju.
- Pa, kad sam poela objanjavati, Irving
se sav uzvrpoljio i stalno je zapitkivao:
Jesi li sigurna? Je li to sto posto tono?
Ne donosimo li zakljuke napreac? i
tako dalje. Mislim da je sve bilo sasvim
jasno. Nije elio da to bude bilo to
drugo osim samoubojstva.im sam
postavila pitanje, on je poeo govoriti o
donoenju ishitrenih zakljuaka i potrebi
da postupamo oprezno. Govorio je da bi
ono do ega bi dovela istraga moglo
osramotiti policiju ako ne budemo
postupali polako, oprezno i pravilno. To
su bile njegove rijei. Magarac.
- Ne diraj lava dok spava - ree Bosch.
- Tako je. Zato sam im jasno i glasno
rekla da to ne
samoubojstvom. I tada... tada su me
nagovorili da ne kaem kako je rije
u
proglasiti
o ubojstvu.
Odatle ono da se ne moe sa
sigurno u potvrditi i tako dalje.
Kompromis. Zasad. Osjeam se kao da
sam neto skrivila. Ti nitkovi.
- Jednostavno e sve zatakati - ree
Bosch.
Nije to mogao shvatiti. Za takvo je
ponaanje zacijelo kriva istraga Odjela
za
unutranju kontrolu. Bez obzira u to se
Moore uvalio, Irving jamano vjeruje da
ga je
to navelo da se ubije ili da bude ubijen.
Ovako ili onako, Irving nije elio
otvarati tu
kutiju, a da najprije ne sazna to je u
njoj. Moda uope ne eli saznati. To je
Boschu
dalo do znanja da je sam. Bez obzira na
to to on otkrije, to e se zatakati ako se
obrati Irvingu i OPU. Dakle, ako kani
nastaviti istragu, Bosche to morati
uiniti na
svoju ruku.
- Znaju li oni da je Moore radio na
neemu za tebe? - upita Teresa.
- Sad ve sigurno znaju, ali vjerojatno
nisu znali kad su bili kod tebe. To
zacijelo nee nita znaiti.
- to je sa sluajem Juana Neznanca?
to je s tim da je Moore naao to tijelo.
- Ne znam to znaju o tome.
- to e uiniti?
- Ne znam. Nita ne znam. to e ti
uiniti?
Dugo je utjela, a potom je ustala i
prila mu. Privinula se uz njega i
poljubila
mu usne. apnula je:
- Hajde da neko vrijeme zaboravimo na
sve ovo.
i joj da ga vodi i
upu

Njoj je preputao inicijativu u vo

enju ljubavi, doputaju
uje, koristi njegovo tijelo onako kako
eli. Bili su zajedno dovoljno esto da
bi se osjeali ugodno i poznavali navike
onoga drugoga. Ve su proli stadije
radoznalosti ili nelagode. Na kraju ga je
ona zajahala, a on se, poduprt jastucima,
oslonio na uzglavlje. Glava joj se naglo
trgnula unatrag, a njezini su se podrezani
nokti bezbolno zabili u njegova prsa.
Nije ispustila ni glasa.
U mraku je podigao pogled i opazio
sjaj srebra na njezinim uima. Ispruio
je ruku i dotaknuo naunice, a potom je
pomilovao po vratu, ramenima i
dojkama. Koa joj je bila topla i vlana.
Njezino lagano ritmiko kretanje
povuklo ga je daleko, u prostor u koji
nita na svijetu nije moglo poi.
Dok su se oboje odmarali, a ona jo
uvijek bila sklup ana na njemu,
preplavio gaje osjeaj krivnje. Sjetio se
Sylvije Moore. ene koju je upoznao tek
prethodne veeri. Kako je ona mogla
ometati ovo? Ali jest. Pitao se odakle taj
osjeaj krivnje. Moda zbog onoga to
se jo nalazi pred njima.
U inilo mu se da u daljini iza
kueuje kratki, prodorni lave
prerijskog vuka. Teresa je podigla glavu
s njegovih prsa, a tada su obojeuli
usamljeno zavijanje ivotinje.
- Timido uo ju je kako tiho govori.
Harryja ponovno obuzme osje aj
krivnje. Razmiljao je o Teresi. Je li je
trikom naveo da mu sve ispria? Mislio
je da nije rije o tome. Moda je to ipak
krivnja zbog onoga to jo nije uinio.
Zbog onoga to je znao dae uiniti s
informacijama to ih je od nje dobio.
inilo se da Teresa zna da su
njegove misli daleko. Moda zbog
promjene otkucaja njegova srca,
neznatnog napinjanja njegovih miia.
- Nita - ree Teresa.
- to?
- Pitao si me to u uiniti. Nita. Neu
se vie uplitati u to sranje. Ako ele sve
zatakati, neka im bude.
Harry je u tom trenutku shvatio dae
Teresa biti dobar ef medicinskih
istraitelja Los Angeleskog okruga.
Osjetio je kako se u tami udaljava od
nje.
Teresa se otkotrlja s njega i sjedne na
rub kreveta. Zagleda se kroz prozor u
mjesec. Ostavili su razmaknute zavjese.
Prerijski vuk se jo jednom oglasi.
Boschu se uinilo dauje kako mu
negdje u daljini odgovara neki pas.
- Jesi li ti poput njega? - upita Teresa.
- Koga?
- Timida. Sam ondje vani u mranom
svijetu.
- Katkad. Svatko jest, s vremena na
vrijeme.
- Da, ali tebi se to svia, zar ne?
- Ne uvijek.
- Ne uvijek...
Razmislio je to bi mogao rei.
Pogrena rije i onae otii.
- ao mi je ako djelujem odsutno -
pokua Bosch. - Ima mnogo toga...
Nije zavrio reenicu. Ne postoji
opravdanje.
- Zar ti se doista svia ivjeti ovdje gore
u ovoj malenoj, samotnoj kui, a
prerijski ti je vuk jedini prijatelj?
Nije odgovorio. Lice Sylvije Moore
neobjanjivo mu se ponovno pojavilo u
mislima. No ovaj put nije imao osjeaj
krivnje. Volio je gledati njezino lice.
- Moram poi - ree Teresa. - Sutra me
oekuje naporan dan. Gledao je kako
gola odlazi u kupaonicu i usput uzima
torbicu s nonog ormaria. Sluao je
kako tee voda u tu kadi. Zamiljao ju
je ondje, kako uklanja sve njegove
tragove sa sebe, a potom se prska
parfemom to ga je uvijek nosila uza se
kako bi prikrila smrad koji se moda
zadrao na njoj od posla.
Otkotrljao se do ruba kreveta, gdje je na
podu leala hrpa njegove odjee, i
izvadio notes s telefonskim brojevima.
Birao je broj dok je u kupaonici jo
uvijek tekla voda. Javio mu se pospani
glas. Bila je gotovo pono.
- Ne zna tko je ovo i ja nikad nisam
razgovarao s tobom. Uslijedila je utnja
dok je osoba s druge strane shvatila
poruku.
- U redu, u redu. Shvaam. Razumijem.
- Postoji problem u vezi s obdukcijom
Cala Moorea.
- Sranje, znam to,ovjee. Ne moe se sa
sigurnou utvrditi. Ne mora me buditi
da bi...
- Ne, ne razumije. Brka obdukciju s
izjavom za tisak o obdukciji. To su dvije
razliite stvari. Razumije li sada?
- Da... Mislim da razumijem. Dakle,
uemu je problem?
- Pomonik efa policije i vriteljica
dunosti efa medicinskih istraitelja se
ne slau. Jedan kae samoubojstvo, a
drugi ubojstvo. Ne moe biti i jedno i
drugo. Mislim da se tako tumai ono to
su dali u izjavi za tisak.
Iz slualice se zauje tihi zviduk.
- Ovo je dobro. Ali zato bi policajci
eljeli zatakati ubojstvo, pogotovo ako
je rije o nekome iz njihovih redova?
elim rei, samoubojstvo ionako daje
lou sliku o policiji. Zato zatakati
umorstvo, osim ako to ne znai da
postoji neto...
- Tono - ree Bosch i spusti slualicu.
i
se runikom.
Uop

Minutu kasnije voda je prestala te i,

a Teresa je izila briu
e joj nije smetalo to tako gola ee
naokolo, a Harry je shvatio da mu
nedostaje taj stid. Na koncu bi ga
izgubile sve ene s kojima je imao vezu,
dok konano on njih ne bi izgubio.
Navukao je traperice i majicu dok se
ona odijevala. Nitko nije nita govorio.
Pogledala ga je sa slabanim osmijehom
na usnama, a tada ju je ispratio do
automobila.
- Dakle, vrijedi li jo uvijek
dogovor za Staru godinu? - pitala je
nakon to joj je otvorio vrata
automobila.
- Dabome - rekao je Bosch iako je znao
dae ona nazvati i uz neku ispriku
otkazati dogovor.
Podigla se na prste i poljubila ga u usne,
a zatim sjela za upravlja.
- Zbogom, Teresa - rekao je, ali ona je
ve zatvorila vrata.
Bila je pono kad se vratio u kuu.
Unutra se osjeao miris njezina parfema.
I njegova krivnja. Stavio je Mood Indigo
Franka Morgana na CD nosau zvuka i
nepomino stajao u dnevnom boravku,
samo tako, sluajui glazbu prve solo
izvedbe, skladbe pod nazivom Lullaby.
Bosch je pomislio da ne poznaje nita
iskrenije od zvuka saksofona.
11.
Spavanje nije dolazilo u obzir.
Bosch je to znao. Stajao je na trijemu,
promatrao sag satkan od svjetala i
dopustio da mu hladan zrak uvrsti kou
i odlunost. Prvi put u posljednjih
nekoliko mjeseci osjeao se jakim.
Ponovno je u lovu. Pustio je da mu sve
to zna o sluajevima proe kroz um i u
mislima jeinio popis ljudi s kojima
mora razgovarati i onoga to mora
obaviti.
Na vrhu se nalazio Lucius Porter,
slomljeni detektiv ije je povlaenje
dolo nekako previe na vrijeme,
previe podudarno da bi bilo sluajno.
Harry postane svjestan toga da ga ljuti i
sama pomisao na Portera. Ali i da mu je
neugodno. Neugodno to se izloio radi
njega kod Poundsa.
Poao je po svoj notes i jo jednom
nazvao Porterov broj. Nije o ekivao
dae mu se netko javiti, pa se nije
razoarao. Na Portera se, eto, mogao
osloniti barem to se toga tie. Provjerio
je adresu to ju je ranije zapisao i
krenuo da izie.
Voze i se nizbrdo nije susreo
nijedan automobil sve dok nije stigao do
Cahuenge. Krenuo je na sjever i kod
Barhama preao na hollywoodsku
autocestu. Autocesta je bila puna vozila,
ali se promet odvijao prilino brzo.
Automobili su se ravnomjerno kretali
prema sjeveru, glatka pokretna traka
automobilskih farova. Bosch je iznad
City Studija ugledao policijski
helikopter. Kruio je, a snop bijele
svjetlosti uperio prema dolje, na neko
mjesto zloina. Gotovo seinilo da je to
snop uzica koji letjelicu dri da ne bi
odletjela.
Grad mu je bio najdrai no u. No
je skrivala mnoge tuge. Grad bi nou
donekle utihnuo, ali bi na povrinu
izbijale duboke podzemne struje.
Vjerovao je da se u toj tamnoj struji
najslobodnije kree. U zatiti sjena.
Poput vozaa u limuzini, gledao je van,
ali nitko nije vidio tko je unutra.
Tama je odisala slu ajnou, u
modroj neonskoj noi bila je u igri
hirovitost sudbine. Sva sila naina da se
ivi. I da se umre.ovjek se mogao
voziti u stranjem dijelu crne limuzine
nekog studija, ili jednako lako u
stranjem dijelu mrtvozornikova plavoga
kombija. Buni pljesak bio je mogu
jednako kao i zujanje metka to ti u
mraku proleti kraj uha. Ta sluajnost. To
je Los Angeles.
Ima iznenadnih poara i iznenadnih
poplava, potresa, odrona. Ima ubojica
koji pucaju iz automobila u prolazu i
provalnika pod utjecajem droge. Pijanih
vozaa i zavoja na cestama. Ima
policajaca ubojica i ubojica policajaca.
Tu je i mu ene s kojom spava. A tu je
i ena. U svakom trenutku svake noi
ima ljudi koje netko siluje, zlostavlja,
osakauje. Ubija i voli. Uvijek ima
dojenadi na prsima majki. I, katkad,
dojene samo u kontejneru za smee.
Negdje.
Harry je u sjevernom Hollywoodu iziao
na Vanowen i zaputio se na istok prema
Burbanku. Potom je ponovno skrenuo na
sjever u podruje zaputenih stambenih
zgrada. Bosch je po grafitima vidio da tu
uglavnom ive Latinoamerikanci. Znao
je da Porter ve godinama ovdje ivi.
Jedino si je to mogao priutiti nakon
plaanja alimentacije i troenja na pie.
Skrenuo je u naselje prikolica Sretna
Dolina i naao Porterovu dvostruku
prikolicu na kraju Greenbriar prilaza.
Prikolica je bila u mraku. Iznad vrata
nije gorjelo svjetlo, a ispod parkirnog
mjesta natkrivenog aluminijskom ploom
nije bilo automobila. Bosch je neko
vrijeme sjedio u automobilu, puio i
promatrao.uo je zvukove mariachi
glazbe stoje dopirala iz jednog od
meksikih klubova na Lankershimu.
Uskoro je glazbu nadjaao zvuk
mlanjaka to je protutnjao iznad naselja
na putu za Zranu luku Burbank. Bosch
posegne u pretinac za rukavice i izvadi
konatu vreicu u kojoj se nalazila
baterijska svjetiljka i alat za obijanje
brave. Tada izie iz automobila.
Kad mu ni nakon treeg kucanja nitko
nije otvorio vrata, Harry otvori vreicu.
Provala u Porterov stan uope ga nije
uznemiravala. Porter je sudionik u ovoj
igri, nije neduan. Prema Boschovu
miljenju, Porter je izgubio pravo na
zatitu svoje privatnosti kad prema
njemu nije bio iskren, kad nije spomenuo
da je Moore bio taj koji je naao tijelo
Juana Neznanca #67. Sad e Bosch nai
Portera i pitati ga da mu kae neto o
tome.
Izvadio je minijaturnu baterijsku
svjetiljku i upalio je. Drao ju je u
ustima dok se saginjao da u bravu ugura
alat za provaljivanje. Trebalo mu je
samo nekoliko minuta da otvori vrata.
Kad je uao, Boscha je zapahnuo kiseli
zadah. Prepoznao ga je kao smrad
pijaneva znoja. Zazvao je Porterove
ime, ali nije dobio odgovora.
Dok se kretao prostorijama palio je
svjetlo. Gotovo na svakoj vodoravnoj
povrini nalazile su se prazneae.
Krevet nije bio namjeten, a plahte su
bile prljavobijele. Meuaama na
nonom ormariu nalazila se pepeljara
puna opuaka. Ondje je takoer bio
kipi sveca kojeg Bosch nije mogao
identificirati. U kupaonici kraj spavae
sobe kada je bila prljava,etkica za zube
na podu, a u kou za smee nalazila se
prazna boca viskija od tako skupe ili
tako jeftine vrste da Bosch nikad za nju
nijeuo. No pretpostavio je da je rije o
ovom posljednjem.
U kuhinji je naao jo jednu praznu bocu
u kanti za smee. Prljavo sue nalazilo
se po ormariima i u sudoperu. Otvorio
je hladnjak i ugledao jedino staklenku
senfa i kartonsku kutiju jaja. Porterovo
mjesto stanovanja uvelike je podsjealo
na svog vlasnika. Pokazivalo je nekakav
rubni ivot, ako se uope i moe nazvati
ivotom.
Vrativi se u dnevnu sobu, Bosch je sa
stola to se nalazio kraj utoga kaua
podigao uokvirenu fotografiju.
Prikazivala je neku enu. Ne ba previe
privlanu, osim moda Porteru. Biva
ena koju nije uspijevao preboljeti.
Moda. Harry je vratio fotografiju na
stol, i uto je zazvonio telefon.
Poao je za zvukom do spavae sobe.
Telefon se nalazio na podu kraj kreveta.
Podigao je slualicu nakon to je telefon
jedanaesti put zazvonio, priekao
trenutak i rekao glasom kao da se tek
probudio:
- Eh?
- Porter?
- Je.
Veza se prekinula. Nije upalilo. No je li
Bosch prepoznao glas? Pounds? Ne, nije
Pounds. Samo jedna izgovorena rije.
No ipak se osjeao naglasak. panjolski,
inilo mu se. Pohranio je podatak u
svom umu i ustao s kreveta. Nebom je
proao jo jedan zrakoplov, i prikolica
se zatresla. Vratio se u dnevnu sobu i
ondje povrno pretraio pisai stol s
jednom ladicom, iako je znao da nita
to bi mogao nai ne moe rijeiti
njegov trenutni problem: gdje je Porter?
Odlazei, Bosch je ugasio sva svjetla i
zakljuao ulazna vrata. Odluio je poeti
u sjevernom Hollywoodu i poi prema
jugu i sreditu grada. U svakom
policijskom podruju postoji nekoliko
barova u kojima se zadravaju policajci.
Iza dva u noi, kad su se zatvarali,
postojali su klubovi otvoreni cijelu no.
To su uglavnom mrane jame kamo ljudi
dolaze piti estoko i u tiini, kao da im
ivot o tome ovisi. To su ulina utoita,
mjesta na koja se odlazi da bi se
zaboravilo i oprostilo sebi. Bosch je
vjerovao dae u jednom od takvih
klubova nai Portera.
Poeo je s mjestom na Kittridgeu koje se
zvalo Papiga. No barmen, neko i sam
policajac, rekao je da Portera nije vidio
od Badnjaka. Zatim je otiao do 502 na
Lankerhimu i dalje u Saint's na
Cahuengi. Na tim su mjestima poznavali
Portera, ali te veeri nije bio ni u
jednom od tih barova.
Tako je to ilo do dva. Dotad je Bosch
ve stigao do Hollywooda. Sjedio je u
automobilu ispred Taneta i pokuavao se
sjetiti gdje se nalaze oblinji klubovi za
opijanje kad se oglasio njegov pager.
Pogledao je broj i nije ga prepoznao.
Vratio se u Tane kako bi se posluio
telefonom. U baru su se upalila svjetla
nakon to je birao broj. Posljednja
runda.
- Bosch?
- Da.
- Rickard je. Lo trenutak?
- Ne. U Tanetu sam.
- Do vraga,ovjee, onda si blizu.
- Za to? Naao si Dancea?
- Ne, ne ba. Nalazim se kraj ravea iza
Cahuenge i juno od Boulevarda. Nisam
mogao spavati, pa sam pomislio da bih
mogao u lov. Nema Dancea, ali drim na
oku jednog od njegovih prodavaa.
Jedan od onih kojeg imamo u dosjeu.
Zove se Kenvin Tyge.
Bosch se na trenutak zamisli. Sjeao se
imena. On je jedan od maloljetnika koje
je BANG ekipa zaustavila i provjerila, a
onda mu pokuala utjerati strah u kosti
kako bi se maknuo s ulice. Njegovo se
ime nalazilo na jednom od kartona u
dosjeu o ledu to ga je Moore ostavio za
sobom.
- to je rave?
- Tajni klub. Nalazi se u skladitu u koje
se ulazi iz ove uliice. Usputna zabava.
Digitalna glazba. Radite cijelu no, do
oko est ujutro. Sljedeie tjedan biti
negdje drugdje.
- Kako si ih naao?
- Lako ih je nai. Prodavaonice CD-a i
kaseta na Melroseu daju telefonske
brojeve. Nazove broj i stave te na
popis. Dvadeset dolara da bi uao.
Drogira se i plee do zore.
- Prodaje li crni led?
- Ne, prodaje shermane ispred
togumeza.
Sherman je cigareta umoena u tekui
PCP. Prodavala se za dvadeset dolara, a
onaj tko je popui cijelu je no pod
utjecajem aneoske praine. Tyge oito
vie ne radi za Dancea.
izvu

- Mislim da ga moemo uhititi - ree

Rickard. - Tada bismo iz njega mogli i
neto o Danceu. Mislim da je Dance
zbrisao, ali mali bi mogao znati kamo.
Ovisi o tebi. Ne znam koliko ti je
Dance vaan.
- Kamo eli da doem? - upita Bosch.
- Poi Boulevardom na zapad iim
prijee Cahuengu poi prvom uliicom
na jug. Onom uli icom koja prolazi
iza pornografskih prodavaonica. Mrana
je, ali vidjete plavu neonsku strelicu.
To je mjesto o kojem govorim. Ja sam
oko pola bloka sjeverno, u crvenoj
krntiji camaro. Registracija
Nevade.ekatu te. Moram smisliti neku
zamku kako bih ga uhvatio s tim sranjem
u rukama.
- Zna li gdje je teku ina?
- Znam. Dri je u pivskoj boci u
odvodnom jarku. Stalno ulazi i izlazi.
Dovodi van svoje muterije. Smislitu
neto dok ti stigne ovamo.
Bosch spusti slualicu i vrati se do
automobila. Trebalo mu je petnaest
minuta da stigne onamo. U uliici je
parkirao iza crvenoga camara. Vidio je
da se Rickard posve spustio na
vozaevu sjedalu.
- Ugodno ti jutro elim - re e
Rickard kad je Bosch kliznuo na
suvozaevo mjesto.
- I tebi. Je li na momak jo uvijek u
blizini?
- O, da.ini se da mu noas dobro ide.
Prodaje shermane kao da su posljednji
na svijetu. teta to mu moramo
pokvariti veselje.
Bosch pogleda niz mranu uliicu. U
intervalima plavog svjetla to ga je
bacala treptava neonska strelica vidio je
skupinu ljudi u tamnoj odjei pred
vratima to su vodila u skladite.
Povremeno su se vrata otvarala te bi
netko uao ili iziao. Kad su vrata bila
otvorena, mogao jeuti glazbu. Glasna,
techno-rock, estoki bas koji kao da je
potresao ulicu. Kad su mu se oi
priviknule na tamu, vidio je da ljudi vani
piju i pue, hlade se nakon plesa.
Nekolicina ih je drala napuhane balone.
Naginjali su se na haube automobile kraj
vrata, sisali iz balona, a zatim ih davali
dalje kao da je rije o jointu.
- Baloni su puni duinog oksida - ree
Rickard.
- Plina za smijanje?
- Tono. Prodaju ih na ovakvim
mjestima za pet dolara po balonu. Mogu
zaraditi nekoliko tisua po boci
ukradenoj iz bolnice ili kod zubara.
Jedna je djevojka pala s haube
automobila, a njezin balon odletio je u
mrak. Ostali su joj pomogli da ustane.
Bosch jeuo kako se vriskavo smiju.
- Je li to legalno?
- To nije toliko vano. Smije se
posjedovati jer se koristi u mnoge
zakonite svrhe. Ali je prekraj ako se
konzumira rekreativno. Meutim, mi se
uope time ne optereujemo. Ako netko
eli to udisati, a zatim pasti i razbiti
glavu, neka mu je. Zato bismo... eno ga
Mravi tinejder iziao je kroz vrata
skladita i poao prema automobilima
parkiranim du uliice.
- Gledaj kako e se sagnuti - ree
Rickard. Momak je nestao iza
automobila.
- Vidi, umae cigaretu. Sad e nekoliko
minutaekati da se malo osui i da
njegova muterija izie. Tadae obaviti
posao.
- eli li da ga zgrabimo?
- Ne. Ako ga uhvatimo samo s tom
jednom cigaretom, to nita ne znai. To
je osobna imovina. Ne bi ga zadraliak
ni preko noi. Moramo ga uhvatiti s
tekuim PCP-om ako ga elimo dobro
pritisnuti.
- Dakle, to emo uiniti?
- Ti se vrati u svoj automobil. elim da
se vrati na Cahuengu i doe u uliicu s
druge strane. Mislim dae se moi vie
pribliiti. Parkiraj, a zatim se pokuaj
to vie pribliiti kako bi mi bio
pojaanje. Jau doi s ove strane. U
prtljaniku imam neto stare odjee.
Neko sranje za maskiranje. Imam plan.
Bosch se tada vratio do capricea,
okrenuo ga i iziao iz uliice. Vozio je
oko bloka i priao s june strane. Naao
je mjesto ispred kontejnera za smee i
zaustavio automobil. Kad je vidio
pogrbljeni Rickardov lik kako se kree
niz uliicu, Harry je iziao i krenuo.
Pribliavali su se vratima skladita s
obje strane. No dok je Bosch ostao u
sjeni, Rickard je - sad odjeven u prljavu
maju i s vreicom prljavog rublja u ruci
- hodao sredinom uliice i pjevao. Zbog
buke to je dopirala iz skladita, Bosch
nije bio siguran, ali uinilo mu se da
pijanim glasom pjeva Kad mukarac
voli enu Percyja Sledgea.
Rickard je posve zaokupio pozornost
ljudi koji su stajali ispred vrata
skladita. Dvije drogirane djevojke
klicale su njegovom pjevanju. To je
omoguilo Boschu da prieetvrtom
automobilu od vrata i otprilike tri
automobila dalje od mjesta na kojem je
Tyge imao tekui PCP.
Kad je proao kraj tog mjesta, Rickard
je naglo prestao pjevati i ponaao se kao
da je upravo opazio neku dragocjenost.
Sagnuo se izmeu dva parkirana
automobila i uspravio se s pivskom
bocom u ruci. Ba ju je kanio spremiti u
svoju vreicu kad se momak hitro
provukao izmeu automobila i pograbio
bocu. Rickard je nije putao iz ruke i
okrenuo se tako da je momak bio leima
okrenut Boschu. Harry je poao
naprijed.
- To je moje,ovjee - vikne Rickard.
- Ja sam je ondje stavio, braco. Pusti je
prije nego se prolije.
- Idi nai svoju,ovjee. Ova ovdje je
moja.
- Pusti je!
- Siguran si da je tvoja?
- Moja je!
Bosch ga snano tresne odostrag. Pustio
je bocu i presavio se preko prtljanika
automobila. Bosch ga upravo prikuje
pritisnuvi mu podlakticom vrat. Boca je
ostala u Rickardovoj ruci. Nita se nije
prolilo.
- Pa, ako ti tako kae, valjda je tvoja -
ree policajac. - I valjda si zato uhien.
Bosch skine lisiine s pojasa, stavi ih
momku na ruke i povue ga s prtljanika.
Ostali su se poeli okupljati oko njih.
- Odjebite, ljudi - glasno e Rickard. -
Vratite se unutra i udiite svoj plin za
smijanje. Idite i ogluite. Ovo se vas ne
tie, osim ako ne elite s ovim momkom
poi uuzu.
Sagne se do Tygeova uha i ree:
- Tono, braco?
Kad se nitko u gomili nije pomaknuo,
Rickard prijetei korakne prema njima,
pa su se rasprili. Dvije su djevojke
potrale natrag u skladite. Glazba je
nadjaala Rickardov smijeh. Potom se
okrenuo i pograbio Tygea za ruku.
- Idemo. Harry, uzetemo tvoja kola.
Neko su se vrijeme vozili u tiini prema
postaji na Wilcoxu. Ranije nisu o tome
razgovarali, ali Harry je Rickardu kanio
prepustiti glavnu rije. Rickard se vozio
otraga, uz djeaka. Harry je u
retrovizoru vidio da ima masnu,
zaputenu smeu kosu to mu je padala
na ramena. Prije otprilike pet godina
trebalo mu je staviti aparat za zube, ali
Bosch je odmah vidio da djeak potjee
iz obitelji gdje takve stvari ne dolaze u
obzir. Imao je zlatnu naunicu i
nezainteresirani izraz lica. No zubi su
ono to je djelovalo na Boscha.
Iskrivljeni i izboeni, jasno su ukazivali
na oaj njegova ivota.
- Koliko ti je sada godina, Kenvine? -
upita Rickard. - I ne pokuavaj lagati.
Imamo dosje o tebi u postaji. Mogu
provjeriti.
- Osamnaest. I moe obrisati guzicu
dosjeom. Ba me briga.
- Opa! - klikne Rickard. -
Osamnaest.ini se da ovdje imamo
odraslu osobu, Harry. Nema dranja za
ruku do sudnice za maloljetnike.
Smjestitemo ovog momka u sedam
tisua, paemo vidjeti koliko e trebati
da osnuje dom s nekim od tekaa.
Veina policajaca i zloinaca tako zove
okruni zatvor, a naziv potjee od
telefonskog broja na koji se moe dobiti
informacije o kanjenicima, 555-7000.
Zatvor se nalazi u sreditu grada, a
sastoji se od etiri kata buke, mrnje i
nasilja iznad prostorija okrunog erifa.
Ondje svakoga dana nekoga izbodu.
Svakoga sata nekoga siluju. I nitko nikad
nita ne poduzima. Nikoga nije briga,
osim onoga kojeg siluju ili izbodu.
erifovi zamjenici koji ondje rade to
mjesto zovu NHI odjel. Nema humanih
individua. Bosch je znao daje Rickard
izabrao pravi nain ako eli neto
iscijediti iz momka.
- Uhvatili smo te na djelu, Kenvine -
ree Rickard. - Ovdje ima barem
pedeset grama. Imamo te pod optubom
za posjedovanje s namjerom prodaje.
Nadrapao si.
- Jebi se.
Momak je obje rijei izgovorio
sarkastino. Nije se kanio predati bez
borbe. Bosch je opazio da Rickard
zelenu bocu dri izvan automobila,
ispruivi je kroz prozor, kako pare ne
bi ispunile prostor i izazvale glavobolju.
- To nije lijepo, Kenvine. Pogotovo ako
se uzme u obzir da jeovjek koji vozi
spreman na pogodbu... No da sam to ja,
rado bih te pustio da sklapa nagodbe s
braom u sedam tisua. Dva dana ondje
i ve e brijati noge i etati naokolo u
ruiastom rublju to su ga umoili u
havajski pun.
- Odjebi, svinjo. Samo me dovedi do
telefona.
Vozili su se Sunsetom i pribliavali
Wilcoxu. Gotovo su stigli, a Rickard jo
nije stigao ni do onoga to su
eljeli.inilo se da se momak nee
pogaati, bez obzira
to ele od njega.
vrst, bijeli djeae, ali to
ne

- Dobite telefon kad to nama bude po

volji. Sad si
e potrajati. Unutra svakoga slome.
Vidjete. Osim ako nam ne eli
pomoi.
Samo elimo razgovarati s tvojim
prijateljem Danceom.
Bosch je skrenuo na Wilcox. Postaja je
bila udaljena dva bloka. Momak nita
nije rekao, a Rickard je dopustio da
utnja potraje jo jedan blok prije nego
to je
iznova pokuao.
- to kae, mali? Daj nam adresu.
Odmahu baciti ovo sranje. Nemoj biti
jedna od onih budala koje misle da ih
sedam tisua pretvara u mukarce. Kao
da je to
nekakav obred odrastanja. Nije tako,
mali. To je samo kraj puta. Zar to eli?
- elim da umre.
Bosch je skrenuo na prilaz to vodi do stranjeg
parkiralita postaje. Najprije
e morati ovdje
provesti postupak uhienja, registrirati
dokaze i potom odvesti momka u
sredite. Harry je znao da to moraju
provesti u djelo. Mali nije govorio.
Morali su mu pokazati da ne blefiraju.
12.
Bosch je ponovno po eo traiti
Portera tek uetiri ujutro. Dotad je ve
popio dvije alice kave u postaji, a treu
je ponio sa sobom. Opet je sjedio u
capriceu, sam, i kruio gradom.
Rickard se sloio da e on odvesti
Kenvina Tygea u sredite. Momak nita
nije rekao. Njegov se oklop od vrstog
odbacivanja, mrnje spram policajaca i
pogreno usmjerenog ponosa nije razbio.
U postaji je za Rickarda potreba da
slomi djeaka postala ivotnim zvanjem.
Obnovio je prijetnje i pitanja
gorljivou koja je uznemiravala
Boscha. Na koncu je rekao Rickardu
neka odustane. Rekao mu je neka upie
momka te dae kasnije ponovno
pokuati. Kad su izili iz prostorije za
ispitivanje, odluili su dae se u dva
poslije podne nai u sedam tisua. Tako
e momak imati oko deset sati vremena
da okusi veliku kuu, dovoljno za
donoenje odluke.
Sad je Bosch obilazio klubove za
opijanje, ranojutarnja sastajalita na
koja su "lanovi" donosili vlastite boce,
a naplaivao im se samo boravak. To je,
dakako, bila pljaka, a neki su klubovi
naplaivaliak ilanarinu. Ali neki ljudi
jednostavno nisu mogli piti sami kod
kue. A neki ljudi nisu ni imali doma.
Na semaforu na Sunsetu s desne
strane automobila prola je neka mrlja, a
neki se lik nagnuo nad haubu sa
suvozaeve strane. Bosch je nagonski
poao rukom prema pojasu i zamalo
ispustio kavu, ali je tada shvatio da
jeovjek poeo novinama brisati
vjetrobran.etiri i pol ujutro, a neki mu
beskunik isti vjetrobran. Loe.ovjek
je uspio samo zamrljati staklo. Bosch je
izvadio dolar iz depa i pruio
gaovjeku kroz prozor kad je zaobiao
automobil i priao vozaevoj strani.
Mahnuo mu je neka ode.
- Ne optereuj se time, partneru - ree,
iovjek se bez rijei udalji.
Bosch je krenuo dalje obilaze i
klubove u Echo Parku blizu Policijske
akademije, a zatim u kineskom dijelu
grada. Ni znaka Porteru. Presjekao je
hollywoodsku autocestu i stigao do
sredita, a kad je prolazio kraj zatvora,
sjeti se momka. Bite u sedmici, za
narkomane, gdje su kanjenici manje
neprijateljski raspoloeni. Vjerojatno e
biti u redu.
Vidio je kako veliki plavi kamioni
izlaze iz garae u Ulici Spring, iz zgrade
Timesa, i kreu s jutarnjim teretom
vijesti. Pokuao je u dva kluba blizu
Parker centra, a zatim u jednom klubu
blizuetvrti skitnica i alkoholiara. Sad
se ve naao na samome dnu,
pribliavao se kraju puta pa mu je
ponestajalo mjesta na kojima bi ga
mogao traiti.
Posljednje mjesto u koje je uao
zvalo se Poe's, a nalazilo se na Tre oj
aveniji blizuetvrti skitnica, Los
Angeles Timesa, St. Vibiane i staklenih
bankovnih tornjeva financijskog dijela
grada, gdje su se alkoholiari
proizvodili na veliko. Poe's je dobro
poslovao u jutarnjim satima, prije no to
bi sredite grada oivjelo od uurbanosti
i pohlepe.
Poe's se nalazio u prizemlju
predratne ku e bez dizala to ju je
Agencija za razvoj grada predvidjela za
ruenje. Nije bila sigurna u sluaju
potresa, a ojaavanje zidova kotalo bi
vie od vrijednosti cijele zgrade. Sluba
je kupila zgradu i kanila ju je sruiti, a
zatim izgraditi stambenu zgradu kojom bi
se stanari privukli u samo sredite
grada. No sve je to stalo. Druga gradska
agencija, Ured za ouvanje, elio je tu
zgradu. Neslubeno se znalo da je Ured
zgradu proglasio povijesnom
znamenitou i podnio je tubu kako bi
se sprijeilo ruenje. Ve su godinama
uspijevali otezati. Poe's je jo uvijek
radio.etiri kata iznad kluba bila su
prazna.
Iznutra je to mjesto bilo crna rupa s
duga kim, zakrivljenim ankom i bez
stolova. Poe's nije mjesto u kojem se
moe sjediti u separeu u drutvu
prijatelja. To je mjesto gdjeovjek pije
sam. Mjesto za efove slabih ivaca
kojima treba hrabrosti, za slomljene
policajce koji se ne mogu nositi s
usamljenou to su je unijeli u svoj
ivot, pisce koji vie ne mogu pisati i
sveenike koji vie ne mogu oprostiti ni
vlastite grijehe. To je mjesto na kojem
se opako pije, samo ako ovjek jo
uvijek ima zelenih. Treba platiti pet
dolara za stolac kraj anka i dolar
zaau leda to e ga staviti u svoj
viski. Sodu treba platiti tri dolara, ali
veina tih ljudi svoj lijek uzima uistom
obliku. Tako je jeftinije i konkretnije.
Govorilo se da klub Poe's nije dobio
ime po pjesniku, ve po openitoj
filozofiji klijentele: Piaj po svemu.
Iako je vani bilo mra no, ulazei u
Poe'sinilo ti se kao da stupa u nekakvu
peinu. To je Boscha podsjetilo na onaj
trenutak kad je u Vijetnamu prvi put
siao u tunel Vijetkonga. Sada je stajao
posve nepomino na vratima dok mu se
oi nisu priviknule na prigueno svjetlo,
pa je vidio crvenom koom presvueni
ank. Unutra se osjeao gori zadah nego
u Porterovoj prikolici. Barmen u
zguvanoj bijeloj koulji i raskopanom
crnom prsluku stajao je s desne strane, a
iza njega nalazili su se nizovi boca,
svaka s imenom vlasnika na sebi.
Crvena neonska svjetiljka prolazila je
iza boca i davala im sablasni sjaj.
Iz mraka sa svoje lijeve strane, Bosch
zauje:
- Sranje, Harry, to radi? Trai mene?
Okrenuo se i ugledao Portera koji je
tako sjedio za drugim krajem anka da
moe vidjeti svakoga tko ue prije nego
to pridolica ugleda njega. Harry mu
prie. Vidio jeau za viski ipred
Portera, a uz to do polovice punuau
vode i do treine punu bocu viskija. Na
anku su se takoer nalazileetiri
novanice, jedna od dvadeset dolara i tri
od jednog dolara, te kutija cigareta. Dok
je prilazio Porteru, Bosch osjeti kako u
njemu raste bijes.
- Da, traim tebe.
- to je bilo?
Bosch je znao da mora uiniti ono
zbogega je doao prije nego
suosjeanje
ublai njegov bijes. Naglo je spustio
Porterovu sportsku jaknu niz njegova
ramena tako da mu je stisnuo ruke uz
tijelo. Cigareta mu je pala na pod. Bosch
je ispruio ruku, izvukao pitolj iz
njegove futrole i stavio ga na ank.
- Zato ga jo uvijek nosi, Lou?
Povukao si se iz posla, sje a se? to
je, zar se boji ili tako neto?
- Harry, to se doga
Barmen je krenuo prema njima kako bi
pomogao
a? Zato to radi?
lanu svoga kluba, ali ga
Bosch odmjeri hladnim pogledom,
podigne ruku poput prometnog policajca
i re e:
- Smiri se. Ovo je privatno.
- Dabome da jest. Ovo je privatni klub,
a ti nisi
- U redu je, Tommy - progovori Porter. -
Poznajem ga. Ja
lan.
u to srediti.
Dva mukarca koji su sjedili
nekoliko stolaca dalje od Portera ustanu
i po u na dragi kraj anka ponijevi
svoje boce iae. Zamijenila su ih dva
druga pijanca. Promatrali su to se
dogaa. Ali nitko nije otiao, ne dok je
jo bilo pia u njihovim bocama, a jo
nije bilo est sati. Nemaju kamo otii.
Barovi se otvaraju tek u sedam, a sat ili
vie od sata moglo bi trajati cijelu
vjenost. Ne, nikamo oni ne idu. Tie
ljudi sjediti ondje i gledati kako netko
nekoga ubija ako doe do toga.
- Ma daj, Harry - ree Porter. -
Ohladi! Moemo razgovarati.
- Moemo li? Moemo li? Zato nisi
razgovarao kad sam te neki dan nazvao?
to je s Mooreom? Jesi li razgovarao s
Calom Mooreom?
- Gledaj, Harry...
Bosch ga je povukao sa stolca i
zabio mu lice u drvom obloeni zid. To
je bilo lake no to je Harry oekivao,
pa je ovaj snano udario u zid. Udarac
nosom zvuao je poput sladoleda to
pada na plonik. Bosch se nagnuo na
Porterova lea i pritisnuo ga uza zid.
- Nemoj ti meni "gledaj, Harry",
Porter. Izloio sam se za tebe, ovjee,
jer sam mislio da si... mislio sam da to
zasluuje. Sada znam, Porter.
Pogrijeio sam. Odustao si od sluaja
Juana Neznanca. elim znati zato.
elim znati to se dogaa.
Porteru je glas priguivao zid i
njegova vlastita krv.
- Harry, sranje, mislim da si mi slomio
nos - ree on. - Krvarim.
- Ne obraaj panju na to. to je s
Mooreom? Znam da je on prijavio ono
tijelo. Porter nekako vlano otpuhne kroz
nos, ali Bosch ga samo jo jae pritisne.
ovjek je zaudarao po kiselom zadahu
tijela, piu i cigaretama, a Bosch se
pitao koliko je dugo sjedio u klubu i
promatrao vrata.
- Sad u pozvati policiju - vikne
barmen. Stajao je i podigao slualicu
kako bi Bosch vidio da je to istinska
prijetnja, to dakako nije bila. Barmen je
znao da bi svi stolci za ankom ostali
prazni, jer bi pijanci naglo nestali. Nitko
ne bi ostao koga bi mogao prevariti kad
vraa novac ili tko ostavlja po etvrt
dolara.
Koriste i se tijelom kako bi Portera
drao pritisnutog uza zid, Bosch izvadi
svoju znaku i podigne je u zrak.
- Ja jesam policija. Gledaj svoja jebena
posla.
Barmen odmahne glavom, kao da eli
rei kako je alosno na to se svodi ovaj
fini posao, i vrati slualicu na telefon
kraj blagajne. Izjava da je Bosch
policajac imala je za posljedicu naglo
ispijanje pia i odlazak otprilike
polovice muterija. Vjerojatno postoje
nalozi za uhienje svakoga od ovih
muterija, pomisli Bosch.
Porter je poeo mrmljati, a Bosch
pomisli da ponovno plae, kao preko
telefona uetvrtak ujutro.
- Harry, ja... nisam mislio da
Bosch mu se ponovno zabije u lea i
zauje kako Porterovo
inim... imao sam...
elo udara o zid.
- Nemoj po injati to sranje sa
mnom, Porter. Brinuo si o sebi. To si
radio. I...
- Muno mi je. Pozlite mi.
- ... i sada, vjerovao ili ne, sada sam ja
jedini kojemu je doista stalo do tebe.
Jebeni idiote, samo mi reci to si uinio.
Samo mi ispriaj to si uinio i mi smo
kvit. To nee ii dalje od mene. Trai
svoju prijevremenu mirovinu zbog stresa
i ja vie nikad neu vidjeti tvoje lice.
Bosch je uo njegovo vlano disanje
uza zid. Gotovo kao da ga je mogao uti
kako misli.
- Siguran si, Harry?
- Nema drugog izbora. Ne pone li
govoriti, zavrite bez posla i bez
mirovine.
- On, ovaj... samo sam... ima krvi na
mojoj koulji. Unitena je. Bosch ga jae
pritisne.
- Dobro, dobro, dobro. Reiu ti,
reiu... samo sam mu uinio uslugu, to
je sve, a on zavrio u govnima. Kad sam
to uo, ja, ovaj, nisam se mogao vratiti u
ured, vidi. Nisam znao to se dogodilo.
elim rei, elim rei, oni... netko bi me
mogao traiti. Uplaio sam se, Harry.
Bojim se. Sjedim po barovima otkako
sam juer razgovarao s tobom. Smrdim
kao govno. A sad sva ova krv. Treba mi
ubrus. Mislim da su mi za petama.
Bosch je maknuo teinu s njega, ali mu
je jednom rukom pritisnuo lea tako da
se ne moe maknuti. Ispruio je drugu
ruku i sa anka uzeo aku malenih ubrusa
s hrpe kraj zdjele ibica. Pruio ih je
Porteru preko ramena, a poraeni je
policajac izvukao ruku iz rukava jakne i
uzeo ih. Okrenuo je glavu od zida i
pritisnuo ubruse na nos koji mu je
oticao. Harry je na njegovu licu ugledao
suze i okrenuo se na drugu stranu.
Vrata kluba su se uto otvorila, pa unutra
prodre rana siva svjetlost zore. Ondje je
stajao nekiovjek. Bilo je oito da se
privikava na tamu u baru, jednako kao
to je Bosch ranije uinio. Bosch je
vidio da je tamne puti i izrazito crne
kose. Tri tetovirane suze sputale su se
niz njegov obraz iz kuta lijevog oka.
Harry je znao da to nije ni bankar ni
odvjetnik kojemu treba dupli viski za
doruak kako bi poeo radni dan.
ovjek je oito bio s one strane zakona,
moda je skupljao novac od zatite za
Talijane ili Meksikance, a sad mu treba
neto za smirivanje.ovjekov se pogled
na koncu zaustavio na Boschu i Porteru,
a potom na Porterovu pitolju to se jo
uvijek nalazio na anku. Procijenio je
situaciju, a zatim mirno i bez rijei
iziao natrag na ulicu.
- Jebeno sjajno! - vikne barmen. -
Hoete li izii odavde, do vraga. Gubim
muterije. Obojica, nestanite odavde.
Postojao je natpis na kojem je pisalo
Toilet i strelica to je pokazivala niz
mrani hodnik s Boschove lijeve strane.
Gurnuo je Portera onamo. Skrenuli su za
ugao i uli u muki zahod, a ondje se
osjeao gori smrad nego oko Portera. U
uglu je stajalo vjedro sive vode i metla,
ali je pod pokriven napuklim ploicama
bio prljaviji nego voda. Gurnuo je
Portera prema umivaoniku.
- Oisti se - ree Bosch. - Kakva je to
bila usluga? Rekao si da si neto uinio
za Moorea. Priaj mi o tome.
Porter je promatrao svoj zamagljeni
odraz u komadu nehrajuegelika to su
ga vjerojatno ondje postavili kad je
upravi dojadilo mijenjati razbijena
zrcala.
- Ne prestaje krvariti, Harry. Mislim da
je slomljen.
- Zaboravi na nos. Reci mi to si uinio.
- Ja, ovaj... gledaj, on mi je samo rekao
da poznaje neke ljude koji bi bili
zahvalni kad mrtvac iza restorana ne bi
neko vrijeme bio identificiran. Samo
zavlai, rekao je, tjedan-dva. Kriste,
ionako se tijelo nije moglo identificirati.
Rekao je da mogu ubaciti otiske prstiju u
kompjutor, jer se isti nee nai. Rekao je
samo neka ne urim s time i dae se ti
ljudi, oni koje je poznavao, pobrinuti za
mene. Rekao je dau dobiti lijepi
boini dar. I tako sam, zna, proli
tjedan samo rutinski obavljao postupke.
Ionako nita ne bih otkrio. Ti to zna,
vidio si dosje.ovjek nije identificiran,
nema svjedoka, nema niega.
- Dakle, to te prestrailo? to se
dogodilo na Boi? Porter je ispuhao
nos u papirnate ubruse, a to mu je na oi
izmamilo nove suze.
- Jest, slomljen je. Ne mogu disati kroz
njega. Moram poi u bolnicu da mi ga
namjeste. U svakom sluaju... pa, za
Boi se nita nije dogodilo. U tome je
stvar. elim rei, Moore je nestao
gotovo tjedan dana ranije, a ja sam
postao prilino nervozan u vezi sa svim
tim. Na Boi Moore nije doao, nitko
nije. Tada, kad sam se vraao kui iz
Luckyja, moja susjeda iz oblinje
prikolice kae mi kako joj je istinski ao
zbog mrtvog policajca kojeg su nali.
Zahvalio sam joj, uao u prikolicu i
ukljuio radio.uo sam da je to Moore i
usrao se od straha, Harry. Doista.
Porter je namoio nekoliko ubrusa i
poeo brisati okrvavljenu koulju na
nain koji ga jeinio jadnijim no to je
bio. Bosch je tada opazio njegovu
praznu futrolu i sjetio se da je pitolj
ostavio na anku. Nije se elio vraati
po njega dok Porter govori.
- Vidi, znao sam da se Moore nije sam
ubio. Nije me briga to govore oni iz
Parkera. Znam da se nije tako ubio. Bio
je upleten u neto. Stoga sam zakljuio
da mi je dosta. Nazvao sam sindikat i
uzeo odvjetnika. Odlazim odavde,
Harry. Izlijeitu se i otii u Vegas, pa
moda potraiti posao u osiguranju
kockarnica. Ondje je Millie i moj
djeak. elim biti blizu njih.
Da, pomisli Bosch. I uvijek e se
osvrtati preko ramena.
- Ponovno krvari - ree. - Operi lice.
Idem po kavu. Odvestu te odavde.
Bosch poe prema vratima, ali ga Porter
zaustavi.
- Harry, hoe li se pobrinuti za mene
to se tie ovoga? Bosch se dugim
pogledom zagleda u njegovo ozlijeeno
lice I potom ree:
- Da, uinitu to budem mogao.
Vratio se do anka i dao znak barmenu
koji je stajao na sasvim suprotnom kraju
i puio.ovjek pedesetih godina, s
izblijedjelim plavim tetovaama to su
poput mrea pokrivale obje podlaktice,
nije se urio. Dotad je Bosch stavio
novanicu od deset dolara na ank.
- Daj mi dvije kave za van. Crne. Stavi
mnogo eera u jednu.
- Ve je i vrijeme da odete odavde. -
Barmen kimne prema novanici od deset
dolara. - Uzetu i za ubruse. Nisu
namijenjeni policajcima koji naokolo
mlate ljude. To bi trebalo biti dosta.
Moete to ostaviti na anku.
U plastine alice ulije kavu koja je
izgledala kao da se od Boia nalazi u
staklenom loncu. Bosch poe do
Porterova mjesta za ankom, pa uzme
pitolj i dvadeset tri dolara. Vratio se do
svoje novanice od deset dolara i
pripalio cigaretu.
Nesvjestan Boschova pogleda, barmen
je u obje kave stavio golemu koliinu
eera. Bosch nije reagirao. Nakon to
je na alice stavio plastine poklopce,
barmen ih je donio do Boscha i kucnuo
po jednom poklopcu, a na licu mu se
pojavio osmijeh od kojeg bi ena mogla
postati frigidna.
- Ovo je ona bez... hej, kakvo je ovo
sranje?
Deset dolara to ih je Bosch ranije
stavio na ank sad su postali jedan
dolar. Bosch ispuhne dim u barmenovo
lice, uzme kavu i ree:
- To je za kavu. Moe zaboraviti na
ubruse.
- Samo odjebi odavde! - ree barmen.
Potom se okrene i zaputi prema drugom
kraju anka gdje je nekoliko muterija
nestrpljivo dralo prazneae. Trebalo
im je jo leda da rashlade plazmu.
Bosch nogom gurne vrata zahoda, ali ne
ugleda Portera. Otvori vrata jedine
pregrade, ali on ni tu nije bio. Harry
izae iz prostorije i brzo gurne vrata
enskog zahoda. Od Portera ni traga.
Zaputio se hodnikom oko jo jednog ugla
i ugleda vrata s natpisom Exit. Vidio je
kapi krvi na podu. Poalivi to se
zabavio s barmenom i pitajui se hoe li
uspjeti ui u trag Porteru nazivajui
bolnice i klinike, bokom je gurnuo ipku
za otvaranje vrata. Otvorila su se samo
nekoliko centimetara. Neto ih je s druge
strane dralo zatvorenima.
Bosch je spustio kave na pod i cijelom
se teinom naslonio na vrata. Polako su
se otvorila. Progurao se van i vidio da
je netko gurnuo kontejner za smee na
vrata. Stajao je u uliici iza kluba, a
jutarnje svjetlo to je s istoka
zapljuskivalo ulicu djelovalo je
zasljepljujue.
U uliici se nalazila naputena toyota
bez kotaa, bez haube i bez jednih vrata.
Bilo je jo kontejnera, a vjetar je
naokolo nosio smee. I nigdje nije bilo
Portera. 13.
Bosch je sjedio za ankom u Smo
nici, pio kavu ieprkao po tanjuru jaja
sa slaninom,ekajui da zapue neki
drugi vjetar. Nije ni pokuao slijediti
Portera. Znao je da ne bi imao izgleda.
Svjestan da ga Bosch eli nai,ak i
takav policajac kakav je Porter, znao bi
izbjegavati mjesta na kojima bi ga Harry
mogao traiti. Zadravao bi se niz vjetar.
Harry je izvadio biljenicu i otvorio
je na mjestu s kronolokim popisom to
ga je prethodnog dana sastavio. Ali nije
se uspijevao usredotoiti. Bio je previe
potiten. Potiten stoga jer je Porter
pobjegao od njega, nije imao
povjerenja. Potiten stoga jer seinilo
jasnim da je Mooreova smrt povezana s
mrakom to se nalazi na rubovima
vidokruga svakoga policajca. Moore je
preao na drugu stranu. I to ga je ubilo.
Otkrio sam tko sam.
Ta poruka ga je takoer muila. Ako
Moore nije poinio samoubojstvo,
odakle se stvorila? To ga je navelo na
razmiljanje o onome to je Sylvia
Moore rekla o prolosti, o tome kako je
njezin mu upao u klopku to ju je sam
sebi postavio. Tada je pomislio da bi je
mogao nazvati i rei joj to je otkrio, ali
je odbacio tu ideju. Nije imao odgovore
na pitanja to bi ih zacijelo postavila.
Zato je Calexico Moore ubijen? Tko je
to uinio?
Bilo je malo iza osam sati. Bosch je
ostavio novac na pultu i iziao. Vani su
dva beskunika tresla alicama pred
njim, a on se ponaao kao da ih ne vidi.
Odvezao se do Parker centra i stigao na
parkiralite dovoljno rano da nae
mjesto. Najprije je pogledao u uredima
Odjela za pljake i umorstva na drugom
katu, ali Sheehan jo nije stigao. Potom
je otiao na trei kat u Odjel za bjegunce
kako bi uinio ono to je Porter trebao
uiniti da se nije dogovorio s Mooreom.
Taj se odjel takoer bavio nestalim
osobama, a Bosch je uvijek mislio da u
tome ima neega simbolinog. Veina
nestalih osoba bjeala je od neega, od
nekog dijela svog ivota.
Detektiv po imenu Capetillo, koji se
bavio nestalim osobama, pitao je
Boscha to mu treba, a Harry je zatraio
podatke o nestalim mukarcima latinskog
podrijetla za razdoblje od proteklih
deset dana. Capetillo ga je poveo do
svog stola i rekao mu neka sjedne dok on
poe po dosjee. Harry se osvrnuo
naokolo i pogled mu je pao na
fotografiju krupnog detektiva sa enom i
dvije djevojice. Obiteljskiovjek. Na
zidu iznad stola bio je zalijepljen poster
na kojem se reklamirala borba s
bikovima od prije dvije godine u areni
Tijuane. Imena estorice matadora bila
su napisana jedno ispod drugoga na
desnoj strani. Cijelu lijevu stranu
postera zauzimala je reprodukcija slike
matadora koji se okree zajedno s
pobjenjelim bikom i crvenim platem
vodi njegove rogove u stranu. Potpis
ispod slike je glasio: ElArte de la
Muleta.
- Klasina veronica.
Bosch se okrene. Capetillo se vratio, a u
ruci je drao tanki fascikl.
- Molim? - ree Bosch.
- Veronica. Znate li neto o corridi de
toros? Borbi s bikovima?
- Nikad nisam bio u areni.
- Velianstveno. Ja idem baremetiri
puta godinje. S time se nita ne moe
usporediti. Nogomet, koarka, nita.
Veronica je taj pokret.ovjek vjeto
udaljava rogove od sebe. U Meksiku se
borbe s bikovima zovu festival
hrabrosti, znate.
Bosch pogleda fascikl u detektivovoj
ruci. Capetillo ga otvori i prui Boschu
tanki snop papira.
- To je sve to imamo za posljednjih
deset dana - ree Capetillo. - Latini,
Meksikanci, mnogi ne prijavljuju
nestanke policiji. Veina jednostavno ne
vjeruje policiji. U mnogim sluajevima
kad se ljudi ne pojave, jednostavno
zakljuuju da su otili na jug. Mnogi su
ovdje ilegalno. Nee se obratiti policiji.
Bosch je za pet minuta pregledao papire.
Niti jedan opis nije odgovarao Juanu
Neznancu #67.
- to je s teleksima, upitima iz Meksika?
- Dakle, to je neto drugo. Slubenu
korespondenciju drimo odvojeno.
Mogao bih pogledati. Zato mi ne kaete
to traite?
- Slijedim jedan predosjeaj. Imam
neidentificirano tijelo. Mislim da
jeovjek doao odande, moda iz
Mexicalija. To je vie nagaanje nego
bilo to drugo.
- Priekajte - ree Capetillo i opet se
udalji.
Bosch je ponovno prouavao poster.
Opazio je da matadorovo lice ne
pokazuje ni najmanji znak neodlunosti
ili straha, samo usredotoenost na
rogove smrti. Oi borca s bikovima bile
su bezizraajne i mrtve poput oiju
morskoga psa. Capetillo se brzo vratio.
- Zgodan predosjeaj. U posljednja dva
tjedna primili smo tri izvjetaja. Svi
govore o ljudima meu kojima bi mogao
biti vaovjek, ali jedan vie od ostalih.
Mislim da imamo sree. - Pruio je
Boschu list papira i rekao: - Ovo je
juer stiglo iz konzulata u Ulici Olvera.
To je bila fotokopija teleksa to ga je u
konzulat poslao policajac Dravne
policije Carlos Aguila. Bosch je
prouavao pismo napisano na engleskom
jeziku.
Traim informacije u vezi s nestankom
Fernala Gutierrez-Llo-se, 55, najamni
radnik, Mexicali. Mjesto boravka,
nepoznato. Posljednji put vien: 17. 12.
- Mexicali. Opis: 170 centimetara, 66
kilograma. Smee oi, smea kosa, malo
prosijeda. Tetovaa na gornjem desnom
dijelu prsa (plava tinta, duh-simbol
barrija po imenu Grad izgubljenih dua)
Veza: Carlos Aguila, 57-20-13,
Mexicali, B. C.
Bosch jo jednom proita stranicu. Nije
bilo mnogo podataka, ali ipak dovoljno.
Fernal Gutierrez-Llosa nestao je iz
Mexicalija sedamnaestog, a rano idueg
jutra u Los Angelesu je pronaeno tijelo
Juana Neznanca #67. Bosch na brzinu
pogleda druge dvije stranice to ih je
Capetillo imao, ali govorile su o ljudima
koji su bili previe mladi da bi mogli
biti Juan Neznanac #67. Vratio se na
prvu stranicu. Tetovaa je glavni
pokazatelj.
- Mislim da je to ono pravo - ree. -
Mogu li dobiti kopiju?
- Dabome. elite li da ih nazovem tamo
dolje? Da se raspitam mogu li nam
poslati otiske prstiju?
ograni

- Ne, jo ne. Najprije elim

provjeriti nekoliko drugih stvari. -
Zapravo je elio iti Capetillovu
umijeanost samo na pomo to ju je
dosad dao.
- Ima jedna stvar - ree Bosch. - Znate li
to znai ovaj opis u kojem se
spominje Grad izgubljenih dua?
Ovo o tetovai.
- Da. U osnovi je tetovaa simbol
barrija. Fernal Gutierrez-Llo-sa ivio je
u
barriju Ciudad de los Personas
Perdidos, Grad izgubljenih dua. Mnogi
stanovnici
barrija ondje dolje to ine. Obiljeavaju
se. To je slino naim grafitima. Samo
to
dolje obiljeavaju sebe, a ne zidove.
Ondanja policija zna koja tetovaa
simbolizira
koji barrio. To je prilino esta pojava u
Mexicaliju. Kad uspostavite vezu s
Aguilom,
on vam to moe objasniti. Moda bi vam
mogao poslati fotografiju, ako vam je
potrebna.
Bosch je trenutak utio i pretvarao se da
iznovaita papir iz konzulata. Grad
izgubljenih dua, razmiljao je. Duh.
Preokretao je taj djeli informacija u
svojoj glavi
na nain na koji djeak preokree
lopticu za bejzbol to ju je sluajno
naao kako bi
vidio koliko je oteena. To ga je
podsjetilo na tetovau na Mooreovoj
ruci. Vrag s
aureolom. Je li to simbol nekog barrija u
Mexicaliju?
- Kaete da njihovi policajci znaju to
simboliziraju tetovae?
- Tako je. To je jedan od rijetkih
poslova to ih dobro obavljaju.
- Kako to mislite?
- Mislim, jeste li ikad bili ondje?
Slubeno? To je trei svijet,ovjee.
Policija,
ovaj, organi zakona i reda, vrlo su
primitivni prema naim mjerilima.
Zapravo me ne bi
iznenadilo da uope nemaju otisaka
prstiju togovjeka.udi me to su uope
neto
poslali ovamo u konzulat. Taj Aguila,
zacijelo je imao predosjeaj kao i vi.
Bosch je jo jednom pogledao poster na
zidu, zahvalio Capetillu na pomoi i
kopiji teleksa, a zatim otiao.
Uao je u dizalo i ondje ugledao
Sheehana. Kabina je bila krcata, a
Sheehan se
nalazio u stranjem dijelu, iza gomile
ljudi. Nisu razgovarali dok se nisu
iskrcali na
drugom katu.
- Hej, Frankie - ree Bosch. - Nisam
imao priliku razgovarati s tobom na
Boi.
- to radi ovdje, Harry?
-ekam tebe. Zacijelo kasni, ili se ovih
dana redovito javlja naetvrti kat? To
je bilo lagano bockanje. Naetvrtom se
katu nalazi Odjel za unutranju
kontrolu. Takoer je stavljao Sheehanu
do znanja da nagaa to se dogaa sa
sluajem
Moore. Budui da se Sheehan sputao
dizalom, dolazio je setvrog ili petog
kata. Ili iz
Unutranjih ili iz Irvingova ureda. A
moda i iz jednog i iz drugog.
- Nemoj se zajebavati sa mnom, Bosch.
Nisam bio u uredu jer sam jutros imao
posla, zahvaljujui igrama to ih ti voli
igrati.
- Kako to misli?
- Ne optereuj se time. Gledaj, ionako
mi se ne svia da te vide ovdje sa
mnom. Irving mi je dao tono odreene
upute kad je o tebi rije. Ti ne sudjeluje
u
ovoj istrazi. One veeri si nam
pomogao, ali to je bilo sve.
Nalazili su se u hodniku ispred ureda
OPU-a. Boschu se nije sviao
Sheehanov
ton. Nikad nije vidio da se Frankie tako
pokorava efovima.
- Ma daj, Frankie, poimo na kavu.
Moe mi rei to te mui.
- Nita me ne mui,ovjee. Zaboravlja
da sam radio s tobom. Znam kako
zagrize u neto i ne puta. Pa, govorim
ti kako stoje stvari. Bio si ondje one
veeri
kad smo ga nali. To je sve. Vrati se u
Hollywood.
Bosch korakne prema njemu i tihim
glasom re
- Ali obojica znamo da moja upletenost
ondje nije zavrila. I ne
e:
e zavriti
ondje. Dakle, ako osjea da to mora
uiniti, poi i reci Irvingu da sam ti ja to
rekao.
Sheehan je nekoliko sekundi zurio u
njega, a tada Bosch zapazi da njegove
odlunosti nestaje.
- Dobro, Harry, ui. Kasnijeu se kajati
zbog ovoga.
Poli su do Sheehanova stola, a Bosch je
privukao stolicu od jednog drugog stola.
Sheehan je skinuo kaput i stavio ga na
vjealicu kraj svog stola. Sjeo je,
namjestio futrolu na ramenu i prekriio
ruke. Tada ree:
- Zna li gdje sam bio cijelo jutro? U
uredu medicinskih istraitelja i
pokuavao se dogovoriti da se ovo
nekoliko sati ne daje u javnost.ini se
da je preko noi neto procurilo, a ve
jutros Irvinga nazivaju i govore da
prikrivamo umorstvo jednoga od naih
policajaca. Ti nita ne zna o svemu
tome, je li?
Harry ree:
- Jedino to znam je da sam razmiljao o
prizoru u motelu i o izjavi o obdukciji
koja ne moe sa sigurnou odrediti o
emu je rije, te vie ne vjerujem da je
rije o samoubojstvu.
- Ti nema to misliti. Ne radi na
sluaju. Sjea se? A to je s ovim?
Otvorio je ladicu i izvadio fascikl. To je
bio dosje o Zorrillu to mu ga je Rickard
prethodnoga dana pokazao.
- Nemoj me ni pokuati uvjeriti da to
ve nisi vidio. Jer bih ga tada mogao
odnijeti u laboratorij da potrae otiske
prstiju. Kladio bih se u dijafragmu moje
ene da bi nali tvoje otiske.
- Izgubio bi, Frankie.
- Onda bih imao jo djece. Ali ne bih
izgubio, Harry. Bosch je malo priekao
da se Sheehan smiri.
- Sve ovo drvlje i kamenje po meni kae
mi samo jedno: ni ti ne vjeruje da je
rije o samoubojstvu. Zato prestani s
glupostima.
- Ima pravo. Ne vjerujem. Ali za
vratom mi sjedi efov zamjenik, a doao
je na bistru ideju da mi zbog ovoga
natovari istragu Odjela za unutranju
kontrolu. Znai, to je kao da su mi obje
noge u vjedrima govana prije nego to
uope krenem.
- Kae da ne ele otkriti o emu je
rije?
- Ne, ne kaem to.
- to e rei Timesu?
- Poslije podnee se odrati tiskovna
konferencija. Irvinge se svima obratiti.
Reie kako postoji mogunost,
mogunost, da je rije o ubojstvu. Jebe
izjavu za Times. Tko je uope rekao da
Times stvara probleme?
- Pogodio sam, valjda.
- Da, budi oprezan, Bosch. Pogrijei li
tako s Irvingom, sprite ti guzicu. Rado
bi to uinio, s obzirom na tvoj rad i sve
to se dogaalo u prolosti. Ve mi je i
ovaj dosje problem. Rekao si Irvingu
daovjeka nisi poznavao, a sad imamo
dosje koji dokazuje da je neto kopao za
tebe.
Bosch shvati da je zaboravio ukloniti
ceduljicu to ju je Moore zalijepio na
fascikl.
- Reci Irvingu to god hoe. Misli li
da me briga? - Bosch pogleda dosje. to
misli?
- O ovom dosjeu? Nita ne mislim
glasno.
- Ma daj, Frankie, zamolio sam Moorea
da se raspita o tom ubojstvu povezanom
s drogom, a on zavrava u motelskoj
sobi s djeliima glave u kadi. To je bio
vrlo temeljito obavljen posao, tako
temeljito da u sobi nije pronaen nijedan
otisak koji pripada nekome drugome.
- Pa to ako je bilo temeljito i nema
drugih otisaka? U mojoj Knjizi neki ljudi
zasluuju ono to ih snae, zna?
Bosch je uoio pukotinu u Sheehanovoj
obrani. Namjerno ili ne, govorio je
Boschu da je Moore preao na drugu
stranu.
- Treba mi vie od toga - ree vrlo tihim
glasom. - Ti si pod optereenjem, ali ja
nisam. Ja sam slobodni agent i jau to
istjerati do kraja. Moore je moda
preao na drugu stranu, da, ali nitko ga
nije trebao tako srediti. Obojica to
znamo. Osim toga, postoje i druga tijela.
Harry je vidio da je to privuklo
Sheehanovu pozornost.
- Moemo se mijenjati - tiho e Bosch.
Sheehan ustane i ree:
- Da, idemo na tu kavu.
Pet minuta kasnije sjedili su za stolom u
kantini na prvom katu, a Bosch je priao
o Jimmyju Kappsu i Juanu Neznancu
#67. Ukratko je iznio veze izmeu
Moorea i Juana Neznanca, Juana
Neznanca i Mexicalija, Mexicalija i
Humberta Zorrilla, Zorilla i crnog leda,
crnog leda i Jimmyja Kappsa. Priao je i
priao. Sheehan nije postavljao pitanja i
nita nije biljeio sve dok Harry nije
zavrio.
- Dakle, to misli? - tada upita.
- Mislim isto to i ti - ree Bosch. - Da
je Moore preao na drugu stranu. Moda
je ovdje titio Zorrillove interese i
uvalio se tako duboko da se vie nije
mogao izvui. Jo uvijek ne znam kako
je sve to povezano, ali imam nekoliko
ideja kojima se poigravam. Mislim na
nekoliko stvari. Moda se elio izvui iz
toga, aovjek crnog leda ga je sredio.
Moda je radio na tom dosjeu, kanio mi
neto dati, pa su ga zato maknuli.
- Mogu
- Takoer postoji mogu
nosti.
nost da se proulo o istrazi to je
provodi tvoj partner Chastain, pa su
Moorea doivljavali kao opasnost i
maknuli ga.
Sheehan je oklijevao. Ovo je bio
trenutak istine. Bude li razgovarao o
istrazi Odjela za unutranju kontrolu,
prekrite toliko pravila dae ga
zauvijek maknuti iz OPU-a. Kao i
Harryja.
- Mogao bih stradati budem li
razgovarao o tome - re e Sheehan. -
Mogao bih zavriti kao ti, vani u kaljui.
- Sve je to kaljua,ovjee. Nije vano
jesi li na dnu ili na vrhu. Ipak pliva u
govnima.
Sheehan otpije gutljaj kave.
- Odjel za unutranju kontrolu primio je
dojavu, prije otprilike dva mjeseca, da
je Moore na neki nain umijean u
trgovinu na Boulevardu. Moda nudi
zatitu, moda neto dublje. to se toga
tie, dojava nije bila jasna.
- Prije dva mjeseca? - upita Bosch. - Zar
nita nisu nali? elim rei, Moore je za
to vrijeme i dalje radio na ulicama. Zar
nije bilo dovoljno podataka da ga se
barem stavi u ured?
- Gledaj, mora imati na umu da mi je
Irving za taj sluaj dodijelio Chastaina.
Ali ja nisam dobar s Chastainom. On ba
ne razgovara sa mnom. Samo mi je rekao
da je istraga tek poela kad je Moore
nestao. Nije imao nikakvih dokaza
kojima bi potvrdio ili odbacio ono to je
pisalo u dojavi.
- Zna li koliko se trudio oko toga?
- Pretpostavljam da se jako trudio. On je
iz Odjela za unutranju kontrolu. Uvijek
trai nekoga kome bi mogao oteti znaku.
A ovo je obeavalo neto vie od
prekraja u poslu. Ovo bi otilo u Ured
dravnog odvjetnika. Stoga
pretpostavljam da mu je bilo jako stalo.
Samo to nije nita naao. Moore je
zacijelo bio jako dobar.
Ne dovoljno dobar, pomisli Bosch.
Oito.
- Tko je poslao dojavu?
- To ti nije potrebno.
- Zna da jest. Ako kanim na ovome
raditi kao slobodnjak, moram znati to je
to.
Sheehan je oklijevao, ali predstava mu
ba nije uspjela.
- Bila je anonimna, pismo. No Chastain
je tvrdio da je to uinila supruga. Tako
je on zakljuio. Ona ga je prijavila.
- Kako moe biti tako siguran?
- Pojedinosti u pismu, bez obzira o emu
je rije, Chastain je rekao da je to
mogao znati samo netko tko mu je blizak.
Rekao mi je da to nije nita neobino.
Prijavuesto alje suprunik. No rekao
je da su takve prijave u veini sluajeva
lane. ena ili mu katkad e dojaviti
neto uemu nema ni zrnca istine, zna,
ako je u tijeku razvod ili tako neto,
samo da bi onog drugog zeznuli na
poslu. Zato je mnogo vremena proveo
provjeravajui je li i to takav sluaj. Jer
su se Moore i njegova ena razvodili.
Rekao je da ona to nikad nije priznala,
ali on je bio siguran daje ona poslala
dojavu. Samo to nikako nije mogao nai
dokaze koji bi potkrijepili ono to je u
dojavi pisalo.
Bosch je pomislio na Sylviju. Bio je
siguran da grijee.
- Jesi li razgovarao sa enom, rekao joj
da je identitet potvren?
- Ne, to je Irving sino uinio.
- Rekao joj je za obdukciju, o tome da
nije rije o samoubojstvu?
- Ne znam nita o tome. Vidi, ja nemam
priliku sjesti s Irvingom kao ti sa mnom i
pitati ga sve to mi padne na pamet.
Bosch je osjetio da Sheehan gubi
strpljenje.
- Samo jo nekoliko pitanja, Frankie. Je
li se Chastain usredotoio na crni led?
- Ne. Kad smo juer dobili ovaj tvoj
dosje, gotovo se usrao u gae. Imao sam
osjeaj da za cijelu tu stranu sluaja prvi
putuje. Nekako sam uivao u tome,
Harry. Ako se u svemu ovome u bilo
emu moe uivati.
- Pa, sad mu moe ispriati i sve ostalo
to sam ti rekao.
- Ni sluajno. Ovaj se razgovor nije
zbio. Moram pokuati sve to sloiti kao
da sam ja do toga doao prije nego bilo
to dam njemu.
Bosch je brzo razmiljao. to bi ga jo
mogao pitati?
- to je s porukom? Sada se taj dio ne
uklapa. Ako nije rije o samoubojstvu,
odakle se stvorila ta poruka?
- Da, u tome je problem. Zato smo
medicinskoj istraiteljici onako
zagoravali ivot. Koliko moemo
pretpostaviti, ili ju je cijelo vrijeme
drao u stranjemu depu, ili ga je
ubojica natjerao da to napie. Ne znam.
- Da. - Bosch trenutak razmisli. - Bi li ti
napisao takvu poruku da te netko kani
maknuti?
- Ne znam,ovjee. Ljudiine tota to
nikad ne bismo oekivali kad je u njih
uperen pitolj. Uvijek se nadaju da bi se
sve moglo okrenuti u njihovu korist.
Tako ja na to gledam.
Bosch kimne glavom. Ali nije znao slae
li se s time ili ne.
- Moram poi - ree Sheehan. - Javi mi
ako neto otkrije. Bosch kimne glavom,
a Sheehan ga ostavi za stolom na kojem
su se nalazile dvije alice kave.
Nekoliko trenutaka kasnije Sheehan se
vratio.
- Zna, nikad ti nisam rekao, ao mi je
zbog onoga to ti se dogodilo. Dobro bi
nam doao ovdje, Harry. Uvijek sam
tako mislio.
Bosch podigne pogled prema njemu.
- Da, Frankie. Hvala.
14.
isto

Centar projekta za istrebljenje

mediteranske vo ne muhe nalazi se na
rubu nog Los Angelesa, na cesti San
Fernando blizu Medicinskog centra u
kojem se nalazi i mrtvanica. Bosch je
doao u iskuenje da svrati i posjeti
Teresu, ali je zakljuio kako joj treba
dati vremena da se ohladi. Takoer je
zakljuio da je to kukavika odluka, ali
je nije promijenio. Samo je nastavio
vonju.
Centar projekta je nekada bio
okruna psihijatrijska bolnica-zatvor, ali
je prije mnogo godina zgrada prestala
sluiti toj svrsi. Presude Vrhovnog suda
uinile su praktiki nemoguim da
organi vlasti - u obliku policije -
skupljaju mentalne bolesnike s ulica i
dre ih radi promatranja i javne
sigurnosti. Bolnica-zatvor na cesti San
Fernando zatvorena je kad su se
psihijatrijski centri okruga spojili u
jedno.
Otad je zgrada koritena u
raznovrsne svrhe, izme u ostaloga i za
snimanje filma o ludnici opsjednutoj
duhovima, paak i kao privremena
mrtvanica kad je prije nekoliko godina
potres otetio zgradu Medicinskog
centra. Tijela su seuvala u dva kamiona
hlad-njae na parkiralitu. Zbog hitnosti
situacije, okruni administratori morali
su uzeti prve kamione koji su im dopali
aka. Na jednome su se koile rijei:
ivi jastozi iz Mainea! Bosch se sjeao
da je o tomeitao u rubrici Timesa pod
naslovom Samo u Los Angelesu.
Na ulazu se nalazila straarnica u
kojoj je radio dravni policajac. Bosch
je spustio staklo na prozoru, pokazao mu
znaku i pitao ga tko je glavni
istrebljiva vone muhe.ovjek ga je
uputio do parkiralita i ulaza za uredske
prostorije.
Na vratima uredskih prostorija jo
uvijek je pisalo Zabranjen ulaz
pacijentima bez pratnje. Bosch je uao i
zaputio se hodnikom, a usput je kimnuo
glavom jo jednom policajcu kraj kojega
je proao. Stigao je do tajniina stola
gdje je ponovno pokazao svoju znaku
eni koja je ondje sjedila. Zatraio je
susret s glavnim entomologom. Hitro je
nekoga nazvala, a zatim povela Harrvja
u oblinji ured i upoznala ga sovjekom
po imenu Roland Edson. Tajnica se
zadrala uz vrata, okirana izraza lica,
dok joj Edson konano nije rekao da je
vie ne treba.
Kad su ostali sami u uredu, Edson ree:
- Ja zara ujem za ivot ubijanjem
muha, a ne ljudi, detektive. Je li ovo
ozbiljan posjet?
Edson se glasno nasmijao, a Bosch se iz
pristojnosti osmjehnuo. Edson je bio
malenovjek u bijeloj koulji kratkih
rukava i svijetlozelenoj kravati.elavo
tjeme bilo je posuto pjegicama od sunca
i oiljcima. Nosio je debele naoale bez
okvira koje su uveavale njegove oi
iinile ga pomalo slinim njegovu
plijenu. Podreeni su ga zacijelo iza
lea zvali Muha.
Bosch je objasnio da radi na sluaju
ubojstva, ali Edsonu ne smije govoriti o
pojedinostima, jer je istraga vrlo
povjerljive prirode. Upozorio ga je da
bi moglo doi jo istraitelja s novim
pitanjima. Zamolio ga je za nekoliko
openitih informacija o uzgoju i
transportu sterilnih vonih muha,
nadajui se dae traenje strunog
miljenja pomoi da se birokrat otvori.
Edson mu je dao mnogo istih informacija
to ih je ve uo od Terese Corazon, ali
se Bosch ponaao kao da mu je sve to
novo, pa je zapisivao u svoju biljenicu.
- Ovdje je primjerak, detektive - ree
Edson i podigne pritiskiva za papir.
Bio je u obliku staklene kocke u kojoj je
zauvijek uhvaena vona muha, poput
pretpovijesnog mrava uhvaenog u
jantaru.
Bosch je kimnuo glavom i skrenuo
razgovor posebno na Mexicali.
Entomolog je rekao da imaju ugovor s
kompanijom EnviroBreed. Rekao je da
EnviroBreed svakog tjedna u Centar za
istrebljenje alje u prosjeku trideset
milijuna muha.
- Kako dolaze ovamo? - upita Bosch.
- U stadiju pupe, dabome.
- Dabome. No moje je pitanje kako?
- To je stadij u kojem se kukac ne hrani,
nepomian je. Mi to zovemo stadijem
transformacije iz liinke u odrasla
kukca. Sve prilino dobro funkcionira,
jer je to idealno vrijeme za transport.
Dolaze u inkubatorima, ako ba elite
znati. Mi ih zovemo ambijentnim
kutijama. I tada, dakako, odmah nakon
to stignu ovamo metamorfoza zavrava
i muhe su spremne da ih pustimo kao
odrasle.
- Dakle, kad stignu ovamo, ve su
obojene i ozraene?
- Tako je. Rekao sam to.
- I nalaze se u stadiju pupe, a ne li
- Na latinskom larvae, a to je mnoina,
detektive, ali da, to je u biti to
inke?
no.
To sam takoer rekao.
Bosch je po eo misliti da je Edson
u biti nametljivi klipan. Bio je siguran
da ga ovdje zovu Muhom.
- U redu - ree Harry. - Dakle, to ako
ovdje u Los Angelesu ja pronaem
larvae, zapravo jednu liinku, koja je
bila obojena, ali ne i ozraena? Je li to
mogue?
Edson je na trenutak uutio. Nije elio
prebrzo odgovoriti i pogrijeiti. Bosch
je stekao dojam da je on tip ovjeka koji
svake veeri na televiziji gleda kviz i
vie odgovore prije natjecatelja,ak i
onda kad je sam.
- Pa, detektive, sve je mogue. Meutim,
rekao bih da je primjer to ga vi
navodite jako malo vjerojatan. Kao to
sam rekao, nai opskrbljivai alju
pakete pupa kroz stroj za ozraivanje
prije nego ih transportiraju ovamo. U tim
paketimaesto nalazimo liinke
pomijeane s pupama jer bi openito
bilo nemogue odvojiti jedno od
drugoga. Ali ti primjerci liinka proli
su isto ozraivanje kao i pupe. Dakle,
ne, mislim da nije mogue.
- Znai, ako imam osobu uijem se tijelu
nalazi samo jedna pupa, obojena ali ne i
ozraena, ta osoba ne bi mogla biti
odavde, tono?
- Da, tako bi glasio moj odgovor.
- Bi?
- Da, detektive, tako glasi moj odgovor.
- Odakle bi onda mogla biti ta osoba?
Edson malo razmisli o tome. Krajem
olovke na kojem se nalazila gumica
gurne naoale uz hrbat nosa.
- Pretpostavljam da je ta osoba mrtva
budui da ste vi detektiv koji radi na
ubojstvima, a oito ne moete to pitanje
postaviti onome o kome je rije.
- Trebali biste sudjelovati u kvizu,
gospodine Edsone.
- Dr. Edson. U svakom sluaju, nemam
nikakvu ideju o tome gdje je ta osoba
mogla pokupiti uzorak o kojem govorite.
- Mogao je biti iz jednog od uzgajalita
to ste ih spomenuli, dolje u Meksiku ili
na Havajima, zar ne?
- Da, to je mogunost. Jedna od njih.
- Koja je druga?
- Pa, gospodine Bosch, vidjeli ste kakvo
osiguranje ovdje imamo. Otvoreno
reeno, ima ljudi kojima se ne svia ovo
to inimo. Neki ekstremisti vjeruju da
se sve mora odvijati na prirodni nain.
Ako mediteranska vona muha dolazi u
junu Kaliforniju, tko smo mi da je
pokuavamo unititi? Neki ljudi vjeruju
da se ne bismo smjeli baviti ovim
poslom. Bilo je prijetnji od nekih
skupina. Anonimnih, ali ipak prijetnji
dae uzgajati nesterilne vone muhe i
putati ih na slobodu te tako izazvati
masovnu infestaciju. Dakle, ako bih to
kanio uiniti, ja bih moda obojio muhe
kako bih zbunio protivnika.
Edson je bio zadovoljan svojim
zakljuivanjem. Ali Bosch u to nije
vjerovao. Nije se slagalo sinjenicama.
No kimnuo je glavom pokazujui Edsonu
dae razmisliti o tome. Potom ree:
- Recite mi, kako te poiljke stiu od
uzgajivaa ovamo? Na primjer, kako
dolaze iz uzgajalita u Mexicaliju s
kojim suraujete?
Edson je rekao da se u uzgajalitu tisue
liinki pakiraju u plastine cijevi sline
dva metra dugakim kobasicama. Cijevi
se tada slau u kartonske kutije zajedno s
inkubatorima i ovlaivaima.
Ambijentne kutije se u laboratoriju
EnviroBreeda zapeauju pod nadzorom
inspektora Ministarstva poljoprivrede
SAD-a, a potom se kamionima prevoze
preko granice i na sjever do Los
Angelesa. Poiljke iz EnviroBreeda
stiu dva do tri puta tjedno, ovisno o
dostupnosti zaliha.
- Kartonske kutije se ne pregledavaju na
granici? - upita Bosch.
- Pregledavaju se, ali se ne otvaraju.
Moglo bi se ugroziti proizvod ako bi se
otvorile kartonske kutije. Svaka
kartonska kutija sadri pomno
kontrolirani ambijent, razumijete. No
kao to sam rekao, kartonske se kutije
zapeauju pod nadzorom dravnih
inspektora, a svaka se kutija iznova
pregledava nakon to se razbiju peati u
Centru za istrebljivanje kako bismo bili
sigurni da nije bilo nikavih muki. Ovaj,
na granici pogranina policija
usporeuje brojeve peata i kartonske
kutije s vozaevom teretnicom i naom
zasebnom najavom transporta. Sve je to
vrlo temeljito, detektive Bosch. Cijeli je
sustav osmiljen na najviim razinama.
Bosch neko vrijeme nita nije rekao.
Nije kanio raspravljati o sigurnosti
sustava, ali se pitao tko ga je osmislio
na najviim razinama, znanstvenici ili
pogranina policija.
- Kad bih otiao dolje, u Mexicali, biste
li me mogli ubaciti u EnviroBreed?
- Nemogue - brzo e Edson. - Morate
imati na umu da su to privatni
kooperanti. Sve nae uzgojene muhe
dobivamo od uzgajalita u privatnom
vlasnitvu. Iako u svako uzgajalite
inspektori Ministarstva poljoprovrede i
dravni entomolozi, kao to sam ja,
odlaze u rutinske obilaske, ne moemo
im narediti da otvore svoja vrata policiji
ili bilo kome drugome, kad smo ve kod
toga, a da ih ne upozorimo na krenje
ugovora. Drugim rijeima, detektive
Bosch, recite mi to su uinili i jau vam
rei mogu li vas ubaciti onamo.
Bosch nije odgovorio. Nije elio Edsonu
rei nita vie od onoga to je bilo
nuno. Promijenio je temu.
- Te ambijentne kutije u kojima pristiu
cijevi s kukcima, koliko su velike? upita.
- O, prilino su velike. Obino ih
iskrcavamo pomou viljukara.
- Moete li mi pokazati jednu od tih
kutija? Edson pogleda na sat i ree:
- Pretpostavljam da je to mogue. Ne
znam to je stiglo, ako je ita stiglo.
Bosch ustane kako bi naglasio svoj
zahtjev. Konano i Edson ustane. Poveo
je Harryja iz ureda, pa niz jo jedan
hodnik kraj ureda i laboratorija u kojima
su se nekad nalazile prostorije za umno
poremeene osobe, ovisnike i naputene.
Harry se sjeao da je jednom, dok je jo
bio policajac u odori, prolazio ovim
istim hodnikom i vodio enu koju je
uhitio na Mount Flemingu gdje se
penjala po elinom okviru iza prvog
slova O u hollywoodskom znaku. Imala
je uza se najlonski konopac naijem je
kraju ve bila pripremljena oma.
Poslije nekoliko godina proitao je u
novinama da se, poto su je pustili iz
Dravne bolnice Patton, vratila onamo i
obavila ono to je Harry sprijeio.
- Zacijelo je teko - primijeti Edson. -
Raditi na ubojstvima. Bosch je rekao
ono to bi uvijek govorio ljudima koji bi
mu to rekli.
- Katkad nije tako strano. Barem su se
rtve s kojima se ja bavim rijeile svojih
muka.
Edson vie nita nije rekao. Hodnik je
zavravao pred tekimelinim vratima
to ih je Edson gurnuo i otvorio. Izili su
u proctor za iskrcaj to se nalazio u
velikoj zgradi slinoj hangaru. Otprilike
deset metara dalje nalazilo se est-
sedam radnika, svi latinskog podrijetla,
koji su bijele plastine kutije stavljali na
transportna kolica, a zatim ih vukli kroz
dvostruka vrata na drugom kraju
prostora za iskrcaj. Bosch je opazio da
je svaka kutija velika otprilike kao lijes.
Kutije su najprije vadili iz bijeloga
kamiona pomou malenog viljukara. Na
kamionu je plavom bojom pisalo
"EnviroBreed". Vozaeva su vrata bila
otvorena, a jedan je bijelac stajao i
promatrao kako se radi. Drugi je bijelac
stajao kraj stranjeg dijela kamiona,
drao je podmeta za papir u ruci i
saginjao se kako bi provjerio brojeve na
peatima svake kutije, a zatim je neto
upisivao na svoj papir.
- Imamo sree - ree Edson. - Upravo je
stigla poiljka. Ambijentne se kutije
voze u na laboratorij gdje se dovrava
proces M&M, kako mi zovemo
metamorfozu.
Edson je pokazao kroz otvorena garana
vrata prema nizu od est naranastih
kamioneta na parkiralitu.
- Odrasle muhe stavljaju se u pokrivene
bave, a mi ih onim kamionetima vozimo
do zahvaenih podruja. Ondje se runo
putaju. Zahvaeno podruje trenutno se
prostire na otprilike sto
osamdesetetvornih kilometara.
Oslobaamo pedeset milijuna sterilnih
muha tjedno. I vie, ako ih moemo
toliko nabaviti. Na koncue sterilne
muhe prevladavati i tako unititi
infestaciju.
U entomologovu se glasu osjeao
pobjedniki ton.
- elite li razgovarati s
EnviroBreedovim vozaem? - ree
Edson. - Siguran sam dae vam rado...
- Ne - ree Bosch. - Samo sam elio
vidjeti kako se to radi. Bio bih vam
zahvalan, doktore, ako moj posjet
zadrite u tajnosti.
Dok je to govorio, Bosch je opazio da
EnviroBreedov voza gleda ravno u
njega.ovjekovo je lice bilo izrazito
izborano i preplanulo, a kosa bijela.
Nosio je slamnati eir i puio smeu
cigaretu. Bosch mu je uzvratio dugim
pogledom, a dobro je znao da ga
jeovjek proitao. Uinilo mu se da na
vozaevu licu vidi lagani osmijeh, a tada
jeovjek konano prestao zuriti i
ponovno se okrenuo prema radnicima
koji su iskrcavali teret.
- Ima li jo neto to mogu za vas uiniti,
detektive? - upita Edson.
- Ne, doktore. Hvala na suradnji.
- Siguran sam da znate sami izii.
Edson se okrene i vrati natrag
krozelina vrata. Harry stavi cigaretu u
usta, ali je ostavi nepripaljenu. Mahne
rukom da bi od lica otjerao muhe,
vjerojatno ruiaste vone muhe,
pomisli, sie niza stube i izie kroz
garana vrata.
Vozei se natrag prema sreditu grada,
Bosch odlui prebroditi jedan problem i
suoiti se s Teresom. Skrene na
parkiralite Medicinskog centra i deset
minuta provede u traenju parkirnog
mjesta dovoljno velikog za caprice.
Konano je naao mjesto u stranjem
dijelu gdje se parkiralite nalazi na
uzvisini s koje se prua pogled na stari
eljezniki kolodvor. Nekoliko je
trenutaka sjedio u automobilu
razmiljajui o onome to bi joj mogao
rei, puei i promatrajui stare teretne
vagone i eljezne tranice. Vidio je
skupinu cholosa u prevelikim bijelim
majicama i vreastim hlaama kako
prolazi kolodvorom. Onaj koji je nosio
raspriva boje malo je zaostao i po
jednom starom vagonu neto napisao.
Bilo je na panjolskom, ali je Bosch
znao to znai. To je bio imprimatur
bande, njezina filozofija:
SMIJ SE SADA PLAI POSLIJE
Promatrao ih je dok nisu zali iza drugog
niza vagona. Tada je iziao iz
automobila i u mrtvanicu uao kroz
stranji ulaz, putem kojim su ulazile
poiljke. uvar je kimnuo glavom kad je
vidio njegovu znaku.
Ovo je bio dobar dan za ustanovu. Miris
sredstava za dezinfekciju bio je jai
nego zadah smrti. Harry je proao kraj
vrata rashladnih prostorija jedan i dva, a
potom kroz vrata do stubita to je
vodilo prema uredima na prvom katu.
Bosch je sekretaricu u uredu efa
medicinskih istraitelja pitao moe li ga
dr. Corazon primiti. ena blijede koe i
nekako ruiaste kose podsjeala je na
neke od muterija u ustanovi. Tiho je
razgovarala telefonom, a zatim mu je
rekla neka ue. Teresa je stajala iza
svog stola i gledala kroz prozor. Imala
je isti pogled na eljezniki kolodvor te
ga je modaak i vidjela kako dolazi. No
s prvoga je kata takoer imala pogled
to se irio od nebodera u sreditu grada
do Mt. Washingtona. Bosch je opazio
kako se neboderi jasno vide u daljini.
Vani je takoer lijep dan.
- Ne razgovaram s tobom - izjavi Teresa
ne okrenuvi se.
- Ma daj.
- Neu.
- Zato si me onda pustila unutra?
- Kako bih ti rekla da neu razgovarati s
tobom, da sam jako bijesna i da si
vjerojatno ugrozio moje izglede da
postanem ef medicinskih istraitelja.
- Ma daj, Teresa.uo sam da danas ima
tiskovnu konferenciju. Svee se srediti.
Nije mu nita pametnije padalo na
pamet. Okrenula se i naslonila na
prozorsku dasku. Promatrala ga je
pogledom kojim bi se njegovo ime
moglo uklesati na nadgrobnom
spomeniku. Osjeao je miris njezina
parfemaak i na drugom kraju prostorije.
- I, naravno, za to moram tebi zahvaliti.
- Ne meni.uo sam da je Irving sazvao
tiskovnu...
- Ne zajebavaj se sa mnom, Harry.
Oboje znamo to si uinio s onim to
sam ti rekla. I oboje znamo da ono malo
govno Irving automatski misli da sam to
ja uinila. Sad se moram smatrati
ozbiljno sjebanom kad je rije o stalnom
poloaju. Dobro pogledaj ovaj ured,
Harry. Posljednji put da me vidi ovdje.
Bosch je odavno opazio kako mnoge
poslovne ene koje je susretao,
uglavnom policajke i odvjetnice, postaju
vulgarne kad se svaaju. Pitao se dre li
dae ih to uiniti ravnima mukarcima
protiv kojih se bore.
- Svee se srediti - ree.
- Oemu to govori? Samo mora
nekolicinilanova Povjerenstva rei
kako sam informacije o povjerljivoj,
nedovrenoj istrazi uinila dostupnima
tisku i to e me sasvim iskljuiti iz
razmatranja.
- Sluaj, ne moe biti siguran da si to ti
uinila, a vjerojatno e misliti da sam ja
krivac. Bremmer,ovjek iz Timesa, koji
je sve ovo uzburkao, mi se ve dugo
poznajemo. Irving to zna. Zato se
prestani time optereivati. Doao sam
vidjeti eli li sa mnom na ruak ili tako
neto.
Pogrean potez. Vidio je kako joj se na
licu pojavljuje crvenilo istoga bijesa.
- Ruak ili tako neto? ali se? Jesi li...
sad si mi rekao da smo nas dvoje
najvjerojatniji sumnjivci kad je rije o
curenju informacija, a eli da s tobom
sjedim u restoranu? Zna li to bi se
moglo...
- Hej, Teresa, elim ti ugodnu tiskovnu
konferenciju - prekine je Bosch. Okrene
se i uputi prema vratima.
Dok se vozio prema sreditu grada,
oglasio se njegov pager, a Bosch je
utvrdio da broj pripada izravnoj liniji
Devedeset osmice.
Zacijelo je zabrinut za svoju statistiku,
pomisli Harry. Odluio je ignorirati
poziv. Takoer je iskljuio Motorola
radio u automobilu.
Zaustavio se kraj mariscos kamiona
parkiranog na Alvoradu i naruio dva
taca od morskih raia. Posluivali su ih
na kukuruznim tortiljama u Baja stilu, a
Bosch je uivao u naglaenom okusu
korijandera u umaku.
Nekoliko metara dalje od kamiona
stajao jeovjek i napamet recitirao
stihove iz Biblije. Na vrhu glave imao je
alicu vode to se udobno ugnijezdila u
afro frizuri u stilu sedamdesetih godina i
nije se prolijevala. S vremena na
vrijeme bi posegnuo za alicom i malo
popio, ali ni na trenutak nije prestao
skakati s knjige na knjigu Novog zavjeta.
Prije svakog citata sluateljima je
govorio o kojem je poglavlju rije i koji
su brojevi stihova. Kraj njegovih se
nogu nalazila staklena zdjela do
polovice ispunjena noviima. Kad je
zavrio s jelom, Bosch je naruio coca-
colu za van, a zatim je ostatak novca
ubacio u zdjelu. Za uzvrat jeuo rijei
"Bog te blagoslovio".
15.
Zgrada suda zauzimala je cijeli blok
nasuprot zgradi kriminalisti kih
sudnica. Prvih pet katova zauzimao je
erifov odjel, a na gornjaetiri kata
nalazio se okruni zatvor. S vanjske
strane se to dobro vidjelo. Ne samo radi
reetki na prozorima, ve i zato jer su
gornjaetiri kata izgledala poput
naputene, istroene ljuture. Kao da su
se sva mrnja i gnjev zatvoreni u tim
neklimatiziranimelijama pretvorili u
vatru i dim te zauvijek zacrnili prozore i
betonske balustrade.
Zgrada je izgra ena na prijelazu
stoljea, a konstrukcija od kamenih
blokova davala joj je prijetei izgled
tvrave. To je jedna od rijetkih zgrada u
sreditu grada u kojoj se dizalima jo
uvijek upravlja runo. Stara crnkinja
sjedila je na stolcu u kutu svake drvom
obloene kabine, otvarala vrata i
upravljala kotaem to poravnava dizalo
sa svakim katom na kojem se zaustavi.
- Sedam tisu a - rekao je Bosch kad
je uao u dizalo. Prolo je prilino
mnogo vremena otkako je posljednji put
bio u zgradi, pa se nije mogao sjetiti
njezina imena. No znao je da ovdje
upravlja dizalom jo od vremena prije
no to je Harry postao policajac. Sve su
one ve tako dugo tu radile. Otvorila mu
je vrata na petom katu, a Bosch je
ugledao Rickardaim je koraknuo iz
dizala. Policajac je stajao ispred altera
na prijamnom pultu i stavljao futrolu sa
znakom u klizni pretinac.
- Izvolite - hitro e Bosch ubacivi i
svoju znaku u pretinac.
- On je sa mnom - ree Rickard u
mikrofon.
Slubenik iza stakla zamijenio je zna
ke bedevima za posjetitelje i stavio ih
u pretinac. Bosch i Rickard prikopali
su ih na koulje. Bosch je opazio da su
imali odobrenje za posjet bloku na
devetom katu. Ondje su se smjetali
najopasniji kriminalci dok suekali na
suenje ili premjetaj u dravne zatvore
nakon to su proglaeni krivima.
Zaputili su se hodnikom prema
zatvorskom dizalu.
- Stavio si maloga na deveti kat? - upita
Bosch.
- Da. Poznajem jednog tipa. Rekao sam
mu da nam je potreban samo jedan
dan. Momak e biti u komi. Ispriate ti
sve to zna o Danceu.
Poli su gore zatvorskim dizalom
kojim je upravljao erifov zamjenik.
Bosch je zakljuio da to mora biti
najgori posao u organima za provoenje
zakona. Kad su se na devetom katu
otvorila vrata, doekao ih je drugi
erifov zamjenik koji je provjerio
njihove bedeve i zatraio da se potpiu.
Zatim su proli kroz dva para
kliznihelinih vrata do prostora za
posjete odvjetnika. Ondje se nalazio
dugaki stol i klupe s obje njegove
strane. Takoer je postojala trideset
centimetara visoka pregrada to se prua
cijelom duinom stola. Na udaljenom
kraju stola jedna je odvjetnica sjedila na
jednoj strani, naginjala se prema
pregradi i aptala klijentu koji je stavio
ake iza uiju da bije boljeuo. Miii
kanjenikovih ruku napinjali su se i
rastezali rukave njegove majice. Bio je
pravo udovite.
Na zidu iza njih nalazio se natpis na
kojem je pisalo: ZABRANJENO
DODIRIVANJE, LJUBLJENJE,
PRUANJE RUKU PREKO
PREGRADE. Na drugom se kraju
takoer nalazio jo jedan erifov
zamjenik. Oslanjao se na zid, prekriio
takoer masivne ruke i promatrao
odvjetnicu i njezina klijenta.
Dok su ekali da dovedu Tygea,
Bosch je postao svjestan buke. Kroz
reetke na vratima iza stolauo je kako
se stotinjak glasova natjee i odjekuje u
metalnom tropotu. Negdje su
lupalaelina vrata, a katkad bi se zauo
nerazgovjetni povik.
Zamjenik je priao reetkama na vratima
i rekao:
- Potrajat e nekoliko minuta,
momci. Moramo ga dovesti iz
ambulante.
Zamjenik je nestao prije nego to su ga
dospjeli pitati to se dogodilo. Bosch ak
nije ni poznavao momka, ali je osjetio
kako ga u elucu neto stee. Pogledao je
Rickarda i vidio da se smijei.
- Vidjetemo kako su se stvari sada
promijenile - ree ulini policajac.
Bosch nije shvaao oduevljenje kojim
je,ini se, Rickard to prihvaao. Za
Boscha je to bio najnii dio posla,
raditi s o ajnim ljudima i koristiti
oajnike taktike. Bio je ovdje jer je
morao biti. To je njegov sluaj. Ali nije
shvaao Rickarda.
- Dakle, zato ovo ini? to eli?
Rickard ga pogleda.
- to elim? elim znati to se dogaa.
Mislim da si ti jedini koji bi to mogao
otkriti. Dakle, ako ti mogu pomoi, tu
sam. Ako ovom momku zbog toga bude
stradala
guzica, onda je to cijena. No od tebe
elim saznati to se ovdje dogaa? to
je Cal
uinio i to e se zbog toga poduzeti?
Bosch se nagne unatrag. Nekoliko je trenutaka
razmiljao o tome to da kae.
uo je kako
udovite u dnu stola poinje dizati glas,
neto o tome kako nee prihvatiti
ponudu. Zamjenik je koraknuo prema
njemu i spustio ruke niz tijelo. Svat se
smirio. U zamjenika su rukavi bili
visoko zavrnuti da otkriju njegove doista
dojmljive bicepse. Na nabrekloj lijevoj
podlaktici Bosch je vidio tetovirana
slova "CL", gotovo poput peata na
njegovoj bijeloj koi. Harry je znao da
su zamjenici koji imaju taj znak za
javnost tvrdili kako slova znae Club
Lynwood, prema erifovoj postaji u
predgrau Los Angelesa prepunom
bandi. No znao je da slova takoer
znae chango luchador, majmunski
borac. Zamjenik je i sam pripadnik
bande, samo to smije nositi oruje, a
plaa ga okrug.
Bosch odvrati pogled. Poelio je da
smije pripaliti cigaretu, ali je okrug
zabranio puenje,ak i u zatvoru. To je
zamalo izazvalo pobunu zatvorenika.
- Gledaj - ree Rickardu - ne znam to
bih ti mogao rei o Mooreu. I radim na
tome i ne radim, zna na to mislim? To
se preklapa s dva sluaja to ih doista
imam. Dakle, neizbjeno je. Ako mi taj
momak moe dati Dancea, to bi mi
moglo pomoi. Mogao bih provjeriti
Dancea radi moja dva sluaja, modaak
i radi Mooreova sluaja. Ali to ne mogu
znati. Meutim znam, i danase to
objaviti na tiskovnoj konferenciji, kako
seini da je Moore ubijen. Ono to nee
objaviti je to da je preao na drugu
stranu. Zato je Odjel za unutranju
kontrolu njukao naokolo. Preao je na
drugu stranu.
- Ne moe biti - ree Rickard, ali mu se
u glasu nije osjeala sigurnost. - Ja bih
to znao.
- Ne moe tako dobro poznavati
ljude,ovjee. Svatko ima svoj privatni
prostor.
- Dakle, to
- Ne znam. Mislim da ne znaju to bi
trebali u
e uiniti Parker centar?
initi. Mislim da su
eljeli sluaj
proglasiti samoubojstvom. No
medicinska je istraiteljica po ela
ljuljati brod, pae izjaviti da je rije o
ubojstvu. No ne vjerujem dae svoje
prljavo rublje izloiti u Ulici Spring
tako da svaki izvjestitelj moe po
njemueprkati.
- Pa, bit e bolje da srede svoja
govna. Neu mirno stajati i gledati. Nije
me briga ako je preao na drugu
stranu,ovjee. Vidio sam ga na djelu.
Bio je dobar policajac. Vidio sam ga
kako ulazi u podzemni hodnik i bez iije
pomoi sreujeetiri dilera. Vidio sam
ga kako se postavlja izmeu svodnika i
njegove imovine te prima udarac
namijenjen njoj. Pritom je ostao bez
zuba. Bio sam s njim kad je projurio
kroz devet crvenih semafora u pokuaju
da bijednog starog narkomana doveze do
bolnice prije nego to umre od
prekomjerne doze heroina. To nije neto
to ini lo policajac. Pokuavam ovo
rei: ako i jest preao na drugu stranu,
mislim da se pokuavao vratiti i da ga je
zato netko ubio.
Uutio je, a Bosch nije prekidao
utnju. Obojica su znali da kad jednom
prijee na drugu stranu, vie nema
povratka. Bosch jeuo kako se neiji
koraci pribliavaju reetkama.
Rickard ree:
- Bolje je da oni u Parkeru neto
poduzmu, a ne jednostavno odustanu od
ovoga. Iliu ja neto poduzeti.
Bosch je elio neto rei, ali se na
vratima pojavio zamjenik s Tygeom.
Izgledao je kao da je za posljednjih
deset sati ostario deset godina. Sad je u
oima imao daleki pogled to je Boscha
podsjeao na ljude koje je vidio i
poznavao u Vijetnamu. Visoko na lijevoj
jagodinoj kosti imao je runu modricu.
Vrata su se tiho otvorila zahvaljujui
nevidljivoj elektronici, a
djeak/mukarac poao je do klupe
nakon to mu je zamjenik pokazao kamo
mora ii. Oprezno je sjeo, a inilo se da
namjerno izbjegava pogledati Rickarda.
- Kako ide, Kenvine? - upita Rickard.
Sad je momak pogledao Rickarda, a
Boschu se stegne srce kad je vidio
njegove oi. Sjetio se prve noi to ju je
kao djeak proveo u McLarenovu domu
za maloljetnike.isti strah i vrisak
usamljenosti. A on je ondje bio okruen
djeacima od kojih veina nije bila
sklona nasilju. Ovaj je djeak
posljednjih dvanaest sati bio okruen
divljim ivotinjama. Bosch se posramio
to sudjeluje u ovome, ali nita nije
rekao. To je Rickardova predstava.
- Gledaj, mojovjee, znam da ti ovdje
zacijelo nije ba previe zabavno. Zato
smo svratili, kako bismo vidjeli jesi li
se predomislio u vezi s onim o emu
smo noas raspravljali.
Rickard je govorio vrlo tiho tako da
gaudovite na drugom kraju stola ne
moeuti.
Momak nita ne ree, i niim ne pokae
da ga jeuo, pa Rickard nastavi.
- Kenvine, eli li izii odavde? Ovo je
tvojovjek. Gospodin Harry Bosch.
Dopustite mi da cijelu stvar zaboravim,
iako je rije o opravdanom uhienju, ako
nam ispria o tom maku, Danceu. Evo,
pogledaj ovo.
Rickard je razmotao komad bijelog
papira to ga je izvadio iz depa na
koulji. To je bio standardni obrazac iz
Ureda dravnog odvjetnika za
podnoenje prijave.
-ovjee, imametrdeset osam sati za
podnoenje prijave protiv tebe. Zbog
vikenda, imam vremena do ponedjeljka.
Ovo je papirologija o tebi. Nita jo
nisam uinio jer sam jo jednom htio
provjeriti eli li se izvui. Ako ne eli,
podnijetu prijavu, a ovo e biti tvoj
dom za iduih... vjerojatno godinu dana
ako se bude pristojno ponaao.
Rickard jeekao, ali se nita nije
dogodilo.
- Godinu dana. to misli, kakave biti
nakon godine dana ovdje, Kenvine?
Djeak je na trenutak pogledao u pod, a
zatim su mu se suze zakotrljale niz
obraze.
- Idi u pakao - uspio je procijediti
priguenim glasom. Bosch se ve
nalazio ondje. Taje dogaaj dugo
pamtiti. Shvatio je da stee zube, pa je
pokuao opustiti eljust. Nije mogao.
Rickard se nagnuo naprijed kako bi
neto rekao djeaku, ali mu je Bosch
stavio ruku na rame i zaustavio ga.
- Jebi ga - ree Bosch. - Pusti ga.
- to?
- Odustajemo.
- Oemu ti to govori?
Djeak pogleda Boscha i na licu mu se
pojavi izraz nevjerice. Ali Bosch nije
glumio. Osjeao je muninu zbog onoga
to su uinili.
- Gledaj - ree Rickard. - Imamo preko
pedeset grama PCP-a to smo ga nali
kod ovoga klipana. On je moj. Ako ne
eli pomoi, ba mi je ao. Vraa se u
zooloki vrt.
- Ne, ne vraa se. - I tada se Bosch
nagnuo prema Rickardu kako ga ne biuo
zamjenik iza momka. - Ne, ne vraa se,
Rickarde. Vodimo ga odavde. Sad, uini
to ili u te sjebati.
- to si rekao?
- Poiu naetvrti kat s ovim. Ovaj
djeak nije uope smio dospjeti ovamo
uz takvu optubu. To ide tebi na duu,
Rickarde. Jau podnijeti pritubu. Tvoja
veza ovdje unutra takoere stradati.
eli li to? Samo zato to ovog momka
nisi mogao natjerati da govori?
- Misli li dae Odjel za unutranju
kontrolu tratiti vrijeme na sitnog dilera?
- Ne. Ali tratite vrijeme na istragu o
tebi. Oboavate te. Iziie hodajui
sporije od ovog djeaka.
Harry se nagne unatrag, dalje od njega.
Nekoliko trenutaka nitko nita nije
rekao, a Bosch je vidio kako Rickard
razmilja o tome, pokuava procijeniti je
li rije o blefiranju.
-ovjek kao ti, da bi se obratio Odjelu
za unutranju kontrolu. Ne mogu
vjerovati.
- To je rizik to ga mora preuzeti na
sebe.
Rickard pogleda list papira u svojoj ruci
i tada ga polako zguva.
- U redu, mojovjee, ali bite bolje da
me stavi na popis.
- Kakav popis?
- Onaj to sadri imena ljudi kojih se
morauvati. Bosch ustane, pa ustane i
Rickard.
- Putamo ga na slobodu - Rickard
reeuvaru. Bosch pokae djeaka i
ree:
- elim da dobije pratnju sve dok ne
izie odavde, u redu? Zamjenik kimne
glavom. Momak nita ne ree.
Potrajalo je sat vremena dok ga nisu
izvukli. Nakon to je Rickard potpisao
potrebne papire da im vrate znake, bez
rijei suekali kraj staklene pregrade na
estom katu.
Bosch se gadio sam sebi. Izgubio je iz
vida vjetinu. Rjeavanje sluajeva
jednostavno se temeljilo na navoenju
ljudi da razgovaraju s tobom. Nije ih
potrebno prisiljavati. Ovaj put je
zaboravio na to.
- Moe otii ako eli - ree Rickardu.
-im izie kroz ta vrata i ti ga preuzme,
ja odlazim. Ne elim imati nikakve veze
s njim. Ali elim vidjeti da odlazi s
tobom, Bosch. Za sluaj da mi se neto
od ovoga obije o glavu.
- Da, to ti je pametno.
- Da, jest.
- No jo uvijek mora mnogo toga
nauiti, Rickarde. Nije sve crno i bijelo.
Ne treba ba svakoga zgnjeiti na
ploniku. Uzme takvog djeaka i...
- Potedi me predavanja, Bosch. Moda
moram mnogo nauiti, ali sigurno ne od
tebe. Ti si prvorazredni gubitnik. Mislim
da bi me ti jedino mogao nauiti kako se
silazi ljestvama. Ne, hvala.
- Svakako - ree Bosch i prijee na
drugi kraj prostorije gdje se nalazila
klupa. Sjeo je, a poslije petnaest minuta
pojavio se djeak. Hodao je izmeu
Rickarda i Boscha prema dizalu. Ispred
zgrade je Rickard krenuo prema svom
automobilu poto je Boschu dobacio:
- Jebi se.
- Dabome - re
Stajao je na ploniku, pripalio cigaretu i
ponudio dje
e Bosch.
aka. Odbio je.
- Nita ti ne u rei - ree djeak.
- Znam. To je u redu. eli li da te
nekamo odvezem? Pravom lijeniku?
Hoe li da te vratim u Hollywood?
- Moe u Hollywood.
Krenuli su prema Boschovu
automobilu parkiranom kraj Parker
centra dva bloka dalje, a tada je poao
Treom ulicom prema Hollywoodu. Bili
su na pola puta do cilja prije nego to je
bilo tko neto rekao.
- Ima li kamo po i? Gdje eli da
te iskrcam?
- Bilo gdje.
- Nema gdje stanovati?
- Ne.
- Obitelj?
- Ne.
- to e raditi?
- Bilo to.
Harry na Westernu skrene na sjever.
utjeli su jo petnaestak minuta, a tada
je Bosch zaustavio automobil ispred
Skrovita.
- to je ovo?
- Budi tu. Odmahu se vratiti.
U uredu je upravitelj Boschu pokuao
iznajmiti sobu broj sedam, ali mu je
Harry pokazao znaku i rekao neka
pokua ponovno. Upravitelj, koji je jo
uvijek nosio prljavu majicu bez rukava,
dao mu je klju broja trinaest. Vratio se
do automobila, uao i dao djeaku klju.
Takoer je izvadio novanik.
- Ondje ima sobu za tjedan dana - ree
Bosch. - Vjerojatno misli da to ne
vrijedi mnogo, ali savjetujem ti da
razmisli o svemu, a zatim da ode to
dalje od ovoga grada. Ima boljih mjesta
u kojima se moe ivjeti.
Djeak se zagleda u klju na svom
dlanu. Bosch mu tada prui sav novac
to ga je imao uza se, samo 43 dolara.
- to, daje mi sobu i novac, pa misli
dau razgovarati s tobom? Gledao sam
televiziju,ovjee. Cijela je stvar bila
varka, ti i onaj drugi tip.
am potrebu da to
u

- Nemoj pogreno shvatiti, mom

e.inim ovo jer osje
inim. To ne znai da mislim kako je u
redu ono ime zarauje za ivot. Ne
mislim. Ako te ponovno vidim na ulici,
okomitu se na tebe. Ovo je jebeno
oajnika prilika, ali je ipak prilika.
Uini s njom to te volja. Moe poi.
Nije ovo nikakva varka.
Dje ak otvori vrata i izie. Okrene
se prema Boschu.
- Onda zato to ini?
- Ne znam. Moda zato jer si mu rekao
neka ide u pakao. To sam ja trebao rei,
a nisam. Moram po i.
Djeak ga je trenutak promatrao, a zatim
ree:
- Zna,ovjee, Dancea nema. Ne znam
zato se toliko uzrujava zbog njega.
- Gledaj, mome, nisam to uinio...
- Znam.
Harry ga je samo gledao.
- Otiao je,ovjee. Otiao iz grada.
Rekao je da je na izvor zbrisao, pa je
otiao dolje da vidi moe li ponovno
pokrenuti stvar. Zna, eli po i korak
dalje i postati izvor.
- Dolje?
- Rekao je u Meksiko, ali samo to znam.
Otiao je. Zato sam prodavao shermane.
Djeak je zatvorio vrata i nestao u
dvoritu motela. Bosch je sjedio i
razmiljao, a u glavi mu se pojavi
Rickardovo pitanje. Gdjee biti djeak
za godinu dana? Tada je pomislio na
svoj boravak po zaputenim motelima
prije toliko godina. Bosch se izvukao.
Preivio je. Uvijek postoji prilika.
Upalio je motor i udaljio se.
16.
Razgovor s dje akom je sve
zapeatio. Bosch je znao dae poi u
Meksiko. Sve bice kotaa idu prema
sreditu. Sredite je Mexicali. No on je
to cijelo vrijeme znao.
Vozio se do postaje na Wilcoxu i
pokuavao razraditi strategiju. Znao je
da e morati stupiti u vezu s Aguilom,
meksikim policajcem koji je u konzulat
poslao pismo, pa je zahvaljujui tome
identificiran Juan Neznanac #67.
Takoere se morati povezati sa
Slubom protiv droge koja je dala
obavjetajni izvjetaj Mooreu. Morate
od Poundsa dobiti odobrenje za
putovanje, ali je znao da bi tu mogao biti
kraj. Morat e to nekako prebroditi.
U uredu je stol ekipe za ubojstva bio
prazan. Petak je, ve je prolo etiri
poslije podne, a osim toga je i
blagdanski vikend. Ako nije bilo novih
sluajeva, detektivi bi otili to ranije
mogu i vratili se kui obiteljima i
ivotima dalje od policije. Harry je
vidio Poundsa u staklenoj pregradi;
sagnuo je glavu i neto pisao na list
papira koristei se ravnalom da bi pisao
ravno.
Bosch sjedne za stol i pregleda hrpu
rui astih papiria s porukama. Nita
nije iziskivalo hitan odgovor. Bile su
dvije poruke od Bremmera iz Timesa,
ali je ostavio ime Jan Marcus, a to je
bila ifra to su je jednom dogovorili
kako se ne bi znalo da izvjestitelj zove
Boscha. Dvije su poruke bile iz Ureda
dravnog odvjetnika u vezi sa
sluajevima na kojima je radio, te su mu
trebale informacije ili podatak o tome
gdje se nalaze dokazi. Na jednom je
papiriu pisalo da je nazvala Teresa, ali
je pogledao vrijeme kad je poruka stigla
i vidio da su se nakon toga sreli.
Pretpostavio je da je nazvala kako bi ga
obavijestila da ne eli razgovarati s
njim.
Nije bilo poruke ni od Portera niti
od Sylvije Moore. Izvadio je kopiju
upita iz Mexicalija, to ju je dobio od
detektiva Capetilla koji je radio na
sluajevima nestalih osoba, i nazvao
broj to ga je poslao Carlos Aguila.
Broj je pripadao centrali u uredu
meksike Dravne policije. Bosch je
govorio nesigurnim panjolskim unato
nedavnom obnavljanju znanja, te mu je
trebalo pet minuta objanjavanja prije
nego to su ga spojili s detektivskom
jedinicom. Tada je ponovno zatraio
Aguilu. Nije ga dobio. Umjesto toga,
dobio je kapetana koji je govorio
engleski i objasnio da Aguila nije u
uredu, alie se kasnije vratiti, a radite i
u subotu. Bosch je znao da policajci u
Meksiku rade est dana u tjednu.
- Mogu li vam ja pomoi? - upita
kapetan.
Bosch je objasnio da istrauje jedno
ubojstvo i odgovara na upit to ga je
Aguila poslao u konzulat u Los
Angelesu. Opis odgovara tijelu to ga on
ima. Kapetan je objasnio da mu je taj
sluaj poznat, da je on uzeo prijavu i
sluaj predao Aguili. Bosch je pitao
postoje li otisci prstiju kojima bi se
mogla potvrditi identifikacija, ali je
kapetan rekao da ne postoje. Jedan bod
za Capetilla, pomisli Bosch.
- Moda imate fotografiju toga
ovjeka koja je snimljena u mrtvanici,
pa biste nam je mogli poslati - ree
kapetan. - Mogli bismo potvrditi
identifikaciju uz pomo obitelji
gospodina Gutierrez-Llosa.
- Da. Imam fotografije. U pismu pie da
je Gutierrez-Llosa bio najamni radnik?
- Da. Nalazio je poslove na trgu kamo
poslodavci dolaze traiti radnike. Ispod
kipa Benita Juareza.
- Znate li je li radio za neku tvrtku koja
se zove EnviroBreed? Ta tvrtka posluje
s dravom Kalifornijom.
Uslijedila je duga utnja prije nego stoje
Meksikanac odgovorio.
- ao mi je. Nije mi poznata njegova
radna prolost. Vodio sam biljeke i
razgovaratu o ovome s istraiteljem
Aguilomim se vrati. Ako nam poaljete
fotografije, odmahemo poraditi na
identifikaciji. Osobno u sve to ubrzati i
javiti vam ishod.
Sad je Bosch dopustio da utnja
ispuni telefonsku vezu.
- Kapetane, nisamuo vae ime.
- Gustavo Grena, direktor istraitelja,
Mexicali.
- Kapetane Grena, molim vas, recite
Aguili dae sutra imati fotografije.
- Tako brzo?
- Da. Recite mu dau ih sam donijeti.
- Istraitelju Bosch, to nije potrebno.
Vjerujem...
- Ne optereujte se time, kapetane Grena
- prekine ga Bosch. - Recite mu dau
biti tamo odmah iza podneva, ne
kasnije.
- Kako elite.
Bosch mu zahvali i spusti slualicu.
Podigne glavu i opazi kako Pounds zuri
u
njega kroz staklenu pregradu. Porunik
upitno uzdigne palac i obrve na neki
moleivi nain. Bosch odvrati pogled.
Najamni radnik, pomisli Bosch.
Fernal Gutierrez-Llosa bio je najamni
radnik koji je dobivao poslove na trgu.
Kako se najamni radnik uklapa u sve to?
Moda je bio mazga koja je nosila crni
led preko granice. A moda uope nije
sudjelovao u operaciji krijumarenja.
Postoji mogunost da niim nije skrivio
svoju smrt, osim to se naao na nekom
mjestu na kojem se nije trebao nai,
vidio je neto to nije smio vidjeti.
Bosch je imao samo djelie cjeline.
Trebalo mu je ljepilo kojee ih na
pravilan nain spojiti. Kad je prvi put
dobio zlatnu znaku, imao je partnera u
jedinici za
pljake u Van Nuysu koji mu je rekao
da najvaniji dio istrage nisuinjenice ve
ljepilo. Rekao je da se ljepilo sastoji od
instinkta, mate, katkad nagaanja, a
najveim dijelom od obine sree.
Prije dvije ve eri Bosch je
pogledao injenice to su leale u
otrcanoj motelskoj sobi, pa je na temelju
njih zakljuio da je policajac izvrio
samoubojstvo. Sad je znao da je
pogrijeio. Ponovno je promotrio
injenice, zajedno sa svim ostalim to je
prikupio, pa je ovaj put vidio da je
umorstvo policajca samo jedno u nizu
povezanih umorstava. Ako je Mexicali
glavlina kotala s tako mnogo bica, onda
je Moore bio vijak koji dri kotal na
mjestu.
Izvadio je biljenicu i potraio ime
agenta SPD-a koji je potpisao izvjetaj
to ga je Moore stavio u dosje o
Zorrillu. Potom je u svom Rolodexu
potraio lokalni broj SPD-a i utipkao ga.
Kad je Bosch zatraio Corva, lovjek
koji mu se javio pitao je tko zove.
- Recite mu da ga zove duh Calexica
Moorea. Minutu kasnije jedan glas upita:
- Tko je to?
- Corvo?
-ujte, ako elite razgovarati,
predstavite se. Inaeu spustiti slualicu.
Bosch se predstavi.
-emu takve zagonetke,ovjee?
- Nije vano. elio bih da se naemo.
- Jo mi niste rekli razlog.
- elite razlog? U redu. Sutra ujutro
idem u Mexicali. Idem u potragu za
Zorrillom. Dobro bi mi dola pomo
nekoga tko poznaje njegova sranja.
Mislio sam da biste prije toga eljeli
razgovarati sa mnom. S obzirom na to da
ste bili izvor Calu Mooreu.
- Tko kae da sam uop e poznavao
togovjeka?
- Primili ste moj poziv, zar ne? Takoer
ste mu dostavili podatke to ih je Sluba
protiv droge prikupila. Rekao mi je.
- Bosch, proveo sam sedam godina u
podzemlju. Pokuavate me izblefirati?
Pokuajte to s dilerima osmice na
Hollywood Boulevardu. Moda vam oni
nasjednu.
-ujte,ovjee, u sedam sati bitu u
Sedmici, u stranjem baru. Nakon toga
kreem na jug. Vi odluite. Ako se
vidimo, vidjet emo se.
- Ako odluim da se pojavim, kako u
vas prepoznati?
- Ne brinite. Ja u prepoznati vas. Bit
ete onaj momak koji jo uvijek misli da
je tajni agent.
Kad je spustio slualicu, Harry je
podigao pogled i opazio da se Pounds
mota u blizini njihova stola, stoji ondje
iita izvjetaj
ZPO, jo jedna muna tema za
statistiare odjela. Broj ZPO, zloina
protiv osoba, to podrazumijeva sve
nasilne zloine, raste bre od broja svih
vrsta zloina zajedno. To znai ne samo
da ima sve vie i vie zloina, ve da
zloinci postaju opakiji, skloniji nasilju.
Bosch opazi bijeli prah na gornjem
dijelu porunikovih hlaa. To seesto
moglo vidjeti, a bilo je uzrokom mnogih
kominih rasprava
I izrugivanja u detektivskom uredu. Neki
su detektivi govorili da vjerojatno
umrkava kokain i da je pritom
nespretan. To je bilo posebno smijeno,
jer je Pounds u policiji bio jedan od
nanovo roenih ljudi. Drugi su tvrdili da
tajanstveni prah potjee od zaeerenih
utipaka to ih kriom jede u staklenoj
pregradi nakon to navue zastore kako
ga nitko ne bi vidio. Bosch je meutim
otkrio o emu je rije kad je jednom
prepoznao miris to se uvijek irio oko
Poundsa. Harry je vjerovao da se
porunik ujutro naprai djejim
puderom, prije nego to navue koulju i
vee kravatu, ali poto navue hlae.
Pounds podigne pogled s izvjetaja i
ree lano ravnodunim glasom:
- Dakle, kako izgleda? Napreduje li sa
sluajevima? Bosch se umirujue
nasmijei i kimne glavom, ali nita ne
ree.
Neka se Pounds malo pomui.
- Pa, to ima?
- O, nekoliko stvari. Je li ti se Porter
danas javio?
- Porter? Ne, zato? Zaboravi na njega,
Bosch. On je budala. Ne moe ti
pomoi. to ima? Nisi predao nikakav
izvjetaj. Upravo sam pregledao kutiju.
Ondje nema niega od tebe.
- Imao sam posla, porunice. Imam neto
o Jimmyju Kappsu, a imam takoer
identifikaciju i mogue mjesto zloina za
Porterov posljednji sluaj. Ono tijelo
koje je proli tjedan ostavljeno u uliici
to vodi od Sunseta. Blizu sam odgovora
na pitanja tko i zato. Modau sutra
saznati oba. Raditu preko vikenda ako
nema nita protiv.
- Izvrsno. Svakako, uzmi vremena koliko
god ti treba. Danasu ti ispuniti
odobrenje za prekovremeno.
- Hvala.
- Ali zato mijea dva sluaja? Zato ne
uzme onaj za koji vjeruje dae ga
lake rijeiti? Potreban nam je jedan
rijeeni sluaj.
- Mislim da su sluajevi povezani, eto
zato.
- Jesi li... - Tada Pounds podigne ruku i
tako Boschu dade znak neka ne govori. -
Bite bolje da prijeemo u moj ured.
Nakon to je sjeo za svoj staklom
pokriveni stol, Pounds je odmah podigao
ravnalo i poeo se njime poigravati.
- U redu, Harry, to se doga a?
ati.
Pokuao je glasom pokazati da ima

Bosch je kanio sve malo preuveli

vrste dokaze za sve to govori. Zapravo
je sve to bilo mnogo nagaanja i ne
previe
ljepila. Sjeo je na stolicu ispred
porunikova stola. Osjeao je miris
djejeg pudera na
drugomovjeku.
- Jimmy Kapps je ubijen iz osvete. Juer
sam saznao da je namjestio uhienje
konkurenta po imenu Dance.
Opskrbljivao je uline dilere crnim
ledom. Jimmyju se to
oito nije svialo, jer je pokuavao
trite osigurati za havajski led. Stoga je
Dancea
cinkao momcima iz BANG-a. Samo to
je dravni odvjetnik odbacio sluaj
nakon to
su Dancea uhitili. Loe obavljeno
uhienje. Pustili su ga.etiri dana
kasnije Kapps je
mrtav.
- Dobro, dobro - ree Pounds. - Dobro
zvui. Znai da je Dance tvoj
osumnjienik?
- Dok ne i
- U redu, sad mi reci kako je to
povezano sa slu
eprkam neto bolje. On je zbrisao.
ajem
Juana Neznanca?
- SPD kae da crni led to ga je
Dance donosio na trite potje e iz
Mexicalija. Od Dravne policije iz
Mexicalija dobio sam podatke o
moguem identitetu.ini se da je na
Juan Neznanac bio ovjek po imenu
Gutierrez-Llosa. Bio je iz Mexicalija.
- Mazga?
- Moda. Nekoliko se pojedinosti ne
uklapa u takvu teoriju. Dravna policija
vodi ga kao najamnog radnika.
- Moda ga je namamila brza zarada.
Mnoge namami.
- Moda.
Pounds kimne glavom. Zasad je
dobro, pomisli Bosch. Obojica su
nekoliko trenutaka utjeli. Pounds
konano proisti grlo.
- To je prilino mnogo posla za dva
dana, Harry. Vrlo dobro. Sad, to kani
dalje?
- elim poi za Danceom i dobiti
potvrdu identiteta Juana Neznanca... -
Glas mu zamre. Nije bio siguran koliko
treba dati Poundsu. Znao je da nee
spominjati svoj put u Mexicali.
- Rekao si da je Dance zbrisao.
- To mi je rekao jedan moj izvor. Nisam
siguran. Kanim ga potraiti tijekom ovog
vikenda.
- Dobro.
Bosch je odluio jo malo otkrinuti
vrata.
- Ima jo toga, ako eliuti. Rije je o
Calu Mooreu. Pounds spusti ravnalo na
stol, prekrii ruke na prsima i nagne se u
stolici. Njegovo je dranje upozoravalo
na oprez. Ulazili su u podruje u kojem
bi karijere mogle trajno stradati.
- Nismo li preli na tanak led? Sluaj
Moore nije na.
- Ja ga niti ne elim, porunice. Imam
ova dva sluaja. Ali stalno se
pojavljuje. Ako ne elite znati, u redu.
Mogu se sam snai.
- Ne, ne, elim da mi ispria. Samo to
mi se ne svia ova vrsta... Ovaj, zbrke.
To je sve.
- Da, zbrka je dobra rije. U svakom
sluaju, kao to sam rekao, jedinica
BANG uhitila je Dancea. Moore nije bio
tamo dok se to dogaalo, ali je to bila
njegova ekipa. Nakon toga Moore je
pronaao tijelo u sluaju Juana
Neznanca.
- Cal Moore je naao tijelo? - zaudi se
Pounds. - To nisam vidio u Porterovu
izvjetaju.
ke. U svakom sluaju, on je
naao ondje ba

- Naveden je samo broj njegove zna

eno tijelo. Dakle, osjea se njegova
nazonost u oba ta sluaja. A onda, dan
nakon to je u uliici naao Juana
Neznanca, uzima sobu u motelu i prospe
si mozak u kadi. Vjerojatno siuo kako
OPU sada kae da nije rije o
samoubojstvu.
Pounds kimne glavom. No imao je
uko en izraz na licu. Mislio je dae
dobiti saetak o dvije istrage. Ovo nije
oekivao.
- Netko je i njega sredio - nastavi
Bosch. - Znai, sad ima tri sluaja.
Ima Kappsa, zatim Juana Neznanca, te
Moorea. I ima Dancea koji je zbrisao.
Bosch je znao da je dovoljno rekao. Sad
moe mirno sjediti i gledati kako radi
Poundsov um. Znao je da je porunik
svjestan da bi zacijelo trebao podii
telefonsku slualicu i nazvati Irvinga
kako bi ga zamolio za pomo ili barem
za upute. No Pounds je znao da bi na
takav poziv OPU preuzeo jurisdikciju
nad sluajevima Kappsa i Juana
Neznanca. A detektivi OPU-a uope
nee uriti. Pounds tjednima nee dobiti
rijeen sluaj.
- to je s Porterom? to on kae o svemu
tome?
Bosch se svim silama trudio da ne
uplie Portera. Nije znao zato to ini.
Porter je pogrijeio i lagao, ali je Bosch
negdje u dubini due jo uvijek neto
osjeao. Moda je to bilo ono
posljednje pitanje. Harry, hoe li se
pobrinuti za mene?
- Nisam naao Portera - lagao je Bosch.
- Nitko se ne javlja na njegov telefon.
Ali ne vjerujem da je imao vremena
prikupiti sve te podatke.
Pounds prezirno odmahne glavom.
- Dabome da nije. Vjerojatno se opijao.
Bosch nita ne ree. Sad je red na
Poundsu.
- Sluaj, Harry, ti me ne... govori mi
istinu, zar ne? Ne mogu dopustiti da
jurca naokolo i da radi na svoju ruku.
Sve si mi rekao, tono?
Bosch je znao da Pounds zapravo eli
znati koliko bi mogao stradati ako ovo
izazove probleme, pa ree:
- Zna ono to i ja znam. Postoje dva
sluaja, vjerojatno tri ako ukljuimo
Moorea, to ih treba rijeiti. eli li da
se rijee za est do osam tjedana,
napisatu izvjetaj, a ti ga moe poslati
u Parker centar. eli li da budu rijeeni
do prvoga kao to si rekao, onda mi
pusti odrijeene ruke tijekom ovaetiri
dana.
Pounds je zurio nekamo iznad Boschove
glave i ravnalom seeao iza uha.
Pokuavao je donijeti odluku.
- U redu - konano e on. - Uzmi vikend
i vidi to moe uiniti. U ponedjeljak
emo vidjeti kako stvari stoje.
Modaemo tada morati pozvati OPU. U
meuvremenu elim da mi se javi sutra
i u nedjelju. elim znati to radi, to se
dogaa, koliko si napredovao.
- Vrijedi - ree Bosch. Ustane i poe
prema vratima. Opazi da se iznad vrata
nalazi maleno raspelo. Pitao se je li
Pounds u to zurio. Veina je ljudi
govorila da je on jedan od politiki
preporoenih. Bilo ih je mnogo u
policiji. Svi su se pridruili crkvi u
Valleyju, jer je ondje jedan od efovih
zamjenika bio laiki propovjednik.
Bosch je predpostavljao da nedjeljom
ujutro svi oni idu onamo, okupljaju se
oko njega i govore mu kako je sjajan
momak.
- Onda,utemo se sutra - oglasi se
Pounds iza Boschovih lea.
- Tako je. Sutra.
Malo iza toga Pounds je zakljuao svoj
ured i otiao kui. Bosch je sam ostao u
uredu, pio je kavu, puio iekao vijesti u
est sati. Na vrhu jednog ormara za
spise, iza stola jedinice koja se bavi
automobilima, nalazi se maleni crno-
bijeli televizor. Ukljuio ga je i
namjetao sobnu antenu sve dotle dok
nije dobio donekle jasnu sliku. Dva
policajca u odorama sila su iz ureda za
deurne i sjela pred televizor.
Cal Moore je konano postao vijest
dana. Kanal 2 poeo je vijesti
izvjetajem s tiskovne konferencije u
Parker centru na kojoj je zamjenik efa
Irvin Irving govorio o novom razvoju
dogaaja. Snimka je prikazivala Irvinga
iza hrpe mikrofona. Teresa je stajala iza
njega. Irving ju je pohvalio to je
tijekom obdukcije pronala nove dokaze
koji ukazuju na ubojstvo. Rekao je da je
u tijeku sveobuhvatna istraga o ubojstvu.
Izvjetaj je zavrio Mooreovom
fotografijom i komentarom izvjestitelja:
Istraitelji sada imaju zadatak, a oni
kau i osobnu obvezu, prodrijeti duboko
u ivot narednika Calenca Moorea kako
bi utvrdili to ga je dovelo do zaputene
motelske sobe gdje ga je netko pogubio.
Iz policijskih izvora saznajemo da
istraitelji nemaju mnogo za poetak, ali
u prvom redu duguju zahvalnost
vriteljici dunosti medicinskih
istraitelja koja je otkrila umorstvo to
su ga otpisali kao... samotno
samoubojstvo policajca.
Pri tim se rijeima pojavilo Mooreovo
lice u prvom planu, a izvjestitelj je
zakljuio:
I tako, zagonetna pria poinje...
Bosch je nakon izvjetaja ugasio
televizor. Policajci su se vratili niz
hodnik, a on je poao do svog mjesta za
stolom i sjeo. Mooreova fotografija to
su je prikazali bila je snimljena prije
nekoliko godina, pretpostavio je Harry.
Lice mu je bilo mlae, oi bistije. Nije
bilo znakova skrivenog ivota.
Razmiljanje o tome podsjetilo ga je na
druge fotografije, one za koje je Sylvia
Moore rekla da ih je njen mu skupljao
tijekom ivota i gledao s vremena na
vrijeme. to je jouvao iz prolosti?
Bosch nije imao nijednu fotografiju
svoje majke. Oca je upoznao tek kad je
starac bio na samrti. Kakav je teret Cal
Moore nosio na svojim leima?
Bilo je vrijeme da krene prema Sedmici.
No prije nego se zaputio do svog
automobila, Harry je poao hodnikom u
Ured za deurstvo. Podigao je podmeta
za papir to je visio na zidu kraj
potjernica i na kojem se nalazio popis
deurnih ljudi. Sumnjao je da su ga u
posljednjih tjedan dana mijenjali i imao
je pravo. Naao je Mooreovo ime i
adresu u Los Felizu na stranici na kojoj
su se nalazila imena narednika. Prepisao
je adresu u svoju biljenicu i iziao.
17.
Bosch je duboko povukao dim
cigarete, a zatim je opuak bacio u
odvodni kanal. Oklijevao je prije nego
to je povukao policijsku palicu koja je
sluila kao kvaka na vratima Sedmice.
Zurio je preko Prve ulice prema
travnatom trgu sa strane Gradske
vijenice, a zvao se Park slobode. Ispod
uline rasvjete vidio je tijela mukaraca
i ena beskunika koji su spavali na
travi oko ratnog spomenika. Podsjeali
su na poginule na bojnom polju, na
nepokopane rtve.
Uao je, proao kroz prednji
restoran, a zatim razmaknuo crne zastore
to su poput sueva talara skrivali ulaz u
bar. Mjesto je bilo krcato odvjetnicima,
policajcima i plavim cigaretnim dimom.
Svi su doli ovamo priekati da proe
prometna guva, te im je postalo previe
udobno ili su se napili. Harry je poao
do kraja anka gdje je bilo nekoliko
praznih barskih stolaca. Naruio je pivo
i viski. Prema Millerovu satu iznad
anka bilo je tono sedam sati. U zrcalu
iznad anka preletio je pogledom
prostoriju, ali nije vidio nikoga za koga
bi mogao pretpostaviti daje Corvo, agent
SPD-a. Pripalio je jo jednu cigaretu i
odluio da gaeka do osam.
im je to odluio, ponovno je
pogledao u zrcalo i opazio niskog,
tamnokosog mukarca crne brade kako
razmie zastor i ondje oklijeva dok mu
se oi privikavaju na priguenu
svjetlost. Bio je odjeven u plave
traperice i koulju koja se oblai preko
glave. Bosch je opazio pager to ga je
zadjenuo za pojas i izboinu pitolja
ispod njegove koulje.ovjek se
osvrnuo naokolo, pa su im se pogledi
sreli u zrcalu i Harry kimne glavom.
Corvo mu je priao i sjeo na stolac kraj
njega.
- Dakle, otkrili ste me - re e Corvo.
-1 vi ste mene otkrili. Predpostavljam da
bismo se obojica morali vratiti na
Akademiju. elite li pivo?
- Gledajte, Bosch, prije nego to se
ponete prijateljski ponaati prema meni
moram vam rei da nisam siguran u sve
ovo. Zapravo, ne znam o emu je rije.
Jo nisam odluio hou li s vama
razgovarati.
Harry uzme cigaretu to ju je bio odloio
u pepeljaru i pogleda Corva u zrcalu.
- Ja jo nisam odlu io je li Certs
osvjeiva daha ili bombon. Corvo
klizne sa stolca.
- elim vam dobru zabavu.
- Ma hajde, Corvo, popijte pivo. Zato
ne? Opustite se,ovjee.
- Provjerio sam vas prije nego to sam
doao ovamo. Pria se da ste vi samo
jo jedan psihijatrijski sluaj. Punom
brzinom jurite prema niemu. Iz OPU-a u
Hollywood, a zatimete vjerojatno
postatiuvar u kamionu Wells Fargoa.
- Ne, zatimu svratiti u Mexicali. Mogu
naslijepo uletjeti onamo, moda vam
pobrkati planove to ih imate sa
Zorrillom, ili moete pomoi meni i sebi
ako mi kaete kako stoje stvari.
- Stvari stoje tako da vi ondje dolje nita
neete uiniti. Kad odem odavde,
podiiu telefonsku slualicu, a vaee
putovanje zavriti prije nego to uope
pone.
- Kad ja odem odavde, vie me nema,
ve sam na putu. Prekasno je da bi me
netko zaustavio. Sjednite. Ako sam se
ponaao poput budale, ispriavam se.
Katkad sam takav. No vi ste potrebni
meni, a ja sam potreban vama.
Corvo jo uvijek nije sjeo.
- Bosch, to ete uiniti? Poi dolje
na ran, staviti papu preko ramena i
donijeti ga ovamo? Je li to va plan?
- Tako nekako.
- Sranje.
- Zapravo, ne znam to u uiniti. Igratu
po sluhu. Moda uope neu vidjeti
papu, moda hou. elite li riskirati?
Corvo ponovno sjedne i znakom pozove
barmena. Naruio je isto to i Bosch. U
zrcalu je Bosch opazio dugaki, debeli
oiljak to je prolazio kroz desnu stranu
Corvove brade. Ako je pustio bradu da
bi pokrio grimiznoruiasti trag na svom
obrazu, to mu nije uspjelo. S druge
strane, moda to nije ni elio. Veina
agenata SPD-a koje je Bosch poznavao
ili je s njima radio voljela je djelovati
posebno muevno. Oiljak ne moe
koditi. Njihov je ivot ispunjen
blefiranjem i razmetanjem. Oiljke su
nosili poput odlija za hrabrost. No
Bosch se pitao moe liovjek s tako
prepoznatljivom fizikom anomalijom
raditi na tajnim zadacima.
Kad je barmen donio pie, Corvo je
jednim gutljajem ispio viski,
poputovjeka koji je na to navikao.
- Dakle - ree - zbogega zapravo idete
onamo dolje? I zato bih uope imao
povjerenja u vas?
Bosch nekoliko trenutaka razmisli o
tome.
- Jer vam ja mogu dati Zorrilla.
- Sranje.
Bosch nita ne ree. Morao je Corvu
dati ono to ga ide, dopustiti mu da
odglumi svoje. Kad zavri s poziranjem,
prijeie na posao. Bosch je na trenutak
pomislio kako je u filmovima i
televizijskim serijama tono i bez
pretjerivanja prikazan odnos ljubomore i
nepovjerenja izmeu mjesnih i saveznih
policajaca. Jedna je strana uvijek
mislila da je bolja, pametnija i
kvalificiranja. Obino je strana koja je
to mislila bila u krivu.
- U redu - ree Corvo. - Zagristu. to
imate?
re

- Prije nego to vam to kaem, imam

jedno pitanje. Tko ste vi,ovjee? elim
i, vi ste ovdje u Los Angelesu. Zato ste
ba vi u Mooreovim dosjeima? Kako to
da ste ba vi strunjak za Zorrilla?
- To je otprilike deset pitanja.
Temeljni odgovor na sva pitanja je taj
da sam ja kontrolni agent istrage u
Mexicaliju to je zajedniki provode
uredi iz Mexico Cityja i Los Angelesa.
Jednako smo udaljeni, dijelimo sluaj.
Nita vam vie neu rei dok ne budem
siguran da se s vama isplati razgovarati.
Priajte.
Bosch mu je pri ao o Jimmvju
Kappsu, Juanu Neznancu i vezama
izmeu njihovih smrti i Dancea, Moorea
i Zorrillove operacije. Na koncu je
rekao kako je dobio podatak da je Dance
iao u Meksiko, vjerojatno u Mexicali,
nakon to je Moore ubijen.
Corvo isprazni svoju au piva i
ree:
- Reci mi neto, jer to je jebeno velika
rupa u tvom scenariju. Odakle ti ideja
daje taj Juan Neznanac ubijen ondje
dolje? I zatim, kako to da su njegovo
tijelo dovezliak ovamo? Meni se to ini
besmislenim.
- Obdukcijom je utvreno da je njegova
smrt nastupila est do osam sati prije no
to je Moore naao tijelo, ili rekao da ga
je naao. Postoje neki obdukcijski nalazi
koji tijelo povezuju s Mexicalijem, s
tono odreenim mjestom u Mexicaliju.
Mislim da su ga eljeli maknuti iz
Mexicalija kako bi bili sigurni da ga se
nee dovesti u vezu s tim mjestom.
Poslali su ga u Los Angeles jer je jedan
kamion ionako kretao ovamo. Tako im je
odgovaralo.
- Govori u zagonetkama, Bosch. O
kojem to mjestu razgovaramo?
- Mi ne razgovaramo. U tome je
problem. Ja govorim. Ti nisi ba nita
rekao. No ja sam doao trgovati. Znam
kako stoje stvari kod vas. Niste uhvatili
nijednu Zorrillovu poiljku. Mogu vam
dati Zorrillov kanal. to vi moete dati
meni?
Corvo se nasmije i pokae barmenu dva
prsta. Donio im je jo dva piva.
- Zna li to u ti rei? Svia mi se.
Vjerovao ili ne. Doista sam te provjerio,
ali mi se ipak svia ono to sam o tebi
saznao. No neto mi govori da zapravo
nema ime trgovati.
- Jeste li ikad provjeravali mjesto ondje
dolje po imenu EnviroBreed?
Corvo se zagledao u pivo pred sobom
iinilo se da sreuje misli. Bosch ga je
morao potaknuti da odgovori.
- Da ili ne?
- EnviroBreed je jedno postrojenje
ondje dolje.Stvaraju sterilne vone muhe
koje se ovdje putaju na slobodu. Imaju
ugovor s vladom. Kukce moraju uzgajati
ondje jer...
- Sve mi je to poznato. Odakle ti to
zna?
- Jedini je razlog taj da sam sudjelovao
u stvaranju planova za nau operaciju
ondje dolje. eljeli smo mjesto za
promatranje na zemlji, u blizini rana.
Poli smo u industrijska postrojenja to
granie s ranom i traili kandidate.
EnviroBreed je bio oiti izbor.
Amerika uprava. Ugovor s vladom.
Poli smo vidjeti moemo li postaviti
mjesto za promatranje, moda na krovu
ili u nekom uredu ili tako neto. Ran
poinje odmah na drugoj stani ulice.
- Ali oni su rekli da ne moe.
- Ne, zapravo su rekli da moe. Mi smo
odustali.
- Kako to?
- Radijacija. Kukci. Imaju te proklete
muhe koje zuje svuda naokolo. No
najvie nam je smetalo to to se nije
dobro vidjelo. Popeli smo se na krov i
doista smo vidjeli ran, ali sjenik i staje,
cijeli prostor za uzgajanje bikova,
nalazio se tono izmeu EnviroBreeda i
glavnih graevina na ranu. Nismo
mogli iskoristiti to mjesto. Zahvalili smo
ovjeku na susretljivosti i otili.
- Kako je glasila vaa pria? Ili ste
jednostavno doli i rekli da ste Sluba
protiv droge?
- Ne, neto smo izmislili. Rekli smo da
smo iz Dravnog meteorolokog zavoda
i radimo na projektu praenja pustinjskih
i planinskih sustava vjetrova. Neke
takve besmislice.ovjek nam je
povjerovao.
- Dabome.
Corvo nadlanicom obrie usta.
- Dakle, kako se EnviroBreed uklapa u
priu s tvoje strane?
- Moj Juan Neznanac. Imao je u svom
tijelu te kukce o kojima si govorio.
Mislim da je vjerojatno ondje ubijen.
Corvo se okrene tako da je izravno
gledao u Boscha. Harry ga je nastavio
promatrati u zrcalu iza anka.
- Dobro, Bosch, recimo da si privukao
moju pozornost. Nastavi s priom.
Bosch je rekao kako vjeruje da je
EnviroBreed, za koji nijeak ni znao da
se nalazi nasuprot Zorrillovu rancu dok
mu to Corvo nije rekao, dio kanala za
krijumarenje crnog leda. Ispriao je
Corvu ostatak svoje teorije: da je Fernal
Gutierrez-Llosa bio najamni radnik koji
je ili radio kao mazga, ali nije dobro
obavio posao, ili je radio u postrojenju
za uzgoj kukaca gdje je vidio neto to
nije smio vidjeti ili je uinio neto to
nije smio uiniti. Ovako ili onako
premlatili su ga na smrt, stavili njegovo
tijelo u jednu od bijelih ambijentnih
kutija i poslali s poiljkom vonih muha
u Los Angeles. Njegovo je tijelo tada
ostavljeno u Hollywoodu, a prijavio ga
je Moore, koji je zacijelo vodio cijelu
operaciju s ove strane.
- Morali su iznijeti tijelo odande jer nisu
mogli dopustiti da netko istrauje u
postrojenju. Ondje ima neega. Barem
neega zbogega se isplatilo ubiti
jednoga starca.
Corvo se laktom oslonio na ank i lice
poloio u dlan.
- to je vidio? - upita.
- Ne znam. No znam da EnviroBreed
ima dogovor sa saveznom policijom da
nee pregledavati njihove poiljke na
granici. Otvaranjem tih kutija mogla bi
se otetiti roba.
- Kome si to ispriao?
- Nikome.
- Nikome? Nikome nisi govorio o
EnviroBreedu?
- Malo sam se raspitivao. Nikome nisam
ispriao ovo to sam upravo ispriao
tebi.
- Kod koga si se raspitivao? Nazvao si
meksiku Dravnu policiju?
- Da. U konzulat su poslali pismo
raspitujui se o tomovjeku. Tako sam
doao do svojih zakljuaka. Jo uvijek
moram formalno identificirati tijelo kad
stignem onamo.
- Da, ali jesi li spominjao EnviroBreed?
- Pitao sam jesu liuli da jeovjek radio
u EnviroBreedu. Corvo se ponovno
okrene prema anku i nezadovoljno
uzdahne.
- S kim si razgovarao?
- S kapetanom po imenu Grena.
- Ne poznajem ga. Ali vjerojatno si
uprskao stvar. Mjesnim se policajcima
jednostavno ne smije obraati s takvim
stvarima. Podiie telefonsku slualicu,
obavijestiti Zorrilla o svemu to si rekao
i krajem mjeseca pokupiti nagradu.
- Moda sam uprskao, a moda i nisam.
Grena moda misli da me se rijeio. Ja
barem nisam uao u postrojenje s
kukcima i traio doputenje za
postavljanje meteoroloke stanice.
Obojica su utjeli. Svatko je razmiljao
o onome to je dosad onaj drugi rekao.
- Odmahu se ovime pozabaviti - ree
Corvo nakon krae stanke. - Mora mi
obeati da se nee s time zajebavati
kad stigne tamo dolje.
- Nita ti neu obeati. I zasad sam
ovdje samo ja davao. Ti mi ba nita
nisi rekao.
- to eli znati?
- O Zorrillu.
- Trebao bi znati jedino to kako ve dugo
elimo da mu spraimo guzicu.
Ovog je puta Bosch naru;io jo dva piva.
Pripalio je cigaretu i gledao kako dim
zamagljuje njegov odraz u zrcalu.
- Jedino to mora znati o Zorrillu je
;injenica da je vrlo lukav i, kao to sam
rekao, ne bi me ni najmanje iznenadilo
ako on ve zna da dolazi. Jebena
meksika DP. Mi suraujemo samo s
federalesima.ak i njima moe
vjerovati otprilike kao i bivoj eni.
Bosch kimne glavom, nadajui se dae
Corvo nastaviti.
- Ako sada ne zna, znate prije nego
onamo stigne. Znai da se morauvati.
A najbolji nain je da uope ne ide
onamo. Znam da to kod tebe ne dolazi u
obzir. Drugi dobar nain je posve
zaobii DP. Ne moe im vjerovati.
Papa ondje ima svoje ljude. U redu?
Bosch kimne glavom gledajui u zrcalo.
Zakljuio je da bi trebao prestati toliko
kimati glavom.
- Dakle, znam da ti je sve to sam
upravo rekao ulo na jedno uho i izilo
na drugo - ree Corvo. - Stoga sam
voljan spojiti te s jednim naim
momkom ondje dolje. Zove se Ramos.
Poe onamo, pozdravi se s lokalnom
DP-om, ponaa se kao da je sve u redu,
a zatim se povee s Ramosom.
- Ako se to s EnviroBreedom razvije i vi
krenete na Zorrilla, elim biti ondje.
- Bite. Samo se dri Ramosa. U redu?
Bosch malo promisli o tome i ree:
- Da. Sad mi priaj o Zorrillu. Stalno
skree na druge teme.
- Zorrillo je ve dugo u igri. Imamo
podatke o njemu jo iz sedamdesetih
godina. Gradi karijeru na drogi. Jedan
od onih koji skau na trambulinu, moglo
bi se
rei.
uo taj izraz, ali je bio siguran dae
mu Corvo objasniti o

Bosch je i ranije
emu je rije.
- Crni led je njegov najnoviji
pothvat. Kao dje ak je bio marijuanito.
Iz barrija ga je izvukao netko tko je tada
bio ono to je on danas. Nosio je
naprtnjae trave preko ograde kad mu je
bilo dvanaest godina, vozio je kamione
kad je postao stariji i tako se penjao
prema vrhu. Osamdesetih godina, kad
smo mi sve nae napore usmjerili na
Floridu, Kolumbijci su sklopili dogovor
s Meksikancima. Zrakoplovima su
dopremali kokain u Meksiko, a
Meksikanci su ga nosili preko granice
sluei se istim starim putovima trave. Iz
Mexicalija u Calexico bio je jedan od
tih putova. Zvali su ga trambulinom.
Sranje je skakalo iz Kolumbije u
Meksiko i tada gore, u Sjedinjene
Drave. Zorrillo se obogatio. Iz barrija
je dospio do onoga lijepog velikog
ranca s osobnom guardijom i s pola
policajaca iz Baje na svom platnom
popisu. I ciklus je poeo iznova. Veinu
svojih ljudi izvukao je iz straara. Nikad
nije zaboravio barrio, a barrio nikad
nije zaboravio njega. Mnogo odanosti.
Tada je dobio ime El Papa. Dakle, kad
smo mi usmjerili nae izvore da se malo
pozabave situacijom s kokainom u
Meksiku, papa je preao na heroin. Imao
je laboratorije u oblinjim banijima.
Uvijek je bilo dobrovoljaca koji su to
prenosili preko granice. Zajedno bi
putovanje tim bijednicima plaao vie
nego bi u pet godina zaradili bavei se
bilo im drugim.
Bosch shvati kakvo je to bilo
iskuenje, tako mnogo novca za ono to
se inilo vrlo malim rizikom.ak i oni
koje su uhvatili, provodili su malo
vremena u zatvoru.
- Bilo je sasvim prirodno da s heroina
prijee na crni led. Zorrillo je
poduzetnik. To je oito droga koja je jo
u povojima kad je rije o odazivu u
svijetu droge. No mi mislimo da je on
glavni opskrbljiva nae zemlje. Crni
led pojavljuje se posvuda. U New
Yorku, Seattleu, Chicagu, u svim velikim
gradovima. Bez obzira na kakvu si
operaciju naletio u Los Angelesu, to je
bila samo kap vode u moru. Jedna od
mnogih. Vjerujemo da njegove mazge iz
barrija jo uvijek prenose heroin, ali led
je njegov proizvod u razvoju. To je
budunost, i on to zna. Sve se vie
okree tome i polako e istjerati one s
Havaja. Njegovi su trokovi tako maleni
da robu prodaje dvadeset dolara
jeftinije od trenutne cijene havajskog
leda, ili stakla, ili kako to ve ovoga
tjedna zovu. I Zorrillova je roba bolja.
Izbacite Havajane iz posla. Zatim, kad
potranja za tom stvari doista pone
rasti, vjerojatno jednako brzo kao i
potranja za crackom sredinom
osamdesetih, povisite cijenu i imati
monopol dok ga ostali ne stignu. Zorrillo
je poput onih ribarskih brodova to iza
sebe vuku mreu od deset milja. Krui
naokolo i uskoro e u mreu uhvatiti svu
ribu.
- Poduzetnik - ree Bosch, tek toliko da
neto kae.
- Da, tako bih ga ja nazvao. Sjea se
kad je prije dvije godine pogranina
policija pronala tunel u Arizoni? Vodio
je od skladita na jednoj strani granice
do skladita na drugoj? U Nogalesu? Pa,
mislimo da je on uloio u to. Ili je bio
jedan od investitora. Vjerojatno je to
bila njegova ideja.
- No bit je u tome da ga nikad niste ni
taknuli.
- Nismo. Kad god bismo se pribliili,
netko bi poginuo. Pretpostavljam da
moemo rei kako je on nasilna vrsta
poduzetnika.
Bosch zamisli Mooreovo tijelo u
prljavoj motelskoj kupaonici. Je li
planirao neto uiniti, suprotstaviti se
Zorrillu?
- Zorrillo je povezan s eMeom - ree
Corvo. - Pria se da moe dati ukloniti
bilo koga bilo gdje. Navodno je tijekom
sedamdesetih bilo u tijeku ope klanje u
borbi za uspostavljanje kontrole nad
putovima trave. Zorrillo je isplivao na
povrinu. To je bilo poput rata bandi,
barrio protiv barrija. Otad ih je sve
ujedinio, ali je u ono vrijeme njegov
klan dominirao. Sveci i grenici.
Mnogilanovi eMea potjeu odatle.
Skraenica eMe oznaavala je meksiku
mafiju, bandu Latina koja je imala
kontrolu nad zatvorenicima u veini
meksikih i kalifornijskih zatvora. Bosch
je o njima malo znao jer je imao tek
nekoliko sluajeva u kojima su se
pojavljivalilanovi te bande. No znao je
da se silom namee odanost skupini.
Izdaja se kanjava smru.
- Odakle sve to zna? - upita.
- Od dounika tijekom godina. Onih koji
su preivjeli da bi mogli o tome priati.
Imamo cijelu povijest naeg prijatelja
pape.ak znam da u svom uredu na
rancu ima Elvisovu sliku.
- Je li njegov barrio imao znak?
- Kako to misli, znak?
- Simbol.
- To je vrag. S aureolom.
Bosch ispije pivo i osvrne se po baru.
Opazi zamjenika dravnog odvjetnika za
kojeg je znao da jelan ekipe koja je bez
ramiljanja odobravala istrage o pucanju
policajaca. Sjedio je sam za stolom i pio
martini. Bilo je nekoliko policajaca za
drugim stolovima koje je Bosch
prepoznao. Svi su puili, sve sami
dinosauri. Harry je elio otii, poi
nekamo gdje bi mogao razmiljati o
dobivenim informacijama. Vrag s
aureolom. Moore je upravo to imao
utetovirano na ruci. Potjecao je iz istog
mjesta kao i Zorrillo. Harry je osjeao
kako mu adrenalin bre kola tijelom.
- Kako u ondje dolje stupiti u vezu s
Ramosom?
- One se tebi javiti. Gdjee odsjesti?
- Ne znam.
- Uzmi sobu u De Anzi, tu Calexicu.
Sigurnije je s nae strane granice. Voda
je ondje bolja za tebe, takoer.
- U redu. Bitu ondje.
i, to je lako
u

- Jo jedna stvar, ne moe ponijeti

oruje preko granice. elim re initi.
Pokae li znaku na graninom
prijelazu, nitko ti nee pregledavati
prtljanik. No ako se ondje dolje neto
dogodi, najprijee provjeriti jesi li
prijavio svoj pitolj u policijskoj postaji
u Calexicu.
Znakovito je kimnuo glavom.
- U policijskoj postaji u Calexicu imaju
ormari za pitolje u koji se pohranjuje
oruje policajaca koji prelaze granicu.
Vode dnevnik, a ti dobije priznanicu.
Profesionalna usluga. Zato ondje predaj
pitolj. Nemoj ga ponijeti na drugu
stranu i misliti da moe rei kako si ga
ostavio kod kue. Predaj ga ondje. Neka
ga zapisu u dnevnik. Tada nee imati
problema. Comprende? To je kao da
ima alibi za svoj pitolj u sluaju da se
neto dogodi.
Bosch kimne glavom. Znao je to mu
Corvo eli rei. Corvo izvadi novanik i
prui Boschu svoju posjetnicu.
- Moe me nazvati u bilo koje doba, a
ako me nema u uredu, pronaie me.
Samo reci telefonistici da si to ti.
Ostavitu tvoje ime i rei da te moraju
spojiti sa mnom.
Corvov se nain izraavanja promijenio.
Govorio je bre. Bosch je pretpostavio
da je tome razlog njegovo uzbuenje
zbog Enviro Breeda. Agent SPD-a je
jedvaekao da se baci na to. Harry ga je
prouavao u zrcalu. Oiljak na njegovu
obrazu sad je djelovao tamnije, kao da
je promijenio boju kad se promijenilo
njegovo raspoloenje. Corvo ga pogleda
u zrcalu.
- Tunjava noevima - ree i dotakne
oiljak. - Zihuatenajo. Bio sam na
tajnom zadatku, radio na nekom sluaju.
Nosio sam no uizmi. Tip me zahvatio
ovdje prije nego to sam uspio dohvatiti
svoj no. Ondje su bolnice obino
sranje. Loe su obavili posao, a meni je
ostalo ovo. Vie ne mogu raditi na
tajnim zadacima. Previe sam
prepoznatljiv.
Bosch je vidio da voli priati o tome.
Bio je ispunjen ponosom dok je to
priao. Vjerojatno je to bio jedini put
kad se pribliio vlastitom kraju. Bosch
je znao kakvo pitanje Corvo od njega
oekuje. Ipak ga je postavio.
- Aovjek koji ti je to uinio? Kako je
on proao?
- Pokop na dravni troak. Sredio sam
ga kad sam se dokopao svog noa.
Corvo je naao nain da ubijanjeovjeka
koji je u tunjavi potegnuo no zvui
herojski. Barem njegovim vlastitim
uima. Vjerojatno jeesto priao o tome,
kad god bi netko novi promatrao njegov
oiljak. Bosch s potovanjem kimne
glavom, klizne sa stolca i stavi novac na
ank.
- Nemoj zaboraviti na dogovor. Neete
krenuti na Zorrilla bez mene. Svakako
obavijesti Ramosa.
- O, dogovor vrijedi - ree Corvo. - Ali
ne jamim dae se to dogoditi dok si ti
ondje dolje. Nita neemo pourivati.
Osim toga, izgubili smo Zorrilla.
Privremeno, siguran sam.
- Oemu to govori, izgubili ste ga?
- elim rei da ga nitko nije vidio ve
desetak dana. No vjerujemo da se nalazi
na ranu. Samo se pritajio, mijenja svoju
rutinu.
- Rutinu?
en. Voli nas izazivati. Obino
se dipom vozi po ran

- Papa je ovjek koji voli biti vi

u, lovi prerijske vukove, puca iz svog
Uzija, divi se svojim bikovima. Postoji
jedan poseban bik, ampion koji je
jednom ubio matadora. Zove se El
Temblar.
Zorrillo esto ide gledati toga bika.
Valjda mu je slian. Vrlo ponosan. U
svakom
sluaju, Zorrillo nije vien na rancu niti
na Plaa de Toros, to je bio njegov
nedjeljni
obiaj. Nisu ga vidjeli da krui
barrijima, podsjeajui se odakle je
doao. On je dobro
poznata osoba u svima njima. Uiva u
tom sranju o papi Mexicalija.
Bosch je pokuao zamisliti Zorrillov
ivot. Slavna osoba u gradiu koji nita
nije slavio. Pripalio je cigaretu. elio je
otii.
- Dakle, kada je zadnji put vien?
- Ako je jo uvijek ondje, nije izlazio od
petnaestog prosinca. To je bila
nedjelja. Tada je bio na trgu i gledao
svoje bikove. Tada je zadnji put vien.
Nakon
toga neki su dounici pomaknuli taj
datum do osamnaestog. Tvrde da su ga
vidjeli na
imanju. Ali to je sve. Ili je zbrisao ili se
pritajio, kao to sam rekao.
- Moda zato to je naredio ubojstvo
policajca. Corvo kimne glavom. A onda
je Bosch ostao sam. Corvo je rekao dae
se posluiti javnom
telefonskom govornicom. Harry izie iz
bara. Vani je osjetio otri veernji zrak i
povukao posljednji dim cigarete. Opazio
je kretanje u tami parka na suprotnoj
strani
ulice. Potom se jedan od beskunika
pojavio u snopu svjetlosti ispod uline
svjetiljke.
Bio je crnac koji je vojniki stupao i
trzao rukama. ustro se okrenuo i vratio
u mrak.
Glumio je sviraa trombona u limenom
orkestru u nekom drugom svijetu.
18.
Stambena zgrada u kojoj je ivio Cal
Moore bila je dvokatnica to stri na
Franklinu otprilike onako kao to taksiji
stre u zranoj luci. To je jedna od
mnogih graevina iz razdoblja nakon
Drugoga svjetskog rata to se prua du
ulica u tom podruju koje se zove
Fontane, ali fontane su ispunili tlom da
ih pretvore u nasade. Nalazi se blok
dalje od zdanja u kojem je smjetena
uprava Crkve znanosti, a bijeli neonski
znak kompleksa bacao je sablasni sjaj
sve do mjesta gdje je Bosch stajao na
ploniku. Bilo je gotovo deset sati, pa se
nije bojao dae ga netko pitati tko je i
to je. Stajao je ondje pola sata puei i
prouavajui stambenu zgradu prije nego
to je konano odluio dae ipak
provaliti u stan.
To je toboe bila zgrada s
osiguranjem, ali zapravo nije bilo tako.
Bosch je bravu na glavnom ulazu otvorio
noem za maslac, koji je drao s alatom
za provaljivanje brava u pretincu za
rukavice capricea. Sljedea vrata, ona
to su vodila u predvorje, nisu ga
zabrinjavala. Trebalo ih je nauljiti, a to
se odmah vidjelo jer se nisu sasvim
zatvarala. Bosch je proao kroz vrata,
pogledao popis stanara i naao
Mooreovo ime kraj broja sedam, na
drugom katu.
Mooreov stan nalazio se na kraju
hodnika to prolazi sredinom kata. Harry
je vidio da se ukoso preko vrata nalazi
policijska traka. Prerezao ju je malenim
depnim noem to ga je nosio na
privjesku s kljuevima, a zatim je
kleknuo i pogledao bravu. Iz hodnika se
ulazilo u jo dva stana. Ni iz jednog
nijeuo zvuk televizora ili razgovora.
Hodnik je bio dobro rasvijetljen, pa mu
nije trebala baterijska svjetiljka. Moore
je imao standardni zasun na vratima.
Koristei se izvijenom rastezljivom
kukom i nazubljenimeljem, okrenuo je
bravu za manje od dvije minute.
akom umotanom u rup i poeo je
okretati kvaku i iznova se pitao koliko je
mudro to to je ovamo doao. Ako Irving
ili Pounds saznaju za to, vratite se na
ulicu u plavoj odori prije Nove godine.
Jo se jednom osvrnuo niz hodnik i
otvorio vrata. Morao je ui.ini se da
nitko drugi ne eli znati to se dogodilo
Calu Mooreu i to je u redu. No Bosch je
iz nekog razloga elio znati. Mislio je
dae moda ovdje nai neke odgovore.
Kad je uao u stan, zatvorio je i
ponovno zaklju ao vrata. Stajao je
nekoliko koraka unutar stana iekao da
mu se oi priviknu na tamu. Osjeao se
ustajali zadah i bilo je mrano. Jedina
svjetlost prodirala je kroz tanke zavjese
na prozoru u dnevnoj sobi, a dopirala je
od plavkasto-bijelog neonskog znaka.
Bosch je uao u sobu i upalio lampu na
stoliu kraj staroga kaua. Vidio je da je
stan namjeten u istom stilu kao i prije
dvadesetak godina. Istroeni sagovi-
staze vodili su od kaua do kuhinje i do
hodnika to je vodio na desno.
Poao je dalje te na brzinu virnuo u
kuhinju, spava u sobu i kupaonicu.
Odmah je uoio prazninu u stanu. Nije
bilo niega osobnog. Nikakvih slika na
zidovima, nikakvih ceduljica na
hladnjaku, nikakve jakne prebaene
preko naslona stolice. Nije ak bilo
nijedne posude u sudoperu. Moore je
ovdje ivio, ali gotovo seinilo kao da
uope nije postojao.
Nije znao to trai, pa je po eo u
kuhinji. Otvarao je ormarie i ladice.
Naao je kutiju itarica, limenku kave i
bocu Earfy Timesa punu do etvrtine. U
drugom je ormariu naao neotvorenu
bocu slatkog ruma s meksikom
etiketom. U boci se nalazila stabljika
eerne trske. U ladicama je bilo neto
pribora za jelo i kuhanje, nekoliko kutija
ibica iz hollywoodskih barova kao to
su Porto i Tane.
Zamrziva je bio prazan. Izuzetak su
bile dvije posudica leda. Na najgornjoj
polici u hladnjaku nalazila se staklenka
umaka od goruice, pola paketa sada ve
pokvarene kobasice i usamljena limenka
Budweisera na kojoj se jo uvijek
nalazio plastini omot paketa to sadri
est limenki. Na donjoj polici na vratima
bila je vreica od kilograma Domino
eera.
Harry se zagleda u e er. Paket nije
bio otvoren. Potom pomisli neka sve ide
do vraga kad je ve ionako dospio
ovako daleko. Izvadi vreicu, otvori je i
polako istrese sadraj u sudoper. Izgleda
poput eera. Ima okus eera. U vreici
nema nieg drugog. Otvorio je toplu
vodu i gledao kako bijela hrpa nestaje u
odvodu.
Ostavio je vre icu na pultu i otiao
u kupaonicu. U drau je bilaetkica za
zube, a iza zrcala pribor za brijanje.
Nita drugo.
U spavaoj sobi Bosch je najprije uao
u garderobni pregradak. Raznovrsna
odjea nalazila se na vjealicama, a jo
je vie odjevnih predmeta bilo u
plastinoj koari za prljavo rublje. Na
polici je ugledao zeleni karirani koveg
i bijelu kutiju na kojoj je pisala rije
"Zmije". Bosch je najprije istresao
koaru i pregledao depove prljavih
koulja i hlaa. Bili su prazni. Pretraio
je odjeu na vjealicama sve dok nije
stigao do stranjeg dijela ormara i naao
Mooreovu sveanu odoru zamotanu u
plastiku. Kad ovjek ode iz patrole,
postoji samo jedan razlog dauva tu
odoru. Da ga u njoj pokopaju. Bosch je
mislio da je to lo znak, nedostatak
samopouzdanja. U skladu s policijskim
propisima, zadrao je jednu odoru to bi
je trebao odjenuti u vrijeme velike krize
kao to je jaki potres ili opi neredi. No
svoju je sveanu odoru bacio prije deset
godina.
Skinuo je koveg s police; bio je prazan
i zaudarao po plijesni. Ve ga dugo nitko
nije koristio. Skinuo je i kutiju zaizme,
ali je znao da je prazna prije nego to ju
je otvorio. Unutra je bilo samo malo
tankog papira.
Bosch ju je vratio na policu, sjetivi se
kako je jedna Mooreovaizma uspravno
stajala na ploicama u kupaonici
Skrovita. Pitao se je li Mooreov
ubojica imao problema dok ju je skidao
kako bi upotpunio prizor samoubojstva.
Ili je Mooreu najprije naredio da je
skine? Vjerojatno nije. Udarac u potiljak
to ga je Teresa otkrila znaio je da
Moore vjerojatno nije znao to ga je
udarilo. Bosch je zamislio ubojicu,
sjenama zastrtog identiteta, kako se
Mooreu pribliava s lea i zamahuje
kundakom samarice prema njegovoj
glavi. Moore pada. Ubojica mu
skidaizmu, vue ga u kupaonicu,
naslanja na kadu i povlai oba okidaa.
Brie okidae, pritie mrtvaev palac
na kundak i trlja cijevi njegovim rukama
kako bi ostavio uvjerljive mrlje. Potom
namjetaizmu na ploice. Dodaje iver
iz kundaka i scena je namjetena.
Samoubojstvo.
Veliki krevet nije bio namjeten. Na
nonom ormariu bila su dva dolara u
sitniu i malena uokvirena fotografija
Moorea i njegove ene. Bosch se sagnuo
i prouio fotografiju, ali tako da je ne
dodiruje. Sylvia se smijeila, ainilo se
da sjedi u restoranu, ili moda za
sveanim stolom na nekom vjenanju.
Bila je prelijepa na slici, a njezin ju je
mu gledao kao da je to znao.
- Zajebao si stvar, Cal - Harry ree
praznoj prostoriji.
Priao je komodi, tako staroj i oteenoj
od cigareta i noem urezanih inicijala da
bi jeak i Vojska spasa mogla odbaciti.
U najgornjoj ladici bio jeealj i okvir
za sliku od trenjevine okrenut prema
dolje. Bosch je podigao okvir i vidio da
je prazan. Nekoliko je trenutaka
razmiljao o tome. Okvir je imao
ugraviran cvjetni uzorak. Zacijelo je bio
skup i oito ga Moore nije naao u stanu.
Donio ga je sa sobom. Zato je prazan?
Rado bi pitao Sheehana je li on ili netko
drugi uzeo fotografiju iz stana radi
istrage. Ali to ne moe uiniti, jer bi
tako otkrio da je provalio ovamo.
Idua ladica nije sadravala nita drugo
doli donje rublje,arape i nekoliko
sloenih majica. U treoj je ladici bilo
jo odjee, sve uredno sloene ve u
praonici. Ispod hrpe koulja bio
jeasopis koji je na naslovnici
najavljivao fotografije gole
hollywoodske glumice to se nalaze
unutra. Bosch je prolistao asopis, vie
iz radoznalosti nego iz uvjerenja dae
unutra nai neki trag. Bio je siguran da
je svaki detektiv i policajac od onih koji
su tijekom istrage o Mooreovu nestanku
bili u stanu dobro prouio asopis.
Poto je vidio da su snimke glumice
tamne i mutne te se jedva naziralo da je
golih grudi, vratio jeasopis na mjesto.
Pretpostavio je da je to iz nekog starog
filma snimljenog prije nego to je imala
dovoljno sredstava da moe nadzirati
eksploataciju svog tijela. Zamislio je
razoaranje mukaraca koji su
kupovaliasopis i otkrili od ega se
zapravo sastoji ono to je obeano na
naslovnici. Zamislio je gnjev i nelagodu
glumice. I pitao se to je to znailo Calu
Mooreu. U glavi mu se pojavila slika
Sylvije Moore. Gurnuo jeasopis ispod
koulje i zatvorio ladicu.
Posljednja ladica komode sadravala je
dvije stvari, presavijeni par plavih
izblijedjelih traperica i bijelu papirnatu
vreicu, zguvanu i mekanu od starosti u
kojoj se nalazio debeli snop fotografija.
To je bilo ono po to je doao. Bosch je
to instinktivno znao im je uzeo vreicu
u ruke. Ponio ju je iz spavae sobe.
Izlazei ugasio je svjetlo.
Sjeo je na kau kraj svjetiljke, pripalio
cigaretu i izvadio fotografije iz vreice.
Odmah je vidio da je veina izblijedjela
i stara. Te su fotografije nekako
djelovale intimnije i osobnijeak i od
onih uasopisima. To su slike koje
dokumentiraju nesretnu prolost Cala
Moorea.
inilo se da su fotografije sloene
nekakvim kronolokim redom. Bosch je
to zakljuio jer su od izblijedjelih crno-
bijelih prelazile na fotografije u boji.
Druga obiljeja, kao to su odjea i
automobili, takoer su na to ukazivala.
Prva fotografija bila je crno-bijela
snimka mlade ene latinskog podrijetla u
neemu to je sliilo bijeloj odori
medicinske sestre. Bila je tamnokosa i
ljupka, a na licu joj se nazirao djetinji
osmjeh i izraz blagog iznenaenja dok je
stajala kraj bazena za plivanje, s rukama
na leima. Bosch je vidio rub okruglog
predmeta iza nje i tada je shvatio da iza
lea dri posluavnik. Nije se eljela
fotografirati s posluavnikom. Nije bila
medicinska sestra. Bila je kuna
pomonica. Slukinja.
U snopu je bilo jo njezinih fotografija,
a pokrivale su razdoblje od nekoliko
godina. Godine nisu loe djelovale na
nju, ali su ipak ostavile traga. Zadrala
je egzotinu ljepotu, ali pojavile su se
bore izazvane brigama, pa su joj oi
izgubile dio topline. Na nekim je
fotografijama drala novoroene, a
zatim je pozirala s malenim djeakom.
Bosch je pogledao pozornije, pa jeak i
na crno-bijeloj fotografiji mogao vidjeti
da djeak tamne kose i puti ima svijetle
oi. Zelene oi, pomisli Bosch. To su
bili Calexico Moore i njegova majka.
Na jednoj fotografiji ena i djeak
stajali su ispred velike bijele kue s
krovom u panjolskom stilu. Kua je
izgledala poput mediteranske vile. Iza
majke i djeaka uzdizao se toranj, ali se
nije jasno vidio jer nije bio u fokusu.
Dva tamno zamagljena prozora, poput
praznih oiju, nalazila su se pri vrhu.
Bosch se sjetio onoga to je mu rekao
svojoj eni o tome da je odrastao u
dvorcu. To je bio taj dvorac.
Na jednoj drugoj fotografiji djeak je
ukoeno stajao kraj nekog mukarca,
Amerikanca plave kose i preplanule
koe. Stajali su kraj blistava
thunderbirda s kraja pedesetih
godina.ovjek je jednu ruku drao na
pokrovu motora, a drugu na djeakovoj
glavi. Fotografija kao da je govorila
kako je oboje njegova imovina. ovjek
je kiljio prema fotoaparatu.
No Bosch mu je mogao vidjeti oi. Bile
su iste zelene boje kao i u njegova
sina.ovjekova se kosa prorijedila na
tjemenu, a usporeujui fotografije
djeaka i njegove majke snimljene
otprilike u isto vrijeme, Bosch je
zakljuio da je Mooreov otac bio
najmanje petnaest godina stariji od
njegove majke. Fotografija oca i sina
bila je po rubovima istroena
zbogestog dranja. Istroenija od bilo
koje druge fotografije u snopu.
Sljedei snop fotografija prikazivao je
drugi prostor. Vjerojatno su snimljene u
Mexicaliju. Bilo je manje fotografija za
dokumentarni prikaz duega vremenskog
razdoblja. Djeak je naglo rastao, a
pozadina na fotografijama podsjeala je
na ono to nazivamo treim svijetom.
Snimane su u barriju.esto je u pozadini
bilo mnogo ljudi, sve Meksikanci, svi s
izrazom oaja i nade to ga je Bosch
viao u getima Los Angelesa.
Sad je tu bio jo jedan djeak. Bio je
istih godina ili malo stariji. Djelovao je
snanije, grublje. Bio je na mnogim
fotografijama zajedno s Calom. Moda
brat, pomisli Bosch.
U tom snopu fotografija na majci se
jasno vidjelo kako stari. Nestala je
djevojka koja je skrivala posluavnik.
Zamijenila ju je majka navikla na
ivotne udarce. Fotografije su sada
odavale upravo sablasni ugoaj. Harry
se neugodno osjeao dok ih je
prouavao, jer je vjerovao da razumije
kakvu su mo imale nad Mooreom.
Posljednja crno-bijela fotografija
prikazivala je dva djeaka, bez koulja,
kako sjede leima oslonjeni jedan na
drugoga na stolu za piknik i smiju se
nekoj ali sauvanoj za sva vremena.
Calexico je bio mladi tinejder s
bezazlenim osmijehom na licu. Drugi je
djeak, moda godinu ili dvije stariji,
izgledao problematino. U oima je
imao tvrdi, mrzovoljni izraz. Na slici je
Cal napeo desnu ruku kako bi fotografu
pokazao miie. Bosch je vidio da je
ve imao tetovau. Vrag s aureolom.
Sveci i grenici.
U potonjim se fotografijama vie
nijednom nije pojavio drugi djeak. To
su bile snimke u boji snimljene u Los
Angelesu. Bosch je na jednoj prepoznao
Gradsku vijenicu u pozadini, a na
drugoj vodoskok u Echo parku. Moore i
njegova majka doli su u Sjedinjene
Drave. Tko god bio onaj drugi djeak,
ostao je za njima.
Pri kraju snopa fotografija majka je
takoer nestala. Harry se pitao znai li
to da je umrla. Posljednje dvije
fotografije prikazivale su Moorea kao
odraslu osobu. Prva je bila snimljena
kad je diplomirao na Policijskoj
akademiji. Prikazivala je skupinu tek
zaprisegnutih policajaca okupljenih na
tratini ispred zgrade koja je potom
promijenila ime u Dvorana Daryla F.
Gatesa. Bacali su kape u zrak. Bosch je
u mnotvu prepoznao Moorea. Ruku je
prebacio preko ramena jednoga kolege,
a na licu mu se vidjela istinska radost.
Posljednja je fotografija prikazivala
Moorea u sveanoj odori. Mladu je
Sylviju privukao uza se i priljubio svoj
nasmijeeni obraz uz njezin. Koa joj je
tada bila glatkija, oi sjajnije, a kosa
dua i punija. No i tada je bila ba kao i
danas, prelijepa ena.
vre

Vratio je fotografije u vre icu i

odloio ih na kau kraj sebe. Zagledao
se u icu i pitao se zato fotografije nikad
nisu sloene u album ili izloene u
okvirima. Bile su tek letimini pogledi
na jedan ivot,uvani u papirnatoj
vreici i spremni za pokret.
No znao je razlog tome. Kod ku e je
imao hrpe vlastitih fotografija koje nikad
ne bi sloio u album, jer je osjeao
potrebu da ih dri dok ih gleda. Bile su
vie nego fotografije nekog drugog
vremena. Bile su dio ivota, ivota koji
nije mogao napredovati bez spoznaje i
razumijevanja onoga to je bilo prije.
Bosch je ispruio ruku prema
svjetiljci i ugasio svjetlo. Popuio je jo
jednu cigaretu, a sjaj njezina vrha lebdio
je u mraku. Razmiljao je o Meksiku i
Calexicu Mooreu.
- Zajebao si stvar - ponovno apne.
Govorio je sebi kako mora doi ovamo
da bi lake shvatio Moorea. Tako se
opravdavao. No dok je sjedio u
mraku, znao je da nije rije samo o
tome. Znao je da je doao jer je elio
razumjeti ivotni put koji se nije mogao
objasniti. Jedini koji je imao sve
odgovore bio je Cal Moore. A njega
vie nema.
Pogledao je bijeli neonski sjaj na
zavjesama, a to gaje podsjetilo na
duhove. Pomislio je na izblijedjelu
fotografiju oca i sina. Sjetio se vlastitog
oca,ovjeka kojeg nije poznavao, a
upoznao ga je tek kad je ve bio na
samrtnikoj postelji. No tada je ve bilo
prekasno za Boscha da promijeni svoj
vlastiti ivotni put.
uo je kako klju ulazi u bravu s
druge strane ulaznih vrata. Skoio je na
noge, izvukao pitolj i hitro krenuo
prema hodniku. Najprije je uao u
spavau sobu, ali se predomislio i
preao u kupaonicu, jer je odande imao
bolji pogled na dnevnu sobu. Bacio je
cigaretu u zahod iuo kako se gasi u
vodi.
uo je kako se otvaraju ulazna
vrata, a tada je na nekoliko sekundi
uslijedila tiina. Potom se upalilo
svjetlo u dnevnoj sobi, a on je koraknuo
unatrag, u mrak svog skrovita. U zrcalu
na ormariu s lijekovima vidio je
Sylviju Moore kako stoji na sredini
prostorije i gleda naokolo kao da je prvi
put u tom stanu. Pogled joj je pao na
bijelu vreicu na kauu te ju je podigla.
Bosch ju je promatrao dok je gledala
fotografije. Zadrala se na posljednjoj.
Prikazivala je nju. Primaknula je ruku
obrazu kao da eli vidjeti koliko ju je
vrijeme promijenilo.
Kad je zavrila, vratila je fotografije
u vre icu i spustila ih na kau. Tada se
zaputila prema hodniku, a Bosch se
pomaknuo jo vie unatrag i tiho
koraknuo u kadu. Sad je svjetlost doprla
iz spavae sobe te jeuo kako se
otvaraju vrata garderobne pregrade.
Zvuk micanja vjealica po sipki. Bosch
je vratio pitolj u futrolu, a zatim iziao
iz kade i iz kupaonice na hodnik.
- Gospo o Moore? Sylvia? - javio
se iz hodnika jer nije znao kako bi
privukao njezinu pozornost, a da je ne
prestrai.
- Tko je to? - zauje se prodorni,
uplaeni odgovor.
- To sam ja, detektiv Bosch. U redu je.
Izila je iz garderobnog pregratka, a oi
su joj bile irom otvorene i pune straha.
Nosila je vjealicu s muevljevom
sveanom odorom.
- Isuse, prestraili ste me. to radite
ovdje?
- Ja sam vama kanio postaviti isto
pitanje.
Drala je odoru ispred sebe kao da ju je
Bosch zatekao razodjevenu. Koraknula
je unatrag prema vratima spavae sobe.
- Slijedili ste me? - ree. - to se
dogaa?
- Ne, nisam vas slijedio. Ve sam bio
ovdje.
- U mraku?
- Da. Razmiljao sam. Kad samuo kako
netko otvara vrata, uao sam u
kupaonicu. No kad sam vidio da ste to
vi, nisam znao kako bih mogao izii, a
da vas ne prestraim. Oprostite. Vi ste
prestraili mene. Ja sam prestraio vas.
Kimnula je glavom, ainilo se da
prihvaa njegovo objanjenje. Imala je
na sebi svijetloplavu traper koulju i
tamnoplave traperice. Kosu je vezala na
zatiljku i nosila je naunice nainjene od
ruiastog kristala. Na lijevom je uhu
imala jo jednu naunicu. Srebrni
polumjesec naijem je donjem kraju
visjela zvjezdica. Ljubazno se
nasmijeila. Bosch je postao svjestan da
se toga dana nije obrijao.
- Jeste li mislili da dolazi ubojica? -
ree Svlvia, jer je on utio. - Neto kao,
vratio se na mjesto zloina?
- Moda. Tako nekako... Zapravo, ne, ne
znam to sam mislio. Ovo ionako nije
mjesto zloina.
Bosch glavom pokae prema odori to ju
je drala.
- Sutra moram ovo odnijeti brai
McEvov - ree ona. Zacijelo je
proitala zbunjeni izraz njegova lica, pa
doda:
- Lijese biti zatvoren. Jasno. No mislim
da bi volio da bude ovako, u sveanoj
odori. Gospodin McEvov me pitao
imam li je.
Harry kimne glavom. Jo uvijek su
stajali u hodniku. Vratio se unatrag do
dnevne sobe, a ona ga je slijedila.
- to steuli iz policije? Kako e to
organizirati? Pokop, mislim.
- Tko zna? No zasad govore da je
poginuo na dunosti.
- Znai dae imati cijelu predstavu.
- Mislim da hoe.
Pozdrav heroju, pomisli Bosch. Policija
ne kani samu sebe ocrniti. Ne objaviti
svijetu da su loeg policajca ubili loi
ljudi za koje jeinio loe stvari. Ne e
e
ako ne mora. I ne e ako za medije
moe prirediti pokop heroja, a zatim
mirno sjediti i gledati suosjeajne prie
na sedam razliitih kanala te veeri.
Policiji treba sve suosjeanje to ga
moe dobiti.
Tako

er je shvatio da smrt na dunosti zna

em brie oi u odgovaraju i dae
udovica dobiti punu
mirovinu. Ako Sylvia Moore odjene
crnu haljinu, rup i im trenucima i dri
jezik za zubima, do kraja ivota
dobivate muevljevu plau. Nije loe.
Ovako ili onako. Ako je Sylvia poslala
prijavu Odjelu za unutranju kontrolu,
sad joj prijeti opasnost da izgubi
njegovu mirovinu ako bude inzistirala na
njoj ili se obratila javnosti. Policija bi
mogla ustvrditi da je Cal ubijen zbog
svojih nedoputenih aktivnosti. Nema
mirovine. Bosch je bio siguran da joj to
nitko ne treba objanjavati.
- Dakle, kad je sprovod? - upita
Bosch.
- U ponedjeljak u jedan. U Kapeli misije
San Fernando. Pokop je u Oakwoodu,
gore u Chatsworthu.
Pa, pomisli Bosch, ako kane
napraviti predstavu, onda je to pravo
mjesto. Dvjesto policajaca na motorima
u koloni na zavojitom Valley Circle
Boulevardu uvijek dobro izgleda na
naslovnicama.
- Gospo o Moore, zato ste doli
ovamo u... - Bosch pogleda na sat; bilo
je 10,45 - ... tako kasno po muevljevu
sveanu odoru?
- Zovite me Sylvia.
- Svakako.
- Iskreno govorei, ne znam zato.
Nisam mogla spavati, mislim uope,
otkako... otkako su ga nali. Ne znam.
Jednostavno sam poeljela malo izii.
Ionako sam tek danas dobila klju stana.
- Tko vam ga je dao?
- Pomonik efa, Irving. Doao je do
mene, rekao da su zavrili sa stanom, te
da mogu uzeti ako neto elim. Stvar je u
tome da nita ne elim. Nadala sam se
da nikad neu vidjeti ovo mjesto. Tada
je nazvao ovjek iz pogrebnog zavoda i
rekao da mu treba sveana odora, ako je
imam. I tako sam ovdje.
Bosch podigne vreicu s fotografijama i
prui joj ih.
- to s njima? elite li ih?
- Mislim da ne elim.
- Jeste li ih ikad ranije vidjeli?
- Mislim da neke jesam. Barem su mi se
nekeinile poznatima. Za neke sam
sigurna da ih nikad nisam vidjela.
- to mislite, zato je to tako?ovjek
cijeli ivotuva fotografije, a nikad ih ne
pokae svojoj eni?
- Ne znam.
-udno. - Otvorio je vreicu i dok je
gledao fotografije, Bosch ree: - Znate li
to se dogodilo s njegovom majkom?
- Umrla je. Prije nego to sam ga
upoznala. Imala je tumor na mozgu. On
je tada imao oko dvadeset godina. Tako
mi je rekao.
- to je s njegovim ocem?
- Rekao mi je da je mrtav. Ali rekla sam
vam, ne znam je li to istina. Jer nikad
nije rekao ni kako je umro ni kada je
umro. Kad sam ga pitala, rekao je da ne
eli govoriti o tome. Nikad nismo o tome
razgovarali.
Bosch podigne fotografiju dvojice
djeaka na stolu za piknik.
- Tko je ovo?
Prila mu je blie i pogledala
fotografiju. Bosch je prouavao njezino
lice. Vidio je zelene tokice u njezinim
smeim oima. Osjetio je lagani miris
parfema.
- Ne znam tko je to. Valjda neki
prijatelj.
- Nije imao brata?
- Nikad mi nije spomenuo brata. Kad
smo se vjenali, rekao mi je da sam ja
njegova jedina obitelj. Rekao je... rekao
je da nema nikoga osim mene.
Sada Bosch pogleda fotografiju.
- Meni seini da su slini. Nita nije
rekla.
- to je s tetovaom?
- to je s njom?
- Je li vam ikad priao gdje ju je dao
utetovirati, to znai?
- Rekao mi je da su mu je utetovirali u
selu u kojem je odrastao. Bio je jo
djeak. Zapravo, to je bio barrio.
Valjda. Zvali su ga Sveci i grenici. To
znai tetovaa. Sveci i grenici. Rekao
je da je to zato jer ljudi koji su ondje
ivjeli nisu znali to su, to e biti.
Sjetio se poruke naene u Mooreovu
stranjem depu. Otkrio sam tko sam.
Pitao se shvaa li ona znaenje toga kad
je rije o mjestu u kojem je odrastao.
Gdje je svaki djeak morao otkriti tko je
zapravo. Svetac ili grenik.
Sylvia je prekinula njegovo
razmiljanje.
- Znate, zapravo niste rekli zato ste ve
bili ovdje. Sjedili u mraku i razmiljali.
Morali ste doi ovamo da biste to
uinili?
- Pretpostavljam da sam doao malo
pogledati naokolo. Pokuao sam neto
izbaciti na povrinu, razumjeti vaega
mua. Zvui li to glupo?
- Meni ne.
- Dobro.
- I jeste li? Jeste li neto uspjeli
shvatiti?
- Jo ne znam. Katkad je potrebno malo
vremena.
- Znate, pitala sam Irvinga o vama.
Rekao je da ne radite na sluaju. Rekao
je da ste one veeri doli k meni samo
zato jer su drugi detektivi imali pune
ruke posla s novinarima i... i s tijelom.
Bosch je poput kolarca osjetio titraje
uzbuenja. Raspitivala se o njemu. Nije
vano to sada zna da radi na svoju ruku,
raspitivala se o njemu.
- Pa - ree - to je tono, donekle.
Tehniki nisam na sluaju. No imam
druge sluajeve za koje se vjeruje da su
povezani sa smru vaega mua.
Njezine su oi uporno gledale u njegove.
Vidio je da eli pitati koji su to
sluajevi, ali bila je policajeva ena.
Znala je pravila. U tom je trenutku bio
siguran da ne zasluuje ono to je
dobila. Nita od toga.
Bosch ree:
- To doista nisi ti uinila, zar ne?
Prijavila ga Odjelu za unutranju
kontrolu. Pismo.
Sylvia odmahne glavom.
- Ali nee ti vjerovati. Oni misle da si
sve to ti pokrenula.
- Nisam.
- to je Irving rekao? Kad ti je dao klju
ovog stana?
- Rekao mi je da ako elim novac,
mirovinu, moram sve ostaviti na miru.
Ne smijem nita poduzimati. Kao da bih.
Kao da mi je uope stalo. Nije. Znala
sam da je Cal uinio neto loe. Ne
znam to je radio, ali znam da neto jest.
ena zna, a da joj se i ne kae. A to je,
uza sve ostalo, pridonijelo zavretku
naega braka. Ali nisam poslala nikakvo
pismo. Bila sam policajeva ena do
samoga kraja. Rekla sam Irvingu i onom
ovjeku koji je doao prije njega da su
neto pogreno shvatili. No njima se
fukalo. Samo su eljeli Cala.
- Ranije si mi rekla da je Chastain
dolazio?
- Bio je on.
- to je tono elio? Rekla si neto o
tome da je elio pretraiti kuu.
- U ruci je drao pismo i rekao kako zna
da sam ga ja napisala. Rekao je da bi
bilo najbolje kad bih mu sve ispriala.
Pa, ja sam njemu rekla da to nisam
napisala i zamolila sam ga neka ode. No
u poetku nije htio otii.
- to je tono rekao da eli?
- On je... zapravo se ne sjeam tono.
elio je izvjetaje bankovnih rauna i
elio je znati koju imovinu imamo.
Mislio je da ondje sjedim iekam da se
on pojavi kako bih mu izruila svog
mua. Rekao je da eli vidjeti pisai
stroj, a ja sam mu rekla da ga mi uope
nemamo. Gurnula sam ga van i zatvorila
vrata.
Kimnuo je glavom i pokuao uklopiti
teinjenice meu one to ih je ve imao.
Sve je to prevelika zbrka.
- Ne sjea se niega to je pisalo u
pismu?
- Zapravo nisam imala priliku proitati
ga. Nije mi ga pokazao, jer je mislio, a
on i ostali jo uvijek u to vjeruju, da sam
ga ja poslala. Stoga sam proitala samo
maleni dio prije nego to ga je vratio u
torbu za spise. Pisalo je neto o tome da
Cal radi za nekog Meksikanca. Pisalo je
da mu prua zatitu. Neto u smislu da je
sklopio pakt s Faustom. Zna to to
znai, zar ne? Ugovor s vragom.
Bosch kimne glavom. To ga je
podsjetilo da je ona uiteljica. Takoer
je shvatio da ve najmanje deset minuta
stoje u dnevnoj sobi. No nije ni pokuao
sjesti. Bojao se da bi svaki nagli pokret
razbio aroliju, ona bi izletjela kroz
vrata i pobjegla od njega.
- Pa - ree Sylvia - ne znam bih li ja bila
tako alegorina da sam napisala to
pismo, ali ono je u biti bilo tono. elim
rei, nisam znala to je uinio, ali sam
znala da se neto dogodilo. Mogla sam
vidjeti da ga je to ubijalo iznutra.
Jednom, to je bilo prije nego to je
otiao, konano sam ga pitala to se
dogaa, a on je samo rekao da je
pogrijeio i dae to pokuati ispraviti.
Nije elio sa mnom razgovarati o tome.
Iskljuio me.
Sjela je na rub naslonjaa, a sveanu je
odoru drala u krilu. Naslonja je bio
odvratne zelene boje, a na desnom
naslonu za ruke vidjelo se mnogo
progorjelih tragova od cigareta. Bosch
je sjeo na kau kraj vreice s
fotografijama.
Sylvia ree:
- Irving i Chastain. Ne vjeruju mi. Samo
kimaju glavama dok im govorim. Kau
da pismo sadri previe intimnih
pojedinosti. Morala sam to biti ja. U
meuvremenu se netko zacijelo raduje
svom uspjehu. Njegovo malo pismo ga
je unitilo.
Bosch je pomislio na Kappsa i pitao se
je li on mogao znati toliko pojedinosti o
Mooreu da bi napisao takvo pismo. On
je namjestio Danceu. Moda je najprije
pokuao namjestiti Mooreu. To se
nijeinilo vjerojatnim. Moda je pismo
poslao Dance jer se elio popeti
ljestvama, a Moore mu je smetao.
Harry se sjetio limenke kave to ju je
vidio u kuhinjskom ormariu i pomislio
da bi je mogao pitati eli li popiti kavu.
Nije elio da zavri ovo vrijeme to ga
provodi s njom. Poelio je puiti, ali
nije htio da ga ona zamoli neka ugasi
cigaretu.
- eli li malo kave? Ima je u kuhinji, pa
bih je mogao skuhati. Pogledala je
prema kuhinji kao da o njezinu smjetaju
iliistoi ovisi njezin odgovor. Tada je
rekla da ne eli, jer se ne kani dugo
zadrati.
- Sutra idem u Meksiko - ree Bosch.
- U Mexicali?
- Da.
- U vezi s drugim sluajevima?
- Da.
Tada joj je ispriao o njima. O crnom
ledu, Jimmyju Kappsu i Juanu Neznancu
#67. Priao joj je i o vezama s njezinim
muem i Mexicalijem. Nadao se dae
ondje nai odgovore na mnoga pitanja.
Priu je zavrio rekavi:
- Kao to zacijelo vidi, ljudi poput
Irvinga ele sve to zatakati. Zapravo ih
nije briga tko je ubio Cala jer je preao
na drugu stranu. Otpisuju ga kao
nepovoljni dug. Nee se truditi oko
istrage jer ne ele da im se razbije o
glavu. Razumije li to elim rei?
- Bila sam ena policajca, sjea se?
- Tako je. Dakle, zna. Stvar je u tome
to je meni stalo. Tvoj je mu sastavio
jedan dosje za mene. Dosje o crnom
ledu. To me navodi na pomisao da je
moda pokuavao uiniti neto dobro.
Moda je pokuao uiniti nemogue.
Vratiti se natrag. Moda su ga zato ubili.
Ako je tako, neu dopustiti da se to
zataka.
Nakon toga su dugo utjeli. Na njezinu
se licu nazirala bol, ali oi su joj ostale
otre i suhe. Povukla je odoru prema
sebi. Bosch jeuo kako negdje u daljini
krui policijski helikopter. To ne bi bio
Los Angeles da nou ne krue policijski
helikopteri sa svojim reflektorima.
- Crni led - tiho e ona neto kasnije.
- to je s njim?
-udno je, to je sve. - Nekoliko je
trenutaka utjela i osvrtala se po sobi,
kao da je tek sada shvatila da je to
mjesto na koje je doao njezin mu
nakon to ju je ostavio. - Crni led.
Odrasla sam uglavnom u podruju San
Francisca, a uvijek su nam govorili da
se toga moramo uvati. Ali zna,
govorili su nam o drugom, pravom
crnom ledu. - Tada ga je pogledala i
zacijelo je na njegovu licu prepoznala
zbunjenost. - Zimi, onih dana kad nakon
kie doista zahladi. Kad se kia smrzne
na cesti, to je crni led. Ondje je na cesti,
na crnom asfaltu, ali ga se ne moe
vidjeti. Sjeam se kako me otac uio
voziti i uvijek je govorio:uvaj se crnog
leda, djevojko. Ne vidi opasnost do
zadnjeg trenutka. Tada je prekasno.
Gubi kontrolu nad vozilom. -
Nasmijeila se uspomeni i rekla: - U
svakom sluaju, to je crni led to sam ga
ja poznavala. Barem dok sam odrastala.
Ba kao to je coca-cola bila soda.
Znaenje nekih stvari se s vremenom
mijenja.
Samo ju je gledao. elio ju je opet
zagrliti, dotaknuti svojim obrazom
mekou njezinog obraza.
- Zar tebi otac nikad nije govorio da se
morauvati crnog leda? - upita Sylvia.
- Nisam ga poznavao. Sam sebe sam
nauio voziti. Kimnula je glavom i nita
nije rekla, ali nije skrenula pogled.
- Trebala su mi otprilike tri automobila
dok nisam nauio. Kad sam konano
shvatio kako to ide, vie mi nitko nije
elio posuditi automobil. Isto tako, nitko
mi nikad nije rekao za crni led.
- Pa, ja jesam.
- Hvala ti.
- Jesi li i ti opsjednut prolou, Harry?
Nije odgovorio.
- Mislim da smo svi. Kako se ono kae?
Prouavanjem prolosti otkrivamo svoju
budunost. Tako nekako.ini mi se kao
ovjek koji jo uvijek prouava,
moda.
inilo se da njezin pogled
prodire u njega. Njezine su oi bile pune
spoznaje. Shvatio je da bez obzira na
njegove elje one veeri, nju nije trebalo
tjeiti ili lijeiti od boli. Zapravo je ona
iscjeliteljica. Kako je Cal Moore mogao
pobjei od toga?
Promijenio je temu, znajui samo to da
pozornost mora odvratiti od sebe.
- U spavaoj sobi je okvir za sliku.
Izrezbarena trenjevina. Ali nema slike.
Sje a li se toga?
- Moratu pogledati.
Ustala je i ostavivi muevljevo odijelo
na naslonjau pola u spavau sobu.
Dugo je gledala okvir u najgornjoj ladici
komode, a tada je rekla da ga ne
prepoznaje. Boscha je pogledala tek
nakon to je to rekla.
Stajali su kraj kreveta i u tiini se
gledali. Bosch je na koncu podigao ruku,
a potom s oklijevanjem zastao.
Koraknula je prema njemu, a to je bio
znak da eli njegov dodir. Pomilovao ju
je po obrazu, onako kako je to
samainila ranije dok je prouavala
fotografiju i vjerovala da je sama.
Potom je spustio ruku niz njezino grlo i
obujmio joj vrat.
Uporno su se gledali. Tada se ona
jo vie priblii i primakne usta
njegovim ustima. Obuhvatila ga je rukom
oko vrata, privukla ga k sebi, pa su se
poljubili. Drala ga je i privinula se uz
njega na nain koji je otkrivao njezinu
potrebu. Vidio je da su sada njezine oi
sklopljene i u tom je trenutku Bosch
shvatio da je ona njegov odraz u zrcalu
gladi i usamljenosti.
Vodili su ljubav na nenamjetenu
krevetu njezina mua, a ni jedno od njih
nije razmiljalo o tome gdje se nalaze ili
to e ovo znaiti iduega dana, tjedna
ili godine. Bosch je drao oi sklopljene
jer se elio usredotoiti na druga
osjetila, na njezin miris, okus i dodir.
Potom se povukao unatrag tako da
mu je glava po ivala izmeu njezinih
pjegavih dojki. Zavukla mu je ruke u
kosu i provlaila prste kroz uvojke.uo
je kako njezino srce kuca u ritmu s
njegovim.
19.
Ve je bio proao jedan sat iza
ponoi kad je Bosch skrenuo capriceom
na Woodrow Wilson i poeo dugi,
zavojiti uspon do svoje kue. Vidio je
kako svjetlost reflektora crta osmice po
niskim oblacima iznad Universal Cityja.
Na cesti je morao vijugati oko
nepravilno parkiranih automobila ispred
kua u kojima su bile u tijeku blagdanske
zabave, te oko odbaenog boinog
drvca na kojem se jo uvijek nalazilo
nekoliko usamljenih ukrasa, a vjetar ga
je zanio na njegov put. Na sjedalu kraj
njega nalazila se limenka Budweisera iz
Mooreova hladnjaka i pitolj Luciusa
Portera.
Cijelog je ivota vjerovao da se mu
i kako bi potom stigao do neega
dobrog. Da sve ima smisla. U domu za
nezbrinutu djecu, u obiteljima skrbnika,
u vojsci i Vijetnamu, a i sad u policiji,
uvijek je u sebi nosio osjeaj da se
kree prema nekakvom rjeenju i
spoznaji svrhe. Da u njemu postoji neto
dobro.ekanje je bilo teko.ekanje je u
njegovoj dui uvijek ostavljalo osjeaj
praznine. Vjerovao je da to ljudi mogu
vidjeti, da kad ga pogledaju znaju kako
je prazan. Nauio je tu prazninu
ispunjavati osamljivanjem i radom.
Katkad piem i zvukom dez saksofona.
Ali nikad ljudima. Nikad nikome nije
dopustio da mu se uvue u duu.
Sad je mislio da je vidio o i Sylvije
Moore. Njezine prave oi, i morao se
pitati je li ona ta koja bi mogla ispuniti
prazninu u njemu.
- elim te vidjeti - rekao je kad su se
rastali ispred Fontana.
- Da! - Samo je to rekla, dotaknute mu
rukom obraz i ula u svoj automobil.
Sad je Bosch razmiljao to bi mogla
znaiti ta jedna rije i njezin dodir. Bio
je sretan. A to je neto novo.
Kad je uao u posljednji zavoj,
usporavajui dok je prolazio kraj
automobila s upaljenim dugim svjetlima,
razmiljao je o nainu na koji je dugo
gledala okvir za sliku prije nego to je
rekla da ga ne prepoznaje. Je li lagala?
Kakva je mogunost da je Cal Moore
kupio tako skupi okvir nakon to se
uselio u onu rupu? Nije ba velika,
zakljuio je.
Dok je skretao capriceom u natkriveno
parkiralite, ispunjavali su ga zbunjujui
osjeaji. to je bilo na slici? Kakve
veze imainjenica da je to zadrala za
sebe? Ako jest. Ostao je sjediti u
automobilu, otvorio je limenku piva i
brzo je ispio tako da mu se malo prolilo
po vratu. Znao je dae te noi dobro
spavati.
Kad se naao u kui, poao je u kuhinju,
spremio Porterov pitolj u ormari i
provjerio ima li poruka na automatskoj
sekretarici. Nije ih bilo. Porter nije
nazvao da mu objasni zato je pobjegao.
Pounds nije nazvao i pitao kako
napreduje istraga. Irving nije nazvao i
rekao da znaime se Bosch bavi.
Nakon dvije noi s malo sna, Bosch se
radovao krevetu kao rijetko kada.
Najee je bilo tako. Bio je to dio
rutine koje se pridravao. Nakon noi
kratkih odmora ili nonih mora
uslijedila bi jedna no kad bi mu
iscrpljenost omoguila dubok
san.
ima i jastucima, opazio je da se na
njima jo uvijek osje

Dok se omatao pokriva

a miris parfema Terese Corazon.
Sklopio je oi i na trenutak razmiljao o
njoj. No uskoro je njezinu sliku iz
njegovih misli istisnulo lice Sylvije
Moore. Ne fotografija iz vreice ili s
nonog ormaria, ve pravo lice.
Izmueno ali jako, s oima prikovanim
za Boschove oi.
San je bio poput ostalih snova to ih
je Harry sanjao. Nalazio se na mra
nome mjestu. Okruivao ga je duboki
mrak, a njegovo je disanje odjekivalo u
tami. Osjeao je, ili bolje reeno, znao
je na onaj nain na koji je poznavao to
mjesto u svim svojim snovima, da tamo
naprijed mrak prestaje i da mora poi
onamo. No ovaj put nije bio sam. U tome
je bila razlika. Bio je sa Sylvijom te su
se sklupali u crnilu, a znoj ih je pekao u
oima. Harry ju je drao i ona je drala
njega. Nita nisu govorili.
Otrgnuli su se iz zagrljaja i po eli
se kretati kroz mrak. Pred njima se
naziralo prigueno svjetlo, te se Harry
zaputio onamo. Lijevu je ruku ispruio
preda se,vrsto steui svoj Smith &
Wesson.
Desna mu je ruka bila iza le a,
drala je njezinu i vodila je za sobom.
Kad su izili na svjetlo, ondje ih jeekao
Cal Moore sa samaricom. Nije bio
skriven, ali je bio djelomino osjenan
svjetlou to je navirala u prolaz.
Njegove su zelene oi takoer bile u
sjeni. I smijeio se. Tada je podigao
samaricu.
- Tko je zajebao stvar? - upitao je.
U mraku je prasak bio zagluuju i.
Bosch je vidio kako Mooreove ruke
isputaju samaricu i odmiu se od
tijela, poput sputanih ptica koje
pokuavaju pobjei. Divlje je koraknuo
unatrag u tamu i nestao. Nije pao, nestao
je. Nije ga vie bilo. Za njim je ostala
samo svjetlost na kraju prolaza. Harry je
jednom rukom jo uvijek stezao
Sylvijinu ruku. U drugoj je drao pitolj
iz kojeg se dimilo.
Tada je otvorio o i.
Bosch se uspravio u krevetu. Vidio je
kako blijeda svjetlost prodire oko
rubova zavjesa na prozorima okrenutim
prema istoku. San seinio tako kratkim,
ali je zbog svjetlosti shvatio da je
spavao do jutra. Podigao je ruku prema
svjetlu i pogledao na sat. Nije imao
budilice, jer mu nikad nije trebala. Bilo
je est sati. Dlanovima je protrljao lice i
pokuao obnoviti san. To je za njega
bilo neobino. Jednom mu je savjetnica
u laboratoriju za poremeaje sna u
ustanovi za veterane rekla neka zabiljei
sveega se sjea iz svojih snova. Rekla
je daje to vjeba kojom se svijest
pokuava informirati o tome to kae
podsvijest. Mjesecima je kraj kreveta
drao biljenicu i nalivpero te je
marljivo biljeio sveega se sjeao iz
snova. No Bosch je otkrio da mu to
nimalo ne pomae. Bez obzira koliko je
dobro shvaao uzrok svojih nonih
mora, nije ih mogao ukloniti iz sna.
Davno je odustao od programa za
rjeavanje problema pomanjkanja sna.
Sad nije mogao ponovno uhvatiti san.
Sylvijino je lice nestalo u magli. Harry
je shvatio da se obilno preznojio. Ustao
je, skinuo plahte s kreveta i bacio ih u
koaru s prljavim rubljem. Poao je u
kuhinju i pristavio loni za kavu.
Istuirao se, obrijao i odjenuo traperice,
zelenu koulju od rebrastog baruna i
crnu sportsku jak-nu. Odjea za vonju.
Vratio se u kuhinju i napunio termosicu
crnom kavom.
Prvo to je odnio do automobila bio je
njegov pitolj. Maknuo je sag to
pokriva prtljanik, a zatim izvadio
rezervnu gumu i dizalicu to su se
nalazili ispod njega. Stavio je Smith &
Wesson, to ga je izvadio iz futrole i
zamotao u votano platno, u udubinu i
pokrio ga rezervnom gumom. Vratio je
sag na mjesto, a dizalicu poloio du
stranjeg dijela prtljanika. Potom je
ubacio svoju aktovku i platnenu torbu u
kojoj se nalazila odjea za nekoliko
dana. Sve je djelovalo uvjerljivo, iako
je sumnjao dae netko uope pogledati
unutra.

Vratio se u ku u, pa je iz ormara u
hodniku izvadio svoj drugi pitolj. Bila
je to etrdesetetvorka s drkom i
zaporom udeenim za denjaka. Cilindar
se takoer otvarao na lijevu stranu.
Bosch je nije mogao upotrebljavati, jer
je bio ljevoruk. No uvao ju je est
godina, jer mu ju je darovao ovjek ija
je ki bila silovana i ubijena. Bosch je
ranio ubojicu tijekom kratke pucnjave
prilikom njegova uhienja blizu
Sepulveda Dama u Van Nuysu. Preivio
je, a sad slui doivotnu kaznu bez
mogunosti pomilovanja. No to za oca
nije bilo dovoljno. Nakon suenja dao je
Boschu pitolj, a Bosch ga je prihvatio
jer bi odbijanjem zanijekao ovjekovu
bol. Njegova je poruka Harryju bila
jasna: sljedei put obavi posao kako
treba. Pucaj da ubije. Harry je uzeo
pitolj. Mogao ga je odnijeti oruaru i
dati da se preradi za ljevaka, ali time bi
priznao da je otac imao pravo. Harry
nije bio siguran da je to spreman
priznati.
Pitolj se est godina nalazio na
polici u ormaru. Sad ga je uzeo,
provjerio radi li jo uvijek i napunio ga.
Stavio ga je u futrolu i bio spreman za
polazak.
Prije odlaska uzeo je termosicu iz
kuhinje i sagnuo se nad automatsku
sekretaricu kako bi snimio novu poruku.
- Ovdje Bosch. Bitu u Meksiku tijekom
vikenda. elite li ostaviti poruku,
priekajte. Ako je vano i elite stupiti u
vezu sa mnom, bitu u hotelu De Anza u
Calexicu.
Jo uvijek nije bilo sedam sati kad se
zaputio niz brdo. Vozio je autocestom
Hollywood sve dok nije zaobiao
sredite grada s poslovnim neboderima
to su se nejasno nazirali iza rane
jutarnje mjeavine magle i smoga. Tada
je skrenuo na autocestu San Bernardino i
zaputio se prema istoku, van iz grada.
Do pograninog gradia Calexica
trebalo je prijei oko 400 kilometara, a
Mexicali se nalazi odmah s druge strane
granice. Harrye stii onamo prije
podneva. Natoio si je alicu kave tako
da nije prolio nijednu kap i poeo
uivati u vonji.
Smog Los Angelesa nije se raistio sve
dok Bosch nije proao skretanje za
Yucaipu u okrugu Riverside. Nakon toga
je nebo postalo plavo poput oceana na
zemljovidima to ih je imao na sjedalu
kraj sebe. Nije bilo ni daka vjetra. Kad
je proao farmu vjetrenjaa blizu Palm
Springsa, lopatice stotina elektrinih
generatora nepomino su stajale u
jutarnjoj pustinjskoj izmaglici. Prizor je
bio sablastan, poput groblja, a Harry je
brzo skrenuo pogled na drugu stranu.
Bosch je bez zaustavljanja proao kroz
raskone pustinjske zajednice Palm
Springsa i Rancho Miragea u kojima su
ulice nosile imena predsjednika golf
klubova i slavnih osoba. Dok je prolazio
kraj Bob Hope Drivea, Bosch se sjetio
vremena kad je u Vijetnamu gledao tog
komiara. Ba se vratio u bazu nakon
trinaest dana provedenih u ienju
Charliejevih tunela u provinciji Cu Chi,
te je mislio da je Hopeova predstava
beskrajno smijena. Godinama potom
vidio je isjeak iste predstave u
televizijkoj emisiji o tom komiaru.
Ovaj put ga je izvedba rastuila.
Proavi Rancho Mirage, krenuo je
Cestom 86 ravno prema jugu.
Otvorena je cesta uvijek ushiivala
Boscha. Volio je osjeaj da ide na neko
novo, a istodobno i nepoznato mjesto.
Vjerovao je da je najbolje razmiljao
dok se vozio otvorenom cestom. U
mislima je ponovio sve to je vidio
tijekom pretrage Mooreova stana i
pokuao otkriti skrivena znaenja ili
poruke. Otrcani namjetaj, prazni
koveg, usamljeniasopis, prazan okvir.
Moore je za sobom ostavio zbunjujuu
nazonost. Ponovno je razmislio o
vreici fotografija. Sylvia se
predomislila i uzela je. Bosch je poalio
to nije posudio fotografiju dvojice
djeaka, kao i onu fotografiju to
prikazuje oca i sina.
Bosch nije imao nijedne fotografije svog
oca. Rekao je Sylviji da ga nije
poznavao, ali to nije bila potpuna istina.
Odrastao je ne znajui tko je on, a to ga
nije ni zanimalo, barem naoko. No kad
se vratio iz rata, osjeao je veliku elju
da sazna neto o svom podrijetlu. To ga
je navelo da potrai svog oca nakon to
mu punih dvadeset godina nijeak ni ime
znao.
Nakon to su ga vlasti uzele majci,
Harry je odrastao u nizu domova za
nezbrinutu djecu i kod skrbnika. U
spavaonicama McClarena ili San
Fernanda ili drugih domova tijeili su ga
majini redoviti posjeti, osim u
razdobljima dok je bila u zatvoru. Rekla
mu je da ga ne mogu dati skrbnicima bez
njezina pristanka. Govorila je kako ima
dobrog odvjetnika koji radi na tome da
joj ga vrate.
Onog dana kad mu je nadstojnica u
McClarenu rekla da vie nee biti
posjeta, jer je njegova majka mrtva,
primio je vijest drukije od veine
jedanaestogodinjaka. Izvana nije nita
pokazivao. Kimnuo je glavom da
razumije i zatim se udaljio. No tog je
dana, tijekom vremena za plivanje,
zaronio do dna na dubokom kraju bazena
i vriskao tako glasno i dugo da je bio
siguran kako buka prodire kroz povrinu
te dae privui pozornostuvara. Nakon
svakog udisaja na povrini vraao bi se
dolje. Vriskao je i plakao dok nije bio
tako iscrpljen da se jedva drao za
ljestve u bazenu. Hladneeline cijevi
bile su ruke koje su ga tjeile. O, kako je
elio biti ondje. To je bilo sve. elio ju
je zatititi.
Nakon toga su ga proglasili PZU,
podobnim za usvajanje. Poeo je
mijenjati niz skrbnika uijim se
domovima osjeao kao da je na
pokusnom roku. Kad nije ispunio
njihova oekivanja, poslali bi ga u
sljedeu kuu, drugom paru sudaca.
Jednom su ga vratili u McClaren zbog
njegove navike da jede otvorenih usta. A
jednom, prije toga, poslali su ga u dom u
Valleyju. Izbornici, kako su ih zvali
PZU, izvedu Harrvja i nekolicinu drugih
trinaestogodinjaka na sportski teren da
igraju bejzbol. Izabrali su Harryja.
Uskoro je shvatio da ga nisu izabrali
zbog toga to pokazuje nepatvorene
vrline djeatva. Izabrali su ga zato jer
jeovjek traio ljevaka. elio je stvoriti
bacaa, a ljevaci su bili na cijeni. Nakon
dva mjeseca svakodnevnih treninga,
lekcija bacanja i usmenog upuivanja u
strategije bacanja, Harry je
pobjegao.Tek est tjedana kasnije
policajci su ga pokupili na Hollywood
Boulevardu. Vratili su ga u Me Claren
gdje je ekao novi par moguih
posvojitelja. Uvijek su morali uspravno
stajati i smijeiti se kad bi potencijalni
skrbnici prolazili kroz spavaonice.
Svoju potragu za ocem poeo je u
matinom uredu. Podaci o roenju
Hieronymusa Boscha godine 1950. u
bolnici Kraljice anela navodili su ime
njegove majke, Margerie Philips Lowe,
a oevo ime bilo je jednako njegovom:
Hieronvmus Bosch. No Harry je,
dakako, znao da nije tako. Majka mu je
jednom ispriala da je dobio ime po
umjetnikuijim se djelima divila. Rekla
je da su petsto godina stare slike tog
slikara vjerni prikaz dananjeg Los
Angelesa, nona mora onih koji vrebaju
i njihovih rtava. Obeala je dae mu
rei oevo ime kad za to doe pravi
trenutak. Pronaena je mrtva u uliici
blizu Hollywood Boulevarda prije nego
je stigao taj trenutak.
Harry je unajmio odvjetnika koji je
predsjedavajuem sucu maloljetnikog
suda podnio zahtjev kojim se trai uvid u
dokumente o njemu. Zahtjev je odobren,
a Bosch je nekoliko dana proveo u
arhivu okruga. Obilje dokumenata to su
mu ih pokazali dokazivali su koliko se
njegova majka trudila da bi zadrala
skrbnitvo nad njim, ali bez uspjeha.
Boscha je to duhovno ojaalo, ali nigdje
u dosjeima nije naao ime oca. Bosch je
zaao u slijepu ulicu, ali je zapisao ime
odvjetnika koji je sastavljao sve
zahtjeve tijekom majine bitke. J.
Michael Haller. Dok ga je zapisivao,
Bosch je shvatio da mu je to ime
poznato. Mickey Haller bio je jedan od
vrhunskih kriminalistikih odvjetnika
Los Angelesa. Branio je jednu od
Mansonovih djevojaka. Krajem
pedesetih uspio je dobiti osloboenje za
takozvanog Highwaymana, prometnog
policajca optuenog za silovanje sedam
ena koje je zaustavio radi prevelike
brzine na usamljenim dijelovima Golden
Statea. Zato se J. Michael Haller bavio
sluajem skrbnitva nad djetetom?
Samo na temelju slutnje, Bosch je poao
u zgradu Kriminalistikog suda i uzeo iz
arhiva dosjee svih majinih sluajeva.
Dok ih je pregledavao, otkrio je da je,
osim u borbi za skrbnitvo, Haller
zastupao Margerie P. Lowe tijekom est
uhienja izmeu 1948. i 1961. godine. U
to vrijeme Haller je ve bio vrhunski
odvjetnik obrane.
Harry je tada postao siguran da zna tko
mu je otac.
Slubenica u odvjetnikoj tvrtki na
najgornjem katu nebodera na Trgu
Pershing rekla je Boschu da je Haller
nedavno otiao u mirovinu zbog
zdravstvenih problema. U telefonskom
imeniku nije bilo njegova broja, ali se
njegova adresa nalazila u popisu biraa.
Haller je bio demokrat, a ivio je na
Canon Driveu u Beverlv Hillsu.
Bosche se uvijek sjeati grmova rua
to su se pruali du prilaza do kue
njegova oca. To su bile savrene rue.
Kuna pomonica koja je otvorila vrata
rekla je da gospodin Haller ne prima
posjetitelje. Bosch je eni rekao neka
kae gospodinu Halleru da ga eli
posjetiti sin Margerie Lowe. Deset
minuta kasnije ena ga je povela
krajlanova odvjetnikove obitelji. Svi su
stajali u predvorju s neobinim izrazima
na licima. Starac im je rekao neka iziu
iz njegove sobe i unutra poalju samo
Boscha. Dok je stajao kraj njegovoga
kreveta, Harry je procijenio da starac
moe imatietrdesetak kilograma, te nije
morao pitati od ega boluje, jer je vidio
da ga iznutra nagriza rak.
- Pretpostavljam da znam zato si doao
- hrapavim je i slabim glasom rekao
starac.
- Samo sam elio... ne znam.
Dosta je dugo ondje stajao i gledao kako
ovjeka iscrpljuje i sam napor da dri
oi otvorene. Iz kutije sa strane kreveta
cjevica je vodila ispod pokrivaa.
Kutija se s vremena na vrijeme
oglaavala kratkim zvukom kad bi doza
morfija protiv bolova ulazila u krv
umiruegovjeka. Starac ga je bez rijei
prouavao.
- Nita ne elim od vas - konano je
rekao Bosch. - Ne znam, mislim da sam
vam samo elio staviti do znanja da sam
dobro. Sve je u redu sa mnom. Za sluaj
da ste ikad brinuli.
- Bio si u ratu?
- Da. To je gotovo.
- Moj sin... moj drugi sin, on... drao
sam ga podalje od toga... to e sada
raditi?
- Ne znam.
Nakon jo malo utnjeinilo se da je
starac kimnuo glavom. Rekao je:
- Zove se Harry. Tvoja mi je majka to
rekla. Mnogo mi je priala o tebi... Ali
nikad nisam mogao... Razumije li?
Drukija vremena. A nakon to je prolo
toliko vremena, nisam mogao... nisam
mogao nita promijeniti.
Bosch je samo kimnuo glavom. Nije
doao starcu uzrokovati jo vie bola.
Uslijedilo je jo utnje, a Bosch jeuo
kakoovjek teko die.
- Harry Haller - tada je apnuo starac, a
nesigurni osmijeh pojavio se na
njegovim tankim usnama ispucalim i
suhim od kemoterapije. - To si mogao
biti ti. Jesi li ikad itao Hessea?
Bosch nije razumio, ali je ponovno
kimnuo glavom. Zauo se zvuk iz kutije.
Gledao je trenutak dok mu se nije
uinilo da doza djeluje. Stareve su se
oi zatvorile i on je uzdahnuo.
- Bite bolje da poem - rekao je Harry.
uvajte se. Dotaknuo jeovjekovu
slabanu, plavkastu ruku. Ovaj jevrsto
zgrabio njegove prste, gotovo oajniki,
a zatim ga je pustio. Kad je koraknuo
prema vratima,uo je hrapavi starev
glas.
- Oprostite, to ste rekli?
- Rekao sam da jesam. Brinuo sam za
tebe.
Suza je tekla niz starevo lice i nestala u
njegovoj sijedoj kosi. Bosch je jo
jednom kimnuo glavom, a dva tjedna
kasnije stajao je na breuljku iznad
groblja u Forest Lawnu i gledao kako
sputaju u zemlju oca kojeg nije dospio
upoznati. Tijekom obreda vidio je
skupinu ljudi i zakljuio da su to njegov
polubrat i tri polusestre. Polubrat,
vjerojatno roen nekoliko godina prije
Boscha, promatrao je Harrvja tijekom
obreda. Na kraju se Bosch okrenuo i
udaljio.
Oko deset sati Bosch se zaustavio ispred
restorana uz cestu pod nazivom El Oasis
Verde gdje je pojeo huevos rancheros.
Njegov je stol bio kraj prozora s kojeg
se vidio bijelo-plavi nasip pod nazivom
Salton Sea i dalje prema istoku
Chocolate Mountains. Bosch je tiho
uivao u ljepoti i otvorenosti prizora.
Kad je zavrio s jelom i poto mu je
konobarica ponovno napunila termosicu
kavom, iziao je na parkiralite, pa se
naslonio na capricea kako bi udisao
svjei,isti zrak i opet se divio prizoru.
Polubrat je sad vrhunski odvjetnik
branitelj, a Harry je policajac. U tome
ima neke neobine podudarnosti to ju je
Bosch drao prihvatljivom. Nikad nisu
razgovarali i vjerojatno nikad i nee.
Nastavio je vonju prema jugu, a Cesta
86 vodila je ravnicom izmeu Salton
Sea i planina Santa Rosa. To je
poljodjelsko podruje koje se
ravnomjerno sputa ispod morske razine.
Imperial Valley. Carska Dolina. Vei
dio je kanalima za navodnjavanje
podijeljen na pravokutnike, a njegovu je
vonju pratio miris gnojiva i svjeeg
povra. Kamioni s platformama,
natovareni sanducima salate, pinata ili
korijandra, katkad bi izlazili s pokrajnjih
cesta ispred njega i usporavali ga. No
Harryju to nije smetalo, te je strpljivo
ekao da ih pretekne.
Blizu gradia po imenu Vallecito Bosch
je stao uz cestu da promatra eskadrilu
letjelica u niskom letu kako uz
gromoglasnu buku dolaze preko planine
to se uzdizala na jugozapadu. Prele su
iznad Ceste 86 i preletjele preko
Saltona. Bosch nita nije znao o tome
kako se raspoznaju ratne letjelice
modernog doba. Ti su mlanjaci postali
bri i moniji strojevi od onih kojih se
sjeao iz Vijetnama. No letjeli su
dovoljno nisko da jasno moe vidjeti
kako se ispod krila svake letjelice nalazi
oruje rata. Gledao je kako se tri
mlanjaka naginju u okretu i vraaju
uvrstom trokutu prema planini. Nakon
to su proli iznad njega, Harry je
pogledao svoje zemljovide i vidio da su
neki dijelovi zemlje na jugozapadu
obiljeeni kao zatvoreni za javnost.
Ondje se nalazi Mornariki poligon za
gaanje SAD-a na planini Superstition.
Na zemljovidu je pisalo da se u tom
podruju vjeba pravim bombama.
Drite se podalje.
Bosch je osjetio kako vibracije lagano
njiu automobil, a potom je uslijedila
potmula buka. Podigao je pogled, pa mu
se uinilo da nazire stup dima to se
poinje uzdizati s podnoja planine
Superstition. Zatim je osjetio iuo kako
pada jo jedna bomba. Pa jo jedna.
Kad su mlanjaci ponovno proli iznad
njega, s njihove se srebrnkaste povrine
odraavala blistava sunana svjetlost.
Bosch se vrati na cestu iza kamiona
naijem su stranjem dijelu sjedila dva
tinejdera. To su bili meksiki radnici
uijim se umornim oima ve vidjelo da
su svjesni dugog, tekog ivota to ih
oekuje. Bili su otprilike istih godina
kao i dva djeaka na stolu za piknik na
fotografiji u bijeloj vreici. Ravnoduno
su zurili u Boscha.
Za nekoliko je trenutaka Bosch mogao
pretei spori kamion. Dok se udaljavao,
Bosch jeuo nove eksplozije iz pravca
planine Superstition. Prolazio je kraj
mnogih farmi i malenih restorana s
domaim jelima. Proao je kraj tvornice
eera gdje je debela bijela crta na vrhu
golemog silosa oznaavala morsku
razinu.
Onog ljeta koje je uslijedilo nakon
njegova razgovora s ocem, Bosch je
kupio Hesseove knjige. Zanimalo ga je
to je starac htio rei. Naao je odgovor
u drugoj knjizi to ju je proitao. Harry
Haller je bio lik u toj knjizi. Razoarani
usamljenik, ovjek bez pravog identiteta,
Harry Haller bio je stepski vuk.
Tog kolovoza Bosch je postao policajac.
inilo mu se da osjea kako se teren
uzdie. Farme su prepustile mjesto
smeem grmlju, a u daljini su se mogli
vidjeti vrtlozi uskovitlana pijeska. U
uima mu je prasnulo dok se penjao.
Znao je da se pribliava granica mnogo
prije no to je proao kraj zelenog znaka
na kojem pie da je Calexico udaljen
trideset pet kilometara.
20.
Calexico je sli an veini
pograninih gradia; pranjav i izgraen
nisko pri tlu, a glavna ulica je kriava
kombinacija neonskih i plastinih
znakova, s neizbjenim pozlaenim
lukovima, tim prepoznatljivim, premda
ne i utjenim, znacima prepoznavanja u
prolazima izmeu mnogih meksikih
ureda za osiguravanje automobila i
prodavaonica suvenira.
U gradi u se Cesta 86 spajala s
Cestom 111 i sputala ravno do
graninog prijelaza. Kolona je vozila
pred oronulom i prljavom betonskom
zgradom granine postaje s meksikim
federalesima bila duga oko pet blokova.
Podsjeala je na kolonu to se u pet sati
stvarala na broadwayskom ulazu na
Cestu 101 u Los Angelesu. Prije nego
to zapne u toj guvi, Bosch skrene na
istok u Petu ulicu. Proao je kraj hotela
De Anza i odvezao se dva bloka dalje,
do policijske postaje. To je bila
betonska prizemnica oliena jednakom
utom bojom kakve su ploice to ih
rabe odvjetnici. Iz natpisa na proelju
Bosch je saznao da je to i Gradska
vijenica. Bila je to i gradska
vatrogasna postaja. Tu se takoer
nalazilo Povijesno drutvo. Naao je
parkirno mjesto ispred zgrade.
Kad je otvorio vrata prljavog
capricea, uo je pjevanje iz parka sa
suprotne strane ulice. Na klupi za piknik
sjedilo je pet Meksikanaca i pilo pivo
Budweiser. esti mukarac, odjeven u
crnu kaubojsku koulju s bijelim vezom i
sa slamnatim eirom na glavi, stajao je
okrenut prema njima, svirao gitaru i
pjevao na panjolskom. Pjevao je
polako te je Harry s lakoom preveo
rijei.
Ja ne znam kako da te volim Ja ne
znam ni kako da te grlim Jer ono to me
nikad ne ostavlja To je neizmjerna bol.
Pjevaev tugaljivi glas jasno seuo
preko parka, pa Bosch pomisli da je
pjesma vrlo lijepa. Naslonio se na
automobil i puio dok pjeva nije
zavrio pjesmu.
Poljupci to mi ih dade, ljubavi
moja To je ono to ubija mene.
No sada, evo, moje se suze sue Pa s
pitoljem i sa svojim srcem Ovdje kao
uvijek provodim ivot Da, s pitoljem i
sa srcem.
Po zavretku pjesme, mukarci za
stolom zapljeskali su i nazdravili pjeva
u. S unutranje strane staklenih vrata na
kojima je pisalo Policija nalazila se
prostorija kisela zadaha, ne vea od
stranjeg dijela kamioneta za dostavu. S
lijeve strane je bio automat za coca-
colu, ravno naprijed vrata s
elektronikim zasunom, a s desne strane
debela staklena pregrada ispod koje se
nalazio pomini pladanj. Policajac u
odori sjedio je iza stakla. Iza njega
jedna je ena sjedila za
radioodailjaem. S druge strane bio je
zid od niza malenih metalnih ormaria.
- Ovdje ne smijete puiti, gospodine -
rele policajac. Nosio je naolale za sunce
koje su s vanjske strane imale zrcala.
Bio je gojazan. Na plolici iznad depa
na njegovim prsima pisalo je da se zove
Gruber. Bosch se vrati do ulaznih vrata i
baci opuak na parkiralite.
- Znate, globa je sto dolara ako bacate
smee po Calexicu, gospodine - ree
Gruber.
Harry podigne svoju znaku i lisnicu s
osobnom iskaznicom.
- Moete me kazniti - ree. - Moram
prijaviti pitolj. Gruber se kratko
nasmijei i otkrije svoje oteene,
tamnocrvene desni.
- Ja vaem duhan. Onda nemate taj
problem.
- Vidi se.
Gruber se namrti i trenutak razmisli o
tome, a tada ree:
- Pa, dajte mi ga. Ako ovjek kae da
mora prijaviti pitolj, mora mi ga dati.
Okrenuo se prema dispeerici kako bi
vidio misli li ona da je sad on u
prednosti. ena nije reagirala. Bosch je
opazio kako Gruberov trbuh napinje
gumbe njegove odore. Izvukao
jeetrdesetetvorku iz futrole i stavio je
na pladanj.
- Opasna stvarica - ustvrdi Gruber i
podigne pitolj kako bi ga bolje
pogledao.
- elite li da ostane u futroli?
Bosch nije razmiljao o tome. Futrola
mu treba. Inaee morati svoj pitolj
Smith & Wesson staviti za pojas i
vjerojatno ga izgubiti ako bude morao
trati.
- Ne - ree. - Samo pitolj.
Gruber namigne i odnese pitolj do
ormaria, otvori jedan ormari i stavi
oruje unutra. Zatvorio je i zakljuao
ormari, izvadio klju i vratio se na
svoje mjesto.
- Dajte da jo jednom vidim iskaznicu.
Moram napisati priznanicu.
Bosch spusti lisnicu s dokumentima u
pladanj. Gledao je kako Gruber polako
ispunjava priznanicu u duplikatu.inilo
se da policajac mora nakon svaka dva
slova pogledavati u iskaznicu.
- Kako ste uope dobili takvo ime?
- Moete samo napisati Harry.
- Nema problema. Mogu to napisati.
Samo nemojte traiti da ga izgovorim.
ini
se da se rimuje s anonimus.
Zavrio je, stavio priznanice u
pladanj i rekao Harryju neka se potpie
na obje. Harry se posluio vlastitim
nalivperom.
- Ma vidi ti to, ljevak potpisuje za
pitolj namijenjen denjaku - primijeti
Gruber. - To se ovdje ne via baesto.
Ponovno namigne Boschu. Bosch ga je
samo gledao.
- Samo komentiram, to je sve - ree
Gruber.
Harry vrati jednu priznanicu u pladanj, a
Gruber je zamijeni za klju ormaria.
Imao je broj.
- Nemojte ga izgubiti - ree Gruber.
Dok se vraao prema capriceu, vidio je
da su ljudi jo uvijek za stolom za piknik
u parku, ali vie nitko nije pjevao. Sjeo
je u automobil i spremio klju ormaria
u pepeljaru. Nikad ju nije koristio za
puenje. Ugledao je starijegovjeka
sijede kose kako otkljuava vrata ispod
natpisa za Povijesno drutvo. Bosch
upali motor i zaputi se prema hotelu De
Anza.
To je bila dvokatnica u panjolskom
stilu sa satelitskom antenom na krovu.
Bosch je parkirao na kolnom prilazu
ispred hotela.
Planirao je uzeti sobu, ostaviti ondje
torbe, umiti se i zatim prijei granicu do
Mexicalija.ovjek na recepciji nosio je
bijelu koulju i smeu leptir-kravatu to
se slagala sa smeim prslukom. Nije
mogao biti mnogo stariji od dvadeset
godina. Na plastinoj ploici na prsluku
pisalo je da se zove Miguel te da je
pomonik upravitelja. Bosch je rekao da
eli sobu, ispunio je prijavnicu i vratio
je mladiu. Miguel ree;
- O, da, gospodin Bosch.. Imamo poruke
za vas. Okrenuo se prema koarici s
papirima i izvukao tri ruiaste cedulje.
Dvije su poruke bile od Poundsa, a
jedna od Irvinga. Bosch pogleda vrijeme
primitka i opazi da su sve tri poruke
stigle tijekom posljednja dva sata.
Najprije Pounds, zatim Irving, pa
ponovno Pounds.
-ekajte malo - ree Miguelu. - Gdje je
telefon?
- Iza ugla, gospodine, desno.
i se to bi bilo
najpametnije
u

Bosch je stajao ondje sa slualicom

u ruci pitaju
initi. Neto se dogodilo, jer u suprotnom
ne bi obojica pokuavali doprijeti do
njega. Neto je natjeralo jednoga ili
obojicu da nazovu njegovu kuu, pa
suuli snimljenu poruku. to se moglo
dogoditi? Koristei se svojom PacTel
karticom, nazvao je hollywoodsku
postaju nadajui se da je netko od
njegovih kolega na radnome mjestu,
pae moda saznati to se dogaa. Jerry
Edgar je podigao slualicu nakon to je
telefon samo jednom zazvonio.
- Jede, to se dogaa? Dobio sam
poruke od efova. Uslijedila je duga
utnja.
Preduga.
- Jed?
- Harry, gdje si?
- Dolje na jugu,ovjee.
- Gdje dolje na jugu?
- to je bilo, Jede?
- Bez obzira gdje si, Pounds te pokuava
vratiti natrag. Rekao je neka ti onaj
kome se javi kae da se mora
smjesta vratiti ovamo. Rekao je...
- Zato? to se dogaa?
- Rije je o Porteru,ovjee. Jutros su ga
nali gore u Sunshine Canvonu.
Netko mu je tako vrsto stegnuo icu
oko vrata da je postala poput remena za
runi sat.
- Isuse. - Bosch izvadi cigarete. - Isuse.
- Da.
- to je radio ondje gore? Sunshine, to je
podruje okruga Foothill, zar ne?
- Sranje, Harry, bacili su ga ondje.
Dabome. Bosch je to trebao shvatiti.
Dabome. Nije pravilno razmiljao.
- Tako je. Tako je. to se dogodilo?
- Dogodilo se to da su jutros ondje nali
njegovo tijelo. Neki skitnica je naiao
na njega. Bio je pokriven sme em i
drugim sranjem. No OPU je uao u trag
poneemu. Imaju raune iz nekih
restorana. Nali su ime prijevoznika
kojim se restorani koriste te su uli u
trag odreenom kamionu i odreenoj
ruti. Rije je o prijevozu iz sredita
grada. Obavljen je juer ujutro.
Hollywood s njima radi na tome. Poiu
istraivati du rute. Naiemo kontejner
iz kojeg je doao i krenuti odatle.
Bosch pomisli na kontejner iza
Poe'sa. Porter nije pobjegao od njega.
Vjerojatno je zadavljen garotom i
odvuen van dok se Bosch prepucavao s
barmenom. Tada se sjetio ovjeka s
tetoviranim suzama. Kako mu je to
promaknulo? Vjerojatno je stajao tri
metra dalje od Porterova ubojice.
- Nisam bio na mjestu zlo ina, ali
samuo da su ga obradili prije nego to
su ga ubili - ree Edgar. - Lice mu je
bilo izudarano. Nos slomljen, takve
stvari. Mnogo krvi, kako ujem.ovjee,
kakav jadan nain da se umre.
Ne e proi mnogo vremena prije
nego to uu u Poe's i pokau Porterove
fotografije. Barmene se sjetiti lica i
rado e opisati Boscha kao ovjeka koji
je uao onamo, rekao da je policajac i
napao Portera. Bosch se pitao treba li to
sada rei Edgaru i tako im utedjeti na
vremenu. U njemu se javio instinkt za
preivljavanje, te je odluio da nita
nee rei.
- Zato me Pounds i Irving trae?
- Ne znam. Samo znam da je najprije
stradao Moore, a zatim Porter. Mislim
da moda zbijaju redove ili tako neto.
Mislim da ele da svi budemo ovdje
unutra gdje je ugodno i sigurno. Ovdje
se pria da su ta dva sluaja zapravo
jedan. Pria se da su ti momci imali
nekakav posao sa strane. Irving ih je ve
spojio. Provodi zajedniku istragu o
obojici. O Mooreu i o Porteru.
Bosch nita nije rekao. Pokuavao je
razmiljati. Ovo je svemu dalo novo
znaenje.
- Sluaj me, Jede. Nisi se sa mnomuo.
Nismo razgovarali. Razumije li?
Edgar je oklijevao prije nego to je
rekao:
- Siguran si da eli tako postupiti?
- Da. Zasad.utemo se.
-uvaj le

uvaj se crnog leda, pomisli Bosch

sputaju
a.
i slualicu. Zadrao se uz aparat
naslonivi se na zid. Porter. Kako se to
dogodilo? Nagonski je primaknuo ruku
boku, ali ga pokret nije umirio. Futrola
je bila prazna.
Sad ima mogu nost izbora: poi
naprijed u Mexicali ili se vratiti u Los
Angeles. Znao je da bi povratak znaio
kraj njegova rada na sluaju. Irving bi ga
odbacio poput trulog dijela banane.
i
dalje. Bosch izvue iz depa
nov

Stoga, shvatio je, uop e nema

izbora. Mora po
anicu od dvadeset dolara i vrati se do
recepcije. Gurne novanicu prema
Miguelu.
- Da, gospodine?
- elio bih otkazati sobu, Miguele.
- Nema problema. Nita ne naplaujemo.
Niste jo ni dobili sobu.
- Ne, ovo je za vas, Miguele. Imam
jedan mali problem. Ne elim da bilo
tko sazna da sam bio ovdje. Razumijete?
Miguel je bio mlad, ali mudar. Rekao je
Boschu da nema problema. Uzeo je
novanicu s pulta i gurnuo je u dep s
unutranje strane prsluka. Harry je tada
preko pulta gurnuo cedulje s telefonskim
porukama.
- Ako ponovno nazovu, ja se ovdje
uope nisam pojavio. Tono?
- Tako je, gospodine.
Za nekoliko se minuta naao u koloni
pred graninim prijelazom. Opazio je
koliko je zgrada carine i pogranine
policije SAD-a vea od zgrade na
meksikoj strani granice. Poruka je bila
jasna; odlazak iz ove zemlje nije
problem; ulazak je, meutim, posve
druga stvar. Kad je Bosch doao na red,
otvorio je lisnicu sa znakom i ispruio
je kroz prozor. Meksiki ju je policajac
uzeo, a Harry mu je tada pruio
priznanicu iz policijske postaje
Calexico.
- Koji je razlog vaeg dolaska? - upita
gaovjek. Nosio je izblijedjelu odoru
koja je nekad bila vojniko zelene boje.
Du ruba kape vidjeli su se tragovi
znoja.
- Slubeni. Imam sastanak u Plaa
Justicia.
- Ah. Znate li put?
Bosch podigne jedan od zemljovida sa
sjedala i kimne glavom. Policajac tada
pogleda rui astu priznanicu.
itao papir. -
Ostavili ste za sobom svoju

- Niste
naoruani? - rekao je dok je
etrdesetetvorku, je li?
- Tako tu pie.
Policajac se nasmijei, a Boschu se
uini da u njegovim oima vidi izraz
nevjerice. ovjek kimne glavom i
kretnjom ruke pokae da moe krenuti
dalje. Caprice se odmah nae usred
struje automobila to su se kretali
irokom avenijom bez ikakvih linija na
asfaltu koje bi oznaavale vozne trake.
Katkad je bilo est nizova vozila u
pokretu, a katkad etiri ili pet.
Automobili su bez potekoa skretali iz
jedne kolone u drugu. Harry nijeuo
nikakvo trubljenje, a promet se prilino
brzo odvijao. Preao je gotovo
kilometar i pol prije nego to je crveno
svjetlo na semaforu zaustavilo promet,
pa je prvi put mogao pogledati plan
grada.
Utvrdio je da se nalazi na Calzado
Lopez Mateos to e ga na koncu dovesti
do sudskog centra u junom dijelu grada.
Svjetlo se na semaforu promijenilo, a
promet se ponovno pokrenuo. Bosch se
malo opustio, te je poeo razgledavati
naokolo, ali je jednim okom pazio na
mijenjanje voznih traka. Du bulevara
nalazile su se stare radionice i
industrijska postrojenja. Njihove su
fasade pastelnih boja potamnjele od
ispunih plinova to su dopirali iz rijeke
metala, a sve se to Boschuinilo prilino
potitujuim. Nekoliko velikih, areno
obojenih kolskih autobusa kretalo se
cestom, ali nisu uspijevali posebno
razvedriti prizor. Bulevar je otro
skretao prema jugu, a zatim je zaobiao
kruno raskrije sa spomenikom u
sredini: zlatni mukarac na pastuhu koji
se propinje. Opazio je nekoliko
mukaraca, veinu sa slamnatim
kaubojskim eirima na glavama, kako
stoje u krugu ili se naslanjaju na
podnoje spomenika. Zurili su u rijeku
prometa. Najamni radnici kojiekaju
posao. Bosch pogleda plan grada i
otkrije da se mjesto zove Krug Benita
Juareza.
Minutu poslije Bosch je stigao do
kompleksa od tri velike zgrade s
mnotvom obinih i satelitskih antena.
Natpis kraj ceste glasio je:
AYUNTAMIENTO DE MEXICALI.
Skrenuo je na parkiralite. Nije bilo
ni parkirnih satova niti uvareve kuice.
Naao je mjesto i parkirao. Dok je
sjedio u automobilu i prouavao
kompleks, nije mogao potisnuti osjeaj
da bjei od neega, ili od nekoga.
Potresla ga je Porterova smrt. Nalazio
se ba ondje. To ga je navelo na pitanje
kako se on izvukao i zato ubojica nije
pokuao i njega srediti. Prvo i oito
objanjenje bilo je da ubojica nije elio
riskirati s dvije rtve odjednom. No
drugo je objanjenje da jeovjek
jednostavno sluao zapovijedi. Bio je to
unajmljeni ubojica koji je imao zadatak
ubiti Portera. Bosch je imao osjeaj da
je, ako je to tako, zapovijed stigla iz
Mexicalija.
Pro elje svake od tri zgrade
kompleksainilo je jednu stranu trga u
obliku trokuta. Bile su modernog dizajna
s fasadama od smeeg i ruiastog
pjeenjaka. Svi prozori na drugom katu
jedne zgrade bili su s unutranje strane
pokriveni novinskim papirom. Kako bi
se blokirale zrake zalazeeg sunca,
pretpostavio je Bosch. To je zgradi
davalo otrcani izgled. Iznad glavnog
ulaza u tu zgradu pisalo je kromiranim
slovima: POLICIA JUDICIAL DEL
ESTADO DE BAJA CALIFORNIA.
Bosch je iziao iz automobila s dosjeom
o Juanu Neznancu #67. Zakljuao je
vrata i zaputio se prema ulazu.
Hodaju i preko trga, Bosch je vidio
nekoliko desetaka ljudi i mnoge uline
prodavae koji su nudili namirnice i
rukotvorine, ali uglavnom hranu. Na
stubama ispred ulaza u policijsku zgradu
prilo mu je nekoliko djevojica
ispruenih ruku. Pokuavale su mu
prodati vakae gume ili trake za
zapee napravljene od raznobojnih niti.
Ljubazno ih je odbio. Kad je otvorio
vrata predvorja, zamalo se sudario s
niskom enom koja je na ramenu
balansirala pladnjem na kojem se
nalazilo est pita.
U ekaonici su bilaetiri reda
plastinih stolica okrenutih prema pultu
na koji se naslonio policajac u odori.
Gotovo su sve stolice bile zauzete, a
svaka je osoba napeto promatrala
policajca. Imao je naoale sa zrcalima
na vanjskom dijelu iitao je novine.
Bosch mu je priao i na panjolskom
rekao da ima sastanak s istraiteljem
Carlosom Aguilom. Otvorio je svoju
futrolu sa znakom i poloio je na pult.
Nije se inilo da seovjeka za pultom to
osobito dojmilo. No polako je posegnuo
ispod pulta i izvukao telefon. To je bio
stari aparat s brojanikom to se vrti,
mnogo stariji od zgrade u kojoj su se
nalazili, ainilo se da mu treba sat
vremena da odvrti broj.
Trenutak poslije policajac je po eo
vrlo brzo govoriti panjolski. Harry je
uspio razumjeti samo nekoliko rijei.
Kapetan. Amerikanac. Da. PLA.
Istraitelj. Takoer mu se uinilo da je
policajac rekao Charlie Chan. Policajac
je nekoliko trenutaka sluao, a potom je
spustio slualicu. Ne gledajui Boscha,
pokazao je palcem prema vratima iza
sebe i vratio se svojim novinama. Harry
je zaobiao pult i uao u hodnik to se
pruao desno i lijevo i du kojeg su bila
mnoga vrata. Vratio se uekaonicu,
kucnuo policajca po ramenu i pitao ga
kamo mora poi.
- Do kraja, posljednja vrata - re e
policajac na engleskom i pokae na
lijevu stranu hodnika.
Bosch je posluao upute i stigao u veliku
prostoriju u kojoj je nekoliko ljudi
hodalo naokolo, a drugi su sjedili na
kauima. Na zidove uz koje nije bilo
kaua bili su naslonjeni bicikli. Unutra
se nalazio samo jedan pisai stol za
kojim je sjedila mlada ena i tipkala, a
neki joj jeovjek diktirao. Harry je
opazio daovjek ima devetmilimetarsku
Barrettu za pojasom hlaa. Tada je vidio
da i neki drugi mukarci nose pitolje u
futrolama ili za pojasom. Ovo je
detektivski ured. amor je u sobi prestao
kad je Bosch uao.ovjeka koji mu je
bio najblii upitao je za Carlosa Aguilu.
Tada je drugiovjek neto doviknuo kroz
vrata u stranjem dijelu prostorije.
Ponovno je govorio prebrzo, ali je
Bosch razabrao rije Chan i pokuao se
sjetiti to to na panjolskom
znai.ovjek koji je viknuo, pokazao je
palcem prema vratima, a Bosch krene
onamo. Iza sebe jeuo tihi smijeh, ali se
nije okrenuo.
Vrata su vodila u maleni ured s jednim
pisaim stolom. Za njim je sjedio
mukarac sijede kose i umornih oiju i
puio cigaretu. Meksike novine,
staklena pepeljara i telefon bili su jedini
predmeti na stolu. Mukarac s
avijatiarskim naoalama sa zrcalima s
vanjske strane - to je jo novo? - sjedio
je na stolici uza zid i prouavao Boscha.
Osim ako nije spavao.
- Buenos dias - ree starijiovjek.
Nastavi na engleskom: - Ja sam kapetan
Gustavo Grena, a vi ste detektiv Harry
Bosch. Juer smo razgovarali.
Bosch isprui ruku preko stola i
prihvatiovjekovu ruku. Grena tada
pokae
ovjeka sa zrcalima.
- Istraitelj Aguila je onaj kojeg ste
doli posjetiti. to ste donijeli iz svoje
istrage u Los Angelesu?
Aguila,ovjek koji je poslao upit u
konzulat u Los Angelesu, bio je sitan
mukarac tamne kose i svijetle puti.elo
i nos bili su mu preplanuli od sunca, ali
je Bosch ispod raskopanog ovratnika
vidio njegova bijela prsa. Nosio je
traperice i crne konateizme. Kimnuo je
Boschu, ali nije pokazao namjeru da se s
njime rukuje.
Nije bilo stolice na koju bi Bosch
mogao sjesti, pa je priao stolu i spustio
fascikl. Otvorio ga je i izvadio
polaroidne fotografije lica i tetovae na
prsima Juana Neznanca #67 snimljene u
mrtvanici. Pruio ih je Greni koji ih je
trenutak prouavao, a potom ih je
odloio na stol.
- Znai, vi takoer traite jednog
mukarca? Ubojicu, moda? - upita
Grena.
- Postoji mogunost da je ubijen ovdje, a
njegovo je tijelo odvezeno u Los
Angeles. Ako je tako, onda bi vaa
policija trebala traiti ubojicu, moda.
Na Greninu se licu pojavi zbunjen izraz.
- Ne razumijem - ree. - Zato? Zato bi
se to dogodilo? Siguran sam da grijeite,
detektive Bosch.
Bosch slegne ramenima. Nije kanio
inzistirati. Jo ne.
- Pa, barem bih elio potvrditi
identifikaciju, a zatim krenuti dalje.
- Vrlo dobro - ree Grena. - Preputam
vas istraitelju Aguili. No moram vas
informirati, tvrtka to ste je juer
spomenuli prilikom telefonskog
razgovora, EnviroBreed, osobno sam
ispitao upravitelja i on me uvjeravao da
va Juan Neznanac ondje nije radio.
Utedio sam vam vrijeme.
Grena je kimnuo glavom kao da je elio
rei kako mu to uope nije bilo teko.
Sitna usluga.
- Kako mogu biti sigurni kad jo nismo
potvrdili identifikaciju? Grena je
povukao dim iz cigarete kako bi imao
vremena razmisliti o tom pitanju. Potom
ree:
- Dao sam mu ime Fernal Gutierrez-
Llosa. Ni u jednom trenutku nisu imali
djelatnika tog imena. To je ameriki
kooperant, moramo biti oprezni... Vidite,
ne elimo stvarati probleme
meunarodnoj trgovini.
Grena ustane, baci cigaretu u pepeljaru i
kimne glavom Aguili. Potom izie iz
ureda. Bosch pogleda naoale sa
zrcalima i zapita se je li Aguila razumio
bilo to od ovoga to je upravo reeno.
- Ne optereujte se panjolskim - ree
Aguila nakon to je Grena otiao.
Govorim va jezik.
21.
Bosch je inzistirao na tome da on
vozi rekavi da ne eli ostaviti caprice
na parkiralitu; objasnio je da nije
njegov. Meutim, nije objasnio da eli
imati u blizini svoj pitolj koji se jo
uvijek nalazio u prtljaniku. Prolazei
preko trga, kretnjama ruku otjerali su
djecu ispruenih dlanova.
U automobilu Bosch ree:
- Kako emo potvrditi identitet bez
otisaka prstiju? Aguila podigne fascikl
sa sjedala.
- Njegovi prijatelji i ena pogledate
fotografije.
- Idemo u njegovu kuu? Mogu uzeti
otiske prstiju i odnijeti ih natrag u Los
Angeles gdjee ih netko pogledati. To bi
bila dovoljna potvrda.
- To nije kua, detektive Bosch. To je
daara
Bosch kimne glavom i upali motor.
Aguila ga uputi dalje prema jugu, na
Boulevard Lazaro Cardenas, te su se
kratko vrijeme kretali prema zapadu, a
zatim su ponovno skrenuli na jug po
Avenida Canto Rodado.
- Idemo u barrio - ree Aguila. - Poznat
je kao Ciudad de los Personas Perdidos.
Grad izgubljenih dua.
- To znai tetovaa, zar ne? Duh?
Izgubljene due?
- Da, to je tono.
Bosch se nakratko zamisli, a zatim upita:
- Koliko je barrio Izgubljenih dua
udaljen od Svetaca i grenika?
- To je takoer u jugozapadnom sektoru.
Nije daleko od Izgubljenih dua.
Pokazatu vam ga ako elite.
- Da, moda.
- Postoji li neki razlog za vae pitanje?
Bosch pomisli na Corvovo upozorenje
neka ne vjeruje lokalnoj policiji.
- Samo radoznalost - ree. - Rije je
nekom drugom sluaju. Odmah je osjetio
krivnju to nije iskren prema
Aguili.ovjek je policajac, a Bosch je
osjeao da zasluuje priliku. Ali ne
prema Corvovu miljenju. Nakon toga su
se neko vrijeme vozili u utnji.
Udaljavali su se iz grada i osjeaja
sigurnosti to su ga pruale zgrade i
promet. Trgovake tvrtke, prodavaonice
i restorani ustupili su mjesto daarama
i kartonskim kolibama. Harry je uz cestu
vidio hladnjak koji je bio neiji dom.
Ljudi kraj kojih su prolazili sjedili su na
zahralim dijelovima motora ili na
bavama i praznim su oima zurili u
automobil. Bosch je pokuao zadrati
pogled na pranjavoj cesti.
- Ondje su vas nazvali Charlie Chan,
kako to?
Pitao je u prvom redu zato jer je bio
nervozan, a mislio je da bi mu razgovor
mogao skrenuti misli s nelagode i
neugodnosti puta.
- Da - ree Aguila. - To je zato jer sam
Kinez.
Bosch se okrene i pogleda ga. Sa strane
je mogao zaviriti iza zrcala i vidjeti
lagano iskoene oi. Doista je tako.
- Jednim dijelom, trebao bih rei. Jedan
od mojih djedova. U Mexicaliju postoji
velika kinesko-meksika zajednica,
detektive Bosch.
- Oh.
- Mexicali je nastao oko 1900. godine, a
izgradila ga je kompanija Colorado
River Land. Imali su u svom vlasnitvu
golemi komad zemlje s obje strane
granice, a trebala im je jeftina radna
snaga za berbu pamuka i povra - ree
Aguila. - Osnovali su Mexicali. S druge
strane granice od Calexica. Poput odraza
u zrcalu, pretpostavljam, barem je takav
bio plan. Doveli su deset tisua Kineza,
sve mukaraca, i izgradili naselje.
Kompanijino naselje.
Bosch kimne glavom. Nikad ranije
nijeuo tu priu, ali mu seinila
zanimljivom. Tijekom vonje kroz grad
vidio je mnogo kineskih restorana i
natpisa, ali se nije sjeao da je vidio
nekog Azijata.
- Svi su ostali ovdje, ti Kinezi? - upita.
- Veina, da. Ali kao to sam rekao,
deset tisua Kineza. Nijedna ena.
Kompanija to nije dopustila. Mislili su
dae ih to odvlaiti od posla. Kasnije je
dolo i neto ena. Ali veinom su se
mukarci enili u meksike obitelji. Krv
se pomijeala. No kao to ste vjerojatno
vidjeli, vei dio kulture se ouvao.
Uivatemo u kineskoj hrani za vrijeme
sieste, u redu?
- Svakako, moe.
- Policijski posao uglavnom je ostao u
domeni izvornih Meksikanaca. Nema ih
mnogo poput mene u DP-u. Zato me zovu
Charlie Chan. Ostali me smatraju
uljezom.
- Mislim da znam kako se osjeate.
- Stii ete do trenutka, detektive Bosch,
u kojemete mi moi vjerovati. Ne smeta
mi ako moramekati da razgovaramo o
tom drugom sluaju to ste ga spomenuli.
Bosch kimne glavom, osjeajui se
posramljenim, i pokua se usredotoiti
na vonju. Uskoro mu je Aguila rekao
neka skrene na usku, neasfaltiranu cestu
to je prolazila kroz sredite barrija.
Bilo je kua od betonskih blokova s
ravnim krovovima naijim su ulazima
visjele deke umjesto vrata. Dogradnje uz
te kue bile su nainjene od perploa i
aluminijskih ploa. Bilo je smea i
drugih otpadaka razasutih naokolo.
Mravi ljudi ispijena izgleda motali su
se naokolo i zurili u caprice s
kalifornijskom registracijom to je
prolazio kraj njih.
- Stanite kraj zgrade s naslikanom
zvijezdom - uputi ga Aguila. Bosch
ugleda zvijezdu. Bila je rukom naslikana
na betonskom zidu jedne od bijednih
graevina. Iznad zvijezde pisalo je
Personas Perdidos. Ispod toga bile su
navrljane rijei Honorable Alcade y
Sheriff.
Bosch parkira ispred kolibe i pri
- On nije ni gradonaelnik niti erif, ako
ste to pomislili - re
eka upute.
e Aguila.
Arnolfo Munoz de la Cruz je ono to
bismo jednostavno mogli nazvati
mirotvorcem. Uvodi red u mjesto
nereda. Ili pokuava. On je erif Grada
izgubljenih dua. On je skrenuo nau
pozornost na nestalogovjeka. Ovdje je
ivio Fernal Gutierrez-Llosa.
Bosch je iziao ponijevi sa sobom
dosje Juana Neznanca. Dok je zaobilazio
automobil, ponovno je rukom protrljao
jaknu na mjestu ispod kojeg se nalazila
futrola. To je bio nesvjesni pokret to ga
jeinio svaki put kad bi iziao iz
automobila i kad je bio na nekom
zadatku. No ovaj put, kad pod rukom
nije osjetio umirujue nabreknue,
postao je naglaeno svjestan da je
nenaoruani stranac u tuoj zemlji. Nije
mogao uzeti svoj pitolj iz prtljanika
dok je uz njega bio Aguila. Barem dok
ga bolje ne upozna.
Aguila pozvoni glinenim zvonom to
je visjelo kraj ulaza u gra evinu. Nije
bilo vrata, ve samo deka prebaena
preko drvene letviceavlima zabijene na
vrhu otvora. Iznutra se zauo neiji glas:
- Abierto.
Uli su. Munoz je bio sitan
mukarac, izrazito tamne puti i sijede
kose vezane na zatiljku. Nije nosio
koulju, pa se vidjela erifska zvijezda
utetovirana na desnoj strani njegovih
prsa dok je duh bio na lijevoj. Pogledao
je Aguilu, a potom Boscha, radoznalo
zurei. Aguila je predstavio Boscha i
rekao Munozu zato su doli. Govorio je
dovoljno polako da ga Bosch moe
razumjeti. Aguila je starcu rekao da bi
trebao pogledati nekoliko fotografija. To
je zbunilo Munoza sve dok Bosch nije
izvadio fotografije iz fascikla te
jeovjek vidio da se na snimkama nalazi
mrtvac.
- Je li to Fernal Gutierrez-Llosa? -
upita Aguila nakon to je ovjek
dovoljno dugo prouavao fotografije.
- To je on.
Munoz je sada pogledao u stranu. Bosch
se prvi put osvrne naokolo. Jednosobna
daara bila je i te kako slina
prostranoj zatvorskojeliji. Samo
najnunije. Krevet. Kutija s odjeom.
Runik prebaen preko naslona stare
stolice. Svijea i loni u kojem se
nalazietkica za zube na kartonskoj kutiji
kraj kreveta. Unutra je vladao teak
zadah, a Boschu je bilo neugodno to
smetaovjeku.
- Gdje je stanovao? - upita Aguilu na
engleskom. Aguila pogleda Munoza i
ree:
- ao mi je zbog gubitka vaeg
prijatelja, gospodine Munoz. Moja je
dunost obavijestiti njegovu enu. Znate
li je li ovdje?
Munoz kimne glavom i ree da je ena u
svojoj nastambi.
- elite li poi s nama i pomoi?
Munoz ponovno kimne glavom, uzme
bijelu koulju s kreveta i odjene je.
Potom prie vratima, odmakne zavjesu i
pridri je da oni prou.
Bosch najprije poe do prtljanika
capricea i izvadi opremu za uzimanje
otisaka iz svoje torbe za spise. Potom su
krenuli dalje pranjavom ulicom dok
nisu stigli do kolibe od perploe koja
je s prednje strane imala platnenu tendu.
Aguila dotakne Boscha po laktu.
- Senor Munoz i ja pobrinutemo se za
enu. Izvestemo je van. Vi poite
unutra, skupite otiske prstiju i uinite sve
drugo to morate uiniti.
Munoz zovne enu po imenu Marita, pa
poslije nekoliko trenutaka malena ena
virne kroz bijelu plastinu zavjesu za
tuiranje to je visjela preko ulaza. Kad
je ugledala Munoza i Aguilu, izila je
pred kuicu. Bosch je po izrazu njezina
lica vidio da ona ve zna kakve joj
vijesti donose mukarci. ene su uvijek
takve. Harry je pomislio na onu veer
kad je prvi put vidio Sylviju Moore.
Ona je znala. Sve one znaju. Bosch prui
fascikl Aguili, za sluaj da ena poeli
vidjeti fotografije, i ue u prostoriju to
su je dijelili ena i Juan Neznanac.
Prostorija je bila oskudno namjetena.
Nikakvih iznenaenja. Na slamnjai je
leao veliki madrac. Jedna jedina stolica
nalazila se s jedne strane kreveta, a s
druge strane je bila komoda nainjena
od drveta i kartona. U kutiji je visjelo
nekoliko odjevnih predmeta. Stranji zid
prostorije bio je veliki komad
neobraenog aluminija s utisnutim
znakom piva Tecate. Preko toga su se
pruale police od drvenih letvica, a na
njima su se nalazile limenke za kavu,
kutija cigara i druge sitnice.
Bosch jeuo kako ena vani tiho plae, a
Munoz je pokuava tjeiti. Brzo se
osvrnuo prostorijom i pokuao odluiti
na kojeme mjestu najvjerojatnije nai
otiske prstiju. Nije bio siguran treba li
mu to uope.ini se da enine suze
potvruju identifikaciju.
Priao je policama i noktom otvorio
kutiju za cigare. Sadravala je
prljavi
ealj, nekoliko pesosa i komplet domina.
- Carlos? - dovikne.
Aguilina glava se pojavi na ulazu.
- Pitajte je da li je u posljednje vrijeme
dirala ovu kutiju.ini se da su to bile
stvari njezina mua. Ako je tako,
pokuatu ovdje uzeti otiske.
uo je kako Aguila na panjolskom
postavlja pitanje, a ena ree kako nikad
nije dirala kutiju, jer pripada njezinu
muu. Koristei se noktima, Harry stavi
kutiju na improviziranu komodu. Otvori
opremu za uzimanje otisaka, te izvadi
maleni raspriva, boicu crnog
praka,etkicu od sobolove dlake, iroki
kolut prozirne trake i snop kartica 3x5.
Sve to sloi na krevet i pone raditi.
Podigne raspriva ietiri puta
istisne ninhidrinsku maglicu na kutiju.
Kad se maglica slegnula, izvadio je
cigaretu, pripalio je, a zatim je upaljenu
ibicu pomicao du ruba kutije, oko pet
centimetara dalje od povrine. Vrelina
je izmamila obrise nekoliko otisaka
prstiju u ninhidrinu. Bosch se sagnuo i
prouavao ih, traei potpune uzorke.
Naao je dva. Skinuo je poklopac s
boice crnoga praka ietkicom ga
lagano nanio na otiske tako da su se
jasno vidjeli grebeni i ravanja. Potom
je odmotao malo trake, pritisnuo je na
jedan otisak i podigao ga. Traku je
pritisnuo na bijelu karticu dimenzija
3x5. Isto je uinio s drugim otiskom.
Imao je dva dobra otiska to ih moe
ponijeti sa sobom. Tada Aguila ue u
sobu.
- Jeste li nali otisak?
- Dva. Nadajmo se da su njegovi, a ne
njezini. Ionako seini da to nije posebno
vano. Zvualo je kao da ga je i ona
prepoznala. Je li pogledala fotografije?
Aguila kimne i re e:
- Inzistirala je. Jeste li pretraili sobu?
- Zbogega?
- Ne znam.
- Samo sam pogledao naokolo. Ovdje
nema mnogo toga.
- Jeste li uzeli otiske prstiju s limenki za
kavu?
Bosch pogleda police. Ondje su se
nalazile tri stare limenke kave Maxwell
House.
- Ne - ree - zakljuio sam dae na
njima biti enini otisci. Ne elim joj
uzimati otiske kako bih to usporedio s
onim to bih dobio na limenkama. Ne
isplati se muiti je time.
Aguila kimne glavom, ali mu se tada
na licu pojavi zbunjen izraz.
- Zato bi siromaanovjek i njegova
ena imali tri limenke kave? To je bila
dobra napomena. Bosch prie policama
i skine jednu limenku.
Unutra je neto zveckalo, a kad ju je
otvorio, naao je aku pesosa. Sljede a
limenka to ju je skinuo s police bila je
otprilike do treine ispunjena kavom.
Posljednja je bila najlaka. Unutra je
naao dokumente, krsni list Gutierrez-
Llose i vjenani list. Bili su u braku
trideset dvije godine. Deprimirala ga je
pomisao na to. Unutra je takoer naao
polaroidnu fotografiju Gutierrez--Llose,
a Bosch je vidio da je to doista Juan
Neznanac #67. Identitet potvren. Ondje
je takoer bila polaroidna fotografija
njegove ene. I konano, naao je snop
odrezaka od ekova povezanih gumenom
trakom. Bosch ih je prelistao i vidio da
su svi izdani na malene svote i dobiveni
u razliitim tvrtkama financijski podaci
najamnog radnika. Tvrtke koje najamnim
radnicima nisu plaale gotovinom,
davale suekove. Posljednja dva papira
u snopu bila su odresci za po esnaest
dolara svaki od ekova to ih je izdao
EnviroBreed Inc. Bosch je odreske
stavio u dep i rekao Aguili da mogu
poi.
Dok je Aguila jo jednom izraavao
su ut udovici, Bosch je poao do
prtljanika automobila kako bi spremio
opremu za otiske prstiju i kartice s
dobivenim otiscima. Pogledao je preko
poklopca prtljanika i vidio da Aguila
jo uvijek stoji s Munozom i enom.
Harry je na brzinu maknuo sag s desne
strane prtljanika, podigao rezervnu
gumu i pograbio pitolj. Stavio ga je u
futrolu i pomaknuo je oko struka tako da
mu je pitolj sada bio na leima.
Pokrivala ga je jakna, ali onaj tko ba to
trai mogao bi ga vidjeti. Meutim,
Aguila vie nije zabrinjavao Boscha.
Uao je u automobil iekao. Aguila je
stigao za nekoliko trenutaka.
Dok su se udaljavali, Bosch je u
retrovizoru promatrao udovicu i erifa.
- to e sada biti s njom? - upita Aguilu.
- Ne elite to znati, detektive Bosch.
ivot joj je i ranije bio teak. Sad e se
njezine muke samo umnoiti. Vjerujem
da plae radi sebe jednako kao i za
svojim izgubljenim muem. I s razlogom.
Bosch je vozio u utnji dok nisu
izili iz Grada izgubljenih dua i vratili
se na glavnu cestu.
- Ono je bili vrlo mudro, ondje u kuici
- ree neto kasnije. - S limenkama za
kavu.
Aguila nita nije rekao. Nije ni morao.
Bosch je znao da je ve bio ondje i
vidio odreske EnviroBreedovihekova.
Grena je muljao, a Aguili se to nije
svialo ili to nije odobravao, ili je
moda samo bio nezadovoljan jer i on
nije dobio dio. Bez obzira na razlog,
pokazivao je Boschu pravi put. Aguila je
elio da Bosch nae odreske. elio je da
Bosch zna da je Grena laljivac.
- Jeste li bili u EnviroBreedu, sami se
raspitali?
- Ne - ree Aguila. - To bi netko
prijavio mojem kapetanu. Nisam mogao
poi onamo nakon to se on slubeno
raspitao. EnviroBreed sudjeluje u
meunarodnim poslovima. Ima ugovore
s dravnim agencijama u Sjedinjenim
Dravama. Morate razumjeti, to je...
- Delikatna situacija?
- Da, to je istina.
- Poznate su mi takve situacije.
Razumijem. Vi ne moete srediti Grenu,
ali ja mogu. Gdje je EnviroBreed?
- Nije daleko odavde. Na jugozapadu,
gdje je teren uglavnom ravan dok se ne
pone uzdizati u Sierra de los Cucapah.
Ondje ima mnogo industrijskih koncerna
i velikih raneva.
- Koliko je EnviroBreed udaljen od
ranca u vlasnitvu pape?
- Pape?
- Zorrillo. Papa Mexicalija. Mislio sam
da eliteuti o drugom sluaju na kojemu
radim.
Neko su se vrijeme vozili u utnji.
Bosch je pogledao u stranu i vidio da se
Aguilino lice smrailo. Mogao je to
vidjeti unato zrcalima. Njegovo
spominjanje Zorrilla vjerojatno je
potvrdilo neku sumnju to je bujala u
meksikom detektivu otkako je Grena
pokuao omesti istragu. Bosch je
zahvaljujui Corvu ve znao da se
EnviroBreed nalazi odmah preko puta
ranca. Njegovo je pitanje bilo samo jo
jedan test za Aguilu.
Prolo je odreeno vrijeme prije nego
je Aguila odgovorio.
- Ran i EnviroBreed su jako blizu,
bojim se.
- Dobro. Pokaite mi.
22.
- Dopustite mi jedno pitanje - re e
Bosch. - Kako to da ste onaj upit poslali
u konzulat? elim rei, ovdje dolje
nemate odjela za nestale osobe. Ako
netko nestane, onda to obino znai da je
preao granicu, ali vi ne aljete upite.
to vas je navelo na pomisao da je ovo
drukije?
Vozili su se prema planinskom lancu
to se uzdizao visoko iznad
svijetlosmeeg smoga nad gradom.
Kretali su se prema jugo-zapadu po
Avenida Val Verde i prolazili kroz
podruje gdje su se ranevi protezali sa
zapadne strane ceste, a industrijska
postrojenja s istone.
- ena me uvjerila - re e Aguila. -
Dola je sa erifom i podnijela prijavu.
Grena mi je dodijelio istragu, a njezine
su me rijei uvjerile da Gutierrez-Llosa
ne bi bez nje svojevoljno preao
granicu. I tako sam poao do kruga.
Aguila je rekao da je krug ispod
zlatnoga kipa Benita Juareza na Calzado
Lopez Mateos mjesto na koje odlaze
mukarci iekaju posao. Najamni radnici
koje je ondje ispitao rekli su da
EnviroBreedovi kombiji dolaze dva do
tri puta tjedno i uzimaju radnike. Oni
koji su radili u postrojenju za uzgoj
kukaca opisali su to kao teak posao.
Pripremali su smjesu kojom su se kukci
hranili tijekom uzgoja i ukrcavali teke
kutije u kamione. Muhe su im stalno
ulijetale u usta i oi. Mnogi koji su
ondje radili rekli su da se nikad nisu
onamo vraali, ve su radijeekali druge
poslodavce da dou do kruga.
Ali ne i Gutierrez-Llosa. Ljudi koji
su tada bili u krugu rekli su da su ga
vidjeli kako ulazi u EnviroBreedov
kombi. U usporedbi s drugim najamnim
radnicima on je bio starac. Nije mogao
birati poslodavce.
Aguila je rekao da je poslao upite o
nestaloj osobi u konzulate u junoj
Kaliforniji poto je saznao da se
EnviroBreedov proizvod vozi preko
granice. Jedna od njegovih teorija bila
je da jeovjek poginuo u nesrei u
postrojenju, a njegovo su tijelo sakrili
kako bi izbjegli istragu koja bi mogla
zaustaviti proizvodnju. Aguila je
vjerovao da se tako neto esto dogaa u
industrijskim dijelovima grada.
- Istraga o smrti, ak i o sluajnoj
smrti, moe biti vrlo skupa - ree
Aguila.
- La mordida.
- Da, podmiivanje.
Aguila je objasnio da je njegova
istraga zaustavljena kad je o svojim
otkri ima razgovarao s Grenom.
Kapetan je rekao dae se on pozabaviti
istragom u EnviroBreedu, a kasnije je
izvijestio da nita nije otkrio. Tako je
ostalo dok Bosch nije nazvao i iznio
nove vijesti o tijelu.
- Zvui kao da je Grena dobio svoj
zalogaj.
Aguila na to nije odgovorio. Po eli
su prolaziti kraj ranca zatienog
ogradom od metalne mree naijem se
vrhu nalazila bodljikava ica. Bosch je
gledao kroz ogradu prema Sierra de los
Cucapah, ali nita nije vidio na golemom
prostranstvu izmeu ceste i planina. No
uskoro su stigli do otvora u ogradi, ulaza
na ran, a ondje je poprijeko bio
parkiran kamionet za dostavu. Dva
suovjeka sjedila u kabini. Dok su se
vozili kraj njih, pozorno su promotrili
Boscha, ali je i on njih paljivo
promotrio.
- To je to, zar ne? - re e. - Zorrillov
ran.
- Da. Ulaz.
- Zorrillovo se ime uope nije
spominjalo dok ga nisteuli od mene?
- Ne, sve dok ga vi niste spomenuli.
Aguila vie nita nije rekao. Za
minutu su stigli do nekih ku a unutar
ograde, ali blizu ceste. Bosch je vidio
betonsku graevinu slinu taglju, sa
zatvorenim garanim vratima. S obje
strane graevine bili su korali, a u njima
je vidio est bikova u odvojenim
pregradama. Nikoga nije bilo na vidiku.
- Uzgaja bikove za borbu - re e
Aguila.
-uo sam. U ovim krajevima to donosi
mnogo novaca?
- Sve iz sjemena nagraenog bika. El
Temblar. Vrlo slavna ivotinja u
Mexicaliju. Bik koji je ubio Mesona,
slavnog toreadora. Sad ivi ovdje i po
volji hara ranem, uzimajui junice kad
mu se prohtije. Prvorazredna ivotinja.
- Drhtaj? - upita Bosch.
- Da. Kau daovjek i zemlja drhte kad
zvijer napada. To je legenda. Dobro je
poznata smrt Mesona od prije deset
godina. Tog se dogaaja svake nedjelje
prisjeaju na trgu.
- A El Temblar slobodno tri onuda?
Poput psauvara ili tako neto. Poput
buldoga.
- Katkad ljudi stoje uz ogradu iekaju ne
bi li naas ugledali velianstvenu
ivotinju. Bikovi koji se otele iz njegova
sjemena smatraju se najboljima u cijeloj
Baji. Zaustavite ovdje.
Bosch skrene u stranu. Opazio je da
Aguila gleda na suprotnu stranu ceste
prema nizu skladita i postrojenja. Na
nekima su se nalazili natpisi. Uglavnom
na engleskom. To su kompanije koje se
koriste jeftinom meksikom radnom
snagom i plaaju niske poreze, a
proizvode robu za Sjedinjene Drave.
Ima proizvoaa namjetaja, keramikih
ploica, tvornica prekidaa i sklopki.
- Vidite li zgradu Mexitec
namjetaja? - upita Aguila. - Druga gra
evina iza toga, bez natpisa, to je
EnviroBreed.
Zgrada je bila bijela, i Aguila je u
pravu. Nije bilo nikakva natpisa ili
nekog drugog znaka koji bi ukazivao na
to to se ondje dogaa. Okruivala ju je
ograda visoka tri metra s bodljikavom
icom na vrhu. Znakovi na ogradi na dva
su jezika upozoravali da je
elektrificirana i da se unutar ograde
nalaze psi. Bosch nije vidio nijednog
psa, pa je zakljuio da ih vjerojatno
putaju nou. Meutim, vidio je dvije
kamere na prednjim uglovima zgrade i
nekoliko automobila parkiranih u
dvoritu. Nije vidio EnviroBreedove
kombije, ali su dvoja garana vrata na
prednjoj strani zgrade bila zatvorena.
Bosch je morao pritisnuti dugme, rei
zato je doao i podii svoju znaku
prema udaljenoj kameri prije nego to su
se vrata na ogradi automatski otvorila.
Parkirao je kraj smeeg lincolna s
kalifornijskom registracijom, te su se
zaputili preko pranjavog neasfaltiranog
parkiralita prema vratima na kojima je
pisalo URED. Preao je rukom preko
stranjeg dijela kuka i osjetio pitolj
ispod jakne. Tek toliko da se obodri.
Vrata su se otvorilaim je posegnuo za
kvakom, aovjek s kaubojskim
eirom,iji je obod bacao sjenu na
njegovo lice puno oiljaka od akni i
ogrubjelo od sunca, iziao je i pripalio
cigaretu. Bio je bijelac, a Bosch je
pomislio da je to moda voza kombija
kojeg je vidio u Centru za istrebljenje u
Los Angelesu.
- Posljednja vrata lijevo - reeovjek.
eka vas.
- Tko naseka?
- On.
ovjek sa eirom se nasmijei, a Bosch
pomisli da bi mu se lice moglo
raspucati. Bosch i Aguila uu u drvom
obloeni hodnik. Vodio je ravno prema
stranjem dijelu zgrade. Slijeva se
nalazio maleni prijamni pult, a iza njega
bila su troja vrata. U dnu hodnika
nalazila su seetvrta vrata. Mlada
Meksikanka sjedila je za prijamnim
pultom i bez rijei zurila u njih. Bosch je
kimnuo glavom te su se zaputili prema
stranjem dijelu. Prva vrata kraj kojih su
proli bila su zatvorena, a na njima je
pisalo MPSD. Ministarstvo
poljoprivrede Sjedinjenih Drava.
Sljedea dvoja vrata nisu imala nikakva
natpisa. Na vratima u dnu hodnika
nalazio se natpis s rijeima:
OPASNOST - RADIJACIJA
NEZAPOSLENIMA ULAZ STROGO
ZABRANJEN
Harry je kraj vrata ugledao kuku na
kojoj su visjele zatitne naoale i maske
za disanje. Otvorio je posljednja vrata s
lijeve strane te su uli u maleno
predsoblje u kojem se nalazio tajniin
stol, ali nije bilo tajnice.
- Ovamo, molim vas - zauje se neiji
glas iz susjedne prostorije.
Bosch i Aguila stupe u veliki ured uijoj
se sredini nalazio golemielini stol. Za
njim je sjedio mukarac u svijetloplavoj
koulji. Neto je upisivao u dnevnik
rada, a na stolu se nalazila plastina
alica kave koja se jo puila. Kroz
aluzine na prozoru iza njega dopiralo je
dovoljno svjetlosti, tako da nije morao
upaliti stolnu lampu. Mogao je imati
pedesetak godina, a u prosijedoj kosi
vidjeli su se tragovi stare crne boje za
kosu. I on je bio Amerikanac.
ovjek nita nije rekao, ve je
nastavio pisati. Bosch se osvrnuo
naokolo i na niskoj polici uza zid blizu
stola ugledao konzolu setiri ekrana
zatvorenog televizijskog sustava. Vidio
je crnobijele prizore s ulaza i prednjih
uglova.etvrti je ekran bio vrlo mraan,
a prikazivao je unutranjost prostorije za
koju je Bosch pretpostavio da slui za
ukrcaj tereta. Vidio je bijeli kombi s
otvorenim stranjim vratima i
dvatriovjeka koji ukrcavaju velike
bijele kutije.
- Da? - reeovjek. Jo uvijek nije
podigao pogled.
- Prilino jako osiguranje za muhe. Sad
je podigao pogled.
- Kako, molim?
- Nisam znao da su tako vrijedne.
- to mogu uiniti za vas? - Bacio je
nalivpero na stol i time pokazao da se
zbog Boscha zaustavljaju kotai
meunarodne trgovine.
- Harry Bosch, policija Los...
- To ste rekli na ulazu. to mogu za vas
uiniti?
- Doao sam razgovarati o jednom od
vaih radnika.
- Ime? - Ponovno je uzeo nalivpero i
vratio se radu na dnevniku.
- Znate to?ovjek bi mislio dae
policajac koji prijeeetiristo
kilometara i granicu, samo da bi
postavio nekoliko pitanja, pobuditi
barem malo zanimanja. Ali to za vas ne
vrijedi. To me uznemirava.
Nalivpero ovaj put jae udari i odbije se
od stola u ko za smee.
- Policaje, nije me briga uznemirava li
to vas ili ne. Imam poiljku osjetljive
robe koju moram poslati do etiri sata.
Nemam vremena pokazivati zanimanje
kakvo vi mislite da zasluujete. Dakle,
ako mi elite dati ime djelatnika, to jest,
ako je uope bio na djelatnik,
odgovoritu na vaa pitanja.
- Kako to mislite, bio djelatnik?
- to?
- Upravo ste rekli bio.
- Pa?
- Pa, to to znai?
- Rekli ste... vi ste doli ovamo
postavljati ta pitanja. Ja...
- A vae ime je?
- to?
- Kako se zovete?
ovjek zastane, posve zbunjen, i otpije
malo kave. Potom ree:
- Znate, gospodine, ovdje nemate
nikakvih ovlasti.
- Rekli ste, ako je uope bio na
djelatnik, a ja nikad nisam spomenuo
rije bio. To me navodi na pomisao
kako vi ve znate da razgovaramo o
osobi koje vie nema. Koja je mrtva.
- Samo sam pretpostavio, u redu. Ako
policajac dolazi ovamo ak iz Los
Angelesa, pretpostavio sam da govorimo
o mrtvomovjeku. Ne pokuavajte mi
stavljati rijei... Ne moete upadati
ovamo s tom znakom koja ne vrijedi
koliko lim od kojeg je napravljena kad
prijeete granicu, i maltretirati me. Ne
moram...
- elite nekoga tko ima ovlasti? Ovo je
Carlos Aguila iz meksike Dravne
policije. Moete smatrati da on
postavlja ista pitanja kao i ja.
Aguila kimne glavom, ali nita ne ree.
- Nije u tome stvar - reeovjek. - Stvar
je u tom tipinom amerikom
imperijalistikom sranju to ga donosite
sa sobom. Meni se to ini vrlo
neukusnim. Zovem se Charles Ely. Ja
sam vlasnik EnviroBreeda. Nita ne
znam o ovjeku za kojeg tvrdite da je
ovdje radio.
- Nisam vam rekao njegovo ime.
- Nije vano. Razumijete li sada?
Pogrijeili ste. Pogreno ste odigrali ovu
igru.
Bosch iz depa izvadi fotografiju iz
mrtvanice na kojoj je bio Gutierrez-
Llosa i gurne je preko stola. Ely nije
dotaknuo fotografiju, ali ju je pogledao.
Bosch na njegovu licu nije opazio
nikakvu reakciju. Tada Bosch spusti na
stol odreske od ekova. Isto. Nikakve
reakcije.
- Zove se Fernal Gutierrez-Llosa - ree
Bosch. - Najamni radnik. elim znati
kad je zadnji put bio ovdje i to je radio.
Ely izvadi nalivpero iz koa za smee i
njime gurne fotografiju natrag prema
Boschu.
- Bojim se da vam ne mogu pomoi. O
najamnim radnicima ne vodimo
evidenciju. Plaamo imekovima koji
glase "na donosioca" na kraju svakog
radnog dana. Ti se ljudi stalno
izmjenjuju. Ne poznajem nijednog od
njih. I vjerujem da smo ve odgovorili
na pitanja o tomovjeku. Kapetanu Greni
iz DP-a. Pretpostavljam da u ga sada
morati nazvati i vidjeti zato to nije bilo
dovoljno.
Bosch je poelio pitati misli li na isplatu
to ju je dao Greni ili na informacije. No
suzdrao se jer bi se to vratilo Aguili.
Umjesto toga ree:
- Uinite to, gospodine Ely. U
meuvremenu bi se moda netko drugi
ovdje mogao sjetiti togaovjeka. Malo
u pogledati naokolo.
Ely se odmah uzrujao.
- Ne, gospodine, neete slobodno lutati
ovim postrojenjem. Dijelovi ove zgrade
koriste se za ozraivanje materijala te se
smatraju opasnima i zabranjenima za sve
osim za ovlateno osoblje. Druga su
podruja pod nadzorom Ministarstva
poljoprivrede SAD-a i namijenjena za
karantenu. Nikome nije doputen pristup.
Ponavljam, ovdje nemate nikakvih
ovlasti.
- Tko je vlasnik EnviroBreeda, Ely? -
upita Bosch.ini se da je promjena teme
iznenadila Elyja.
- Tko? - promuca.
- Tko je vlasnik, Ely?
- Ne moram odgovoriti na to. Nemate...
-ovjek sa suprotne strane ulice? Je li
papa tajovjek? Ely ustane i pokae
prema vratima.
- Ne znam o emu govorite, ali znam da
odlazite. Obratitu se meksikom DP-u,
amerikim i meksikim vlastima.
Vidjetemo ele li da policija Los
Angelesa ovako postupa u stranoj
zemlji.
Bosch i Aguila vrate se u hodnik i
zatvore vrata. Harry se trenutak zadrao
ondje i oslukivao hoe liuti zvuk
telefona ili koraka. Nita nijeuo, a tada
se okrenuo prema vratima u dnu hodnika.
Pritisnuo je kvaku. Vrata su bila
zakljuana.
Pred vratima s natpisom MPSD nagnuo
je glavu i oslunuo, ali nita nijeuo.
Otvorio je vrata bez kucanja, aovjek na
kojem se jasno vidjelo da je birokrat
podigao je pogled s malenog drvenog
pisaeg stola. Prostorija je bila
otprilikeetiri puta manja od Elvjeva
ureda.ovjek je na sebi imao bijelu
koulju kratkih rukava i tanku plavu
kravatu. Imao je kratko podianu sijedu
kosu, brkove to su podsjeali na
krajetkice za zube i sitne, mrtve oi
koje su gledale iza bifokalnih naoala
to su mu stiskale ruiaste
sljepoonice. Na plastinoj ploici na
depu pisalo je njegovo ime: Jerry
Dinsmore. Na masnom papiru na
njegovu stolu nalazio se do polovice
pojeden burrito s grahom.
- Mogu li vam pomoi? - ree s punim
ustima. Bosch i Aguila udu u prostoriju.
Bosch mu je pokazao svoju iskaznicu i
dopustio mu daje dobro pogleda. Potom
je fotografiju iz mrtvanice stavio na
stol kraj burrita. Dinsmore ju je
pogledao, umotao u papir svoj dopola
pojeden obrok i spremio ga u ladicu.
- Poznajete li ga? - upita Bosch. - Samo
rutinska provjera. Rije je o zaraznoj
bolesti.ovjek ju je donio sa sobom u
Los Angeles i ondje umro. Pratimo
njegovo kretanje tako da se svi s kojima
je bio u doticaju mogu cijepiti. Jo
uvijek imamo dovoljno vremena.
Nadamo se.
Dinsmore je sada mnogo sporije vakao
hranu. Pogledao je fotografiju, a zatim se
preko naoala zagledao u Boscha.
- Je li on bio jedan od ljudi koji su
ovdje radili?
- Mislimo da jest. Provjeravamo sve
stalne djelatnike. Mislili smo daete ga
moda prepoznati. O tome koliko ste mu
se pribliili ovisi je li vam potrebna
karantena.
- Pa, ja se nikad ne pribliavam
radnicima. Nisam u opasnosti. No o
kakvoj to bolesti govorite? Ne vidim
zato bi PLA... ovajovjek izgleda kao
da ga je netko premlatio.
- ao mi je, gospodine Dinsmore, to je
povjerljivo dok ne utvrdimo prijeti li
vam opasnost. Ako prijeti, pa, tadaemo
morati poloiti karte na stol. Dakle, kako
to mislite da se nikad ne pribliavate
radnicima? Zar vi niste inspektor u
ovom postrojenju?
Bosch je oekivao dae Ely svakog
trenutka uletjeti u prostoriju.
- Ja jesam inspektor, ali me zanima samo
konani proizvod. Pregledavam uzorke
ba iz transportnih kutija. Potom
zapeatim kutije. To se obavlja u
otpremnoj prostoriji. Morate imati na
umu da je ovo privatna tvrtka, pa ja
nemam slobodan pristup u laboratorije
za uzgoj ili sterilizaciju. Stoga se ne
kreem meu radnicima.
- Spomenuli ste uzorke. Znai li to da ne
pregledavate sve kutije?
- Ne znai. Ne pregledavam sve cilindre
s liinkama u svakoj od transportnih
kutija, ali pregledavam i zapeaujem
kutije. Ne vidim kakve to veze ima s tim
ovjekom. On nije...
- Ni ja to ne vidim. Nije vano. Niste u
opasnosti. Dinsmoreove se sitne oi
neznatno raire. Bosch mu namigne kako
bi ga jo vie zbunio. Pitao se je li
Dinsmore dio onoga to se ovdje dogaa
ili nita ne zna. Rekao mu je neka se
vrati svom burritu, a tada se on i Aguila
vrate na hodnik. Ba u tom trenutku
otvorila su se vrata u dnu hodnika i na
njima se pojavio Ely. Skinuo je s lica
masku za disanje i zatitne naoale i
zaletio se hodnikom prema njima, a kava
se prolijevala preko ruba plastine
alice.
- elim da vas dvojica nestanete
odavde, osim ako nemate sudski nalog.
Ve je stigao do Boscha, a lice mu se
zajapurilo od srdbe. Moda je takvim
nastupom zastraivao ostale, ali Bosch
nije bio impresioniran. Pogledao je
uovjekovu alicu kave i nasmijeio se
kad je maleni djeli slagalice doao na
svoje mjesto. U eluanom sadraju
Juana Neznanca #67 bilo je kave. Tako
je progutao vonu muhu koja je Boscha
dovela ovamo. Ely je slijedio njegov
pogled i opazio vonu muhu koja je
plutala na povrini vrue tekuine.
- Jebene muhe - ree.
- Znate - ree Bosch - vjerojatno u
nabaviti taj sudski nalog.
Nije mu nita drugo padalo na pamet, a
nije Elyju elio priutiti zadovoljstvo da
ga izbaci. On i Aguila krenuli su prema
vratima.
- Ne raunajte na to - ree Ely. - Ovo je
Meksiko. Ovdje ba nita ne znaite.
23.
Bosch je stajao kraj prozora svoje
sobe na drugom katu hotela Colorado na
Calzado Justo Sierra i promatrao dio
Mexicalija koji je mogao vidjeti. S
lijeve strane pogled mu je zastiralo
drugo krilo hotela. No gledajui nadesno
vidio je da su ulice zakrene
automobilima i ivopisnim autobusima
to ih je prije vidio.uo je kako negdje
svira mariachi sastav. U zraku se
osjeao miris masnoe za prenje to je
dopirao iz oblinjeg restorana. Nebo
iznad ruevna grada bilo je grimizno i
crveno od svjetlosti dana, koji se gasio.
U daljini je mogao vidjeti zgrade
sudskog centra i, blizu njih s desne
strane, kruni oblik stadiona. Plaa de
los Toros.
Prije dva sata nazvao je Corva u Los
Angeles, ostavio mu svoj broj i adresu,
a sad jeekao da mu se javi
njegovovjek u Mexicaliju, Ramos.
Odmaknuo se od prozora i pogledao
telefon. Znao je da je vrijeme i za druge
telefonske razgovore, ali je oklijevao.
Uzeo je pivo iz vjedrice s ledom na
komodi i otvorio ga. Ispio jeetvrtinu i
sjeo na krevet kraj telefona.
Na njegovoj kunoj automatskoj
sekretarici bile su tri poruke, sve od
Poundsa i sve su glasile isto: "Nazovi
me."
Ali nije ga nazvao. Umjesto toga,
najprije je nazvao Odjel za umorstva.
Bila je subotnja veer, ali vjerojatno e
svi jo biti na radnome mjestu zbog
Portera. Javio mu se Jerry Edgar.
- Kakva je situacija?
- Sranje,ovjee, mora doi ovamo. -
Govorio je vrlo tihim glasom. - Svi te
trae. OPU radi na sluaju pa ne znam
tono to se dogaa. Ja sam samo jedan
od potrkala. Ali mislim, ovaj... ne
znam,ovjee.
- to? Reci mi.
- Kao da misle da si ti ubio Portera ili si
sljedei na redu. Teko je procijeniti to
rade ili misle.
- Tko je ondje?
- Svi. Ovo je zapovjedno mjesto. Irving
se sada nalazi u kutiji s Devedeset
osmicom.
Bosch je znao kako ne e moi
dopustiti da ovo potraje. Mora se javiti
u postaju. Moda je ve sam sebi nanio
nepopravljivu tetu.
- U redu - ree. - Nazvatu ih. Najprije
moram obaviti jedan drugi telefonski
poziv. Hvala ti.
i se da ga je dobro
zapamtio i da

Bosch spusti slualicu i utipka drugi

broj, nadaju
e ona biti kod kue. Bilo je gotovo
sedam sati pa je pomislio da je moda
izila na veeru, ali se ipak javila poto
je telefon esti put zazvonio.
- Bosch je. Je li ovo lo trenutak?
- to eli? - upita Teresa. - Gdje si?
Svi te trae, zna.
-uo sam. Ali nisam u gradu. Samo sam
nazvao, jer samuo da su nali mog
prijatelja Lucijusa Portera.
- Da, jesu. ao mi je. Upravo sam se
vratila s obdukcije.
- Da, pretpostavio sam dae je ti
obaviti. Uslijedila je tiina, a tada ona
ree:
- Harry, zato imam osjeaj da eli...
Da me zove samo zato jer ti je on bio
prijatelj?
- Pa...
- O, sranje! Zar opet zapoinjemo?
- Ne. Samo bih elio znati kako je
ubijen, to je sve. Bio mi je prijatelj.
Radio sam s njim. Nije vano.
- Ne znam zato ti doputam da mi to
radi. Sranje. Meksika kravata, Harry.
Evo, jesi li zadovoljan? Jesi li dobio
ono to si elio?
- Garota?
- Da.elina ica na krajevima omotana
oko dva drvena klina. Sigurna sam da si
to ve vidio. Hou li sutra i o
ovomeitati u Timesu?
utio je dok nije bio siguran da je
zavrila. Pogledao je prema otvorenom
prozoru i vidio da je dnevna svjetlost
posve nestala. Nebo je imalo boju
tamnocrvenog vina. Pomislio je
naovjeka u Poe's klubu. Tri suze.
- Jeste li napravili uspo...
- Usporedbu sa sluajem Jimmyja
Kappsa? Da. Mi smo mnogo ispred tebe,
ali to e biti gotovo tek za nekoliko
dana.
- Kako to?
- Jer treba toliko vremena za testiranje
drvenih vlakana na drkama i analizu
primjesa u ici. Meutim, obavili smo
analizu presjeka ice. To prilino
obeava.
- A to znai?
- Znai da izgleda kako je ica garote
upotrijebljene za umorstvo Portera
odrezana od istog komada ice kao i ona
kojom je umoren Kapps. Krajevi se
slau. To nije sto posto sigurno, jer
slina klijeta ostavljaju sline tragove
rezanja. Zato emo obaviti usporedbu
metalnih primjesa. Znatemo za nekoliko
dana.
Djelovala je vrlo slubeno. udilo
ga je to se jo uvijek ljuti na
njega.inilo se da televizijski izvjetaji
od predhodne veeri govore njoj u
prilog. Nije znao to bi rekao. Ranije mu
je bilo ugodno s njome u krevetu, a sad
osjea nervozu samo dok razgovaraju
telefonom.
- Hvala, Teresa - kona no e on. -
Vidjetemo se.
- Harry? - ree Teresa prije nego to je
uspio spustiti slualicu.
- Da?
- Mislim da me vie ne bi trebao zvati
kad se vrati. Najbolje je da na odnos
bude na profesionalnoj razini. Ako se
vidimo u dvorani za obdukcije, onda u
redu. Ali neka ostane na tome.
Nita nije rekao.
- U redu?
- Svakako.
Spustili su slualice. Bosch je nekoliko
minuta nepomino sjedio. Na koncu je
ponovno podigao slualicu i nazvao
izravni broj staklene kutije. Pounds se
odmah javio.
- Ovdje Bosch.
- Gdje si?
- U Mexicaliju. Ostavio si mi poruke?
- Zvao sam hotel koji si spomenuo u
snimljenoj poruci. Rekli su da se ondje
uope nisi pojavio.
- Odluio sam odsjesti s druge strane
granice.
- Prekini s glupostima. Porter je mrtav.
- to! - Bosch se svim silama trudio da
to zvui iskreno. -to se dogodilo? Juer
sam ga vidio. On...
- Prestani s glupostima, Bosch. to radi
ondje dolje?
- Rekao si mi neka poem onamo kamo
me sluaj odvede. Odveo me ovamo.
- Nikad ti nisam rekao da poe u
Meksiko. - Vikao je. - elim da si ovdje
prije deset minuta. Ovo ne izgleda dobro
za tebe. Imamo barmena koji je spreman
prisegnuti na Krista da si ti krivac.
On...ekaj malo.
- Bosch - zauje se novi glas na liniji. -
Ovdje efov zamjenik Irving. Gdje se
tono nalazite?
- U Mexicaliju.
- elim vas vidjeti u svom uredu sutra
ujutro u osam. Bosch nije oklijevao.
Znao je da ne smije pokazati nikakvu
slabost.
- Nee moi, efe. Ovdje imam nekih
nesvrenih poslova za koje mi treba
barem jo sutranji dan.
- Ovdje govorimo o umorstvu kolege
policajca, detektive. Ne znam jeste li
toga svjesni, ali moda ste i sami u
opasnosti.
- Znam to radim. Umorstvo kolege
policajca dovelo me ovamo. Sjeate se?
Ili zar Moore nije vaan?
Irving je to ignorirao.
- Ogluujete se na moju izriitu naredbu
da se vratite?
- Gledajte, efe, nije me briga to vam
govori neki barmen, vi znate da ja nisam
poinitelj.
- To nisam ni rekao. No vae rijei
pokazuju da o tome znate vie no to bi
trebali znati ako niste umijeani.
- Samo kaem da su odgovori na mnoga
pitanja, o Mooreu, Porteru i ostalima,
ovdje dolje. Sve je ovdje dolje.
Ostajem.
- Detektive Bosch, pogrijeio sam kad je
rije o vama. Ovaj put sam vam dao
mnogo prostora, jer mi se uinilo da u
vama opaam promjenu. Sad vidim da
sam pogrijeio. Opet ste me prevarili.
Vi...
- efe, ja radim svoj...
- Ne prekidajte me! Modaete se
ogluiti o moju izriitu naredbu da se
vratite, ali da me niste prekidali. Kaete
da se ne elite vratiti. Dobro. Nemojte.
Ali moe se dogoditi da se nikad ovamo
ne vratite, Bosch. Razmislite o tome.
Ono to ste imali ranije, nee vasekati
kad se vratite.
Nakon to je Irving spustio slualicu,
Bosch je uzeo drugu bocu piva iz
vjedrice, pripalio cigaretu i priao
prozoru. Nije se bojao Irvingovih
prijetnji. Ne previe. Vjerojatno e ga
nakratko suspendirati, moda najvie pet
dana. S tim se moe nositi. Ali Irving
nee premjestiti Boscha. Kamo bi ga
mogao poslati? Nema mnogo mjesta
niih od hollywoodske postaje. Bosch je
razmiljao o Porteru. Dosad je to uspio
odgoditi, izbaciti iz glave. No sad je
morao razmiljati o Porteru. Zadavljen
icom, ostavljen u kontejneru za smee.
Siroti kopilan. No neto Boschu nije
doputalo da suosjea s mrtvim
policajcem. Nita u svemu tome nije ga
dirnulo u srce onako kako je mislio da
hoe, ili bi trebalo. To je bio alostan
zavretak ivota. Ali on nije osjeao
saaljenje. Porter je poinio fatalne
pogreke. Bosch je obeao sebi da on to
nee uiniti i dae poi dalje.
Pokuao se usredotoiti na Zorrilla.
Harry je bio siguran da upravo papa
upravlja dogaajima, da je on poslao
ubojicu neka poisti labave konie.
Ako je vjerojatno da je istiovjek ubio
Kappsa i Portera, onda je lako dodati i
Moorea kao rtvu. A modaak i Fernala
Gutierrez-Llosu.ovjek s tri suze. Moe
li se sada odbaciti sumnja na Dancea?
Bosch je mislio da ne moe. Moda je
Dance bio potreban da bi namamio
Moorea u Skrovite. Njegovo ga
razmiljanje uvjerilo da dobro postupa
kad ostaje ovdje. Odgovori su tu, a ne u
Los Angelesu.
Poao je do svoje torbe za spise koja je
bila na komodi i izvadio zatvorsku
fotografiju Dancea. Nalazila se u dosjeu
koji je Moore sastavio. Promatrao je
namrteno lice mladogovjeka koji je
jo uvijek imao djeako lice i
izblijedjelu plavu kosu. elio bi se
popeti ljestvama, pa je doao juno od
granice kako bi se izborio za sebe.
Bosch je shvatio da se Dance nee lako
uklopiti u sredinu ako je doao u
Mexicali. Netko mu mora pomagati.
Trgnuo se kad je zauo kucanje na
vratima. Bosch tiho odloi bocu i uzme
pitolj s nonog ormaria. Kroz pijunku
je vidio mukarca tridesetih godina,
tamne kose i gustih brkova. Nije bio
konobar koji je ranije donio pivo.
- Si?
- Bosch. Ja sam Ramos.
Bosch je otvorio vrata, ali nije skinuo
lanac, te je pitao ovjeka neka mu
pokae osobnu iskaznicu.
- ali se? Ovdje ne nosim iskaznicu.
Pusti me unutra. Corvo me poslao.
- Kako bih ja to mogao znati?
- Jer si prije dva sata nazvao Operacije
u Los Angelesu i ostavio svoju adresu.
Kaem ti, postanem jebeno paranoian
ako sve ovo moram objanjavati dok
stojim na hodniku.
Bosch zatvori vrata, skine lanac i
ponovno ih otvori. Zadrao je pitolj u
ruci, ali ga je spustio niz bok. Ramos
proe kraj njega u sobu. Prie prozoru i
pogleda van, a zatim se okrene i pone
etkati kraj kreveta.
- Vani odvratno smrdi - ree. - Netko
priprema tortille ili neko slino sranje.
Ima li jo piva? I usput reeno, ako te
federalesi uhvate s tom stvaricom,
mogao bi imati problema oko povratka
preko granice. Kako to da nisi ostao u
Calexicu kako ti je Corvo
rekao,ovjee?
Da nije bio policajac, Bosch bi pomislio
da je pod jakim utjecajem kokaina. No
zakljuio je da je zacijelo rije o neem
drugom, neemu o emu on jo nita ne
zna, a Ramosa silno uzbuuje. Bosch
podigne slualicu i narui est boca
piva. Ni u jednom trenutku nije skidao
pogleda sovjeka u sobi. Kad je spustio
slualicu, gurnuo je pitolj za pojas i
sjeo na stolicu kraj prozora.
- Nisam se elio gnjaviti s kolonama na
granici - ree odgovarajui na jedno od
mnogih Ramosovih pitanja.
- eli rei da nisi elio vjerovati
Corvu. Ne zamjeram ti. Nije da mu ja ne
vjerujem. Vjerujem mu. No shvaam
potrebuovjeka da ide vlastitim putem.
Ionako ovdje imaju bolju hranu. No,
Calexico, to je divlji gradi. To je jedno
od onih mjesta... Nikad ne zna kakva se
sranja dogaaju. Nae li se u takvome
mjestu na pogrenoj strani, nastradao
si,ovjee. Meni se ovdje vie svia.
Jesi li jeo?
Bosch je na trenutak pomislio na ono to
je Sylvia Moore rekla o crnom ledu.
Ramos je jo uvijek etkao sobom, a
Bosch je opazio da za pojasom ima dva
elektronika pagera. Agent je zbog
neega bio krajnje uzbuen. Bosch je u
to bio siguran.
- Ve sam jeo - ree Bosch i primakne
stolicu prozoru, jer se u sobi poeo
osjeati zadah agentova tijela.
- Znam najbolja kineska jela u dvije
zemlje. Mogli bismo skoknuti onamo
na...
- Hej! Ramos, sjedni.ini me
nervoznim. Samo sjedni i reci mi to se
dogaa.
Ramos se osvrne oko sebe kao da prvi
put vidi sobu. Povue stolicu od zida
kraj vrata i zajai je nasred sobe,
oslanjajui se rukama na naslon.
- Dogaa se to,ovjee, da nismo ba
impresionirani onim sranjem to si ga
danas izveo u EnviroBreedu.
Bosch seudio kako agent Slube protiv
droge tako mnogo zna u tako kratkom
vremenu, ali je nastojao da to ne pokae.
- To uope nije bilo mudro - nastavi
Ramos. - Zato sam doao ovamo rei ti
neka prekine s postupcima na svoju
ruku. Corvo mi je rekao da je to tvoj
nain, ali nisam oekivao dau to tako
brzo vidjeti.
- Uemu je problem? - ree Bosch. - To
je bio moj trag. Prema onome to je
Corvo rekao, vi momci niste nita znali
o tome mjestu. Poao sam onamo kako
bih ih malo protresao. To je sve.
- Ti se ljudi ne tresu, Bosch. To ti
govorim. Sad gledaj, dosta smo rekli.
Samo sam elio rei to to sam imao i
vidjeti naemu jo radi, osim na onome
mjestu s kukcima. Zapravo te pitam to
radi ovdje?
Prije nego to je Bosch mogao
odgovoriti, zaulo se glasno kucanje na
vratima, a SPD-in agent je skoio sa
stolice i odmah se postavio uuei
poloaj.
- To je posluga u sobu - ree Bosch. -
to ti je?
- Uvijek sam ovakav prije napada.
Bosch ustane radoznalo promatrajui
SPD-ina agenta i poe prema vratima.
Kroz pijunku je vidio istogovjeka koji
je ranije donio dva piva. Otvorio je
vrata, platio i dao Ramosu bocu piva.
Ramos je ispio pola boce prije nego to
je ponovno sjeo. Bosch je ponio pivo do
svoje stolice.
- Kako to misli, prije napada?
- Pa - ree Ramos nakon jo jednog
gutljaja. - Ono to si dao Corvu bile su
korisne informacije. Ali tada si to
uprskao kad si danas ondje glumio
kauboja. Gotovo si zajebao stvar.
- To si ve rekao. to ste otkrili?
- EnviroBreed. Provjerili smo
informacije i to je pun pogodak. Uli
smo u trag vlasnitvu preko niza
fiktivnih vlasnika i doli do ovjeka po
imenu Gilberto Ornelas. To je poznato
drugo ime za tipa po imenu Fernando
Ibarra, jednog od Zorrillovih ljudi.
Radimo s federalesima na dobivanju
naloga za pretres. U ovom sluaju
surauju. Ovaj novi dravni odvjetnik
to ga imaju ovdje dolje jeist i opak.
Radi s nama. Dakle, doi e do velikog
napada, ako dobijemo odobrenje.
- Kad e znati?
- Svakog trenutka. Samo se jo jedan dio
mora uklopiti.
- Koji to?
- Ako prevozi crni led preko granice u
EnviroBreedovim poiljkama, kako ga
prebacuje s ranca u postrojenje s
kukcima? Vidi, promatrali smo ran, pa
bismo to zacijelo vidjeli. I prilino smo
sigurni da se stvar ne proizvodi u
EnviroBreedu. Previe je malen, onuda
se mota previe ljudi, preblizu je cesti, i
tako dalje, i tako dalje. Svi pokazatelji
govore da se proizvodi na ranu. Pod
zemljom, u nekakvom bunkeru. Imamo
snimke iz zraka koje pokazuju promjene
temperature izazvane ventilacijom. U
svakom sluaju, pitanje je kako to
prebacuju na drugu stranu ceste do
EnviroBreeda?
Bosch je razmislio o onome to je Corvo
rekao u Sedmici. Kako se sumnja da je
Zorrillo pomogao u financiranju tunela
to je prolazio ispod granice u
Nogalesu.
- Ne prebacuju preko ceste, ve ispod
ceste.
- Tono - ree Ramos. - Nai dounici u
ovom trenutku rade na tome. Kad
dobijemo potvrdu, dobitemo i
odobrenje dravnog odvjetnika, a tada
ulazimo. Istodobno napadamo ran i
EnviroBreed. Zajednika operacija.
Dravni odvjetnik alje saveznu
miliciju. Mi aljemo EZOTL.
Bosch je mrzio sve kratice to su ih tako
voljele agencije za provoenje zakona i
reda, ali je ipak pitao to znai EZOTL.
- Ekipa za otkrivanje tajnih laboratorija.
Ti su momci jebene ninje.
Bosch je razmislio o svemu to jeuo.
Nije shvaao zato se sve tako brzo
dogaa. Ramos je neto izostavio.
Jamano ima novih podataka o Zorrillu.
- Vidjeli ste ga, zar ne? Zorrilla. Ili ga je
netko drugi vidio.
- Shvatio si. I onu drugu bijelu vjevericu
koju si doao ovamo traiti. Dancea.
- Gdje? Kada?
- Imamo dounika unutar ograde koji je
obojicu vidio izvan glavnog imanja;
jutros su pucali u ciljeve. I tada smo...
- Koliko je bio blizu? Dounik?
- Dovoljno blizu. Ne toliko da bi mogao
rei Kako ste, gospodine Papa, ali
dovoljno blizu da bi ga identificirao.
Ramos se glasno nasmije i ustane kako
bi uzeo jo jedno pivo. Dobacio je bocu
Boschu, koji jo nije popio ni prvo pivo.
- Gdje je bio? - upita Bosch.
- Kriste, tko zna? Vano mi je samo to
da se vratio i dae biti ondje kad ekipa
EZOTL onamo upadne. I usput reeno,
bite bolje da taj pitolj ne ponese sa
sobom, jerefederalesi i tebe uhititi.
Ekipi EZOTL doputaju nositi oruje
kao osobitu povlasticu, ali to je sve.
Dravni odvjetnik e to potpisati. Boe,
nadam se da tog ovjeka nikad nee
kupiti ili ubiti. U svakom sluaju, kao
to sam rekao, ako ele da ima pitolj,
date ti neto iz svojih vlastitih zaliha.
- A kako u ja znati kad e biti akcija?
Ramos je jo uvijek stajao. Trgnuo je
glavom unatrag i ispraznio pola boce
piva. Njegov je zadah posve ispunio
sobu. Bosch je primaknuo bocu ustima i
nosu kako bi osjetio miris piva, a ne
SPD-ina agenta.
- Javitemo ti - ree Ramos. - Uzmi ovo
iekaj. Dobacio je Boschu jedan od
pagera to ih je nosio za pojasom.
- Nosi to uza se, a jau ti javiti kad
budemo spremni za pokret. Bite to
uskoro. Barem prije Nove godine,
nadam se. Moramo djelovati. Nikad se
ne zna koliko e se na cilj ovaj put
zadrati na mjestu.
Dokrajio je pivo i spustio bocu na stol.
Nije uzeo drugu. Sastanak je zavrio.
- to je s mojim partnerom? - upita
Bosch.
- Tko, Meksikanac? Zaboravi. On je
Dravna policija. Ne smije mu govoriti
o ovome, Bosch. Papa ima DP i druge
mjesne organe na svom platnom popisu.
To je sigurno. Ondje nikome ne smije
vjerovati, nikome nita rei. Samo nosi
pager, kao to sam ti rekao, iekaj moj
signal. Poi gledati borbe s bikovima.
Zadravaj se oko bazena ili tako neto.
Do vraga,ovjee, pogledaj se. Dobro bi
ti dolo malo boje.
- Poznajem Aguilu bolje nego tebe.
- Jesi li znao da radi zaovjeka koji je
redoviti Zorrillov gost svake nedjelje na
borbama s bikovima?
- Ne - ree Bosch. Pomisli na Grenu.
- Jesi li znao da ako netko eli postati
detektiv u meksikoj Dravnoj policiji,
onda to napredovanje u slubi mora
kupiti u prosjeku za dvije tisue dolara,
a ne temelji se ni na kakvim
istraiteljskim sposobnostima?
- Ne.
- Znam da nisi. Ali ovdje je tako. To
mora shvatiti. Nikome ne vjeruj. Moda
radi s posljednjim potenim policajcem
u Mexicaliju, ali zato da ti ivot ovisi o
tome?
Bosch kimne glavom i re
- Jo samo jedno! elio bih sutra do
e:
i i pogledati vae knjige s
fotografijama.
Imate li Zorrillove ljude?
- Veinu. to eli?
- Traimovjeka s tri tetovirane suze. On
je Zorrillov ubojica. Juer je u Los
Angelesu ubio jo jednog policajca.
- Isuse! U redu, ujutro me nazovi na ovaj
broj. Pobrinutemo se za to. Ako ga
prepoznas, javitemo to dravnom
odvjetniku. To e nam pomoi da
dobijemo
odobrenje.
Dao je Boschu karticu na kojoj se
nalazio samo telefonski broj, nita vie.
Tada
je otiao. Harry je vratio lanac na vrata.
24.
Bosch je sjedio na krevetu sa svojim
pivom i razmiljao o ponovnom
pojavljivanju Zorrilla. Pitao se gdje je
bio i zato je uope odlazio iz sigurnosti
svog rana. Harry se bavio idejom daje
Zorrillo moda bio u Los Angelesu, te
da je bila potrebna njegova nazonost da
bi se Moorea namamilo u motelsku sobu
gdje je zavrio na podu u kupaonici.
Moda je Zorrillo jedini zbog kojega bi
Moore poao onamo.
Otri zvuk kripanja ko nica i
praska metala zauo se kroz prozor.
Prije no to je Bosch uspio ustati, zauo
je svau s ulice. Rijei su postajale
otrije sve dok nisu poeli s prijetnjama,
a vikali su tako brzo da ih Bosch nije
mogao razumjeti. Priao je prozoru i
ugledao dva mukarca kako poput
pijetlova stoje kraj svojih automobila.
Jedan se sa stranje strane zabio u
drugoga.
Kad se okrenuo, opazio je bljesak
plave svjetlosti sa svoje lijeve strane.
Prije no to je stigao pogledati, boca se
u njegovoj ruci raspala, a pivo i staklo
razletjelo se na sve strane. Instinktivno
je koraknuo unatrag, bacio se preko
kreveta i spustio na pod. Pripremio se za
sljedei hitac, ali ga nije bilo. Naglo su
mu se ubrzali otkucaji srca i osjetio je
poznati nalet mentalne bistrine to se
javlja samo u situacijama kad se radi o
ivotu i smrti. Puzao je po podu do stola
i izvukao iz zida utika lampe, pa je
soba utonula u mrak. Kad je posegnuo
prema stoliu za pitoljem,uo je kako
se dva automobila udaljavaju. Krasna
namjetaljka, pomislio je, ali promaili
su.
Primaknuo se prozoru i polako ustao
priljubivi se le ima uza zid. Cijelo je
vrijeme razmiljao kako je bio glup kad
je doslovno pozirao na prozoru. Virnuo
je kroz prozor prema mjestu na kojem je
vjerovao da je vidio bljesak. Ondje nije
bilo nikoga. Prozori nekoliko drugih
soba bili su otvoreni, te je bilo
nemogue odrediti odakle je stigao
hitac. Bosch se okrenuo prema
unutranjosti svoje sobe i vidio oteeno
uzglavlje kreveta na mjestu gdje je
udarilo zrno. Zamislivi liniju od mjesta
udara, preko poloaja u kojem je drao
bocu i zatim kroz prozor, usredotoio se
na otvoreni, ali zamraeni prozor
naetvrtom katu drugoga krila hotela.
Ondje nije vidio nikakvoga kretanja,
osim blagog njihanja zavjese na
povjetarcu. Na koncu je stavio pitolj za
pojas i iziao iz sobe. Odjea mu je
zaudarala po pivu, a maleni djelii
stakla zabili su mu se u koulju i bockali
mu kou. Znao je da ima barem dvije
posjekotine od stakla. Jednu na vratu i
jednu na desnoj ruci u kojoj je drao
bocu. Dok je hodao, primaknuo je
ozlijeenu ruku rani na vratu.
Procijenio je da otvoreni prozor
pripada etvrtoj sobi naetvrtom katu.
Izvukao je pitolj i uperio ga preda se
dok se polako kretao hodnikometvrtoga
kata. Pitao se treba li naglo udariti
nogom u vrata i tako ih otvoriti, ali je
otkrio da se time uzalud optereuje.
Svjei povjetarac je s prozora puhao
ravno kroz otvorena vrata sobe 504.
Soba je bila u mraku, pa je Bosch
znao da e se njegova prilika ocrtavati
na svjetlosti iz hodnika. Stoga je odmah
pritisnuo prekida na ulazu i brzo proao
kroz vrata. Svojim je pitoljem pokrivao
cijelu sobu, ali je shvatio da je prazna.
U zraku se osjeao miris baruta. Harry
je pogledao kroz prozor i slijedio
zamiljenu liniju prema svom prozoru na
drugom katu. Bilo je lako pucati. Tada je
zauo kripu guma i vidio stranja
svjetla velike limuzine to je kretala s
hotelskog parkiralita i odjurila u mrak.
Bosch stavi pitolj za pojas i pokrije
ga kouljom. Brzo se osvrne prostorijom
kako bi vidio je li onaj koji je pucao
neto ostavio za sobom. Za oko mu je
zapeo bakreni odsjaj neega na plahti,
tono na mjestu gdje je zavuena ispod
jastuka. Izvukao je plahtu i ondje naao
ahuru metka izbaenog iz puke trideset
dva. Iz ladice stola izvadio je omotnicu i
u nju stavio ahuru.
Poto je iziao iz sobe 504 da se
zaputi hodnikom, nitko nije virnuo kroz
vrata, nije dotrao hotelski detektiv i
nije seulo zavijanje policijskih sirena
iz daljine. Nitko nita nijeuo, osim
moda zvuk razbijanja boce. Bosch je
znao da je oruje iz kojeg je pucano na
cijevi imalo priguiva zvuka. Tko god
da je to bio, nije urio iekao je pravi
trenutak za taj jedan hitac. Ali promaio
je. Je li to bilo namjerno? Zakljuio je
da nije, jer pucati tako blizu s namjerom
da se promai previe je riskantno.
Jednostavno je imao sree. Njegovo
okretanje od prozora u posljednjem
trenutku vjerojatno mu je spasilo ivot.
Bosch se zaputio natrag u svoju sobu
kako bi izvadio zrno iz zida, previo rane
i otiao iz hotela. Putem je poeo trati
kad je shvatio da mora upozoriti Aguilu.
Stigavi u sobu, brzo je u lisnici
potraio komadi papira na kojem je
Aguila napisao svoju adresu i telefonski
broj. Aguila se gotovo odmah javio.
- Bueno.
- Bosch je. Netko je upravo pucao u
mene.
- Da. Gdje? Jesi li ozlijeen?
- Dobro sam. U mojoj sobi. Pucali su
kroz prozor. Zovem kako bih te
upozorio.
-Da?
- Danas smo bili zajedno, Carlose. Ne
znam ele li samo mene ili obojicu. Jesi
li dobro?
- Da, jesam.
Bosch shvati da nema pojma ima li
Aguila obitelj ili je sam. Zapravo, malo
to zna o njemu, osim prie o njegovim
precima.
- to e uiniti? - upita Aguila.
- Ne znam. Odlazim odavde...
- Onda doi ovamo.
- U redu, da... Ne. Moe li ti doi
ovamo? Neu biti ovdje, ali elio bih da
sazna sve to moe o osobi koja je
uzela sobu 504. Odande je doao hitac.
Tie dobiti informacije lake nego ja.
- Sad kreem.
- Nai emo se kod tebe. Najprije
moram neto obaviti.
Mjesec nalik na osmijeh make iz
Aliceine zemljeuda visio je nad runim
obrisima industrijske zone u Val Verdeu.
Bilo je deset sati. Bosch je sjedio u
svom automobilu ispred tvornice
namjetaja Mexitec. Bio je oko dvjesto
metara udaljen od EnviroBreeda iekao
da posljednji automobil ode iz
postrojenja za kukce. Ondje se jo
nalazio smei lincoln, a Bosch je
pretpostavio da pripada Elyju. Na
sjedalu kraj Boscha nalazila se vreica s
onim to je bio kupio. Miris peene
svinjetine ispunjavao je automobil, te je
Bosch spustio staklo na prozoru.
Dok je promatrao EnviroBreed, jo
uvijek je teko disao, a adrenalin je
poput amfetamina i dalje tekao njegovim
arterijama. Znojio se iako je veernji
zrak bio prilino svje. Razmiljao je o
Mooreu i Porteru i ostalima. Ne ja,
pomislio je. Ne ja.
U 10 i 15 vidio je kako se otvaraju vrata
EnviroBreeda i kako izlazi neki
mukarac, a uz njega su se nalazile dvije
crne prilike. Ely. Psi. Tamne prilike
poskakivale su oko njega dok je hodao.
Ely je uto razbacao neto po
parkiralitu, ali su psi ostali kraj njega.
Potom je pljesnuo dlanom po boku i
viknuo: - Klopa! - Psi su potrali jedan
za drugim tamo i onamo borei se oko
onoga to je Ely bacio.
Ely je uao u lincoln. Poslije nekoliko
trenutaka Bosch je vidio kako su se
upalila stranja svjetla i automobil je
krenuo unatrag sa svog mjesta na
prednjem dijelu parkiralita. Bosch je
gledao kako farovi krue parkiralitem i
tada se pribliavaju vratima u ogradi.
Vrata su polako kliznula u stranu i
automobil je iziao. Zatim je voza
zastao na rubu ceste iako nije bilo
prometa.ekao je da se dvorina vrata
zatvore i psi ostanu u ograenom
prostoru, a tada je otiao. Bosch se
spustio nisko na sjedalu, iako je lincoln
poao na drugu stranu, na sjever, prema
granici.
Bosch je nekoliko minutaekao i
promatrao. Nigdje se nita nije micalo.
Nije bilo automobila. Ni ljudi. Nije
oekivao dae biti SPD-inih ljudi, jer se
oni povlae kad planiraju upad, kako se
ne bi sluajno otkrili. Barem se nadao
da je tako. Iziao je nosei vreicu,
baterijsku svjetiljku i alat za
provaljivanje brava. Potom se nagnuo
natrag u automobil i izvadio gumene
prostirke za pod. Smotao ih je i stavio
pod ruku.
Kad je danju bio ondje, Bosch je
procijenio da su EnviroBreedove mjere
osiguranja strogo usmjerene na
spreavanje ulaska, ali nee biti alarma
kad netko ipak uspije ui. Psi i kamere,
visoka ograda s elektrificiranom
bodljikavom icom na vrhu. Ali unutar
postrojenja Bosch nije vidio nikakve
trake na prozorima u Elvjevu uredu,
nikakvih elektronskih oiju,ak ni
kontrolnu ploicu alarma unutar ulaznih
vrata.
Razlog tome bila jeinjenica da bi alarm
doveo policiju. Uzgajivai su eljeli
drati ljude izvan postrojenja, ali ne
poto-poto, pa da to privue pozornost
vlasti. Nije vano to se ta vlast lako
moe podmititi da bi se okrenula na
drugu stranu. Jednostavno je dobro za
posao da se oni ne upliu. Dakle, nema
alarma. To, dabome, ne znai da neka
vrsta upozorenja nee biti odaslana na
neko drugo mjesto - kao to je ran s
druge strane ceste - ako doe do
provale. No taj je rizik Bosch odluio
preuzeti na sebe.
Bosch se zaputio du tvornice Mexitec
do uliice to je prolazila iza zgrada na
Val Verdeu. Priao je stranjoj strani
EnviroBreeda iekao pse.
Doli su brzo, ali tiho. Bili su crni,
snani dobermani i sasvim su se
primaknuli ogradi. Jedan je tiho, grleno
zareao, a drugi je slijedio njegov
primjer. Bosch je hodao du ograde
promatrajui bodljikavu icu na vrhu.
Psi su hodali uz njega, a slina im se
cijedila s isplaenih jezika. Bosch je
ugledao boks u stranjem dijelu dvorita
u kojem su tijekom dana bili zatvoreni.
Na stranji zid zgrade bile su naslonjene
jedne take i
nije bilo niega vie.
unuo i otvorio vreicu.
Najprije je izvadio i otvorio plasti

Osim pasa. Bosch je

nu boicu Sueno Masa. Potom je
razmotao paket peene svinjetine to ju
je kupio u kineskom restoranu blizu
hotela. Meso se ve gotovo posve
ohladilo. Otkinuo je komad, velik
otprilike kao aka novoroeneta, i u
meso utisnuo tri jake tablete za spavanje.
Sve je zajedno stisnuo u aci i zatim
bacio preko ograde. Psi su potrali
onamo i jedan se postavio nad meso, ali
ga nije dotaknuo. Bosch je ponovio
postupak i bacio preko ograde jo jedan
komad. Drugi se pas postavio nad taj
komad.
Onjuili su svinjetinu i pogledavali
Boscha, a zatim su opet njuili. Osvrnuli
su se naokolo kako bi vidjeli je li njihov
gospodar moda u blizini da im
pomogne odluiti. Nisu nali nikakvu
pomo, pa su pogledali jedan drugoga.
Jedan je pas konano zubima uhvatio
komad mesa, ali ga je potom ispustio.
Oba su psa pogledala u Boscha, a on je
viknuo:
- Klopa!
Psi nisu reagirali. Bosch je jo
nekoliko puta viknuo zapovijed, ali se
nita nije promijenilo. Tada je opazio da
gledaju njegovu desnu ruku. Shvatio je.
Pljesnuo je dlanom po boku i ponovno
viknuo zapovijed. Psi su pojeli
svinjetinu.
Bosch je brzo pripremio jo dva
tabletama oboga ena zalogaja i bacio ih
preko ograde. Brzo su ih slistili. Bosch
je u uliici poeo hodati du ograde. Psi
su se kretali uz njega. Dvaput je hodao
naprijed-natrag, nadajui se dae
kretanje ubrzati njihovu probavu. Harry
ih je neko vrijeme ignorirao i zagledao
se u spiralu tankogelika to se pruala
du vrha ograde. Prouavao je njezin
odsjaj na mjeseini. Takoer je vidio
elektrine krugove na svakaetiri metra
du vrha, ainilo mu se dauje i tiho
zujanje. ica bi razderala i sprila onoga
koji bi se pokuao popeti prije nego bi
uspio jednu nogu prebaciti na drugu
stranu. Ali one ipak pokuati.
Kad je ugledao svjetla, a onda i
automobil koji se polako zaputio uli
icom, morao se sakriti iza ulinog
kontejnera. Kad se auto pribliio, vidio
je da je rije o policijskom automobilu.
Ukoio se od trenutnog straha i pitanja
kako e objasniti svoju nazonost.
Shvatio je da je zamotane automobilske
prostirke ostavio u uliici kraj ograde.
Dok je prolazio kraj EnviroBreedove
ograde, automobil je jo vie usporio.
Voza je dobacio poljubac psima koji su
jo uvijek stajali kraj ograde. Automobil
je poao dalje, a Bosch je iziao iz
skrovita.
Dobermani su gotovo sat vremena
stajali sa svoje strane ograde prije nego
to se jedan pas spustio u sjedei
poloaj. Drugi je uskoro uinio to isto.
Voa je tada pomaknuo prednje ape
naprijed dok se nije posve ispruio na
tlu. Drugi je uinio to isto. Bosch je
gledao kako se njihove glave, gotovo
istodobno, sputaju na ispruene prednje
ape. Vidio je kako se kraj jednog psa
stvara lokvica mokrae. Oba su psa
zadrala otvorene oi. Kad je uzeo
posljednji komad mesa iz paketa i bacio
ga preko ograde, vidio je kako jedan pas
s naporom podie glavu i pogledom
prati hranu. No tada mu je glava pala
natrag. Nijedan pas nije poao za
hranom. Bosch je zavukao prste kroz
ogradu pred psima i stresao je, ali
ivotinje na to uope nisu obratile
pozornost.
Bilo je vrijeme. Bosch je zguvao
masni papir i bacio ga u kontejner. Iz vre
ice je izvadio par radnikih rukavica i
navukao ih. Tada je razmotao prostirku i
lijevom je rukom drao za jedan kraj.
Desnom se rukom uhvatio visoko za
ogradu, a desnu je nogu podigao to je
vie mogao i zavukao vrh cipele u jedan
od otvora u obliku romba na ogradi.
Duboko je udahnuo i jednim se pokretom
povukao prema gore dok je lijevom
rukom zamahnuo i prebacio gumenu
prostirku preko ograde tako da je poput
sedla visjela preko spiralne ice. To je
ponovio i s drugom prostirkom. Visjele
su jedna do druge, a njihova je teina
pritiskala icu prema dolje.
Trebalo mu je manje od minute da se
popne do vrha i oprezno prebaci jednu
nogu preko sedla, a zatim povue i
drugu. Elektrino je zujanje na vrhu bilo
glasnije, a Bosch je oprezno premjetao
ruke dok se nije uspio spustiti kraj
nepominih pasa. Izvadio je malenu
baterijsku svjetiljku i osvijetlio pse. Oi
su im bile otvorene i rairene, a disanje
duboko. Stajao je trenutak i gledao kako
se njihova tijela diu i sputaju u
jednakom ritmu, a zatim je osvijetlio tlo
dok nije naao nepojedeni komad
svinjetine. Bacio ga je preko ograde na
uliicu. Zatim je uhvatio pse za ogrlice,
odvukao njihova tijela do boksa i
zatvorio ih. Psi vie nisu bili prijetnja.
Bosch je tiho potrao du zgrade i
virnuo oko ugla kako bi provjerio je li
parkiralite jo uvijek prazno. Potom se
vratio do prozora Elyjeva ureda.
Prou avao je prozor, sve iznova
provjeravajui kako bi bio posve
siguran da nema alarma. Preao je
snopom svjetlosti du sveetiri strane
prozora sa aluzinama, ali nije vidio
nikakve ice, nikakve vibracijske trake,
nikakva znaka alarmu. Izvukao je otricu
noa i odmaknuo jednu metalnu ipku to
je drala na mjestu donje staklo.
Oprezno je izvukao staklo iz okvira i
prislonio ga uza zid. Ispruio je ruku
kroz otvor i snopom svjetlosti preao
preko prostorije. Soba je bila prazna.
Vidio je Elyjev stol i drugi
namjetaj.etiri ekrana na konzoli bila
su crna. Kamere nisu radile.
Nakon to je iz okvira uklonio pet
staklenih plo a i uredno ih poslagao du
vanjskog zida, bilo je dovoljno mjesta
da se popne na prozor i ue unutra.
Na stolu nije bilo ni papira niti drugih
stvari. Stakleni pritiskiva za papir
primio je snop svjetlosti i sobom
razaslao boje prizme. Bosch je pokuao
otvoriti ladice stola, ali bile su
zakljuane. Otvorio ih je kukicom, ali
unutra nije naao nita zanimljivo. U
jednoj se ladici nalazila poslovna
knjiga, aliinilo se da se odnosi samo na
ono to je potrebno za uzgoj muha.
Uperio je snop svjetlosti u ko za smee
na podu ispod stola i ugledao nekoliko
zguvanih papira. Izbacio je sadraj
koa na pod. Izravnao je svaki komad
papira, a zatim ga ponovno zguvao i
ubacio natrag u ko kad bi se uvjerio da
nita ne znai.
Ali nije sve bilo beznaajno. Naao je
jedan komad zguvanog papira na kojem
je bilo narkano nekoliko rijei, a
izmeu ostaloga i sljedee:
Colorado 504
to bi s time mogao uiniti? pitao se.
Papir je dokaz o tome da su pokuali
ubiti Boscha. Ali Bosch ga je naao
tijekom nezakonite pretrage. Bezvrijedan
je ako ga ne pronau poslije, tijekom
legalnog pretresa. Pitanje je kad e to
biti? Ako Bosch zguvani papir ostavi u
kou za smee, vrlo je vjerojatno dae
ga netko isprazniti i dokaze nestati.
Ponovno je zguvao papir, a zatim je sa
stola uzeo dugaki komad ljepljive
trake. Jedan je kraj zalijepio za papir, a
potom ga je vratio u kos i drugi kraj
trake pritisnuo na dno koa. Sadae,
nadao se, ako netko isprazni ko, papir
ostati zalijepljen. A osoba koja isprazni
ko to moda ne opazi.
Iziao je iz ureda na hodnik. Uzeo je
zatitne naoale i masku za disanje s
kuke kraj vrata laboratorija i stavio ih na
lice. Vrata su imala obinu bravu te ju je
brzo otvorio.
Vrata su se otvorila u posvemanji mrak.
Priekao je trenutak, a zatim uao.
Unutra se osjeao zasieni, odvratno
slatkasti miris. Bilo je vlano. Snopom
svjetlosti prelazio je preko prostorije
koja je podsjeala na otpremni
prostor.uo je kako mu muha zuji kraj
uha, a drugi mu je kukac letio oko
maskirana lica. Zamahnuo je rukom i
otjerao ih, a zatim poao dalje u
unutranjost prostorije.
Na drugom kraju prostorije proao je
kroz par dvokrilnih vrata i uao u sobu u
kojoj je vlanost bila upravo
nepodnoljiva. Bila je osvijetljena
crvenim aruljama na jednakim
razmacima iznad redova spremnika za
kukce. Spremnici su bili od fiberglasa.
Okruivao ga je topli zrak.inilo mu se
da cijeli eskadron muha udara i zuji oko
njegove maske iela. Ponovno je
zamahnuo rukom kako bi ih otjerao.
Priao je jednom spremniku i osvijetlio
unutranjost. Vidio je smekasto
ruiastu masu liinki to se pod
svjetlom pomicala kao more na
usporenoj snimci.
Potom je osvijetlio ostale dijelove
prostorije i ugledao radnu povrinu na
kojoj se nalazilo nekoliko komada alata
i malena neprenosna mjealica za beton.
Pretpostavio je da najamni radnici u
tome mijeaju smjesu kojom se hrane
kukci. Nekoliko lopata, grablji i metli
visjelo je poredano naavlima du
stranjeg dijela prostorije. Bilo je kutija
u kojima su se nalazile velike vree
penice i eera u prahu te manje vree
kvasca. Svi su natpisi na vreama bili na
panjolskom. Pretpostavio je da bi se
ovo moglo zvati kuhinja.
Osvijetlio je alat i opazio da se jedna
lopata istie jer ima novi drak. Drvo je
bilo isto i svijetlo, a sav je drugi alat
imao drke s vremenom potamnjele od
prljavtine i ljudskog znoja.
Gledajui novi drak, Bosch je shvatio
da je Fernal Gutierrez-Llosa ubijen
ovdje. Tako je estoko premlaen
lopatom da joj se drak slomio ili je bio
tako okrvavljen da ga se moralo
zamijeniti. to je vidio da je morao
umrijeti? to je uinio jednostavni
najamni radnik? Bosch je ponovno
osvijetlio naokolo i ugledao jo jedna
vrata na udaljenom kraju prostorije. Na
njima se nalazio natpis s rijeima:
OPASNOST! RADIJACIJA! NE
ULAZI! PELIGRO! RADIACION!
Ponovno se posluio svojim alatom za
provaljivanje brava i otvorio vrata.
Osvijetlio je naokolo, ali nije bilo
drugih vrata. Stigao je do kraja zgrade.
To je bila najvea od tri prostorije u
kompleksu, a bila je podijeljena na dva
dijela pregradom s malenim
prozoriem. Natpis na pregradi bio je
samo na engleskom:
MORA SE NOSITI ZATITA
i dio prostora
zauzima veliki stroj sli

Bosch je zaobiao pregradu i vidio

da ve
an kutiji. Na njega je bila privrena
pomina traka to je nosila pladnjeve u
stroj s jedne strane, a s druge su strane
izlazili i istresali svoj sadraj u
spremnike poput onih to ih je vidio u
prethodnoj prostoriji. Na stroju je bilo
jo znakova upozorenja. Tu su se liinke
radijacijom sterilizirale.
ormari

Preao je na drugu stranu prostorije i

ugledao velike
e iznad njih. Nisu bili zakljuani te je
unutra vidio kutije sa zalihama: plasti
eline radne stolove i
ne
rukavice i omote sli ne kobasicama
u kojima su se liinke prevozile, baterije
i senzore za toplinu. U ovoj su se
prostoriji liinke pakirale u omote i
slagale u ambijentne kutije. Kraj puta.
Nije bilo nieg drugog to bi seinilo
vanim.
Bosch korakne prema vratima.
Ugasio je baterijsku svjetiljku, tako da
je u mraku ostao samo sjaj sitne crvene
toke na kameri privrenoj u kutu
blizu stropa. to mi je promaknulo, pitao
se. to je jo ostalo?
Ponovno je upalio baterijsku
svjetiljku i ponovno zaobiao pregradu
do stroja za radijaciju. Svi natpisi u
zgradi postavljeni su tako da se ljudi
klone ovog mjesta. Ovdjee zacijelo biti
tajna. Usredotoio se na hrpe
irokihelinih pladnjeva, sloene od
poda do stropa, to su sluili za
prenoenje liinki. Oslonio se ramenom
na jednu hrpu i poeo je gurati po podu.
Ispod je bio samo beton. Uinio je to i
sa sljedeom hrpom, pogledao je dolje i
opazio rub vrata u podu.
Tunel.
No u tom je trenutku odjednom shvatio.
Crvena lampica na kameri. Ekrani u
Elvjevu uredu bili su ugaeni. A tijekom
ranijeg posjeta Bosch je opazio da je
jedina unutranja snimka to ju je Ely
imao na svojim ekranima bila ona iz
otpremne prostorije.
To zna i da netko drugi promatra
ovu prostoriju. Pogledao je na sat i
pokuao procijeniti koliko se dugo ovdje
zadrao. Dvije minute? Tri minute? Ako
dolaze s rana, ima jako malo vremena.
Pogledao je vrataca u podu, a zatim
prema crvenom oku u tami.
Ali nije mogao riskirati i nadati se
da nitko ne gleda. Brzo je gurnuo hrpu
pladnjeva natrag na vrataca i iziao iz
tree prostorije. Vratio se istim putem
kroz kompleks te objesio masku i
zatitne naoale na kuku kraj Elvjeva
ureda. Potom je proao kroz ured i
iziao kroz prozor. Hitro je vratio
staklene ploe na njihova mjesta i
prstima izravnao metalne letvice.
Psi su jo uvijek leali na istome
mjestu, a njihova su se tijela nadimala sa
svakim udisajem. Bosch je oklijevao, ali
ih je tada odluio izvui iz boksa za
sluaj da nitko nije pazio na monitor s
druge strane zatvorenog sustava te ga
moda ipak nisu vidjeli. Uhvatio ih je za
ogrlice i izvukao iz boksa.uo je kako
jedan pokuava reati, ali to je vie
podsjealo na cviljenje. Drugi je
takoer cvilio.
Tr ei, zaletio se na ogradu, brzo se
popeo, ali se prisilio da polako prijee
preko prostirki. Kad je bio na vrhu,
uinilo mu se dauje zvuk motora to
nadjaava elektrino zujanje. Tren prije
no to se spustio, povukao je prostirke
sa ice i zajedno s njima skoio u
uliicu.
Pregledao je depove kako bi bio
siguran da nije ispustio alat za
provaljivanje brava ili baterijsku
svjetiljku. Ili kljueve. Pitolj se jo
uvijek nalazio u futroli. Sve je imao.
Tada je jasno uo zvuk vozila, moda
vie od jednog. Sigurno je da su ga
vidjeli. Dok je trao uliicom prema
Mexitecu,uo je kako netko vie:
- Pedro y Pablo! Pedro y Pablo!
Psi, shvatio je. Psi se zovu Petar i
Pavao.
Uao je u automobil i stisnuo se na
prednjem sjedalu promatrajui
EnviroBreed. Na prednjem su
parkiralitu bila dva automobila i tri
mukarca koje je mogao vidjeti. Drali
su puke i stajali ispod reflektora iznad
ulaznih vrata. Tada se iza ugla pojavio
etvrtiovjek koji je neto govorio na
panjolskom. Naao je pse. Neto na
tomovjekuinilo mu se poznatim, ali
Bosch je bio predaleko da bi mogao
vidjeti ima li tetovirane suze. Otvorili su
vrata i, poput policajaca s uperenim
orujem, uli u zgradu. To je bio
Boschov trenutak. Upalio je motor i
iziao na cestu. Dok se urno udaljavao,
shvatio je da se jo jednom trese uslijed
poputanja napetosti, uzbuenja nakon
velikog straha. Znoj mu se cijedio iz
kose i suio na svjeem nonom zraku na
njegovu vratu.
Pripalio je cigaretu i bacio ibicu kroz
prozor. Nervozno se nasmijao. 25.
U nedjelju ujutro Bosch je iz
telefonske govornice u restoranu Casa
de Mandarin u sreditu Mexicalija
nazvao broj to mu ga je Ramos dao.
Rekao je svoje ime i broj, spustio
slualicu i pripalio cigaretu. Poslije
dvije minute telefon je zazvonio i Bosch
je zauo Ramosov glas.
- Que pasa, amigo?
- Nita. elim pogledati fotografije to
ih imate, sjea se?
- Tako je. Tako je. Ovako emo.
Pokupitu te usput. Daj mi pola sata.
- Otiao sam iz hotela.
- Odlazi, je li?
- Ne, samo sam napustio hotel. Obino
to inim nakon to me netko pokua
ubiti.
- to?
- Netko s pukom, Ramose. Priatu ti o
tome. U svakom sluaju, sad sam se
pritajio. Ako eli doi po mene,
nalazim se u Mandarinu, u sreditu.
- Pola sata. elimuti o tome.
Prekinuli su vezu, a Bosch se vratio
do svog stola gdje je Aguila jo uvijek
dovravao doruak. Obojica su naruili
kajganu s umakom od rajica i sjeckanog
korijandra te prenim valjucima kao
prilogom. Hrana je bila vrlo ukusna i
Bosch ju je brzo pojeo. Uvijek je to
inio nakon besane noi.
Prethodne ve eri, nakon to se
udaljio od EnviroBreeda, nali su se u
Aguilinoj malenoj kui blizu uzletita, a
meksiki ga je detektiv izvijestio o
onome to je saznao u hotelu. Slubenik
na recepciji nije mogao naroito dobro
opisatiovjeka koji je uzeo sobu 504,
osim to je rekao da ima tri tetovirane
suze na obrazu ispod lijevog oka.
Aguila nije pitao gdje je Bosch bio,
kao da je znao da ne e dobiti odgovor.
Umjesto toga, ponudio je Harryju kau u
svojoj oskudno namjetenoj kui. Harry
je prihvatio, ali nije spavao. No je
proveo gledajui u prozor i
razmiljajui o svemu sve dok
plavkastosiva svjetlost nije prodrla kroz
tanke bijele zavjese.
Njegove je misli najvie zaokupljao
Lucius Porter. Zamiljao je detektivovo
tijelo na hladnomelinom stolu, golo i
votano, a Teresa Corazon ga svojim
karama otvara. Mislio je na siune
tokice krvarenja to e ih nai na
ronici, potvrdu davljenja. I mislio je na
trenutke kad je zajedno s Porterom bio u
dvorani za obdukcije i gledao kako
nekog drugog reu, a otpadne tvari iz
njihovih tijela slijevaju se u odvodne
kanalie na stolu. Sad je Lucius na stolu,
a komad drva nalazi se ispod njegova
vrata kako bi mu glava visjela unatrag, u
poloaju za piljenje kosti. Malo prije
zore Harryjeve su se misli zbrkale i on
je u mislima odjednom ugledao sebe na
elinom stolu, a Teresa je u blizini i
priprema svoj alat.
Tada je sjeo i posegnuo za
cigaretama. Obe ao je sebi da se on
nikad nee nai na tom stolu. Ne na taj
nain.
- Sluba za borbu protiv droge? - upita
Aguila i odgurne tanjur.
- Molim?
Aguila glavom pokae pager za
njegovim pojasom. Upravo ga je opazio.
- Da. eljeli su da ga nosim.
Bosch je vjerovao da mora imati
povjerenja u togaovjeka i da je
zavrijedio to povjerenje. Nije ga bilo
briga to je Ramos rekao. Ili Corvo.
Bosch je cijelog ivota ivio i radio u
dravnim ustanovama. No nadao se da je
nadvladao unaprijed usaeni nain
razmiljanja, da sam donosi svoje
odluke. Kad za to doe pravi trenutak,
reie Aguili to se dogaa.
- Sad idem onamo pogledati neke
kriminalne face i slino. Naimo se
poslije.
Aguila je pristao i rekao dae poi u
ured i dovriti papirologiju u sluaju
Fernala Gutierrez-Llose. Bosch mu je
elio ispriati o lopati s novim drkom
to ju je vidio u EnviroBreedu, ali je
odustao. Samo je jednoj osobi kanio rei
da je provalio.
Bosch je pio kavu, a Aguilaaj i neko su
vrijeme utjeli. Bosch na koncu upita:
- Jesi li ikad vidio Zorrilla? Osobno?
- Iz daljine, da.
- Gdje je to bilo? Na borbama s
bikovima?
- Da, na Plaa de los Toros. El
Papaesto dolazi gledati svoje bikove.
Ali ima lou u sjeni koja je svakog
tjedna rezervirana za njega. Ja sam si
mogao priutiti samo mjesta na sunanoj
strani arene. Zato sam ga vidio samo iz
daljine.
- On navija za bikove, zar ne?
- Kako molim?
- Ide gledati kako njegovi bikovi
pobjeuju? A ne ljudi?
- Ne. Ide gledati kako njegovi
bikoviasno ginu. Bosch nije bio siguran
to to znai, ali nije nita pitao.
- Ja bih elio danas poi onamo.
Moemo li ui? elio bih sjediti u loi
blizu papine loe.
- Ne znam. To je skupo. Katkad ih ne
mogu prodati. No ipak ih dre
zakljuanima...
- Koliko?
- Trebalo bi najmanje dvjesto amerikih
dolara, bojim se. Jako je skupo.
Bosch izvadi novanik i izbroji 210
dolara. Novanicu od deset dolara
ostavi na stolu za plaanje doruka, a
ostalo gurne preko izblijedjelog zelenog
stolnjaka prema Aguili. Palo mu je na
pamet da je to vie novca no to ga
Aguila zaradi u estodnevnom radnom
tjednu na svom poslu. Poelio je da nije
tako brzo donio odluku o kojoj bi Aguila
satima pomno razmiljao.
- Uzmi nam lou blizu pape.
- Mora razumjeti, bite mnogo ljudi uz
njega. One biti...
- Samo ga elim vidjeti, to je sve. Samo
nam nabavi mjesta u loi.
Tada su izili iz restorana, a Aguila je
rekao dae proetati do ureda udaljenog
samo dva bloka. Nakon to je on otiao,
Harry je stajao pred restoranom iekao
Ramosa. Pogledao je na sat i vidio da je
osam. Sad bi se trebao nalaziti u
Irvingovu uredu u Parker centru. Pitao se
je li zamjenik efa ve pokrenuo
disiplinsku akciju protiv njega.
Boschue vjerojatno dodijeliti rad za
stolomim se vrati u grad.
Osim... osim ako natrag ne donese cijeli
paket u svom stranjem depu. Jedino
tako moie se nositi s Irvingom. Znao
je da se iz Meksika mora vratiti sa svim
rjeenjima.
Sinulo mu je da je glupo ovako stajati na
ploniku ispred restorana. Vratio se u
restoran i kroz ulazna vrata gledao kad
e se Ramos pojaviti. Prila mu je
konobarica, triput mu se duboko
poklonila i potom udaljila. Zacijelo je
rije o napojnici od tri dolara, pomisli
Bosch.
Ramosu je trebalo gotovo sat vremena
da stigne. Bosch je zakljuio da ne eli
biti bez automobila, pa je agentu rekao
dae voziti za njim. Vozili su Lopez
Mateosom prema sjeveru. Kod kruga
oko Juarezova kipa skrenuli su na istok,
u podruje neobiljeenih skladita. Poli
su nekakvom uliicom i parkirali iza
zgradeiji su zidovi bili puni grafita.
Ramos se kriom osvrnuo naokolo kad
je iziao iz starog chevy camara s
meksikom registracijom to ga je vozio.
- Dobro doao u na skromni savezni
ured - ree.
U njemu je vladao mir nedjeljnog jutra.
Nikoga nije bilo. Ramos upali svjetlo na
stropu, a Bosch ugleda nekoliko redova
stolova i ormaria za spise. U stranjem
dijelu prostorije nalazila su se dva
ormaria za spremanje oruja i veliki
eljezni sef za uvanje dokaza.
- U redu, da vidim to imamo dok mi ti
pria o proloj veeri. Jesi li siguran
da te netko pokuao ubiti?
- Mogao bih biti sigurniji jedino da me
pogodio. Ovratnik je pokrivao flaster to
gaje Bosch stavio na posjekotinu na
vratu. Drugi se flaster nalazio na
njegovu desnom dlanu, ali ni taj nije bio
osobito zamjetljiv.
Bosch je ispriao Ramosu o pucnjavi u
hotelu, ne isputajui nijednu pojedinost,
pa je rekao i to da je u sobi 504 naao
ahuru.
- to je sa zrnom? Moe li ga se nai?
- Pretpostavljam da se jo uvijek nalazi
u ploi na uzglavlju. Nisam se ondje
dugo zadravao, pa nisam provjerio.
- Ne, kladim se da si potrao upozoriti
svog prijatelja Meksikanca. Bosch,
kaem ti da bi morao malo razmisliti. On
moda jest dobar momak, ali ti ga ne
poznaje. Moda je on bio taj koji je sve
to organizirao.
- Zapravo, Ramose, doista sam ga
upozorio. Ali tada sam otiao i uinio
ono to si elio da uinim.
- Oemu to govori?
- O EnviroBreedu. Sino sam uao
onamo.
- to? Jesi li poludio, Bosch? Nisam ti
rekao da...
- Ma daj,ovjee, ne zajebavaj se sa
mnom. Sino si mi sve ono ispriao
kako bih znao to je potrebno da se
dobije odobrenje za upad. Nemoj mi
priati bajke. Ovdje smo sami. Znam da
si to elio, a ja sam to uinio. Pribiljei
me kao povjerljivog dounika.
Ramos je etkao ispred ormaria za
spise. Dobro je glumio.
- Gledaj, Bosch, moram dobiti
odobrenje svog pretpostavljenog za
svakog povjerljivog dounika kojeg
koristim. Dakle, to nee proi. Ne
mogu...
- Pobrini se da proe.
- Bosch, ja...
- eli li znati to sam ondje naao
iliemo jednostavno na sve zaboraviti?
To je na nekoliko trenutaka uutkalo
agenta SPD-a.
- Jesu li tvoje ninje, kako ih ono zove,
ve u gradu?
- EZOTL, Bosch. I da, stigli su sino.
- Dobro. Moratete se pokrenuti. Vidjeli
su me.
Bosch je gledao kako se agentovo lice
smrauje. Odmahnuo je glavom i spustio
se na stolicu.
- Jebi ga! Kako zna?
- Unutra je kamera. Nisam je vidio dok
nije bilo prekasno. Iziao sam odande,
ali doli su neki ljudi. Nisu me mogli
prepoznati. Nosio sam masku. Ali ipak
znaju da je netko bio unutra.
- U redu, Bosch, ne ostavlja mi
mogunost izbora. to si vidio? Tu smo.
Ramos priznaje ilegalnu pretragu.
Odobrava je. Vie se to ne moe obiti o
Boschovu glavu. Ispriao je agentu o
vratacima u podu skrivenim ispod hrpe
pladnjeva za kukce u prostoriji za
ozraivanje.
- Nisi ih otvarao?
- Nisam imao vremena. No ionako to ne
bih uinio. Bio sam u tunelima u
Vijetnamu. Svaka takva vrataca kriju
neku zamku. Ljudi koji su doli nakon
to sam iziao, stigli su sutomobilima, a
ne kroz tunel. To ti jasno stavlja do
znanja da u tunelu moe biti neka klopka.
Tada je Ramosu rekao da bi njihova
molba za dobivanje naloga ili odobrenje
za pretres, ili kako se to ve zove u
Meksiku, trebala sadravati zahtjeve za
zapljenu svih alata i otpadaka u
koevima za smee.
- Zato?
- Jere mi ono to naete pomoi pri
zakljuivanju jednog od sluajeva
umorstava zbog kojih sam doao ovamo.
Ondje takoer postoji dokaz o planiranju
umorstva policajca, mene.
Ramos je kimnuo glavom i nije traio
dalja objanjenja. Nije ga zanimalo.
Ustao je, priao ormaru za spise i
izvadio dvije velike crne knjige.
Bosch je sjeo za prazan stol, a Ramos je
preda nj stavio knjige.
- To su poznati operativci povezani s
Humbertom Zorrillom. Imamo neke
biografske podatke o nekima od njih.
Druge smo samo nadzirali. Nekima ne
znamo ak ni ime.
Bosch otvori prve korice i zagleda se u
fotografiju na vrhu. Bila je to mutna
uveana snimka dvadeset naprama
dvadeset pet, snimljena iz daljine.
Ramos je rekao da je to Zorrillo, a
Bosch je i sam doao do tog zakljuka.
Tamna kosa, brada, intenzivan pogled
tamnih oiju. Bosch je ve ranije vidio
to lice. Mlae, bez brade, smijeak
umjesto dugog, praznog pogleda. To je
bilo odraslo lice djeaka koji je bio na
slikama s Calexicom Mooreom.
- to zna o njemu? - Bosch upita
Ramosa. - Zna li neto o njegovoj
obitelji?
- Koliko mi znamo, on nema obitelji.
Zapravo se nismo previe trudili oko
toga. Svejedno nam je odakle je doao.
Samo nas zanimaime se sada bavi i
kamo ide.
Bosch okrene plastinu stranicu i pone
pregledavati zatvorske fotografije i
fotografije snimljene tijekom motrenja.
Ramos se vrati za svoj stol, uvue list
papira u pisai stroj i pone tipkati.
u se
pobrinuti da to
pro

- Sastavljam izjavu PD-a,

povjerljivog dounika. Nekako
e.
Kad je preao otprilike dvije treine
prve knjige, Bosch je naao ovjeka s tri
suze. Bilo je nekoliko njegovih
fotografija, zatvorskih i snimljenih
tijekom praenja, iz svih kutova i
tijekom razdoblja od nekoliko godina.
Bosch je vidio kako se njegovo lice
promijenilo kad su mu dodane suze, od
nasmijeenog klipana do ogrubjelog
profesionalca. Kratki biografski podaci
govorili su da mu je ime Osvaldo Arpis
Rafaelillo i da je roen 1952. Tri je puta
boravio u penitenciam, jednom radi
umorstva to ga je poinio kao
maloljetnik, jednom radi umorstva to ga
je poinio kao odrasla osoba i jednom
radi posjedovanja droge. Pola je svog
ivota proveo u zatvorima. Podaci su ga
prikazivali kao dugogodinjeg
Zorrillova suradnika.
- Evo, naao sam ga - ree Bosch.
Ramos mu prie. On je takoer
prepoznao ovjeka.
- Kae da je bio u Los Angelesu i
uklanjao policajce?
- Da. Barem jednoga. Mislim da je on
moda sredio i prvoga. Mislim da je
takoer izbacio iz igre i kurira
konkurencije, Havajca po imenu Jimmy
Kapps. On i jedan od policajaca
zadavljeni su na isti nain.
- Meksika kravata. Tono?
- Tono.
- A najamni radnik? Onaj za kojeg misli
da su ga ubili u postrojenju za kukce?
- Moda ih je sve on sredio. Ne znam.
- Taj momak je ve odavno u igri. Arpis.
Da, tek je iziao iz pente prije
godinudvije dana. On je hladnokrvni
ubojica, Bosch. Jedan od glavnih
papinih ljudi. Zapravo, ovdje ga ljudi
zovu Alvin Karpis, zna, prema ubojici
sa strojnicom iz tridesetih. Ona Ma
Baker banda? Arpis je odleao za dva
umorstva, ali kau je to sitnica. Ima na
dui vie ljudi no to ih moemo
pobrojiti.
Bosch se zagleda u fotografije i ree:
- To je sve to imate o njemu? Ovo
ovdje?
- Ima jo toga, ali ovo je sve to ti je
potrebno. Veina toga je samo rekla
kazala. Glavna pria o Alu Karpisu je ta
da je on bio jedini na prvoj crti koji je
obavljao sve prljave poslove kad se
Zorrillo borio da doe na vrh. Kad god
bi Zorrillo imao neki zadatak, okrenuo
bi se Arpisu, svom prijatelju iz barrija.
On bi obavio posao. I kao to sam rekao,
uhvatili su ga samo dva puta. Vjerojatno
se podmiivanjem izvukao iz ostalih
sluajeva.
Bosch pone zapisivati neke podatke iz
biografije u biljenicu. Ramos je
nastavio govoriti.
- Ta dvojica, stigli su iz barrija juno
odavde. Neki...
- Sveci i grenici.
- Da, Sveci i grenici. Neki od lokalnih
policajaca, oni kojima ne vjerujem ni
koliko je crno ispod nokta, kau da
Arpis ima pravi dar za ubijanje. U
barriju imaju jednu izreku. Quien eres?
A to znai tko si? To je izazov. Znai
naijoj si strani. Zna? Jesi li s nama ili
protiv nas? Svetac ili grenik? A kad je
Zorrillo prigrabio mo, slao je Arpisa
da uklanja ljude koji su bili protiv njega.
Lokalni policajci kau da bi, poto su
nekoga ubili, barrijom proirili vijest.
El descubrio quien era. to znai...
- Otkrio je tko je.
- Tono. To je bila dobra propaganda,
navelo je ovdanje ljude da stanu uz
njega. Navodno su doista uivali u tome.
Doli su do toke kad su ostavljali
poruke uz tijelo. Zna? Ubili biovjeka,
napisali Otkrio je tko je ili neto tome
slino i to mu privrstili na koulju.
Bosch nita nije rekao i nita nije
zapisao. Jo jedan djeli slagalice naao
se na svome mjestu.
- Katkad se to jo uvijek moe vidjeti na
grafitima u barriju -ree Ramos. - To je
dio folklora to okruuje Zorrilla. Dio
onoga to gaini papom.
Harry tada sklopi svoju biljenicu i
ustane.
- Naao sam ono to mi treba.
- U redu.uvaj se ondje vani, Bosch.
Nita ne govori da nee ponovno
pokuati, pogotovo ako je Arpis dobio
taj zadatak. eli li se danas zadrati
ovdje? Mjesto je sigurno.
- Ne, bite mi dobro. - Bosch kimne
glavom i korakne prema vratima.
Dotakne pager za pojasom. - Zvate
me?
- Da, ide s nama. Corvo dolazi ovamo
radi predstave, pa te svakako moram
pozvati. Gdjee biti danas?
- Ne znam. Mislim dau glumiti turista.
Poi u Povijesno drutvo, gledati borbu
s bikovima.
- Samo budi miran. Pozvatemo te.
- I treba.
Zaputio se do capricea razmiljajui
jedino o cedulji to je naena u
stranjem depu Cala Moorea. Otkrio
sam tko sam.
26.
Boschu je trebalo trideset minuta da
prije e granicu. Kolona automobila
protezala se gotovo kilometar od tmurne
smee kuice pogranine policije na
granici. Dok jeekao i mjerio svoje
napredovanje, pomiui se za duinu
jednog ili dva automobila, ponestalo mu
je sitnia i novanica od jednog dolara,
jer je cijela vojska seljaka prilazila
prozoru ispruenih dlanova ili nudei na
prodaju jeftine sitnice i hranu. Mnogi su
prljavim krpama prali njegov
vjetrobran, a zatim su pruali ruke da im
udijeli sitni. Svako je sljedee pranje
samo jo vie zaprljalo staklo, te je
Bosch morao ukljuiti brisae. Kad je
konano stigao do granice, pogranini
policajac samo mu je mahnuo neka
proe nakon to je vidio njegovu znaku.
- Ondje desno vam je crijevo za
polijevanje ako elite isprati to sranje s
vjetrobrana - ree mu.
Poslije nekoliko minuta skrenuo je na
parkiralite ispred Gradske vijenice
Calexica. Parkirao je i dok je puio
zagledao se u park na drugoj strani ulice.
Danas nema trubadura. Park je bio
gotovo prazan. Izie iz automobila i
zaputi se prema vratima s natpisom
Povijesno drutvo Calexica, iako nije
bio siguran to trai. Imao je slobodno
poslijepodne, a znao je samo da vjeruje
kako se iza smrti Cala Moorea krije
neto dublje od njegove odluke da
prijee na drugu stranu do cedulje u
njegovom stranjem depu i fotografije
od prije mnogo godina na kojoj se
nalaze on i Zorrillo. Bosch je elio
saznati to se dogodilo s kuom to ju je
zvao dvorcem i sovjekom s kojim se
fotografirao, onim s kosom bijelom
poput plahte.
Staklena su vrata bila zakljuana, a
Bosch je vidio da se prostorije drutva
nedjeljom otvaraju tek u jedan. Pogledao
je na sat i vidio da moraekati jo
petnaest minuta. Primaknuo je lice staklu
i obujmio ga akama kako bi bolje vidio.
Uvjerio se da unutra nema nikoga, a u
malenom su se prostoru nalazila dva
pisaa stola, police s knjigama i
nekoliko staklenih izlobenih vitrina.
Odmaknuo se od vrata i pomislio da bi
to vrijeme mogao iskoristiti za jelo. No
zakljuio je da je ipak prerano. Umjesto
toga, poao je do policijske postaje i
uzeo coca-colu iz automata u
minijaturnom predvorju. Kimnuo je
policajcu iza staklene pregrade. Danas
nije radio Gruber.
Dok je stajao oslonjen na prednji zid,
pijuckao i promatrao park, Harry ugleda
starijegovjeka rijetke i tanke sijede
kose po strani glave kako otkljuava
vrata Povijesnoga drutva. Doao je
nekoliko minuta ranije, ali je Bosch
krenuo plonikom i slijedio ga unutra.
- Otvoreno? - upita.
i oko neega
odre

- Moe biti - re e starac. - Ovdje

sam. Mogu li vam pomo
enog?
Bosch poe do sredine prostorije i
objasni da zapravo nije siguran to eli.
- Pokuavam neto saznati o obiteljskoj
prolosti jednoga prijatelja, a vjerujem
da je njegov otac bio povijesna linost.
U Calexicu, elim rei. elim nai
njihovu kuu, ako jo uvijek postoji, i
otkriti sve to mogu o starcu.
- Kako se zove tajovjek?
- Ne znam. Zapravo, samo znam da mu
je prezime bilo Moore.
- Do vraga, mome, to prezime ne pomae ba previe.
Moore je jedno od
estih imena u ovim
krajevima. Velika obitelj. Braa, roaci
na sve strane. Znate to, dopustite mi...
- Imate li slika? Znate, knjiga s
fotografijama Mooreovih? Vidio sam
slike oca.
Mogao bih ga...
- Da, ba sam to htio rei. Dopustite mi
da vas smjestim ovdje i donesem
nekoliko stvari. Naiemo mi vaega
Moorea. Sad je to i mene zainteresiralo.
Zato to
inite za svog prijatelja, kad smo ve
kod toga?
- Pokuavam sloiti njegovo obiteljsko
stablo.
Poslije nekoliko minuta starac ga je
smjestio za drugi pisai stol i preda nj
stavio tri knjige. Bile su u konom uvezu
i irile oko sebe miris praine. Bile su
velike
poput godinjaka, a na svakoj se stranici
ispreplitala fotografska i pisana
povijest.
Nasumce je otvorio jednu knjigu i
ugledao crno-bijelu fotografiju hotela
De Anza u
izgradnji.
Tada je poeo gledati redom. Prva je
knjiga imala naslov Calexico i Macicali:
Sedamdeset pet godina na granici. Dok
je pogledom prelazio preko rijei i
fotografija,
Bosch je saznao kratku povijest dva
gradia i ljudi koji su ih izgradili. Pria
je bila
jednaka onoj prii koju mu je ispriao
Aguila, ali iz perspektive
bijelogaovjeka. Ono
to jeitao opisivalo je uasno
siromatvo u Tapaiju, u Kini, te su ljudi
koji su ondje
patili rado doli u Baja Kaliforniju u
potrazi za sreom. Nije pisalo nita o
jeftinoj
radnoj snazi.
Dvadesetih i tridesetih godina
dvadesetog stoljea Calexico se naglo
razvijao
kao kompanijin gradi, a upravitelji
kompanije Colorado River Land bili su
gospodari
svega to su nadzirali. U knjizi je pisalo
da su mnogi od tih ljudi gradili luksuzne
kue
i imanja na strminama to su se uzdizale
oko gradia. Dok jeitao, Bosch jeesto
nailazio na imena tri brata Moore:
Anderson, Cecil i Morgan. Spominjali
su se i drugi
Mooreovi, ali o toj se brai uvijek
govorilo kao o vanim ljudima i
nositeljima visokih
titula u kompaniji.
Dok je prolistavao poglavlje pod
naslovom Gradi uz bijelu cestu pokriva
svoje ulice zlatom, Bosch je ugledao
ovjeka koji ga je zanimao. To je bio
Cecil
Moore. Ondje, usred opisa bogatstava
to ih je pamuk donio Calexicu, nalazila
se
fotografija mukarca prerano posijedjele
kose kako stoji ispred kue u
mediteranskom
stilu, velike poput kole. To je bio
ovjek s fotografije to ju je
Mooreuvao u
zguvanoj bijeloj vreici. Na lijevoj
strani kue uzdizao se toranj s dva lukom
nadsvoena prozora pri vrhu. Kua je
zbog tornja izgledala poput panjolskog
dvorca.
To je bio dom iz djetinjstva Cala
Moorea.
- Ovo je tajovjek i ovo je to mjesto -
ree Bosch i ponese knjigu do starca.
- Cecil Moore - reeovjek.
- Je li jo uvijek iv?
- Ne, nijedan od te brae nije vie na
ivotu. Ali on je posljednji otiao.
Prole
godine otprilike u ovo vrijeme, samo je
zaspao. Tako je umro Cecil. No mislim
da ste
pogrijeili.
- Zato?
- Cecil nije imao djece. Bosch kimne
glavom.
- Moda imate pravo. to je s ovom
kuom? Je li i ona nestala?
- Ne radite ni na kakvom obiteljskom
stablu, zar ne?
- Ne, ja sam policajac. Doao sam iz
Los Angelesa. Provjeravam priu to mi
ju je netko ispriao o ovomovjeku.
Hoete li mi pomoi?
Starac se zagleda u njega, a Bosch
poali to od poetka nije bio iskren
prema
njemu.
- Ne znam kakve to veze ima s Los
Angelesom, ali izvolite, to jo elite
znati?
- Postoji li jo uvijek ova kua s
tornjem?
- Da, Castillo de los Ojos jo uvijek
postoji. Dvorac oiju. Kua je dobila
ime
po ona dva prozora na vrhu tornja. Kad
su nou bili osvijetljeni, govorilo se da
su to
oi koje motre na cijeli Calexico.
- Gdje je to?
- Na cesti koja se zove Staza prerijskog
vuka, zapadno od grada. Poete
Cestom 98 kraj Pinto Washa do
podruja pod nazivom Trn raspela.
Skrenete na Cestu
Anza, to se zove kao hotel ovdje u
gradu. Tako ete stii do Staze
prerijskog vuka.
Dvorac je na kraju ceste. Ne moe vam
promaknuti.
- Tko sada ondje ivi?
- Mislim da nitko ne ivi ondje. Ostavio
ga je gradu, znate. No grad nije mogao
snositi trokove odravanja takvoga
mjesta. Prodali su ga; zapravo, mislim
da je
ovjek doao iz Los Angelesa. No
koliko ja znam, nije se uselio. teta.
Nadao sam se
dae se ondje moda urediti muzej.
Bosch mu je zahvalio i otiao potraiti
Trn raspela. Nije imao pojma je li
Castillo de los Ojos samo imanje mrtvog
bogataa koje nema nikakve veze s
njegovim
sluajem. No nije imao nita drugo u
planu, a nagon mu je govorio neka se
stalno
kree naprijed.
Dravna cesta 98 imala je dvije trake i
vodila je na zapad iz sredita Calexica,
pruajui se du granice i kroz ratarsko
podruje koje je kanalima za
navodnjavanje
bilo podijeljeno u golemu mreu. Dok je
vozio, osjeao je mirise zelenoga papra
i
korijandra. Nakon to je proao kraj
polja pamuka, shvatio je da je cijelo to
prostranstvo neko pripadalo
Kompaniji.
Ispred njega se teren dizao u breuljke,
te je ugledao dom iz djetinjstva
Calexica Moorea mnogo prije no to mu
se pribliio. Castillo de los Ojos. Dva
lukovima nadsvoena prozora bila su
prazne oi na kamenom proelju tornja
boje
breskve to se uzdizao s uzvienja na
obzorju.
Bosch je preao preko mosta iznad
suhoga korita za kojeg je pretpostavio da
je
Pinto Wash, iako na cesti nije bilo
nikakva znaka.
Pogledavi prema pranjavom koritu
dok je prolazio, Harry je opazio zeleni
chevy blazer parkiran ondje. Krajikom
oka vidio je mukarca za upravljaem
koji je
pred oima drao dalekozor. Pogranina
patrola. Voza je koristio korito kao
skrovite
s kojeg moe paziti na granicu i otkriti
one koji je pokuavaju ilegalno prijei.
Korito
je oznaavalo kraj obraenih povrina.
Teren se gotovo odmah poeo uzdizati
prema
brdima smeega grmlja. Kraj umarka
eukaliptusa i hrastova, nepominih jer
nije bilo
ni daka vjetra, naiao je na skretanje.
Ovaj put je postojao znak s natpisom:
ZATIENO PODRUJE TRN
RASPELA Opasnost: naputeni rudnici
Bosch se sjetio da je u knjigama u
Povijesnom drutvu vidio priu o
rudnicima
zlata s poetka stoljea to su se nalazili
du pogranine zone. pekulanti su
ondje
pronalazili i gubili bogatstva. Brda su
bila puna bandita. Tada je dola
Kompanija i
uvela red.
Pripalio je cigaretu i prouavao toranj,
sada mnogo blii, to se uzdizao iza
ograena prostora. Mrtvilo prizora i
prozori na tornju, poput oiju bez due,
djelovali
su nekako morbidno. Meutim, toranj
nije bio usamljen na brdu. Vidio je
crijepom pokrivene krovove drugih
kua. No neto u tornju to se sa svojim
praznim staklenim
oima upadno uzdizao nad njima
djelovalo je nekako usamljeno. Mrtvo.
Cesta Anza pojavila se nakon osamsto
metara. Skrenuo je na sjever, a cesta sa
samo jednom trakom vijugala je i
penjala se oko padina breuljka. Sa
svoje desne
strane mogao je gledati dolje na
prostrano podruje obraenih povrina.
Skrenuo je
lijevo na cestu s nazivom Cesta
prerijskog vuka i uskoro prolazio kraj
velikih hacijendi na prostranim
imanjima. Uglavnom je mogao vidjeti
samo prvi kat kua, jer je
gotovo svaki posjed bio okruen zidom.
Staza prerijskog vuka zavravala je u
krugu oko prastarog hrastaije grane ljeti
bacaju sjenu na okretite. Castillo de los
Ojos nalazi se ovdje, na kraju ceste. Dva
i pol metra visoki kameni zid skrivao je
sve osim tornja. Samo se kroz
dvorina vrata od crnoga kovanog
eljeza moglo malo bolje vidjeti. Bosch
je skrenuo
na kolni prilaz i zaustavio se pred
dvorinim vratima. Bila su osigurana
tekim
elinim lancem i lokotom. Iziao je,
pogledao kroz reetke i uvjerio se da je
kruni
prostor za parkiranje ispred kue prazan.
Zastori iza svakog prozora na prednjem
dijelu
kue bili su navueni.
Na zidu kraj dvorinih vrata nalazio se
potanski sandui i interkom.
Protisnuo je zvonce, ali nije dobio
odgovora. Nije bio siguran to bi rekao
da mu je
netko odgovorio. Otvorio je potanski
sandui i vidio da je i on prazan. Bosch
je ostavio automobil ondje gdje ga je
parkirao i pjeke se zaputio
Stazom prerijskog vuka do najblie
kue. To je bila jedna od rijetkih kua
bez
dvorinog zida. No postojala je bijela
drvena ograda s interkomom kraj
dvorinih
vrata. Ponovno je pritisnuo zvonce i
ovaj put dobio odgovor.
- Da? - upitno e enski glas.
- Da, gospodo, policija. elio bih vam
postaviti nekoliko pitanja o susjednoj
kui.
- Kojoj susjednoj kui? Glas je djelovao
vrlo staro.
- O dvorcu.
- Ondje nitko ne ivi. Gospodin Moore
je umro prije nekog vremena.
- Znam to, gospodo. Pitao sam se smijem
li ui i naas razgovarati s vama.
Imam policijsku iskaznicu.
Uslijedila je stanka, a onda je ena
rekla:
- Vrlo dobro.
Potom se zaulo zujanje brave.
ena je inzistirala na tome da Bosch
podigne svoju iskaznicu do prozoria
na
vratima. Vidio ju je unutra, sijedu i
onemoalu, kako se napree kako bi iz
invalidskih
kolica vidjela iskaznicu. Tada je
konano otvorila vrata.
- Zato alju policajca iz Los Angelesa?
- Gospoo, radim na jednom sluaju iz
Los Angelesa. Upleten jeovjek koji je
neko ivio u dvorcu. Kao djeak, jako
davno.
Pogledala ga je kroz stisnute oi, kao da
se pokuava zagledati u sjeanje.
- Govorite li o Calexicu Mooreu?
- Da. Poznavali ste ga?
- Je li ozlijeen?
Bosch je oklijevao, a tada ree:
- Bojim se da je mrtav.
- Ondje gore, u Los Angelesu?
- Da. Bio je policajac. Mislim da je to
imalo neke veze s njegovim ivotom
ovdje. Zato sam doao ovamo. Zapravo
ne znam to bih vas pitao... Nije ovdje
dugo
ivio. Ali vi ga se sjeate, zar ne?
- Nije ovdje dugo ivio, ali to ne znai
da ga vie nikad nisam vidjela. Upravo
suprotno. Redovito sam ga viala
tijekom godina. Doao bi biciklom ili
automobilom,
sjedio na cesti i samo promatrao to
mjesto. Jednom sam poslala Martu da
mu odnese
sendvi i limunadu.
Bosch je pretpostavio da je Marta kuna
pomonica. Na ovakvim imanjima ih
uvijek ima.
- Samo je promatrao i sjeao se,
pretpostavljam - govorila je starica. -
Uasno
je ono to mu je Cecil uinio. Vjerojatno
sada plaa za to, taj Cecil.
- Kako to mislite, uasno?
- Kad je onako istjerao djeaka i
njegovu majku. Mislim da nakon toga
vie
nikad nije razgovarao ni s tim djeakom
niti sa enom. No viala sam djeaka i
viala
sam ga kao odraslog mukarca, kako
dolazi ovamo i promatra kuu. Ljudi
ovdje
govore da je Cecil zato podigao onaj
zid. Uinio je to prije dvadeset godina.
Kau da
je to uinio jer vie nije elio gledati
Calexica na ulici. Tako je Cecil sve
rjeavao. Ako
ti se ne svia ono to vidi kroz prozor,
podigne zid. No ja sam i dalje s
vremena na
vrijeme viala mladoga Cala. Jednom
sam mu sama odnijela hladni napitak.
Tada
nisam bila u ovim kolicima. Sjedio je u
automobilu, a ja sam ga pitala: Zato
cijelo
vrijeme dolazi ovamo?, a on je samo
rekao: Teta Mary, volim se sjeati. Tako
je
rekao.
- Teta Mary?
- Da. Mislila sam da ste zato doli
ovamo. Moj Anderson i Cecil bili su
braa,
pokoj njihovim duama.
Bosch kimne glavom i s potovanjem
prieka pet sekundi, a tada nastavi.
-ovjek u muzeju u gradu rekao je da
Cecil nije imao djece.
- Jasno da je to rekao. Cecil je to tajio
od javnosti. Velika tajna. Nije elio
baciti mrlju na Kompanijino ime.
- Calexicova majka bila je slukinja?
- Da, ona... zvui kao da sve to ve
znate.
- Samo nekoliko dijelova. to se
dogodilo? Zato je istjerao nju i
djeaka? Oklijevala je prije nego to
odgovori, kao da eli sloiti priu stariju
od trideset
godina.
- Nakon to je zatrudnjela, ivjela je
ondje; on ju je natjerao; te je ondje i
rodila. Kasnije, nakonetiri ili pet
godina, otkrio je da mu je lagala. Jednog
je dana
poslao svoje ljude da je slijede preko
granice, kad je pola u Mexicali
posjetiti majku.
Nije bilo nikakve majke. Samo mu i jo
jedan sin, malo stariji od Calexica. Tada
ih je
otjerao. Vlastitu je krv otjerao od sebe.
Bosch je dugi trenutak razmiljao o
tome. ena je zurila u prolost.
- Kad ste zadnji put vidjeli Calexica?
- O, da vidim, zacijelo su ve prole
godine. Na koncu je prestao dolaziti.
- Mislite li da je znao za oevu smrt?
- Nije bio na sprovodu, iako mu to ne
zamjeram.
- Reeno mi je da je Cecil Moore svoje
imanje ostavio gradu.
- Da, umro je sam i sve je ostavio gradu,
a nijednu sitnicu Calexicu ili bilo
kojoj od svojih bivih ena i ljubavnica.
Cecil Moore je bio krtovjek,ak i u
smrti.
Jasno, grad nije mogao nita uiniti s tim
posjedom. Previe veliko i skupo za
odravanje. Calexico nije bogat gradi
kakav je neko bio i ne moe odravati
takav
posjed. Razmiljalo se o tome da se
iskoristi za povijesni muzej. No ne bi se
napunio
niti jedan ormar s povijeu ovoga
grada, a kamoli muzej. Grad je prodao
imanje.ula
sam, za vie od milijun. Modae
nekoliko godina raditi na crno.
- Tko ga je kupio?
- Ne znam. Ali nitko se nije uselio.
Imaju kuepazitelja koji povremeno
dolazi.
Proli tjedan sam ondje vidjela svjetla.
Ali ne, koliko ja znam, nitko se nije
uselio
onamo. Zacijelo je rije o nekakvom
ulaganju, ali ne znam u to. Nalazimo se
ovdje
usred niega.
- Samo jo jedno pitanje. Je li bilo kada
jo netko bio s Mooreom dok je
promatrao kuu?
- Uvijek je bio sam. Taj je siroti djeak
uvijek bio sam.
Dok se vraao u grad, Bosch je
razmiljao o Mooreovim samotnim
bdjenjima
pred kuom njegova oca. Pitao se je
lieznuo za kuom i uspomenama ili za
ocem koji
ga je otjerao od sebe. Ili za svim tim
zajedno.
Bosch se naas sjetio svog kratkog
susreta s vlastitim ocem. Bolesni starac
na
samrtnikoj postelji. Bosch mu je
oprostio za svaku sekundu koja mu je
bila ukradena.
Znao je da mora, jer bi inae ostatak
ivota potratio na patnju.
27.
Kolona vozila za povratak u
Meksiko bila je dua i sporija nego
prethodnog dana. Bosch je zakljuio da
je razlog tome borba s bikovima koja je
privlaila ljude iz cijele regije. To je
bila tradicija nedjeljnih veeri, jednako
popularna ovdje kao utakmice ragbija u
Los Angelesu.
Bosch je bio udaljen dva automobila
od policajca na meksi koj granici kad
je shvatio da jo uvijek ima pitolj u
futroli na leima. Bilo je prekasno da
neto uini u vezi s tim. Kad je stigao do
ovjeka, jednostavno je rekao:
- Borba s bikovima.
Policajac mu je mahnuo neka proe.
Nebo je iznad Mexicalija bilo vedro, a
zrak svje.inilo se dae vrijeme biti
savreno. Harry je u grlu osjetio
drakanje i ekivanja da vidi borbe s
bikovima i mogunost da vidi
Zorrilla,ovjekaije su ime i predanja o
njemu posve ispunjavali Boschova
posljednja tri dana, tako da je poeo
vjerovati u njegov mit. elio je vidjeti
papu u njegovom vlastitom elementu. S
njegovim bikovima. S njegovim ljudima.
Nakon to je parkirao na Justice
Plazi, Bosch je iz pretinca za rukavice
izvadio dalekozor. Arena je bila
udaljena samo tri bloka, te je odluio
dae do nje poi pjeice. Poto je
pokazao svoju iskaznicu policajcu za
prijamnim pultom i dobio doputenje da
ue, naao je Aguilu kako sjedi za
jedinim stolom u detektivskom uredu.
Pred njim se nalazilo nekoliko rukom
pisanih izvjetaja.
- Jesi li nabavio karte?
- Da, imam ih. Imamo lou na sunanoj
strani. To nee biti problem jer malo
sunane svjetlosti dopire u loe.
- Je li blizu pape?
- Gotovo ravno nasuprot, ako se on
uope pojavi.
- Da, ako. Vidjetemo. Jesi li gotov?
- Da, dovrio sam izvjetaje u istrazi o
Fernalu Gutierrez-Llosi. Zasad je
gotovo, dok netko ne bude optuen.
- to se ovdje dolje vjerojatno nikad
nee dogoditi.
- To je tono... Mislim da bismo sada
morali poi. Bosch podigne dalekozor.
- Ja sam spreman.
- Bite tako blizu da ti to nee trebati.
- Ovo nije za promatranje bikova.
Dok su hodali prema areni, nali su
se usred postojane rijeke ljudi to se kre
u u istom smjeru. Mnogi su nosili
maleneetvrtaste jastuke na kojimae
sjediti u areni. Proli su kraj nekoliko
djece s naramcima slinih jastuka to su
ih prodavali po dolar.
Poto su proli kroz ulaz, Bosch i
Aguila sili su betonskim stubama do
podzemne razine gdje je Aguila pokazao
uvaru njihove karte za lou.ovjek ih je
poveo kroz prolaz slian katakombama
koji je pratio kruni oblik arene. S
njihove lijeve strane nalazila su se
malena drvena vrata obiljeena
brojevima.
uvar je otvorio vrata na kojima se
nalazio broj sedam, a oni su uli u
prostoriju ne veu od zatvorskeelije.
Pod, zidovi i strop bili su od neolienog
betona. Zaobljeni strop sputao se sa
stranjeg dijela prema dolje do dva
metra irokog otvora s kojeg se vidjelo
borilite. Bili su tono na vanjskom rubu
kruga gdje su stajali i ekali matadori,
toreadori i drugi sudionici u borbama.
Bosch je osjetio vonj borilita, zadah
konja i bikova, njihove krvi. Uza stranji
zid nalazilo se est sklopljenihelinih
stolica. Uzeli su dvije i sjeli nakon to je
Aguila zahvalio uvaru, zatvorio i
zakljuao vrata.
- Ovo je poput bunkera - rekao je
Bosch dok je kroz otvor promatrao loe
na suprotnoj strani borilita. Nije vidio
Zorrilla.
- to je bunker?
- Nije vano - ree Bosch shvativi da ni
on nikad nije bio u bunkeru. - Slino je
zatvorskojeliji.
- Moda - ree Aguila.
Bosch shvati da ga je uvrijedio. Ovo su
najbolja mjesta u areni.
- Carlose, ovo je sjajno. Odavdeemo
sve vidjeti.
U betonskoj loi takoer je bilo buno, a
povrh zadaha s borilita, lou je
proimao miris prolivena piva. Malena
prostorija kao da je odzvanjala od tisua
koraka dok se stadion iznad njih punio
ljudima. Na povienome mjestu svirao
je orkestar. Bosch je pogledao prema
borilitu i vidio da se ondje
predstavljaju toreadori. Osjeao je kako
raste uzbuenje mnotva, a odjek je
postajao sve glasniji dok je publika
klicala matadorima koji su se klanjali.
- Ovdje smijem puiti, zar ne? - upita
Bosch.
- Da - ree Aguila i ustane. - Cervesa?
- Meni se svia Tecate, ako je imaju.
- Dabome. Zakljuaj vrata. Kucatu.
Aguila kimne glavom i izie. Harry je
zakljuao vrata i pitao seini li to da bi
se zatitio ili jednostavno zato da bi
sprijeio ulaz nepozvanim gledateljima.
Kad je ostao sam, shvatio je da se ne
osjea zatienim u okruenju slinom
tvravi. Uope nije poput bunkera.
Podigne dalekozor i pogleda otvore loa
na drugoj strani borilita. Veina je jo
uvijek bila prazna i nije vidio nikoga
meu onima koji su ve bili na svojim
mjestima tko bi mogao biti Zorrillo. No
vidio je da su mnoge loe bile privatne.
Vidio je police s bocama alkoholnog
pia, tapiserije na stranjim zidovima i
naslonjae. To su loe u sjeni, a
pripadaju stalnim posjetiteljima. Uskoro
je Aguila pokucao, a Bosch mu je
otkljuao vrata i pustio ga da ue s
pivom. I spektakl je poeo.
Prve dvije borbe bile su dosadne i
nezanimljive. Aguila ih je nazvao
traljavima. Matadorima su se izrugivali i
zvidali im kad njihovo konano
zabijanje maa u vrat bika nije uspjelo
ubiti ivotinju, a svaka se borba
pretvorila u dugotrajni, krvavi prizor
koji je imao vrlo malo slinosti s
umijeem ili dokazivanjem hrabrosti.
U treoj je borbi arena oivjela, a buka
je gromoglasno odjekivala u loi u kojoj
su sjedili Bosch i Aguila kad se bik crn
poput noi - s bijelim znakom Z na
leima - estoko zaletio u bok konja
jednog od pikadora. Strahovita snaga
zvijeri gurnula je podstavljeni plat
konja sve do jahaeva bedra. Jaha je
svoje koplje sa eljeznim vrhom zabio u
bikova lea i svom se teinom oslonio
na nj. No ini se da je to samo jo vie
raestilo ivotinju. Bik je pronaao novu
snagu i jo se jednom estoko zaletio na
konja. Sudar se dogodio samo deset
metara od Boscha, ali je ipak podigao
dalekozor kako bi bolje vidio. Kao na
usporenoj snimci zarobljenoj u okviru
dalekozora, vidio je kako se konj
propinje, a pikador pada u prainu.
Bik je nastavio juriati te je rogovima
probio podstavljeni plat, a konj se
prevrnuo na pikadora.
Gomila je postala jo glasnija i divlje je
klicala dok su na borilite istrali
banderiljerosi, mahali platevima i
odvlaili bikovu pozornost s konja i
jahaa. Drugi su pikadom pomogli da se
digne pa je epajui poao prema izlazu
iz arene. Tada je odgurnuo njihove ruke,
odbijajui dalju pomo. Lice mu je bilo
mokro od znoja i crveno od stida, a
klicanje mnotva vie je podsjealo na
ruganje. Budui da je imao dalekozor,
Bosch se osjeao kao da stoji
krajovjeka. S tribina je doletio jastuk i
okrznuo ovjeka po ramenu. Nije
podigao pogled, jer bi time samo
izazvao gledaoce da ga i dalje gaaju.
Bik je osvojio mnotvo i za nekoliko
minuta s potovanjem su klicali njegovoj
smrti. Matadorov ma zabio mu se
duboko u vrat, prednje su mu noge
popustile i njegova se golema teina
sruila na tlo. Toreador, mukarac koji
je bio stariji od ostalih sudionika, hitro
je priao i kratki bode zabio u bazu
bikove lubanje. Trenutna smrt nakon
produljenog muenja. Bosch je gledao
kako ovjek brie otricu o crnu
ivotinjsku dlaku, a potom se udaljava,
vraajui bode u korice privrene za
prsluk.
U borilite su doveli tri upregnute
mazge, oko bikovih rogova omotali
konopac, vukli tijelo borilitem u krug i
zatim van. Bosch je vidio kako crvena
rua pada odozgo na mrtvu ivotinju dok
je za sobom ostavljala trag na
pranjavom tlu borilita.
Harry je prouavao ovjeka s
bodeom.inilo se da je njegova jedina
uloga u svakoj borbi nanijeti zavrni
udarac. Bosch nije bio siguran je li
njegov zadatak milosrdan ili je to bila
dodatna okrutnost.ovjek je bio stariji;
crna mu je kosa bila proarana
sjedinama, a lice imalo ispijeni,
ravnoduni izraz. Imao je oi bez due
na licu istroena smeeg kamena. Bosch
je pomislio naovjeka s tri suze na licu.
Arpis. Kakav je izraz on imao kad je
istiskivao ivot iz Portera, kad je prinio
samaricu Mooreovu licu i povukao
okida?
- Bik je bio vrlo hrabar i lijep - ree
Aguila. Malo je govorio tijekom prve tri
borbe, samo je kritiki govorio o
vjetini matadora, izvrsnoj ili traljavoj,
dobroj ili looj.
- Pretpostavljam da bi Zorrillo bio vrlo
ponosan - ree Bosch - da je ovdje.
To je bilo tono, Zorrillo nije doao.
Bosch jeesto provjeravao praznu lou
to ju je Aguila pokazao, ali je ostala
prazna. Sada, s jo samo jednom borbom
na programu,inilo se malo vjerojatnim
dae se pojavitiovjek koji je uzgajao
bikove za dananje borbe.
- eli li otii, Harry?
- Ne. elim gledati.
- Onda dobro. Ovae borba biti najbolja
i najvjetija. Silvestri je Mexicalijev
najbolji matador. Jo jednu Cervesu?
- Da. Ovo u ja platiti. to ti...
- Ne. To je moja dunost, skromno
vraanje duga.
- Kako hoe - ree Bosch.
- Zakljuaj vrata.
Uinio je to. Potom je pogledao svoju
kartu na kojoj su bila tiskana imena
boraca. Cristobal Silvestri. Aguila je
rekao da je on najvjetiji i najhrabriji
borac od svih koje je ikad vidio. Zaulo
se gromoglasno klicanje mnotva kad je
bik, jo jedno golemo crno udovite,
izjurio na borilite kako bi se suoio sa
svojim ubojicama. Toreadori su se
poeli kretati oko njega, a njihovi zeleni
i plavi platevi otvarali su se poput
cvjetova. Na Boscha su snano djelovali
obred i rasko borbe s bikovima,ak i u
traljavim borbama. To nije sport, u to je
bio siguran. Ali neto jest. Ispit. Ispit
vjetina i, da, hrabrosti, odlunosti.
Vjerovao je da bi, kad bi za to imao
prilike,esto poelio doi u ovu arenu i
biti svjedokom.
Zaulo se kucanje na vratima i Bosch
ustane kako bi Aguilu pustio unutra. No
kad je otvorio vrata, vani su stajala
dvaovjeka. Jednoga nije poznavao.
Drugoga jest, ali mu je trebalo nekoliko
trenutaka da ga smjesti. To je bio Grena,
kapetan istraiteljskog odjela. Po onome
to je vidio iza njih dvojice, nije bilo ni
znaka Aguili.
- Sehor Bosch, smijemo li ui?
Bosch je koraknuo unatrag, ali je uao
samo Grena. Drugi je mukarac okrenuo
lea, kao daeuvati ulaz. Grena je
zatvorio i zakljuao vrata.
- Tako da nam ne smetaju, zar ne? - ree i pogledom
preleti prostoriju. To je
inio polako, kao da je
velika poput koarkakog igralita, pa ju
je trebalo pomno prouiti kako bi se
utvrdilo da nitko drugi nije nazoan.
- Moj je obi aj doi na posljednju
borbu, senor Bosch. Posebno, znate, kad
je Silvestri u borilitu. Veliki ampion.
Nadam se daete uivati u tome.
Bosch kimne i leerno pogleda prema
borilitu. Bik je jo uvijek bio ivahan te
se kretao po ringu, a toreadori su mu se
sklanjali s puta iekali da uspori.
- Carlos Aguila? Otiao je?
- Cervesa. No vi to ve zacijelo znate,
kapetane. Dakle, zato mi ne kaete o
emu je rije?
- O emu je rije? Kako to mislite?
- Mislim, to elite, kapetane. to radite
ovdje?
- Ah, si, elite gledati nau malu
predstavu i ne elite da vas u tome
ometa posao. Treba prijei na stvar,
vjerujem da se tako kae.
- Da, tako je.
Za ulo se klicanje, a oba suovjeka
pogledala prema borilitu. Silvestri je
uao u arenu i prikradao se biku. Bio je
odjeven u bijelo i zlatno odijelo sa
svjetlucavim ukrasima, a hodao je
kraljevski, uspravnih lea i glave
nakrivljene prema dolje, dok je otro
prouavao svog protivnika. Bik se jo
uvijek zabavljao jurei po borilitu,
maui tamo-amo plavim i utim
banderiljama zabodenim u vrat.
Bosch svrati svoju pozornost na
Grenu. Policijski je kapetan nosio crnu
jaknu od mekane koe, a desni je rukav
jedva pokrivao njegov Rolex.
- Stvar je u tome, senor Bosch, da elim
znati to radite. Niste ovamo doli radi
borbe s bikovima. Dakle, zato ste
ovdje? Reeno mi je da je identifikacija
senora Gutierrez Llose obavljena. Zato
ste ostali? Zato gnjavite Carlosa Aguilu
svojom nazonou?
Bosch nita nije kanio rei tomovjeku,
ali nije elio Aguilu dovesti u opasnost.
Bosche na kraju otii, ali Aguila nee.
- Odlazim ujutro. Moj je posao dovren.
- Onda biste trebali otii veeras, je li?
Rani polazak?
- Moda.
Grena kimne glavom.
- Vidite, primio sam upit od nekog
porunika Poundsa iz PLA. Jedvaeka
da se vratite. Zamolio me da vam to
osobno kaem. Zato je to tako?
Bosch ga pogleda i odmahne glavom.
- Ne znam. Moratete njega pitati.
Uslijedila je duga utnja tijekom koje je
Greninu pozornost ponovno privuklo
borilite. Bosch je takoer onamo
pogledao, ba na vrijeme da vidi kako
Silvestri svojim platem vodi jureeg
bika tik uz svoje tijelo.
Grena ga je dugo promatrao, a tada se
nasmijeio, vjerojatno na nain na koji
se Ted Bundy smijeio djevojkama na
campusu.
- Znate li vjetinu plata?
Bosch nije odgovorio te su njih dvojica
samo zurili jedan u drugoga. Slabani je
osmijeh i dalje poigravao na kapetanovu
tamnom licu.
- El arte de la muleta - na koncue
Grena. - To je varka. To je umjetnost
preivljavanja. Matador koristi plat
kako bi zavarao smrt, kako bi smrt pola
onamo gdje nije on. Ali mora biti
hrabar. Mora riskirati svoj ivot pred
rogovima smrti. to se smrt vie
priblii, to on postaje hrabriji. Nikad ni
na trenutak ne smije pokazati strah.
Nikad ne pokazati strah. Uini li to,
gubi. Umire. To je vjetina, moj
prijatelju.
Kimnuo je glavom, a Bosch je samo
zurio u njega.
Grena se nato iroko nasmijei i okrene
prema vratima. Otvorio ih je. Drugi je
mukarac jo uvijek bio ondje. Kad se
Grena okrenuo da bi ponovno zatvorio
vrata, pogledao je Boscha i rekao:
- elim vam ugodan put, detektive Harry
Bosch. Veeras, je li?
Bosch nita nije rekao, a vrata su se
zatvorila. Sjedio je trenutak, ali je tada
njegovu pozornost privuklo klicanje u
areni. Silvestri se spustio na jedno
koljeno u sreditu borilita, a bika je
namamio u napad. Ostao je stoiki na
mjestu sve dok se zvijer nije posve
pribliila. Tada je glatkim pokretom
odmaknuo plat od svoga tijela. Bik je
projurio kraj njega na udaljenosti od
nekoliko centimetara, a Silvestri je ostao
netaknut. Bilo je prekrasno, a sa
stadiona se orilo klicanje. Otvorila su se
nezakljuana vrata loe i Aguila je uao.
- Grena, to je elio?
Bosch nije odgovorio. Podigao je
dalekozor i provjerio Zorrillovu lou.
Papa nije bio ondje, ali Grena jest.
Zurio je u Boscha s istim slabanim
osmijehom na usnama.
Silvestri je oborio bika samo jednim
ubodom maa, a otrica se zabila
duboko iza pleke ivotinje i prola
ravno kroz srce. Trenutna smrt. Bosch je
pogledao ovjeka s bodeom. Uinilo
mu se da na njegovu ogrubjelu licu vidi
izraz razoaranja. Njegov rad nije
potreban.
Klicanje Silvestrijevu vrsnom zavrnom
udarcu bilo je zagluujue. Nije se
stiavalo ni dok je matador kruio
borilitem i uzdignutih ruku primao
divljenje. Rue, jastuci, enske cipele s
visokim potpeticama, sve je to
zapljuskivalo borilite. Borac s
bikovima ozareno je uivao u
oboavanju. Buka je bila tako glasna da
je prolo prilino vremena prije no to
je Bosch shvatio da mu pager za
pojasom alje oekivani poziv.
28.
U devet sati Bosch i Aguila skrenuli
su s Avenida Cristobal Colon na
zaobilaznu cestu to vodi oko
Meunarodne zrane luke Rodolfo
Sanchez Taboada. Cesta je prolazila
kraj nekoliko montanih hangara, a zatim
uz poveu skupinu novijih graevina. Na
jednoj od njih bio je natpis Aero Carga.
Golema su vrata bila otvorena oko jedan
metar, a iz unutranjosti je dopirala
svjetlost. To je bilo njihovo odredite,
baza Slube protiv droge. Bosch je
skrenuo na parkiralite ispred zgrade i
parkirao kraj nekoliko drugih
automobila. Opazio je da veina ima
kalifornijske registracijske tablice.
im je iziao iz capricea, prila su
muetiri SPD-ina agenta u plavim
plastinim vjetrovkama. Pokazao im je
svoju iskaznicu i oito proao kontrolu
nakon to je jedan od njih provjerio
neto na jednom papiru.
- A vi? ovjek s papirom ree
Aguili.
- On je sa mnom - ree Bosch.
- Imamo vas na popisu kao pojedinca,
detektive Bosch. Sad imamo problem.
- Valjda sam zaboravio javiti dau
dovesti drutvo - ree Bosch.
- To nije ba jako smijeno, detektive
Bosch.
- Jasno da nije. Ali on je moj partner.
Ostaje sa mnom.ovjek je imao
uznemireni izraz na licu. Bio je
Angloamerikanac rumene puti i kose
posve izblijedjele od sunca. Izgledao je
kao da je dugo motrio na granicu.
Okrenuo se prema hangaru, kao da se
nada nekakvim uputama o tome kako
postupiti u danoj situaciji. Bosch je
vidio da je na leima njegove vjetrovke
velikim utim slovima napisano SPD.
- Bite bolje da pozovete Ramosa - ree
Bosch. - Ako moj partner mora otii,
onda idem i ja. Gdjee tada biti
cjelovitost i sigurnost operacije?
Pogledao je Aguilu koji je uko eno
stajao, a tri su ga agenta okruivala
poput izbacivaa koji su spremni da
izbace nekoga iz nonog kluba na Sunset
Stripu.
- Razmislite o tome - nastavi Bosch. -
Onaj tko je stigao dovde, mora nastaviti
do kraja. Inae imate nekoga izvan
kruga. Ondje vani, a ne znate to radi.
Idite pitati Ramosa.
ovjek je ponovno oklijevao, a tada je
svima rekao neka budu tihi i izvadio
radio iz depa na jakni. Javio je nekome
kome se obratio kao vodi ekipe da je na
parkiralitu iskrsnuo jedan problem.
Potom su svi nekoliko trenutaka utke
stajali. Bosch je pogledao Aguilu i
namignuo mu kad su se njihovi pogledi
sreli. Tada je vidio kako Ramos i
Corvo, agent iz Los Angelesa, ustro
hodaju prema njima.
- Kakvo je to sranje, Bosch? - poeo je
Ramos prije nego to je stigao do
automobila. - Zna li to si uinio?
Ugrozio si cijelu jebenu operaciju. Dao
sam ti izriite...
- On je moj partner u ovome, Ramos.
Zna sve to ja znam. Zajedno smo u
ovome. Ako je on vani, onda sam i ja
vani. A kad odemo, ja se vraam preko
granice. U Los Angeles. Ne znam kamo
e on poi. Kako e se to uklopiti u
tvoju teoriju o tome kome se moe
vjerovati?
Na svjetlu to dopire iz hangara Bosch
je mogao vidjeti kako Ramosu na vratu
pulsira arterija.
- Vidi - ree Bosch - dopusti li mu da
ode, ima povjerenja u njega. Dakle, ako
mu vjeruje, onda mu moe dopustiti da
ostane.
- Jebi se, Bosch.
Corvo poloi ruku na Ramosovo rame i
korakne naprijed.
- Bosch, ako on zajebe stvar, pa ova
operacija na bilo koji na
ugroena, pobrinutu se da se za to
sazna. Zna na to mislim? U Los
Angelesu in bude
e se
znati da si ti doveo togovjeka.
Rukom je dao znak ostalima, pa su
se odmaknuli od Aguile. Mjese ina je
osvjetljavala Corvovo lice, te je Bosch
vidio oiljak to mu je dijelio bradu na
desnoj strani. Pitao se koliko e puta
ovaj agent SPD-a veeras ispriati priu
o borbi noevima.
- I jo neto - dobaci Ramos. - On
ide gol. Imamo samo jo jedan
neprobojni prsluk. To je za tvoju guzicu,
Bosch. Dakle, ako ga pogode, to ide na
tvoju duu.
- Dobro - ree Bosch. - Shvaam. to
god poe po zlu, jau biti kriv. Shvatio
sam. Osim toga, imam jedan prsluk u
svom prtljaniku. Njemu dajte va
prsluk. Meni se svia moj.
- Konani dogovor je u dvadeset dva
sata - ree Ramos i vrati se prema
hangaru.
Corvo poe za njim, a Bosch i Aguila
takoer krenu u hangar. Drugi su agenti
takoer poli za njima. U hangaruija je
unutranjost podsjeala na peinu,
Bosch je ugledao tri crna helikoptera to
stoje jedan do drugoga. Bilo je nekoliko
mukaraca, veina u crnim
kombinezonima, koji su se onuda motali
i pili kavu iz bijelih alica. Dva su
helikoptera bili velike letjelice
namijenjene prijevozu osoblja. Bosch ih
je prepoznao. To su UH-IN Huey.
Poseban zvuk njihovih rotora za njegae
uvijek biti zvuk Vijetnama. Trea je
letjelica bila manja i elegantnija.
Izgledala je poput letjelice nainjene za
komercijalnu uporabu, primjerice kao
helikopter za novinare ili policiju, ali su
je preinaili u naoruanu letjelicu.
Bosch je prepoznao tornji s orujem
montiran na desnoj strani trupa. Ispod
pilotske kabine bila je montirana druga
oprema, ukljuujui reflektor i senzor za
nono promatranje. Ljudi u crnim
kombinezonima skidali su bijela slova i
brojeve s repova letjelica. Pripremali su
se za potpuno zamraenje, noni napad.
Bosch opazi da mu se Corvo pribliava.
- Mi ga zovemo Ris - ree i glavom
pokae prema najmanjoj letjelici.
Uglavnom ih koristimo u operacijama u
Srednjoj i Junoj Americi, ali smo ovu
zgrabili dok je bila na putu onamo dolje.
Ris je namijenjen nonim akcijama. Ima
kompletnu opremu za nono promatranje;
infracrveno svjetlo, prikaz obrazaca
topline. Noas e biti na zapovjednom
poloaju u zraku.
Bosch samo kimne glavom. Nije ga se
toliko dojmila teka oprema koliko
Corvo. SPD-in nadzornik djelovao je
bodrije nego tijekom njihovog sastanka u
Sedmici. Njegove su tamne oi
neprestano prelazile hangarom i sve
upijale. Bosch je shvatio da mu
vjerojatno nedostaje terenski rad. Zapeo
je u Los Angelesu, a momci poput
Ramosa mogu igrati ratne igre.
- Tuete vi biti, ti i tvoj partner - ree
Corvo glavom pokazujui prema Risu.
Sa mnom. Lijepo i sigurno. Promatrai.
- Jesi li ti ef ove operacije, ili je to
Ramos?
- Ja sam ef.
- Nadam se. - Potom, gledajui ratni
helikopter, Bosch ree: - Reci mi neto,
Corvo. elimo uhvatiti Zorrilla ivoga,
zar ne?
- Tako je.
- U redu, onda, kad ga uhvatimo, kakav
je plan? On je meksiki dravljanin. Ne
moe ga odvesti preko granice. Zare
ga jednostavno predati Meksikancima?
Za mjesece dana upravljati
kaznionicom u koju ga smjeste. To jest,
ako ga uope zatvore.
To je bio problem s kojim se suoavao
svaki policajac u junoj Kaliforniji.
Meksiko je odbijao svoje dravljane
izruiti Sjedinjenim Dravama za
zloine to su ih ondje poinili. Sudili su
im kod kue. Problem je bio u tome to
je bilo dobro poznato da najvei trgovci
drogom u toj zemlji boravak u
kaznionicama pretvaraju u posjet hotelu.
ene, droga, alkohol i druge pogodnosti
mogle su se dobiti sve dotle dok se to
moglo platiti. Postoji jedna istinita
pria. Osueni kralj droge doista je
preuzeo ured i rezidenciju upravitelja
zatvora u Juarezu. Upravitelju je za tu
povlasticu platio 100 000 amerikih
dolara, otprilike koliko upravitelj zaradi
uetiri godine. Sad je upravitelj
kanjenik u zatvoru.
- Znam to mi pokuava rei - ree
Corvo. - Ali ne zabrinjavaj se zbog toga.
Imamo plan za to. Jedino o emu treba
voditi rauna je tvoja glava i glava tvog
partnera. Mora dobro paziti na njega. I
trebao bi popiti malo kave. Bite to duga
no.
Bosch se ponovno pridruio Aguili koji
je stajao kraj radne klupe na kojoj se
nalazila kava. Kimnuli su nekolicini
agenata koji su se motali oko klupe, ali
im je rijetko tko odgovorio na pozdrav.
Bili su nezvani gosti. S mjesta na kojem
su stajali, mogli su vidjeti u nekoliko
ureda to su se nalazili u pozadini
prostora za letjelice. Ondje je nekoliko
Meksikanaca u zelenim odorama sjedilo
za stolovima, pilo kavu i ekalo.
- Milicija - ree Aguila. - Iz Mexico
Cityja. Zar u Mexicaliju nema nikoga
kome SPD vjeruje?
- Pa, nakon ovoga noas, vjerovate
tebi.
Bosch pripali cigaretu uz kavu i ogleda
se po hangaru.
- to misli? - upita Aguilu.
- Mislim dae papa Mexicalija noas
imati buenje.
-ini se tako.
Maknuli su se od klupe s kavom kako bi
dali mjesta drugima i nagnuli se na
oblinji pult odakle su promatrali
pripremanje opreme. Bosch je pogledao
prema stranjem dijelu hangara i
ugledao Ramosa koji je stajao u drutvu
skupine ljudi odjevenih u debele crne
kombinezone. Harry je poao onamo i
vidio da ljudi ispod kombinezona na
sebi imaju Nomex odijela za zatitu od
vatre. Neki su se oko oiju mazali crnom
kremom, a potom su navukli crne
skijake maske. Ekipa za otkrivanje
tajnih laboratorija. Jedva suekali da se
nau u zraku, da krenu. Bosch je gotovo
mogao osjetiti vonj njihova adrenalina.
e
im trebati
u no

Bilo ih je dvanaest. Posizali su u

crne sanduke i vadili opremu to anjoj
akciji. Bosch je vidio zatitne kacige i
prsluke, granate za izazivanje
dezorijentiranosti. Jedan jeovjek u
futroli na boku ve imao
devetomilimetarski P-226 s produljenim
magazinom. To e biti samo rezerva,
pretpostavio je. Vidio je cijev puke
kako viri iz jednog sanduka. Ramos ga
tada opazi, uzme puku iz sanduka i
donese je do Boscha. Cerio se na neki
neobian nain.
- Pogledaj ovo sranje - ree Ramos.
ovjee, Colt ih proizvodi samo za
SPD. RO636. To je skraena verzija
standardne strojnice. Upotrebljava
subsonino zrno jedanetrdeset-sedam.
Zna li to takvo zrno moe uiniti?
Proie kroz tri tijela prije nego to mu
padne na pamet da uspori. Ima potisnuti
priguiva. To znai da nema bljeska.
Ovi momci uvijek napadaju laboratorije.
Ondje ima para etera, a bljesak iz cijevi
mogao bi izazvati eksploziju. Pras! I ti si
dva bloka dalje. Ali ne s ovim orujem.
Nema bljeska. Prekrasno. Volio bih da
noas uem tamo s jednom ovakvom
pukom.
Ramos je drao i mazio oruje kao
majka svoje prvoroene.
- Bio si u Vijetnamu, zar ne, Bosch?
- upita Ramos. Bosch samo kimne
glavom.
- Vidio sam. Neto u tebi. Uvijek to
zapazim. - Ramos vrati puku vlasniku.
Na licu mu je jo uvijek lebdio neobini
osmijeh. - Bio sam premlad za Vijetnam
i prestar za Irak. Nije li to zajeb?
Konani dogovor nije poeo do gotovo
deset i trideset. Ramos i Corvo okupili
su sve agente, pripadnike milicije,
Boscha i Aguilu ispred velike oglasne
ploe na kojoj je bila zalijepljena
uveana fotografija zranog snimka
Zorrillova ranca. Bosch je vidio da se
ran sastoji od velikih dijelova
otvorenog, neobraenog zemljita. Papa
je naao sigurnost u prostoru. Zapadno
od njegova imanja nalaze se planine
Cucapah, prirodna granica, a na drugim
je stranama stvorio tampon-zonu od
tisua jutara ikare.
Ramos i Corvo stajali su svaki s jedne
strane oglasne ploe, a Ramos je vodio
sastanak. Koristei se dugakim tapom
proao je du granica rana i pokazao
ono to je nazvao sreditem obitavanja,
veliki, zidom ograeni prostor u kojem
se nalazila hacijenda, ranerska kua i
graevina slina bunkeru. Potom je
zaokruio korale za uzgoj bikova i staje,
udaljene oko kilometar i pol od onoga
sredita obitavanja, du ruba rana uz
autocestu Val Verde. Takoer je
pokazao prostor EnviroBreeda na
suprotnoj strani ceste.
Zatim je Ramos na plou stavio drugu
uveanu fotografiju, a ova je prikazivala
otprilikeetvrtinu rana - od sredita
obitavanja do uzgajalita, podruja
EnviroBreeda. Ova je fotografija
snimljena iz vee blizine, pa su se na
krovu graevine sline bunkeru vidjele
siune prilike. U ikari iza zgrada bilo
je crnih prilika koje su se isticale na
svijetlosmeem i zelenom terenu.
Bikovi. Bosch se pitao koji je od njih El
Temblar.uo je kako jedan od
pripadnika milicije svojim ljudima
prevodi ono to se govori.
- U redu, ove su fotografije stare oko
trideset sati - ree Ramos.
- NASA je preletjela podruje svojim
U-tridesetetiri. Takoer smo ih
zamolili da naine obrasce topline, a tu
sve postaje vrlo zanimljivo. Crvene
trake to ih vidite predstavljaju toplija
mjesta.
Prilijepio je novu uveanu snimku kraj
prve. To je bio kompjutorski grafiki
prikaz na kojem su se nalazili crveni
pravokutnici - zgrade - a oko njih more
plavog i zelenog prostora. Izvan crvenih
pravokutnika bilo je malenih crvenih
tokica, a Bosch je pretpostavio da su to
bikovi.
- Te su fotografije snimljene juer u
istom trenutku - ree Ramos.
Usporeujui grafiki prikaz i
fotografiju, moemo utvrditi odreene
anomalije. Ovi pravokutnici postaju
zgrade, a veina manjih crvenih mrlja
postaju bikovi.
tapom je naizmjence pokazivao s jedne
na drugu snimku. Bosch je shvatio da na
grafikom prikazu ima vie crvenih
tokica nego to ima bikova na
fotografiji.
- Dakle, ove se oznake ne slau s brojem
ivotinja na fotografiji - ree Ramos.
- Meutim, slau se s hranilitima.
Uz Corvovu pomo stavio je na plou
jo dvije uveane snimke. Te su
snimljene iz najvee blizine. Bosch je
jasno razaznao limeni krov malene upe.
Kraj nje je stajao crni junac. Na
odgovarajuem grafikom prikazu i
junac i upa bili su jarko crveni.
- To su u osnovi malene nadstrenice
kojima se sijeno i hrana za stokuuvaju
od kie. Ljudi iz NASA-e kau da bi
takva hranilita mogla zraiti ostatkom
topline, a to bi se vidjelo na snimkama
senzora. No takoer kau da to sigurno
ne bi bilo ovako kako se ovdje vidi.
Stoga mislimo da to znai da su ova
hranilita zapravo varka. Mislimo da su
to ispuni ventili podzemnog kompleksa.
Vjerujemo da u sreditu obitavanja
postoji nekakav ulaz u podzemni
laboratorij smjeten ovdje.
Dopustio je da to svima sjedne. Nitko
nije postavio pitanje.
- Isto tako - nastavi Ramos - postoji... iz
povjerljivih izvora imamo informaciju
da postoji podzemni sustav tunela.
Vjerujemo da se protee od uzgajalita
ovdje do ovoga kompleksa, postrojenja
pod nazivom EnviroBreed, ovdje.
Vjerujemo daje to Zorrillu omoguilo
zavaravanje onih koji su na njega
motrili, i da je to jedan od moguih
naina prenoenja robe s rana do
granice.
Ramos je nastavio u tanine opisivati
upad. Prema planu, trebalo je napasti u
pono. Meksikae milicija imati
dvojako zaduenje. Jedane neobiljeeni
automobil poi do ulaza na ran, a
vijugate cestom kao da ga vozi pijani
voza na bijeloj cesti. Koristei se tom
varkom, trie pripadnika milicije u
automobilu svladati straare na ulazu.
Nakon togae polovica preostalih
pripadnika milicije krenuti cestom na
ranu prema sreditu obitavanja, a
drugae polovica napredovati prema
EnviroBreedu, opkoliti ga iekati da
vide kako e se razvijati dogaaji na
ranu.
- Uspjeh operacije uvelike ovisi o
svladavanju dvojice straara na ulazu
prije nego to uspiju upozoriti SO,
sredite obitavanja -ree Corvo. Bile su
to njegove prve rijei na sastanku. - Ako
se to ne uspije postii, izgubitemo
element iznenaenja.
Nakon poetka napada sa zemlje, doie
tri zrane ekipe. Dvije transportne
letjelice spustite se sa sjeverne i
istone strane SO-a kako bi se iskrcala
ekipa EZOTL. Onie prvi ui u sve
graevine. Trei helikopter, Ris, ostate
u zraku i imati ulogu leteeg
zapovjednog poloaja.
Na kraju, rekao je Ramos, ran ima dva
rovera, dvije dvolane patrole u
dipovima. Ramos je rekao da se ne
pridravaju nikakve odreene rute ili
obrasca, te je nemogue utvrditi gdjee
biti sve dok ne pone napad.
- To su takorei divlje karte - ree
Ramos. - Zato imamo mobilni zrani
zapovjedni poloaj. Upozorite nas kad
opaze dipove, ilie ih Ris jednostavno
izbaciti iz igre.
Ramos je hodao naprijed-natrag ispred
oglasne ploe, maui svojim tapom.
Bosch je vidio da mu se to svia,
osjeaj da neim upravlja. Moda mu je
to nadoknaivalo izostanak iz Vijetnama
ili Iraka.
e Ramos i stavi na
plo

- U redu, gospodo, ovdje imam jo

nekoliko stvari - re
u jo jednu fotografiju. - Na je cilj ran.
Imamo nalog za pretres zbog
posjedovanja droge. Ako naemo
aparate za proizvodnju, uspjeli smo.
Ako naemo narkotike, uspjeli smo. No
ono to doista elimo je ovajovjek
ovdje.
Fotografija je bila uve ana snimka
iz knjige to ju je Bosch tog jutra
pregledavao.
- Ovo je na glavniovjek - ree Ramos.
- Humberto Zorrillo. Papa Mexicalija.
Ako ga ne uhvatimo, cijelae operacija
biti uzaludna. On je mozak koji stoji iza
svega. On je taj kojeg elimo. Modae
vas zanimati da je, povrh svojih
aktivnosti povezanih s narkoticima,
osumnjien za umorstvo dvojice
policajaca iz Los Angelesa, da i ne
spominjem jo dva umorstva u
posljednjih mjesec dana. Ovo jeovjek
koji se ne dvoumi. Ako to ne uini sam,
ima mnogo ljudi koji za njega rade i
izvravaju njegove zapovijedi. Opasan
je. Svakoga koga sretnemo na rancu
treba smatrati naoruanim i opasnim.
Pitanja?
Jedan pripadnik milicije postavio je
pitanje na panjolskome.
- Dobro pitanje - ree Ramos. - Neemo
odmah ui u EnviroBreed iz dva razloga.
Prvo, na osnovni cilj je ran, a morali
bismo vie ljudi poslati u EnviroBreed
ako istodobno napadnemo i postrojenje i
ran. Drugo, na povjerljivi dounik
kae da bi tunel na toj strani mogao biti
miniran. Ima neku zamku. Ne elimo to
riskirati. Kad osiguramo ran, tadaemo
poi u EnviroBreed iliemo krenuti kroz
tunel.
ekao je nova pitanja. Nije ih bilo.
Mukarci ispred njega prebacivali su
teinu s noge na nogu, grickali nokte ili
kuckali prstima po koljenima. Adrenalin
je poeo djelovati. Bosch je to ve
ranije vidio. U Vijetnamu i drugdje.
Stoga je svoje vlastito sve jae
uzbuenje doekao s nelagodnim
osjeajem strepnje.
- U redu onda! - vikne Ramos. - elim
da za sat vremena svi budu na svojim
mjestima. U pono napadamo!
Skup se prekinuo s nekoliko
mladenakih urlika mlaih agenata.
Bosch se primaknuo Ramosu dok je
skidao fotografije s ploe.
- Zvui poput dobrog plana,ovjee.
- Da. Samo se nadam dae se odvijati
priblino onako kako smo zacrtali.
Nikad se sve ne dogaa tono prema
planu.
- Tono. Corvo mi je rekao da imate jo
jedan plan. Onaj za prebacivanje
Zorrilla preko granice.
- Da, smislili smo neto.
- Hoe li mi to ispriati?
Okrenuo se od ploe, a sve je fotografije
uredno sloio.
- Da, ispriatu ti. To e ti se svidjeti,
Bosch, jere ga to dovesti u Los Angeles
gdje mu moete suditi za umorstva vaih
ljudi.
Dogodite se to dae se ona mala gnjida
opirati uhienju i pritom se ozlijediti.
Vjerojatno e to biti ozljede lica, a
izgledate gore nego to zapravo jesu. U
elji da mu priskrbi hitnu medicinsku
njegu, SPDe ponuditi na uporabu jedan
helikopter. Zapovjednik milicijee sa
zahvalnou prihvatiti. No, vidi, pilote
se zbuniti i pobrkati svjetla bolnice
Imperial Countv Memorial na drugoj
strani granice s Opom klinikom
Mexicalija, to se nalazi s ove strane
granice. Kad helikopter sleti kraj
pogrene bolnice, pa se Zorrillo nae na
pogrenoj strani granice, bite podloan
uhienju i amerikom pravosudnom
sustavu. Loe po njega. No modaemo
morati upisati opomenu u pilotov osobni
dosje.
Ramos je na licu opet imao onaj pakosni
osmijeh. Namignuo je Boschu i udaljio
se.
29.
mra

Ris je letio iznad saga Mexicalijeve

rasvjete, kreui se na jugo-zapad prema
nim obrisima planina Cucapah. Let je
bio mirniji i tii od svegaega se Bosch
sjeao iz Vijetnama ili svojih kasnijih
snova.
Bosch se nalazio u stranjem dijelu,
stisnut uz lijevi prozor. Hladni no ni
zrak je kroz neki oduak prodirao unutra.
Aguila je bio na sjedalu do njega. U
prednjem su dijelu bili Corvo i pilot.
Corvo je bio Zrani voa te je upravljao
komunikacijama i uputama za napad na
ran. Ramos je bio Zemlja jedan, voa
na tlu. Pogledavi prema prednjem
dijelu helikoptera, Bosch je na titniku
Corvove kacige vidio prigueni odraz
zelenih brojanika u pilotskoj kabini.
Kacige sve etvorice ljudi u
helikopteru bile su povezane
elektronikim pupanim vrpcama sa
sredinjom konzolom. Kacige su bile
opremljene vezom zrakzemlja i
dvosmjernim radijem za komuniciranje u
letjelici, kao i ureajem za nono
promatranje.
Nakon to su petnaest minuta letjeli,
kroz prozor se vidjelo sve manje svjetla.
Bez sjaja odozdo, Harry je mogao
razabrati obrise jednog od dva druga
helikoptera, oko dvjesto metara
nalijevo. Druga crna letjelica trebala bi
biti s desne strane. Letjeli su u formaciji.
- Predvieno vrijeme dolaska: dvije
minute - zauje glas u svom uhu. Pilot.
Bosch uzme neprobojni prsluk to ga
je drao u krilu i stavi ga ispod sebe, na
sjedalo. Zatita od vatre sa zemlje.
Vidio je da Aguilaini isto s prslukom
SPD-a.
Ris se poeo naglo sputati, a glas u
njegovu uhu ree:
- Kreemo.
Bosch spusti na oi ureaj za nono
promatranje i pogleda kroz lee. Zemlja
se pod njima brzo pomicala, uta rijeka
grmlja i malo ega drugoga. Proli su
iznad ceste, a zatim preko odvojka.
Helikopter se nagnuo u smjeru odvojka.
Vidio je automobil, kamionet za dostavu
i dip. Bili su zaustavljeni na cesti.
Zatim ugleda nekoliko drugih vozila.
Kretala su se bijelom cestom, a iza njih
su se dizali oblaci praine. Milicija je
ula i jurila je prema sreditu
obitavanja. Bitka je zapoela.
- Izgleda da su se nai prijatelji ve
pobrinuli za jedan od patrolnih dipova
Corvov glas ree u Boschovu slualicu.
- To je desetetiri - odgovori neki glas,
oito iz jednog od drugih helikoptera.
Ris je pretekao vozila milicije. Bosch je
kroz ureaj za nono promatranje zurio u
otvorenu cestu. Letjelica se nastavila
sputati, a tada se izravnala, prema
Boschovoj procjeni, na visini neto
manjoj od tristo metara. Sad je u utom
vidnom polju mogao vidjeti hacijendu i
prednju stranu bunkera. Vidio je kako se
druga dva helikoptera, nalik crnim
konjicima, sputaju na predviena
mjesta s obje strane kue. Tada je
osjetio kako se Ris neznatno die, kao da
lebdi u zranom depu.
- Jedan dolje! - vikne neiji glas u
slualicama.
- Dva dolje! - zauje se drugi glas.
Mukarci u crnom poeli su iskakati
kroz otvor na boku helikoptera. Jedna
skupina od est ljudi odmah je pola do
proelja hacijende. Skupina od est ljudi
iz drugog helikoptera krenula je prema
graevini nalik na bunker. Sad su se u
vidnom polju poela pojavljivati
milicijska vozila. Bosch je vidio kako
jo ljudi iskae iz helikoptera. To e biti
Ramos i pojaanje.
Boschu se sve to inilo nadrealistino.
ute nijanse. Siune prilike. Djelovalo
je kao loe snimljen i montiran film.
- Prebacujemo se na komunikaciju sa
zemljom - ree Corvo. Bosch je zauo
kljocaj kad je frekvencija
promijenjena. Gotovo je odmahuo
rijei to su ih razmjenjivali oni na tlu,
kao i teko disanje ljudi to tre. Potom
je uslijedio glasni prasak, ali je Bosch
shvatio da nije rije o pucanju. To je bio
zvuk sprave kojom su probijali vrata. U
slualicama se sad moglo uti panine
povike "Policija! SPD!", a potom je
uslijedilo zatije. Corvov glas presjekao
je kratkotrajnu utnju.
- Zemlja jedan, govori! to imamo? Javi
se matinom brodu.
Uslijedile su atmosferske smetnje, a
zatim se zauo Ramosov glas.
- Imamo ulazak na Toki A. Imamo...
idem...
Ramosa je neto prekinulo. Toka A bila
je hacijenda. Prema planu trebalo je
istodobno napasti hacijendu i bunker,
Toku B.
- Zemlja dva, imamo li ulazak na Toki
B? - upita Corvo. Bez odgovora.
Uslijedilo je nekoliko dugih trenutaka
tiine, a tada se ponovno javio Ramos.
- Zrani voo, u ovom trenutku ne znam
to je sa Zemljom dva. Udarna ekipa je
prila mjestu ulaza i mi...
Prije prekida emitiranja Bosch jeuo
nezamjenjivi zvuk automatske puke.
Osjetio je kako mu adrenalin zapljuskuje
tijelo. Ipak, nije mogao uiniti nita osim
sjediti, oslukivati i promatrati tamno-
uti prizor kroz ureaj za nono
promatranje. Ispred bunkera vidio je
neto za to je vjerovao da su bljeskovi
iz vatrenog oruja. Tada se Ramos
ponovno javio preko radioveze.
- Vrue je! Vrue je!
Helikopter se trgnuo kad ih je pilot
podigao na veu visinu. Kako se
letjelica penjala, noni je ureaj za
promatranje omoguavao iri pogled na
prizor ispod njih. Cijelo je SO postalo
vidljivo. Sad je Bosch mogao vidjeti
prilike na krovu bunkera kako se miu
prema prednjem dijelu graevine.
Pritisnuo je prekida na svojoj kacigi i
rekao:
- Corvo, ima ljudi na krovu. Upozori ih.
- Makni se! - vikne Corvo. Potom je
onima dolje javio: -Zemlja dva, Zemlja
dva, imate naoruane ljude na krovu
bunkera. Vidim dvojicu na sjevernoj
strani. Primljeno?
Bosch nije mogao uti pucnjavu, jer je
rotor previe buio, ali je vidio bljesak
iz cijevi automatskog oruja na dva
mjesta ispred bunkera. Vidio je i
povremene bljeskove iz vozila, ali se
milicija nije mogla ni maknuti. Cuo je
otvoreno emitiranje i zvuk pucnjave, ali
je tada veza prekinuta.
e u prazninu. U glasu
mu se osjeao
po

- Zemlja dva, uje li me? - Corvo

re
etni traak panike. Nije bilo odgovora. -
Zemlja dva,uje li me?
Javio se zadihani glas:
- Zemlja dva. Da. Uhvaeni smo na
ulazu Toke B. Nalazimo se u unakrsnoj
vatri. Dobro bi nam dola pomo.
- Zemlja jedan, javi se - drekne Corvo.
Uslijedio je dugi trenutak utnje. Tada se
javio Ramos. Zbog pucnjave ga se nije
posve dobro razumjelo.
- Ovdje. Mi smo... kua... tri sumnjive
osobe su oborene. Nema drugih. Izgleda
da su... jebeni bunker.
- Poite do bunkera. Zemlja dva treba
pojaanje.
- ... onamo.
Bosch je opazio kako su glasovi na
radiju postali prodorniji i napetiji.
Nestale su ifre i formalni jezik. To
jeinio strah. Viao je to u ratu. Viao je
i na ulicama kad je bio u odori. Strah,
iako uvijek neizreen, oduzimao je
ljudima njihove pomno osmiljene poze.
Adrenalin buci, a u grlu klokoe od
straha kao u odvodnoj cijevi. Vlast
preuzima iskonska elja za
preivljavanjem. To izotrava um,
uklanja sve gluposti. Neko ifrirano
govorenje o Toki B postaje gotovo
histerina psovka.
S visine od tristo ezdeset metara Bosch
je kroz ureaj za nono promatranje sad
mogao vidjeti i manjkavost plana. SPD-
ini agenti nadali su se dae svojim
helikopterima pretei miliciju, napasti
sredite obitavanja i osigurati podruje
prije dolaska pjeatva. Ali to se nije
dogodilo. Milicija je bila ondje, a sad
se jedna skupina EZOTL-a nala izmeu
milicije i ljudi u bunkeru.
Odjednom se naglo pojaala pucnjava iz
bunkera. Bosch je to vidio po stalnim
bljeskovima. Tada je kroz ureaj vidio
kako se jedan dip poeo naglo
udaljavati od stranje strane bunkera.
Probio je vrata u zidu to je okruivao
prostor i poeo se kretati kroz gutaru
prema jugoistoku. Bosch ponovno
pritisne svoj prekida za emitiranje.
- Corvo, imamo bjegunca. Dip, kree
na jugoistok.
- Zasad ga moramo pustiti. Dolje se sve
pretvara u sranje pa ne mogu nikoga
pomaknuti. Makni se s jebene linije.
Dip se ve udaljio iz vidnog polja
ureaja. Bosch podigne lee s lica i
pogleda kroz prozor. Nije bilo niega.
Sanio mrak. Dip je vozio bez svjetala.
Pomislio je na tagalj i staje blizu
autoceste. Bjegunac se onamo zaputio.
- Ramos - Corvo ree preko radija. -
eli li svjetla? Bez odgovora.
- Zemlja jedan?... Zemlja dva, elite li
svjetla?
- ... etla bi bila dobra, ali vi biste bili
meta... - zauje se glas Zemlje dva.
Bolje priekajte malo dok mi...istimo.
- Primljeno. Ramos,uje li me? Nije
bilo odgovora.
Pucnjava je brzo nakon toga prestala.
Papiniuvari poloili su oruje nakon to
su oito utvrdili da njihovi izgledi u
dugotrajnom vatrenom okraju nisu
naroito dobri.
- Zrani voo, daj nam sada to svjetlo -
Ramos javi odozdo, a ton glasa ponovno
mu je postao miran i samouvjeren.
Tri snana snopa s Risova trbuha
rasvijete podruje. Mukarci s rukama
na glavama izlazili su iz bunkera u ruke
miliciji. Bilo ih je barem dvanaest.
Bosch je vidio kako jedanlan EZOTL-a
izvlai tijelo iz bunkera i ostavlja ga na
tlu.
- Ovdje je sve osigurano - javi se
Ramos.
Corvo je palcem dao znak pilotu i
letjelica se poela sputati. Dok su se
sputali, Bosch osjeti kako mu se tijelo
oslobaa napetosti. Za trideset sekundi
bili su na tlu kraj jednog od
helikoptera.
ali, a pripadnici milicije su im
plasti

U dvoritu ispred bunkera

zarobljenici su kle
nim lisiinama za jednokratnu uporabu
vezivali ruke. Drugi su na hrpu stavljali
zaplijenjeno oruje. Bilo je nekoliko
Uzija i AK-47, ali uglavnom su to bile
samarice i M-16. Ramos je stajao uz
kapetana milicije koji je uhu prinio svoj
radio.
Bosch me u zarobljenicima nije
vidio nijedno poznato lice. Ostavio je
Aguilu i priao Ramosu.
- Gdje je Zorrillo?
Ramos podigne ruku neka mu ne smeta i
ne odgovori. Gledao je kapetana. Tada
im je priao i Corvo. Kapetan je sluao
izvjetaj preko radija, a tada pogledao
Ramosa i rekao:
- Nada.
- U redu, nita se ne dogaa u
EnviroBreedu - ree Ramos. - Nitko nije
uao niti iziao otkako je ovo poelo.
Milicija motri na to mjesto.
Ramos je opazio Corva i tiim glasom,
namijenjenim samo njemu, ree:
- Imamo problem. Izgubili smo jednoga.
- Da, vidjeli smo ga - ree Bosch. - Bio
je u dipu i krenuo na jugoistok iz...
Tada se prekinuo, shvativi na to je
Ramos mislio.
- Koga smo izgubili? - upita Corvo.
- Kirtha, jednog iz EZOTL-a. Ali to nije
cijeli problem. Bosch se odmaknuo od
dvojice ljudi. Znao je da tu nema to
traiti.
- Kako to misli? - upita Corvo.
- Doi, pokazatu ti.
Dva su se agenta zaputila oko hacijende.
Bosch je na diskretnoj udaljenosti poao
za njima. Natkriveni trijem pruao se
du cijeloga stranjeg dijela kue.
Ramos se zaputio prema otvorenim
vratima. EZOTL-ov agent bez maske,
tako da se vidjelo njegovo krvlju I
znojem prekriveno lice, leao je na podu
metar od vrata. Boschu se inilo da je
dobio etiri metka: dva u gornji dio
prsa, odmah iznad neprobojnog prsluka,
i dva u vrat. Sve jedan do drugoga, a
svaki je metak proao skroz-naskroz.
Krv je jo uvijek curila ispod tijela i
stvarala lokvicu. Usta i oi mrtvog
agenta bili su otvoreni. Brzo je umro.
Bosch je shvatio uemu je dodatni
problem. To je bila prijateljska vatra.
Kirth je pogoen hicima iz jedne od
strojnica 636. Rane su bile prevelike i
preteke, te preblizu jedna drugoj da bi
ih moglo prouzroiti oruje to su ga
imali zarobljenici.
-ini se daje istrao kroz ova stranja
vrata kad jeuo pucnjavu - govorio je
Ramos. - Zemlja dva je ve bio u
unakrsnoj vatri. Netko iz te jedinice
zacijelo je pucao prema vratima i
pogodio Kirtha.
- Prokletstvo! - vikne Corvo. Potom
tiim glasom ree: - U redu, doi
ovamo, Ramose.
Primaknuli su glave, a Bosch ovaj put
nijeuo to govore, ali nije ni morao.
Znao je to e uiniti. Ovdje su u pitanju
karijere.
- Shvatio sam - ree Ramos normalnijim
glasom i odmakne se od Corva.
- Dobro - ree Corvo. - Kad to obavi,
elim da se dokopa sigurne linije i
nazove Operacije Los Angeles. to
prije nam trebaju ljudi iz Odjela za
odnose s javnou kako bi na tome
poradili. Medijie nas opsjedati. Sa svih
strana.
- Vrijedi.
Corvo se zaputi u kuu, ali se vrati.
- Jo neto, dri Meksikance podalje od
ovoga.
Mislio je na miliciju. Ramos kimne
glavom, a Corvo se udalji. Ramos
pogleda Boscha koji je stajao u sjeni na
trijemu. Razumjeli su se bez rijei.
Bosch je znao dae medijima rei da su
Zorrillovi ljudi ubili Kirtha. Nitko nee
spominjati prijateljsku vatru.
- Ima li neki problem? - upita Ramos.
- Nemam nikakav problem.
- Dobro. Onda se ne moram zabrinjavati
zbog tebe. Tono, Bosch?
Bosch korakne prema vratima.
- Ramose, gdje je Zorrillo?
- Jo uvijek traimo. U ovim zgradama
ima jo mnogo prostora to ga treba
pretraiti. Samo ti mogu rei da smo
pretraili hacijendu i on nije ovdje.
Unutra su samo trojica mrtvih, a on nije
jedan od tih. Dakle, nemamo koga pitati.
Ali tvoj ubojica policajaca je ondje
unutra, Bosch.ovjek sa suzama.
Bosch bez rijei zaobie Ramosa i tijelo
te ue u hacijendu. Pazio je da ne zagazi
u krv. Dok je prolazio, pogledao je u
mrtvaeve oi. Ve su se poele
zamagljivati, pa su izgledale poput
djelia prljavog leda.
Poao je hodnikom prema prednjem
dijelu kue odakle su dopirali glasovi s
vrata u dnu stubita na glavnom ulazu.
Dok je prilazio, vidio je da je prostorija
iza tih vrata nekakav ured. Ondje se
nalazio veliki pisai stol od poliranog
drveta, a njegova je srednja ladica bila
otvorena. Iza stola bio je zid pokriven
policama za knjige.
U prostoriji su se nalazili Corvo i jedan
agent EZOTL-a. I dva tijela. Jedno na
podu kraj prevrnutoga kaua. Drugo u
naslonjau blizu jedinog prozora u sobi,
s desne strane pisaeg stola.
- Doi ovamo, Bosch - ree Corvo. -
Ovdjee nam vjerojatno koristiti tvoje
iskustvo.
Tijelo u naslonjau privuklo je
Boschovu pozornost.ovjekova skupa
jakna od crne koe bila je raskopana,
pa se vidio pitolj jo uvijek u futroli za
pojasom. To je bio Grena, iako to u
poetku nije bilo lako pogoditi, jer je
metak ispaljen u desnu policajevu
sljepoonicu unitio vei dio lica kad je
iziao ispod lijevog oka. Krv mu je tekla
niz oba ramena i unitila jaknu.
Bosch se okrene i pogledaovjeka na
podu. Jedna mu je noga bila na naslonu
prevrnutoga kaua. Imao je najmanje pet
rupa u prsima to ih je Bosch mogao
razabrati u okrvavljenoj masi. Tri suze
tetovirane na obrazu takoer su se jasno
vidjele. Arpis. Mukarac kojeg je vidio
u Poe's klubu. Na podu kraj njegove
desne noge leao je kromirani
pitoljetrdeset pet.
- Je li to tvojovjek? - upita Corvo.
- Jedan od njih, da.
- Dobro. Onda se vie ne mora njime
optereivati.
- Drugi je DP. Kapetan po imenu Grena.
- Da, upravo sam izvukao iskaznicu iz
njegova depa. U lisnici je imao i est
tisua dolara. Nije loe, s obzirom na to
da kapetani meksike Dravne policije
zarauju oko tristo dolara tjedno.
Pogledaj ovamo.
Pomaknuo se na desnu stranu stola.
Bosch je poao za njim i vidio da je sag
bio presavijen i otkrivao sef u podu
velik otprilike poput hotelskog
hladnjaka. Debela elina vrata bila su
otvorena, a unutranjost prazna.
- Ovako je sve to naeno kad su uli
pripadnici EZOTL-a. to misli? Ovi ne
izgledaju kao da su dugo mrtvi. Mislim
da smo stigli malo prekasno na
predstavu. to ti seini?
Bosch je nekoliko trenutaka prouavao
prizor.
- Teko je rei.ini se kao da je to bio
kraj poslovnog dogovora. Moda je
Grena postao pohlepan. Traio je vie
no to je zavrijedio. Moda je
pokuavao igrati nekakvu igru sa
Zorrillom, neku vrstu prevare, pa je
uprskao. Vidio sam ga prije nekoliko
sati na borbama s bikovima.
- Da, to je rekao? Dae svratiti k papi
naaicu? Corvo se nije nasmijao, a nije
ni Bosch.
- Ne, samo mi je rekao neka odem iz
grada.
- Dakle, tko ga je ubio?
- Meni to izgleda kao etrdeset petica.
Samo nagaam. Sudei prema tome,
Arpis je mogui poinitelj.
- Tko je onda ubio Arpisa?
- Nemam pojma. No ako bih morao
nagaati,ini se da je to bio Zorrillo, ili
onaj tko je sjedio za ovim stolom.
Izvukao je pitolj iz ladice i poeo
pucati u njega. Pao je unatrag i preko
kaua.
- Zato bi ga ubio?
- Ne znam. Moda se Zorrillu nije
svidjelo ono to je uinio Greni. Moda
ga se Zorrillo poeo bojati. Moda je
Arpis pokuao neto slino kao i Grena.
Moglo bi biti mnogo razloga. Nikad
neemo saznati. Uinilo mi se da je
Ramos rekao da su ovdje tri tijela.
- S druge strane hodnika.
Bosch prijee preko hodnika i ue u
prostranu dnevnu sobu. Unutra je bio
duboki, bijeli vuneni sag i bijeli
glasovir. Na zidu iznad kaua
presvuenog bijelom koom visjela je
slika Elvisa. Sag je bio zamrljan krvlju
treegovjeka koji je leao ispred kaua.
To je bio Dance. Bosch ga je prepoznao
po zatvorskoj fotografiji, iako je imao
rupu od metka naelu i neko plavu kosu
obojenu u crno. Mrzovolju na njegovu
licu zamijenio je izrazuenja. Oi su
mu bile otvorene i gotovo seinilo da
gledaju rupu na njegovuelu.
Corvo je uao za njim.
- to misli?
- Mislim kako izgleda da je papa morao
urno otii odavde. A nije elio ostaviti
ovu trojicu za sobom da priaju o tome...
Sranje! Ne znam, Corvo.
Corvo podigne radio do usta.
- Ekipe za potragu - ree. - Stanje.
- Voa potrage ovdje. Nali smo
podzemni laboratorij. Ulaz je kroz
bunker. Velik je. Imamo proizvode u
tavama za suenje. Gomile. Na konju
smo. Uspjeli smo.
- to je s glavnim osumnjienikom?
- Zasad negativno. Nema sumnjivih
osoba u laboratoriju.
- Sranje - ree Corvo nakon to se
odjavio. Rubom Motorole protrljao je
oiljak na obrazu dok je razmiljao to
e dalje poduzeti.
- Dip - ree Bosch. - Moramo poi za
njim.
- Ako je krenuo prema EnviroBreedu,
ondjeeka milicija. U ovom trenutku ne
mogu poslati ljude da tre po rancu. To
je est tisua jebenih jutara.
- Jau poi.
-ekaj malo, Bosch. Ovo nije tvoja
operacija.
- Jebi ga, Corvo. Ja idem.
30.
Kona

Bosch je iziao iz kue i na slabanoj

svjetlosti potraio pogledom Aguilu. no
ga je ugledao kako stoji kraj
zarobljenika i milicije. Shvatio je da se
on vie od njega ovdje osjea uljezom.
- Idem za dipom to smo ga vidjeli.
Mislim da je to bio Zorrillo.
- Ja sam spreman - ree Meksikanac.
Prije nego to su krenuli, dotrao je
Corvo. Ali nije ih kanio zaustaviti.
- Bosch, poslao sam Ramosa u
helikopter. Samo vam njega mogu dati.
utnju koja je uslijedila naglasio je zvuk
rotora helikoptera s druge strane
hacijende.
- Poite! - vikne Corvo. - Ilie on otii
bez vas. Potrali su oko zgrade i popeli
se opet na svoja mjesta u Risu.
Ramos je bio u pilotskoj kabini s
pilotom. Letjelica se naglo podigla, a
Bosch
je zaboravio privrstiti pojas. Bio je
previe zauzet stavljanjem kacige i
ureaja za
nono promatranje.
Jo se nita nije vidjelo. Nikakav dip.
Nikakav bjegunac. Kretali su se na
jugozapad od sredita obitavanja. Dok je
gledao kako pod njima promie uto tlo,
Harry je shvatio da Aguilu jo uvijek
nije obavijestio o smrti njegova
kapetana. Kad
zavrimo s ovim, odluio je.
Za dvije su minute nali dip. Bio je
parkiran u umarku eukaliptusa i
visokoga
grmlja. Vjetar je uz vozilo nanio loptu
suhog korova veliku poput kamiona, ili
je to
uinio netko drugi pokuavajui ga
sakriti. Vozilo je bilo otprilikeetrdeset
pet metara
udaljeno od korala i taglja. Pilot je
ukljuio reflektore, a Ris je poeo
kruiti. Nije bilo
ni traga vozau, bjeguncu. Zorrillu.
Pogledavi izmeu dva prednja sjedala,
Bosch je
vidio kako Ramos pilotu daje znak
palevima prema dolje i letjelica se
poela sputati.
Svjetla su se ugasila, a Harrvju seinilo
da padaju kroz dubine crne rupe sve dok
mu
se oi nisu privikle na tamu.
Konano je osjetio udarac o tlo, te su mu
se miii pomalo opustili.uo je
kako je pilot ugasio motor, a potom su
jedini zvuk stvarale lopatice rotora koje
su se
polako usporavale. Bosch je kroz prozor
vidio zapadnu stranu taglja. Tu nije bilo
ni
vrata ni prozora, te je pomislio da bi se
mogli pribliiti bez vee opasnosti kad
jeuo
kako Ramos uzvikuje:
- to do... drite se!
Uslijedio je estok udarac, a helikopter
se snano trznuo i poeo kliziti. Bosch
je pogledao kroz prozor i jedino to je
mogao vidjeti bilo je da ih neto gura u
stranu.
Dip. Netko je bio skriven u dipu.
Risove preke za slijetanje konano su
zapele za
neto na tlu i letjelica se prevrnula.
Bosch je pokrio lice i sagnuo se kad je
vidio da se
lopatice rotora, koji se jo uvijek vrtio,
zabijaju u tlo i raspadaju na krhotine.
Potom je
osjetio kako se Aguila svom teinom
sruio na njega iuo nerazumljivu viku iz
pilotske kabine.
Helikopter se u tom poloaju ljuljao
samo nekoliko sekundi, a zatim je
uslijedio jo jedan glasni udarac, ovaj
put s prednje strane. Bosch jeuo
gnjeenje
metala, razbijanje stakla i puanu
paljbu.
Tada je sve prestalo. Bosch je osjeao
kako se smanjuje vibriranje tla dok se
dip udaljavao.
- Mislim da sam ga sredio! - vikne
Ramos. - Jeste li to vidjeli? Bosch je
mogao
misliti samo na njihovu ranjivost.
Sljedei napad zacijelo e uslijediti sa
stranje
strane, a onamo ne mogu pucati jer nita
ne vide. Pokuao je dosegnuti svoj
Smith, ali
Aguila mu je bio stisnuo ruke. Meksiki
se detektiv napokon poeo micati s
njega, te
su obojica oprezno unuli u prevrnutoj
letjelici. Bosch isprui ruku i pokua
otvoriti
vrata to su se sada nalazila iznad njih.
Kliznula su otprilike do polovice, a tada
su o
neto zapela, vjerojatno o odlomljeni
komad metala. Skinuli su kacige i Bosch
je prvi
iziao. Potom mu je Aguila pruio
neprobojne prsluke. Bosch nije znao
zato, ali uzeo
ih je. Aguila je iziao za njim.
U zraku se osjeao miris goriva. Poli su
do zgnjeenog prednjeg dijela
helikoptera gdje je Ramos, s pitoljem u
jednoj ruci, pokuavao kliznuti kroz
otvor
gdje je nekad bio prednji prozor.
- Pomozi mu - ree Bosch. - Jau vas
pokrivati. Izvukao je pitolj i okrenuo se
za puni krug, ali nikoga nije vidio.
Potom je ugledao dip, parkiran na
istome mjestu
na kojem su ga vidjeli iz zraka, a lopta
suhoga korova jo uvijek se ondje
nalazila. To
se Boschuinilo besmislenim. Osim
ako...
- Pilot je u klopci - ree Aguila.
Harry pogleda u pilotsku kabinu. Ramos
je baterijskom svjetiljkom osvijetlio
pilotaiji su plavi brkovi bili prekriveni
krvlju. Na grebenu njegova nosa vidjela
se
duboka posjekotina. Oi su mu bile
irom otvorene, a Bosch je vidio da mu
je ploa s
instrumentima zgnjeila noge.
. Ramos
ponovno
zavu

- Gdje je radio? - upita Bosch. -

Moramo pozvati pomo
e gornji dio tijela kroz prozor pilotske
kabine i vrati se s radijem.
- Corvo, Corvo, javi se, ovdje imamo
hitan sluaj. - Dok jeekao odgovor,
Ramos ree Boschu: - Moe li
vjerovati u ovo sranje? Ono jebeno
udovite pojavilo se niotkuda. Nisam
znao koji...
- to se dogaa? - zauje se Corvov glas
na radiju.
- U tekom smo poloaju. Potrebna je
evakuacija. Orue. Ris je uniten.
Corcoran je pritijenjen u kabini.
Ozlijeen je.
- ... esto pada?
- Nije rije o padu,ovjee. Prokleti bik
napao je helikopter na zemlji. Uniten je,
a mi ne moemo izvui Corcorana. Na
je poloaj devedeset metara
sjeveroistono od uzgajalita, od taglja.
- Ostanite ondje. Pomo stie.
Ramos zakvai radio za pojas, stavi
baterijsku svjetiljku pod ruku i napuni
pitolj.
- Zauzmimo poloaje u trokutu oko
helikoptera i pazimo na tu zvijer. Znam
da sam ga pogodio, ali nije pokazao da
mu je to naudilo.

- Ne - ree Bosch. - Ramose, ti i

Aguilauvajte helikopter iekajte
pomo. Ja
u provjeriti tagalj. Zorrillo e imati...
emu ne
odluuje.ekat

- Ne, ne, ne, mi ne

radimo tako, Bosch. Ti ovdje ni o
emo ovdje i kad pomo ...
enice i okrenuo
oko sebe. Tada je Bosch shvatio da je i
on

Prekinuo se usred re
uo. Ili bolje reeno, osjetio. Ritmika
vibracija tla koja postaje sve snanija.
Bilo je
nemogue odrediti iz kojeg smjera
dopire. Gledao je kako se Ramos s
baterijskom
svjetiljkom okree u krug nekoliko
puta.uo je kako Aguila kae:
- El Temblar.
- to? - vikne Ramos. - to?
I tada se bik pojavio na rubu vidnog
polja. Golema crna zvijer zaletjela se
prema njima, nimalo pokolebana
njihovim brojem. Ovo je njegovo
podruje to ga
treba braniti. Boschu se u tom
trenutkuinilo da je bik stigao iz samog
sredita tame,
utvara smrti, sputene glave i uzdignutih
nazubljenih rogova. Bio je udaljen
manje od
deset metara kad se odluio za odreeni
cilj. Za Boscha.
U jednoj je ruci drao Smith. U drugoj je
imao prsluk na kojem je
fluorescentnom utom trakom bila
napisana rije POLICIJA. U sekundama
to su mu
preostale shvatio je da je traka privukla
pozornost zvijeri te ga je zato izdvojio.
Takoer je doao do zakljuka da mu
pitolj nije ni od kakve koristi. Ne moe
mecima
oboriti ivotinju. Previe je velika i
snana. Trebao bi savreno precizno
pogoditi
pokretnu metu. Samo ranjavanje, to je
Ramos uinio, nee je zaustaviti. Bacio
je pitolj i podigao prsluk.
Bosch jeuo viku i pucnjavu sa svoje
desne strane. To je vikao Ramos. No bik
se zadrao na njemu. Kad mu se
pribliio, zamahnuo je prslukom udesno,
a uta slova
bljesnula su na mjeseini. Ispustio ga je
iz ruku kad se ivotinja posve pribliila.
Bik
je, poput crne mase u tami, udario u
prsluk prije nego mu je ispao iz ruke.
Bosch je
pokuao odskoiti u stranu, ali okrznulo
ga je masivno tijelo ivotinje tako da je
tresnuo o tlo.
S tla je pogledao gore i vidio kako
ivotinja poput darovitog sportaa
skree
lijevo i okomljuje se na Ramosa. Agent
je i dalje pucao, a Bosch je vidio odraz
mjeseine naahurama dok su padale iz
njegova pitolja. No meci nisu zaustavili
napad zvijeri. Nisu jeak ni usporili.
Bosch jeuo kako je pitolj ostao bez
metaka, a
Ramos je na prazno povlaio okida.
Njegov posljednji krik bio je
nerazgovjetan. Bik
ga je tresnuo u noge, a zatim je podigao
svoj masivni i okrvavljeni vrat bacivi
Ramosa u zrak. Ramos se okretao kao na
usporenom filmu, a tada je pao na glavu
i
ostao nepomino leati.
Bik se pokuao zaustaviti, ali uslijed
zamaha i metaka vie nije mogao
kontrolirati svoju golemu teinu. Glava
mu se spustila te se prevrnuo na lea.
Uspravio
se i pripremio za novi napad. Bosch je
otpuzao do svog pitolja, podigao ga i
naciljao.
No biku su popustile prednje noge i on
se sruio. Potom se polako okrenuo na
bok i
ostao nepomino leati, ako se izuzme
drhtavo dizanje i sputanje njegovih
prsiju.
Tada je i to prestalo.
Aguila i Bosch su istodobno krenuli
prema Ramosu. Sagnuli su se nad njim,
ali ga nisu micali. Leao je na leima, a
oi su mu jo uvijek bile otvorene i pune
blata. Glava mu je visjela pod
neprirodnim kutem.inilo se da mu je
vrat slomljen. Iz daljine suuli zvuk
jednog Hueyja to im se pribliavao.
Bosch je ustao i vidio kako snop
svjetlosti s helikoptera krui ikarom u
potrazi za njima.
- Ja idem u tunel - ree Bosch. - Kad se
spuste, poi za mnom i dovedi
pojaanje.
- Ne - ree Aguila. - Idem s tobom.
Rekao je to na nain koji nije doputao
raspravu. Sagnuo se, uzeo radio s
Ramosova pojasa i podigao baterijsku
svjetiljku. Pruio je radio Boschu.
- Reci im da obojica idemo. Bosch se
javio Corvu.
- Gdje je Ramos?
- Upravo smo izgubili Ramosa. Aguila i
ja idemo u tunel. Obavijesti miliciju u
EnviroBreedu da dolazimo. Ne elimo
da pucaju na nas.
Iskljuio je radio prije nego to je
Corvo dospio odgovoriti i spustio ga na
tlo kraj mrtvog agenta SPD-a. Drugi je
helikopter gotovo stigao od njih.
Potrali su prema taglju, s podignutim i
spremnim orujem, i polako zaobili
graevinu do prednje strane. Vidjeli su
da je netko otvorio vrata. Toliko da se
moe provuiovjek. Uli su iunuli u
mraku. Aguila je snopom svjetlosti
obasjavao naokolo. To je bio veliki
tagalj, a s obje strane protezale su se
pregrade sve do kraja. Bilo je sanduka u
kojima su se bikovi prevozili do arena i
bala sijena sloenih do stropa. Bosch je
vidio da se po sredini nalazi niz stropnih
svjetiljki. Osvrnuo se naokolo i naao
prekida kraj vrata.
Kad su osvijetlili unutranjost, poli su
prolazom izmeu pregrada, Bosch s
desne strane, a Aguila s lijeve. Pregrade
su bile prazne, a bikovi su slobodno
haraili ranem. Tek kad su stigli do
kraja, ugledali su ulaz u tunel.
U kutu je stajao viljukar i na njemu bale
sijena podignute na sto dvadeset
centimetara od tla. Na mjestu gdje se
prije nalazilo sijeno vidjela se metar
iroka rupa u betonskom podu. Zorrillo,
ili netko drugi, viljukarom je podigao
sijeno, ali nije ga imao tko vratiti natrag
kako bi prikrio njegov bijeg.
Bosch jeunuo, primaknuo se rubu
otvora i pogledao dolje. Vidio je ljestve
to su se sputale oko etiri metra do
osvijetljenog prolaza. Pogledao je
Aguilu.
- Spreman? Meksikanac kimne glavom.
Bosch poe prvi. Spustio se ljestvama
do polovice, a potom je skoio do dna.
Pripremivi pitolj, bio je spreman da
puca. No koliko je on mogao vidjeti, u
tunelu nije bilo nikoga. To ak nije ni
podsjealo na tunel. Vie je podsjealo
na hodnik. Bilo je dovoljno visoko da se
moe uspravno hodati, a elektrini kabel
pruao se du stropa i davao struju
aruljama uelinim mreama
postavljenim na svakih est metara.
Hodnik je blago zaokretao ulijevo, pa
nije mogao vidjeti gdje zavrava.
Krenuo je hodnikom, a Aguila se spustio
iza njega.
- U redu - apne Bosch. - Drimo se
desne strane. Ako bude pucnjave, jau
pucati nisko, a ti visoko.
Aguila kimne glavom i oni ponu brzo
napredovati tunelom. Bosch je
pokuavao odrediti poloaj, pa je
zakljuio da se kreu prema istoku i
neznatno na sjever. Brzo su preli dio do
zavoja, a tada su se pripili uza zid i
oprezno uli u drugi dio prolaza.
Bosch je shvatio da je zavoj u prolazu
previe irok da bi jo uvijek bili u
istom smjeru s EnviroBreedom. Zurio je
niz posljednji dio tunela i uvjerio se da
je sveisto. Vidio je ljestve. Bile su oko
petnaest metara dalje. Bosch je znao da
ne idu u EnviroBreed. Poalio je to je
radio ostavio uz Ramosovo tijelo.
- Sranje - apne Harry.
- to je? - apne i Aguila.
- Nita. Idemo.
Ponovno su krenuli i brzo preli prvih
osam metara, a potom su usporili i
oprezno se prikradali izlaznim
ljestvama. Aguila je preao uz desni zid
pa su do otvora stigli istodobno, obojica
s pitoljima ispruenim prema gore, a
znoj im je ulazio u oi. Iz otvora iznad
njih nije dopiralo svjetlo. Bosch je od
Aguile uzeo baterijsku svjetiljku i snop
svjetlosti uperio kroz otvor. Vidio je
drvene grede niskoga stropa u prostoriji
iznad njih. Nitko nije pogledao dolje
prema njima. Nitko nije pucao u njih.
Nitko nije nita uinio. Harry je
oslukivao, ali nita nijeuo. Kimnuo je
glavom Aguili neka ga pokriva i spremio
svoj pitolj u futrolu. Poeo se penjati
ljestvama, a u jednoj je ruci drao
baterijsku svjetiljku.
Bojao se. U Vijetnamu je izlazak iz
jednog od Charliejevih tunela uvijek
oznaavao kraj straha. Bilo je kao da se
ponovno rodi; odlazio si iz mraka u
sigurnost i meu drugove. Iz crnila u
plavetnilo. Ali ne ovaj put; sad je
suprotno. Kad je stigao do vrha, prije
nego se podigao kroz otvor, jo je
jednom osvijetlio naokolo, ali nita nije
vidio. Potom je, poput kornjae, polako
promolio glavu kroz otvor. Prvo to je
opazio u snopu svjetlosti bila je
piljevina, svuda po podu. Popeo se malo
vie gore i vidio ostatak prostorije. To
je bila neka vrsta spremita. Bilo je
elinih polica na kojima se se nalazili
listovi pile i kutije brusnog papira za
industrijske strojeve. Bilo je neto
runog alata i stolarskih pila. Nekoliko
je polica bilo pretrpano drvenim
klinovima. Bili su rasporeeni po
veliini. Bosch se odmah sjetio drvenih
krajeva na ici kojom su ubijeni Kapps i
Porter.
Popeo se u prostoriju i dao znak Aguili
da moe doi gore. Potom je Harry
priao vratima spremita.
Nisu bila zakljuana, a otvarala su se u
golemo skladite s nizom strojeva i
radnih klupa na jednoj strani i
dovrenim proizvodima - nepolirani
namjetaj, stolovi, stolice, komode -
sloenim na drugoj. Svjetlo je dopiralo
od jedne jedine arulje to je visjela s
potporne grede. To je bilo nono
svjetlo. Aguila mu se tada pribliio.
Nalazili su se u Mexitecu, pogodio je
Bosch.
Na udaljenom kraju skladita nalazilo se
nekoliko dvokrilnih vrata. Jedna su bila
otvorena i oni su hitro poli onamo.
Vodila su do prostora za ukrcaj uz
uliicu kojom se Bosch prethodne noi
kretao. U dnu parkirnog prostora
nalazila se lokvica, a vidio je vlane
tragove guma to su vodili prema uliici.
Nikoga nije bilo na vidiku. Zorrillo je
odavno otiao.
- Dva tunela - ree Bosch. Nije uspio
prikriti razoaranje u svom glasu.
- Dva tunela - ree Corvo. - Ramosov
dounik nas je zajebao. Bosch i Aguila
sjedili su na stolicama od nepolirane
borovine i gledali Corva koji je hodao
tamo-amo i oajno izgledao, kao ovjek
koji je vodio operaciju u kojoj su
izgubljena dvaovjeka, helikopter i
glavni cilj. Ve su prola gotovo dva
sata otkako su izili iz tunela.
- Kako to misli? - upita Bosch.
- Mislim da je povjerljivi dounik
jamano znao za drugi tunel. Kako to da
je znao za jedan tunel, a za drugi tunel
nije znao? Namjestio nam je. Ostavio je
Zorrillu put za bijeg. Kad bih znao tko je
on, optuio bih ga kao sukrivca za smrt
saveznog agenta.
- Ne zna?
- Ramos mi nije rekao tko je on. Nije
dospio. Bosch je poeo malo lake
disati.
- Ne mogu vjerovati u sve ovo - govorio
je Corvo. - Vie se uope ne moram
vraati. Gotov sam,ovjee. Gotov...
Barem si ti naao svog ubojicu, Bosch.
Ja sam izvukao krai kraj.
- Jesi li izdao tjeralicu? - upita Bosch
kako bi promijenio temu.
- Jesam. Svim postajama, svim
agencijama za provoenje zakona i reda.
Ali to nije vano. On je ve daleko.
Vjerojatno e se povui u unutranjost,
pritajiti se godinu dana, a zatim poeti
iznova. Tono ondje gdje smo ga
prekinuli. Moda u Michoacanu, moda
jo junije.
- Moda je poao na sjever - ree
Bosch.
- Ni sluajno nee pokuati prijei
granicu. Zna da vie ne bi ugledao
svjetlo dana kad bismo ga ondje
uhvatili. Poao je na jug, gdje je siguran.
U tvornici je bilo jo nekoliko agenata
koji su pretraivali i katalogizirali
stvari. Nali su stroj to je izdubljivao
noge stolova kako bi se mogle ispuniti
krijumarskom robom, zatvoriti i slati
preko granice. Prije toga su u taglju
nali drugi otvor za tunel to vodi do
EnviroBreeda. Vrataca nisu bila
spojena s eksplozivom, pa su uli. Ondje
nije bilo nikoga. Vani su bila samo dva
psa. Ubili su ih.
Operacija je unitila veliku krijumarsku
mreu. Agenti su otili u Calexico uhititi
upravitelja EnviroBreeda, Elyja. Na
ranu je uhieno etrnaest osoba.
Uslijedit e nova uhienja. Ali sve to
nije bilo dovoljno za Corva i ostale. Ne
kad su dva agenta mrtva, a Zorrillo u
bijegu. Corvo je pogrijeio kad je mislio
dae Bosch biti zadovoljan Arpisovom
smru. Bosch je takoer elio Zorrilla.
On je naredio umorstva. Bosch je ustao
kako vie ne bi morao gledati agentovu
muku. Dovoljna mu je bila njegova
vlastita. Mora da se Aguila jednako
osjeao. On je takoer ustao i poeo
besciljno hodati oko strojeva i
namjetaja. Zapravo suekali jedno od
milicijskih vozila da ih odveze natrag u
zranu luku gdje se nalazi Boschov
automobil. SPDe ostati ovdje do
kasnog jutra, ali Bosch i Aguila su
zavrili.
Harry je gledao kako se Aguila vraa u
spremite i prilazi ulazu u tunel. Rekao
mu je kako su nali Grenu, a Meksikanac
je samo kimnuo glavom. Nita nije
pokazao. Sad se Aguila sagnuo iinilo se
da prouava pod, kao da je piljevina
talog u alici kave kojie mu pokazati
gdje se nalazi Zorrillo.
Nakon nekoliko trenutaka Aguila ree:
- Papa ima noveizme.
Bosch mu prie, a Aguila pokae otiske
stopala u piljevini. Bio je to jedan otisak
to ga nisu ostavile ni Aguiline ni
Boschove cipele. Bio je vrlo jasan, a
Harry je prepoznao izduenu
potpeticuizme. Unutra se nalazilo slovo
S to ge je oblikovala izvijena zmija.
Rubovi otiska bili su otro izraeni, a
zmijska glava jasno otisnuta. Aguila je
bio u pravu. Papa ima noveizme.
31.
Cijelim putem do grani nog
prijelaza Bosch je razmiljao o tome
kako je sve izvedeno, kako se sadaini
da se svi djelii uklapaju, te kako bi sve
moglo proi neopaeno da Aguila nije
opazio otisak noge. Razmiljao je o
kutiji zaizme u ormaru stana u Los
Felizu. Tako oiti trag, a ipak mu je
promaknuo. Vidio je samo ono to je
elio vidjeti.
Jo je bilo rano. Tek se prvi
nagovjetaj zore probijao na isto nom
obzorju, a na graninom prijelazu jo
nije bilo kolone. Nitko nijeistio
vjetrobrane. Nitko nije prodavao smee.
Uope nikoga nije bilo. Bosch je
pripadniku pogranine policije pokazao
znaku, aovjek na kojemu se vidjelo da
se dosauje samo mu je mahnuo neka
proe.
Boschu je trebao telefon i malo
kofeina. Vozio se dvije minute do
Gradske vijenice Calexica, uzeo coca-
colu iz automata u skuenom predvorju
policijske postaje i ponio je do telefona
na vanjskom zidu. Pogledao je na sat i
znao dae je nai kod kue, vjerojatno
budnu jer se priprema za odlazak na
posao.
Pripalio je cigaretu i utipkao broj, na
ra un svoje PacTel kartice. Dok
jeekao vezu, zagledao se preko ceste
prema magli. Vidio je obrise usnulih
ljudi pokrivenih dekama na mnogim
mjestima u parku. Niska maglainila ih
je nekako sablasnima.
Teresa se javila nakon
to je telefon dvaput zazvonio. Zvualo je kao da je ve
dugo budna.
- Zdravo.
- Harry? to je?
- Oprosti to te budim.
- Nisi me probudio. to se dogodilo?
- Priprema li se za odlazak na dananji
Mooreov sprovod?
- Da. to je ovo? Zove me u est manje
deset da me pita...
- Onaj to e ga pokopati nije Moore.
Uslijedila je duga utnja tijekom koje je
Bosch pogledao prema parku i vidio
kako ondje stoji neki mukarac. Preko
ramena je prebacio deku i kroz maglu je
zurio u
Boscha. Harry je skrenuo pogled.
- to to govori? Harry, je li ti dobro?
- Umoran sam, ali se nikad nisam bolje
osjeao. Govorim ti da je on jo uvijek
iv. Moore. Jutros mi je za dlaku
izmaknuo.
- Jesi li jo uvijek u Meksiku?
- Na granici.
- To nema smisla. To to si rekao.
Napravili smo usporedbu otisaka prstiju,
imamo zubne podatke, a njegova
vlastita ena identificirala je fotografiju
tetovae na njegovu tijelu. Njegov je
identitet potvren.
- Sve su to gluposti. On je to namjestio.
- Zato me, Harry, sada zove i to mi
govori?
- elim da mi pomogne, Teresa. Ne
mogu se obratiti Irvingu. Samo tebi.
Pomozi meni, pae pomoi i sebi. Ako
imam pravo.
- To je veliki ako, Harry.
Bosch ponovno pogleda prema parku,
ali vie nije bilo ovjeka s dekom.
- Samo mi reci kako je to mogue - ree
Teresa. - Uvjeri, me.
Bosch je trenutak utio, poput odvjetnika
koji sreuje misli prije unakrsnog
ispitivanja. Znao je da svaka njegova
rije mora izdrati test njezine
podozrivosti ilie je izgubiti.
- Osim otisaka i zubnih podataka,
Sheehan mi je rekao da su takoer
usporedili njegov rukopis u posljednjoj
poruci, Otkrio sam tko sam. Rekao je da
su to usporedili s karticom za promjenu
adrese to ju je Moore prije nekoliko
mjeseci stavio u svoj osobni dosje,
nakon to je otiao od ene.
Povukao je dim iz cigarete, a ona je
mislila da je zavrio.
- Pa? Ne vidim... to je s tim?
- Jedna od povlastica to ih je sindikat
izborio prije nekoliko godina u
pregovorima o ugovoru bila je
zajameni pristup osobnom dosjeu. Tako
da policajci mogu provjeriti ima li
neega o njima, preporuka, albi,
pritubi, takve stvari. Znai da je Moore
imao pristup svom osobnom dosjeu.
Prije nekoliko mjeseci poao je u
Kadrovski odjel i zatraio svoj dosje,
jer se upravo preselio, pa mora unijeti
svoju novu adresu.
Bosch je trenutak zastao kako bi ostatak
sredio u svojim mislima.
- Dobro, dobro - ree Teresa.
- Osobni dosjei takoer sadre kartice s
otiscima. Moore je imao pristup kartici s
otiscima prstiju to ti ju je Irving donio
na dan obdukcije. Pomou te kartice tvoj
je tehniar identificirao otiske. Shvaa?
Dok je Moore imao dosje, mogao je
karticu zamijeniti nekom drugom. Tada
si ti pomou lane kartice identificirala
njegovo tijelo. Ali vidi, to nije bilo
njegovo tijelo. Pripadalo je drugoj
osobi.
- Kojoj?
- Mislim da je to bio
- To mi seini previe nategnutim. Bilo
je drugih naina identifikacije. Sje
ovjek odavde po imenu Humberto
Zorrillo.
am
se toga dana u dvorani za obdukcije.
Kako se ono zove, Sheehan, javili su mu
iz Odjela za znanstvena istraivanja da
su u motelskoj sobi nali Mooreove
otiske. Oni su koristili drugi komplet
otisaka. To je dvostruka potvrda, Harry.
Zatim imamo tetovau. I zube. Kako
objanjava sve to?
- Gledaj, Teresa, posluaj me. Sve
se to moe objasniti. Sve se uklapa.
Zubi? Rekla si mi da ste nali samo
jedan upotrebljivi djeli, dio ispune
zubnoga korijena. To znai da nije ostao
ivac. Bio je to mrtvi zub, pa niste mogli
odrediti koliko je vremena prolo otkako
je vani, ve samo da se slae sa zubnim
kartonom. To je u redu, ali jedanlan
Mooreove ekipe ispriao mi je kako je
jednom vidio da Moore dobiva udarac u
bradu tijekom tunjave na Boulevardu, a
tada je izgubio zub. To je mogao biti taj
zub, ne znam.
- U redu, to je s otiscima u sobi?
Objasni to?
- Lako. To su bili njegovi otisci.
Donovan, momak iz Odjela za
znanstvena istraivanja, rekao mi je da
je otiske uzeo iz kompjutora
Ministarstva pravosua. To su zacijelo
bili pravi Mooreovi otisci. To znai da
je doista bio u sobi. Meutim, ne znai
da je ono bilo njegovo tijelo. U
normalnim okolnostima koristio bi se
samo jedan komplet otisaka... onaj iz
kompjutora Ministarstva pravosua... za
obavljanje svih usporedbi, ali Irving je
zeznuo stvar kad je uzeo osobni dosje. I
u tome je ljepota Mooreova plana. Znao
je dae Irving ili netko iz policije
postupiti ba tako. Mogao je raunati na
to, jer je znao dae policija ubrzati
obdukciju, identifikaciju, sve, jer je
rije o kolegi policajcu. To se i
ranijeinilo, a znao je dae se uiniti i
za njega.
- Donovan nikad nije obavio usporedbu
izmeu naih otisaka i onih iz
kompjutora?
- Ne, jer to nije bio rutinski postupak.
Moda bi to kasnije uinio, kad bi se
sjetio. No sve se u ovom sluaju previe
brzo odvijalo.
- Sranje - ree Teresa. Znao je da ju je
pridobio na svoju stranu. - to je s
tetovaom?
- To je simbol barrija. Mnogo ljudi
moe imati istu tetovau. Mislim da ju je
imao i Zorrillo.
- Tko je on?
a, ne znam. U svakom slu

- Odrastao je s Mooreom ovdje

dolje. Moda su bra
aju, Zorrillo je postao lokalni kralj
droge. Moore je otiao u Los Angeles i
postao policajac. No Moore je nekako
radio za njega. Pria se nastavlja odatle.
SPD je sino izvrila napad na Zorrillov
ran. On je pobjegao. Ali ja mislim da
to nije bio Zorrillo. Bio je Moore.
- Vidio si ga?
- Nisam ga trebao vidjeti.
- Trai li ga netko?
- SPD ga trai. Usredotouju se na
unutranjost Meksika. No oni trae
Zorrilla. Moore se moda vie nikad
nee pojaviti.
- Sve se to ini... Kae da je Moore
ubio Zorrilla, a zatim zasjeo na njegovo
mjesto?
- Da. Nekako je namamio Zorrilla u Los
Angeles. Sastali su se u Skrovitu i
Moore ga je tresnuo: trauma na
stranjem dijelu glave to si je nala.
Obuo mu je svoje izme i obukao svoju
odjeu. Zatim mu je samaricom raznio
lice. Pazio je da ondje ostavi nekoliko
svojih otisaka kako bi Donovan
zagrizao, a tada je u stranji dep stavio
cedulju. Mislim da je cedulja imala
nekoliko uloga. U poetku je shvaena
kao poruka samoubojice. Autentinost
rukopisa pomogla je pri identifikaciji. S
druge strane, mislim da je to bilo neto
osobno izmeu Moorea i Zorrilla. Vraa
nas u barrio. Tko si ti? Otkrio sam tko
sam. Taj dio je duga pria.
ispri

Neko su vrijeme oboje utjeli,

razmiljaju i o svemu to je Bosch
upravo ao. Znao je da jo uvijek ima
mnogo pitanja bez odgovora. Mnogo
varki.
-emu sva ta umorstva? - upita Teresa. -
Porter i Juan Neznanac. Kakve su oni
imali veze sa svime?
Tu je imao jako malo odgovora.
- Ne znam. Valjda su se nekako nali na
putu. Zorrillo je dao ubiti Jimmyja
Kappsa zato jer je bio dounik. Mislim
da je Moore to rekao Zorrillu. Nakon
toga su ovdje dolje na smrt premlatili
Juana Neznanca; njegovo je ime, usput
reeno, Gutierrez-Llosa; i prebacili ga u
Los Angeles. Ne znam zato. Tada je
Moore ubio Zorrilla i zauzeo njegovo
mjesto. Zato je morao ubiti Portera, to
ne znam. Valjda se bojao da bi Lou
mogao shvatiti o emu je rije.
- Tako hladnokrvno.
- Da.
- Kako se to moglo dogoditi? - upita Teresa, vie
sebe nego Boscha. - Uskoro
e ga pokopati,
toga trgovca drogom... sve poasti, uz
nazonost gradonaelnika i efa policije.
Mediji.
- A tie znati istinu.
Dugo je razmiljala o tome, a tada je
postavila idue pitanje.
- Zato je to uinio?
- Ne znam. Razgovaramo o razliitim
ivotima. Policajac i trgovac drogom.
Ali meu njima je jamano jo neto
postojalo, ona veza, bez obzira o emu
je rije, iz barrija. I tako nekako
policajac jednoga dana prijee na drugu
stranu,uva dilera na ulicama Los
Angelesa. Tko zna to ga je na to navelo.
Moda novac, moda neto to je davno
izgubio, jo kao djeak.
- Kako to misli?
- Ne znam. Jo uvijek razmiljam.
- Ako su bili tako bliski, zato ga je
ubio?
- Mislim daemo to morati njega pitati.
Ako ga ikad naemo. Moda je on... kao
to si rekla, moda je samo elio zauzeti
Zorrillovo mjesto. Sav taj novac. Ili je
moda rije o krivnji. Uvalio se previe
duboko, pa mu je trebao nain da se iz
toga izvue... Moore je bio, ili jest,
opsjednut prolou. To je rekla njegova
ena. Moda je pokuavao neto iznova
stei, vratiti se. Jo ne znam sve
odgovore.
Opet je zavladala utnja. Bosch je
povukao posljednji dim iz cigarete.
- Plan seini gotovo savrenim - ree. -
Ostavlja za sobom tijelo u okolnostima
za koje zna dae navesti policiju na
ubrzavanje istrage. Znao je da nee
eljeti previe duboko zadirati u sve to.
- Ali ti jesi, Harry.
- Da.
I sad sam ovdje, pomislio je. Znao je to
sad mora uiniti. Mora dovriti posao.
Mogao je vidjeti sablasne prilike
nekolicine ljudi u parku. Budili su se za
jo jedan dan oaja.
- Zato si me nazvao, Harry? to eli
da uinim?
- Nazvao sam te jer moram nekome
vjerovati. Jedino si mi ti pala na pemet,
Teresa.
- Onda, to eli da u
- U svom uredu ima pristup otiscima
Ministarstva pravosu
inim?
a. Je li tako?
- Tako obavljamo ve i dio
identifikacija. Tako emo obavljati sve,
nakon ovoga. Sad imam Irvinga u
akama.
- Ima li jo uvijek karticu s otiscima to
ju je donio na obdukciju?
- Ovaj, ne znam. Ali sigurna sam da su
tehniari nainili kopiju i zadrali je uz
tijelo. eli da obavim usporedbu?
- Da, obavi usporedbu i vidjete da se
ne slau.
- Tako si siguran.
- Da. Siguran sam, ali nee koditi ako
se dobije potvrda.
- to tada?
- Tada, pretpostavljam daemo se
vidjeti na sprovodu. Moram jo svratiti
na jedno mjesto, a zatim se vraam kui.
- Kakvo mjesto?
- elim provjeriti jedan dvorac. To je
dio duge prie. Ispriatu ti drugom
zgodom.
- Ne eli pokuati zaustaviti sprovod?
Harry je nekoliko trenutaka razmiljao
prije nego to odgovori. Mislio je o
Sylviji Moore. Ona je za njega jo
uvijek bila zagonetka. Potom je mislio o
trgovcu drogom kojie dobiti policijski
oprotaj.
- Ne, ne elim ga zaustaviti. A ti?
- Nipoto.
iji od njegovih. No to ga nije
optere

Znao je da su njezini razlozi posve

druk
ivalo. Teresa je na pravom putu da
dobije poloaj trajnog efa medicinskih
istraitelja. Ako joj Irving sada stane na
put, na krajue izgledati poput jedne od
muterija u dvorani za obdukcije. U tom
sluaju, neka ona ima vie moi,
pomislio je.
- Uskoro emo se vidjeti - ree.
-uvaj se, Harry.
Bosch spusti slualicu i pripali jo jednu
cigaretu. Jutarnje je sunce obasjavalo
nebo i poelo topiti nisku maglu iznad
parka. Ondje su se ljudi kretali. Uinilo
mu se
dauje smijeh neke ene. No u tom se
trenutku osjeao posve samim na svijetu.
32.
Bosch je skrenuo automobilom do
dvorinih vrata na kraju Staze prerijskog
vuka i vidio da je kruni kolni prilaz
ispred Castillo de los Ojos jo uvijek
prazan. No debeli lanac kojim su dan
ranije bile privrene dvije polovice
eljeznih vrata slobodno je visio, a lokot
je bio otkljuan. Moore je ovdje.
Harry je tako postavio svoj
automobil da zakr i izlaz, a onda
kliznuo kroz dvorina vrata. Potrao je
preko smee tratine u sagnutom,
neugodnom poloaju, a cijelo je vrijeme
mislio kako ga prozori tornja promatraju
poput tamnih optuujuih oiju diva.
Stisnuo se uz sadrenu povrinu zida kraj
ulaznih vrata. Teko je disao i znojio se
iako je jutarnji zrak jo uvijek bio
prilino svje.
Vrata su bila zaklju ana. Dugo je
ondje nepomino stajao, oslukivao je,
ali nita nijeuo. Na koncu se sagnuo
ispod razine prozora u prizemlju i
zaobiao kuu do garae. Ondje su bila
jo jedna vrata, takoer zakljuana.
Bosch je prepoznao stranji dio ku
e po fotografijama to ih je naao u
Mooreovoj vreici. Vidio je klizna vrata
du bazena. Jedna su bila otvorena, a
vjetar je mlatarao bijelom zavjesom.
Micala se poput ruke koja ga poziva da
ue.
Otvorena vrata vodila su u veliku
dnevnu sobu. Bila je puna duhova
namjetaja pokrivenog pranjavim
bijelim plahtama. Nie-ga drugog. Poao
je lijevo, tiho je proao kroz kuhinju i
otvorio vrata garae. Ondje se nalazio
jedan automobil pokriven plahtama i
svijetlozeleni kombi. Na boku mu je
pisalo MEXITEC. Bosch je dotaknuo
poklopac motora i uvjerio se da je jo
topao. Kroz vjetrobran je vidio
samaricu skraenih cijevi to je leala
preko suvozaeva sjedala. Otvorio je
nezakljuana vrata i uzeo oruje.
Otvorio ju je to je tie mogao i vidio da
su obje cijevi napunjene dvostrukim
nabojem. Sklopio je puku, spremio u
futrolu svoj pitolj, i ponio je sa sobom.
Maknuo je plahtu s prednjeg dijela
drugog automobila i prepoznao
thunderbird to ga je vidio na fotografiji
oca i sina u Mooreovoj vreici.
Promatrajui automobil, Bosch se pitao
koliko se daleko ovjek mora vratiti u
prolost ako eli otkriti razlog neijih
izbora u ivotu. Nije znao odgovor kad
je rije o Mooreu. Nije znao odgovor ni
kad je rije o njemu samome.
Vratio se u dnevnu sobu, zastao i
oslukivao. Nita nije uo. Kua je
djelovala nepomino, prazno; osjeao se
miris praine, kao da je vrijeme
prolazilo polako i mukotrpno u
oekivanju neega ili nekoga tko nee
doi. Sve su sobe bile pune duhova.
Promatrao je oblik pokrivenog
naslonjaa kad jeuo zvuk. Odozgo,
poput zvuka cipele to pada na drveni
pod.
Poao je prema prednjem dijelu ku
e i u predvorju ugledao iroko kameno
stubite. Bosch se poeo uspinjati
stubama. Zvuk odozgo nije se ponovio.
Na prvom je katu poao hodnikom
pokrivenim sagom, gledao kroz
vrataetiri spavae sobe i dvije
kupaonice, ali sve su prostorije bile
prazne.
Vratio se do stubita i nastavio se
penjati u toranj. Jedina vrata na vrhu
stubita bila su otvorena, ali Harry
nijeuo nikakav zvuk. Sagnuo se i
polako krenuo prema vratima, a
samarica je bila pred njim, poput ralji
za otkrivanje podzemnih voda.
Moore je bio unutra. Stajao je leima
okrenut vratima i promatrao se u zrcalu.
Zrcalo se nalazilo na unutranjem dijelu
vrata nekog ormara. Vrata su bila
otvorena pod takvim kutem da se u
zrcalu nije vidio Harrvjev odraz.
Nekoliko je trenutaka promatrao
Moorea, a tada se osvrnuo naokolo.
Nasred prostorije nalazio se krevet i na
njemu otvoreni koveg. Kraj njega je
stajala sportska torba, zatvorena
patentnim zatvaraem i oito ve
spakirana. Moore se jo uvijek nije
pomaknuo. Napeto je zurio u odraz svog
lica u zrcalu. Sad je imao gustu bradu, a
oi su mu bile smee. Nosio je
izblijedjele traperice, noveizme od
zmijske koe, crnu majicu i crnu konatu
jaknu s odgovarajuim rukavicama. Iz
daljine ga se lako moglo zamijeniti s
papom Mexicalija.
Bosch je vidio drveni i kromirani drak
automatskog pitolja zataknutog za
Mooreov pojas.
- Hoe li togod rei, Harry? Ilie
samo zuriti.
Ne pomaknuvi ni ruke ni glavu, Moore
je prebacio teinu nalijevo, pa su se on i
Bosch gledali u zrcalu.
- Kupio si novi parizama prije no to si
sredio Zorrilla. Je li tako?
Sad se Moore posve okrenuo prema
njemu. Ali nita nije rekao.
- Dri ruke tako da ih mogu vidjeti - ree
Bosch.
- Kako god ti kae, Harry. Zna, nekako
sam mislio, ako uope netko doe, to e
biti ti.
- elio si da netko doe, zar ne?
- Katkad jesam. Katkad nisam.
Bosch ue u sobu, a zatim korakne u
stranu tako da je stajao tono nasuprot
Mooreu.
- Nove kontaktne lee, brada. Izgleda
kao papa, iz daljine. Ali kako si uvjerio
njegove ljude, njegovu guardiju. Zar su
bili spremni maknuti se u stranu i
dopustiti da zauzme njegovo mjesto?
- Novac ih je uvjerio. Vjerojatno bi i
tebi dopustili da to uini kad bi imao
lovu, Harry. Vidi, o svemu seovjek
moe dogovoriti ako mu je dostupan
novac. A meni jest. - Moore lagano
kimne glavom prema platnenoj torbi na
krevetu. - A kako je s tobom? Ja imam
novaca. Ne mnogo. Oko sto deset tisua
ovdje.
- Pretpostavljao sam dae pobjei s
cijelim bogatstvom.
- O, to iinim. Ono to je u torbi samo je
djeli koji mi je pri ruci. Uhvatio si me
sada kad sam malo kratak. Ali mogu ti
nabaviti jo. U bankama je.
- Zacijelo si uvjebavao Zorrillov
potpis, kao i njegov izgled. Moore ne
odgovori.
- Tko je bio?
- Tko?
- Zna tko.
- Polubrat. Razliiti oevi.
- Ovo mjesto. To je sr svega ovoga, zar
ne? To je dvorac u kojem si ivio prije
nego to su te istjerali.
- Tako nekako. Odluio sam ga kupiti
onda kad je stari umro. Ali raspada mi
se pred oima. U dananje je vrijeme
tako teko voditi brigu o neemu to
voli. Sve je vrlo zamorno.
Bosch ga je prouavao. Djelovao je kao
da je umoran od svega toga.
- to se dogodilo na rancu? - upita
Bosch.
- Misli na tri tijela? Da, pa, valjda bi
se moglo rei da se dogodila pravda.
Grena je bio pijavica koja je godinama
isisavala novac iz Zorrilla. Arpis ga je
odlijepio, moe se rei.
- Tko je onda sredio Arpisa i Dancea?
- Ja sam to uinio, Harry.
Rekao je to bez oklijevanja, a Bosch se
ukoio od tih rijei. Moore je policajac.
Zna da nikad ne treba priznati.ovjek ne
govori dok uza se nema odvjetnika,
spremnu nagodbu i potpisani dogovor.
Harry namjesti ruke na samarici.
Korakne naprijed i oslune ima li jo
zvukova u kui. Vladala je grobna tiina
sve dok Moore nije ponovno
progovorio.
- Ne vraam se, Harry. Mislim da to
zna.
Rekao je to ravnodunim glasom, kao da
je to posve sigurno, kao neto odlueno
vrlo davno.
- Kako si nagovorio Zorrilla da doe u
Los Angeles, a zatim i u onu motelsku
sobu? Kako si mu uzeo otiske za osobni
dosje?
- eli da ti kaem, Harry? I to tada?
Moore naas pogleda sportsku torbu na
krevetu.
- Tada nita. Vraamo se u Los Angeles.
Nisam ti proitao tvoja prava; nita od
onoga to sada kae ne moe se
upotrijebiti protiv tebe. Ovdje smo samo
ti i ja.
- Za otiske je bilo lako. Radio sam za njega
osobne iskaznice. Imao je tri ili
etiri tako da
moe prelaziti granicu kad god mu se
prohtije. Jednom mi je rekao da eli
putovnicu i sve ostale dokumente. Rekao
sam da mi trebaju njegovi otisci. Ja sam
mu ih uzeo.
- A motel?
- Kao to sam rekao, stalno je prelazio
granicu. Proao bi kroz tunel, a agenti
SPD-a bi sjedili oko ranca i vjerovali
da je on unutra. Volio je dolaziti gledati
Lakerse, sjediti kraj plavokose glumice
koja se voli pojavljivati na televiziji. U
svakom sluaju, bio je ondje, a ja sam
mu rekao da se elim sastati s njim.
Doao je.
- A ti si ga ubio i zauzeo njegovo
mjesto... to je sa starcem, najamnim
radnikom? to je on uinio?
- Samo se naao na pogrenome mjestu.
Zorrillo mi je rekao da je bio ondje kad
je iziao iz tunela nakon posljednjeg
putovanja. Nije trebao biti u toj
prostoriji. No valjda nije znao itati
natpise. Zorrillo je rekao kako nije
mogao riskirati da nekome ispria o
tunelu.
- Zato si ga ostavio u uliici? Zato ga
jednostavno nisi zakopao u pustinji?
Negdje gdje ga nikad ne bi nali.
- Pustinja bi bila u redu, ali nisam ga ja
ondje ostavio, Bosch. Zar ne shvaa?
Oni su me nadzirali. Donijeli su ga
ovamo i ostavili u uliici. Arpis je to
uinio. Te me je noi nazvao Zorrillo i
rekao daemo se nai u restoranu Jaje i
ja. Rekao je neka parkiram u uliici.
Uinio sam tako, a ondje je bilo tijelo.
Nisam ga kanio micati. Prijavio sam
umorstvo. Vidi, to je bio jo jedan
nain da me dri u aci. A ja nisam nita
uinio. Porter je dobio sluaj, a ja sam s
njim dogovorio da ne uri.
Bosch nita ne re e. Pokuao je
zamisliti slijed dogaaja onako kako ih
je Moore upravo opisao.
- Ovo postaje dosadno,ovjee. Hoe li
mi pokuati staviti lisiine, privesti me,
biti heroj?
- Zato nisi to mogao zaboraviti? - upita
Bosch.
- to?
- Ovo mjesto. Svog oca. Sve to. Trebao
si prolost pustiti na miru.
- Ukrali su mi moj ivot,ovjee.
Jednostavno nas je izbacio na ulicu.
Moja majka... Kako se moe zaboraviti
takva prolost? Jebi se, Bosch. Ti nita
ne zna.
Bosch nita ne ree. No znao je kako
doputa da ovo predugo traje. Moore
preuzima nadzor nad situacijom.
- Kad samuo da je mrtav, sa mnom se
neto dogodilo - ree Moore. - Ne znam.
Zakljuio sam da elim ovo mjesto i
poao sam posjetiti brata. To je bila
moja pogreka. Sve je poelo sa
sitnicama, ali nikako nije prestajalo.
Uskoro sam ondje gore radio za njega.
Morao sam se izvui iz toga. Postojao je
samo jedan nain.
- To je bio pogrean nain.
- Ne trudi se, Bosch. Znam tu pjesmu.
Bosch je bio siguran da je Moore
ispriao priu onako kako ju je on
doivio. No Boschu je bilo jasno da je
potpuno prigrlio vraga. Otkrio je tko je.
- Zato ja? - upita Bosch.
- to zato ti?
- Zato si meni ostavio dosje? Da to nisi
uinio, ja ne bih bio ovdje. Ti bi se
izvukao.
- Bosch, ti si bio moja zatita. Zar ne
shvaa? Trebalo mi je neto za sluaj
da namjeteno samoubojstvo ne upali.
Pretpostavio sam dae dobiti onaj
dosje i nastaviti odatle. Znao sam dae
zvoniti na uzbunu ako ti se samo neka
sitnica ne bude uklapala. Umorstvo.
Stvar je u tome to nisam vjerovao
dae stii ovako daleko. Mislio sam
dae te Irving i ostali onemoguiti, jer
nee htjeti znati o emu je zapravo rije.
Samo e eljeti da sve to nestane
zajedno sa mnom.
- I Porterom.
- Da, pa, Porter je bio slabi. Ionako mu
je vjerojatno ovako bolje.
- A ja? Bi li i meni bilo bolje da me
Arpis pogodio metkom u hotelskoj sobi?
- Bosch, previe si se pribliio. Morao
je pokuati.
Harry vie nije imao to rei ili pitati.
Izgleda da je Moore osjetio da su stigli
do kraja. Pokuao je jo jednom.
- Bosch, u onoj torbi imam brojeve
rauna. Tvoji su.
- Ne zanima me, Moore. Vraamo se.
Moore se na to nasmijao.
- Zar doista misli da je bilo kome ondje
gore stalo do svega ovoga?
Bosch je utio.
- U policiji? - ree Moore. - Ba ih
briga. Ne ele znati o neemu ovakvom.
To je loe za posao,ovjee. Ali vidi,
ti... ti nisi u policiji, Bosch. Radi ondje,
ali nisi dio toga. Shvaa li to
govorim? U tome je problem. To je...
odvede li me natrag, ovjee, smatrate
te jednako loim kao i mene. Jere za
sobom vui ova kola puna govana.
Mislim da je jedino tebi stalo, Bosch.
Doista mislim da je tako. Zato
jednostavno uzmi novac i idi.
- to je s tvojom enom? Misli li da je
njoj stalo? To ga je zaustavilo, barem na
nekoliko trenutaka.
- Sylvia - ree. - Ne znam. Davno sam je
izgubio. Ne znam je li joj stalo ili nije.
Ni meni vie nije stalo.
Bosch ga je promatrao traei istinu.
- Bilo pa prolo - ree Moore. - Dakle,
uzmi novac. Kasnijeu ti poslati jo.
- Ne mogu uzeti novac. Mislim da to
zna.
- Da, valjda znam. Ali mislim da ti zna
da se ne mogu vratiti s tobom. Dakle,
kamo nas to dovodi?
Bosch prebaci teinu tijela na lijevu
stranu oslonivi kundak samarice na
bok. Uslijedio je dugi trenutak utnje
tijekom koje je razmiljao o sebi i
vlastitim motivima. Zato nije Mooreu
rekao neka izvadi pitolj iz hlaa i baci
ga na pod?
Vjetim, brzim pokretom Moore je
desnom rukom posegnuo za pitoljem i
izvukao ga iz pojasa. Okretao je cijev
prema Boschu, a tada je Harrvjev prst
stisnuo okidae samarice. Prasak
dvocijevke zagluujue je odjeknuo
prostorijom. Moore je najvei dio
same primio u lice. Bosch je kroz dim
vidio kako se njegovo tijelo trgnulo
unatrag. Ruke su mu poletjele prema
stropu i pao je na krevet. Njegov je
pitolj opalio, ali nasumce, pa je metak
razbio staklo na jednom od lukom
nadsvoenih prozora. Pitolj je pao na
pod.
Pocrnjeli djelii izahura lebdjeli su
zrakom i spustili se u krvovjeka bez
lica. U zraku se osjeao teak miris
spaljenog baruta, a Bosch je na licu
osjeao laganu maglicu. Po mirisu je
znao da je to takoer krv.
Nepomino je stajao vie od minute, a
potom se okrenuo i ugledao svoj odraz u
zrcalu. Brzo je pogledao u stranu.
Priao je krevetu u otvorio platnenu
torbu. Unutra je bilo snopova i snopova
novanica, uglavnom od sto dolara.
Takoer je naao lisnicu i putovnicu.
Otvorio ih je i otkrio da Moorea
prikazuju kao Henrvja
Mazea,etrdesetogodinjaka iz
Pasadene. U putovnici su se nalazile
dvije fotografije.
Prva je bila polaroid za koju je
pretpostavio da je iz bijele vreice.
Prikazivala je Moorea i njegovu enu
kad im je bilo dvadesetak godina.
Sjedili su na kauu, moda na nekoj
zabavi. Sylvia nije gledala u fotoaparat.
Gledala je u njega. I Bosch je znao zato
je izabrao ba tu fotografiju i ponio je sa
sobom. Izraz ljubavi na njezinu licu bio
je prekrasan. Druga fotografija bila je
stara crnobijela snimka izblijedjelih
rubova, to je znailo da je stajala u
okviru. Prikazivala je Cala Moorea i
Humberta Zorrilla kao djeake. Hrvali
su se u igri, obojica bez koulja i
nasmijani. Koa im je bila tamna, a
jedino su tetovae bile svjetlije. Svaki je
djeak imao na ruci tetovau Sveca i
grenika.
Ubacio je lisnicu i putovnicu natrag u
platnenu torbu, ali je dvije fotografije
spremio u dep svoje jakne. Priao je
prozoru i pogledao van prema Stazi
prerijskog vuka i prema nizinama to su
se pruale prema granici. Nisu se
pribliavali policijski automobili. Ni
pogranina patrola. Nitko nije pozvao
ak ni hitnu pomo. Debeli zidovi
dvorca zadrali su za sebe zvukove
smrti.
Sunce je bilo visoko na nebu, a Bosch je
kroz trokutasti otvor na razbijenom
staklu osjeao njegovu toplinu.
33.
Bosch se ponovno po eo osjeati
cijelim tek kad je stigao do smogom
prekrivenih predgraa Los Angelesa.
Vratio se meu zlo, ali je znao dae se
ovdje oporaviti. Autocestom je zaobiao
sredite grada i zaputio se kroz
Cahuenga Pass. Podnevni promet bio je
slab. Pogledavi prema brdima, vidio je
pocrnjelu stazu boinoga poara. No
ak mu je i to pruilo odreeno
smirenje. Znao je da je vrelina vatre
zacijelo pootvarala sjemenke poljskog
cvijea, a u proljeee se obronak brda
pretvoriti u ples boja. Potome narasti
grmlje i niska stabla i uskoro vie nee
biti ni traga poaru.
Prolo je jedan. Zakasnit e na
pogrebnu misu za Moorea u Misiji San
Fernando. Stoga je vozio kroz Vallev
prema groblju. Sprovod Calexica
Moorea, poginulog na dunosti, odrate
se na Eternal Vallevju u Chatsvvorthu.
Bite nazoni ef policije, gradonaelnik
i mediji. Bosch se nasmijeio dok je
vozio. Okupili smo se ovdje da odamo
poast i otpratimo na posljednji poinak
trgovca drogom.
Stigao je onamo prije motorizirane
povorke, ali su ljudi iz medija ve
zauzeli poloaje na uzvisini uz prilaznu
cestu. Mukarci u crnim odijelima,
bijelim kouljama i crnim kravatama, s
crnim trakama oko lijeve nadlaktice, bili
su na kolnom prilazu groblju i pokazali
mu kamo e parkirati. Sjedio je u
automobilu i uz pomo retrovizora
namjestio kravatu. Bio je neobrijan i
izgledao neuredno, ali nije se time
optereivao.
Mjesto ukopa bilo je blizu umarka
hrastova. Jedan od deurnih pokazao mu
je put. Harry je hodao tratinom i
zaobilazio grobove, a vjetar mu je
mahao kosom na sve strane. Zauzeo je
poloaj prilino daleko od
pripremljenog zelenog baldahina i
gomile cvijea, te se naslonio na jedno
stablo. Puio je cigaretu dok je gledao
kako automobili poinju pristizati.
Nekoliko ih je stiglo prije povorke. No
tada jeuo zvuk pribliavanja
helikoptera - policijska zrana jedinica
to je letjela iznad mrtvakih kola i
medijski helikopteri to su poput muha
poeli kruiti iznad groblja. Tada su
prvi motori proli kroz ulaz na groblje, a
Bosch je gledao kako televizijske
kamere s uzvisine prate dugaku kolonu.
Jamano ima dvjesto motora, pomisli
Bosch. Najbolji dan za nepotivanje
crvenog svjetla na semaforu, ogranienja
brzine ili bilo kojeg prometnog propisa
u gradu bio je dan policajeva
sprovoda. Nitko nije ostao da pazi na
duan.
Mrtva ka kola i limuzina stigli su
nakon motora. Potom su uslijedili drugi
automobili i uskoro su ljudi parkirali
svuda naokolo i iz svih smjerova hodali
preko groblja prema mjestu ukopa.
Bosch je gledao kako jedan od deurnih
pomae Sylviji Moore da izie iz
limuzine. Vozila se sama. Iako je od nje
bio udaljen gotovo pedeset metara,
Bosch je vidio da lijepo izgleda. Na
sebi je imala jednostavnu crnu haljinu, a
vjetar joj je pritiskao tkaninu uz tijelo i
isticao oblike. Morala je pridravati
crnu traku u kosi. Nosila je crne
rukavice i crne naoale za sunce. Crveni
ru za usne. Nije mogao otrgnuti pogled
s nje.
Deurni ju je poveo do reda
sklopivih stolica ispod baldahina i uz
jamu to su je iskopali u tlu. Dok je
hodala, neznatno je okrenula glavu.
Bosch je vjerovao da gleda u njega, ali
nije bio siguran, jer su joj naoale
skrivale oi, a lice nije nita pokazivalo.
Kad je sjela, poasni nosai lijesa,
Rickard i ostalilanovi Mooreove
jedinice, te nekolicina ostalih koje
Bosch nije poznavao, donijeli su
sivkastosrebrni elini lijes.
- Dakle, stigao si natrag - re e neki
glas iza Boscha. Okrenuo se i vidio kako
mu se prubliava Teresa Corazon.
- Da, maloas.
- Trebao bi se obrijati.
- I jo poneto. Kako ide, Teresa?
- Nikad bolje.
- Drago mi je to uti. to se dogodilo
jutros nakon to smo razgovarali?
- Otprilike ono to si oekivao. Uzeli
smo Mooreove otiske iz kompjutora
Ministarstva pravosua i usporedili ih s
onim to nam je dao Irving. Nisu se
slagali. Dva razliitaovjeka. U onom
srebrnom metku nije Moore.
Bosch kimne glavom. Dakako, sad mu
vie nije trebala njezina potvrda. Imao
je svoju potvrdu. Pomislio je na
Mooreovo tijelo bez lica, na krevetu.
- to e s time uiniti? - upita Bosch.
- Ve sam uinila.
-to?
- Imala sam kratak razgovor sa efovim
zamjenikom Irvingom, prije pogrebne
mise. Voljela bih da si mogao vidjeti
njegovo lice.
- Ali nije zaustavio sprovod.
- Igra na postotke, pretpostavljam. Svi
su izgledi da se Moore, ako zna to je
dobro za njega, vie nikad nee pojaviti.
Stoga se nada dae ga to stajati samo
jedne preporuke za ured medicinskog
istraitelja. Sam se ponudio dae me
preporuiti. Nisam mu ak morala
objanjavati u kakvom se poloaju
nalazi.
- Nadam se dae uivati u poslu,
Teresa. Sad si u utrobi zvijeri.
- Hou, Harry. I hvala ti to si me jutros
nazvao.
- Zna li on kako si dola do svega toga?
Jesi li mu rekla da sam te nazvao?
- Ne. Ali nisam sigurna da sam to uop e trebala
uiniti. Imala je pravo. Irving
e znati da je
Bosch nekako u sreditu svega.
Pogledao je mimo Terese prema Sylviji.
Mirno je sjedila. Stolice s obje njezine
strane bile su prazne. Nitko joj se nee
pribliiti.
- Idem onamo - re e Teresa. - Rekla
sam Dicku Ebartu daemo se ovdje nai.
eli odrediti datum za glasovanje
Povjerenstva.
Bosch kimne glavom. Ebart je bio
okruni povjerenik koji taj posao
obavlja ve dvadeset pet godina, a ima
gotovo sedamdeset. On je njezin
neslubeni sponzor za taj poloaj.
- Harry, ipak i dalje elim da na odnos
ostane strogo profesionalan. Zahvalna
sam ti za ono to si danas za mene
uinio. No elim da budemo u slubenim
odnosima, barem neko vrijeme.
Kimnuo je glavom i gledao kako odlazi
prema skupini ljudi, nesigurno hodajui
u cipelama s visokim potpeticama.
Bosch ju je na trenutak zamislio u
strastvenom zagrljaju s postarijim
povjerenikom naijim se fotografijama u
novinama najvie isticao izrazito
smeurani vrat. Zgadio mu se zamiljeni
prizor, a zgadio se i sam sebi to je to
uope zamislio. Izbacio je sliku iz misli
i gledao kako se Teresa umijeala u
mnotvo, rukujui se i ponaajui se
poput politiara. To e sada morati biti.
Na neki ju je nain alio. Obred se
trebao obaviti za nekoliko minuta, a
ljudi su jo stizali. U mnotvu je opazio
sjajnu glavu efova zamjenika Irvina
Irvinga. Imao je na sebi sveanu odoru,
a kapu je nosio ispod ruke. Stajao je sa
efom policije i jednim od prvih ljudi
gradonaelnika. Gradonaelnik je oito
kasnio, kao i obino. Irving je uto
ugledao Boscha i uputio se prema
njemu.inilo se da se usput divi
planinama. Nije pogledao Boscha sve
dok nije stigao do njega.
- Detektive.
- efe.
- Kad ste stigli?
- Malo prije.
- Mogli bi se obrijati.
- Da, znam.
- Dakle, to nam je
Nain na koji je to rekao bio je gotovo
sjetan, a Bosch nije znao o initi? to
nam jeiniti?
ekuje li
Irving njegov odgovor ili ne.
- Znate, detektive, kad se juer niste
pojavili u mom uredu kako sam vam
naredio, otvorio sam jedan-toka-
osamdeset-jedan o vama.
- Pretpostavio sam daete to uiniti,
efe. Jesam li suspendiran?
- Zasad nita nismo poduzeli. Ja sam
pravedanovjek. Najprije sam elio s
vama razgovarati. Jeste li jutros
razgovarali s vriteljicom dunosti efa
medicinskih
istraitelja?
Bosch mu nije kanio lagati. Mislio je da
sada dri sve dobre karte.
- Da. elio sam da usporedi neke otiske
prstiju.
- to se dogodilo u Meksiku da ste to
poeljeli u
- Nita o emu bih elio razgovarati,
efe. Siguran sam da
initi?
e sve biti u
vijestima.
- Ne govorim o onoj zlosretnoj raciji to
ju je izvela SPD. Govorim o Mooreu,
Bosch. Moram znati treba li poi onamo
i zaustaviti ovaj sprovod.
Bosch je gledao kako plava vena iskae
visoko na Irvingovoj obrijanoj lubanji.
Pulsirala je, a potom nestala.
- Tu vam ne mogu pomoi, efe. Ja ne
odluujem o tome. Imamo drutvo.
Irving se okrene i pogleda prema
okupljenim ljudima. Porunik Harvey
Pounds, takoer u sveanoj odori, hodao
je prema njima, vjerojatno je elio
saznati
koliko sluajeva moe zatvoriti
zahvaljujui Harryjevoj istrazi. No
Irving je podigao
ruku poput prometnog policajca i Pounds
je naglo stao, okrenuo se i udaljio.
- Stvar je u tome, detektive Bosch, da
seini kako emo uskoro pokopati i
veliati meksikoga kralja droge, a
pokvareni policajac je na slobodi. Imate
li pojma
kakva sramota... Prokletstvo! Ne mogu
vjerovati da sam to glasno izgovorio. Ne
mogu
vjerovati da sam to vama rekao.
- Nemate ba previe povjerenja u mene,
zar ne, efe?
- U ovakvim stvarima, ni u koga nemam
povjerenja.
- Pa, ne zabrinjavajte se zbog toga.
- Ne zabrinjavam se oko toga u koga
mogu imati povjerenja, a u koga ne
mogu.
- Mislio sam na pokapanje kralja droge
dok je pokvareni policajac na slobodi.
Ne zabrinjavajte se zbog toga.
Irving ga je prouavao, a oi su mu se
suzile kao da bi mogao virnuti kroz
Boschove oi, u njegove misli.
- Zafrkavate me? Da se ne zabrinjavam?
To je potencijalna sramota za ovaj
grad i ovu policiju s nezamislivim
posljedicama. To bi moglo...
- Gledajte,ovjee, govorim vam da
zaboravite na to. Razumijete?
Pokuavam
vam pomoi.
Irving ga je ponovno dugi trenutak
prouavao. Prebacio je teinu na drugu
nogu. Vena na njegovu tjemenu ponovno
je oivjela. Bosch je znao da mu nee
goditi
ako netko poput Harryja Boschauva
takvu tajnu. S Teresom Corazon moe se
nositi,
jer oboje igraju na istom polju. Ali
Bosch je drukiji. Harry je prilino
uivao u ovom
trenutku, iako mu je ve poela smetati
duga utnja.
- Raspitao sam se kod SPD-a o onoj
blamai ondje dolje. Rekli su da je
taj
ovjek za kojeg vjeruju da je Zorrillo pobjegao. Ne
znaju gdje se nalazi.
To je bio jadni pokuaj kojim je
elio navesti Boscha da se otvori. Nije
uspio.
- Nikad nee znati.
Irving na to nita nije rekao, ali Bosch je
znao da ne treba prekidati njegovu
utnju. Donosio je odreene zakljuke.
Harry ga je prepustio razmiljanju.
Gledao je kako se efovi
masivnieljusni miii pretvaraju u
tvrde grude.
- Bosch, odmah sad elim znati
postoji li tu neki problem. ak i
potencijalni problem. Jer moram znati
hou li u sljedee tri minute poi pred
efa, gradonaelnika i sve one kamere
kako bih zaustavio ovu aradu.
- to SPD sada radi?
- to mogu uiniti? Paze na zrane luke,
u vezi su s lokalnim organima vlasti.
alju naokolo njegovu fotografiju i opis.
Ne mogu mnogo uiniti. Nestao je.
Barem tako oni kau. elim znati je li
nestao zauvijek.
Bosch kimne glavom i re e:
- Nikad nee naiovjeka kojega trae,
efe.
- Uvjerite me, Bosch.
- Ne mogu to uiniti.
- Zato ne?
- Povjerenje vrijedi za obje strane. Kao
i pomanjkanje povjerenja. inilo se da
Irving razmilja o tome, a Boschu se
uinilo da je neznatno
kimnuo glavom. Bosch re e:
-ovjek kojega trae, onaj za kojeg
vjeruju da je Zorrillo, nestao je i nee se
vratiti. To je sve to trebate znati.
Bosch pomisli na tijelo na krevetu u
Castillo de los Ojos. Lice je ve nestalo.
Jo dva tjedna i nestate i meso. Nee
biti otisaka prstiju. Nee biti naina za
identifikaciju, osim lanih dokumenata u
lisnici, tetovaae se jo neko vrijeme
dobro
vidjeti. No ima ih mnogo s takvom
tetovaom, ukljuujui i bjegunca
Zorrilla. Novac je takoer ondje
ostavio. Dodatna mjera opreza, moda
dovoljno da
onoga koji prvi nae tijelo odvrati od
pozivanja policije. Modae samo uzeti
novac i
pobjei.
iem je obrisao svoje otiske
prstiju sa samarice i ostavio je ondje.
Zaklju

Rup
ao je kuu, omotao lanac oko crnih sipki
dvorinih vrata i zatvorio lokot.
Pomno je obrisao svaku povrinu i
krenuo ku i u Los Angeles.
- SPD, jesu li ve razotkrili cijelu
organizaciju? - Bosch upita Irvinga.
- Rade na tome - ree Irving. uo sam
da je krijumarska mrea unitena.
Utvrdili su da se droga pod nazivom
crni led proizvodila na ran u, nosila
kroz tunele do dva oblinja postrojenja,
a zatim prebacivala preko granice.
Poiljka bi skrenula s puta, vjerojatno u
Calexico, gdje bi je izvadili, a drugi bi
teret nastavio put. Oba su postrojenja
zatvorena. Jedno od njih, dravni
kooperant za proizvodnju sterilnih
vonih muha, vjerojatno e podii
mnogo praine.
- EnviroBreed.
- Da. Sutrae dovriti usporeivanje
teretnica to su ih vozai pokazivali na
granici i zapisa o primljenom teretu u
Centru za istrebljivanje ovdje u Los
Angelesu. Kau mi da su ti dokumenti
bili mijenjani ili krivotvoreni. Drugim
rijeima, vie je zapeaenih kutija
prelo granicu no to ih je stiglo u
Centar.
- Unutranja pomo.
- Najvjerojatnije. Inspektor Ministarstva
poljoprivrede na terenu bio je ili glup ili
podmien. Ne znam to je gore.
Irving otrese zamiljenu ne istou s
ramena svoje odore. To nije mogla biti
kosa ili perut jer nije imao ni jedno ni
drugo. Okrenuo se od Boscha i pogledao
prema lijesu i mnotvu policajaca
okupljenih oko njega. Obred e uskoro
poeti. Uspravi ramena i ne okreui se
ree:
- Ne znam to bih mislio, Bosch. Ne
znam imate li me u aci ili ne. Bosch ne
odgovori. Timee se Irving ipak morati
optereivati.
- Samo zapamtite - ree Irving. - Vi
moete izgubiti jednako toliko koliko i
policija. Vie. Policija se uvijek
moe vratiti na svoje, uvijek se moe
oporaviti. To moe dugo potrajati, ali
uvijek se vraa. Isto se ne moe rei za
pojedinca kojeg okalja skandal.
Bosch se nekako alosno nasmijei.
Nikad nita ne preputaj slu aju. Takav
je Irving. Njegova posljednja napomena
je prijetnja. Ako Bosch ikad ono to zna
upotrijebi protiv policije, one takoer
stradati. Irving bi se osobno za to
pobrinuo.
- Bojite li se? - upita Bosch.
-ega bih se bojao, detektive?
- Svega, Mene. Sebe. Da se ovo nee
odrati. Da sam moda pogrijeio.
Svega, ovjee. Zar se ne bojite svega?
- Jedino ega se bojim to su ljudi bez
savjesti. Koji djeluju prije nego to
dobro promisle o svojim postupcima.
Mislim da vi niste takvi.
Bosch samo odmahne glavom.
- Dakle, prijeimo na stvar, detektive.
Moram se ponovno pridruiti efu, a
vidim da je i gradonaelnik stigao. to
zapravo elite, pod uvjetom da ja to
mogu osigurati?
- Nita ne bih uzeo od vas - vrlo tiho
e Bosch. ini se da vi to jednostavno
ne shvaate.
Irving se konano opet okrene prema
njemu.
- Imate pravo, Bosch. Doista vas ne
razumijem. Zato riskirati sve za nita?
Vidite? To iznova budi moju zabrinutost
zbog vas. Vi ne igrate za ekipu. Igrate za
sebe.
Bosch je uporno zurio u Irvinga i nije se
nasmijeio, iako je to elio. Irving mu je
dao lijepi kompliment, iako to efov
zamjenik nikad nee shvatiti.
- Ono to se ondje dolje dogodilo nema
nikakve veze s policijom - ree. - Ako
sam uope neto uinio, to je bilo za
nekoga ili za neto drugo.
Irving je zurio u njega, aeljust mu se
pomicala dok je stezao zube. Ispod
sjajne lubanje nazirao se iskrivljeni
osmijeh. Tada je Bosch prepoznao
slinost s tetovaama na rukama Moorea
i Zorrilla. avolja maska. Gledao je
kako se u Irvingovim oima pojavljuje
sjaj i tada je s razumijevanjem kimnuo
glavom. Pogledao je Sylviju, a zatim
opet Boscha.
- Plemenitovjek, je li? Sve ovo kako bi
se osigurala udoviina mirovina?
Bosch ne odgovori. Pitao se je li to
samo nagaanje ili Irving neto zna. Nije
mogao odrediti.
- Kako znate da ona nije sudjelovala u
tome? - ree Irving.
- Znam.
- Ali kako moete biti sigurni? Kako
moete riskirati?
- Iz istog razloga iz kojeg ste i vi sigurni.
Pismo.
- to je s njim?
Bosch je tijekom puta natrag razmiljao
samo o Mooreu. Imao je na
raspolaganjuetiri sata vonje
otvorenom cestom da sve sloi. Mislio
je da je uspio sve shvatiti.
- Moore je sam napisao pismo - pone. -
Prijavio je samoga sebe, moglo bi se
rei. Imao je plan. Pismo je bilo
poetak. On ga je napisao.
Zastao je kako bi pripalio cigaretu.
Irving nita nije rekao. Samo jeekao
priu.
- Iz razloga za koje pretpostavljam da
vuku korijene iz njegova djetinjstva,
Moore je zajebao stvar. Preao je na
drugu stranu i tek je tada shvatio da
nema povratka. No nije mogao nastaviti,
morao se izvui iz toga. Nekako.
Planirao je da tim pismom pokrene
istragu Unutranje kontrole. U pismu je
naveo tono toliko da Chastain bude
uvjeren kako u tome neega ima, ali ne
dovoljno da neto uspije otkriti. Pismo
e samo posluiti da se baci mrlja na
njegovo ime, stavi ga se pod sumnju.
Dovoljno je dugo radio u policiji da bi
znao kako e se stvari razvijati. Vidio je
nain na koji Unutranja kontrola i ljudi
poput Chastaina djeluju. Pismo je
postavilo scenu i toliko zamutilo vodu
da policija, odnosno vi, nee eljeti
previe kopati po sluaju kad se pojavi
mrtav u motelu. Vi ste kao otvorena
knjiga, efe. Znao je daete djelovati
brzo i efikasno kako biste u prvom redu
zatitili policiju, a tek na drugo mjesto
dolazi pitanje o onome to se doista
dogodilo. Stoga je poslao pismo.
Iskoristio vas je, efe. I mene je
iskoristio.
Irving se okrene prema grobu. Obred je
upravo poinjao. Ponovno pogleda
Boscha.
- Nastavite, detektive. Brzo, molim.
- Sloj po sloj. Sjeate se, rekli ste mi da
je sobu unajmio na mjesec dana. Da ga
mjesec dana nismo pronali, raspadanje
tijela rijeilo bi sve. Ne bi bilo koe za
uzimanje otisaka. Tako bi preostali samo
otisci to ih je ostavio po sobi i njegov
bi plan uspio.
- Ali tijelo je pronaeno nekoliko
tjedana prerano - dometne Irving.
- Da. To nas dovodi do drugog sloja.
Vas. Moore je dugo vremena bio
policajac. Znao je to ete uiniti. Znao
je daete poi u Kadrovski i uzeti
njegov dosje.
- To je veliki rizik, Bosch.
- Ako mene pitate, imao je vie od
pedeset posto izgleda. Uveer na Boi,
kad sam vas vidio s onim fasciklom,
znao sam o emu je rije prije nego to
ste i rekli. Tako je Moore odluio
riskirati i zamijenio je kartice s
otiscima. Kao to sam rekao, nadao se
da do toga uope nee doi. Vi ste bili
drugi sloj.
- A vi? Vi ste bili trei?
- Da, prema onome to sam ja zakljuio.
Iskoristio me kao neku vrstu posljednjeg
izlaza. Za sluaj da samoubojstvo ne
proe, elio je da netko pone istraivati
i pronae razlog za Mooreovo umorstvo.
To sam bio ja. Ja sam to uinio. Ostavio
mi je dosje, a ja sam zagrizao, vjerovao
sam da su ga zbog toga ubili. Sve je to
bilo skretanje s pravog traga.
Jednostavno nije elio da netko pomnije
pogleda tko se zapravo nalazio na podu
u motelskoj kupaonici. Samo je elio
dobiti na vremenu.
- Ali vi ste poli predaleko, Bosch. To
nije imao u planu.
- Zacijelo nije.
Bosch je mislio na svoj susret s
Mooreom u tornju. Jo uvijek nije znao
je li ga Moore oekivao, moda ga jeak
ekao.ekao je Harryja da ga doe
ubiti. Nije vjerovao dae ikad saznati
odgovor na to pitanje. To je posljednja
tajna Calexica Moorea.
- Vremena za to? - upita Irving.
- Molim?
- Upravo ste rekli da je elio dobiti na
vremenu.
- Mislim da je elio imati vremena za
odlazak onamo dolje. elio je zauzeti
Zorrillovo mjesto, a zatim uzeti novac i
pobjei. Ne vjerujem da je zauvijek
elio ostati papa. Samo je elio ponovno
ivjeti u dvorcu.
- to?
- Nita.
Neko su vrijeme utjeli, a tada Bosch
odlui zavriti razgovor.
- Znam da vam je ve poznato mnogo od
ovoga, efe.
- Doista?
- Da, doista. Mislim da ste veinu
shvatili nakon to vam je Chastain rekao
da je Moore sam poslao pismo.
- A kako je detektiv Chastain to znao?
Nita nije kanio dati Boschu. No to je u
redu. Harry je otkrio da mu prianje
pomae razjasniti sve to. Kao kad
ovjek podigne tkaninu da bi vidio ima
li rupa.
- Nakon to je primio pismo, Chastain je
mislio da ga je poslala Mooreova ena.
Otiao je do nje, ali je ona zanijekala.
Zatraio je njezin pisai stroj, jer je
elio provjeriti, a ona mu je pred nosom
zalupila vratima. No najprije je rekla da
uope nema pisaeg stroja. Poto se
pojavljuje tobonje Mooreovo tijelo,
Chastain pone razmiljati o svemu i
uzima pisai stroj iz Mooreova ureda u
postaji. Pretpostavljam da je tipke
usporedio sa slovima. Tada vie nije
bilo teko zakljuiti da je pismo poslao
Moore ili netko iz BANG jedinice.
Pretpostavljam da ih je Chastain sve
ispitao i zakljuio da oni to nisu uinili.
Moore je sam napisao pismo.
Irving nita od toga nije potvrdio, ali
nije ni morao. Bosch je znao. Sve se
uklapalo.
- Moore je imao dobar plan, efe.
Upravljao je nama kao kartama u
pasijansu. Poznavao je svaku kartu u
pilu prije nego to se okrenula.
- Osim jedne - ree Irving. - Vi ste taj.
Nije vjerovao daete ga poi traiti.
Bosch nije odgovorio. Ponovno je
pogledao Sylviju. Ona je neduna. I
bite sigurna. Opazi da je i Irving
pogledao prema njoj.
- Ona jeista - ree Bosch. - Vi to znate.
Ja to znam. Budete li joj stvarali
neprilike, jau ih stvarati vama.
To nije bila prijetnja, ve ponuda.
Nagodba. Irving trenutak razmisli o tome
i kimne glavom. Pristanak.
- Jeste li razgovarali s njim ondje dolje,
Bosch?
Harry je znao da misli na Moorea i znao
je da ne moe odgovoriti.
- to ste u inili ondje dolje?
kog

Nakon
nekoliko trenutaka utnje Irving se
okrene i uspravno poput nacisti asnika
poe do niza stolica rezerviranih za
vane osobe i prve ljude u policiji.
Sjedne
na stolicu tu ju je za njegauvao njegov
pomonik, u redu iza Sylvije Moore.
Vie
nijednom nije pogledao Boscha.
34.
Tijekom cijelog obreda Bosch ju je
promatrao sa svog mjesta kraj hrasta.
Sylvia Moore je rijetko kada dizala
glavu. Nije digla pogled ak ni tijekom
poasne paljbe kadeta ili kad je zrana
jedinica preletjela iznad groblja:
helikopteri sloeni u formaciju kojom se
obiljeava nestaliovjek. Jednom mu se
uinilo da je pogledala u njega, ili
barem u njegovu smjeru, ali nije mogao
biti siguran. Mislio je da se dri stoiki.
Mislio je da je prelijepa.
Kad je obred zavrio i lijes sputen
u jamu, ljudi su se po eli udaljavati.
Ona je ostala sjediti i Bosch je vidio
kako je odbila Irvingovu ponudu daje
otprati do limuzine. efov zamjenik se
udaljio poravnavajui ovratnik svoje
odore. Poto je podruje oko groba
ostalo pusto, Sylvia je ustala, jednom
pogledala u jamu i zaputila se prema
Boschu. Njezine je korake pratila lupa
automobilskih vrata to seula sa svih
strana groblja. Kad mu se pribliila,
skinula je naoale.
- Posluao si moj savjet - ree.
To ga je odmah zbunilo. Pogledao je
svoju odje u, a zatim opet nju. Kakav
savjet?
Vidjela je da je zbunjen i rekla:
- Crni led, sjea se? Mora biti
oprezan. Ovdje si, a to znai da si bio
oprezan.
- Da, bio sam oprezan.
Vidio je da su joj oi vrlo bistre, ainila
se jo jaom nego kad su se zadnji put
sreli. To su oi koje nee zaboraviti
ljubaznost. Ili uvredu.
- Znam da ima mnogo toga to mi nisu
rekli. Modae mi ti jednom ispriati?
Kimnuo je glavom, a ona je odgovorila
na jednak nain. Uslijedio je trenutak
utnje dok su se gledali, a nije bio ni dug
ni kratak. Boschu seinio savrenim.
Vjetar se uskovitlao i prekinuo aroliju.
Malo joj je kose pobjeglo ispod trake, a
ona ju je rukom gurnula natrag.
- Voljela bih to - re
- Kad god eli - ree Bosch. - Moda
e.
e i ti meni poneto ispriati.
- Na primjer?
- Ona fotografija koje nije bilo u okviru.
Znala si koja je, ali mi nisi rekla.
Nasmijeila se kao da je htjela rei kako
je svoju pozornost usmjerio na neto
nepotrebno i nevano.
- To je bila samo fotografija njega i
njegova prijatelja iz barrija. Bilo je i
drugih
fotografija u vreici.
- Bilo je vano, ali nita nisi rekla.
Zagledala se u travu.
- Jednostavno vie nisam eljela
razgovarati ni misliti o tome.
- Ali jesi, zar ne?
a. Ono o emu nita ne
eli znati,ega se ne eli sje

- Dabome. Tako se doga

ati, o emu ne eli razgovarati, vraa se
i progoni te.
Neko vrijeme su utjeli.
- Zna, zar ne? - na koncue Bosch.
- Da ono nisu pokopali mojega mua?
Mislila sam da je tako, da. Znam da u
tome ima mnogo toga o emu mi ljudi ne
govore. Ne ti. Ostali.
Kimnuo je glavom, a utnja je potrajala,
ali nije bila neugodna. Neznatno se
okrenula i pogledala vozaa koji je
stajao kraj limuzine iekao. Vie nitko
nije ostao na groblju.
- Ima neto to e mi, nadam se, rei -
ree Sylvia. - Ili sada ili uskoro. Ako
moe, mislim... Ovaj, je li on... postoji
li mogunost da se vrati?
Bosch se zagleda u nju i polako
odmahne glavom. Traio je reakciju u
njezinim oima. Tuga ili strah,ak i
krivnja. Nije bilo niega. Spustila je
pogled na ruke u rukavicama to ih je
sklopila u krilu.
- Moj voza... - ree, ali ne zavri
misao.
Pokua se ljubazno osmjehnuti, a Bosch
se po stoti put pitao to nije bilo u redu s
Calexicom Mooreom. Koraknula je
naprijed i dotaknula mu rukom obraz.
Bila je topla,ak i kroz svilenu rukavicu,
a Bosch je osjetio miris parfema na
njezinu zapeu. Neto vrlo njeno.
Zapravo nije miris. Nagovjetaj mirisa.
- Mislim da bih trebala poi - ree
Sylvia. Bosch kimne glavom, a ona poe
unatrag.
- Hvala ti - ree.
Bosch ponovno kimne glavom. Nije znao
za to mu zahvaljuje, ali mogao je samo
kimati glavom.
- Hoe li me nazvati? Moda bismo
mogli... ne znam. Ja...
- Nazvatu.
Sad ona kimne glavom i okrene se kako
bi pola prema limuzini. Bosch je
oklijevao, a tada ree:
- Voli li dez? Saksofon?
Zaustavila se i ponovno okrenula k
njemu. U njezinim je oima bilo otrine.
One potrebe za dodirom. Bilo je tako
oito da ga je pogodilo u srce. Pomislio
je da je to moda odraz njegovih
vlastitih osjeaja.
- Pogotovo solo izvedbe - ree Sylvia. -
One koje su samotne i alosne. Volim to.
- Ima... je li sutra uveer prerano?
- Sutra je Stara godina.
- Znam. Mislio sam... moda nije pravi
trenutak. One veeri... to je bilo... ne
znam.
Vratila se do njega, poloila mu ruku na
vrat i privukla njegovo lice svojemu.
Spremno joj je udovoljio. Dugo su se
ljubili, a Bosch je drao oi zatvorene.
Kad ga je pustila, nije pogledao
promatra li ih netko. Bilo mu je
svejedno.
- Koji je pravi trenutak? - upita Sylvia.
Nije znao odgovor.
-ekatu te.
Nasmijeio se. I ona se nasmijeila.
Posljednji se put okrenula i pola prema
automobilu, a njezine su visoke
potpetice lupkale po asfaltu kad je
prela s trave na cestu. Bosch se
naslonio na stablo i gledao kako joj
voza otvara vrata. Potom je pripalio
cigaretu i gledao kako je otmjeno crno
vozilo nosi kroz vrata, dok on ostaje sam
s mrtvima.
Scan i OCR: ibs Ispravka i prelom
:BABAC