Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

naslov izvornika:
VINGAR AV SILVER

Camilla Läckberg

sa švedskoga preveo:
Luka Miličević

v|b|z
ZAGREB, 2020.

2
Knjige.Club Books

Za Karin

3
Knjige.Club Books

PRVI DIO

4
 Knjige.Club Books

Dvojica osuđenih ubojica pobjegla su rano jutros tijekom transporta

u drugi zatvor. Nakon što su se njihovi čuvari zaustavili na odmorištu
na autocesti E4 pokraj Grӓnne, zatvorenici su iskoristili priliku i pobjegli
u šumu.
Na mjesto događaja izašlo je više policijskih patrola, no potraga za
bjeguncima dosad nije polučila rezultate.
Prema riječima glasnogovornice Uprave za zatvorski sustav, Karin
Malm, muškarci ne predstavljaju opasnost za javnost.
Iz novina Aftonbladet, 5. lipnja

5
 Knjige.Club Books

FAYE UKLJUČI Nespresso aparat za kavu. Dok joj je on pripremao espresso,

pogledala je kroz visoki kuhinjski prozor.
Kuća u Raviju bila je njezin raj na zemlji. Samo mjesto nije bilo veliko, tek
dvjestotinjak stalnih stanovnika. Čovjek obiđe cijeli Ravi za otprilike pet minuta,
i to ako malo otegne korak. No nasred malenoga trga nalazio se restorančić s
najboljom pizzom i tjesteninom koje je ikad jela. I svake je večeri bio dupkom
pun. Gdjekad bi u njega znali zalutati i turisti, posebice koncem svibnja, kad ih je
bilo u većem broju. Entuzijastični francuski biciklisti ili američki umirovljenici
koji bi unajmili kamper i ostvarivali svoj san upoznajući Italiju dok bi se njihova
odrasla djeca začuđeno pitala zašto im roditelji inzistiraju na vlastitom životu
umjesto da budu danonoćni servis za čuvanje unučadi.
Ali Šveđana nije bilo.
Faye nije vidjela ni jednog Šveđanina otkako je kupila kuću, što joj je,
uostalom, i bio odlučujući čimbenik pri izboru mjesta za život. U Švedskoj je bila
poznata bogatašica. U Italiji je željela i trebala ostati anonimna.
Lijepa, starinska kuća koju je kupila nije bila u samom naselju, već na
dvadesetak minuta hoda od njega. Ležala je na jednom brežuljku čiji su obronci
bili prekriveni trsovima vinove loze. Faye je obožavala šetati uz i niz njegove
padine, ići po kruh, sir i pršut. Bio je to pravi klišej od života na talijanskom selu
i u njemu je potpuno uživala. Baš kao i njezina majka Ingrid, baš kao i Kerstin i
Julienne. Postale su nerazdvojna četvorka tijekom te dvije godine koje su prošle
otkako je Fayein bivši muž Jack završio u zatvoru.
Kerstin i Ingrid natjecale su se u tome koja će više razmaziti Julienne, a kako
je Kerstin sada sve češće bila odsutna, Ingrid je na sebe bila preuzela zadatak
svakodnevnog slanja fotografija i novosti u vezi s Julienne.
Kada je kava bila gotova, Faye uzme šalicu, prođe kroz dnevnu sobu i ode do
stražnjeg dijela kuće. Pljuskanje i vesela dječja dreka odavali su da se ondje nalazi
bazen i prije nego što bi ga čovjek ugledao. Obožavala je svoju dnevnu sobu.
Potrajalo je dok je dovršila uređenje kuće, ali strpljivost i jedan od najboljih
talijanskih dizajnera interijera doveli su do toga da kuća bude upravo onakva
kakvu je ona htjela. Debeli kameni zidovi zadržavali su toplinu vani pa je i za
najvrućih ljetnih dana u kući bilo ugodno svježe, ali i pomalo mračno. Taj su
problem riješili s pomoću krupnog, svijetlog namještaja i diskretnog osvjetljenja.
Veliki prozori na stražnjem dijelu također su propuštali dosta svjetlosti. Bilo joj
je sjajno kako je dnevna soba gotovo neprimjetno prelazila u terasu.
Bijele zavjese milovale su je dok je izlazila na terasu. Otpila je gutljaj
espressa i stala promatrati svoju majku i kćer, koje ju nisu opazile. Julienne je

6
 Knjige.Club Books

tako narasla. Već joj je bilo šest godina. Kosa joj je bila toliko posvijetlila od
sunca da je bila gotovo bijela. Gotovo je svakoga dana dobivala nove pjegice na
licu; bila je lijepa, zdrava i sretna. Sve što je Faye za nju i željela. Sve što je
omogućio život bez Jacka.
„Mama, mama, vidi kako plivam bez leptirića!“
Faye se nasmiješi i složi zapanjen izraz lica, da kćeri pokaže koliko je bila
oduševljena time. Julienne je plivala dubljim dijelom bazena, uz napor i psećim
pokretima, ali bez naramenica za plivanje, koje su ležale uz rub bazena.
„Bez brige, mama, ide njoj to.“
Faye otpije još jedan gutljaj espressa koji je već bio pri kraju i učini još
nekoliko koraka na terasu. Sad joj je bilo žao što nije napravila cappuccino.
„Uporno ide u taj dublji dio“, reče Fayeina majka, djelujući pomalo zbunjeno.
„Na mamu je.“
„Da, znam, hvala!“
Ingrid se nasmije, a Faye po tko zna koji put u ove dvije godine ostane
zatečena spoznajom koliko je njezina majka lijepa. Usprkos svemu što joj je život
priredio.
Jedine dvije osobe koje su znale da su Ingrid i Julienne žive bile su Faye i
Kerstin. Za ostatak svijeta obje su bile mrtve. Julienne je ubio njezin otac Jack,
zbog čega je sad u Švedskoj gulio doživotnu kaznu. Bio je toliko blizu toga da
zgazi Faye. Ljubav prema njemu od nje je učinila žrtvu. Ali na koncu je on ostao
s Crnim Petrom.
Faye ode do svoje majke i sjedne u fotelju od pletenog pruća do nje. Ingrid je
i dalje gledala Julienne, napeta cijelim tijelom.
„Opet moraš ići?“ upita ona ne skidajući pogleda sa svoje unučice.
„Proboj na američko tržište opasno je blizu, moramo dovršiti sve poslove
povezane s tim. Uspijem li kupiti ovu tvrtku iz Rima, bit će to veliko pojačanje za
Revenge. Vlasnik, Giovanni, voljan je prodati ju, trebam ga samo nagnati da
shvati da je moja cijena najbolja ponuda koju će za nju dobiti. Samo, kao i svi
muškarci, debelo precjenjuje vlastitu vrijednost.“
Njezina je majka zabrinuto gledala čas Faye, čas Julienne.
„Nije mi jasno zašto i dalje toliko radiš. Ostalo ti je tek deset posto Revengea,
a od tih dionica dobivaš toliko da u životu više ne moraš ni prstom maknuti.“
Faye slegne ramenima, ispije espresso i odloži šalicu na okrugli stolić.
„Naravno, dio mene bi radije ostao ovdje, s vama. Ali znaš mene, za tjedan
dana bih umrla od dosade. Mislim, neovisno o tome koliki udio imam, Revenge
je ipak moje čedo. A i dalje sam predsjednica upravnog odbora. Osim toga,
osjećam odgovornost prema svim tim ženama koje su se uključile i investirale u
to i sad imaju dionice Revengea. Riskirale su sa mnom, s tvrtkom, tako da želim

7
 Knjige.Club Books

to nastaviti voditi kako treba. Zapravo sam razmišljala o tome da ponovno kupim
veći udio, ako tko bude voljan prodati. Kako god bilo, njima bi to bio dobar izlaz.“
Ingrid se lagano izdigne kad se Julienne okrenula prema daljem dijelu bazena.
„Da, da, sestrinstvo i to sve“, reče ona. „Ja valjda ne dijelim tvoj pogled na
žensku odanost.“
„Nova su vremena, mama, žene se drže zajedno. Bilo kako bilo, Julienne je u
redu da skočim do Rima, jučer smo razgovarale o tome.“
„Znaš da ja mislim da si izuzetno sposobna? Znaš da se ponosim tobom?“
Faye primi Ingrid za ruku.
„Znam, mama. Čuvaj mi ovu malu vragolanku, pripazi da se ne utopi. A ja se
brzo vraćam.“
Faye ode do ruba bazena, gdje je Julienne pljuskala po površini, izmjenjujući
plivačke pokrete i gutljaje vode.
„Bok, ljubavi, mama sad mora ići.“
„Bo...“
Juliennein pokušaj da joj mahne dok pliva rezultirao je još jednim velikim
gutljajem. Faye je krajičkom oka vidjela kako Ingrid žuri prema bazenu.
Uzela je kovčeg s kotačima koji ju je čekao spakiran u dnevnoj sobi.
Limuzina koja će je odvesti u Rim već je stajala parkirana ispred kuće.
Podigla je kovčeg da kotači ne bi ostavili tragove na uglancanom, tamnom parketu
i pošla prema ulaznim vratima. Prolazeći ispred Kerstinine radne sobe, vidjela je
da je ova zadubljena u nešto na ekranu svog računala, s naočalama, kao i uvijek,
na vrhu nosa.
„Kuc-kuc! Idem ja...“
Kerstin nije pomaknula pogled. Čelo joj je bilo nabrano od mrštenja.
„Je li sve u redu?“
Faye zakorači u sobu i odloži kovčeg.
„Ne znam...“ polako izgovori Kerstin, i dalje ne podižući pogled.
„Sad me već zabrinjavaš. Ima li problema s plasiranjem nove linije? Ili
širenjem u Sjedinjene Države?“
Kerstin odmahne glavom.
„Ne znam još.“
„Trebam li se brinuti?“
Kerstin je otezala s odgovorom.
„Ne... Ne još.“
Iz dvorišta se začula automobilska truba, a Kerstin kimne prema ulaznim
vratima.
„Hajde sad, sredi taj poslić u Rimu pa ćemo razgovarati kad se vratiš.“

8
 Knjige.Club Books

„Ali...“
„Sigurno nije ništa.“
Kerstin joj uputi umirujući osmijeh, ali dok je Faye išla prema teškim,
drvenim vratima, nikako se nije mogla otarasiti osjećaja da je nešto na pomolu,
neka prijetnja. Ali riješit će to ona. Mora. Takva je ona.
Sjela je u limuzinu, mahnula vozaču da krene i otvorila malu bocu šampanjca
koja ju je čekala. Dok je limuzina klizila prema Rimu, zamišljeno je pijuckala
šampanjac.

9
 Knjige.Club Books

FAYE JE proučavala svoje lice u zrcalu dizala. Trojica muškaraca u odijelima

zadivljeno su je gledala. Otvorila je Chanelovu torbicu, napućila usne i laganim
pokretom ruke nanijela sloj Revengeova ruža. Taman nakon što je zataknula
pramen plave kose za uho i zavrnula poklopac s ugraviranim ,,R“, dizalo se
spustilo u predvorje, a muškarci su se razmaknuli i pustili je da prva izađe. Njezini
su koraci odjekivali podom od bijelog mramora, a crvena joj je haljina zalepršala
na dašku večernjeg zraka kad je portir otvorio staklena vrata.
„Taxi, signora?“ upita on.
Ona uz smiješak odmahne glavom, izađe na pločnik i skrene desno, ne
usporavajući tempo. Promet oko nje je stajao. Auti su trubili, vozači su psovali
kroz otvorene prozore.
Uživala je u slobodi, u ulozi usamljene posjetiteljice gradu u kojemu nije
poznavala baš mnogo ljudi i u kojemu nitko od nje ništa nije tražio. Bez
odgovornosti, bez krivnje. Sastanak s Giovannijem, vlasnikom male obiteljske
kozmetičke tvrtke koja će kompletirati Revengeovu postojeću liniju proizvoda,
prošao je fantastično. Čim je Giovanni shvatio da je tehnikama muške dominacije
neće moći uvjeriti da pristane na njegove uvjete, sastanak se okrenuo u njezinu
korist.
Faye je obožavala te igre moći u pregovaranju. Najčešće su se s druge strane
nalazili muškarci, koji bi uvijek počinili istu pogrešku: podcijenili bi njezinu
kompetenciju samo zato što je bila žena. Kad bi se naposljetku osjetili
poraženima, iskristalizirale bi se dvije skupine muškaraca: oni koji bi napustili
sastanak kipeći od bijesa, s još jačom mržnjom prema ženama; i oni kojima su se
sviđali njezini autoritet i stručnost pa bi sa sastanka otišli s izraženom izbočinom
na hlačama i spremnim pozivom na večeru.
Izašla je u toplu večer. Cijeli je grad oko nje vibrirao i znala je da će je odmah
obgrliti svime za čime je žudjela. Otišla je u šetnju bez ikakva osobita cilja. Prilika
će se sama ukazati, samo je trebala oćutjeti puls grada u tijelu.
Uskoro će opet morati staviti svoju masku, odigrati ulogu koju je imala u
svojoj domovini. Ali večeras je mogla biti što je htjela. Hodala je dok nije došla
do jednog lijepog, kamenom obloženog trga. Produžila je i nastavila tumarati
labirintom uličica.
Moraš se izgubiti da bi mogao uskrsnuti, pomislila je.
Iz sjene se pomoli jedan muškarac i šapćući joj ponudi svoju robu. Faye samo
odmahne glavom. Vrata okupana žućkastom svjetlošću ulične lampe lagano se
otvore i dvije osobe, muškarac i žena koji su čekali ispred njih, uđu unutra.

10
 Knjige.Club Books

Faye zastane, ogleda se oko sebe i krene prema vratima koja su se ponovno
bila zatvorila. Do njih maleno zvonce. Iznad nje kamera. Pritisnula je tipku i
čekala signal, ali ništa nije čula. Naposljetku se brava ipak otključala, a vrata su
se otvorila. Kročila je u golemu prostoriju, punu naočitih ljudi i zveketa čaša.
Ispred nje se nalazio stakleni zid, a iza njega veličanstvena terasa.
Osvijetljeni se Kolosej u daljini izdizao nad okolicom poput nasukana broda.
U velikom zrcalu sa zlatnim okvirom vidjela je kako iza nje lijepo odjevene
sjenke bez lica čavrljaju u grupicama. Žene su bile mlade, lijepe i ukusno
našminkane, a na sebi su mahom imale elegantne, kratke haljine. Muškarci su u
pravilu bili nešto stariji, ali su također odlično izgledali, isijavali su onom
smirenošću i samouvjerenošću što obično dolaze s bogatstvom. Djelići razgovora
koji su dopirali do nje bili su na talijanskom. Čaše su se punile, praznile, ponovno
punile.
Malo podalje ljubio se jedan mladi par. Faye ih je opčinjeno promatrala, nije
mogla skinuti pogled s njih. Bili su mladi, negdje oko dvadeset i pet godina. On
je bio visok i zgodan, na onaj talijanski način, s prikladnom trodnevnom
bradicom, izraženim nosom i crnom kosom začešljanom ustranu. Ona je bila
odjevena u snježnobijelu, skupu haljinu pripijenu na bokovima, koja je izvrsno
isticala njezin tanki struk. Tamnosmeđa kosa bila joj je jednostavno raspuštena.
Očito su bili toliko zaljubljeni da nisu mogli maknuti ruke jedno s drugoga.
Njegovi bi se dugi prsti svako malo zavukli među njezine preplanule prepone.
Faye se nasmiješi. Kad se djevojčin pogled sreo s njezinim, ona ga nije izmaknula,
već je nastavila mimo promatrati mladi par. On ustima prinese čašu viskija. I ona
je jednom bila tako zaljubljena. Ali ta ju je ljubav zagušila, pretvorila ju u
bezvoljnu masu u zlatnom kavezu.
Iz razmišljanja je prene mlada djevojka koja joj je iznenada prišla.
„Biste li možda popili piće sa mnom i mojim zaručnikom?“ upita ona na
engleskom.
„Pa, čini mi se da vam ne treba društvo“, razdragano će Faye.
„Vaše želimo. Zaista ste prelijepi.“
Ona se zvala Francesca, rođena je u Porto Alegreu, na jugoistočnoj obali
Brazila, radila je kao model i slikala je. On se zvao Matteo, njegova je obitelj
posjedovala hotelijersko-restoranski imperij, i on je slikao, ali ne toliko dobro kao
Francesca, kako joj je rekao uz sramežljiv osmijeh. Bili su prijateljski i umjetnički
nastrojeni i nasmijavali su je. Njihova životna strast i bezbrižnost prelijevali su se
na nju. Faye je s njima popila još dva pića. Bila je zaslijepljena njihovom
ljepotom, mladošću i ljubavlju, a da pritom nije bila nimalo zavidna. Nije joj
nedostajalo imati muža. Željela je voditi svoj život ne vodeći brigu o drugima. Ali
bilo joj je divno gledati ih zajedno.
Nakon sat vremena Matteo se ispričao i udaljio u smjeru WC-a.
„Mi uskoro idemo“, reče Francesca.

11
 Knjige.Club Books

,,I ja ću, sutra ujutro putujem kući.“

„Hoćeš do nas? Večer ne mora još završiti.“
Faye razmisli o ponudi ne izmičući pogled. Izgubljeni san može nadoknaditi
putem kući. Nije htjela da večer završi, ne još. Htjela je još biti s njima.

Taksi je stao ispred visoke, divne zgrade. Matteo je platio i izašli su, a vrata zgrade
otvorio im je uniformirani portir. Stan se nalazio na najvišem katu i imao je velike
panoramske prozore i balkon koji su gledali na lijepi park. Na zidovima su visjele
crno-bijele fotografije, a kad ih je Faye pobliže promotrila, zamijetila je da se na
više njih nalazi Francesca. Iz zvučnika se čula nekakva talijanska pop-glazba.
Matteo je iza nje miješao pića iz boca s kolica dok joj je Francesca pričala priču
zbog koje se Faye smijala kako se već dugo nije smijala.
Faye sjedne na golemi kauč krem boje, do Francesce. Matteo im pruži pića i
sjedne s druge strane Faye. U glavi joj se već lagano vrtjelo od pića, žamor s ulice
ispod njih umirivao ju je dok ju je istodobno ispunjao osjećaj napetog iščekivanja
i uzbuđenja.
Francesca odloži piće na stolić, nagne se naprijed i poljubi Faye, prelazeći
mekim prstima po tankoj naramenici njezine crvene haljine. Tijelom joj se odmah
proširio val topline. Matteo okrene njezinu glavu prema sebi, usne se približe, ali
ih u zadnji čas izmakne, spusti ih na vrat i stane ga lagano grickati pa je tek potom
poljubi. Francescin ju je dlan nježno milovao po preponama, polako se zavlačeći
prema gore, u zadnjem trenutku stane i zaigrano se pojavi na donjem dijelu leđa.
Sve je bilo kao u snu.
Najprije su razodjenuli nju, a zatim i sebe.
„Želim prvo vidjeti vas dvoje“, prošapće Faye. „Zajedno.“
U mislima joj se pojavilo Jackovo lice, prisjetila se svih onih puta što je
govorio o tome da pozovu još jednu ženu. Faye se nije usuđivala. Ne zato što joj
ta misao nije bila intrigantna već zato što je uvijek bilo tako očito da bi to bilo
isključivo radi njega. S Francescom i Matteom bilo je drukčije. Faye je bila ondje
za njih oboje. Ne zato što su dodijali jedno drugome već zato što su njihova ljubav
i međusobna privlačnost bile toliko snažne da su se prelijevale i bile dostatne za
još jednu osobu. Uživala je u cijeloj toj situaciji.
Faye je zastenjala kad ju je Matteo prevalio preko Francesce i straga prodro u
nju. Gledala je u Brazilkine uspaljene oči dok ju je njezin zaručnik nabijao.
Francescina su usta bila napola otvorena, pogled joj je bio prodoran, intenzivan.
„Volim te gledati kako ju jebeš, ljubavi“, prošapće ona Matteu.
Faye je bila samo instrument jačanja njihova zajedništva. Ali nije se osjećala
isključeno, bila je dio toga.
Kad je bila blizu vrhunca, Matteo je izašao iz nje. Njihova su se gola, znojna
tijela ispreplitala na dubokom kauču. Faye u životu nije doživjela nešto intimnije
od sjedinjavanja s to dvoje lijepih, zaljubljenih ljudi. Zadrhtala je kad ju je
12
 Knjige.Club Books

Francesca primaknula bliže sebi. Ne skidajući pogleda jedna s druge, postavile su

se na rub kauča i izvile leđa. Matteo je stao iza njih i prodro najprije u Francescu,
pa u Faye, nastavivši potom prebacivati kurac iz jedne u drugu. Napokon je svršila
uz glasan vrisak. Ni Matteo se više nije mogao suzdržavati, disanje mu je postalo
teže.
,,U nju“, zastenje Francesca.
Faye osjeti kako postaje sve tvrđi dok nije eksplodirao u nju.
Nakon toga su svi troje, sljubljeni, legli u veliki krevet u spavaćoj sobi.
Zadihani, dijelili su cigaretu ukrug. Faye namjesti alarm na mobitelu kako ne bi
prespavala polazak i pokuša zaspati. Pola sata kasnije odustala je. Pažljivo se
iskobeljala iz kreveta, ne probudivši par. Malo su se promeškoljili u snu, položili
ruku jedno na drugo i stisnuli se bliže, na toplom mjestu na kojem je bila ležala
Faye.
Onako naga, nalila si je čašu šampanjca iz otvorene boce, uzela i čašu i bocu
te izašla na balkon. Zavalila se u stolcu i stavila noge na ogradu. Grad je bio pun
zvukova i svjetlosti, a topli joj je ljetni lahor gladio golo tijelo, škakljao je i
draškao. No ono što je trebao biti savršen trenutak pokvarila je pomisao na
Kerstinin izraz lica dok je gledala u monitor u radnoj sobi neposredno prije nego
što je Faye jučer otputovala. Nije bilo mnogo toga što je moglo uznemiriti Kerstin.
Bila je poput stijene o koju su se druge stijene osipale u pijesak. Nešto nije bilo u
redu.
Faye je zamišljeno pijuckala šampanjac dok su joj se misli kovitlale glavom.
Zaista je mnogo toga moglo poći po zlu s tako velikom tvrtkom kao što je bio
Revenge i golemim ulaganjima koja su poduzimali. Mnogo novca, velike
investicije, velika dobit, ali i veliki rizici. Ništa nije bilo sigurno. Ništa nije bilo
nedodirljivo. Faye je to najbolje znala.
Osvrnula se i pogledala par koji je ležao u krevetu. Osmjehnula im se. Nije
sad htjela misliti na Kerstinino zabrinuto lice, nije htjela misliti na sve što je čeka.
Htjela je nešto drugo.

13
 Knjige.Club Books

„MAMA!“
Julienne se zaletjela prema Faye i zagrlila ju, pritom je smočivši.
„Ne trči po kamenim pločama!“ dovikne iza skupine kauča od trske.
„Joj, sad si mokra, mama“, zabrinuto će Julienne kad su se razdvojile vidjevši
mrlju koju je ostavila na Fayeinoj bluzi.
„Nema veze, ljubavi, osušit će se. Pa zar ti nisi izlazila iz bazena otkako sam
otišla?“
„Nisam“, zahihoće se Julienne. „Spavala sam u bazenu i jela sam u bazenu.“
„Ma zamisli! Ja sam mislila da imam jednu malu djevojčicu, a ispada da imam
sirenu!“
„Da! Kao Ariela!“
„Baš kao Ariela.“
Faye pogladi kćer po mokroj kosi koja je bila poprimila mrvicu zelenkastog
odsjaja.
„Idem se gore raspakirati, eto me odmah natrag“, dovikne ona Ingrid, koja
samo kimne i vrati se svojoj knjizi. Očito se bila počela više uzdati u Julienneine
plivačke vještine.
Faye se popne stubama na kat i odnese kovčeg u spavaću sobu. Brzinski je sa
sebe skinula vlažnu bluzu i ostatak odjeće u kojoj je putovala i presvukla se u
mekano, pamučno kućno izdanje. Kovčeg je spremila u svoju golemu garderobu.
Kasnije će ga raspakirati njezina kućna pomoćnica Paola.
Krevet joj je izgledao tako privlačno pa je legla na pokrivač s prstima
isprepletenima pod potiljkom i dopustila si da se malo opusti. Nasmiješila se na
pomisao na ono što se dogodilo u krevetu u Rimu. Zijevnula je, uvidjevši koliko
je zapravo umorna - protekle noći doslovno nije oka sklopila. Zato je prespavala
cijeli put natrag. Nije htjela riskirati da sad zaspi, ali je tijekom godina svladala
umjetnost potpunog mirovanja od nekoliko minuta, da bi nakon toga ustala puna
energije. Smisao je bio u susprezanju impulsa za sklapanjem očiju, tako da je
gledala oko sebe i puštala da joj oči miruju na detaljima i cjelini.
Spavaća soba bila je njezina oaza. I ona je bila u svijetlim tonovima, u
kombinaciji bijele i svijetloplave. Lijepo, elegantno pokućstvo, ništa što bi
prostoru davalo težinu. Ništa slično onom golemom radnom stolu koji je onomad
poklonila Jacku, a nekoć je pripadao Ingmaru Bergmanu. Jack je obožavao takve
stvari. Velike geste. Nešto čime se može razmetati i hvalisati. Mogućnost da
provede goste kroz kuću i onako im ovlaš spomene da je upravo taj radni stol
pripadao tom velikom redatelju.
14
 Knjige.Club Books

Faye je zadovoljno promatrala svoj lijepi, bijeli radni stol. Nikad nije pripadao
nekom častohlepnom, egoističnom starkelji koji je varao i iskorištavao žene iz
svog života. Pripadao je samo njoj. Bez ikakva bremena prošlosti. Baš kakva je
bila i Faye. Ona se bila riješila vlastite prošlosti. Preobrazila se.
Uspravila se u sjedeći položaj i prebacila noge preko ruba kreveta. Ponovno
joj se javio nemir zbog onoga što je rekla Kerstin. Sad to više nije mogla
potiskivati. Kerstinina je radna soba maloprije bila prazna pa je pretpostavljala da
je u svojoj sobi. Kerstin je običavala malo otpočinuti popodne, ali Faye je uvijek
pokušavala izbjegavati misli o tome kako Kerstin više nije mlada, da je već bila
prekoračila sedamdeset. Od same pomisli na to da neće vječno biti uz nju, Faye
bi ostajala bez daha. Otkako je izgubila Chris, bilo joj je sasvim jasno da ništa
ne smije uzimati zdravo za gotovo. Unatoč tome što je smrt već dugo bila sastavni
dio njezina života.
Pokucala je na vrata Kerstinine sobe.
„Jesi budna?“
„Ne spavam.“
Kerstin se, tek probuđena, uspravila u krevetu kad je Faye ušla. Posegnula je
za naočalama na noćnom ormariću dok joj je pogled bio zamagljen od sna.
„Jesi dobro spavala?“
„Nisam spavala“, odgovori Kerstin, ustane i navuče hlače. „Samo sam malo
ubila oko.“
Faye se malo nabrao nos zbog intenzivnih mirisa u Kerstininoj velikoj
spavaćoj sobi. Nakon što je na jednom putovanju upoznala Bengta, koji je bio
stacioniran u Švedskom veleposlanstvu u Mumbaiju, počela je sve više vremena
provoditi u Indiji. Angažirala se u radu jednog tamošnjeg sirotišta i svaki put je
putovala s golemim količinama potrepština za djecu. Samo što se onda kući
vraćala s golemim količinama indijskih ukrasa za kuću. Gdjekad bi pokušala
prošvercati kakav pokrivač ili jastučić sa zlatnim resicama na sofu u prizemlju,
ali Paoli je strogo naređeno da sve takve stvari odmah vrati u Ms Karins room.
Vrlo su brzo odustale od pokušaja da temperamentnu Talijanku nauče izgovarati
ime Kerstin1 pa su došle do kompromisa s jednostavnijim ,,Karin“.
„Nedostaje li ti Bengt?“
Kerstin frkne i navuče papuče koje su bile uredno složene ispod kreveta.
„U mojoj dobi više nitko nikome ne nedostaje. To ti je... Malo je drukčije kad
ostariš.“
„Ma, trkeljaš“, uz smiješak će Faye. „Paola te malo ogovarala, kaže: ‘Ms
Karin has much nicer underwear now'.“
„Joj, Faye!“

1
Ime Kerstin na švedskome se otprilike čita „Šestin“, nap. prev.

15
 Knjige.Club Books

Kerstin pocrveni do vrata, a Faye se nije mogla othrvati nagonu da je zagrli.

„Baš mi je drago zbog tebe, Kerstin. Samo se nadam da te ne kani cijelo
vrijeme uzurpirati, i mi te ovdje trebamo.“
„Ništa se ti ne brini, nakon nekoga vremena dolje, i on mi dojadi.“
Kerstinin se smiješak ipak nije razvukao do ušiju.
„Dođi, idemo u ured. Moram ti nešto pokazati.“
Šutke su sišle niza stube. Faye je osjećala kako je svakim korakom hvata sve
veća tjeskoba. Nešto nije bilo u redu.
Kerstin sjedne za svoj radni stol i upali računalo, koje stane zujati, a Faye u
jednu od dvije velike fotelje u Chippendaleovu stilu ispred stola. Iako je i za
Kerstininu sobu vrijedila zabrana sarija, Faye ju je uredila po Kerstininu gustu.
Osim novootkrivene ljubavi prema svemu indijskome, Kerstin je imala još jednu
veliku ljubav u životu: Winstona Churchilla. Stoga se Faye potrudila da njezin
ured bude u engleskom klasicističkom stilu s notom modernoga. A piece de
résistance bila je gigantska, uokvirena fotografija Winstona Churchilla koja je
dominirala zidom iznad radnog stola.
Kerstin zakrene monitor prema Faye, koja se nagne naprijed, nastojeći
pohvatati sve brojke koje su treperile na zaslonu. Razumjela se u svijet brojki u
biznisu, ali Kerstin se pokazala pravom stručnjakinjom. Winston ih je cijelo
vrijeme promatrao strogim pogledom, ali Faye je izbjegavala pogledati sliku.
Trenutačno joj nije trebao prijekorni pogled nekog muškarca.
„Kako ti imaš gomilu posla sa širenjem u Ameriku i plasiranjem novih
proizvoda, ja kontroliram dionice Revengea. Prije nego što si otišla u Rim,
prodana su dva paketa. Sad su prodana još tri.“
„Isti kupac?“
Kerstin odmahne glavom.
„Nije, ali nekako mi se sve čini previše usklađeno.“
„Misliš li da netko pokušava preuzeti Revenge?“
„Možda“, reče Kerstin i pogleda je iznad svojih naočala za rad na računalu.
„Bojim se da bi to moglo biti posrijedi.“
Faye se zavali u fotelji. Tijelo joj je bilo napeto, svakom joj je venom strujao
adrenalin. Prisilila se ostati smirena dok su joj misli zujale glavom, još je bilo
prerano za spekulacije. Sada su joj najviše trebale činjenice.
„Tko sve prodaje?“
„Sastavila sam ti popis.“
Kerstin joj pruži arak papira. Dobro je poznavala Faye. Ključne podatke u
vezi s poslovanjem uvijek je htjela imati napismeno, a ne ih samo iščitavati s
ekrana. Sumama će već nadoknaditi na drugi način.
„Ne razumijem... Zašto prodaju...“

16
 Knjige.Club Books

„Nemamo sad vremena za sentimentalnost. Najprije moramo procijeniti

situaciju, ti se sad moraš usredotočiti na to dok ja kopam dalje. Kasnije se možemo
ljutiti. Ali ne sad. Ne smijemo sada rasipati energiju.“
Faye lagano kimne. Znala je da je Kerstin u pravu, ali svejedno joj je bilo
teško ne razmišljati o tome koje to žene, kojima je vjerovala, sada prodaju svoje
udjele. I to iza njezinih leđa.
„Želim da ih sve zajedno prođemo. Paket po paket.“
Kerstin kimne glavom.
„Počnimo onda.“
Faye je pogleda i potom usmjeri pogled na papir. Neka joj se nelagoda
zavukla u želudac. Ovo nije bila predvidjela. I to ju je brinulo više od bilo čega
drugoga.

17
 Knjige.Club Books

U KUĆI je vladala tišina. Svi su spavali. Osim Faye. Ona je sjedila uz popis, stalno
ga iznova prolazeći. Pokušavajući sabrati misli.
Brojke su joj plesale pred očima. Bila je umorna i rezignirana, a potonji je
osjećaj prezirala i dugo ga već nije bila iskusila. Još od Jacka. Ušuljale su joj se
zabranjene misli. Što ako je bilo prekasno? Što ako više nije mogla spasiti
Revenge? Što ako se u ove dvije godine toliko bila opustila da se neprijatelj uspio
neprimjetno uvući? To si nikad ne bi mogla oprostiti. Slabost je nešto što je
ostavila iza sebe. S Jackom. On je sad bio nositelj njezine slabosti, nosio ju je
pripijenu uza se, baš kao i onu ružnu zatvorsku odjeću.
Faye odloži arak. Pekla ju je pomisao na izdaju. Imena na popisu suvlasnica
koje su svoje dionice prodale bila su joj i više nego dobro poznata. Pred očima su
joj se redala lica žena kojima je predstavljala ideju o Revengeu. Žena koje je
uvjerila u svoj cilj i koje su odlučile vjerovati u Revenge, vjerovati u nju. Zašto ni
jedna ništa nije rekla? Zar im priča o sestrinstvu nije ništa značila, ako već nije
Faye?
Protrljala je oči koje su je svrbjele od umora i opsovala kad joj je maskara
koja se osušila upala u oči. Bjesomučno trepćući, požuri u kupaonicu skinuti
šminku. Ionako je bila preumorna da večeras išta više napravi, a i stalno se
prisjećala sinoćnje avanture. Uvidjela je da još jedna besana noć neće koristiti
nikome, ni njoj ni Revengeu.
Baš kad je odgrnula pokrivač s namjerom da se zavuče pod plahtu od
egipatskog pamuka, zaustavila se usred pokreta. Pogledala je prema vratima,
osjećajući čežnju cijelim tijelom. Na prstima se iskrala u hodnik. Vrata
Julienneine sobe bila su odškrinuta, nije htjela spavati s posve zatvorenim vratima.
Faye polako otvori vrata i ušulja se u sobu. Maleno noćno svjetlo u obliku psa
isijavalo je blagu svjetlost u sobu. Taman dovoljno da otjera sva čudovišta.
Njezina je kći spavala na boku, leđima okrenuta Faye. Duga, plava kosa ležala joj
je razasuta po jastuku. Polako se došuljala do Julienne. Pomaknula joj je kosu s
jastuka i pažljivo legla pokraj nje. Ona se tiho oglasila i lagano promeškoljila u
snu, ali nije se probudila, čak ni kad ju je Faye obgrlila rukom. Milimetar po
milimetar primicala se sve bliže kćeri dok joj naposljetku nos nije ostao zarinut u
njezinu kosu, što je mirisala na lavandu i klor.
Faye sklopi oči. Osjetila je kako napetost polako popušta i ustupa mjesto snu.
Ležeći tako s kćeri u zagrljaju, znala je da mora učiniti sve da spasi Revenge. Ne
radi sebe već radi Julienne.

18
 Knjige.Club Books

Fjӓllbacka - prije

IAKO MI je bilo tek dvanaest godina, imala sam osjećaj da već znam sve o životu.
Život u Fjӓllbacki bio je predvidljiv. Uvijek iste izmjene deset mjeseci totalnog
mira i tišine te dva mjeseca ljetnog kaosa. Svatko je znao svakoga, ljeti su dolazili
uvijek isti turisti, godinu za godinom. Ni doma se nikad ništa nije mijenjalo. Kao
da smo stalno trčali u golemom kolu za hrčke, bez mogućnosti da se pomaknemo
s mjesta. Bez ikakvih promjena.
Tako da sam, čim smo sjeli za večeru, odmah znala da će to biti jedna od onih
večeri. Još kad sam došla iz škole, osjetila sam smrad alkohola koji se širio od
tate.
Našu sam kuću i voljela i mrzila. Bila je to mamina kuća iz djetinjstva. Bila
ju je naslijedila od mojih djeda i bake, a sve što sam u toj kući voljela bilo je
vezano za nju. Mama ju je uredila kako je najbolje mogla. Bila je slatka i udobna,
imala je sve odlike sretnog i ugodnog doma. Otrcan drveni stol, kojim su se
koristili još djed i baka. Bijele, lanene zavjese, koje je mama sama sašila jer je
bila vrlo vješta s iglom i koncem. Uramljeni goblen koji je baka dobila kao
vjenčani dar od prabake. Strme, krive stube s konopcem umjesto ograde i
tragovima koraka nekoliko naraštaja. Malene sobe s bijelim prozorima s
prečkama. Sve sam to voljela.
Ono što sam mrzila, bili su tatini tragovi. Zarezotine od noža na kuhinjskom
elementu. Tragovi na drvenim vratima dnevne sobe koja je tata jednom u pijanoj
navali bijesa nabio nogom. Blago zakrivljena karniša koju je tata jednom bio
iščupao i izvinuo je udarcima o maminu glavu dok Sebastian naposljetku nije
smogao hrabrosti i odvojio ga od nje.
Voljela sam otvorenu peć u dnevnoj sobi. No portreti na polici iznad nje bili
su čista lakrdija. Obiteljske slike koje je mama ondje izvjesila, kao san o nekom
životu koji nije postojao. Nasmijana lica; njezino, tatino, moje i mog starijeg brata
Sebastiana. Htjela sam ih pobacati sa zida, ali istodobno nisam htjela rastužiti
mamu. Ona je radi nas nastojala održati san na životu. Jednom je ondje objesila i
fotografiju svog brata, ali kad je tata vidio sliku ujaka Egila, pobjesnio je. Dok
je mama ležala u bolnici, tata se pobrinuo da slika nestane.
Bolio me trbuh dok sam čekala da sve eksplodira. Kao i uvijek.
Tata je od mog dolaska iz škole proveo sate zavaljen u svoju ulegnutu fotelju,
pred televizorom koji nije bio ni upaljen, dok je razina votke u njegovoj boci
Explorem sve više opadala. I mama je znala što slijedi. Vidjela sam to po njezinim
19
 Knjige.Club Books

nemirnim, drhtavim pokretima. Posebno se bila potrudila oko večere, pripremila

je sve što je tata najviše jeo. Carsko meso s grahom, prženi luk i krumpir. Pitu od
jabuke s tučenim vrhnjem.
Nitko od nas nije volio carsko meso i grah, ali znali smo da svejedno moramo
jesti. A znali smo i da ništa neće pomoći. Kritična točka već je bila prijeđena, kao
kad klackalica prođe onu točku nakon koje može ići samo u jednom smjeru. Dolje.
Nitko ništa nije rekao. U tišini smo postavili stol, stavili smo fine tanjure i
ubruse koje sam složila u oblik lepeze. Tatu nikad nije bilo briga za takve stvari,
ali mi smo mami uvijek puštali da misli kako bi to moglo pomoći. Da bi mogao
shvatiti kako smo se potrudili, i kako je mama dobro jelo pripremila, da bi to
moglo nekako doprijeti do nečega u njegovoj nutrini, pa da nas samo pusti.
Jednostavno, samo da nas pusti. Da se klackalica vrati u izvorni položaj. Ali u
njemu nije bilo ničega do čega bi se moglo doprijeti, što bi se moglo dirnuti. U
njemu je bila samo praznina. Pustoš.
„Gosta, večera je gotova.“
Mamin je glas bio lagano drhtav, iako se trudila zvučati vedro. Pažljivo si je
pogladila kosu. Bila se uredila. Napravila je frizuru, obukla bluzu i lijepe hlače.
Uskoro srno svi bili na svojim mjestima. Mama je na tatin tanjur nagrabila
točno onoliko carskog mesa koliko je znala da će htjeti. U savršenom omjeru s
grahom, krumpirima i prženim lukom. Tata je gledao tanjur. Dugo, predugo. Svi
troje znali smo što to znači. Ja, mama, Sebastian.
Sjedili smo, smrznuti u pokretu, smrznuti u zatvoru u kojemu smo Sebastian
i ja živjeli od rođenja. Mama otkako je upoznala tatu. Sjedili smo, smrznuti, dok
je tata zurio u svoj tanjur. A onda je polako, kao u usporenoj snimci, zagrabio
punu šaku hrane. Carsko meso, grah, luk i krumpire. U svoju veliku šaku uspio je
natrpati svega iz tanjura. Drugom je rukom grubo zgrabio mamu za kosu, oko koje
se toliko trudila. Potom joj je natrljao hranu na lice. Polako, podrobno ju je
razmazao po cijelom njezinu licu.
Mama nije učinila ništa. Znala je da ništa ne može učiniti. Ali Sebastian i ja
znali smo da joj te večeri to neće pomoći. Njegov je pogled bio suviše hladan.
Boca je bila prazna. Stisak kojim ju je držao za kosu bio je suviše čvrst. Nismo se
usuđivali pogledati je. Ni jedno drugo.
Tata je polako ustao. Povukao je mamu sa stolca. Vidjela sam ostatke carskog
mesa i graha na njezinu licu. Iz peći se širio miris šećera i cimeta s pite od jabuka,
koju je tata obožavao. U glavi sam prošla sve stvari koje je tata u tom trenutku
mogao učiniti. Sve dijelove tijela na koje se mogao odlučiti okomiti. Možda će
opet odabrati dobro poznato područje. Ruke su joj bile lomljene na pet mjesta.
Noge na dva. Rebra su joj bila slomljena triput. Nos jedanput.
Tata se te večeri očito osjećao kreativno. Svom snagom svoje mišićave ruke
zabio je mamino ljepljivo lice u stol. Zubima o rub stola. Čuli smo zvuk njihova

20
 Knjige.Club Books

loma. Jedan komadić zuba poletio mi je ravno u oko, ali trepavice su ga blokirale
pa je završio u mom tanjuru. Usred graha.
Sebastian se stresao, ali i dalje nije dizao pogled.
,,Jedite!“ dreknuo je tata.
Jeli smo. Vilicom sam iščeprkala komadić mamina zuba.

21
 Knjige.Club Books

„KAVA?“
„Ne, hvala. Ali može još malo pjenušca i crnog vina.“
„Meni može kava, hvala.“
Kerstin prihvati papirnatu šalicu kave što joj je pružila stjuardesa, koja je
potom otišla po ono što je naručila Faye.
„Što misliš, tko bi mogao biti iza toga?“ zabrinuto će Faye.
„Nemoguće je to pogoditi. A nagađanje prije nego što doznamo išta više,
samo je prosipanje energije.“
„Nije mi jasno kako sam mogla biti tako naivna. Nije mi bilo ni na kraj pameti
da bi ostale suvlasnice mogle prodavati svoje dionice a da se prije toga ne
konzultiraju sa mnom.“
Kerstin digne obrvu.
„Upozorila sam te da je rizično prodati tako velik udio u tvrtki.“
„Da, znam“, frustrirano reče Faye i osvrne se da vidi donosi li stjuardesa
njezine boce. „To mi se tada činilo kao najbolje moguće rješenje. Usred svega
onoga s Jackom i Julienne, sudskim procesom, medijima. I Chrisinom smrću.
Osigurala sam kapital i vjerovala sam da ću, kao predsjednica upravnog odbora,
moći održati kontrolu.“
,,U biznisu nema mjesta za Vjerovala sam’“, reče Kerstin.
„Znam da obožavaš govoriti: ‘Rekla sam ti’, ali možeš li malo prestati s time?
Razgovarajmo radije o nečemu drugomu. Nepotrebno ću se uzrujati, a u avionu
sam, ionako sada ne mogu ništa napraviti niti ću išta više saznati prije sutrašnjih
sastanaka. Dovoljno je što sam cijeli vikend mozgala o tome.“
Stjuardesa se vratila s malim bocama pjenušca i crnog vina. Faye uzme dvije
prazne boce sa sklopivog stolića ispred sebe i pruži joj ih u zamjenu. Najprije je
otvorila pjenušac, a hladnu bocu vina, upravo izvađenu iz hladnjaka, stavila je u
krilo da se ugrije.
„Zato trebaš nešto i popiti“, suhoparno dobaci Kerstin i otpije gutljaj kave dok
je Faye nalijevala pjenušac u čašu.
„Kao što sam rekla, sastanci su nam tek sutra, tako da komotno mogu malo
utopiti tugu u alkoholu. Uostalom, nisi li ti ta koja bi trebala piti? Ti imaš strah od
letenja.“
„Hvala što si me podsjetila, upravo sam bila prestala misliti na to. Ali ako
moram umrijeti, umrijet ću trijezna.“

22
 Knjige.Club Books

„To mi je potpuno nelogično. I nepotrebno. Kad ja budem morala umrijeti,

želim umrijeti pijana. Po mogućnosti s onim pilotom među nogama...“
Faye digne obrvu i pokaže glavom prema jednome od pilota, koji je upravo
bio izašao iz kokpita izmijeniti nekoliko riječi sa stjuardesom. Bio je, kako joj se
činilo, u tridesetim godinama, imao je crnu kosu, šarmantan osmijeh i guzu koja
je upućivala na brojne sate provedene u teretani.
„Znaš, mislim da je bolje da pustiš pilota da se usredotoči na letenje umjesto
na potencijalne snošaje u WC-u.“
Kerstin je djelovala nervozno i Faye se nasmije.
„Smiri se, Kerstin, upravo je zato Bog izmislio autopilot...“
„Da bi se pilot mogao seksati s putnicama? Sumnjam.“
Faye ispije posljednji gutljaj pjenušca, otvori crno vino i nalije ga u istu čašu.
Obožavala je Kerstin, ali često su se javljali takvi podsjetnici da ipak
pripadaju različitim generacijama. Chris bi odmah točno shvatila što je Faye
mislila i nasmijala se s njome, možda bi je i izazvala da riječi o pilotu provede u
djelo. Otkako su se sprijateljile za vrijeme studija, Chris je uvijek bila uz Faye.
Usmjeravala ju je, štitila, bila joj najveća potpora - i najiskrenija kritičarka. Uvijek
je nosila narukvicu Fuck Cancer, u sjećanje na Chris i ono što je izgubila.
Kerstin potapša Faye po ruci. Kao i obično, primijetila je da su joj misli
odvrludale na Chris.
Faye se nakašlje.
„Stanovi koje smo gledale za najam, bit će dostupni tek za nekoliko dana“,
teče ona. „Dotad ćemo odsjedati u Grand Hotelu.“
„Ondje nam zasigurno ničega neće nedostajati“, suho će Kerstin.
Faye se nasmiješi. Zaista neće.
„Katkad se znam prisjetiti onog prvog razdoblja nakon razvoda“, reče ona.
„Kad sam živjela kod tebe. Kako smo nakon večere znale sjesti i razrađivati
planove za Revenge.“
„Bila si fantastično inspirativna žena“, reče Kerstin i ponovno joj potapša
ruku. ,,I dalje jesi.“
Faye je morala trepnuti da odagna suze. Ponovno se okrenula prema kokpitu;
pilot je još jedanput izašao nakratko porazgovarati sa stjuardesom. Faye podigne
čašu u znak zdravice, a kao odgovor dobije lagani smiješak.
Pilot nedugo potom preko zvučnika naloži pripremu kabine za slijetanje.
Osoblje je pokupilo smeće i provjerilo jesu li stolići sklopljeni i jesu li svi putnici
vezani.
Kerstin je toliko čvrsto stisnula naslone za ruke da su joj članci na prstima
pobijeljeli. Faye je primi za ruku bližu sebi i nježno je pogladi.
„Najviše nesreća događa se pri slijetanju i polijetanju“, zadahtano će Kerstin.

23
 Knjige.Club Books

Koju minutu kasnije kotači aviona zaškripali su po pisti, a Kerstin je stisnula

Fayeinu ruku toliko snažno da joj se prstenje usjeklo u kožu. Ali Fayeino lice
ostalo je nepomično.
„Sletjeli smo“, reče ona. „Gotovo je.“
Kerstin izdahne i blago joj se nasmiješi.
Kad je avion stao, izvadile su ručnu prtljagu iz pretinca iznad sjedala i krenule
prema izlazu. Kabinsko osoblje stajalo je na izlazu i zahvaljivalo svakom putniku
ponaosob. Pilotov i Fayein pogled se sretnu i Faye mu diskretno uvali svoju
posjetnicu. Toplo joj se osmjehnuo, a ona se iskreno nadala da odore nose kući sa
sobom.

24
 Knjige.Club Books

NAKON ŠTO su se prijavile u Grand Hotel, Kerstin se otišla odmoriti u svoju sobu.
Faye je razmišljala bi li otišla uzeti termin u wellness centru, ali uvidjela je da je
trenutačno suviše rastrojena za to. Umjesto toga je otišla u Cadier Bar.
Sjela je za dugi šank i ogledala se oko sebe. Cadier Bar je, kao i uvijek, bio
krcat. Glavninu klijentele činili su poslovnjaci u skupim odijelima, sa sve većom
ćelom i izraženim trbušinama od poslovnih ručaka. I žene su nosile skupocjenu
odjeću, a Faye je u glavi pobrojila marke koje je pohvatala brzinskim pregledom
prostorije: Hugo Boss, Max Mara, Chanel, Louis Vuitton, Gucci te nekoliko
smionijih koje su se prešetavale u Pucciju. Emilio Pucci odašiljao je poruku
„skupo, ali buntovno“, a Faye je i sama u garderobi imala dosta odjeće iz njegove
posljednje kolekcije.
Danas je pak bila odabrala nešto trezvenije. Hlače Furstenberg i bluzu Stella
McCartney. Krem boje. Odjeća koja se čisti samo kemijski. Narukvice Cartier
Love. Trznula se kad je primijetila da uz narukvicu Fuck Cancer još uvijek ima
narukvicu koju joj je napravila Julienne - šarene perlice poredane bez ikakva
uzorka. Brzo ju je skinula i strpala u džep. Na trenutak je bila zaboravila da svi u
Švedskoj vjeruju da je Julienne mrtva.
„Izvolite?“
Mladi, plavokosi barmen pozorno ju je gledao i ona naruči mojito, jedno od
Chrisinih omiljenih pića. Pred očima je jasno vidjela svoju prijateljicu kako vrti
štapićem po piću i gleda je onim svojim zaigranim pogledom dok joj Faye priča
o svojoj najnovijoj avanturi - bilo u poslovnom svijetu, bilo s nekim zgodnim
muškarcem.
Barmen se okrenuo i stao elegantno miješati pića u visokoj čaši. Faye izvadi
svoj laptop, rasklopi ga i uključi. Do sutra više nije mogla učiniti ništa u vezi s
prodajom dionica pa je onda barem mogla malo raditi na ekspanziji na američko
tržište kao da se ništa nije dogodilo. To joj je pomagalo da ostane smirena.
Posao je uvijek tako djelovao na nju. Retrospektivno, nije joj bilo jasno kako
ju je Jack bio uspio nagnati da odustane od studija i karijere. Da poput neke
nespokojne duše leluja između četiri zida njihova stana ili trati beskrajne sate na
besmislene ručkove s nezanimljivim razgovorima. Je li ona uopće ikad bila
zadovoljna tim životom, prije nego što se sve počelo urušavati? Ili je samo samu
sebe uvjeravala da jest? Zato što joj nije bio pružen nikakav drugi izbor? Zato što
ju je Jack bio stjerao u kut?
Jack ju je slomio kako nitko drugi nije uspio. Međutim, osvetila mu se, sama
je izgradila uspješnu tvrtku i razorila njegovu. Jackov najbolji prijatelj i partner
Henrik Bergendahl također je pao i morao je krenuti od nule. Iako, teško da bi

25
 Knjige.Club Books

većina ljudi smatrala nekoliko milijuna na bankovnom računu i veliku uređenu

kuću u elitnom naselju na Lidingöu „kretanjem od nule“.
Ispočetka ga je Faye bilo žao. On se prema njoj uvijek odnosio sasvim lijepo
i u propast je otišao samo zato što je bio Jackov poslovni partner. Ali ona je znala
da je konstantno bio nevjeran svojoj ženi Alice i da zapravo između njega i Jacka
i nije bilo neke prevelike razlike. Obojica su se prema ženama u svojim životima
odnosili kao prema potrošnoj robi.
Henrik je opet stao na noge, tako da je šteta koju mu je nanijela bila samo
privremena. Njegova je investicijska tvrtka nizala velike uspjehe i sad je imao čak
i veće mogućnosti nego tijekom svih onih godina u Compareu. Na uspjehu mu
nije zavidjela, ali joj zbog njega nije bilo ni drago. Da se nije bio tako loše odnosio
prema Alice, možda bi u njoj i bilo zrnca suosjećanja zbog toga što je usput
zgazila i njega, a ovako nije baš da zbog toga noću nije mogla spavati.
Barmen joj uz smiješak posluži mojito i ona plati.
„Kako se zoveš?“ upita Faye, lagano srčući na slamku. Taj ju je okus uvijek
podsjećao na Chris.
,,Brasse.“
„Brasse? Skraćeno od...?“
„Ni od čega. Kršten sam kao Brasse.“
„Dobro, to mi onda moraš objasniti. Odakle to ime?“
Odgovorio joj je miješajući drugo piće.
„Tatina zamisao. Utakmica Švedska - Brazil, Svjetsko prvenstvo 1994.“
„1994.? Znači, sad ti je...“
„Dvadeset i pet“, odgovori muškarac koji je sjedio do nje.
Faye se okrene prema njemu i brzinski ga odmjeri od glave do pete. Sivo
odijelo. Hugo Boss. Bijela košulja, izglačana i bez ijednog nabora. Srebrni Rolex
s plavim brojčanikom, u rangu od oko tri tisuće kruna, na lijevoj ruci. Svijetla
kosa, gusta. Dobri geni ili diskretni posjeti nekoj klinici. Sasvim prosječan izgled,
ali činilo se da održava formu. MMA-klub SPR u Ӧstermalmu, nagađala je.
Djelovao joj je kao tip koji voli borilačke vještine.
„Znam, izgledam mlađe“, reče barmen Brasse, ulijevajući piće u rusku
babušku.
„Dovoljno staro“, reče Faye.
Čovjek do nje se nasmije.
„Oprostite“, reče ona, „trebate li nešto?“
„Ne, ne, ne dajte se smetati...“
Brasse se bio odšuljao do drugog kraja šanka, gdje je već primao narudžbe.
Faye se okrene prema muškarcu u sivom odijelu koji joj pruži ruku.
„David“, reče on. „David Schiller.“

26
 Knjige.Club Books

Faye mu nevoljko stisne ruku.

„Faye.“
„Lijepo ime. Neuobičajeno.“
Po izrazu lica bilo je jasno kad je povezao stvari.
„Ti si...“
,,Da“, kratko će ona.
Činilo se da je David shvatio signal pa nije više ništa komentirao. Umjesto
toga kimne glavom prema njezinu laptopu.
„Marljivo radiš, vidim, pretpostavljam da je to i ključ uspjeha. Evo, i ja se za
koji trenutak nalazim s jednim dobrim prijateljem.“
„Okej, a čime se ti baviš?“
Faye skloni laptop ustranu. Brasse je bio bolji materijal za očijukanje, ali sad
se ionako nije mogla usredotočiti na posao pa je i mogla prikratiti vrijeme
razgovarajući s neznancem.
„Financije. Klišeizirano, znam. Poslovnjak koji sjedi u Cadier Baru i pijucka
džin-tonik.“
„Da, stvarno pomalo klišeizirano. Zapravo, vrlo klišeizirano.“
„Patetično, ako ćemo iskreno.“
Nasmiješio joj se i nešto se dogodilo s njegovim izgledom. Na sekundu joj je
bio gotovo zgodan.
„Užasno patetično“, reče ona i nagne se malo naprijed. „Hoćemo jedan kviz
za poslovnjake? Da vidim koliko toga mogu pogoditi.“
„Pucaj“, vedro joj odgovori, a oči mu zasjaju.
„Dobro, počet ću s onim jednostavnijim.“ Lagano se namrštila. „BMW? Ne,
ne, Alfa Romeo!“
„Bingo.“
Ponovno joj se nasmiješio, a Faye nije mogla odoljeti a da mu ne uzvrati
osmijeh.
„Hm... Teatergrilien barem jedanput, ne, zapravo najmanje dvaput
mjesečno?“
„Bingo.“
,,E, sad je pitanje živiš li u stanu ili u vili. Ӧstermalm ili Djursholm. Ili možda
Saltis? Da, vila u Saltisu, rekla bih.“
,,I opet bingo, nevjerojatna si.“
„Jesam, ali dosad su sve bile vrlo očite stvari. Sad idu one malo teže...“ Faye
ispije ostatak svog pića, a David domahne Brasseu.
„Opet isto?“
„Ne, sad bih možda isprobala ono u babuški.“

27
 Knjige.Club Books

Brasse kimne i počne pripremati piće.

„Nadam se da nisam prekinuo nešto što je moglo biti početak jedne
fantastične ljubavne priče.“
David pokaže glavom prema Brasseu.
„Ma, već mi je lagano dosta dvadesetpetogodišnjaka“, odvrati Faye. „Previše
su jednolični i entuzijastični.“
„Jednolični i entuzijastični.“
David se nasmije. Faye se zaista sviđao njegov smijeh.
„Dobro, idemo dalje, dosad si sve briljantno poskidala. Doduše, malo me
uznemiruje što sam baš takav klišej.“
„Mmm, da vidimo. Treniraš, to se vidi. Neke borilačke vještine? U SPR-u?“
„Bingo. Sad sam već lagano i impresioniran.“
„Koja borilačka vještina?“
„Brazilski jiu-jitsu.“
„A, pa naravno. Okej, što još? U zadnjih godinu dana okušao si se u padelu i
sad si se totalno navukao?“
„Bingo.“
„Ali žena ti i dalje trenira tenis u Kraljevskoj teniskoj dvorani. Kad ne jaše.“
David lagano digne obrvu.
„Bingo i bingo. Uf, sad bi već mogla prestati, počinjem se osjećati kao Fredde
iz Sunčane strane.“
Faye se naceri.
„Pa da, čak dijelite i prezime! Koji roštilj imaš?“
David odmahne glavom i sakrije lice kao da se srami.
„Summit S-670 GBS, plinski roštilj.“
„ There you go.“
Faye dobije svoje piće i pažljivo ga srkne. Davidov mobitel zasvijetli jer mu
je stigla poruka.
„Moram na taj sastanak, sjeo je na verandu. Bilo mi je drago... Faye.“
Kad je otišao, ona se okrenula laptopu i privukla ga sebi. David ju je
neočekivano oraspoložio pa se mogla opet usredotočiti na posao.
Na ekranu joj je iskočila obavijest - Kerstinina poruka. Faye je baš krenula
prinijeti piće usnama kad je zastala usred pokreta. Prodan je još jedan paket
dionica Revengea. Zaklopila je laptop. Dobro raspoloženje se učas rasplinulo.

28
 Knjige.Club Books

KAVA U Agenciji za reviziju bila je razvodnjena i zagorjela, kao i obično. Same

su prostorije bile skučene i mračne, posvuda police prepune registratora i papira.
Toliko o društvu bez papira. Faye i Kerstin svejedno su bile odabrale održati
sastanak u njihovu uredu umjesto u svome, koji je bio mnogo ugodniji. Do
daljnjega je bilo pametnije u tvrtki ne pokazivati da se nešto zbiva. Revengeov
revizor Orjan Birgersson na zidu je imao vrlo prikladnu ilustraciju: patku koja
je iznad površine plivala naizgled mirno i spokojno, dok je ispod
površine pedalirala kao sumanuta. Točno se tako u tom trenutku osjećala Faye.
„Još kave?“ poletno upita Orjan, ali i Faye i Kerstin žustro odmahnu glavom.
Smatrale su da je uljudno prihvatiti jednu kavu, ali nikako se nisu mogle
nagnati popiti i drugu.
„I, što mislite?“
Faye se nagne naprijed, nastojeći iščitati Orjanov izraz lica. Bio je nizak i
prosijed, nosio je debele naočale s metalnim okvirom. Oči su mu bile vedre i
živahne i uvijek je bio nemjerljivo entuzijastičan u vezi sa svime što je imalo veze
s brojkama, dugovanjima, ključnim pokazateljima uspješnosti i kreditima.
„Da, ovo je komplicirano“, veselo će on, a Faye osjeti kako je zaškrgutala
zubima.
Za nju je to bilo pitanje života i smrti. Za nju je Revenge bio živo biće, nešto
od krvi i mesa, nešto što je disalo, živjelo. Chris je i dalje živjela u Revengeu.
Julienne je bila u Revengeu. Kerstin. Sve one žene čije su modrice i ožiljci ležali
u temeljima Revengea. Sve su one živjele u toj tvrtki. Ali one su očito bile i
prijetnja njezinu opstanku.
„Kerstin je bila sasvim u pravu. Kad se pogledaju sve te kupnje, uočava se.
određeni uzorak, tako da mnogo toga upućuje na to da bi se moglo raditi o istom
kupcu.“
„Može li se vidjeti tko stoji iza toga? Postoji li kakav zajednički nazivnik?“
Faye uspije otpiti još jedan gutljaj kave i poprati to grimasom gađenja.
Odložila je šalicu kako ne bi ponovila istu pogrešku.
„Ne još, trebat će još malo vremena. Tko god da kupuje dionice, radilo se o
pojedincu ili nekoj kompaniji, zna što radi. To bih vam najbolje mogao opisati
kao jedno veliko klupko, zapetljani džumbus tvrtki i kupnji. Da svaka prodaja ne
ide po istom uzorku, bilo bi teško uvidjeti da iza svega vjerojatno stoji isti kupac.
Uzorak nam to otkriva, što je Kerstin izvrsno uočila.“
Namignuo je Kerstin, a Faye osupnuto blene u njega. Kerstin nije djelovala
ni najmanje raspoloženo.

29
 Knjige.Club Books

„Učinite sve što možete i vidite što možete iskopati. Što prije“, reče ona vrlo
korektnim tonom.
Orjan to, čini se, nije zamijetio, već su mu oči zasvjetlucale kad ju je
pogledao.
„Naravno, Kerstin, naravno. Mi u Agenciji za reviziju uvijek dajemo sve od
sebe i, ako to smijem reći sam za sebe, ja se ubrajam među najbolje u ovoj branši.
Sjećam se, primjerice, jednog zadatka u kojem smo bili odgovorni za...“
„Kako stojimo?“ prekine ga Faye.
Iz iskustva je znala da su Ӧrjanove revizorske ratne priče bile duge i da su
potpuno ubijale svu životnu radost onih što su ih bili primorani slušati.
„Ne izgleda baš obećavajuće.“
„To nam je jasno, ali trebamo detalje.“
Faye je bila svjesna koliko je oštro zvučala, ali u njoj su se miješali stres i
nestrpljenje. Ona je bila poslovna žena, htjela je djelovati, no bez svih relevantnih
činjenica na stolu njezine su mogućnosti bile jako sužene. Da bi uzvratila udarac,
najprije mora znati kome i kako.
,,S obzirom na jučerašnju kupnju dionica, čini mi se da onaj tko ih kupuje više
to i ne skriva, već polazi od pretpostavke da vam sve već zvoni na uzbunu.“
Faye nešto promrmlja, a Kerstin joj položi ruku na rame da je umiri. Nitko joj
neće uzeti ono što je njezino. Nitko joj neće preoteti ono za što se bila toliko
žrtvovala i za što je riskirala toliko toga.
U Revenge je uklopila i Chrisinu tvrtku, koju je naslijedila nakon njezine
smrti. Ovo bi značilo da joj netko otima i carstvo koje je Chris izgradila u industriji
za njegu kose. U nešto je bila potpuno sigurna: ako bi Faye dopustila da se takvo
što dogodi, Chris bi je, kada bi se ikako mogla vratiti iz onoga svijeta, iste sekunde
zadavila golim rukama. Morala bi spavati s jednim okom otvorenim nakon što
ugasi svjetlo.
„Saznajte tko stoji iza svega toga. Dat ćete nam popis svega što ste saželi pa
ćemo onda mi preuzeti.“
Faye ustane, ostavivši Ӧrjana s razočaranim izrazom lica. On pogleda Kerstin,
koja također ustane, uzme svoju torbicu i poravna suknju.
„Znam da imate puno posla, ali siguran sam da morate i jesti pa sam vam
mislio predložiti...“
Ponovno pogleda Kerstin, a ona panično uštipne Faye za bedro.
Faye se nakašlje.
„Ne stignemo jesti, ali imate moj broj, nazovite me čim nešto saznate.“
„Svakako. Ali čini mi se da ćete vi cure teško izaći s ovime na kraj. Možda
da angažirate nekoga iz McKinseyja? Oni imaju dosta sposobnih momaka.“
„Ne, hvala.“

30
 Knjige.Club Books

Faye zalupi vratima za njima.

„Zamijenit ću Ӧrjana“, reče ona kad su sjele u taksi. „Naći ćemo nekoga
drugoga.“
Kerstin kimne glavom.
„Bilo mi je jasno čim je rekao v҆ i cure’.“
Taksi je ubrzo stao ispred zlatnih rotacijskih vrata Grand Hotela i njih dvije
izađu.
„Ručak?“ Faye pogleda Kerstin, skidajući kaput i torbicu s ramena.
„Postoji nekoliko stvari koje bih htjela odmah pogledati. Je li u redu da odeš
ručati sama?“
„Naravno, nema problema, i ja moram nešto obaviti. Dobro, vidimo se onda
u dva? U mojoj sobi? Pa ćemo zasukati rukave.“
„Da, može u dva.“
Kerstin prva izađe iz rotacijskih vrata, a za njom iz drugog odjeljka, i Faye.
Prebacila je kaput preko druge ruke da iskopa ključ iz torbice, ali netko ju je tako
potegao za kaput da se cijela trznula. Okrenula se i shvatila da je kaput zapravo
bio zapeo u rotacijskim vratima.
„O, jebemti sve po spisku!“
Pokušala ga je povući, ali kaput se zaglavio. Portir koji je bio za svojim
pultom pohrli joj u pomoć, ali ni on nije uspio osloboditi kaput. Napravio je
pokunjenu grimasu i potrčao uza stube po pomoć dok je Faye nastavila povlačiti
kaput.
Netko pokuca o staklo. Bio je to David, muškarac iz bara.
„Odmakni se malo, gurnut ću vrata izvana. Nećeš ih odblokirati navlačenjem
kaputa.“
„Da, to sam primijetila“, osorno će Faye.
Pomaknula se korak unatrag. David pogura vrata i stvori dovoljan procjep pa
je Faye uspjela izvući kaput. Portiru koji se vraćao niza stube s recepcionarom,
vidno je bilo laknulo.
David joj se nasmiješi.
„Dobro da se sve riješilo.“
„Ideš na partiju padela?“ kiselo će Faye.
Bilo joj je jasno da bi mu trebala biti zahvalna, ali djelovao joj je toliko
nesnosno samozadovoljno što je ispao njezin vitez na bijelom konju.
„Ne, namjeravao sam otići nešto pojesti u blizini. Jesi li ti jela?“
„Nisam“, odgovori ona i smjesta se ugrize za jezik.
„Jesi li mislila jesti?“
„Da. Odnosno ne. Moram raditi pa sam mislila uzeti nešto...“

31
 Knjige.Club Books

„Eto, onda idemo skupa na ručak. Floćeš da jedemo ovdje ili da odemo
nekamo?“
„Ovdje.“
Faye se ponovno ugrize za jezik. Što joj je? Nije imala ama baš nimalo želje
ručati s tim čovjekom. Ali ionako bi joj se bilo teško usredotočiti na posao nakon
onog sastanka u Agenciji za reviziju tako da možda i ne bi bilo loše da pojede
nešto konkretno.
,,U hotelskom restoranu. Ti častiš.“
Opet joj je uputio onaj smiješak.
„Prodano.“
„Ali upozoravam te da sam skupa za održavanje. Jedem kao drvosječa. I pijem
šampanjac kao supruga bogataša koju je muž upravo ostavio radi tajnice.“
„Nema problema, ne nedostaje mi novca.“
Krenuo je uz presvučene stube pa se okrenuo i upitno je pogledao. Ona
uzdahne i pođe za njim.
„Ma kakvi, nećeš ti častiti. Ja častim.“
David slegne ramenima.
„Kako god hoćeš. Ali sad ja upozoravam tebe: i ja sam skup za održavanje.“
„Ni meni ne nedostaje novca“, odgovori Faye.
Ali pitanje je bilo koliko će dugo to još biti istina.

32
 Knjige.Club Books

„STVARNO NEĆEŠ kušati kamenicu? Jednu malu?“

Kerstin s gnušanjem pogleda Faye.
„Ne znam koliko si me to već puta pitala, a odgovor je uvijek bio isti: ne.“
„Ali fantastične su, vjeruj mi.“
Faye iscijedi limun na kamenicu i uzme žličicu sitno nasjeckanog luka u octu.
„Nemaš pojma što propuštaš.“
Kerstin posegne za polovicom jastoga s velike plate morskih plodova koju su
imale pred sobom. Restoran Sturehof odzvanjao je zvucima zveckanja pribora za
jelo, žamora i smijeha gostiju dok je njegovo osoblje u elegantnim sakoima sa
zlatnim uresima vješto manevriralo među stolovima.
„Pa voliš haringe.“
„Ali one nisu sirove, one su... Što su one zapravo? Marinirane? Ukiseljene?
U svakom slučaju, nisu sirove.“
„Ako ti tako kažeš...“
,,A sad budi tiho i jedi te svoje školjke. Inače ću uzeti i tvoju polovicu jastoga. “
„Slobodno, ionako sam još sita od ručka.“
Faye se zavali u stolcu i otpije gutljaj iz svoje čaše. Na konobarovo veliko
zaprepaštenje, bila je naručila bocu amaronea. Amarone navodno nije išao uz
morske plodove, ali konobari su bili dovoljno dobro obučeni da na takve stvari ne
upozoravaju. Gost je uvijek u pravu. Ali bila je sigurna da somelijer negdje u
kuhinji plače zbog toga.
„A, da ručak. Je li bio... Fin?“
„Ma joj, ništa takvo, jedva sam uspjela izmijeniti koju riječ s njim jučer u
baru. Upravo onakav tip čovjeka kakvog u Cadieru možeš i očekivati.“
„Ali svejedno mi se čini kao da vam je bilo dobro... Nekoliko si ga puta
spomenula danas poslijepodne...“
„Sad si ti naporna.“
Faye uzme jastoga i počne ga vješto ljuštiti. Kad si iz Fjӓllbacke, znaš očistiti
morske plodove i žmirećki.
„Da, bilo nam je dobro. Ležeran humor, dobra opća kultura, a nije
pretenciozan. Uvijek poželjna osobina kod muškarca.“
Kerstin digne obrvu, a Faye odmahne glavom.
„Dobro, dosta o mom ručku. Dakle, imamo plan?“

33
 Knjige.Club Books

Poslijepodne su provele u Fayeinoj sobi, analizirajući sve što su znale i

razmatrajući mogućnosti djelovanja. A one su bile lošije no što su se nadale.
Nabacivale su se imenima tvrtki i osoba za koje su mislile da bi mogle stajati iza
kupnje dionica, ali nitko se nije iskristalizirao kao vjerojatniji kandidat od ostalih.
Faye naprosto nije mogla dokučiti tko bi joj to želio preoteti Revenge.
Isto joj tako nije bilo jasno kako su joj suvlasnice mogle raditi iza leđa. Žene
s kojima je dijelila Revengeov rast i uspjeh. Nije bilo nikakvog nezadovoljstva.
Njezin stil vođenja tvrtke nailazio je samo na pohvale i hvalospjeve u medijima,
a jednom je proglašena i poslovnom ženom godine. Nitko nikad nije pokazao
nikakvo nezadovoljstvo ili podnio bilo kakvu pritužbu, nakon čega bi se zasigurno
digla uzbuna. Jednostavno joj nije bilo jasno.
„Ne možeš samo tako ostaviti glavu“, reče Faye, pokazavši na Kerstininu
polovicu jastoga. „Ovo smeđe je račji maslac, to je najbolji dio. Znaš da možeš
posisati meso i iz nožica, a u repu ima sitnih pločica mesa, ako razdvojiš ljuske...“
„Pusti me da jedem kako ja hoću“, promumlja Kerstin i vrati jastogov oklop
na led na plati, uzevši s nje porciju škampa za nastavak.
„Idući put možeš komotno naručiti jastoga iz konzerve, da se ne moraš
gnjaviti s oklopom...“
Kerstin odmahne glavom uz osmijeh i zapešćem si popravi šiške. Faye uzme
gutljaj amaronea, gledajući Kerstin kako se muči s račjim oklopom. Opet joj je
palo na pamet koliko je zahvalna na tome što joj se Kerstin ušetala u život. Nakon
što su se upoznale, sve je krenulo u jednom novom smjeru. Kad je Faye bila
unajmila sobu u njezinoj kući u Enskedeu, ona je ondje živjela sama jer je njezin
govnar od muža nakon srčanog udara završio u domu za stare i nemoćne. Kerstin
zbog toga nije tugovala jer joj je život s njim bio pravi pakao, u fizičkom
i psihičkom smislu. Njih su se dvije polako zbližile i postale obitelj, bile su jedna
uz drugu i u dobru i u zlu. Faye nije lako stjecala povjerenje u ljude, ali Kerstin je
slijepo vjerovala.
Jedan uglađeni gospodin bijele kose i uređenog brka trunkicu je predugo
držao pogled na Kerstin. Faye je lagano trkne nogom ispod stola.
„Ondje. Dva sata. Tip koji izgleda kao da je ispao iz kolonijalnog doba. Ne
može skinuti pogled s tebe. jesi se počela trackati nekakvim mošusnim uljima ili
što već?“
Kerstin je pocrvenjela do ušiju.
„Neću se uopće zamarati da ti odgovorim. Radije ti meni naruči čašu
chardonnaya pa ćemo još jednom proći plan za sutra.“
Faye domahne konobaru i naruči što je Kerstin tražila. Čovjek s brkovima
nasmiješi se Kerstin, a ona je dala sve od sebe da ga izignorira.

34
 Knjige.Club Books

„Najprije sutra riješimo Skavlana2, a onda ćemo među sobom podijeliti što
više suvlasnica koje još nisu prodale svoje pakete i porazgovarati s njima.“
Faye uzme još jedan škamp s velike srebrne plitice.
„Važno je da im ne otkrijemo da se nešto događa, ne želimo da znaju da je
tvrtka napadnuta.“
„Da, znam, ali najvažnije je da one koje još nisu prodale svoje udjele,
spriječimo da to učine.“
„Od onoga gospodina.“
Konobar postavi posudu sa šampanjcem na stol i pokraj svake od njih po
visoku čašu, a potom otvori bocu uz glasan „pop“.
Faye znakovito digne obrvu. Kerstin frkne.
„Kažem ti“, reče Faye. „Mošusno ulje.“
Faye je pretpostavljala da je sreća kojom je Kerstin zračila otkako je upoznala
Bengta bila razlog njezine neodoljivosti drugim muškarcima.
„Budi pristojna, fino mu nazdravi i zahvali. Tko zna do čega to može dovesti.“
,,Faye!“
Kerstin se ponovno zacrveni, ali podigne čašu i milostivo nazdravi.

2
Misli se na Fredrika Skavlana, norveškog novinara i voditelja televizijske emisije Skavlan,
vrlo popularne u švedskoj i Norveškoj, nap. prev.

35
 Knjige.Club Books

STUDIJSKA RASVJETA bila je zasljepljujući, Faye je bila izgubila pojam o vremenu,

nije znala koliko je intervju već trajao i koliko je vremena bilo preostalo do kraja.
Publika u studiju sjedila je u redovima na tribini, prateći poput neke gladne,
bezlične mase svaku njezinu riječ, svaku promjenu na njezinu licu.
Inače se u takvom okružju osjećala ugodno. Onaj mali ekstrovert u njoj volio
je sjediti pred publikom, osjećati onu blagu nervozu pri snimanju za televiziju. Ali
danas je bila rastresena i zabrinuta. Misli o preuzimanju dionica prethodne joj noći
nisu dale spavati pa se uglavnom samo vrtjela po krevetu. Unaprijed je u glavi
prošla cijeli razgovor sa ženama koje je morala uvjeriti da ne prodaju dionice, pri
čemu im ni na koji način nije smjela dati naslutiti da nešto nije u redu. Nije to
bio lak zadatak, morat će imati takta i biti odmjerena.
Iz misli ju je prenula malo preduga tišina. Bilo joj je postavljeno pitanje i od
nje se očekivalo da na njega odgovori.
„Plan je širenje na američko tržište“, začula je samu sebe kako govori. „Bit
ću ovdje u Stockholmu nekih mjesec dana radi sastanaka s mogućim investitorima
i dogovaranja završnih pojedinosti. A i želim osobno nadgledati puštanje nove
linije proizvoda.“
Bilo joj je strašno vruće. Potočić znoja curio joj je niz križa.
Norveški televizijski voditelj Fredrik Skavlan ispravi se u svom stolcu.
„Ali ta vaša glad... Što je pokreće? Već ste milijarderka. I feministička ikona.“
Faye je otegnula tišinu. Ostali gosti u studiju bili su jedan američki holivudski
glumac, profesorica lingvistike koja je upravo bila objavila bestseler i žena koja
se popela na Mt. Everest s protezom za nogu. Još otkako su prije snimanja došli
u studio, holivudski je glumac besramno očijukao s Faye.
„Prije nego što je moja najbolja prijateljica Chris umrla, obećala sam joj da
ću živjeti za nas obje. Želim vidjeti dokle mogu doći, što mogu izgraditi. Najveći
strah imam od toga da umrem, a da nisam ostvarila svoj puni potencijal.“
„A Julienne, vašu kćer, ubio je vaš bivši suprug. Što za vas znači sjećanje na
nju?“
Fredrik Skavlan nagne se naprijed, dok je u studiju rasla napetost.
Pričekala je s odgovorom, puštajući da temperatura još malo poraste. Do točke
vrenja. Odgovor je bio uvježban, bilo je izuzetno važno da zvuči prirodno.
„Ona je uz mene u svemu što radim. Kad mi previše nedostaje i kad je bol
prevelika, mogu se zakopati u posao. Vodim Revenge, trudim se da raste, da i on
ne umre. Da ne budem još jedna žena utišana u sjeni muškog poslovanja. Da on,
čovjek kojega sam nekoć voljela a koji je ubio našu kćer, ne ubije i mene.“

36
 Knjige.Club Books

Faye stisne usne, a jedna joj suza polako klizne niz obraz i padne na sjajni,
crni studijski pod. Nije to bilo teško. Njezina je bol uvijek bila tako blizu površine
da je bilo sasvim lako zagrabiti u nju.
„Hvala vam, Faye Adelheim, što ste došli i ispričali nam svoju priču. Znam
da ste u žurbi i da morate ići.“
Publika ustane i studijem se razlomi takav pljesak da joj se činilo da nikad
neće prestati. Nastavio se dok je ona prolazila ispred tribine i odlazila u backstage.
Putem prema svojoj garderobi pozvala je ženu sa slušalicom s mikrofonom i
zamolila je da joj pozove taksi. Malo dalje u hodniku začula je holivudsku
zvijezdu kako je doziva. Izignorirala ga je i zatvorila vrata za sobom. U garderobi
je zujao ventilator. Ulegnuti kauč boje senfa stajao je u kutu kao da ga je netko
ondje zaboravio. Faye zastane. Nagne se prema zidu i pokuša se nasmiješiti
vlastitom odrazu u zrcalu. Zadatak izvršen. Sve je dobro prošlo. Slagalica laži,
istina i polovičnih istina posložila se u sliku o njoj kakvu je htjela predstaviti
drugima. A svejedno ju je zahvatio onaj val adrenalina kao i inače nakon
dobro obavljenog televizijskog nastupa. Bila je pogriješila što je budućnost uzela
zdravo za gotovo. Bila ju je obuzela ista ona oholost koja je Ikara nagnala da se s
krilima slijepljenim voskom previše približi suncu. Sad je plaćala cijenu toga dok
joj se vosak topio, a krila se raspadala.

37
 Knjige.Club Books

Fjӓllbacka - prije

NA SVOJ trinaesti rođendan prvi sam put silovana. Zapravo je to bio dan kao i svaki
drugi, samo se, eto, poklopilo da mi baš bude rođendan. Nije bilo nikakve
proslave jer je tata govorio da su takve stvari rasipanje novca, a i da mu se ne da
ustajati prije posla samo da bi pjevao.
Za večerom - za koju je bio riblji složenac - također smo sjedili u tišini.
Sebastian, mama, tata i ja. Mama je nekoliko puta pokušala potaknuti razgovor
svakodnevnim pitanjima, ne bi li dobila barem koju sekundu blisku normalnosti,
ali nakon što joj je tata rekao da začepi gubicu, ona je ušutjela, petljajući samo po
hrani. Svejedno, cijenila sam to što je barem pokušala. Možda to i nije bilo tako,
ali umislila sam da se dodatno trudila zato što mi je bio rođendan. Brzinski sam
je pogladila po ruci ispod stola, kao jedno nečujno ,,hvala“ za koje nisam sigurna
je li ga shvatila.
Kad je tata pojeo, ustao je i otišao, ostavivši tanjur na stolu. Sebastian je svoj
stavio na kuhinjski element. Mami i meni nije smetalo to što smo mi prale posuđe,
dapače. Mama je svjesno ostajala u kuhinji pripremajući večeru što je duže mogla
jer su to bili vrlo ograničeni trenuci koje smo imale za sebe.
U dnevnoj sobi upalio se televizor i osmjehnule smo se jedna drugoj, laknulo
nam je što smo ostale same. Pod zaštitom zveckanja posuđa i šumom vode iz
slavine, šaptale smo jedna drugoj o tome kako smo provele dan. Ja sam često
izmišljala i dodavala stvari koje su zvučale zabavno da ona ne bi bila žalosna.
Mislim da je i ona činila sličnu stvar. Ti trenuci u kuhinji bili su nam prilika da
prodišemo. Zašto ih narušavati nečim tako depresivnim kao što je stvarnost?
,,Dođi.“
Mama me je uzela za ruku, puštajući vodu da teče, kako bi tata mislio da i
dalje peremo posuđe. Iskrala sam se za njom u hodnik. Zavukla je ruku u džep
svoje jakne, pažljivo, da se ne čuje šuškanje, i pružila mi poklončić s vrpcom i
mašnom.
„Sretan rođendan, ljubavi“, prošaptala je.
Pažljivo sam razvezala mašnu, razmotala papir i šutke digla poklopac kutijice
koja je u njega bila umotana, U njoj je bila srebrna ogrlica s privjeskom u obliku
krila, najljepša koju sam ikad vidjela.
Zagrlila sam mamu. Čvrsto sam je stisnula rukama, upijajući njezin miris,
osjećajući njezino srce kako nemirno tuče u grudima. Kad smo se odvojile,

38
 Knjige.Club Books

izvadila je ogrlicu iz kutijice i stavila mi je oko vrata. Potom me je nježno

potapšala po obrazu i vratila se za sudoper. Opipala sam krila. Kao da su se širila
među mojim prstima.
Tata se zakašljao u dnevnoj sobi. Pustila sam krila, brzo ih strpala pod majicu
i vratila se pomoći majci u pranju posuđa.
Kad smo završile, otišla sam u svoju sobu, koja je bila odmah do
Sebastianove, i brzinski riješila zadaću. Iako sam išla u sedmi razred, već sam
učila matematiku iz udžbenika za prvi razred srednje škole. Bila sam protiv toga,
znajući da će to ostali učenici iz mog razreda dočekati na nož pa će me zamrziti,
ali moj učitelj bio je nepokolebljiv, tvrdeći da se valja potruditi ako želiš išta
postići u životu.
Moj radni stol bio je star i iskrivljen, pun ogrebotina od penkale. Svako malo
morala sam podmetati presavijeni komad papira pod njegove noge da se ne bi
klimao.
Odložila sam penkalu i protegnula vrat. Kao i mnogo puta dotad, zagledala
sam se u policu s knjigama. Raskupusanim, više puta pročitanim knjigama.
Povremeno sam teška srca morala pobacati neke da napravim mjesta za nove, koje
sam nalazila na tržnicama polovnih stvari ili dobivala od dobre knjižničarke Elle
kad bi gradska knjižnica u Fjӓllbacki otpisivala stare knjige.
Neke od tih knjiga nikad neću baciti. Male žene. Tess iz obitelji D’Urberville.
Čipka. Život i ljubavi jedne vražice. Kristin Lavransdotter. Ptice umiru pjevajući.
Orkanski visovi. Mala princeza. Od svoje mame nisam naslijedila samo knjige,
već i sjećanja. Bili su to trenuci u kojima sam se mogla zavući u jedan drugi svijet.
Pobjeći iz svoga. Postati netko drugi.
Zidove koji nisu bili zaklonjeni policama s knjigama bila sam oblijepila
fotografijama svojih omiljenih spisatelja i spisateljica. Druge djevojke iz razreda
na svojima su zidovima imale Take That, Bon Jovija, Blur i Boyzone, a ja Selmu
Lagerlöf, Sidneyja Sheldona, Arthura Conana Doylea, Stephena Kinga i Jackie
Collins. Nekoć su svi oni bili idoli moje mame. Sad su bili moji. Moji junaci i
junakinje. Izdizali su me iz stvarnosti i transportirali nekamo drugamo. Znala sam
da je to štreberski, ali ionako mi nikad nitko nije dolazio, pa tko bi ih uopće i
vidio?
Premjestila sam se na krevet, ne zamarajući se što nisam oprala zube. Čula
sam Sebastiana kako korača uokolo po svojoj sobi. U prizemlju je tata urlao na
mamu, a ona je stiskala zube i šutjela. Pretpostavila sam da mu je obećavala da će
se popraviti, nadajući se da će to biti dovoljno da danas izbjegne nemile batine.
Te je godine već četiri puta bila završila na hitnoj. Zasigurno su ondje prozreli
njezine laži o zabijanju u vrata i padanju niza stube. O kući, čije je uređenje, kako
se činilo, imalo nešto protiv nje i koja joj je bila smrtni neprijatelj. U toj maloj
zajednici ljudi su puštali druge da drže svoje tajne za sebe. Tako je bilo
jednostavnije, kad su se svačije niti isprepletale s tuđima, ovisne jedne o drugima,
kao u kakvoj gigantskoj paučjoj mreži.
39
 Knjige.Club Books

Legla sam na bok. Glava u dlanovima. Lice prema zidu. Kad smo Sebastian i
ja bili mlađi, komunicirali smo kuckanjem po zidu. Osobito kad je mama dobivala
batine. Posljednji smo put to radili koju godinu ranije. Katkad bi spavao u mom
krevetu kad su se mama i tata svađali. Privijen uz mene poput šteneta. Ali najčešće
smo kuckali. Jedne je večeri samo prestao odgovarati. Pokušavala sam, tjednima,
sve dok mi jednom, nakon što sam očajnički, frenetično kucala tražeći odgovor,
nije banuo u sobu i izderao se na mene da prestanem lupati.
„Droljo jedna!“ dreknuo je.
Ispričala sam se, zamuckujući, šokirana njegovim riječima.
To se poklopilo s vremenom kad su ga u školi prestali maltretirati. Bio se
počeo družiti s dvojicom popularnih momaka, malo starijima od njega. Tomasom
i Rogerom.
Tomas me nikad ne bi pogledao u oči kad bismo se sreli u školi. Bilo je nečega
dirljivoga u vezi s njim, nečega krhkoga ali opet šarmantnoga, što bi me svaki put
nagnalo da malo usporim korak kad bih ga vidjela. Dio mene nadao se da će
jednom sa Sebastianom doći k nama. Drugi dio mene nadao se da neće.
Ugasila sam luster i krevet je postao moja mala oaza svjetla u tami. Kako sam,
čekajući večeru, bila pročitala krimić Agathe Christie, a nisam još bila u knjižnici
posuditi nešto novo, uzela sam Pustolovine Huckleberryja Finna, jednu od onih
knjiga koje nikad neću baciti i koju sam čitala najmanje deseti put.
Oči su me pekle od umora, ali imala sam toliko toga što sam željela zaboraviti
pa sam nastavila čitati kako se ne bih morala suočiti s vlastitim mislima. Što sam
bila umornija, to bih brže zaspala i ne bih morala ležati budna.
Bila je valjda već gotovo ponoć kad sam začula iznenadno otvaranje vrata.
Očekivala sam da ću čuti škripu stuba dok se netko šulja prema zahodu, ali
umjesto toga otvorila su se vrata moje sobe. Isprva sam bila sretna jer sam
pomislila da to znači da ćemo Sebastian i ja ponovno početi razgovarati. U
posljednje mi je vrijeme toliko nedostajao.

40
 Knjige.Club Books

CADIER BAR bio je napola pun. Turisti i biznismeni s pićima u rukama bili su
razasuti po grupama sofa. Brzonogi konobari žurili su amo-tamo. Faye odgurne
počišćeni tanjur od sebe, a konobar se začas našao pokraj nje i pitao je želi li
možda još nešto. Odmahnula je glavom, naslonila se i pogledala osvijetljeni
dvorac na drugoj obali rijeke. Grupica Amerikanaca u društvancu pokraj nje
glasno je i razočarano dijelila svoje nezadovoljstvo švedskim viđenjem dvorca.
Njih je više podsjećao na zatvor. Pretpostavljala je da su zbog dvorca u
Disneylandu imali nerealna očekivanja.
Bila je mrtva umorna nakon naporna dana. Najprije Skavlan, zatim nekoliko
razgovora s dioničarkama, dijelom preko telefona, dijelom uživo. Ali prošlo je
dobro. Po njezinu mišljenju, uspjela im je prenijeti poruku, a u njima ne izazvati
sumnju; ne bi trebale prodavati svoje dionice. Zajedno s Kerstin osmislila je
strategiju koja je, kako se činilo, funkcionirala; nagovijestila im je da se spremaju
velike stvari vezano za širenje na američko tržište i da bi bilo pametno da u
ovom trenutku zadrže svoje pakete.
Jedan glas iza nje postajao je sve glasniji pa se okrenula. Koji stol dalje sjedio
je muškarac pedesetih godina, a nasuprot njemu žena u dvadesetima. Mogli su biti
otac i kći, ali Faye je pomalo shvatila da se radi o razgovoru za posao. Djevojka
je nastojala biti profesionalna i prezentirati svoje kvalifikacije dok joj je muškarac
kontrirao sve pripitijim pitanjima o tome ima li dečka i voli li partijati,
nagovarajući je da nešto popije kako bi se malo „opustila“.
Faye zatrese glavom. Osjećala je kako u njoj počinje ključati bijes.
„Sigurno nećeš džin-tonik?“ upita on. „Ili više voliš slatka pića? Možda jedan
mojito?“
Ona uzdahne.
„Ne treba, hvala.“
Faye je bilo žao djevojke. Bilo je očito da je muškarac, koji je, sudeći po
razgovoru, bio vlasnik agencije za odnose s javnošću, razmišljao u sasvim drugom
smjeru.
Faye ustane i s čašom vina u ruci ode za njihov stol. Čovjek umukne usred
izlaganja o svojoj jahti na koju je upravo bio pozvao djevojku.
„Slučajno sam načula vašu fascinantnu priču o tome kako ste izgradili svoju
agenciju. Svaka čast.“
Bilo je jasno da je muškarac prepoznao Faye. Oblizao je usne i kimnuo.
„Naporan rad i trud uvijek se isplate“, odvrati on.
„Kako se zovete?“

41
 Knjige.Club Books

Faye mu pruži ruku.

„Patrik Ullman.“
„Faye. Faye Adelheim.“
Nasmiješi mu se.
„Ali jedna me stvar brine, Patrik, pa vas moram pitati: vodite li sve razgovore
za posao u hotelskim barovima u ovo doba, ili to činite samo kad su u pitanju
mlade djevojke?“
Patrik Ullman otvori i ponovno zatvori usta, podsjećajući na grgeča koji se
bori za zrak na suncem ugrijanom molu.
„Jer to što pokušavate napiti djevojku, postavljate joj pitanja o dečku i
pozivate je na svoju jahtu baš mi i ne izgleda kao stručan način provjeravanja
njezine kompetencije. Ali što ja znam?“
Djevojka zine. Lice Patrika Ullmana bilo je sve crvenije. U grlu mu se
formirao urlik, ali Faye ga pretekne.
„Što ste ono rekli da imate, Galeon 560? Tim čamčićem ne bih otišla ni na
pecanje.“
Žena više nije mogla suspregnuti smijeh.
„Jebena...“
Faye digne kažiprst i nagne se prema njemu toliko da su im se nosovi gotovo
doticali.
„Jebena što?“ tiho će ona. „Što ste htjeli reći, Patrik?“
Muškarac stisne usne, Faye ispravi leđa.
„Tako sam i mislila.“
Osmjehnula mu se, otpila gutljaj vina i okrenula se prema ženi. Iz torbice je
izvadila svoju posjetnicu i stavila je na stol pred nju.
„Ako želite pravi posao ili imati pravu jahtu, slobodno mi se javite.“
Okrenula se na peti, vratila se za svoj stol i sjela.
Potpuno crven u licu, Patrik Ullman promrmlja nešto djevojci u svom društvu,
plati račun i izjuri iz lokala.
Faye mahne njegovu potiljku i otpije još malo vina, spremajući se povući u
svoj apartman. Jedva je čekala skinuti šminku s televizije, zavaliti se u toplu
kupku i potom zavući u krevet.
Nečije nakašljavanje prene je iz misli. Okrenula se i ugledala Davida
Schillera. Oči su mu se caklile od vedrine. Dotad nije bila ni primijetila njihovu
boju. Azurno plave. Kao Mediteran. U ruci je držao suhi martini.
„Samo sam ti htio zahvaliti“, reče on.
„Na čemu?“ defanzivno će Faye.
„Na ovome što si upravo učinila. Nagnala si me na razmišljanje o mojim
dvjema kćerima, želim da odrastu uvjerene da im je cijeli svijet pod nogama, isto
42
 Knjige.Club Books

onako kako sam ja odrastao. Ona je djevojka jednako tako mogla biti moja Stina
ili Felicia za koju godinu. I drago mi je što postoje ljudi poput tebe, koji stoje na
njihovoj strani.“
Faye je stegnulo u grudima kad je čula te riječi. Podigla je čašu i nazdravila
mu.
„Koja je svrha novca za šutnju ako ljudima nikad ne začepiš gubicu?“ reče
ona.
David, koji je u tom trenutku imao puna usta martinija, tako se nasmijao da
mu je bezbojna tekućina špricnula iz usta.
„To je često znala reći moja najbolja prijateljica Chris.“
„Živjela Chris“, reče David.
Nije registrirao da je Faye upotrijebila perfekt, a ona ga nije upozorila na to.
Bol je i dalje bila prejaka. Nije imala snage ni stupiti u kontakt s Johannom,
sjajnim čovjekom za kojega se Chris udala na samrtnoj postelji. Previše ju je
podsjećao na sve bez čega je ostala.
Faye ga ponovno pogleda. Slegnula je ramenima, ni sama ne znajući na što.
Možda na svoje ranije zamjerke.
„Hoćeš sjesti?“ upita ona.
Naručili su nova pića: još jedan suhi martini za Davida i džin-tonik za Faye.
„Koliko si već dugo ovdje, u hotelu?“ upita ona spustivši čašu na stol.
„Naime, pretpostavljam da odsjedaš ovdje, u protivnome imaš neku nezdravu
potrebu konstantno visjeti u Grandu.“
David napravi grimasu.
„Odsjedam ovdje, sad već dva tjedna.“
„Dugo. Zbog nekog posebnog razloga, ili? Čini mi se to nekako bespotrebnim
za nekoga tko ima vilu u Saltisu.“
On uzdahne.
,,U procesu sam razvoda od majke svojih kćeri.“
Izvadio je maslinu iz pića i stavio je u usta.
„Moglo je biti i gore“, reče on i pokaže rukom oko sebe. „Ipak sam u Grand
Hotelu. Pedalj odavde beskućnici spavaju na ulici jer si ne mogu priuštiti
najosnovniji smještaj. To ti otvori oči. Johanna je mnogo bolja mama nego što
sam ja tata, koliko god se trudio, tako da je sasvim pošteno da ona živi u kući s
djevojčicama. Ali, kvragu, kako mi nedostaju.“
Faye otpije još jedan gutljaj džin-tonika. Sviđalo joj se kako je govorio o
svojoj uskoro bivšoj ženi. Ne blatiti drugu osobu i ne prikazivati je kao kakvo
zlobno čudovište bio je znak poštovanja.
David se ponovno nasmije, činilo se da ga je pomisao na kćeri malo vratila u
život.

43
 Knjige.Club Books

„Stina i Felicia dolaze ovamo u subotu. Idemo u Gröna Lund pa ćemo imati
maraton Harryja Pottera. A čini mi se da se, pomalo žalosno, ja tomu veselim
više nego one.“
Zamahnuo je po zraku imaginarnim čarobnim štapićem i Faye se morala
nasmiješiti.
„Već smo ustanovili da si u financijskom sektoru“, reče ona. „Što točno
radiš?“
Faye je nevoljko uvidjela da je David pobudio njezino zanimanje. Nekako ju
je razoružavao svojom otvorenošću.
„Pa... Ja sam zapravo ono što se naziva poslovnim anđelom. Pronalazim nove,
zanimljive tvrtke i investiram u njih, po mogućnosti u što ranijem stadiju.“
„I koja bi ti bila dosad najuspješnija investicija?“
David navede jednu biotehnološku kompaniju koja je Faye bila dobro
poznata. Strelovito su se uspeli na burzi i njezini su osnivači sad već bili teški
stotine milijuna, a i dalje su rasli.
„Odlično, svaka čast. Koliko si rano investirao?“
„Uf, momci još nisu bili ni diplomirali. I dalje su pohađali Chalmers, a sve je
počelo kao projekt u sklopu studija. Ali mediji su se malo dotakli njihova projekta,
ja sam to pročitao, zainteresirao se, kontaktirao ih i da... Ostalo je povijest.
Investiraš prije svega u ljude koji stoje iza tvrtke. Važnije je znati dobro
procijeniti ljude nego biti vješt u svojoj struci. Neki to jednostavno imaju u sebi,
uspjet će i neće stati dok to ne ostvare. Takve valja pronaći. Mnogi koji mi dolaze
s poslovnim prijedlozima su iz privilegirane zlatne mladeži koja se nikad ni za što
nije morala boriti i koja misli da je biti poduzetnik mačji kašalj.“
„Da, znam, studirala sam s dosta takvih.“
David pokaže na njezin džin-tonik.
„Danas ništa od babuški?“
„Ne, zapravo se volim držati starih navika pa uglavnom naručujem klasike.“
,,S razlogom su klasici“, reče on i podigne svoj martini.
„Istina.“
Promatrala je Davida preko ruba čaše. Bila je impresionirana njegovim
poletom. Da bi bio poslovni anđeo, čovjek mora imati sposobnost, intuiciju,
znanje, a bogme i pozamašan kapital.
„Ali sigurno je poprilično rizično?“
„Piti suhi martini?“
„Ha, ha. Ne, ulagati vlastiti novac u tvrtke. Nagledala sam se kompanija koje
su propale, ma koliko im ideja ili proizvod bili dobri. Poduzetništvo sa sobom
nosi mnoge opasnosti, a i tržište je hirovito.“

44
 Knjige.Club Books

„Da, ti to dobro znaš, zar ne? Ali moram samo reći da sam zaista zadivljen
time što si ti napravila s Revengeom. Školski primjer kako tvrtku u relativno
kratkom vremenu dovesti u milijardersku klasu. Zaista dojmljivo.“
„Hvala.“
„Ali da se vratim na tvoje pitanje. Svakako, to je posao pun rizika, ali
obožavam svaku njegovu sekundu. Ako se ne usudiš riskirati, nemaš zašto ni
živjeti.“
„Istina.“
Faye zamišljeno prijeđe prstom po rubu čaše. Cadier Bar se već polako
ispunjavao gostima i žamor oko njih bio je sve glasniji. Barmen Brasse upitno
pokaže glavom prema njihovim gotovo praznim čašama. Faye pogleda Davida,
koji odmahne glavom.
„Rado bih ostao popiti još jedno piće s tobom. Ili dva. Ili tri. Ali baš večeras
imam poslovnu večeru koju moram nekako izgurati. I da, u Teatergrillenu“
Faye mu uzvrati osmijeh. Na svoje iznenađenje, osjetila se razočarano. Bilo
joj je ugodno u njegovu društvu.
David domahne Brasseu.
„Naplati mi i damino piće.“
Uzeo je svoju jaknu i okrenuo se Faye.
„Bez prigovora. Ti ćeš idući put.“
,,Rado“, odgovori Faye. A to je i mislila. Dugo je gledala za njim dok se
probijao prema izlazu.

45
 Knjige.Club Books

SJEDEĆI NA svojoj terasi, Faye otpije ostatak smoothieja i obriše usta salvetom.
Uzme svoj pametni telefon. Naumila je pogledati koliko je e-mailova dobila
tijekom noći, ali osjetila je nelagodu u želucu, nedostajala joj je Julienne. Birala
je broj, nestrpljivo čekajući javljanje s druge strane.
Javila se njezina mama i Faye ju, nakon što su izmijenile koju riječ, zamoli
da mobitel proslijedi Julienne. Bilo joj je toplo oko srca kad je čula kćerin glas,
osjetila je radost koju joj je njezina kći prenijela pričajući joj kako sada može
zaroniti do dna bazena.
A onda je uslijedilo neizbježno pitanje.
„Vraćaš li se danas, mirna?“
„Ne još“, reče ona osjećajući kako je steže u grlu. „Moram još malo ostati
ovdje. Ali uskoro se vraćam. Puno te volim, užasno mi nedostaješ i šaljem ti
gomilu, gomilu pusa.“
Faye poklopi i obriše nekoliko ustrajnih suza. Opet ju je bolio želudac,
Julienne joj je toliko nedostajala da ju je probadalo iznutra, ali uvjeravala se da je
njezinoj kćeri lijepo s bakom u Raviju. Sad je morala odagnati misli o svojoj kćeri
i ponovno se prilagoditi okružju koje je mislilo da njezina kći više nije živa.
Otišla je u sobu, do ormara, u koji je bila objesila plavi kombinezon.
Sunce je sjalo i već je bilo vrlo sparno iako još nije bilo prošlo ni podne.
Prelistavajući novine, primijetila je da meteorolozi najavljuju neuobičajeno vruće
ljeto.
U ponedjeljak će napokon dobiti ključeve stana.
„Moglo je i gore“, promrmlja ona i nasmiješi se, prisjetivši se prethodne
večeri s Davidom Schillerom.
Iznenadio ju je svojim šarmom. Njegove riječi o tome da, ako ne riskiraš,
nemaš zašto živjeti, nagnale su je da razmisli o mnogočemu. O tome kako je u
Revengeovu poslovanju ulazila u rizike i ne trepnuvši, dok je u privatnom životu
oko sebe podigla gomilu nesavladivih zidova. Dugo je netko nije tako natjerao da
promišlja o samoj sebi. Ali David Schiller bio je nekako drukčiji.
Uključila je laptop da se pripremi za sastanak s Irene Ahrnell u Taverni Brillo
na Stureplanu. Sastanak s njom namjerno je ostavila za kasnije, kako bi prije toga
mogla izgladiti stvari s nekima od ostalih ulagačica. Irene je bila njezina prva
investitorica. I najveća. Legenda švedskog poslovnog svijeta koja joj je u
međuvremenu postala i dobra prijateljica.

46
 Knjige.Club Books

Irene je bila jedna od samo nekoliko osoba kojima se Faye obraćala za savjet,
ali tijekom ove zadnje godine pomalo je izgubila kontakt s njom. Više nije bila
toliko upućena u zbivanja u njezinu životu.
Guglala je Ireneino ime. Neke od članaka objavljenih u zadnjih godinu dana
već je bila pročitala, ali dio njih joj je promaknuo. Za Irene je to očito bila dobra
godina. Dva nova važna mjesta u upravnim odborima, prodaja jedne od njezinih
uspješnih tvrtki i nova pozicija generalne direktorice jedne od najcjenjenijih
financijskih agencija u Europi. Irene je imala i novoga muškarca u životu,
nasljednika jedne talijanske automobilističke kompanije. Imat će o čemu
razgovarati za ručkom.
Plavi kombinezon Proenza Schouler savršeno joj je pristajao. Spontano ga je
kupila u butiku Nathalie Schuterman i stajao ju je malo bogatstvo. Ali danas se
trebala osjećati fantastično. Rukom je izgladila nekoliko sitnih nabora. Bila je
spremna razvaliti dan.
Faye stavi sunčane naočale i izađe u predvorje. Krajičkom oka opazi da je
jedna žena ustala s kauča i krenula prema njoj.
„Imate li trenutak?“
Faye nabere čelo, žena joj je odnekud bila poznata. Pretpostavljala je da je
novinarka, a mogla je i očekivati da će je sad opet početi zaskakivati.
„Sada mi nije zgodno“, odgovori što je pristojnije mogla.
Žena baci pogled preko ramena i iz džepa jakne izvadi policijsku značku.
Yvonne Ingvarsson. Faye je shvatila da je to ista ona policajka koja je vodila
istragu o Julienneinu ubojstvu. Zatvorila je oči na nekoliko sekundi i uživjela se
u ulogu tugujuće majke.
„Jeste lije pronašli?“ prošapće ona. „Jeste li pronašli moju Julienne?“
Yvonne Ingvarsson odmahne glavom.
„Možemo li negdje sjesti nasamo?“
Uzela je Faye za ruku i povela je prema rotacijskim vratima, niza stube, pa na
rivu ispred hotela, gdje su sjele na klupicu.
„Nismo još pronašli tije... vašu kćer“, reče istražiteljica, prateći pogledom
trajekt za Djurgàrden.
Faye se prisili ostati mirna i pustiti Yvonne da učini sljedeći korak. To što se
uopće pojavila bilo je uznemirujuće, ali ne i katastrofalno.
,,I dalje stojite iza toga da ste one noći, kad je vaš bivši muž vašoj kćeri
navodno oduzeo život, bili u Vӓsteråsu?“
Faye zadrhti. Bila je zahvalna samoj sebi što je stavila sunčane naočale.
„Da, naravno“, tiho će ona.
„Na križanju Karlove ulice i Ulice Sturegatan nalazi se bankomat“, mirno će
Yvonne Ingvarsson, i dalje s pogledom prema moru.

47
 Knjige.Club Books

Faye je sabirala misli. Da su zaista otkrili nešto u vezi s njom, ne bi sada njih
dvije ovako ćaskale na suncu.
„Dobro?“
„Kamera s bankomata snimila je osobu zapanjujuće sličnu vama, ali vi ste
tada bili u Vâsterâsu?“
Yvonne na kraju okrene glavu i pogleda Faye, čije je lice ostalo nepomično.
„Što želite reći?“ upita Faye. „Što točno tvrdite?“
Istražiteljica digne obrvu.
„Ništa ja ne tvrdim. Samo sam postavila pitanje je li možda moguće da ste se
u navedeno vrijeme nalazili u blizini mjesta ubojstva, a ne u hotelskoj sobi u
Vâsterâsu.“
Uslijedila je tišina. Faye uzme svoju torbicu i ustane.
„Ne znam o čemu pričate. Umjesto da mi dolazite s ovakvim apsurdnim
tvrdnjama, radije radite svoj posao. Pronađite tijelo moje kćeri.“
Okrenula se i otišla dok joj je srce divlje udaralo u grudima.

48
 Knjige.Club Books

FAYE JE s petnaestak minuta kašnjenja i već oznojenih leđa stigla u Tavernu Brillo.
Smiješeći se, Irene Ahrnell ustane za jednim od okruglih stolova u lijepoj dvorani.
Faye je ponosno držala glavu, ne obazirući se na šaputanje koje se odmah počelo
širiti među gostima i poglede koji su se lijepili za nju. Obje sjednu za stol.
„Irene, predugo se nismo vidjele. Oprosti što kasnim.“
„Slažem se, ali, koliko znam, dosta toga ti se dogodilo u zadnje vrijeme.“
„Da, ovo je bila intenzivna godina, pripreme za plasiranje nove linije, širenje
u Sjedinjene Države i, da, pripajanje Chrisine tvrtke Queen Revengeu. Trebalo je
vremena, tek sad imam osjećaj da je sve to jedna tvrtka, a ne dvije.“
Irene kimne i uzme jelovnik. Izvadila je naočale za čitanje i stavila ih na vrh
nosa.
„Točno znam na što misliš, različite strukture, različite kulture poslovanja,
tisuću stvari koje treba uskladiti. I nemoj osjećati nikakav pritisak da mi se moraš
javljati. I ja imam gomilu toga, ali uvijek ću biti tu, neovisno o tome koliko se
dugo nismo čule.“
,,E, kad smo kod gomile toga...“ Faye pogleda Irene preko ruba svog
jelovnika. „Čitala sam nešto o nekom novom tipu.“
Irene porumeni, a Faye je to bilo simpatično. Nikad nije vidjela Irene da je
pocrvenjela; imala je šezdeset godina, a izgledala je kao tinejdžerica.
„Da, pa, vidjet ćemo što će biti od toga. Ali zasad se sve odvija dobro. Mario
je fantastičan. Katkad mi se čini da je čak i predobar da bi bio stvaran, cijelo
vrijeme čekam da ispadne neki kostur iz ormara.“
,,I ja sam jednako tako skeptična prema muškom rodu, to znaš. Ali mora biti
i dobrih, a ti si možda pronašla jednog od njih.“
„Nadajmo se“, odvrati Irene i spusti jelovnik. „Bome sam se napatila s
kojekakvim kretenima svih ovih godina.“
Lagano odmahne glavom, a Faye se nagne prema njoj.
„Što kažeš da onda nazdravimo šampanjcem?“
Irene kimne uz smiješak i domahne konobarici, koja preuzme njihovu
narudžbu. Kad su dobile šampanjac, Faye oprezno otpije gutljaj, razmišljajući
kako započeti.
Prije no što je išta stigla reći, Irene se nakašlje.
„Kruže glasine da netko pokušava preuzeti Revenge.“
Faye uhvati nelagoda u trbuhu. Jasno da je Irene već znala za to.
„Tako je. Samo nisam sigurna koliko si čula.“

49
 Knjige.Club Books

Irene slegne ramenima, skine naočale i položi ih na stol.

„Ne znam pojedinosti, samo sam načula glasine.“
Faye odloži čašu.
„Sve je započelo nedavno, s kupnjom nekoliko paketa dionica. Sad je već
vidljiv uzorak, čini se da iza svih kupnji stoji isti kupac.“
,,A nemaš pojma tko bi to mogao biti?“
„Ne, sve je vješto zameteno u velikom klupku kupaca. Kopamo punim
intenzitetom i doći ćemo do odgovora, ali problem je u tome što će to potrajati, a
ne znam koliko vremena imamo. Ne znam koji je idući potez.“
,,I brine te da bih ja mogla prodati svoje dionice?“
Konobarica je donijela pizzu na drvenom podmetaču i stavila je na stol između
njih. Mirisala je odlično. Obilna količina kavijara, creme fraichea i crvenog luka.
Uzele su svaka po komad vruće pizze s koje se pušilo. Faye pogleda Irene preko
stola: svjetska žena, sofisticirana, na određeni način i dalje nepristupačna.
„Da, ne znam zašto su ove druge prodale svoje udjele i htjela sam se uvjeriti
da ćeš ti zadržati svoj paket.“
Irene je nakon Faye bila najveća dioničarka i kad bi ona prodala svoje dionice,
to bi značilo katastrofu.
„Nitko me nije kontaktirao. Još. Vjerojatno zato što se zna da smo dobre
prijateljice i da bih ti to odmah javila. Ali dajem ti svoju riječ da ja svoje neću
prodati.“
„To mi je veliko olakšanje“, reče Faye i uzme još jedan komad pizze.
Odgrizla je zalogaj i zalila ga šampanjcem. Kombinacija okusa bila je divna.
Stvarno ćeš to pojesti? vratio joj se Jackov glas. Ono smrknuto čelo. Onaj
gadljivi izraz lica. Godinama nakon Julienneina rođenja stalno je dobivala
zajedljive komentare o svom izgledu i težini. Što god činila, Jack nikad ne bi bio
zadovoljan. Sad je jela sve, samo ne uvijek, ali je i pazila na to da se što više kreće,
a njezinu je negdašnju nesigurnost zamijenio ponos na vlastito tijelo. Na kraju
krajeva, ono je stvorilo i rodilo Julienne. I samosvijest je bila jedna od onih stvari
koje je povratila nakon Jacka.
„Što ćete dalje?“ upita Irene i pogleda ju. „Je li... Kako se ono zove... Kerstin,
je li i ona došla s tobom u Švedsku?“
„Da, Kerstin je sa mnom i danonoćno radi na tome da otkrije što se događa.
Jučer smo razgovarale s više investitorica ne bismo li ih uvjerile da ne prodaju
svoje dionice.“
„Ali pritom im niste otkrile ništa o preuzimanju, nadam se?“
Irene ju je strogo gledala, posežući i sama za još jednim komadom pizze.
„Naravno, a mislim da smo to i dobro izvele. Samo, pitanje je hoće li to biti
dovoljno. Pitanje je koliko je osoba koja stoji iza svega odlučna u tome. A bojim
se da je vrlo odlučna.“
50
 Knjige.Club Books

Irene odloži pribor za jelo i pogleda ju.

„Kako si ti?“
Faye je znala da je s Irene najbolje bilo biti izravan.
„Iskreno da ti kažem, baš me je začudilo koliko me sve ovo pogađa. Bilo je
već kriza u tvrtki ovih godina, stotine, tisuće njih, različitih opsega. Voditi tvrtku
znači stalno rješavati krizne situacije, znaš to i sama. Ali ovo... Netko mi
pokušava preoteti moje životno djelo. Revenge sam stvorila ni iz čega, vlastitim
rukama, a i dalje sam ja za kormilom. A vrlo naivno, nikad mi na pamet nije pala
pomisao da bi mi to netko mogao pokušati oduzeti.“
Irene energično odmahne glavom.
„Nije to bilo naivno. Pa koliko su danas česta neprijateljska preuzimanja?
Gotovo ih nema. Bi li Jack na neki način mogao stajati iza toga?“
„Jack? Ma ne, on više uopće nema novca. A ni poslovnih kontakata. Propao
je i svi su mu okrenuli leđa. Ne vidim kako bi on mogao izvesti ovakvo što,
pogotovo iz zatvora.“
„Pada li ti na pamet itko drugi?“
Konobarica je došla s glavnim jelima i stavila ih na stol pred njih. Upitno je
pogledala napola pojedenu pizzu.
„Jeste li gotove? Da ju odnesem?“
„Ne, ne, ostavite je, danas trebamo ugljikohidrate“, odgovori Faye, a Irene
kimne. „Svakako sam tijekom godina stekla neprijatelja“, nastavi Faye kad je
konobarica otišla. „Ne možeš stvoriti veliku kompaniju a da nikome ne staneš na
žulj. Ali nitko baš ne iskače. Da bar imam jasniju sliku, ili barem teoriju o tome
tko bi to mogao biti, ali, nažalost, nemam pojma.“
,,U svakom slučaju, možeš biti sigurna da ja svoj udio neću prodati. A i pratit
ću svoje poslovne kontakte, možda nešto i saznam, pa ću ti, naravno, odmah
javiti.“
Faye osjeti kako joj se ramena malo opuštaju i tek tada shvati koliko je
zapravo bila napeta.
Podigla je čašu i kucnule su se. Prionule su na jelo dok se oko njih i dalje čuo
žamor ostalih gostiju.

51
 Knjige.Club Books

OSJEĆAJ MLAKE vode na njezinoj koži bio je predivan. Faye je plivala dugim,
snažnim zamasima, podsjećajući se da diše duboko. Bazen Grand Hotela bio je
nalik na svojevrsnu pećinu s lijepim svodom i prigušenim osvjetljenjem. Ako bi
ljudi i razgovarali, činili bi to tiho, a u pozadini se čula samo diskretna glazba kao
u svakom drugom wellness centru na svijetu.
Kerstin je sjedila negdje na pola širokih stuba koje su vodile do bazena. Faye
dopliva do nje i nasloni se laktima na stubu, brčkajući nogama po vodi.
„Koliko ih imaš na popisu za danas?“
„Između pet i sedam, ovisno o tome s koliko ću njih uspjeti doći u kontakt i
koliko će svaki razgovor potrajati.“
„Dobro, kažem, u svakom slučaju ne moramo brinuti za Irene, obećala mi je
da neće prodavati dionice.“
„Odlično. Nisam ni mislila da hoće, ali opet, nisam to mislila ni za neke od
ovih koje jesu.“
Faye pogleda valiće na površini koje su stvorile kretnje njezinih nogu.
Ponovno se prisjetila tamne vode. Čula krikove. Vidjela prestrašena lica pred
sobom.
„Faye, što je?“
Kerstinin glas vrati je u sadašnjost. Faye lagano odmahne glavom.
„Moram cijeli dan posvetiti rješavanju nekih bitnih stvari za širenje u
Sjedinjene Države“, reče ona. „Ne mogu si dopustiti da sve vrijeme utrošim na
rješavanje ove krize, moram nastaviti sa svakodnevnim djelatnostima, inače na
kraju nećemo imati što ni izgubiti.“
„Ti se usredotoči na svoj posao, a ja ću nastaviti njuškati.“
Kerstin sklopi oči, uživajući u vodi. U wellness centar bila je došla sat
vremena prije Faye i otplivala je dobru turu, iako je bazen zapravo bio prekratak
da bi se moglo pošteno zaplivati.
„Znam da imaš puno posla, ali bi li mi mogla pomoći provjeriti još samo jednu
stvar?“
„Svakako“, odgovori Kerstin, otvorivši oči. „Nešto određeno?“
„Možeš li saznati nešto više o Davidu Schilleru? On je poslovni anđeo.“
„Naravno da mogu“, uz smiješak će Kerstin. „Nešto mi govori da je to onaj
tip iz hotela koji nikako nije tvoj tip?“
Faye je lagano poprska vodom.
„Baš si bezobrazna.“

52
 Knjige.Club Books

Kerstin se nasmiješi.
„Nisam, samo upozoravam na činjenicu da želiš znati više o čovjeku koji te
navodno nimalo ne zanima,“
Faye ponovno pogleda svoja stopala u vodi.
„Dobro, pa možda se ispostavilo da je imao nekoliko dobrih zaključaka. Zato
mi je i važno da saznam više o njemu.“
Okrenula se Kerstin.
„Nemam namjeru više ikad dopustiti ijednom muškarcu da me iznenadi.“
Kerstin ustane, navuče svoj bijeli ogrtač s logom hotela i zaveže pojas.
„Iskopat ću sve što se može iskopati. A ti sad iskoristi priliku i dođi malo sebi,
nema koristi od toga da se zabijaš u zid. Opusti se ovdje sat vremena.“
„Imaš pravo. Upravo to ću si i priuštiti.“
Faye također izađe iz bazena i uzme svoj ogrtač.
Kad je Kerstin otišla, legla je na ležaljku, uživajući u miru i tišini. Ručak s
Irene uvelike ju je umirio, a strah koji je osjećala nakon susreta s istražiteljicom
Yvonne Ingvarsson počeo je popuštati. Imali su nejasnu snimku osobe vrlo slične
njoj. Pa što onda? Jack je bio osuđen za Julienneino ubojstvo, još će godinama
biti u zatvoru. Mediji su pripomogli objavljujući članak za člankom u kojima su
isticali da je Julienne mrtva. Sad je to već bila općeprihvaćena istina. Unatoč
tome što tijelo nije pronađeno.
Posegnula je za čašom svježe iscijeđenog soka od naranče koja je stajala na
podu do ležaljke i otpila gutljaj dok su joj misli otplovile prema voljenoj kćeri,
koja se vjerojatno u tom trenutku brčkala u drugom bazenu. Bio je prvi lipnja i
Italiju je zasigurno već zahvaćao val vrućine.
Začuvši korake na kaljevim pločicama iza sebe, okrenula se. David, koji je
upravo bio sišao iz teretane na drugom katu, ogledao se oko sebe i, ne zamijetivši
je, skinuo crne kratke hlače i crnu majicu, pošpricao se po svojim neočekivano
utreniranim leđima i samo u boksericama skočio u vodu zelenkasta odsjaja. Faye
se nasmiješi. Vjerojatno je time prekršio hotelske propise. Nekoliko je puta
otplivao dužinom bazena dok je Faye diskretno ispružila vrat da bolje vidi. Na
koncu joj je dosadilo škicati pa je ustala i pošla prema bazenu.
David je doplivao do nje i osmjehnuo joj se onim osmijehom koji mu je
potpuno mijenjao izgled i činio ga gotovo lijepim.
„Dobro jutro“, reče ona. „Kako je prošao vikend s kćerima?“
Lice mu se natmurilo. Rukama se izdigao iz bazena, izašao i zahvalno uzeo
ručnik koji mu je pružila Faye.
„Nisu mogle doći“, kratko će on.
„Je li se nešto dogodilo?“
Jedno uz drugo, krenuli su prema ležaljkama.

53
 Knjige.Club Books

„Johanna ih je u posljednji čas odlučila odvesti u Disneyland u Parizu.“

„Ali zašto?“
David zasjedne na ležaljku i ručnikom obriše noge, izbjegavajući ju pogledati.
„Već je više puta izvela takvo što“, tiho će on. „Sazna od cura koji su mi
planovi i onda me u zadnji čas zezne. Ne znam zašto, sigurno ima neke svoje
razloge.“
„Mislila sam da, unatoč okolnostima, dobro funkcionirate?“
„Možda sam i ja to malo previše uljepšao. Nisam htio ispasti tip koji sere po
svojoj bivšoj ženi.“
Ona ga pogleda duboko u oči.
„Meni možeš reći.“
Nekoliko su se trenutaka šutke gledali, a onda se David protegne i ispreplete
prste iza potiljka. Faye legne na svoju ležaljku, okrenuta prema njemu.
„Uvijek je bila ljubomorna“, naposljetku reče David, „ali negdje prije dvije
godine zaista je počela pretjerivati. Nikad nisam bio nevjeran, ni njoj ni ijednoj
prije nje. Ali primijetio sam da me je počela nadgledati, kontrolirati svaki moj i
najmanji korak. Odjednom je dobila potrebu čitati moje poruke. Mislim, nisam
imao što skrivati, tako da sam joj pustio da to i radi. Ali onda... Došla bi mi u ured,
izderavala se na moje zaposlenice, slala im prijeteće poruke na Facebooku.“
David uzdahne.
„Pokušao sam je zaštititi, izgladiti stvar, dao sam im novac da to ne prijave
policiji. Učinio sam sve da zaštitim Johannu i djevojčice. Katkad bi se posve
zatvorila, hodala bi po kući kao mjesečarka. Znala bi zaboraviti otići po Stinu i
Feliciju i dovesti ih kući s treninga, govorila bi im ružne stvari. Jedna su stvar
izljevi bijesa prema meni, ali prema njima? Udaljila se od nas. Ja sam počeo sve
više raditi od doma, kako cure ne bi ostajale same s njom.“
Niz obraz mu je curnula suza, ali brzinski ju je obrisao. Čeljusti su mu lagano
kvocale.
„Osjećam se tako jebeno bespomoćno.“
Faye je znala sve o osjećaju bespomoćnosti. Ali rijetko je pričala o prošlosti.
Rijetko je pričala o Jacku.
„Točno znam na što misliš“, tiho će ona, pogleda uprta u pločice. ,,I sama sam
se godinama tako osjećala. Godinama sam tako živjela. Puštala da netko drugi
upravlja mnome, da me netko drugi kontrolira, određuje moj identitet, moj osjećaj
samosvijesti, sve.“
Osjećala je Davidov pogled i prisilila se pogledati ga u oči. Osjećala se golo,
nezaštićeno, ali i živo. Kako je mogla misliti da je isprazan?
David položi ruku na njezinu na ležaljci, što ju je gotovo prenerazilo.

54
 Knjige.Club Books

„Žao mi je što ti je netko nanio zlo“, reče on ne skidajući svoje plave oči s
njezinih. „A ako itko to može sam nadvladati, znam da si to ti. Želim da znaš da
sa mnom možeš razgovarati o svemu, ne moraš se sama boriti s time.“
„Navikla sam“, reče ona i izmakne ruku.
I dalje je osjećala toplinu njegove kože.
„Imaš li snage i volje ispričati mi? Ovdje sam. I želim te slušati.“
Faye se nećkala. Vrata svoje prošlosti s Jackom držala je zatvorena toliko
dugo da nije bila sigurna hoće li ih uopće moći otvoriti. Na bilo koji način. David
nije ništa govorio. Čekao je dok su se njezinom glavom rojile misli. A onda se
odlučila.
„Upoznali smo se na faksu.“
David ponovno položi ruku na njezinu. Ovoga je puta nije izmaknula, a riječi
su samo izlazile. Najprije polako, kao da ju je svaka boljela, a potom sve brže.

55
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

OSTALA SAM ležati u mraku, tresući se, razrogačenih očiju.

„Kažeš li ikome, ubit ću te.“
Sebastian me je uhvatio za vrat i, primaknuvši lice mome toliko da sam mu
osjetila kiseo zadah, stisnuo ga.
„Jasno?“
Polako sam kimnula.
,,Da“, procijedila sam.
Kad me je pustio, zakašljala sam. Sebastian je uzeo svoje gaćice i bez ikakve
žurbe otišao u svoju sobu. Otvorila sam prozor da prozračim i ponovno se zavukla
pod vlažni pokrivač. Peklo me je među nogama i obrisala sam se majicom. Ostala
sam sjediti, buljeći kroz prozor.
Pred očima su mi se izmjenjivala sjećanja. Sebastian i ja kao mala djeca. Ispod
stola smo se držali za ruke dok se tata derao mami u lice, nosovi su im se gotovo
dodirivali. Sebastian, sklupčan do mene, dok je tražio moju toplinu, moju
sigurnost.
Sada je sve to bilo nestalo. Ni jedno od tih sjećanja više nije imalo nikakvu
vrijednost. On mi ih je oduzeo.
Jedno u drugome tražili smo utočište, nas dvoje bili smo jedino što smo imali.
A sad smo bile preostale samo mama i ja. A mama je bila slaba. Nije to bilo ni za
kakve osude. Bila je slaba jer nas je zakopala, nastojeći nas zaštititi što je bolje
mogla. Ostala je zbog nas.
Čula sam Sebastiana kako nemirno korača po podu svoje sobe, dok se prozor
nije otvorio pa je zavladala tišina. Pitala sam se kako izgleda i kako se osjeća dok
tako sjedi na prozorskoj dasci dva, tri metra od mene. A onda sam shvatila da bih
ga mogla ubiti. Noge su mu visjele sigurno nekih četiri-pet metara od tla. Kad bih
se prišuljala, tiho otvorila vrata njegove sobe i zatrčala se, mogla bih ga gurnuti
s prozora. Mami i tati reći da sam čula njegov krik i dotrčala vidjeti što se
dogodilo. Ali nisam mogla. I dalje sam ga voljela, usprkos tome što je učinio.
Da sam znala što me još čeka, čemu će me još podvrgnuti, bez oklijevanja bih
ga istoga časa bila ubila. Poštedjela bih se mnogo boli. I muke.

56
 Knjige.Club Books

FAYE je ležala na velikom krevetu u svom apartmanu. Spakirani kovčezi stajali su

pokraj vrata; sutra će se odjaviti iz Grand Hotela i preseliti u stan na
Ӧstermalmskom trgu. Iako će biti lijepo živjeti u vlastitom stanu nakon toliko
dana u hotelu, na svoje iznenađenje, shvatila je da će joj nedostajati David.
Zasvijetlio joj je zaslon na mobitelu i vidjela je da joj je Kerstin poslala
poruku. Otvorila ju je i pročitala, a licem joj se razvukao osmijeh.

Čini se da je sve u redu. Dosad nisam našla ništa čudno o Davidu

Schilleru. Nema dosje, nema opomena ni kazni, ništa na Flashbacku, a
čak sam se i diskretno raspitala među njegovim poslovnim kontaktima i
nisam naišla ni na što što bi upućivalo na to da nije u redu.

Faye osjeti leptiriće u trbuhu. Nije se mogla prestati smješkati prisjećajući se

jučerašnjih trenutaka s Davidom u hotelskom wellness centru. Razgovarali su više
od sat vremena dok se napokon nisu morali rastati.
Zbog toga što je napokon mogla nekome pričati o Jacku - o tome što ju je
tjerao da radi i kako joj je bilo zbog toga - osjećala se nekoliko kilograma lakša.
Bilo je to enormno olakšanje. Osjećala je da ju David vidi, da ju čuje. Osjećala se
kao ljudsko biće. Ne samo kao žena koju muškarac naposljetku želi samo povaliti.
Ponovno je uzela mobitel i nazvala Julienne preko FaceTimea.
Čim se lice njezine kćeri pojavilo na zaslonu, zaboravila je na sve brige i
tegobe, na sve negativne misli. Ona je bila jedino na čemu je bila zahvalna Jacku.
S njim je dobila kćer koja je u Fayeinim očima bila savršena u svakom smislu. Od
šlampavo lakiranih ružičastih noktiju na nogama do dugih plavih uvojaka koji su
joj se rasipali niz leđa.
„Bok, ljubavi!“
„Bok, mama“, reče Julienne i radosno joj mahne.
Kosa joj je bila mokra pa je Faye pretpostavila da je opet bila u bazenu.
„Što radiš?“
„Baka i ja smo se kupale.“
,Je li vam bilo zabavno?“
„Mhm, jako“, reče Julienne.
,,I ja sam se jučer kupala i mislila sam na tebe.“
„Aha“, odvrati Julienne, a Faye zamijeti da je već počela gubiti zanimanje za
telefonski razgovor. Zvao ju je život.

57
 Knjige.Club Books

„Nazvat ću opet večeras pa se čujemo. Nedostaješ mi. Pusa.“

„Mhm, bok“, odvrati Julienne i nestrpljivo joj mahne.
„Pozdravi ba...“ započne Faye, ali Julienne je već bila poklopila.
Faye se nasmiješi. Julienne će sasvim sigurno odrasti u samostalnu ženu.
Ustala je s kreveta, otišla u kupaonicu i odvrnula vruću vodu u kadu. Netko
pokuca na vrata i Faye baci brzinski pogled na svoj ručni sat, bilo je dvadeset do
devet. Zavrnula je vodu i otišla u hodnik.
,,Da?“ upita ona kroz vrata.
„Yvonne Ingvarsson, policija.“
Faye duboko udahne i otvori vrata. Yvonne je pogleda s naznakom smiješka
na usnama.
„Mogu li nakratko ući?“
Faye je stajala na mjestu, prekriženih ruku.
„Zaista mislim da nije u redu da se samo tako pojavljujete.“
„Želim vam nešto pokazati. Mogu li ući?“
Faye uzdahne i pomakne se ustranu da propusti Yvonne. Istražiteljica nakon
nekoliko metara zastane.
„Lijep apartman.“
„Nisam znala da su vam ovakvi kućni posjeti u opisu posla. U čemu je stvar?“
Yvonne Ingvarsson nije ništa odgovorila, samo je zavukla ruku u torbicu i
izvadila isječak iz nekog trač-časopisa. Na njemu je bila stara fotografija Faye i
Jacka. Pružila joj ju je.
„Ne znam što...“
Yvonne digne kažiprst u zrak da je ušutka, ponovno posegne u torbicu i izvadi
jednu isprintanu fotografiju. Faye zamijeti da su joj nokti izgrizeni, a kožice oko
njih upaljene. Druga je fotografija bila zrnatija, u žućkastom tonu, vjerojatno je
snimljena u večernjim satima. Odmah je shvatila da su ženska leđa koja su se
nazirala na fotografiji njezina. Jakna koju je imala na sebi bila je ista ona kao na
fotografiji s Jackom.
„Što kažete?“ upita Yvonne znatiželjno je promatrajući.
„O čemu?“
„Ovo na fotografiji, to ste vi, Faye. Vi to znate, i ja to znam. Niste bili u
Västeråsu, bili ste na mjestu ubojstva.“
Licem joj je preletio munjevit, nelagodan smiješak. Zaškiljila je, gledajući
Faye.
„To nisam ja“, odgovori Faye. „Ovo je Monclerova jakna, takvu ima svaka
kućanica u Ӧstermalmu. To je ekvivalent klompama na selu.“
Yvonne polako odmahne glavom, ali Faye ostane mirno stajati. Baš kao i
prošli put kad se Yvonne tako pojavila, Faye je smatrala da ne bi trebale voditi
58
 Knjige.Club Books

ovakve razgovore ako nema dokaza. A budući da je bila nedjelja, smatrala je da

je Yvonne došla mimo svojih ovlasti.
Što je htjela? Izvući novac? Činilo joj se kao da je u nekom osobnom
križarskom pohodu, da se želi osvetiti Faye.
„Što vi zapravo hoćete?“ upita ona.
„Istinu“, brzo će Yvonne. „Želim samo istinu.“
Ne skidajući pogled s Faye, izvadi jedan papirić iz stražnjeg džepa. Faye se
zapitala koliko će još stvari izvaditi. Bila je kao Mary Poppins sa svojom
torbicom.
Držeći papirić palcem i kažiprstom, zatresla ga je ispred Faye. Ona joj ga
uzme iz ruke. Bio je to stari članak iz Bohusläningena koji je odmah prepoznala.
„Čini se da vas baš posvuda prati nesreća“, reče Yvonne i baršunastim glasom
nadoda: „Matilda.“

Dvojica mladića iz Fjällbacke nestala nakon nesreće jedrilice na kojoj su

bili s prijateljima. Cijelo naselje paralizirano.
- Odbijam vjerovati da su mrtvi - kaže Matilda (13), koja je bila s
njima u vrijeme nesreće.

Faye proguta knedlu, polako preklopi isječak ne pročitavši ga do kraja, i pruži

ga Yvonne, koja odmahne glavom.
„Zadržite ga“, reče ona i pođe prema vratima. „Lijep apartman. Baš
dražestan“, promumlja ona otvarajući vrata i nestane u hodnik.
Faye je promatrala trinaestogodišnju djevojčicu iz članka, koja je gledala
ravno u kameru. Izgledala je nesretno i bespomoćno, ali Faye je znala da je to bila
samo poza za fotografa. U njoj je bila divljala tama.
Legla je na krevet i zagledala se u strop, ali nije vidjela bijelu štukaturu Grand
Hotela, već nešto sasvim drugo - tamnu, uzburkanu vodu koja joj se uskovitlala u
trbuhu.
Prenuo ju je prodoran zvuk. Prestravljeno se ogledala oko sebe jer je još
uvijek bila u uzburkanoj vodi i trebala joj je koja sekunda da se orijentira. Puls se
smirio kad je shvatila da joj to samo zvoni mobitel. Zaslon je prikazivao
Kerstinino ime.
„Nažalost, imam loše vijesti.“
Kerstin je, kao i uvijek, odmah prešla na stvar.
„Što je sad?“ upita Faye i zatvori oči.
Je li uopće htjela čuti odgovori? Ima li snage za to? Nije znala, a to ju je
plašilo.

59
 Knjige.Club Books

„Zvali su me iz Dagensa3, načuli su glasine o kupnji dionica. Članak će

uskoro biti vani, ne uspijemo li to nekako spriječiti.“
Faye ispusti uzdah.
„Što će dovesti do još veće prodaje paketa dionica. Ustrašeni štakori uvijek
bježe s broda“, reče ona.
„Što želiš da učinim?“ upita Kerstin.
„Znam ondje jednu ženu, nazvat ću je i pronjuškati. Pusti sad to, ja ću se
pobrinuti za sve.“
Faye okonča razgovor i baci mobitel na pokrivač. Da se mogla predati, bila bi
navukla pokrivač preko glave i prespavala sljedećih nekoliko dana. Ali to onda ne
bi bila ona. Nikad nije bila takva. Ponovno je uzela mobitel. Borba se nastavljala.

3
Dagens industri - najpoznatije švedske poslovne dnevne novine, nap. prev.

60
 Knjige.Club Books

FAYE JE utučeno sjedila na krevetu s papirom koji joj je Yvonne ostavila u ruci i
Kerstininim izvještajem o kretanju dionica u mislima. Svaka od tih stvari bila je
sama po sebi dovoljno uznemirujuća, zajedno su predstavljale gotovo nesavladive
prepreke. Uskoro započinje ozbiljan posao s etabliranjem u Sjedinjenim
Državama, nazvali su je iz Revengeova ureda na Stureplanu i izvijestili je kako se
više osoba zainteresiranih u investiranje javilo nakon Fayeina nastupa u Skavlanu.
Imati Yvonne Ingvarsson za vratom u tako osjetljivoj fazi bilo je riskantno, a
povrh toga morala se pobrinuti da uopće zadrži tvrtku koju će moći etablirati.
Oglasio joj se mobitel. Otvorila je aplikaciju Telegram, u kojoj su se poruke
automatski brisale nakon petnaest sekundi, i nasmiješila se vidjevši fotografiju
Julienne uz bazen.
„Ljubav moja mala“, promrmljala je, a fotografija je nestala.
Trznula se začuvši novo kucanje na vratima. Zagurala je isječak pod pokrivač,
ustala i otišla do vrata. Prizor Julienne davao joj je energiju, budio u njoj borbeni
duh. Yvonne Ingvarsson nije znala kome se zamjerila, a prevrnut će nebo i zemlju
dok ne sazna tko joj je napao tvrtku.
Pred vratima je čekao David Schiller. Nasmiješio joj se.
„Izgledaš kao netko kome treba šetnja s novim prijateljem.“
Faye i David prošetali su se do Ulice Strandvägen, puste, kakva je i inače bila
nedjeljom. Večer je bila topla, ljudi su uličicama šetali svoje pse, atrakcije
zabavnog parka Gröna Lund na Djurgårdenu vrtjele su se i presijavale na
zalazećem suncu. Faye je bila zaboravila kako očaravajuće i predivne znaju biti
štokholmske ljetne večeri.
„Jesi li dobro, nakon svega onoga što si mi jučer ispričala?“
David je zvučao zabrinuto. Faye uvidi da je zapravo ganuta.
„Dobro sam“, uz osmijeh će ona, a Davidove plave oči zasjaju.
„Odlično. Već sam se zabrinuo da si kasnije požalila.“
„Ne, ne, sve je u redu. Bilo je to... Oslobađajuće. Zapravo nikad ni sa kim
nisam razgovarala o tome što se dogodilo i kakav je bio život s Jackom. Jedva i s
Kerstin, a ona mi je najbliža prijateljica. Naravno, najviše je znala Chris...“
„Tko je Chris?“ oprezno će David. „Bila si već spomenula to ime.“
Djelovao je kao da pokušava učiniti prvi korak na tek formirani led, da
provjeri hoće li izdržati.
„Chris. Uf, kako da ti objasnim... Sprijateljile smo se na faksu. Ona je... Ona
je bila prirodna sila. Ništa joj nije bilo teško.“

61
 Knjige.Club Books

„Što se dogodilo? Ako je u redu pitati...?“

Ulica se punim intenzitetom pripremala za večernju navalu ljudi. Ondje su se
okupljali zgodni, pijani mladi ljudi koji su međusobno detaljno proučavali
dizajnerske torbice, duge trepavice i Rolexe dobivene na dar za studiranje.
„Dobila je rak“, odgovori Faye i podigne ruku da David vidi narukvicu. „Brzo
je metastazirao. Ali zaljubila se u fantastičnog čovjeka koji je bio savršen prema
njoj.“
„Pa, svejedno lijepo“, reče David. „Naposljetku pronaći ljubav. Nije li to ono
što svi tražimo?“
Skrenuli su prema Nordijskom muzeju i dječjem parku Junibacken.
David je suzdržano gledao preko površine mora. Iznad krošnji na suncu se
presijavao Vasin muzej, neobičan spomenik najvećim neuspjesima u švedskoj
povijesti.
„Voliš li ju?“ upita Faye.
On je začuđeno pogleda.
„Koga?“
„Koga, pa svoju ženu.“
David se smeteno nasmije.
„Ah, da, jasno, trebao sam skopčati. Nakon petnaest godina to mi je nekako
smiješno pitanje. Ljubav. Voliš li nekoga nakon što svaki dan u petnaest godina
provedete zajedno, dobijete djecu?“
„Zvučiš poprilično cinično.“
„Možda. Ili jednostavno od samog početka nismo bili jedno za drugo. Ako
ćemo posve iskreno.“
Odmahnuo je glavom i okrenuo se.
„Sad baš zvučim grozno.“
„Ma ne, reci.“
Faye ga uzme pod ruku dok su se približavali Grõna Lundu. Radosna vriska
iz zabavnog parka bila je sve glasnija.
David se nakašlje.
„Nikad to nije ni bilo iz ljubavi, već više... zbog praktičnih razloga. Ono, kao
da staviš kvačicu na svaku stavku. Ali osjećaji? Ne znam...“
Potapša Faye po ruci.
„Sad mi uzimaš ovo za zlo?“
„Ne, ni govora. Ljudi budu zajedno zbog tisuću različitih razloga. Rijetki
zapravo imaju privilegij doživjeti pravu ljubav. Zaista rijetki.“
„Jesi li ti jedna od njih?“ upita on, zastavši.

62
 Knjige.Club Books

Dio nje htio je izbjeći njegov pogled, izbjeći odgovor. Čula je vrisak sa
Slobodnog pada, tornja na koji su se ljudi penjali kako bi osjetili žmarce u želucu
kad se strmoglave prema tlu. Nije baš da je bila doživjela ljubav.
„Jesam. Voljela sam Jacka. Više nego što sam mislila da ću ikoga ikad voljeti.
Ali to nije bilo dovoljno. Ja nisam bila dovoljna. A onda je došla Julienne. To je
bila jedna sasvim nova vrsta ljubavi i ona je preuzela...“
Glas joj je zapeo u grlu i okrenula se od Davida. Na trenutak joj se sve vratilo.
Sve čemu je njezina obitelj bila izložena. Od strane Jacka. I od strane nje same,
kad ju je htjela spasiti od njega.
„Ne mogu si predočiti što si sve bila prošla“, reče David, a Faye se trzne jer
je na djelić sekunde bila zaboravila da je i on ondje. ,,I još izgubila dijete. Faye,
volio bih... Volio bih da ti mogu odagnati svu tu tugu, ali bojim se da to nitko ne
može.“
Faye se strese. Odagna sve one osjećaje i sjećanja koji su htjeli preuzeti
njezinu pozornost. Da si je dopuštala da se prisjeća, da osjeća, nikad ne bi mogla
učiniti onaj još jedan korak.
„Lijepo je već to što si tu“, reče ona. „I što slušaš.“
Stajali su tako šutke, s blistavim svjetlima zabavnog parka u pozadini. Ni ona
ni on dugo nisu ništa govorili, a onda je David pružio ruku.
„Dođi. Idemo natrag.“
Faye kimne. Okrenuli su se i krenuli natrag prema Strandvägenu. Kad su
prošli restoran Strandbryggan, David se okrene njoj.
„Hoćeš da se okupamo?“ upita on.
„Ovdje?“
„Da, večer je topla i živimo u Veneciji Sjevera. Možeš se kupati na milijun
mjesta. Eno, ondje na primjer.“
Pokazao je prema drvenom molu između dvaju brodova za stanovanje koji su
uvelike blokirali pogled sa Strandvägena. Ne čekajući njezin odgovor, potrčao je
onamo, prignuo se i razvezao cipele. Faye se ogleda oko sebe. Nigdje nije bilo
nikoga, promet je bio rijedak. David je skinuo svoju lanenu košulju, traperice i
cipele. Čarape. Bokserice. Njegove blijede butine sjale su u tami. Začula je uzvik,
a odmah potom i buć! Nagnula se preko ruba mola i ugledala ga u moru dva
metra ispod sebe, kako gleda prema njoj.
„Hladno je, ali lijepo“, izvijestio ju je. „Upadaj.“
Faye baci pogled preko ramena i ustanovi da je zrak čist. kula se i odložila
haljinu do hrpice Davidove odjeće, ali gaćice je ostavila na sebi. Zaletjela se,
poletjela s mola i probila morsku površinu. Kriknula je, dijelom zbog straha,
dijelom zbog oduševljenja. Zaista je bilo hladno.
Malo su otplivali i stali. Održavajući se na površini jedno do drugoga,
promatrali su treperava svjetla grada.

63
 Knjige.Club Books

„Sviđaš mi se“, reče David.

Protisnuo je to dok su mu zubi kvocali.
Faye se nasmiješi jer joj je to bio komičan prizor, ali i zato što je iznutra
osjetila takvu toplinu da je načas zaboravila na hladnoću. Htjela mu je odgovoriti,
ali ostala je šutjeti. Sama je sebi bila obećala da se više ni u koga neće zaljubiti,
ali znala je da njezini obrambeni zidovi počinju pucati. David ju je nasmijavao,
bio je džentlmen bez skrivenih motiva. Štoviše, bio je uspješan biznismen koji je
razumio njezin posao i imao je osmijeh od kojega se topila čak i u ovom hladnom
kanalu.
Kad su izašli iz mora i odjenuli se, David joj je protrljao nadlaktice da je malo
zagrije.
„Što ćemo sad?“ upita ona.
Shvatila je da se ne želi vratiti u hotelsku sobu.
David je imao neki prepreden izraz lica.
„Dođi“, samo je rekao i obuo cipele.
Pošla je za njim prema marini s druge strane Djurgårdenskog mosta. Kosa joj
je bila slijepljena za ramena i leđa dok je lagano trčkarala da se zagrije. Zastali su
pred dvorišnim vratima. David zaviri u čuvarevu kabinu, ustanovi da je prazna i
popne se na ogradu.
„Pa imaju kameru“, reče Faye i pokaže prema njoj.
„Ma ništa ne brini“, reče on sišavši na drugu stranu. „Jedan moj prijatelj ovdje
ima brodicu, neće se naljutiti ako je malo posudimo.“
Faye pažljivo digne nogu, uhvati se za prečku i prebaci na drugu stranu, gdje
ju je primio David.
Proučavao je brodice.
„Evo je“, uzvikne on pokazujući na veliku jahtu na samom kraju.
Već idućeg trenutka držao ju je za ruku, povukavši je za sobom.
Popeli su se na jahtu, David je čučnuo, stao napipavati ispod jednog bijelog
jastuka i naposljetku uz trijumfalan osmijeh izvukao par ključeva. Otključao je
kabinu i Faye je ušla na toplo. Skinuli su mokru odjeću i ogrnuli se velikim
ručnicima koje je David pronašao.
„Čija je jahta?“ upita Faye, koja je sjela na kauč dok je on kopao po
kuhinjskim ormarićima.
„Od jednog mog dobrog prijatelja“, ponovio je i potom uzviknuo: „Pogledaj!
Viski!“
Natočio je viski u čašu, pružio joj je i sjeo do nje. Alkohol je grijao tijelo
iznutra. Valići su udarali o vanjski bok i jahta se ugodno ljuljuškala. Faye je
rastreseno cupkala dječju ukosnicu s Elzom i Olafom i velikom plavom mašnom
koju je našla na ležaju. Podsjećala ju je na Julienne. Ona je obožavala Elzu i Olafa
i iz sveg je glasa znala pjevati “Puštam sve“ na svom izmišljenom engleskom.
64
 Knjige.Club Books

„Kamo si odlutala?“
David ju je blago gledao. Spazio je ukosnicu i glasno udahnuo.
„Oprosti... Nisam...“
Faye položi ruku na njegovu da mu dâ do znanja kako je sve u redu. Od topline
njegova tijela prošli su je ugodni trnci.
David joj se nasmiješi.
„Što je?“ upita ona.
„Ništa.“
Bila je blizu toga da mu kaže da se i on njoj sviđa, kao zakašnjeli odgovor na
ono što je on rekao u moru, ali nije se mogla nagnati na to. Riječi su joj zapele u
grlu. U ožiljcima. Onima što se nisu vidjeli izvana.
„Mogu li te doći posjetiti nakon što sutra iseliš iz hotela?“ upita on.
„Ako želiš.“
„Želim.“
„I ja to želim.“
Na usnama mu zaigra osmijeh.
„Ne znam što mi je, ali kad sam s tobom, tako sam nekako blesavo sretan.
Kao neki petnaestogodišnjak koji te želi zadiviti. Zapravo se uopće ne volim
ovako kupati vani. A isto tako znam da tebe boli briga za sve, da se i ja tebi
sviđam, iako to ne želiš izgovoriti. I zahvalan sam što si mi se otvorila.“
Faye šutke kimne.
„Uostalom, upoznao sam ga, prije nekoliko godina. Jacka. I ostavio mi je
dojam napornog, samodopadnog govnara koji...“
Faye se nagne prema njemu. Nije htjela razgovarati o Jacku. Ni sad ni ikad
više. Pritisnula je svoje usne o njegove da ga ušutka. Bile su mekše nego što je
mislila.
„Nećemo o njemu. Nećemo ni o čemu osim o nama, barem ne večeras.“
„Dogovoreno.“
Kao po nekom prešutnom dogovoru, ustali su, uzeli bocu i otišli u kabinu.
Krevet je bio iznenađujuće velik, presvučen bijelim plahtama.
Faye sjedne na krevet. Pustila je da ručnik padne, a ispod je bila posve gola.
Pogledala je Davida u oči. Pogled mu je bio mutan, što od viskija, što od
napaljenosti. Polako joj je prišao. I on pusti da mu ručnik padne, već je bio krut.
Prišao joj je dok je tako sjedila na rubu kreveta, njegov joj je penis bio u razini
očiju.
Ne skidajući oči s njegovih, uzela je njegov kurac u ruku. Polako mu primakne
svoje lice, otvori usta. Najprije je pustila da mu njezin topli dah zagrije glavić.
Potom je isplazila jezik. Liznula kap predsjemene tekućine. David duboko
zastenje, nakratko zatvori oči, ali ih odmah potom ponovno otvori i pogleda Faye.

65
 Knjige.Club Books

Još je malo otvorila usta. Pustila da joj usne obujme glavić. Jezikom je
draškala kožicu ispod njega, uživajući u Davidovu stenjanju. Polako ga je sve
dublje gurala u usta. Osjetila je lagani refleks za povraćanje, ali izvukla ga je iz
usta trenutak prije nego što je postao nesnosan. Pa potom opet unutra. Pa van.
Potpomagala se rukom, kurac je od njezine sline bio mokar i gladak i ruka je lako
klizila.
David je disao sve brže, glasno stenjući. Opet je zatvorio oči, s dlanovima oko
njezine glave, prstiju duboko zabijenih u njezinu kosu.
„Ne mogu više, želim ući u tebe“, promumlja.
Legla je na krevet, a on na nju, među njezine noge, i pritisnuo joj ga o usmine.
Širio ih je polako, nesnosno polako i napokon se probio unutra. Bilo joj je
božanstveno. Sad je ona zastenjala, osjećajući među nogama njegovu toplinu,
njegovu čvrstinu, njegovu odlučnost.
Kad je bio gotovo posve ušao, naglo je nabio do kraja i srušio se na nju. S
usnama do njezina uha, s toplim dahom na njezinu obrazu, nabijao ju je, a ona je
njega obuhvatila nogama. Čvrsto se držala za njegova bedra, pomažući mu da
uhvati ritam, pritiskala svoje prepone o njega, htjela još, htjela ga cijeloga.
A onda ga je izvadio iz nje.
„Ne želim još svršiti. Užasno me napaljuješ. Moram te okusiti.“
Razmaknuo joj je noge, polizao prste svoje desne ruke i stao je nježno gladiti.
Ona podigne glavu, htjela je gledati kako je dira. Gladio joj je klitoris, a zatim
gurnuo dva, a onda i tri prsta u nju. Ona zajeca, zastenje.
David izvuče prste iz nje. Negodovala je, bila je tako blizu vrhunca. On joj je
još malo raširio noge i primaknuo joj se licem. Kružnim se pokretima vrškom
jezika poigravao s njezinim klitorisom. Doveo ju je do ruba, grčevito je zgrabila
plahtu, povila leđa. Kad je zatim vratio prste u nju, osjetila je kako se orgazam
bliži, a granica između užitka i boli bila je tanka poput vlasi. Vrtjela je glavom
amo-tamo dok ju je on vodio sve bliže orgazmu.
Faye je svršila uz vrisak. On je nastavio, pojačavši intenzitet, dok se ona
cijelim tijelom tresla i grčila oko njegovih prstiju.
Kad je orgazam utihnuo, tijelo se opustilo, ali Faye se nije htjela smiriti, htjela
ga je u sebi.
Valići su i dalje ljuljuškali jahtu. Faye se okrenula i postavila na sve četiri.
Udarila je glavom u tijesnoj kabinici, i ona i David su se zasmijuljili. Spustila se
još niže, izvila se, okrenula glavu i vidjela ga kako joj prilazi odostraga. Ali nije
odmah prodro u nju, gladio ju je po guzi, nježno, s ljubavlju.
„Kako si predivna.“
„Jebi me“, reče Faye i još više izvije leđa.

66
 Knjige.Club Books

David joj još jedanput pomiluje guzu, a onda je zgrabi za butine i zabije kurac
duboko u nju. Unatoč tome što je Faye upravo bila svršila, bila je podjednako
napaljena, htjela je još.
„Jebi me, Davide“, stenjala je, a on ju je bez pogovora slušao.
Kasnije su se zavalili na krevet, dijeleći toplinu tijela, uživajući. David joj je
pomaknuo kosu s vrata i ljubio je točno po onom najosjetljivijem mjestu iza uha.
Ona se zahihotala, bilo joj je beskrajno lijepo, ali ju je istodobno i škakljalo. Svalio
se s nje i legao na leđa, s rukom na donjem dijelu njezinih leđa.
„Bome sam se oznojila“, reče ona i prebaci se na bok, tako da joj je njegova
ruka završila na bedru.
On je nježno pogladi po obrazu.
„Znaš li koliko si ti fantastična? Koliko si predivna?“
„Ne znam, morat ćeš mi ti reći.“
„Obećavam ti da hoću. Stalno iznova.“
Faye se uhvati kako se smiješi, ležeći tako leđima okrenuta njemu.
Treptanjem odagna nekoliko suza. Sama je sebi bila obećala da se više ni u koga
neće zaljubiti, iako se bojala da je već bilo prekasno.

67
 Knjige.Club Books

FAYE IZAĐE iz dizala i učini nekoliko opreznih koraka prema čvrstim vratima, stari
joj stan nije nimalo nedostajao. U njemu je bilo previše sjećanja. Jack se i ondje
uspio uvući. Ovaj će stan biti samo njezin.
Ključevi su joj bili teški u ruci. Voljela je taj osjećaj novoga, neokaljanoga.
Iako je stan samo unajmila, dobila je odobrenje da ga iznova oliči.
Nasmiješila se kad je stavila ključ u bravu, prisjetivši se noći s Davidom,
svega što su jedno drugome radili.
Otvorila je vrata i odmah osjetila miris svježe boje. Nikad ne bi bila pomislila
da će joj taj miris biti tako drag, ali evo, bio je. Novi je stan bio netaknuto područje
koje će ona osvojiti.
Kerstin je bila u svom stanu, koji se nalazio odmah do njezina. I dalje će biti
blizu. Obitelj. Ali ovaj je bio njezin. Samo njezin.
Faye otključa tešku sigurnosnu rešetku, uđe, izuje svoje cipele Jimmy Choo i
spremi ih u ormarić od orahovine u hodniku. Potom polako, sumnjičavo, kroči u
stan koji joj se otvarao, velik i prozračan.
Imao je više od dvjesto kvadrata. Možda malo previše za nju samu, ali nakon
svih onih godina u zlatnom kavezu više od ičega htjela je imati zraka i prostora
oko sebe. U ovaj se stan zaljubila na prvi pogled kad ga je našla u oglasu na
internetskoj stranici agencije za najam stanova. Na njemu kao da je stajalo njezino
ime, iako nije bio njezin.
Kuhinja je bila u seoskom stilu, ali sa svim modernim sadržajima. Philippe
Starck, Gaggenau i Cordon-Bleu složili su pravu kombinaciju. Veliki drveni stol
i duge klupe od istog pohabanog drveta posebno su naručeni od jednog drvodjelje
sa Södermalma. Prešla je prstima po stolu. Osjećaj je bio fantastičan.
Ušla je u dnevnu sobu i nasmiješila se ugledavši golemi kauč u smaragdno
zelenom samtu. Soba je sad bila obojena svijetlim, diskretnim bojama koje su
pružale ugodan osjećaj.
Otišla je do prozora, neko vrijeme gledala östermalmske krovove, a zatim
nastavila polako obilaziti sobe. Ovo će biti njezin dom dok radi na širenju u
Sjedinjene Države i spašava Revenge. Sad je imala dva doma, jedan u Italiji i
jedan ovdje. Oba su bila važna, samo na različite načine. Pola njezina srca bilo je
u Italiji, gdje su joj bile kći i majka. Ali druga polovica srca uvijek će biti ovdje.
Stockholm je učinila svojim gradom, od prvoga trenutka kad je došla ovamo.
Ovdje se rodila Julienne, ovdje je učinila svoje prve nesigurne korake. Stockholm
je bio njezin i Chrisin grad. Ovdje su dijelile smijeh, avanture, uspjehe, neuspjehe
i najdublju tugu.

68
 Knjige.Club Books

Ovaj će stan postati njezin dvorac, njezina utvrda.

Sad je bila doma.

69
 Knjige.Club Books

PULS JOJ se ubrzao kad je prošla kroz portu sjedišta u Ulici Birgera Jarla.
Ugledavši potom logo Revengea, vitičasto slovo ,,R“, morala je treptanjem
odagnati suze. Putem kroz otvoreni uredski prostor osmjehivala se mladim
ženama koje su je pozdravljale.
Osjetila je leptiriće u trbuhu kad je otvorila vrata svog ureda. Obožavala ga
je, ovdje je stvarala magiju i izgradila imperij.
A odavde je i orkestrirala Jackov pad. Odavde ga je porazila. Preuzela
Compare.
Odložila je torbicu na radni stol, sjela na uredski stolac i uključila laptop,
gledajući dvadeset zaposlenica koje su sjedile na svojim mjestima. Bilo ih je
desetak novopridošlih, znala ih je poimence jer je s njima razmjenjivala e-mailove
i veselila se tomu što će ih napokon upoznati uživo. Radilo se o ženama svih dobi.
Sposobnim, motiviranim, profesionalnim ženama koje su govorile više jezika.
Modernim ženama, punima samopouzdanja.
Revenge će ostvariti rekordan promet i zapravo se, razmišljala je,
promatrajući zaposlenice, nije ni trebala širiti. Čemu riskirati sve ovo? Ne bi li
bilo bolje potpuno se usredotočiti na zaustavljanje preuzimanja?
Ekonomski gledano, i Julienneina je buduća praunučad bila osigurana. Ali
znala je da bi Chris bilo užasno drago kad bi Faye ostvarila svoj san i pokorila
Sjedinjene Države. A intervju kod Skavlana nadmašio je sva očekivanja. Primila
je gomilu e-mailova poduzetnika koji su htjeli dio kolača u Revengeovu prelasku
Atlantika. Bili su nevjerojatno blizu postizanja dogovora sa svojim američkim
partnerima, mnogo bliže nego što je dala naslutiti. Ali uza se je htjela prave
investitore. One koje će joj dati odriješene ruke i, još važnije, ljude koji će
činiti dobro. Do srži dobre ljude, kako je to običavala reći Chris.
Katkad se znala prisjetiti Chrisina osmijeha, čuti njezin smijeh, osjetiti
njezinu čvrstu ruku u svojoj. Kad bi sada sklopila oči, gotovo da je mogla vidjeti
Chris kako stoji do nje. Steglo ju je u grlu i rukom je obrisala suze. Melankolija
se vratila.
Što će joj sav silni novac i uspjeh ako mora biti daleko od ljudi koje voli?
Naravno, zaposlenice su joj bile drage, ali nisu bile uz nju dok je još bila nitko,
dok još nije bila milijarderka. A pođe li sve kvragu, pokupit će svoje torbice
poznatih marki i napustiti je i ne trepnuvši. Tvrtka se, baš kao i međuljudski
odnosi, gradila na odanosti. A opet, činjenica je da se više bila posvetila Julienne
i sebi, zbog čega joj je sada prijetila opasnost da izgubi kontrolu nad Revengeom.

70
 Knjige.Club Books

Bacila je pogled prema radnom stolu i brecnula se. Imala je deset Kerstininih
propuštenih poziva, mobitel joj je valjda bio utišan. S težinom u grudima birala je
njezin broj.
„Saznala sam tko stoji iza kupnje dionica“, odmah će Kerstin.
Faye proguta knedlu.
,,Da?“ upita što je smirenije mogla.
„Henrik Bergendahl.“
„Ma što to govoriš?“
Faye zatvori oči i zavali se u stolac. Jackov negdašnji partner. Nije li to
zapravo trebala i predvidjeti? Iako je Henrik danas bio uspješniji no ikad, jedno
je vrijeme bio na dnu. Ali on joj nije bio ni pao na pamet.
,,I to nije sve“, nastavi Kerstin. „Upravo sam doznala da mu je Irene Ahrnell
prodala svoj paket dionica.“

71
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

IZ ŠKOLE sam požurila ravno kući. Tata je trebao ići automehaničaru u Dingle i
vratiti se tek kasnije navečer. To je značilo nekoliko rijetkih sati slobode.
Mama mi je bila obećala da ćemo šivati. Baka mi je pričala kako je mama
dugo sanjala o tome da postane krojačica i da je još kao mala šivala fantastične
modne kreacije za svoje barbike. Sad je šivala samo za potrebe kućanstva, ali
počela je podučavati mene.
Zapravo me i nije toliko zanimalo naučiti šivati. Ali kad bismo sjedile jedna
do druge za njezinom šivaćom mašinom Husqvarna, koju joj je tata nakon mnogo
moljenja ipak dopustio kupiti, bilo je to kao da smo se nalazile u nekom svom
zatvorenom balončiću. Fascinirano bih promatrala njezine ruke kako rutinski
namataju konac, pokazuju kako namjestiti ravni, a kako cik-cak vez, što se kada
koristi i kako treba učvrstiti konac na kraju šivanja. Obožavala sam svaku sekundu
toga.
Danas mi je bila obećala pomoći sašiti dimije. Blistavu ljubičastu tkaninu
prokrijumčarila sam iz šivaće radionice i gotove su mi hlače već bile pred očima.
Kad sam došla kući, u njoj je vladala potpuna tišina. Oprezno sam zazvala
mamu, nisam bila posve sigurna je li tata već bio otišao. Ali odgovora nije bilo.
Ogledala sam se oko sebe u hodniku. Ondje je visjela mamina jakna, a cipele
su joj bile uredno složene na stalku od jelovine. Iznutra me je uhvatila neka
nelagoda.
„Mama, jesi doma?“
Odgovora i dalje nije bilo. Sebastian je trebao doći tek za nekih sat vremena.
Mama i ja trebale smo imati dosta vremena samo za sebe, što je bio rijedak dar i
znala sam da ona ni zbog čega na svijetu ne bi to propustila. I ona je silno voljela
naše trenutke uz šivaću mašinu. Možda je bila otišla malo otpočinuti?
Pažljivo sam otišla na kat, do mamine i tatine spavaće sobe. Stube su škripale,
ali činilo se da to nitko ne čuje. Skrenula sam desno, vrata spavaće sobe bila su
zatvorena i zbog toga mi je malo laknulo. Sigurno je samo bila prilegla.
Polako sam otvorila vrata. Da, ležala je na krevetu, licem okrenutim od mene.
Tiho, sasvim tiho ušuljala sam se u sobu, još uvijek ne znajući bih li je pustila da
spava ili bih je probudila. Znala sam da će biti razočarana propusti li naše trenutke
za šivaćom mašinom.

72
 Knjige.Club Books

Zaobišla sam krevet i stala pred nju, nabravši čelo dok sam je promatrala.
Vjeđe su joj podrhtavale, tonula je u san. Pozornost mi je privuklo nešto što je
ležalo na podu. Jedna bijela bočica. Bila je otvorena, poklopac je ležao do nje.
Prignula sam se i podigla bočicu. Tablete za spavanje.
Obuzela me je panika. Prodrmala sam mamu, ali nije reagirala.
Misli su mi šibale glavom, ali glava mi se istodobno bila razbistrila i vratila
mi se mirnoća, točno sam znala što mi je činiti.
Nagnula sam je preko ruba kreveta, licem prema dolje, i stavila svoje prste u
njezina usta, gurajući ih sve dublje u grlo. Isprva se nije dogodilo ništa, a onda se
odjednom počela grčiti i naposljetku sam osjetila kako mi se topla bljuvotina
izlijeva preko ruke, na pod.
U njoj su ležali sitni komadići tableta, pomiješani sa špagetima od ručka.
Držala sam joj prste u grlu sve dok nije počela izlaziti samo žuč. Potom sam joj
pritisnula glavu o svoje grudi.
Svoju sam majku njihala u naručju kao malo dijete dok je njezin očajnički
plač odjekivao među zidovima. Svog oca nikad nisam mrzila više nego u tom
trenutku. I dvije sam stvari sa sigurnošću znala: da joj nikad ne smijem reći što
mi je Sebastian učinio i da nas pod svaku cijenu moram izvući odande.

73
 Knjige.Club Books

„POSTOJI LI neki zakon u svemiru koji nalaže da sve mora uvijek otići kvragu u
isto vrijeme?“
Kerstin pruži Faye šalicu čaja. Restoran Broms bio je prepun gostiju. Faye je
od sveg tog žagora i iritacije boljela glava.
„To ti je Murphyjev zakon“, reče ona. „Ali da, tijekom svog života, koji je
ipak mrvicu duži od tvog, zamijetila sam da stvari imaju tendenciju dolaziti jedna
za drugom. Sreća kao da privlači sreću. Tuga tugu. Nesreća nesreću.“
„Onda nam se sada prilično toga nagomilalo odjednom“, promrmlja Faye i
srkne malo čaja uz grimasu. „Tko ovo može piti? Treba mi jaka kava.“
Zaustavila je konobaricu koja je bila u prolazu i siknula:
„Cappuccino, molim.“
„Pojedi nešto.“
Kerstin pokaže glavom prema stolu. Bile su naručile kruh od kiselog tijesta,
kuhana jaja, musle s jogurtom i voćnu salatu.
Faye odmahne glavom.
„Nisam gladna.“
Kerstin je šutke jela dok je Faye iziritirano domahivala konobarici koja još
nije bila došla s cappuccinom. Cijelu noć nije mogla spavati.
„Ne iskaljuj svoje frustracije na osoblju“, reče joj Kerstin.
„Iskaljivat ću se na kome želim.“
Faye napokon uspostavi kontakt očima s konobaricom, koja odmah požuri u
kuhinju.
Vani je sjalo sunce. Faye je kroz prozor gledala ljude kako žure za svojim
poslom i na trenutak se zapitala žive li i oni, baš poput nje, život koji ih stalno
baca od nade do očaja.
„Moraš pričati o tome umjesto da se izderavaš na ljude“, reče Kerstin. „Irene
ti je radila iza leđa i prekršila svoje obećanje. Prodala je dionice Henriku, Jackovu
starom poslovnom partneru.“
Faye udari šakom o stol. Nije bila ljuta na Kerstin ni osoblje. Jednostavno je
bila ljuta.
„Idem po puding od chije“, reče ona i ustane.
Zapravo i nije bila gladna, baš kao što je bila rekla Kerstin, ali trebala je koju
minutu nasamo da sabere misli. Stajala je u dugom redu i bivala sve razdraženija
svakom minutom koja je prolazila. Došavši napokon na red, naručila je chia
puding sa svime što uz njega ide: borovnice, brusnice i pahuljice od kokosa.

74
 Knjige.Club Books

Kad se vratila za stol, Kerstin pogleda njezin tanjur, ali ne reče ništa. Faye je
grabila velike zalogaje i pudinga i svega ostaloga. Nakon što je sve utrpala u
želudac, naslonila se i nakratko došla do daha. Tek je tada zamijetila da je
napokon dobila cappuccino.
„Prije svega“, reče ona, „nikako mi ne ide u glavu da je Irene prodala dionice.
Nije još ni zadnji ručak sa mnom stigla probaviti, a već je to učinila. Uvijek sam
je doživljavala kao odanu, zaista. Naprosto mi nije jasno.“
„Vjerojatno se skriva nešto više u pozadini“, reče Kerstin. „Ali pustimo zasad
to, moramo se usredotočiti na samu prodaju.“
,,I to Henriku“, utučeno reče Faye i otpije gutljaj cappuccina.
Faye podigne šalicu prema konobarici.
„Boljet će te trbuh“, suhoparno će Kerstin.
„Ne može me boljeti više nego što me sada boli. Toliko sam pogrešaka
počinila, Kerstin. Zbog toga me boli trbuh. Podcijenila sam Henrikovu mržnju
prema sebi. Podcijenila sam Revengeovu ranjivost. A precijenila sam i odanost
dioničarki.“
,,U tom smo slučaje obje počinile iste pogreške. Ni ja ovo nisam predvidjela.“
„Istina. Ali, iskreno, nije mi to neko olakšanje.“
Cijelo ju je tijelo svrbjelo iznutra i ustala je. Iza nje je konobarica stavljala
novi cappuccino na stol, ali Faye je samo otišla, morala se maknuti od svega.
U ruci joj je zavibrirao mobitel i pogledala je zaslon. Broj nije bio među
njezinim kontaktima, ali svejedno ga je prepoznala. Pripadao je Yvonne
Ingvarsson.
„Da? Što želite?“ kratko će Faye.
Žena s druge strane linije nekoliko puta udahne, Faye se gotovo učinilo da joj
jedva čeka reći to što ima,
„Moram vas, nažalost, izvijestiti da je danas došlo do bijega dvojice
zatvorenika prilikom transporta u drugi zatvor. Jedan od njih vaš je bivši muž
Jack.“

75
Knjige.Club Books

DRUGI DIO

76
 Knjige.Club Books

„Aftonbladet“ otkriva da je jedan od dvojice bjegunaca Jack Adelheim,

poduzetnik koji je prije dvije godine osuđen zbog ubojstva svoje kćeri. Bio
je osnivač i glavni direktor investicijske tvrtke Compare, za koju su se
vezali brojni skandali. Ranije je bio i u braku s poduzetnicom
Faye Adelheim.
Policija i dalje nema tragova u vezi s Jackom Adelheimom i drugim
zatvorenikom koji je nestao prilikom transporta. Iz uprave zatvora i
dalje šute o detaljima samog bijega.
- Došlo je do pogreške u našoj rutinskoj proceduri, to je sve sto vam
mogu otkriti. Ne mogu vise ništa komentirati dok ne dovršimo istragu -
kaže Karin Malm, glasnogovornica Uprave za zatvorski sustav.
Iz novina Aftonbladet, 10. lipnja

77
 Knjige.Club Books

FAYE JE sjedila zavaljena na svojoj terasi, s nogama na stolu. Prešla je prstima po

unutrašnjosti svoje torbice Chanel i izvadila fotografiju koju je ondje držala.
Fotografija, koju je sama snimila, prikazivala je njezinu mamu i Julienne na jednoj
plaži na Siciliji. More iza njih bilo je poput zrcala, Julienne sa svojom
raščupanom, mokrom plavom kosom stisnula se baki u zagrljaj. Bila je to jedina
postojeća fotografija njih dvije zajedno. Ni u Italiji se nije usuđivala fotografirati
ih i čuvati fotografije. Uspomene na njih morala je čuvati u srcu.
Faye je još malo gledala fotografiju i vratila je u torbicu. Morat će joj naći
neko bolje, sigurnije mjesto. Cijelim je tijelom bolno čeznula za Julienne, toliko
da je čežnja na koju sekundu zasjenila čak i nemir koji je osjećala sve vrijeme
otkako je čula vijest.
Jack je već pet dana bio u bijegu. Policija ga još nije bila uspjela uloviti, iako
su i Faye i novinare uvjeravali da u to ulažu znatne napore. Prvotna panika polako
je počela popuštati. Svakog su je dana zvali iz policije da bi provjerili je li sve u
redu, a i bilo bi uistinu nevjerojatno, ako ne i suludo, da se Jack pojavi ovdje. Ali,
sudeći po onome što je rekao na suđenju, bio je uvjeren da je Julienne živa i to je
bilo opasno. Mogao je naći Faye bez problema, ali Julienne i Fayeina majka bile
su sigurne i zaštićene u Italiji. Nije bilo nikakvih tragova, nikakvih dokaza da
uopće postoje - osim te fotografije koju je Faye čuvala u torbici. Znala je da je
bilo riskantno uopće ju imati, ali morala ju je s vremena na vrijeme pogledati da
se prisjeti što joj je najvažnije, zbog čega je učinila ono što je učinila.
Iz misli ju je prenula zvonjava mobitela. Osjetila je val topline kad je na
zaslonu ugledala Davidovo ime. Doći će za nekih sat vremena pa je bila otišla do
stalka za vino i otvorila jednu bocu da se vino malo prozrači.
„Flej, ljubavi. Nedostaješ mi“, reče ona.
U slušalici je neko vrijeme vladala tišina i odmah joj je bilo jasno da nešto
nije u redu. Na trenutak je umislila da će čuti Jackov glas, kako joj govori da je
David mrtav.
„Bojim se da večeras neću moći doći“, reče David napetim glasom, gotovo
šaptom. „Johanna je podivljala, urla i plače. Djevojčice su očajne. I boje se.“
Faye uzdahne, trudeći se da ju to ne uzruja. Na koncu, nije to bila njegova
krivnja.
„Pretpostavljam da nije dobro prošlo to što si joj rekao da si nekoga
upoznao...“
„Nisam joj ni stigao reći, jedan poznanik nas je vidio zajedno u gradu. Ovdje
je kaos.“

78
 Knjige.Club Books

„Pa što ona hoće? Odlučili ste se rastati, kakve veze to što si upoznao nekoga
ima s njom?“
„Volio bih da je tako jednostavno. Za nju je sve to prerano i ljuta je što je to
čula od nekoga drugoga. Johanni je jako važna slika kojom se čovjek predstavlja
drugima. A i nismo još nikome rekli da se razvodimo.“
„Pa zašto svejedno ne bi mogao doći? Nema smisla da se sada svađate cijelu
večer.“
David uzdahne.
„Želi da sutra odvedem cure u jahački kamp. Kaže da se osjećaju zanemareno,
da više mislim na seks nego na njih.“
„Pa ona ti je onemogućavala da ih viđaš.“
„Znam“, kratko odgovori David i udahne. „Oprosti. Djeca su mi slaba točka i
ona to zna. Ne želim da njih dvije završe između dvije vatre. Nadam se da
razumiješ.“
Faye uzdahne. Valjalo je realno sagledati situaciju. Urazumiti Johannu, barem
privremeno. A i David je spavao u gostinskoj sobi. Mogući Johannini pokušaji da
ga zavede svakako bi bili bezuspješni.
„U redu je. Nedostaješ mi, ali razumijem te. Djeca su uvijek na prvom mjestu
i tako i mora biti.“
„Hvala ti“, reče David, a ona osjeti olakšanje u njegovu glasu. „Hvala što mi
olakšavaš ovu tešku situaciju.“
„Vidimo se sutra.“
„Jedva čekam. Obećavam da ću ti se iskupiti.“
Faye ostane sjediti s mobitelom u ruci. Unatoč tome što je Davida uvjerila da
je sve u redu, da je dobro, nije mogla pobjeći od osjećaja usamljenosti i
napuštenosti. Prvi put otkako ga je upoznala osjećala se razočaranom u njega,
premda je znala da je to nepravedno. David nije bio kriv što je imao djecu sa
ženom koja se pokazala drukčijom nego što je mislio, baš kao što ni Faye nije
snosila krivnju za Jacka. I kakav bi on to muškarac bio, kakav bi čovjek bio kad
ne bi nastojao učiniti najbolje za svoje kćeri? Štoviše, upravo je njegova ljubav
prema njima govorila mnogo o tome kakva je osoba. Osoba koju bi Faye vrlo rado
još bolje upoznala.
Uzela je mobitel i poslala poruku Kerstin, pitala ju je bi li došla. Večeras nije
htjela biti sama. Kerstin je došla za pet minuta. Bila je to jedna od brojnih
prednosti činjenice da su živjele jedna do druge.
„Donijela sam malo narezaka i sira“, reče ona. „Baš sam danas bila u
Hallenu.“
„Ti si pravi anđeo, Kerstin.“
Faye nalije čašu amaronea i pruži je Kerstin, a ona sjedne na kauč.
„Što se dogodilo?“
79
 Knjige.Club Books

„Ne želim o tome“, odgovori Faye, natočivši i sebi.

Razgovor s Davidom opterećivao ju je i morala je malo sabrati misli.
„Bi li onda o Revengeu?“ upita Kerstin uzimajući krišku pršuta. „Moramo
razgovarati o tome.“
„Radije onda o tome, da“, odgovori Faye. „Moramo procijeniti tko sve ostaje
uz nas. Nećemo ovo moći riješiti same.“
„Mislim da već znaš koga bismo trebale kontaktirati.“
„A ti znaš da ja mislim da si luda što si to uopće pomislila, a kamoli
predložila...“
„Možda nam trenutačno i treba malo ludosti.“
Faye polako kimne glavom. Iako je bilo ljeto, u dnevnoj je sobi bila naložila
vatru koja je ugodno pucketala. Podigla je čašu prema vatri, gledajući crveno vino
kako se poput rubina cakli s vatrom u pozadini. Posegnula je za malo taleggija.
Polako ga je žvakala, kupujući si vremena za odgovor.
Kerstin je imala pravo. Koliko god joj to nije bilo drago, imala je pravo. Ylva
Lehndorf. Treba li je zaista ponovno pustiti u svoj život?
Prije nego što je Faye preotela muža, Ylva je bila zvijezda u usponu u
nakladničkoj branši, koju je revolucionirala u samo nekoliko godina. Upravo je
Faye bila ta koja je uvjerila Jacka da zaposli Ylvu, jer joj je zapela za oko još dok
je studirala ekonomiju. Stoga joj je činjenica da ih je kasnije zatekla zajedno u
krevetu bila dvostruka izdaja. Bog zna što je sve Jack napričao Ylvi o njoj. Nije
li i ona bila jedna od Jackovih žrtava? Je li i nju bio zaslijepio, manipulirao njome,
ukrotio je i zatvorio u kavez kao što je to učinio Faye? Kao što je bio
iskoristio njezinu ljubav i nagnao je da prestane raditi i bude podjarmljena
kućanica. Ali činjenica je bila da je Ylva Lehndorf još uvijek bila jedna
od najbriljantnijih švedskih ekonomistica, kojoj je na čelo bila prilijepljena etiketa
sa sniženom cijenom.
„Dobro, znam što želiš reći, možda bismo i trebale tako postupiti.“
Otpila je gutljaj vina.
„Zapravo, i meni je pala na pamet jedna osoba.“
„Ma da?“ reče Kerstin i nagne se naprijed. „Tko to?“
„Alice Bergendahl.“
„Alice? Uskoro razvedena kućanica s Lidingõa kojoj je užasno dosadno u
životu?“
Kerstin se nasmije.
„Da, upravo ona.“
Dok je Faye bila u braku s Jackom, Alice joj je predstavljala nedostižan ideal.
Bila je savršena kućanica. Lijepa, odana, puna razumijevanja. Seksi, ali ne na
vulgaran način. Izgledala je kao zavodljiva vila s ukusno odrađenim silikonskim
grudima i nogama toliko dugima da je između njih mogao proći trajekt.
80
 Knjige.Club Books

Iznenađenje je bilo tim veće kad je Faye preko trač-stranica saznala za Alicein
i Henrikov razvod. Alice, koja nikad prije nije otišla ni na zahod a da se o tome
nije posavjetovala s mužem, priupitavši ga pritom hoće li da mu popuši prije ili
nakon večere, odjednom se pojavila u žutom tisku s cijelom vojskom odvjetnika
iza sebe. Dugotrajni razvod bio je glavna tema razgovora štokholmskog društva
zadnjih nekoliko mjeseci.
Faye je zanimalo što je to prouzročilo takvu promjenu u dotad tako pokornoj
Alice. Međutim, znala je i da je u njoj bilo nečega buntovnoga jer je i Alice bila
jedna od žena koje su investirale u Revenge, bez muževa znanja.
„Ništa ne stvara zajedništvo kao zajednički neprijatelj“, reče Faye. „Iako mi
nije jasno zašto Henrik ovo radi. Snašao se, ponovno je stao na noge.“
Kerstin položi dlan na Fayeino rame i lagano ga stisne.
„Čovjeku poput Henrika nije važno što je ponovno izgradio uspješan biznis“,
reče ona. „Uvukla si ga u skandal, okaljala njegov ugled. Ljudima poput Jacka i
Henrika povrijedila si ponos, muškost. I zato te mrzi. Zato ti želi preoteti
Revenge.“
Faye kimne.
„Vjerojatno imaš pravo“, reče ona. „Ali mislim da podcjenjuješ Alice. Ako
itko zna njegove slabe točke, onda je to ona.“
„Alice. I Ylva“, zamišljeno će Kerstin zavalivši se na naslon kauča. „To
možda i nije glupa kombinacija.“
Faye otpije još jedan gutljaj vina. Možda su bile na tragu nečega. Pogledala
je Kerstin.
„Moram porazgovarati i s Irene. Moram saznati zašto me je izdala.“

81
 Knjige.Club Books

VELIČANSTVENA VILA Alice i Henrika Bergendahla ležala je na samom kraju

Lidingõa i imala je privatnu pješčanu plažu. Gliser privezan uz mol što se pružao
u more blistao je na zalazećem suncu.
„Baš mi je bilo drago kad si me nazvala'„, reče Alice. „Zapravo si mi
nedostajala.“
Sjedile su na kaučima na golemoj verandi samo nekoliko metara od plaže.
Alice je na stol ispred njih bila iznijela četiri-pet različitih boca iz Henrikove
kolekcije vina. Nosila je jednostavnu crvenu haljinu, a duga joj je plava kosa bila
skupljena u punđu.
Kad je Alice otvorila vrata i ugledala Faye, izgledala je šokirano. Zagrljaj je
bio krut, ali nakon što su sjele na verandu, riječi su počele lakše teći. Sad je već
gotovo imala osjećaj da razgovara sa starom prijateljicom.
„Večeri su mi katkad baš samotne“, nastavi Alice.
„Gdje su Henrik i djeca?“
„Imamo i stan u Ulici Danderydsgatan pa im je ondje uredio sobe.“
Alice se nagne naprijed, pogleda etikete na bocama vina, kimne i uzme
vadičep.
„Ovo su nova vremena“, reče Faye.
„Bolja vremena. Odnosno... Oprosti, naravno da nisam tako mislila.“ Faye je
trebalo pola sekunde da shvati da Alice misli na Julienneinu smrt. „Grozno mi je
žao zbog toga što se dogodilo, svakoga dana mislim na nju.“
„Hvala“, nježnim glasom odvrati Faye i uzme čašu koju joj je Alice pružila.
„Hajdemo o nečemu drugome. Bi li mi ispričala što je to bilo s Henrikom?
Necenzuriranu verziju, molim.“
Alice otpije gutljaj vina i polako kimne.
„Kao što znaš, meni nije smetalo to što mi je Henrik bio užasno nevjeran“,
započne ona. „Dok god je to izvodio suptilno, sa strane, ne uvlačeći u to mene ili
djecu, smatrala sam to cijenom koju sam spremna plaćati. Svi uspješni muškarci
su nevjerni, mislila sam. Znala sam se i uvjeravati da upravo to i jest ključ njihova
uspjeha. Glad, kužiš. Za novcem, za moći i, da... za ženama. Ali pred kraj više ni
ja nisam bila baš sasvim nevina, to znaš i sama.“
Svoje je lijepo oblikovane usne razvukla u osmijeh, a Faye se prisjeti kako ju
je Alice jednom bila zamolila za broj zgodnog, istetoviranog mladića Rogera.
Neko su se vrijeme viđali jedanput tjedno, Henrik je mislio da je Alice tada na
pilatesu.
Ali u njezinim je očima zasjalo zrnce tuge.
82
 Knjige.Club Books

,,U kolovozu prošle godine uzeli smo novu dadilju. Kćer jednog Henrikova
prijatelja iz djetinjstva, ujedno i jednog od njegovih najvećih ulagača i klijenata.
Imala je sedamnaest godina, išla je u drugi srednje i trebala je novac za putovanje
na Rodos s prijateljima. Vozila je neki moped ili tako nešto. Zabacivala kosu i
stalno žvakala kaugumu. Sigurno je još uvijek nosila gaćice s Hello Kitty. Nije mi
bilo ni na kraj pameti...“
Alice odmahne glavom.
„Što se dogodilo?“
„Došla sam kući jednog popodneva kad je ona čuvala djecu. Parkirala sam i
izašla iz auta; čula sam dječju dreku, igrali su se u dvorištu. Otišla sam iza kuće i
vidjela da su djeca sama. Prozor kupaonice u prizemlju bio je otvoren. Odatle sam
čula... Ma, sve ti je jasno.“
Alice navlaži usne, isprazni posljednje kapi iz čaše i odloži je. Faye je
suosjećala s njom, i sama je Jacka zatekla s drugom. Ništa čovjeka ne može
pripremiti na takav šok. Prisjetila se kako je nekoliko trenutaka stajala kao
skamenjena, prije nego što je u suzama uletjela u sobu. Jack joj je tada rekao da
želi razvod, a Faye ga je, dok su on i Ylva Lehndorf i dalje bili goli u njihovu
krevetu, preklinjala da ostane s njom. Obećavala mu da će sve zaboraviti. Da će
se sabrati. Samo da ju ne ostavi.
Stresla se dok su joj navirala sjećanja.
„Mislila sam da ću biti ljutita, uzrujana, ali u tom sam trenutku shvatila da
moram djelovati. Odmah. Uzela sam mobitel i snimila ih kroz prozor.“
„Ta snimka je...“
„…moj adut vrijedan sitnih stotinjak milijuna.“ Alice se nasmije. ,,A za svaki
slučaj okinula sam i nekoliko fotografija. Dobro sam zumirala. Faye, shvaćaš li?
Pripast će mi polovica svega, u protivnome će svi u Švedskoj saznati mnogo više
o poduzetniku Henriku Bergendahlu nego što bi možda i htjeli. A izričito
sumnjam da će Sven Stolpe htjeti imati više ikakvog posla s Henrikom nakon što
vidi kako trpa njegovoj miljenici u dupe.“
Slegnula je ramenima.
Faye se nagne naprijed.
„Zašto nakon svega toga s dadiljom i dalje živiš u ovoj kući?“
„Jer mi je ovo kuća iz snova, ovdje mi je uvijek bilo lijepo. Ne dam mu da mi
je uzme. Ali tu kupaonicu više ne koristim. Kad završi razvod, prenamijenit ću je
u garderobu.“
Večer je bila svijetla, bez daška vjetra. Negdje u moru bućnula je riba, Alice
se okrenula u smjeru tog zvuka i lagano se pogladila dlanom duž druge ruke.
Odjednom je izgledala neizrecivo žalosno.
Faye se lagano nakašlje.
„Je li sve u redu, Alice?“

83
 Knjige.Club Books

„Ne znam.“
„Nedostaje li ti Henrik?“
Alice se nasmije i zagleda u nju.
„Jesi ti luda? Nedostaju mi djeca kad nisu kod mene. Ali živjeti život izgrađen
oko jednog muškarca, čekati ga da se vrati kući, vidjeti sebe samo u njegovu
zrcalnom odrazu, samo uz njega, biti dio kućanstva umjesto njegova partnerica...
Ne, to mi ne nedostaje. Samo su mi dani bez djece samotni. A družim se samo sa
svojim odvjetnicima za razvod.“
„Nadam se da su bar zgodni. Privlačni.“
,,S obzirom na to koliko ih plaćam, trebali bi izgledati kao grčki bogovi, ali,
nažalost, čini se da su ćela i mješina standard u odvjetničkim krugovima.“
„Ah, sranje. Ali živjela ti meni“, reče Faye i nasmije se. „Tebi treba jedan
pravi muškarac. Lako mi to sredimo.“
„Da, nakon svih tih godina Henrikova minijaturnog pimpeka, dobro bi mi
došlo da se malo prisjetim kako je to kad ti zaista uđe“, reče Alice. „Živjela.“
Faye se tako nasmijala da je umalo prolila vino. S ovom novom Alice bi se
zaista mogla sprijateljiti.
Smijuljeći se, kucnule su se čašama tako da su dobrano zveknule. I Henrik i
Jack uvijek bi ih korili kad bi tako nazdravljale.
„Vulgarno“, uglas su rekle isforsiranim glasom i prasnule u smijeh.
Učinile su to još jedanput, tek toliko, reda radi. Faye otpije nekoliko velikih
gutljaja. Vino je bilo izvrsno.
„Moraš nečime ispuniti dane, Alice, inače će te sve to dotući. Svaka čast
odvjetnicima, ali trebaš nešto za što ćeš se boriti. Svaki čovjek to treba.“
Alice polako kimne i zamišljeno prijeđe pogledom po moru.
„Henrika sam upoznala kao mlada, sve što se tiče materijalnog uzdržavanja
obitelji prepustila sam njemu. A ja sam ostvarila samo karijeru dobro plaćene,
lijepe kućanice. Ako ćemo sasvim iskreno, dobra sam samo za organiziranje
zabava te smješkanje i ugađanje muževim gostima. To su bile moje glavne
vještine svih ovih godina. Tko bi meni dao posao?“
„Ti si društvena genijalka, Alice. Itekako dobro znaš kako funkcioniraju
moćnici jer su ti svi ovdje bili kao gosti. A znaš i kako funkcioniraju žene. One
bogate, koje imaju svoj novac. To je znanje koje ne možeš steći na fakultetu. To
je znanje zapravo mnogo vrjednije.“
„Kome?“
„Meni. I Revengeu.“
Alice je sekundu zurila u nju, a potom prasne u smijeh.

84
 Knjige.Club Books

„Mislim, stvarno, Faye, znam da si sad već malo popila, ali što ću ti, zaboga,
ja? Cijenim tvoju gestu, ali ne moraš mi raditi usluge iz sažaljenja. Nisam vrijedna
žaljenja. Bezvrijedna sam, ali snaći ću se već.“
Lagano je zamahnula čašom kroz zrak.
„Osim toga, imaš Kerstin, nitko nije ravan tvojoj superasistentici Kerstin.“
Tipično ženski, pomisli Faye, tako se omalovažavati, ne uviđati vlastitu
vrijednost. Tako nas odgajaju. Tomu nas uči svijet. A svijetom upravljaju
muškarci koji profitiraju na tome da sebe shvaćamo kao vrijedne samo u odnosu
na njih.
Prodorno pogleda Alice.
„Ne govori tako o sebi, nisi bezvrijedna. Ponoviš li to dovoljno puta, prihvatit
ćeš to kao istinu. A nakon tebe i tvoja kći. A Kerstin jedva da više i radi skraćeno
radno vrijeme, sve se više posvećuje jednom sirotištu u Indiji. I Bengtu, čovjeku
zbog kojega se zaljubila u tu zemlju. I neka, zaslužila je novu priliku. Ali ja trebam
nekoga. Trebam tebe.“
Prinijela je čašu usnama, ne skidajući pogleda s Alice.
„Misliš da sam Revenge izgradila tako što sam bila ljubazna i činila kojekakve
usluge prijateljima? Ne, nikad ne bih nekoga zaposlila iz čistog dobrodušja. Nikad
ne bih dala posao nekome čiji doprinos ne bi donosio novac. Ti nisi studirala, pa
što? Akademsko obrazovanje u stvarnom životu ne znači ništa. I sama to znaš.
Razgovarala si s muškarcima s diplomama s američkih sveučilišta, osjećajući se
pritom pametnijom od njih. Možda se ne razumiješ u brojeve, ali razumiješ svijet
i ljude koji funkcioniraju u njemu. Prestani se osjećati bezvrijednom. Uostalom,
već si uključena u poslovanje Revengea, jedna si od prvih investitorica.“
Alice je pogleda dignutih obrva.
„Dobro, dosta kenjanja. Zašto si zapravo došla?“
Prekrižila je ruke, čekajući Fayein odgovor. Faye je zadivljeno pogleda. Alice
je zaista bila pametna koliko se i nadala.
Duboko je udahnula. Površina mora svjetlucala je pod zrakama sunca na
zalasku.
„Netko mi pokušava preoteti Revenge. Uskoro bih mogla ostati bez svega što
sam izgradila.“
„Pa imaš valjda još kapitala?“ upita Alice, namrštena čela. „Od prodaje?“
„Ma da, ekonomski sam podmirena, ništa mi ne nedostaje. Ali nije u tome
stvar. Revenge sam ja. Revenge je i Chris.“
Alice kimne. Srknula je malo vina i pogledala more. Tišinu je prekinuo ptičji
krik negdje iz šumarka.
Faye pusti da joj to što je rekla sjedne. Jer imala je još toga reći. Nakon nekog
vremena Alice se okrene Faye.
„Tko preuzima dionice?“
85
 Knjige.Club Books

„Isprva nisam znala, sve je bilo skriveno u zamršenom klupku kupaca, što iz
Švedske, što iz inozemstva. Ali naposljetku smo uspjele doznati tko stoji iza
svega.“
„Henrik“, reče Alice.
Faye ju iznenađeno pogleda.
„Znala si?“
„Ne, ne“, reče Alice, odmahujući rukom. „Bila sam te upozorila na to. Ali ne
čudi me, mislim da nisi potpuno razumjela koliko te on mrzi. Samo, nisam mislila
da će i djelovati. Henrik puno laje, oduvijek je takav. Neko sam ti se vrijeme
mislila javiti, da ti kažem koliko je Henrik ljutit, ali... Imala si drugih briga.“
Sunce je bilo potpuno nestalo ispod obzora. Faye obori pogled. Alice nije
znala da je Julienne živa. A tako je moralo i ostati.
Dolila je još šampanjca sebi i Alice.
„Jako je blizu toga da uspije, Alice. Nisam pazila. Bila sam... Najprije sam
bila shrvana tugom i bijesom, a onda sam se previše opustila. Mislila sam da je to
gotovo.“
Alice kimne, sjedeći nepomično nekoliko sekundi. Potom digne čašu i
nazdravi.
„Pretpostavljam da ti treba suučesnik u zločinu. Bilo bi mi pravo zadovoljstvo
podmetnuti nogu tom napuhanom govnaru.“
Faye se nasmije i ponovno se glasno kucnu čašama. Možda je još ipak bilo
nade za sestrinstvo, unatoč izdaji investitorica.
Alice joj je bila ponudila da prespava kod nje, ali Faye se htjela vratiti u stan
i razmijeniti misli s Kerstin. No dok je taksi prolazio blizu Ulice Jungfrugatan,
zamolila je taksista da stane. Ondje je stanovala Irene Ahrnell. Nekoliko godina
ranije Faye je bila kod nje na veličanstvenoj večeri pa je znala o kojoj je zgradi
riječ.
Kratko se nećkala. Pred sobom je vidjela lijepu ženu, uvijek pribranu, uvijek
dostojanstvenu. Kako je mogla? Platila je vožnju i izašla iz auta.
Faye unese Irenein broj u portafon. Dugo je zvonio pa je već pomislila da
Irene nije doma. Okrenula se začuvši brze korake iza sebe, ali bila je to samo
džogerica u šarenim tajicama. Otkako je Jack pobjegao, izbjegavala je navečer
odlaziti sama u grad, ali ovoga se puta impulzivno zaustavila pokraj Ireneine
zgrade. Odjednom joj je svaka kretnja, pa i najmanja, uhvaćena krajičkom oka,
bila prijeteća. Ponovno je snažno pritisnula tipku na portafonu. Irene se ovoga
puta javila.
„Bok, Faye je. Znam da sigurno ne želiš razgovarati sa mnom, ali... Mogu li
ući?“
Faye zadrži dah. Prije nego što su prešle na ozbiljne stvari, Kerstin joj je
savjetovala da ne razgovara s Irene. No za nju je bilo itekako važno razgovarati s

86
 Knjige.Club Books

njom. Dionice su svakako već bile prodane, ali Irene joj je bila draga, vjerovala
joj je. Nije joj bilo jasno kako je došlo do toga. Ali željela je znati. Možda je i to
bio važan dio svega ovoga što se događalo, unatoč tome što je Kerstin sumnjala u
to.
„Irene? Molim te?“
Vrata zazuje, a Faye baci još jedan brzinski pogled preko ramena i požuri u
zgradu.
Dizalo je bilo staro, tijesno i beskonačno sporo. Kad je napokon stiglo do
trećeg kata, povukla je crnu, škripavu rešetku i vidjela da je Irene čeka na svojim
vratima. Na sebi je imala sivu trenirku, bila je nenašminkana, a kratku joj je kosu
držala frotir traka. Sjaj na njezinu licu upućivao je na to da je vjerojatno bila usred
svog rituala njege lica prije spavanja.
,,Uđi“, tiho će Irene.
Po njezinu izrazu lica bilo je jasno da nije htjela razgovarati s Faye, ali ipak
ju je pustila u stan.
„Želiš li čaj?“
,,Njeh“, uz grimasu će Faye.
,,Kužim.“
Irene ode u kuhinju i donese dvije čaše za vino i otvorenu bocu chablisa iz
hladnjaka. Faye pođe za njom u veliku, prostranu dnevnu sobu u kojoj su onaj put
prije one večere bile popile aperitiv. Visok strop, štukatura.
Sjele su na kauč od štofa koji je dizajnirao Josef Frank. Faye je razmišljala
kako da započne, ali to je riješila Irene umjesto nje.
„Ovaj... Mislila sam te kontaktirati. Jasno mi je kako ti sve ovo zasigurno
izgleda, ali...“
„Ali što?“ odvrati Faye, ne mogavši prikriti prizvuk povrijeđenosti koji joj se
potkrao u glasu.
Irene je otezala s odgovorom. Zavrtjela je vino u čaši, a potom je čašu odložila
na mramornu ploču stolića u dnevnoj sobi, ustala i kupila si još malo vremena
upalivši nekoliko svjetala.
Faye je nije pritiskala. Iznenada je uvidjela koliko je Irene izmoždena i sav je
bijes iscurio iz nje. Nešto se tu bilo dogodilo i bila je potpuno spremna pružiti
Irene priliku da objasni.
Irene na koncu sjedne do nje na kauč i ponovno uzme čašu. Skupila se u kut,
podvukla noge pod sebe i duboko udahnula.
„Bilo je to jutro nakon našeg ručka. Pred ulazom u zgradu dočekao me je neki
čovjek. Pružio mi je kuvertu i rekao mi da pogledam u nju te da nakon toga
pričekam poziv. Uzela sam kuvertu, a on je nestao prije nego što sam stigla
reagirati. Isprva mi je bilo smiješno, bila je to scena kao iz nekoga glupavog
špijunskog filma. Ali kad sam došla u stan, otvorila sam kuvertu...“

87
 Knjige.Club Books

Irene otpije velik gutljaj vina.

„Što je bilo u njoj?“
Irene nije odgovorila. Nekoliko je puta trepnula i naposljetku pogledala Faye
u oči.
,,U kuverti su bile moje tajne.“
„Tvoje tajne? Mislila sam da je tvoj život otvorena knjiga.“
„To svi misle. Uspjela sam stvoriti svoju pozadinu, svoju priču u koju svi
vjeruju. Nije to tako teško, znaš. Pokoja mala anegdota, pokoja plasirana priča,
jedna glavna nit za medije. Nitko to ne preispituje.“ Faye kimne. Ako je itko znao
kako je to, onda je to bila ona. Da Irene samo zna... Uz izvještavanje, osnovna
zadaća medija bila je kritička provjera. Ali nitko u Švedskoj nije provjeravao
dobru priču. A i Irene i Faye bile su odlične upravo u tome. Imale su dobre priče.
„Nisam odrasla u Brommi. Roditelji mi nisu bili odvjetnici. Imala sam samo
majku, bila je alkoholičarska kuja, zvala se Sonja. Mrzila sam je iz dna duše. Ali
pošla sam njezinim stopama, upala sam u loše društvo, previše pila, uzimala... i
druge stvari. Ostala sam trudna. Nisam mogla, nisam htjela zadržati dijete. Pa sam
ga dala na posvajanje. Nemam pojma gdje je danas. Odnosno nisam imala pojma.
U kuverti su bile njezine fotografije. Sad je odrasla žena.“
Irene se lagano nasmijala kad je shvatila što je rekla.
„Naravno da je sada odrasla žena, što uopće govorim. Sad... Sad je već u
četrdesetima. Tužiteljica. Od svih mogućih zanimanja. U Jönköpingu. Od svih
mogućih mjesta. Ima muža, dvoje djece. U svakom slučaju sretan život, ako je
suditi po njezinu Instagramu, koji otad manično uhodim.“ “A ti joj ne želiš razoriti
život...“
Irene uhvati Fayein pogled. U očima joj se mogao iščitati ocean boli. Fayein
je bijes iščezao. Razumjela je. Potpuno. Kada činiš ono što moraš da zaštitiš svoje.
„Ne, nisam joj htjela razoriti život. Tako da sam žrtvovala tebe. To je surova
istina, ne mogu je ublažiti.“
Irene kao da je pred Fayeinim očima ostarjela. Nisu bile tako bliske
prijateljice da joj Faye utješno položi ruku na rame pa je odložila čašu i ispreplela
prste u krilu.
Obratila se Irene smirenim tonom, htijući upiti svaku njezinu riječ.
„Razumijem te. Potpuno te razumijem, i ja bih postupila na isti način. A
nagađam da vjerojatno nisi jedina koja je prodala svoj paket dionica jer je dobila
takvu kuvertu. Priznajem da sam bila povrijeđena, žalosna i zbunjena. Osjećala
sam se kao da mi je zabijen nož u leđa. Ali sada mi je jasno što se dogodilo i
ponavljam: i ja bih postupila potpuno isto kao ti. Sad si mi dala jedan važan dio
slagalice. Hvala ti.“
„Ne bih baš rekla da mi imaš na čemu zahvaljivati“, tmurno će Irene.
„Imam“, reče Faye i ustane. „Sada moram kući. A i ti lezi i odspavaj.“

88
 Knjige.Club Books

Irene je otprati do vrata.

„Raspitala sam se malo o Henrikovoj tvrtki nakon što se sve to dogodilo“,
reče ona.
Faye digne obrvu.
„I?“
„Način na koji se ondje odnose prema ženama“, uz grimasu će Irene. „Služe
im samo za ukras, ne napreduju na radnom mjestu, ne sluša ih se. Kao da uopće
nije u koraku s vremenom.“
Faye uzdahne. Slušajući Irene kako govori o tome, prisjetila se svih onih
godina s Jackom.
„To me baš i ne čudi“, reče ona.
Irene odmahne glavom.
„Ni mene. Bilo kako bilo, beskrajno mi je drago što smo razgovarale“, reče
ona. „Užasno se osjećam sve ovo vrijeme.“
Faye joj položi ruke na ramena.
„Kao prvo, ja ti ništa ne zamjeram. A kao drugo, koristiš li Revengeove kreme
ili si nevjerna?“
Irene se nasmiješi.
„Nevjerna sam. Ja sam ti old school. Samo Nivea. Kao moja baka.“
„Vražja Nivea“, reče Faye i zagrli je.
Ušavši u minijaturno dizalo, pogledala je Irene kroz rešetku. Mahnule su
jedna drugoj. Faye primakne glavu zrcalu u dizalu. Irene joj je dala odgovor, ali
nije bila sigurna je li joj taj odgovor bio od pomoći.

89
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

BILA SAM vjerojatno jedina osoba u Fjӓllbacki koja nije voljela jedriti. More me
je plašilo. Stoga sam iznenadila samu sebe prihvativši Sebastianov poziv na
jedrenje s njim, Tomasom i Rogerom.
Iako me je Sebastian još nekoliko puta bio posjetio po noći, nekih je dana bio
uistinu dobar prema meni. Kakav je bio prije. Kada smo nas dvoje bili sami protiv
svijeta.
Pomislila sam kako bi taj izlet mogao biti način da me zamoli za oprost. Da
ispravi stvari. Htjela sam na to tako gledati. Htjela sam zaboraviti. Htjela sam da
sve bude kao nekoć, kad se vrata moje sobe nisu otvarala usred noći.
Otočić na koji smo se zaputili zvao se Yxön i bio je nenastanjen.
Jedrilica se zvala Marika i pripadala je Rogerovu tati.
Našli smo se na pristaništu u devet ujutro. Bio je petak. Tomas i Roger kasnili
su petnaestak minuta, a sa sobom su dovukli putnu torbu, šator i četiri paketa piva.
Ukrcali smo se. Roger je bio visok i šutljiv, odgovarao je samo kad mu se obratiš,
ali činio se kao simpatičan momak. Drag, ali glup. Uvijek je visio uz Tomasa, kao
da mu je tjelohranitelj.
Roger je pružio Sebastianu limenku piva, a on ju je otvorio i otpio nekoliko
gutljaja. Sebastian nikad nije pio preda mnom, ali nisam mu to htjela predbaciti
da ga ne osramotim pred prijateljima, tako da sam samo šutjela. Sjela sam na
pramac i privukla noge prsima, gledajući more dok smo isplovljavali.
Nisam se usuđivala pogledati Tomasa. Osjećala sam njegov pogled na sebi,
ali trudila sam se praviti da to ne zamjećujem. Bio je na neki način profinjen.
Uvijek je ostavljao dojam kao da mu je mjesto u nekom velikom gradu. Možda je
to bilo zato što su mu roditelji bili bogati, barem prema mjerilima Fjӓllbacke, i
zato što je njegova majka pridavala veliku pozornost tome kako je odjeven, trošeći
hrpu novca na njegovu odjeću. Tog je dana na sebi imao bež bermude i bijelu
polo-majicu. Dok je tako sjedio na početku pramca, bio je nešto najljepše što sam
ikad vidjela.
,,Hoćeš?“ upitao me je Tomas i pružio mi pivo.
„Hoće li nama ostati dovoljno?“ upitao je Sebastian.
To što je u zadnje vrijeme bio nešto bolji nije značilo da je bio dobar. Stajao
je s cigaretom u ruci. Bilo mi je neobično vidjeti ga kako puši.

90
 Knjige.Club Books

„Ma naravno da Matilda može dobiti pivo“, odgovorio je Tomas. „Imamo ih

hrpu.“
Uzela sam pruženo pivo, i dalje se ne usuđujući pogledati ga u oči. Možda ću
upoznati nekoga poput Tomasa kad se odselim u grad.
Radila sam u jednoj slastičarnici i štedjela. Svaka kruna koju sam zaradila bila
je namijenjena mom odlasku iz Fjӓllbacke.
Pivo je bilo gorko i trudila sam se ne napraviti grimasu. No, nakon što sam se
natjerala popiti pola limenke, iz trbuha mi se već širila toplina i počela sam se
opuštati. Što sam više pila, to mi je mlako pivo bilo ukusnije.
„Hvala na pomoći“, rekla sam iznenada, ponesena nekom novom smionošću
i pogledavši ga prvi put u oči.
„Kakvoj pomoći?“ nasmijao se on.
„Pomogao si mi neki dan kad su mi ispale knjige.“
„Ma, ništa. Kad ti je onaj debil Stefan podmetnuo nogu, je l’ da?“
Kimnula sam, a Tomas mi je pružio novo pivo.
„Pusti te retardirane idiote“, rekao je s odbljeskom mora u očima.
Bilo me je začudilo što nas Sebastian nije prekinuo nekom otresitom
upadicom, ali kad sam pogledala prema njemu, vidjela sam da je bio zavaljen na
krmenoj klupi, zatvorenih očiju. Činilo se kao da spava. Odjednom sam se posve
zbunila. Osjećala sam Tomasove poglede.
U grudima mi je zatitrala nada.

91
 Knjige.Club Books

CRNI MERCEDES stao je u Ulici Götgatan, a Faye plati vozaču i izađe. Sunce je
sjalo, a södermalmski krovovi i Globe Arena u pozadini divno su svjetlucali pod
njegovim zrakama. Nekoliko tankih oblačića lebdjelo je nad gradom poput dima
cigarete. Električna gitara uličnoga glazbenika tugaljivo je zavijala. Faye se
probije kroz gužvu do kafića koji se zvao ,,Šalica“. Stala je malo podalje i
zagledala se u mračan prostor. Interijer su činili trošni kauči i fotelje različitih
tkanina različitih boja. Na zidovima su visjele stare slike sa zlatnim okvirom,
nasumično, bez nekog vidljivog uzorka.
Baš kad je htjela prijeći na drugu stranu ulice, unutra je spazila poznato lice.
Samo, nije to bila Ylva, već policajka Yvonne Ingvarsson. Srce joj je preskočilo
kad je shvatila da je osoba s kojom policajka razgovara upravo Ylva.
Faye zbriše u zagušljivu trgovinu 7-Eleven i sjedne na barski stolac s kojeg je
vidjela ulaz u Šalicu, Yvonneino njuškanje počelo joj je sve više smetati. Iako joj
je Ylva bila preotela Jacka, ona ga je ponovno osvojila. Potajice je snimila kako
se ševe i poslala Ylvi snimku, nakon čega je zgazila i nju i Jacka. Ylva nije znala
ništa što bi moglo biti opasno po Faye, ali njezina je mržnja predstavljala ozbiljan
rizik. Odjednom je postajalo sve važnije pridobiti je na svoju stranu.
Yvonne je nakon pet minuta izašla iz kafića. Faye se prikrila iza jedne police
u trgovini, a potom prešla ulicu i otvorila vrata Šalice.
Ylva je stajala za starinskom blagajnom koja je ondje evidentno bila
postavljena samo za ukras jer je u kafiću stajao natpis na kojemu je pisalo da ne
primaju gotovinu. Kosa joj je bila čvrsto zategnuta u rep, a pripijena, crna
pamučna majica pratila joj je liniju grudi. Dvije su osobe stajale u redu ispred
Faye, a Ylva ih je brzo i efikasno poslužila.
Naposljetku je na red došla i Faye. Ylva osupnuto udahne kad ju je ugledala.
„Kavu i sendvič sa šunkom i sirom.“
Ylva kimne i pripremi Fayeinu narudžbu.
„To je...“ Ylva se zakašlje. „Osamdeset devet kruna.“
Faye joj prisloni svoju Amex Black karticu na POS-uređaj.
„I pretpostavljala sam da ćeš se pojaviti, prije ili kasnije.“
„Imamo jedan zajednički problem“, reče Faye.
Ylva kimne, ali pogled joj odluta na ljude koji su stajali u redu iza Faye.
„Imam mušterije, ali sjedni, doći ću čim uhvatim priliku.“
Faye kimne, uzme kavu i sendvič te sjedne za stol uz prozor za dvoje.

92
 Knjige.Club Books

Pogledala je mobitel. Davidova poruka. Svaki put kad bi ugledala njegovo

ime, srce bi joj malo poskočilo.
S osmijehom na licu otvori poruku i pročita je.

Nisam mogao odoljeti kad sam je vidio. Nekako mi je baš u tvom stilu,
mislio sam da bi ti se možda mogla svidjeti.

Faye otvori fotografiju koju je priložio poruci i zapanjeno zine. David je uspio
doći do umjetničke fotografije koju je ona voljela najviše na svijetu: fotografije
Faye Dunaway, koju je, jutro nakon što je dobila Oscara, snimio Terry O’Neill uz
bazen Beverly Hills Hotela. Kako je mogao znati? Kako ju je mogao poznavati
tako dobro, a znali su se tako kratko? Faye nije mogla suspregnuti široki osmijeh.
Odložila je mobitel i uzela salvetu na koju je nešto načrčkala kemijskom
olovkom. Potom je iz torbe izvadila laptop, stavila ga na salvetu i krenula
provjeravati e-mailove. Nije podigla pogled s njega kad je Ylva sjela na stolac
nasuprot nje.
Ylva otrese nekoliko mrvica s majice, poravnavši je. Izbjegavala je pogled u
Fayeine oči.
„Je li te kontaktirao Jack?“ upita Faye.
Ylva žustro odmahne glavom.
„Ne. A i ne vjerujem da hoće. Zašto i bi? Ja mu nikad ništa nisam značila.“
Rekla je to tako ravnodušno, kao da je samo po sebi jasno da ju Jack nikad
nije volio. Faye nije željela ni pomisliti kakav joj je bio život s njim.
„Nije ti se javljao ni iz zatvora?“
„Nije. Sumnjam da ga imalo zanimamo, ni ja ni Nora.“
Faye pogleda kroz prozor. Rijetko joj je uopće padalo na pamet da Julienne
ima mlađu sestricu koja će uskoro napuniti dvije godine.
„Kako se snalazite?“
„Pa vjerojatno vidiš i sama?“ reče Ylva i raširi ruke. „Nakon Jacka sam ostala
bez svega. Nitko me nije htio zaposliti, a i kako bih radila svoj stari posao kad se
moram brinuti o malom djetetu? Ali snalazim se. Snalazimo se.“
Faye otpije gutljaj kave. Bila je uvjerena da je Ylva u pravu. Snaći će se ona.
Imala je taj nagon za preživljavanje.
„Je li te strah?“ upita Ylva.
Faye polako kimne.
„Da, strah me je. Jack je ubio našu kćer. I mrzi me, zato što sam svjedočila
protiv njega i zato što sam krenula dalje. Postala uspješna. Zato što sad imam sve
što je on nekoć imao.“
Ylva baci pogled prema blagajni, ali nitko nije stajao u redu.

93
 Knjige.Club Books

„Žao mi je“, reče ona. „Zbog svega. Zbog onoga što smo ti učinili. Što sam
bila glupa i naivna i vjerovala svemu što mi je rekao. I užasno mi je žao zbog
onoga što se dogodilo Julienne. Sad kad imam Noru, ne mogu ni zamisliti...“
Glas joj je pukao, Faye osjeti suosjećanje prema ženi ispred sebe. Jack im je
objema zamazao oči. Obje su platile zbog toga. Bilo je vrijeme da prošlost ostave
iza sebe.
„Je li ti ugodno ljudima posluživati kavu?“ upita Faye.
Ylva se promeškolji.
„To mi je posao, ni bolji ni gori od bilo kojeg drugog.“
„Imaš dobru radnu etiku i predana si poslu“, reče Faye. „Uvjerena sam da
tvoji šefovi nikad nisu imali bolju zaposlenicu. Perfekcionistica si i želim da znaš
da te cijenim.“
Podigla je laptop, uzela salvetu i gurnula joj je preko stola. Ylva se prigne,
sumnjičavo je proučavajući.
„Što je ovo?“ kratko će ona.
„Ugovor o radu.“
„Ma nemoj me...“ Ylva pocrveni u licu. „Pobijedila si, Faye, ne moraš me
dolaziti ponižavati. Shvatila sam. Izgubila sam i nisam trebala učiniti ono što sam
učinila.“
Faye stavi ruku na laptop i polako ga zaklopi.
„U sandučiću imam gotovo sto pedeset e-mailova od različitih ljudi koji žele
uložiti u Revenge prije širenja u Sjedinjene Države. Uglavnom od muškaraca.
Trebam nekoga tko se istinski razumije u ekonomiju, tko će pregledati ponude i
provjeriti investitore. Želim znati s kim imam posla.“
„Zašto baš ja?“
„Zato što si ti najbolja za taj posao. I zato što mislim da ti mogu ponuditi
jednaku plaću kakvu imaš u ovoj rupi i na taj način jeftino angažirati jednu od
najboljih ekonomistica u Švedskoj.“
Ylva je izgledala posve zbunjeno.
„Ali... Ja sam ti preotela muža.“
„Da, zaboravila sam ti zahvaliti na tome“, reče Faye i brzo se nasmiješi.
„Kasnije sam ga ja ponovno preotela tebi, doduše, samo da bih ga odvukla od
njegove tvrtke. Tako da smo jedan-jedan.“
„Dobro, ali nije mi jasno čime bih ja mogla pridonijeti?“
„Situacija je sljedeća. I ovo su informacije koje ne smiju izaći u javnost.
Uspjela sam nekako postići da Dagens do daljnjega ne piše o tome, ali sad ću
riskirati i povjeriti to tebi.“
„To svakako možeš“, ozbiljno će Ylva, a Faye joj je vjerovala.

94
 Knjige.Club Books

„Mogla bih ostati bez Revengea jer suvlasnice prodaju svoje pakete dionica.
Isprva je kupoprodaja išla potajice, ali sada je sve već posve otvoreno.“
„Prodaju dionice? Ali kome...“
„Henriku Bergendahlu.“
„Jackovu partneru iz Comparea?“
„Da.“
Ylva kimne glavom, razmišljajući o novim informacijama.
„Sigurno te mrzi iz dna duše.“
„Da, čak i više nego što mrzi Alice.“
„Alice?“
Faye odmahne rukom.
„Ma, duga priča. Upravo im je u tijeku brakorazvodna parnica, i to dosta
prljava. Henrik je poševio dadilju.“
„Koga Henrik nije poševio“, promrmlja Ylva.
Zazvonilo je zvonce na vratima, ali čovjek se predomislio i izašao. „Problem
je u tome što Henrik ima kapitala. I to mnogo, dovoljno da preuzme kontrolu nad
tvrtkom. I mislim da to sad nije nešto impulzivno, mislim da je to dugo planirao.“
„Pa zar ne možeš ništa učiniti? Jesi pregledala sve ugovore, razgovarala s
dioničarkama? Nema nikakvih nepravilnosti koje bi mogla iskoristiti?“
Faye se zadovoljno nasmiješi.
„Upravo zato i jesam ovdje“, reče ona. „Trebam nekoga tko postavlja upravo
ta pitanja, tko razmišlja upravo u tom smjeru, tko mi može pomoći doći do
odgovora, pa i više od toga.“
Ylva odmahne glavom.
„I dalje mi ne ide u glavu da mi nudiš posao.“
Ponovno se oglasi zvonce i ovoga puta neka mlada žena uđe i pođe prema
blagajni. Ylva ustane.
Ustane i Faye, prekopa po torbici i pruži joj svoju posjetnicu.
„Ako si zainteresirana, javi se. Ali postoji jedan uvjet, možeš to shvatiti kao
test za zaposlenje. Moraš smisliti neke osnove plana koji bi mi pomogao zaustaviti
ljude koji mi žele preoteti tvrtku.“
Faye uzme salvetu sa stola i stavi je Ylvi u ruku.
„Ovo je valjan dokument, čim ga potpišeš, postaješ Revengeova šefica
financija. Uz pretpostavku da mi možeš pružiti informacije koje trebam, naravno.
I javi se ako čuješ išta novo o Jacku. Sad obje moramo paziti leđa. On je opasan.“
Mahnula joj je prstima, okrenula se na peti i izašla iz Šalice.

95
 Knjige.Club Books

FAYE JE bila svjesna da sanja, a opet se nije mogla prenuti iz sna. Sna koji je
nastupao sve češće, iako ne svaki put u istom obliku. No osjećaj je uvijek bio isti.
I svaki je put bio grozomorno stvaran.
Sve se zbivalo koji tjedan nakon što se s Julienne vratila iz rodilišta. I dalje je
bila u svom balončiću, potpuno zaokupljena malenim bićem koje ju je potpuno
obuzelo od trenutka kad je prvi put otvorilo okice.
Bila je gotova, osjetljiva, iznemogla. Otkako su se vratile kući, noćima se
sama brinula o Julienne, ne spavajući nikad više od nekoliko sati u komadu.
Jack je unatoč tomu mislio da je dobra zamisao zatražiti od nje da organizira
veliku poslovnu večeru za važne investitore. Kao i uvijek, postupila je kako je
Jack htio.
Danima je pripremala večeru, trudeći se istodobno zadovoljiti sve Julienneine
potrebe. Htjela je za večerom izgledati lijepo, ali ništa od njezine uobičajene
garderobe nije odgovaralo njezinu novom majčinskom tijelu. Trbuh je bio mekan
i mlohav, a grudi goleme, pune mlijeka.
Naposljetku je, posve znojna, uspjela navući halju nalik na kaftan koju je bila
kupila na jednom od njihovih putovanja u toplije krajeve. Ispod nje nosila je
trudničke tajice s elastičnim strukom te trudnički grudnjak koji je upijao
procurjelo mlijeko.
Kad ju je Jack ugledao, odmjerio ju je od glave do pete s gađenjem.
Došli su gosti, a Faye i Jack dočekali su ih u hodniku. Muškarci su sa sobom
doveli mršave, poluizgladnjele žene. Odjeća konfekcijskog broja trideset i četiri,
obrazi puni botoksa kako ne bi izgledali upalo. Jack je pogledavao čas njih, čas
nju, a njoj je bilo očito da nije ispunjavala njegova očekivanja.
Negdje u pola predjela probudila se Julienne. Faye je ustala da krene k njoj,
ali Jackova ruka na njezinoj nadlaktici nagnala ju je da sjedne. Molećivo ga je
pogledala, ali njegov je pogled bio jasan.
Faye se usiljeno nasmiješila gostima dok je njezina kći drečala u pozadini.
Neke od žena suosjećajno su je pogledale, a muškarci su samo komentirali u stilu:
„Neka malo pročisti pluća.“
Naposljetku je Jack otišao do Julienne i vratio se s njom u naručju. Lice joj je
bilo natečeno od plača, a pidžamica natopljena suzama. Jackovo je lice bilo
iskrivljeno od bijesa, kao da je Faye bila ta koja je nagnala Julienne na plač. Pružio
joj ju je bez riječi, a ona je zahvalno privila Julienneino maleno tijelo o svoje.
Osjećala je Jackov bijes. Ravnodušan smijeh muškaraca odjekivao je među

96
 Knjige.Club Books

zidovima njihove lijepe blagovaonice. Ali suosjećajni, sažalijevajući pogledi žena

urezali su joj se u dušu.
Što je učinila? Kako je završila ovdje?
Faye se, sva zadihana, uspravi u krevetu. Bila je mokra od znoja, cijelim se
tijelom tresla.
Bio je to samo san, govorila je sama sebi. Samo san. Ali Jackov ju je pogled
i dalje pekao. Opet je legla dok su joj sljepoočnice pulsirale. Jack je uvijek bio
ondje. Nikad ga neće istjerati iz svojih snova. Uvijek je bio prisutan. Zauvijek dio
njezina života.
Faye vrati mobitel u torbicu i pogleda različite ručne satove koje joj je
prodavač pokazivao. Policija ju je svakoga dana zvala da provjeri je li sve u redu
i upravo je bila odradila jedan takav poziv.
Sat koji joj je privukao pozornost bio je marke Patek Philippe i stajao je tristo
pedeset tisuća kruna. Faye je bila svjesna da je suludo kupovati ga muškarcu
kojega je poznavala tek nekoliko tjedana, ali svejedno je osjećala da je to
ispravno. Nasmiješila se, prisjetivši se fotografije s Faye Dunaway koja je sada
visjela u njezinoj dnevnoj sobi i potvrdno kimnula kada ju je prodavač pitao je li
se odlučila.
„Uzet ću ovaj“, reče ona, pokazujući na taj sat i pruži mu svoju karticu Amex
Black.
Prodavač sklopi ruke.
„Izvrstan odabir“, reče on.
Situacija s Davidovom suprugom Johannom počela im se zavlačiti pod kožu.
Nije joj moglo promaknuti koliko se David loše osjećao, iako se s time nastojao
nositi stoički. Johanna očito nije mogla prihvatiti da je krenuo dalje i pod svaku
ga je cijenu pokušavala zadržati u svome životu. Odbijala je potpisati papire za
razvod braka - unatoč tomu što joj je David pristao prepustiti pola imovine, a zbog
predbračnog joj ugovora nije morao ostaviti ni novčića. Faye mu se divila
zbog toga.
Faye uljudno odbije graviranje narukvice sata. Dok je potpisivala snop papira
koji joj je prodavač pružio preko pulta, počeo joj je vibrirati mobitel u torbici.
Broj joj nije bio poznat i isprva se nije htjela javiti. Što ako je Jack?
Naljutila se na samu sebe, nije mogla dopustiti strahu da preuzme kontrolu
nad njom. Kad se javila, ispostavilo se da je zvao novinar Aftonbladeta. Faye
uzdahne. Svoj je broj mijenjala u pravilnim vremenskim razmacima kako mediji
ne bi mogli doći do nje, ali naposljetku bi ga uvijek nekako uspjeli iskopati.
Novinar se predstavio kao Peter Sjõberg, a Faye ga je uspjela povezati s licem s
Aftonbladetove internetske stranice. On je bio jedan od novinara koji je pisao
traktate o Aliceinu i Henrikovu razvodu.
„Zovem, naravno, zbog spektakularnog bijega vašeg bivšeg muža“, žustro će
novinar, kao da je riječ o anketi o tome koje su jagode najbolje.
97
 Knjige.Club Books

Faye se namršti. Znala je da ne bi trebala razgovarati s njim, ali istodobno ju

je jako zanimalo što joj ima reći. Novinari su znali imati podatke koje zbog etičkih
razloga nisu objavljivali, ali nisu ih se ustručavali podijeliti u telefonskom
razgovoru.
„Je li vas kontaktirao?“ napipavao je Peter Sjõberg.
,,Nije“, direktno će Faye.
„Je li vas strah? S obzirom na... vašu prošlost.“
„Ne želim odgovoriti.“
,,U redu. Razumijem.“
Uslijedio je trenutak tišine, čula je kako netko nešto šapće u pozadini.
„Je li to sve?“ upita ona.
„Zapravo, nije. Ovaj, je li vam poznato ime...“
Novinarov glas zaglušilo je blebetanje prodavača, koji nije bio primijetio da
je Faye usred razgovora jer je imala slušalicu. Faye pokaže na svoje uho, a on
podigne dlanove u znak isprike.
„Oprostite, što ste rekli?“
„Pitam je li vam poznato ime Gösta Berg?“
U tom trenutku kao da joj je netko zabio nož u trbuh, a potom se sledila.
Pogledala se u oči u odrazu u zrcalu iza blagajne. U njima je vidjela strah.
„Zašto pitate?“ uspjela je procijediti, oslonivši se na pult.
„To je ime čovjeka s kojim je Jack pobjegao pa me zanima znate li se možda
od ranije. Ali pretpostavljam da je to ipak samo slučajnost, vjerojatno se pružila
prilika pa su zajedno pobjegli.“
Faye drhtavom rukom okonča razgovor.
Ostatak procedure kupnje sata odradila je mehanički. Vrat joj je bio ljepljiv
od znoja. Nakon što je obavila kupnju, isteturala je u Ulicu Biblioteksgatan i
spustila sunčane naočale na vrh nosa. Hodala je koliko god je brzo mogla na
svojim slabašnim nogama, odlučna u tome da ode ravno kući i nazove svoju
mamu u Italiji. Kako li će ona reagirati kad čuje da je njezin muž pobjegao iz
zatvora, gdje je gulio doživotnu kaznu zbog njezina ubojstva?
Prije nego što je ušla u svoju vežu, nervozno se ogledala oko sebe. Odjednom
joj se činilo kao da je promatraju iz svih smjerova. Uletjela je kroz vrata i zatvorila
ih za sobom.
Ušla je u dizalo i nagnula se prema zrcalu da si prouči lice. Duboko je
udahnula. Puls joj više nije divljao. Srce je mirno i lagano tuklo u grudima. Dizalo
uz trzaj stane na petom katu. Faye povuče rešetku, izađe i u zadnji čas shvati da
nije sama.

98
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

SJEDEĆI TAKO na pramcu Marike, skupljena, s rukama oko potkoljenica, uopće

nisam bila svjesna što će uslijediti. Sebastian se bio probudio i ispravio na svom
sjedištu. Momci su pušili. Pili pivo. Katkad bi pogledali u mom smjeru,
razgovarali s pogledima usmjerenima prema meni. Živo me je zanimalo o čemu
su razgovarali.
Prišao mi je Tomas i pružio mi otvorenu limenku piva Pripps Blå. Bila je
napola prazna, a pivo je bilo mlako.
,,Hvala.“
Otpila sam nekoliko velikih gutljaja, držeći dah da ne osjetim previše okus.
„Zadrži je“, reče on kad sam mu je pružila natrag. „Imamo mi još.“
Ostavio me je samu. Otvorila sam knjigu koju sam bila ponijela sa sobom.
Mobyja Dicka, zato što smo išli na more. Ponijela sam bila i Robinsona Crusoea,
i to stari primjerak, koji mi je ostavio djed. Pila sam mlako, ishlapjelo pivo i čitala
svoju knjigu.
Nakon nekog vremena momci su poviknuli da smo stigli. Podigla sam pogled
i ugledala Yxön, surovu, šumom obraslu zelenu oazu u svem tom plavetnilu.
Usidrili smo se pokraj nekih stijena, spustili gumenjak i u njega ukrcali svoje
ruksake i ostale potrepštine. Roger je zapalio cigaretu dok je veslao.
Stavila sam ruku na grudi, uzela u nju privjesak koji je visio na lančiću,
napipavajući srebrna krila koja su djelovala tako krhko, ali su, kako je bila rekla
mama, mogla izdržati gotovo sve. Otok mi je pred očima bio sve veći, a zadrhtala
sam kad mi je leđa zapuhnuo hladan povjetarac.

99
 Knjige.Club Books

FAYE SE zagledala u ženu koja je stajala pred njezinim ulaznim vratima. Umalo je
vrisnula od iznenađenja. Duboko je udahnula, a Ylva Lehndorf digne ruku u znak
pozdrava.
„Jesam li te prestrašila?“
,,Malo.“ Faye je prčkala po ključevima, stavila odgovarajući u bravu i otvorila
vrata i sigurnosnu rešetku. „Uđi.“
Cijelim se tijelom tresla dok je izuvala cipele. Kad je Ylva ušla, Faye brže-
bolje zaključa.
„Kako ti je lijep stan“, promumlja Ylva.
„Hvala, baš mi je ugodno ovdje. Uđi. Imala sam užasan dan pa sam mislila
popiti čašu vina, briga me što je još rano. Hoćeš i ti?“
Ylva kimne uz kiseo osmijeh.
„Super“, reče Faye i povede je u kuhinju.
Izvadila je bocu chardonnaya, dvije čaše za vino i vadičep. Zaboga, postat će
alkoholičarka dok sve ovo ne prođe. Njezina potrošnja vina trenutačno je
nadilazila sve razumne granice, ali preživjeti je mogla samo na njemu ili na
Valijumu. A u tom je slučaju izbor definitivno padao na dobro ohlađeni
chardonnay. Ići će na detoksikaciju kad sve završi, uzet će tjedan dana u termama
La Prairies u Švicarskoj. Otvorila je zamrzivač, uzela vrećicu leda koji je istresla
u metalnu vedricu i pružila je Ylvi.
„Sjest ćemo na terasu.“
Faye im je poslužila vino i neko su vrijeme šutke sjedile i pile vino, gledajući
õstermalmske krovove.
„Pitaš se zašto sam ovdje?“ oprezno će Ylva.
„Ne“, odgovori Faye, ne skidajući pogled s prizora. „Pretpostavljam da si
zaključila da je moja ponuda suviše dobra da bi je odbila.“
Ylva kimne.
„Ako me još uvijek želiš zaposliti, rado ću prihvatiti posao Revengeove šefice
financija. A imam i informacije koje ćeš sigurno željeti.“
Faye osjeti trnce od iščekivanja, ali najprije je s Ylvom morala razgovarati o
nečemu još hitnijem. Nečemu što je zasjenjivalo sve ostalo.
„Jack ti se još uvijek nije javio?“ upita ona.
Ylva žustro odmahne glavom.
„A tebi?“
,,Ne.“
100
 Knjige.Club Books

Uto se oglasio Fayein mobitel, i to tako glasno da su obje poskočile, a potom

se posramljeno osmjehnule jedna drugoj. Faye je pretpostavljala da je opet onaj
novinar pa je samo izvrnula svoj iPhone. Kad joj je potom stigla obavijest da ima
novu poruku govorne pošte, ipak ju je preslušala.
„Bok, Faye, Johanna Schiller je, Davidova žena. Molim te da me što prije
nazoveš na ovaj broj. Mislim da moramo razgovarati.“
Faye je imala dojam da joj u glasu čuje neku napetost, gotovo neurotičnost.
Ylva je upitno zurila u nju.
„Je li sve u redu?“ oprezno upita.
Faye podrobno razmisli o svom odgovoru. Bilo je sasvim u redu ispričati joj
za vezicu s Davidom, bio je razveden, odnosno proces bi već bio dovršen da
Johanna nije odugovlačila. Nije se ponosila time što je još uvijek bila žena broj
dva, ali Ylva bi to svakako trebala razumjeti bolje od drugih.
Sažela joj je događaje iz posljednjih nekoliko tjedana, a Ylva ju je slušala s
napetim izrazom lica.
„Grize li te savjest?“ upita ona nakon što je Faye završila s izlaganjem.
Faye je koji trenutak razmišljala.
„Zaljubljena sam u njega i on je zaljubljen u mene. Odrasli smo ljudi. Naravno
da bi bilo bolje da je razvod finaliziran, ali ova ga ne pušta. I što, da David i ja
dignemo ruke od svega? Ne, ne grize me savjest.“
Faye uzme bocu i napuni im čaše.
„Što ćeš sad? Hoćeš je nazvati?“
Ylva pokaže glavom prema mobitelu.
„Ne. Nije na meni da to rješavam, to mora riješiti David. Ne znam koliko joj
je točno ispričao. Na nesreću, saznala je za nas prije nego što joj je on išta stigao
reći, ali čini mi se da nije znala da je upoznao upravo mene. Mislim, koje bi koristi
bilo od toga da razgovaram s njom? To bi samo pogoršalo stvar.“
Znatiželjno pogleda Ylvu.
,Je li tebe grizla savjest?“
Ylva otpije gutljaj vina. Faye se divila mirnoći i samouvjerenosti kojima je
zračila. Pitanje joj je postavila neutralnim tonom, ali odgovor ju je zaista zanimao.
Potisnula je sjećanja na Ylvina i Jackova gola tijela u svojoj spavaćoj sobi. Bilo
je nadrealno sjediti pred tom ženom i razgovarati o trenutku koji joj je možda više
od bilo čega drugoga promijenio život.
,,I da i ne“, zamišljeno će Ylva. „Mislim, Jack te je prikazivao malo kao
čudovište, malo kao sirotu bijednicu. A ja sam bila zaljubljena. Dovraga, kako
sam bila zaljubljena. I prije nego što mi je to došlo do glave, on me je bio
promijenio, baš kao i tebe. Nisam to uopće zamijetila. To je kao da si igračka,
neki prazni kositreni vojnik sa samo jednim ciljem: zadovoljiti svoga dečka, Jacka
Adelheima.“

101
 Knjige.Club Books

Faye polako kimne. Iznad glava im je proletio policijski helikopter, u smjeru

juga.
Ustala je i otišla do ograde. Ylva je stala do nje.
„Mislim da te on nikad nije prestao voljeti, Faye. Čak ni tijekom
najstrastvenijih dijelova naše veze. Ni kad smo počeli živjeti zajedno, ni kad sam
zatrudnjela. To mi je cijelo vrijeme bilo negdje u podsvijesti i mučilo me je. Ja
sam bila samo zamjena. Zamjena za tebe. Uvjerena sam da su sve žene s kojima
je bio bile svojevrsni pokušaj da pronađe tebe, ono što ste vi imali. Ti si bila
arhetip Jackova pogleda na ljubav. To je ono što je ironično u cijeloj ovoj
tragediji.“
Nakon što je držala dah dok je Ylva govorila, Faye zakašlje. Stezalo ju je u
grlu. Nije znala zašto je to što je Ylva rekla tako snažno utjecalo na nju. Možda
zato što je to već otprije shvaćala, samo se to nije usuđivala tako sročiti - ni sebi
ni ikome drugome. A sad joj je to prvi put potvrdila druga osoba. I to ne bilo koja
druga osoba već jedina koja je, nakon Faye, najbolje poznavala Jacka.
Iznova joj se vratio onaj san. O Jacku. O tome kako ju je ismijavao. Njegovoj
snazi i njezinoj slabosti. Ali i o tome kako joj se znao smiješiti, postići da se ona
osjeća voljeno. I u snu joj je i dalje znao nedostajati, i to je bilo najgore od svega.
Mrzila se zbog toga. Ali trenutačno si nije mogla dopustiti da se zamara time.
Ponovno su sjele i Faye se okrene Ylvi.
„Što ti misliš? Može li se išta učiniti ili je prekasno?“
Ylva stavi noge na ogradu. Krenula je vratom, a Faye se od tog neugodnog
zvuka sva naježila.
„Oprosti, obiteljska crta“, nasmije se Ylva.
Spustila je noge i pogledala Faye.
„Malo sam razmišljala. Zasad još nemam ništa konkretno, najprije moram
saznati malo više. Neki dijelovi slagalice još nedostaju. Ali imam jednu veliku
prednost. Radila sam s Henrikom, znam kako on funkcionira. A, kao što i sama
znaš, nije Henrik bio mozak iza Comparea.“
Faye glasno frkne. Ylva se nasmiješi.
„Da, sad znam da si to zapravo bila ti. Tada to nisam znala, tada sam mislila
da je to Jack. Henrik to svakako nije bio. To što je uspio ponovno stati na noge i
dogurati do još većeg uspjeha, u mojim je očima pravo malo čudo. Ali postoji
mnogo uspješnih tvrtki i bogatstava koje nisu izgradili baš genijalni ljudi. Uz
dobru umreženost, malo sreće i pravi tajming...“
„Jasno, da“, reče Faye, otpijajući gutljaj vina dok je sa zanimanjem čekala da
čuje što još Ylva ima reći.
Shvatila je da joj postaje draga. A svatko zaslužuje drugu priliku. Odnosno,
možda ne baš svatko, ali Ylva definitivno zaslužuje.

102
 Knjige.Club Books

„Između ostalog, znam da je Henrik traljav. Promiču mu detalji, što zapravo

znači da uopće nije svjestan šire slike. Jack je često bjesnio na njega zbog toga.
Morali smo često popravljati štetu nakon Henrika, kad bi zeznuo stvar. Nemoj me
krivo shvatiti, ne kažem da je Henrik budaletina, to svakako nije. Ne smijemo
počiniti tu pogrešku da ga podcijenimo. A što se tiče njegovih ciljeva, tu nema
skrupula i to je vrlo opasna osobina. Ali ako mu igdje možemo naći slabu točku,
onda je to u toj njegovoj traljavosti. Na brzinu sam pregledala ugovore koji se tiču
Revengea, želim još jedanput sjesti i posvetiti cijeli dan kako bih ih ponovno
podrobno pregledala i proučila sve sa svojim ujakom, koji je korporativni pravnik.
Jedan od boljih u zemlji. On mi može pomoći sa stvarima koje neću znati
razjasniti sama.“
„Kerstin i ja smo pregledale ugovore, moji odvjetnici također su ih dobro
pročešljali, što bi ti to mogla pronaći a da je njima promaknulo?“
„To ćemo još vidjeti“, odgovori Ylva.
Bile su ustale i šetuckale se terasom, razgovarajući.
,,U svemu ovome Henriku je nešto moralo promaknuti. Postoji tisuću stvari,
tisuću klauzula na koje se može spotaknuti svatko tko nije mislio na svaki detalj.
Ili bismo mogle...“
,,Što?“ raspoloženo će Faye.
Ylva je živnula dok su razgovarale. Ono sivilo bilo je nestalo, tanki sloj
potištenosti bio se istopio, u očima je dobila neki novi sjaj i govorila je cijelim
tijelom.
„Na što si mislila?“ nastavi Faye.
Ylva zastane i nagne se nad ogradu. Kosa joj je na ljetnom povjetarcu lepršala
oko glave. Nasmiješila se. Širokim osmjehom.
„Mislila sam, ako ne uspijemo naći ništa što je Henriku bilo promaknulo...“
Faye joj uzvrati jednako širokim osmijehom. Prvi put u dugo vremena
osjećala je da se može malo opustiti. Duboko je udahnula i potom polako ispustila
zrak. Shvatila je da je oprostila Ylvi. Bilo je vrijeme za okretanje nove stranice.

103
 Knjige.Club Books

U RESTORANU Miss Voon bilo je mračno, ali Davidove plave oči nekako su sjale
dok joj se smiješio. Previše je dana prošlo otkako su se zadnji put vidjeli.
Ispriječili su im se Fayeini problemi s Revengeom i Davidovi s Johannom.
„Moraš mi ispričati o tom proboju u Sjedinjene Države“, reče David. „Toga
jedva da smo se stigli i dotaknuti.“
Štapićima je uzeo komad tatarskog bifteka i pružio joj ga.
„Ali najprije moraš kušati ovo, topi se u ustima.“
Faye je uživala dok joj se mekano meso gotovo topilo u ustima, nije ga morala
ni žvakati.
„Bože, kako je dobro. Evo i tebi malo.“
Ona uzme jedan od nekoliko malih tacosa s jastogom, naslaganih na
metalnom pladnju do njezina tanjura, i pažljivo ga stavi u njegova usta.
„Amerika je otpočetka bila u našim planovima“, reče ona. „Ali htjela sam ići
korak po korak s Revengeom. Najprije Švedska, zatim Skandinavija, pa Europa.
I tek na kraju Sjedinjene Države, sad kad smo dovoljno jaki da bismo ondje uopće
imali šanse. Potpuno sam svjesna koliko je jednoj inozemnoj tvrtki teško probiti
se ondje. Prepreke su velike, konkuriramo golemim, etabliranim tvrtkama, a
sama je branša jedna od onih u kojima je konkurencija najteža. Ali upravo me je
to od samog početka i privlačilo. Izazov. Tako da je ovo samo produžetak priče.“
Obrisala se oko usta.
„Inače, ovaj vikend idem u Amsterdam na jedan sastanak, povest ću Ylvu i
Alice.“
„Ma da? Ali jedva da se i poznajete.“
„To će nam biti dobra prilika da se upoznamo, a i ti si rekao da imaš planove
s djevojčicama za vikend.“
„Imam“, reče David. „I to ti je dobar potez.“
Odložio je štapiće.
„Moram priznati da sam uistinu zadivljen svime što si postigla, što si
izgradila.“
Faye pocrveni. Često je to slušala, ali te su joj riječi neopisivo više značile iz
Davidovih usta.
Slegnula je ramenima.
„Nikako ne želim umanjiti zamah koji je Revengeu dalo to što mi je Chris
oporučno ostavila svoju tvrtku. Vječno ču joj biti zahvalna na tome i uvijek ću se
truditi dobro upravljati onime što mi je dala.“

104
 Knjige.Club Books

„Znam da hoćeš“, toplo će David.

Prekinuli su ih novi tanjuri koji su im došli na stol.
„Za Boga miloga! Bome voliš dobro pojesti.“
„Debele ljude teže je oteti“, uz smiješak će Faye, uzimajući svojim štapićima
komad sashimija.
David ju ozbiljno pogleda.
„Ja te volim bez obzira na tvoje mjere.“
Faye zastane sa štapićima u zraku i zagleda se u njega.
„Što si rekao?“
David nagne glavu ustranu.
„To što si čula.“
„Ponovi to.“
Njegove su je plave oči očarale kad se nasmiješio na način koji nikad dotad
nije vidjela.
„Volim te, Faye.“

105
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

KAD SMO stigli na otok, Tomas je rekao da se malo dalje u šumi nalazi kolibica.
Nakon kraće šetnje pronašli smo je na jednom proplanku. Ispred kolibice je bilo
ložište i Sebastian je počeo slagati drva da zapali vatru. Ovdje, sa svojim
prijateljima, djelovao je sretnije i samopouzdanije nego kod kuće. Uspravnijih
leđa i snalažljivije.
I ja sam bila rasterećenija. Bio me je obuzeo osjećaj da sam napokon
prihvaćena, uključena. Kako je bilo vrijeme ručka, pekli smo kobasice i s tekom
ih jeli. Momci su popili još piva dok sam se ja držala Coca-Cole.
Tomas je došao sjesti do mene. Osjetila sam toplinu njegova tijela i morala
sam se boriti s impulsom da mu se privijem bliže.
„Sjećaš se onog odvratnog tijesta koje se peklo uz kobasice na školskim
izletima u osnovnoj?“ upitao je.
„Joj, da, ona mješavina brašna, soli i vode?“
„Kako se to ono zvalo? Čarobno tijesto?“
„Zar nije čarobno tijesto bio glinamol?“
„Možda je to bila ista stvar.“
„A joj!“
Nasmijala sam se. Osjetila sam kako mi je smijeh dopro sve do trbuha.
„Nije ti se svidjelo pivo?“ upitao me je Tomas pokazavši na moju Colu.
„Ma je, samo mi se bilo počelo malo vrtjeti“, odgovorila sam iskreno i
sklonila limenku Cole iza leđa.
Limenka se prevalila pa sam poskočila.
Poskočio je i Tomas, gledajući uokolo u potrazi za nečime čime bi mi obrisao
mokru mrlju sa suknje, ali nije našao nikakav papir. Donio je zato neki lišaj i stao
njime trljati tkaninu, zbog čega je mrlja postala još veća i prljavija.
„Nisi baš imao dobre ocjene iz domaćinstva, ha?“ frknula sam, a Tomas je
postiđeno slegnuo ramenima.
„Zar je tako očito?“ rekao je.
Vratio mu se onaj sjaj u očima.
Roger i Sebastian promatrali su nas s izrazitim zanimanjem. Govorili su
potiho, gotovo jedan drugome u uho. Prošli su me hladni žmarci, ali pomislila sam
da je to zbog vjetra.
106
 Knjige.Club Books

Nakon što smo objedovali, otišli smo do kolibe. U ključanici je bio velik,
hrđav ključ. Okrenula sam ga i ušli smo. Nije se imalo bogzna što vidjeti.
„Nije baš neka luksuzna gajba“, rekao je Tomas, a Sebastian ga je lupio u leđa.
„Besplatna je, a što si ti očekivao? To što ti spavaš na svilenim plahtama...“
„Pazi što govoriš“, poviknuo je Tomas i zamahnuo prema Sebastianu, ali ovaj
se izmaknuo.
Ogledavala sam se po kolibi dok su mi se oči privikavale na tamu. Vani je
sjalo sunce, ali unutra je bilo mračno kao u rogu jer su prozore prekrivali teški
drveni kapci. Izuzev kreveta s prljavim madracem u jednom kutu, nije bilo
nikakvog namještaja. Jedna je prazna konzerva zazvečala kad je Roger zapeo za
nju. Trznula sam se, srce mi je tuklo brzo kao kolibriću, ali uskoro sam se smirila.
Pitala sam se tko je živio u toj kolibi. Izgledala je kao da joj je najmanje sto
godina. Je li itko ikad ovdje stanovao? Zasigurno jest. Znala sam da je dosta
obitelji živjelo po otocima, možda je ta kolibica nekoć bila puna djece.
Katkad sam maštala o tome da živim sama na jednom od tih surovih otoka.
Da su mi jedino društvo galebovi, alceje, kozja krv i rakovi koji se veru po
stijenama.
Prolazila sam dlanom duž zidova, prateći ih dublje u unutrašnjost. U kolibi su
bila još dva sobička. Zašla sam u dalji, ali smrad plijesni bio je toliko snažan da
sam istog trena izašla.
,,Hej?“ doviknula sam, ali odgovora nije bilo. Momci su bili izašli. Došla sam
do zatvorenih ulaznih vrata i pritisnula kvaku. Duž leđa su me ponovno prošli
žmarci kad sam shvatila da su vrata bila zaključana.

107
 Knjige.Club Books

NAKON ŠTO ih je vozač pokupio u zračnoj luci, Faye, Alice i Ylva provele su
poslijepodne osvježavajući se u bazenu na krovu hotela. Toplinski val koji je bio
zahvatio Švedsku bio je ništa prema suhom, vrućem zraku u Amsterdamu. Ležale
su, dahćući, svaka na svojoj ležaljci, pile margarite i razglabale o tome kako
provesti večer. Faye je i dalje bila zamišljena. Svome kontaktu u policiji javila je
da će za vikend biti u Amsterdamu. Još uvijek nije bilo nikakvih vijesti o Jacku.
„Još nam nisi rekla što ćemo točno raditi ovoga vikenda, Ylva. Ovo i nije baš
najbolji trenutak za putovanje u inozemstvo.“
„Ovdje smo radi Plana B. Dodatnog osiguranja. Da dodatno zaštitimo svoju
poziciju, kužiš.“
„Boli mene briga zašto smo ovdje“, reče Alice i otpije gutljaj svoje margarite.
„Ležimo uz bazen na krovu hotela u Amsterdamu. I pijemo jake margarite.
Trebamo li uopće razlog za to?“
„Danas se možemo malo opustiti“, reče Ylva, spusti sunčane naočale na oči i
okrene lice suncu. „Sutra ću vam reći zašto smo došle. I bez obzira na to koliko
alkohola nalile u mene, dotad vam neću reći ni riječ. Stoga se danas lijepo opustite
i uživajte.“
„Hear, hear“, reče Alice i otpije još jedan gutljaj. „Nego, što se tiče današnjeg
planiranog opuštanja i uživanja: jeste ikad bile u coffee shopu?“
Faye odmahne glavom.
„To je ono gdje se može duvati?“
I dalje nije mogla prestati razmišljati o tome zašto je Ylva htjela da dođu u
Amsterdam. No inzistirala je na tome da će sve saznati sutra, rekavši im da je riječ
o dodatnom osiguranju, tako da se Faye u svem očaju morala zadovoljiti time.
Ionako nije imala izbora nego osloniti se na maleni tim koji je okupila oko sebe.
Alice se nasmiješi.
„Upravo tako.“
„Jesi se ti ikad napušila?“ skeptično će Faye.
,,U Djursholmu su se svi napušavali“, reče Alice. „Mislim, nije da sam bila
neka gangsterica ili nešto slično, samo obična tinejdžerica, kao i svi drugi.“
„Ne znam baš...“ nećkala se Ylva. „Moramo ujutro biti čile i orne.“
Alice odmahne rukom kojom nije držala čašu.
„Ma daj, ne budi strašljivica. Koliko si puta svih ovih godina priuštila sebi
malo zabave? Koliko si puta uopće imala dadilju?“
„Zaista sam sretna što je tvoja dadilja mogla...“

108
 Knjige.Club Books

„Nisam na to mislila. Faye, ti si za, je l’ da?“

Faye srkne gutljaj svoga pića i protegne nožne prste na suncu.
„Ni ja nisam baš sigurna...“
„O, zaboga, pa u Amsterdamu smo, tri zgodne djevojke u Amsterdamu. Što
ste mislile, ostati u sobi gledati televiziju? Ne, ne, ja predlažem ovo: još ćemo
malo visjeti ovdje, fino uhvatiti bojicu i malo se nacvrcati, a onda ćemo se navečer
srediti, izaći u neki noćni klub i putem navratiti u coffee shop. Može?“
Ylva i Faye promrmljaju nešto što je zvučalo kao pristanak, ali Ylva je
izgledala jednako nervozno kao što se osjećala Faye. Alice nije tratila vrijeme,
već je domahnula jednome od konobara i pitala može li preporučiti neki dobar
coffee shop u blizini. Rekao je da su najbolji u Crvenoj četvrti i savjetovao im da
ne zaborave piti mnogo vode, što zbog vrućine, što zbog činjenice da se ljudi koji
rijetko puše vrlo lako prepuše.
„Ma sve kul, gandža mi nije nimalo strana. Ja sam ti Bob Marley iz
Djursholma“, zahihoće se Alice.
Faye i Ylva prasnu u smijeh. Konobar im namigne i nestane sa svojim
pladnjem.
Unatoč tome što joj je nedostajao David, Faye je bilo drago što je malo
otputovala. Putovanje u grad pun života poput Amsterdama s dvije zabavne,
pametne žene bilo je upravo ono što joj je trebalo.
Alicein plan počeo joj se sve više sviđati. Morala si je dopustiti malo zabave,
zaboraviti na svakodnevne probleme.
Kad se konobar vratio s novim margaritama, ispraznila je čašu koju je imala
u ruci i pružila mu je. Nalazile su se u oku oluje. Trenutak opuštanja od kaosa,
tjeskobe i svega onoga što se događalo kod kuće. Kao što je Alke rekla: baš ovo
joj je trebalo.

Pet sati kasnije sjedile su u coffee shopu. Pojele su svaka po gotovo cijeli
svemirski kolačić, ali ništa se nije događalo. Ništa nisu osjećale. Bile su
razočarane, bilo im je vruće i dosadno. A, kako u coffee shopu nisu posluživali
alkohol, ispijale su svoj treći, poprilično loš cappuccino. Pripitost od
poslijepodneva polako je počela popuštati, a Alice je već treći put zagnjavila
zaposlenicu da je pita koliko još moraju čekati.
Djevojka s dreadlocksima i hrpom tetovaža odgovorila joj je identično kao
prethodna dva puta:
„Pričekajte još malo.“
Kad je otišla, Alice odmahne glavom.
„Ma vraga ću čekati“, reče ona i natrpa ostatak kolačića u usta.
Dvije minute kasnije Faye osjeti kako je počinje golicati u vršcima prstiju.
Nekoliko je puta trepnula, pogledala Ylvu i otvorenih se usta zagledala u svoj

109
 Knjige.Club Books

dlan. Sve oko nje nekako je vibriralo. Osjećala se kao da se našla u akvariju u
kojemu su ribe plivale oko nje pod disko-kuglama.
Ponovno je trepnula i ogledala se oko sebe.
Aliceine su se usne micale, ali Faye nije mogla dokučiti je li ona izgubila sluh
ili Alice sposobnost govora. Pogledala je unaokolo. Sve se izvijalo, ljuljalo.
Pokušala je govoriti, ali čim je otvorila usta, više nije bila sigurna je li zapravo
već rekla ono što je htjela reći. Razmišljala je dok nije shvatila da je zaboravila
što je uopće htjela izustiti.
Ylva je sjedila i smijuljila se, formirajući prstima različite oblike za koje je
tvrdila da su životinje.
„Majmun, vidi, Faye. Majmun.“
Iznenada ustane, a Faye pruži ruku za njom.
„Bolje da ostaneš ovdje“, pokušala je reći, ali jezik ju nije slušao, na što je
Alice umrla od smijeha.
Alice položi dlan na Fayein.
„Oprosti.“
„Zbog čega?“
„Zbog toga što sam prije bila takva kujetina. Zbog svega.“
Pale su jedna drugoj u naručje.
„Ma, ništa.“
„Tako mi je drago što si našla tog Davida“, promumlja Alice.
Jagodicama je gladila Faye po podlaktici.
„I meni.“
Faye se nikad nije osjećala bolje. Onaj prvotni strah bio je popustio. Sve je
bilo tako divno, toplo, prijateljski. Nasmiješila se i domahnula jednom paru
azijskih turista.
Iz Alice krene bujica riječi od kojih je Faye jedva hvatala svaku drugu.
,,Faye?“
Alice ju tapne po ramenu.
,,Faye?“
Maknula je pogled s turista.
„Gdje je Ylva?“ upita Alice.
„Ja sam Ylva. I ja sam i Alice. Padam sve dublje, ovo je podzemlje. A ti si
jedan mali, mali psić!“
Usta su joj bila posve suha. Faye uzme čašu vode.
Aliceina se glava kretala u krugovima, kao u ritmu pjesme, ali, koliko god se
naprezala, Faye nije ništa čula.
„Mislim da moramo pronaći Ylvu.“

110
 Knjige.Club Books

Alice ustane i osloni se o stol.

,,Ylva!“ povikne ona. ,,Ylva!“
Faye je također ustala i umalo pala, ali Alice ju je uhvatila. Na trenutak se
činilo da će se obje srušiti na pod, ali Alke ih je uspjela održati na nogama.
„Idemo je pronaći. Idemo na ekspediciju, u potragu za prijateljicom.“
„Idemo.“
Polako su se, na klimavim nogama, spustile niza stube i krenule prema
vratima. Ispostavilo se da je to bio stražnji ulaz pa su izašle u jednu praznu, usku
uličicu. Na tlu, uz nekoliko kanti za smeće, ležala je Ylva na leđima. Faye se
šokirala kad joj je pogledala oči, vidjele su se samo bjeloočnice. Ylva se trzala
kao da je u grčevima.
Vrtoglavica je odjednom nestala. Faye je bila pribrana i potpuno bistre glave
kad se bacila na koljena do Ylve, pokušavajući ju oživjeti. Bezuspješno.
Faye osjeti kako je obuzima panika.
,,Ylva!“ viknula je. „Probudi se, Ylva!“
Čula je kako Alice iza nje urla:
„Call an ambulance! She’s dying! Please, call an ambulance!“
Faye okrene Ylvu na bok, gladeći njezino oznojeno čelo, dok je Alice pojurila
natrag u coffee shop po nekoga od zaposlenika.
,,Ylva, nemoj umrijeti. Molim te, Ylva, nemoj umrijeti.“
Faye uzme njezinu malenu ruku s izgrizenim noktima i čvrsto ju stisne. Navrla
su joj sjećanja o tome kako je isto tako bila uz Chris u onim posljednjim satima u
bolnici. Zašto su došle ovamo? Zašto su morale probati svemirske kolačiće? Faye
je zapravo prezirala droge, mrzila je nemati kontrolu. A ova ih je avantura sada
mogla stajati Ylvina života. Zašto se jednostavno nije mogla zadovoljiti time da
umre bez tog iskustva? Kako prokleto glupo. Osjećala je kako je krivnja guši.
„There they are.“ Faye iza leđa začuje Alicein glas. Napet. Gotovo u falsetu.
„Help her. You’ve got to help her. She’s dying!“
Faye okrene glavu. Prema njima je brzim korakom grabio jedan muškarac.
„Hurry up!“ srdito drekne Faye.
Kvragu, kako su bili spori! Činilo se da taj čovjek ne shvaća situaciju dovoljno
ozbiljno, nije baš djelovao pretjerano zabrinuto.
Stao je do Faye i prignuo se.
„Don’t worry, ladies, this happens all the time. Her blood sugar level is loiv.
I’ll give you some sugar for her. Then get her in a cab back to your hotel and give
her some food and water.“
Ylva iznenada otvori oči, a Faye zajeca od olakšanja.
„Areyou sure?“ upita Alice i baci se začuđenom čovjeku oko vrata.
„I’m sure, ladies. This happens about ten times every day“, nasmije se on.

111
 Knjige.Club Books

Potom iz džepa hlača izvadi paketić glukoze, odgrize mu vrh i zamoli Ylvu
da isplazi jezik, što je ona, onako ošamućena, i učinila. Tijelo joj se i dalje nekako
čudno grčilo i mumljala je nešto nepovezano.
„Good girl“, reče on i potapša je po glavi.
Faye je gotovo zaplakala od olakšanja. Ipak nisu ubile Ylvu.

Pola sata kasnije crvenih su očiju, ali dobro raspoložene sjedile na Fayeinu
krevetu, naručivši manje-više sva jela koja su se nalazila na jelovniku za poslugu
u sobu. Kad su začule kucanje na vratima, Alice je ustala i otvorila ih. U sobu su
ušla dvojica konobara odjevenih u bijelo, gurajući kolica za kolicima, puna hrane.
Hamburgeri, tjestenina, veliki odresci, riba, pohana piletina, pomirit. Veliki vrčevi
ledene vode.
Nakon što su im poslužili gozbu na stoliću uz kauč i fotelje, uz lagano su
hihotanje poželjeli damama dobar tek - bilo im je sasvim jasno kako su provele
poslijepodne - i nestali.
Faye, Alice i Ylva bacile su se na hranu, natrpale je na tanjure i vratile se s
njima na krevet. Faye u životu nije pojela finiji i potrebniji obrok. Pile su čašu za
čašom vode.
Nakon što su pojele, site i zadovoljne ispružile su se na velikom krevetu s
rukama na trbusima.
„Moram skinuti hlače“, promrmlja Alice. „Inače ću eksplodirati.“
„Dobra ideja“, odvrati Faye.
Slijedeći Alicein primjer, obje su skinule hlače i ostale ležati u gaćicama.
„Bome si nas prestrašila u onoj uličici“, reče Faye.
„Što je bilo?“ upita Alice.
Ylva polako odmahne glavom.
„Zaista ne znam. Sjećam se da sam s nekim razgovarala, a onda sam pala i
nisam se mogla pomaknuti. Ležala sam tako neko vrijeme kao kornjača kad se
izvrne na oklop, pokušavajući se podići na noge, ali sam odustala. Sljedeće čega
se sjećam bile ste vi, nagnute nad mene.“
Upalile su televizor i počele prebacivati kanale.
Prva je zaspala Ylva, a potom su i Alice počeli klonuti kapci. Naposljetku su
obje zahrkale, svaka s jedne Fayeine strane. Ona se iskobeljala iz kreveta, izvadila
mobitel iz torbice i izašla na balkon. Večernji zrak bio je nešto svježiji. Uživala
je u povjetarcu koji joj je milovao gole noge. Ispod nje glatko je tekao promet.
Sjela je za stolić i primijetila da je imala Davidov propušten poziv. Istog se trena
zabrinula i pritisnula tipku za zvanje.
„Bok, ljubavi, nisam baš imao što raditi pa sam malo razmišljao o Revengeu
i proboju na američko tržište“, reče on, a Faye gotovo da je mogla vidjeti njegov
osmijeh pred očima. „Fasciniran sam time, zaista me nadahnjuješ. Imam dosta
112
 Knjige.Club Books

kapitala koji bi trebalo uložiti, sastavio sam jedan dokument pa bih htio da ga
pogledaš, ako želiš?“
Fayein osmijeh bio je sve širi.
„Svakako.“
„Znači ne misliš da previše zabadam nos?“
„Naravno da ne mislim. Kako je prošlo s curama i Johannom?“ „Ona hoće da
pokušamo ponovno, ali objasnio sam joj da želim biti s tobom.“
„Kako je to primila?“
„Ne baš dobro, ali možemo li o tome kasnije? Ne želim ti kvariti vikend s
Alice i Ylvom.“
„Nedostaješ mi“, reče Faye.
„I ti meni.“
Nakon što su završili razgovor, Faye je stigla Kerstinina poruka. Otvorila ju
je i njezino je dobro raspoloženje učas nestalo. Yvonne Ingvarsson joj je bila došla
na vrata, tražeći je. Polako je odložila mobitel. Mora nešto učiniti u vezi s tom
Yvonne. Igrala se s vatrom, jedna od njih uskoro će se morati opeći. A to nije
kanila biti Faye.

113
 Knjige.Club Books

„GOSPODE BOŽE, kako sam se dala nagovoriti na ovo?“ reče Ylva, uhvativši se za
glavu.
„Ma nemoguće da si i dalje mamurna“, suhoparno odvrati Alice i domahne
konobaru da joj donese novo piće.
Hotelski se bar polako punio gostima i Ylva je zbog sveg tog žamora morala
masirati sljepoočnice.
„Jučer sam ležala u uličici u Amsterdamu. Nakon što sam se prepušila u coffee
shopu. Mislim da danas imam pravo biti mamurna.“
„Meni nije ništa“, vedro će Alice nasmiješivši se konobaru koji joj je donio
novi cosmopolitan.
„Neizmjerno mi je drago zbog tebe“, promumlja Ylva i uhvati se za čelo.
„Neizmjerno.“
Faye ju pogleda, nabrana čela.
„Ti si ta koja govori da danas imamo posla“, reče ona. „Alice i ja još uvijek
ne znamo o čemu se radi. Hoćeš li uopće moći?“
„Dajte mi nekoliko sati, aspirin i koji paracetamol i bit ću kao nova. Da,
imamo posla, i da, reći ću vam o čemu se radi. Samo da se riješim ovog...
bubnjanja u glavi.“
„Ma kakav jebeni aspirin, trebaš samo malo doći sebi“, reče Alice i ponovno
domahne konobaru.
Brzo je došao i lagano se naklonio.
„Jedan ledeni čaj Long Island. I jednu tekilu, za nju“, reče Alice na engleskom
i pokaže na Ylvu.
Ona zastenje.
„Ti ćeš me stajati glave, Alice.“
„Srce, ja sam ti bogata kućanica s Lidingöa. Znam kako se liječi mamurluk.“
Pića su stigla i Ylva uzme obje čaše, uputivši Alice pogled pun očaja, ali i
povjerenja.
„Sad se uzdam u tebe.“
„Uvijek se možeš uzdati u mene“, plemenito će Alice.
Faye je zabavljao prizor Ylve kako s grimasom na licu ispija čašicu tekile.
„Uzdravlje. Ali sad bih zaista htjela znati zašto si nas dovukla u Amsterdam.
Usred krize monumentalnih razmjera.“
„Zavod za registraciju i patente“, reče Ylva.

114
 Knjige.Club Books

Alice, koja je upravo bila otpila velik gutljaj svog cosmopolitana, zagrcnula
se i zakašljala, tako da je pićem zašpricala stol.
„Zavod za registraciju i patente?“ ponovi ona i obriše se oko usta.
I Faye se zagledala u Ylvu, koja posegne za svojim koktelom. U lice joj se
pomalo vraćala boja.
„Ovoga vikenda ovdje imaju konferenciju. Upravo u ovom hotelu. Velika
svečanost je večeras...“
,,I?“ s gnušanjem će Alice.
„Da, ni meni nije baš najjasnije“, reče Faye i raširi ruke.
„Revenge. Prava. Patent. Plan B?“ pokuša Ylva.
Faye odmahne glavom.
„Ne, i dalje ne kužim. Alice?“
Alice odmahne glavom i namigne jednom muškarcu za susjednim stolom.
„Usredotoči se, Alice, pa ću vam objasniti“, reče Ylva.
Faye je primijetila da Ylva voli biti korak ispred. Ona je to poticala.
„Ali ozbiljno, Ylva, kako ćemo iskoristiti to što su ljudi iz Zavoda za
registraciju i patente ovdje?“
Ylva se naceri. Ogledala se oko sebe i tihim im glasom iznijela svoj okvirni
plan. Alice se glasno nasmije.
„Genijalno, Ylva! Ti si fantastična.“
,,I ti si, Alice. A ti ćeš nam večeras biti i ključna igračica.“
Faye digne obrvu.
„Znaš li u što se upuštaš, Ylva?“
„Na to i računam“, odvrati Ylva uz cerek.
Sat vremena kasnije, kad su sve tri već bile lagano nacvrcane, Ylva pokaže
prema šanku.
„Ondje. Kent, Borje i Eyvind.“
Pogledala je Faye i Alice.
„Znate li što ćemo učiniti?“
„Detaljno si nam objasnila“, reče Faye i iskapi svoje piće.
„Zgodne smo, zabavne i pametne“, reče Ylva držeći i dalje pogled na trojici
muškaraca za šankom. „Bit će to kao da uzimamo slatkiš djetetu. Nadajmo se
samo da te neće prepoznati, Faye.“
„Rade u Zavodu za patente i registraciju, čisto sumnjam da znaju tko je Faye“,
malo preglasno reče Alice, a Ylva je ušutka.
„Šššš, nisu samo oni ovdje. Ovdje je cijeli odjel, ali njima je večera tek za dva
sata. Stignemo.“
Alice ustane, ali malo zaleluja.

115
 Knjige.Club Books

„Sad se moramo pribrati“, reče Ylva i pomogne joj održati ravnotežu.

Alice iz torbice izvadi jarkocrveni ruž i popravi si šminku.
„Mesdames', reče Ylva i gestom pokaže prema šanku.
Alice svojim dugonogim korakom priđe Kentu, Bõrjeu i Eyvindu.
„Ma jesam li ja to čula švedski?“
Muškarci oduševljeno pogledaju Alice, a još su oduševljeniji bili kad su im
se pridružile i Ylva i Faye. Uslijedila su tri pića na račun Zavoda i svi šestero
završili su u Fayeinu apartmanu na koktelčiću prije večere.
Ylva se odlučila za Kenta, Faye je šarmirala Börjea, a Eyvind se poput šteneta
držao Alice.
Čim su stigli u apartman, Ylva je na stolić postavila sva moguća alkoholna i
miješana pića koja je čovjek mogao poželjeti. Muškarci su iskazali glasno
oduševljenje.
„Kakva soba, jebemti! Pazi ovo! Borje! Mi nismo dobili ovakvu!“
„Bome nismo, dovraga! Kente moj, ovo ja zovem hotelskom sobom! Ovo je
nešto kao predsjednički apartman!“
„Apartmančić“, reče Alice, zavali se na kauč i povuče Eyvinda k sebi. „Faye,
draga, bi li meni i ovom slatkišu zamiješala jedan džin-tonik?“
Faye zatomi osmijeh. Alice će smazati sirotog Eyvinda za doručak.
Ubrzo im je pružila njihova pića i okrenula se Börjeu i Kentu. Borje je
nervozno pogledao na sat.
„Večera vam je za sat vremena, zar ne?“
„Ma nema problema“, brzo će Kent primajući oveću čašu viski-kole koju mu
je pružila Ylva. „Popit ćemo koje piće s damama pa ćemo se već spustiti kad
počne. Prava gospoda ionako uvijek kasne!“
Eyvind promumlja nešto u znak slaganja, ne odvajajući pogleda s Aliceina
dekoltea. Ona ga je bila obgrlila jednom rukom, a prstom druge igrala mu se
kosom uz sljepoočnicu.
Ylva i Faye izmijene poglede. Bile su zamiješale pića s pozamašnom
količinom alkohola. Nakon svega što su popili u baru, ne bi trebali zamijetiti
koliko su jaka.
Faye diskretno napipa mobitel u džepu i opazi da je Ylva učinila isto.
I Borje i Kent uskoro su se skljokali na kauču. Alice se primaknula bliže
Eyvindu i licnula mu uho. Faye izvadi svoj mobitel. Pazila je da Alice dobro
ispadne na slici. Na takve je stvari uvijek pazila.

116
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

LUPALA SAM i vrištala, ali oni su me ignorirali. Kroz drvene zidove prodirali su
njihovi glasovi i miris pečenih kobasica. Bili su dobro raspoloženi. Glasno su se
smijali. Spuznula sam na pod, leđima oslonjena o vrata. Pred sobom sam vidjela
Tomasovo lice, prijateljski osmijeh, onaj sjaj u njegovim očima. Jesam li sve to
bila pogrešno shvatila?
Što je bilo Sebastianu? Je li sve to bila njegova zamisao? Zašto su me uopće
poveli sa sobom? Je li im ovo otpočetka bio plan ili sam nešto krivo učinila?
Vrijeme je prolazilo. Nisam imala sat, ali činilo mi se da su prošla najmanje
dva, tri sata. Ustala sam i pokušala iznova. Mlatila sam po vratima.
„Molim vas, pustite me“, preklinjala sam. „Žedna sam.“
Nisu odgovarali.
„Sebastiane? Želim van. Želim kući.“
Vani se nastavio razgovor. Smijali su se. Pretpostavljala sam da se smiju
meni, jer sam zvučala patetično. I osjećala sam se patetično i glupo. Kroz procjep
ispod vrata dopirala je svjetlost, i dalje je bio dan.
Bila sam kao neki blesavi, ukroćeni pas. Glupa džukela žedna ljubavi. Za
malo ljubaznosti odmah bih se bila izvrnula na leđa i odbacila sve sumnje. Zbog
onih Tomasovih očiju i dubokih rupica na obrazima kad se smiješio odbacila sam
zapravo sve što sam bila znala. Da nikome ne treba vjerovati.
U meni se polako počeo buditi bijes. Prije svega sam bila ljuta na samu sebe
što sam bila tako naivna. Ponovno sam udarila šakama po vratima, osjetila kako
mi se iver zabija u kožu. Dobrodošla bol.
Udarila sam još jače. Urlala tako da mi je pucalo grlo. Na koncu sam opet
spuznula na pod. Leđima o vrata.
Prošlo je još neko vrijeme.
Sad su već razgovarali tiše. Glasovi su im bili mukli, šaptali su. Bilo je nečega
jezivog u tome.
Ponovno sam ustala, prislonila uho o vrata, nastojeći pohvatati što govore.
Sad me je već obuzimala panika. Što ću ako me ostave ovdje? Umrijet ću od žeđi.
Nitko me neće pronaći. Panika je bila sve veća i ponovno sam počela lupati po
vratima.

117
 Knjige.Club Books

Na moje iznenađenje, zvučalo je kao da su krenuli prema kolibi. Odmaknula

sam se i ostala tako stajati, ruke su mi visjele uz tijelo. Ključ se okrenuo u bravi.
Ušao je Sebastian.
Za njim su ušli Roger i Tomas.
Ni jedan od njih ništa nije rekao, samo su me gledali tim svojim zamagljenim,
pijanim očima. Ponovno sam ustuknula, stisnula se o zid, nastojeći se pričiniti što
manjom.
Ali nisam imala kamo pobjeći.

118
 Knjige.Club Books

NETKO JE pokušao provaliti u stan na Ӧstermalmskom trgu. Bijele ogrebotine

jasno su se isticale na tamnom drvetu ulaznih vrata. Faye odloži putnu torbu,
prigne se i prouči ih. Srce joj je divlje tuklo u grudima. Jack. Sigurno je on bio
ovdje i pokušao upasti u stan, očito bezuspješno. Bilo je to gotovo kao upozorenje,
kao poruka da joj je na tragu. Faye baci brzinski pogled preko ramena, gurne ključ
u bravu, okrene ga, otvori crnu sigurnosnu rešetku, uđe u hodnik i zaključa iza
sebe.
Oslonila se o zid, zatvorila oči i pokušala sabrati misli. Bolje da je progonio
nju nego da je bio u lovu na Julienne.
Da, to što je Jack bio ovdje, zapravo i nije bilo tako loše. Otkrio joj je karte i
pokazao da se ne kani skrivati.
Faye iskopa mobitel iz torbice, nazove broj svog kontakta iz policije i objasni
što se dogodilo. Deset minuta kasnije došla je policijska patrola. Pregledali su
vrata, napravili bilješke i postavili joj niz pitanja na koja je nastojala odgovoriti
što je bolje mogla.
„Morate ga pronaći“, rekla je kad su prestali postavljati pitanja. „Naudit će
mi. Već je ubio moju kćer.“
Policajac je smireno pogleda.
„Znamo pozadinu. Nemamo dovoljno resursa da vas stavimo pod zaštitu
dvadeset i četiri sata dnevno, ali uvjeravam vas da dajemo sve od sebe da ga
pronađemo. Sada znamo da je u Stockholmu. A imate i svoje osobe za kontakt s
kojima se svakodnevno čujete.“
„Pa kako da odem u svoj ured, kako da nastavim s normalnim životom kad
znam da me progoni?“
„Imate li gdje biti do daljnjega? Dok ga ne uhvatimo?“
Začuvši zvuk s ulaznih vrata, Faye se okrene i ugleda Davida. Jurnula je
prema njemu i uletjela mu u zagrljaj.
„Sad sam vidio vrata. Je li Jack bio ovdje?“ upita on privijajući je čvršće uz
svoje grudi.
Faye potvrdno kimne, a na oči joj navru suze kad je osjetila njegov miris.
David se okrene policajcu.
„Što možete učiniti?“
„Ne možemo mnogo. Faye sam upravo objasnio da ju ne možemo držati pod
zaštitom dvadeset i četiri sata dnevno. Možda da razmislite o tome da se na
nekoliko dana preselite u hotel?“

119
 Knjige.Club Books

Policajac ih pozdravi te ih ostavi same. Prvi put otkako ga je Faye upoznala,

David je bio uistinu uzrujan. Hodao je amo-tamo uz kuhinjski otok s čašom soka
od naranče u ruci.
„Ne može te tako uznemiravati, ne može te ograničavati. Znam čovjeka koji
ima zaštitarsku tvrtku. Sredit ćemo ti zaštitare. Moraš moći normalno raditi i ne
pogledavati stalno preko ramena. Jebeni idiot. Što si umišlja?“
„Ne mogu uzeti tjelohranitelje, Davide.“
,Ja ću ih plaćati. Ne može ti ograničavati život, dovoljno je to radio. Jebemu
mater, kako mrzim takve ljude.“
Faye je zbog njegove brižnosti bilo toplo oko srca.
„Ma nije stvar u novcu. Ako uzmem zaštitu, to znači da me je uspio prestrašiti.
Podčiniti. A tko zna koliko će sve ovo potrajati, mogao bi se skrivati mjesecima.
Budemo li imali sreće, ubrzo će ga uhvatiti. Policija sad barem zna da je u
Stockholmu.“
David stane pred nju.
„Znam da si se tek vratila kući, ali želim da nekamo otputujemo, barem na
nekoliko dana. Dok se sve ovo malo ne smiri.“
Faye ga pomiluje po obrazu. Da, zaista bi voljela otići s njim na putovanje.
„Što kažeš na Madrid?“ upita ona. „Ionako moram tamo jer za nekoliko dana
ondje imam neke sastanke. Da ondje proslavimo Ivanje?“
Uzeo ju je za dlanove i privukao sebi.
„Ja sam ti jedan od onih koji obožavaju Ivanje. Rakija, haringe,
västerbottenski sir, ples oko motke. Ali za tebe, ljubavi, spreman sam žrtvovati
sve to. Yo amo Madrid.“

120
 Knjige.Club Books

DOK SU šetali Ulicom Strandvägen, Faye uzme Davida za ruku. Prisjetila se one
večeri kad su upali u jahtu i prvi put vodili ljubav. Odnos koji je imala s Davidom,
u mnogočemu je bio najjednostavniji, ali i najprirodniji koji je ikada i sa kim
imala.
S Jackom je pak često bila nesigurna i prilagođavala se njegovim prohtjevima.
Neprestano je ratovala s vlastitim nagonima iz straha da ga ne izgubi. U vezi s
Davidom ni u jednom trenutku nije morala razmišljati o tome da se nečega
odrekne. Jasno joj je i iskreno pokazao da ju želi onakvu kakva jest. Možda je to
bilo do njihovih godina? Ili su možda naprosto ona i David bili bolja kombinacija
nego ona i Jack?
„O čemu razmišljaš?“ upita je on, zabavljen prizorom. „Smiješiš se...“
„Zapravo, o nama.“
„Super smo“, reče on. „Veseli me što razmišljaš o nama.“
Sunce je sjalo, odlučno šireći svoju toplinu.
Prošli su Nybroško pristanište na kojemu su trajekti za Djurgárden čekali
ukrcaj turista, njima zdesna prostirao se Berzeliusov park. Ljudi su sjedili po
podrezanoj travi i užinali.
Kad su došli do Grand Hotela na Blasieholmenu, Faye je ostala u predvorju
dok je David dizalom otišao do svoje sobe.
Bilo je ugodno prohladno. Faye sklopi oči, uživajući u mumljanju glasova
koji su odjekivali među kamenim zidovima. Jedva je čekala putovanje u Madrid,
bit će to prvi put da će nekamo otputovati zajedno. Imala je ondje jedan poslovni
sastanak, ali, ne računajući to, provest će nekoliko lijepih dana s Davidom.
U torbici joj zavibrira mobitel i ona ga izvadi.
„Henrik je upravo bio u uredu“, reče Kerstin.
,,U Revengeu? Zezaš me!“
„Nažalost, ne. Ja nisam bila ondje, nazvala me je Sandra iz odjela za odnose
s javnošću.“
„Revenge još nije njegov, nema pravo... Što je Sandra rekla, što je ondje
radio?“
Faye je bila toliko potresena da je morala ustati iz fotelje.
„Obišao je ured, razgledao ga i predstavio se zaposlenicama. Sandra kaže da
se ponašao kao da je on vlasnik. Rekao je svima da mu pošalju svoje životopise
da bi, kako je rekao, ‘mogao odrediti tko će biti od koristi za tvrtku, a tko neće’.“

121
 Knjige.Club Books

„Jebeni govnar. Irene mi je ispričala kako se odnosi prema ženama u svojoj

trenutačnoj tvrtki, odnosno prema nekoliko njih koje je uopće i zaposlio. Đubre
šovinističko.“
Faye se umalo zabila u jednu sjedokosu damu u kaputu od činčilina krzna i s
tri reda bisernih ogrlica.
„Oprostite.“
„Molim?“ reče Kerstin.
„Ne, ne govorim tebi. Ama što si on umišlja? Jedina svrha tog poteza bila je
uzrujati mene. U čemu je i uspio.“
„Što misliš učiniti?“
„Mislim ostati smirena, ne učiniti ništa nepromišljeno i provesti Ylvin plan.“
„Znači, dobro je prošlo u Amsterdamu?“
Faye je pred oči navrlo nekoliko sjećanja s putovanja u Amsterdam, ali
odlučila je Kerstin otkriti što manje pojedinosti o onome što se ondje događalo.
„Iznad svih očekivanja.“
„Onda dobro. Onda ignoriramo Henrika i nastavljamo po planu.“
„Da. Ignoriramo ga“, reče Faye i poklopi, ali osjećala je kako škrguće zubima.
Začuvši neki uzrujan glas, okrenula se. Neka žena duge crne kose prepirala se
s recepcionarima. Faye ju je odmah prepoznala. Bila ju je guglala i, naravno,
odmah zamijetila njezinu ljubav prema Chanelovim haljinama. Bila je to Johanna
Schiller, Davidova žena. Faye uzme mobitel, prisloni ga na uho, prigne se i požuri
prema izlazu. Opazi li je Johanna, zasigurno će napraviti scenu. Sigurno je došla
potražiti Davida. Žureći prema rotacijskim vratima, čula je kako Johanna i
dalje raspravlja s recepcionarima.
„Kako to mislite, ne možete mi dati ključ? To je soba moga muža! Davida
Schillera! Ja sam Johanna Schiller! Pa valjda mi možete dati ključ muževe sobe?“
Faye stisne šake od frustracije i bijesa, brzajući niza stube, prema rivi. Sve što
je Johanna radila, bilo je tako nisko. Nije mogla pustiti Davida na miru, čak ni
ovdje. Koristila se vlastitom djecom za ucjenjivanje. Kako sebično.
Stala je na rivi. Jednog će se dana Faye suočiti s njom, ali ne danas. Bolje da
pusti Davida neka sam to riješi. Pronašla je slobodnu klupicu i sjela. Davidu još
uvijek nije rekla da ju je Johanna pokušala dobiti. Zapravo ni sama nije znala zašto
je oklijevala s tim. Kad su bili zajedno, nije se htjela baviti Johannom niti
razgovarati o njoj. Ako je David htio pričati o tome, nije ga sprečavala, ali ona
nije htjela da se Johanna zavuče u njihov balončić.
Zazvonio joj je mobitel, koji je i dalje držala u ruci. Bila je to Ylva.
„Bok, Ylva. Jesi došla sebi nakon vikenda?“
Faye je odmah čula da nešto nije u redu. Ylva je zamuckivala i šmrcala.
„Bio je ovdje, Faye. Jack je bio ovdje.“

122
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

TOMAS I Roger pokušavali su me odnijeti u krevet, ali ja sam se koprcala, urlala

sam i grizla toliko da su me ispustili na pod. Potom su me zgrabili za noge i
odvukli za sobom. Dok su me vukli, iz naopake sam perspektive vidjela
Sebastianov odlučan izraz lica. To me je zbog nekog razloga nagnalo da ušutim,
barem na trenutak. Njih su bila trojica. Nisam imala šanse. Uvidjela sam to. Bacili
su me na krevet i skinuli mi hlače i gaćice.
,,Ne...“ preklinjala sam. „Ne želim...“
Ali nisam se opirala, time bih samo pogoršala stvar. A i kao da mi se cijelo
tijelo skamenilo, više me nije slušalo.
Oči su im bile ugasle, nisu odražavale nikakve osjećaje dok sam ih molila da
me puste. Roger me je čvrsto držao za ruke. Tomas je uzeo svoj kurac u ruku i
odlučno mi razmaknuo noge. Oči su mu i dalje sjale, ali bio je to neki drukčiji
sjaj.
Zabio ga je.
Peklo me je, užasno je boljelo.
Nabijao je, sve brže i brže. Stisnula sam zube. Zatvorila oči. Tijelo mu je
bazdilo na pivo i dim od roštilja. Nakon samo nekoliko minuta osjetila sam
grčenje u Tomasovu tijelu i njegovu toplu, ljepljivu sjemenu tekućinu u sebi.
Onda je bio red na Rogera.
Smrdio je po dimu cigareta. Bio je grublji. Primijetila sam da ga je palio moj
strah dok me je divljački nabijao. Tresla sam se. Nije skidao pogled s mene. Cijelo
je vrijeme zurio u mene, kao da želi vidjeti kako ću reagirati. Osjećala sam se
bespomoćno. Okretala sam glavu, kako mi barem ne bi gledao lice. Umišljala sam
da mi to barem donekle vraća samosvijest.
Sebastian je zapalio cigaretu i naslonio se na zid, gledajući nas. Mrzila sam
ga. Ali najviše od svega mrzila sam samu sebe što sam bila zatelebana tinejdžerica
koja se poveselila kad ju je njezin stariji brat pozvao da ide s njima. Kad je
Sebastian vidio da ga gledam, okrenuo se i pogledao kroz prozor. Ondje, u tom
trenutku, shvatila sam koliko je sličan tati. Nikada ranije to nisam bila uočila.
Imala sam pet godina. Nisam bila primijetila da se mama i tata svađaju. Nisam
čula vrištanje. Probudila sam se usred sna, uzela svog medu i onako napola budna,
napola u snu, otišla u maminu i tatinu sobu. Znala sam to katkad učiniti, privila
bih se uz mamu, a ona bi me zaštitnički obgrlila rukama, leđima okrenuta tati.

123
 Knjige.Club Books

Već sam bila kod podnožja njihova kreveta kad sam shvatila da ne spavaju.
Isprva mi je izgledalo kao da se hrvaju. Tata je držao mamu za ruke. Mama je bila
gola. Nikada prije nisam mamu vidjela golu. Nije mi bilo jasno što se zbivalo. Ali
vidjela sam da mama plače.
Sad kad sam gledala Sebastiana kako tako stoji uz prozor, imao je isti izraz
lica koji je tada imao tata.

124
 Knjige.Club Books

KROZ ZIDOVE sive zgrade u jednom udaljenijem predgrađu Stockholma čuli su se

povišeni glasovi susjeda i zvuci televizora. Ylva je sjedila na stolcu u kuhinji lica
zarivena u dlanove.
Cijelo joj se tijelo treslo. Nečujno je jecala. Faye ju je gladila po leđima,
pokušavala je utješiti.
Policajci su otišli koji trenutak ranije. Izrazili žaljenje zbog onoga što se
dogodilo, zapisali prijavu i obećali učiniti sve što je u njihovoj moći da uhvate
Jacka. Jack je dao Ylvi broj svog mobitela, rekavši joj da će znati kad bude
vrijeme da mu se javi. Nadodao je da je mobitel na bonove i da ga nakratko
uključuje tek nekoliko puta dnevno. „Da policiji ne bi palo na pamet pokušati mi
ući u trag“, rekao je prije nego što je otišao od Ylve.
„Ali ništa nije učinio“, reče Ylva i obriše nekoliko ustrajnih suza. „Samo mi
je dao broj mobitela i otišao. Nije htio ni vidjeti Noru. Mislim da je... da je to
učinio samo da pridobije tvoju pozornost.“
Faye se strese.
Iz spavaće sobe začuo se dječji plač. Nevjerojatno, ali Nora je prespavala i
Jackov pokušaj ulaska u stan i policijski posjet. Ali sad je bila budna.
„Idem ja po nju“, blago će Faye.
Ylva nije ništa rekla.
Faye ustane. Pokraj uredno složenog kreveta stajao je dječji krevetić. Pažljivo
je prišla Nori, koju je dotad viđala samo na televiziji i po novinama. Jackova kći.
Ona je htjela imati još djece s njim, ali kad je ponovno zatrudnjela, Jack joj je
rekao da nakon Julienne ne želi više djece. Faye je tek naknadno shvatila da je to
bilo zato što je tada već bio upoznao Ylvu.
Jack je prisilio Faye da pobaci. Vratili su joj se ti mučni sati u bolnici, uz Chris
uza se, jer se Jack nije ni udostojao doći. Je li tada već bio s Ylvom ili s nekim
drugim?
To sad više nije ni bilo važno.
Nora je ležala na leđima i gledala je svojim krupnim, plavim očima. Nije bilo
nikakve sumnje da je bila Jackova kći. Odnosno Julienneina polusestra. Bila je
slika i prilika svoga oca. Faye je opčinjeno buljila u nju, a zatim se prignula,
pružila ruke i podigla je. Stisnula je dijete uz grudi.
,,Šššššš“, umirivala ju je.
Nora je ušutjela. Prepustila se njezinu zagrljaju. Plač je jenjao, a Faye ju je
ponijela u kuhinju.

125
 Knjige.Club Books

Stala je pred Ylvu s Norom u naručju. Ylva je mogla više ne biti ovdje. Jack
se mogao vratiti bilo kad i tada uspjeti ući u stan. Iz susjednog stana čuo se novi
krik. Dolje, u dvorištu, neko je turirao moped.
„Ovako ćemo“, reče Faye. „Ja ću ti posuditi koliko ti treba za kupnju novog
stana u centru. Vratit ćeš mi kad budeš mogla.“
Ylva digne pogled, gledajući čas svoju kćer, čas nju. Zaustila je da se
usprotivi, ali Faye ju prekine.
„Nema rasprave, to je moja strogo poslovna odluka. Budeš li živjela ovdje,
lošije ćeš raditi, stalno ćeš biti u strahu da će se Jack vratiti. S obzirom na to da je
tvoja zadaća pronalazak novih ulagača u Revenge, to direktno utječe i na mene.
A već si se dokazala. Pružila si mi ono što trebam i pokazala odanost.“
Ylva se blijedo nasmiješi.
„Hvala ti.“
„Dok ne nađeš nešto novo, mislim da Alice neće imati ništa protiv da
privremeno primi tebe i ovu malu gospođicu. Osjeća se poprilično usamljeno u
onoj golemoj kući na Lidingõu u tjednima kad djeca nisu kod nje. A Jack vas
ondje neće moći pronaći.“
Ylva obriše zadnje suze.
„To zvuči odlično“, reče ona. „Onda se mogu u miru posvetiti pročešljavanju
investitora.“
Faye se trzne. Ostalima još uvijek nije bila rekla ništa o tome da je David htio
investirati u Revengeovo širenje na američko tržište. Ylva ju je upozorila da nikad
ne miješa privatni i poslovni život, da bi moglo biti nezgodno ako Davida uzme u
obzir kao jednog od mogućih ulagača. Davidovu će ponudu analizirati jednako
kao i sve ostale, morat će zadovoljiti iste uvjete. Njegova je bila zadnja, tako da
će nju zadnju i razmotriti. Ako to uopće dođe na red. Mnogo se toga moralo riješiti
prije toga.
„Spakiraj najvažnije stvari i uzet ćemo taksi do Alice. Ja ću je u međuvremenu
nazvati“, reče Faye i sjedne za stol s Norom u krilu.
Čeznula je za Madridom. Ondje će se oporaviti i potom se vratiti u Stockholm
s planom kojim će uništiti Jacka. I spriječiti Henrikove pokušaje da joj preotme
Revenge.

126
Knjige.Club Books

TREĆI DIO

127
 Knjige.Club Books

U utorak navečer stanarka jednog stana u Ӧstermalmu nazvala je policiju

nakon što je iz drugog stana čula krikove i svađu. „Zvuči kao da netko
nekoga ubija“, rekla je žena.
Kad je patrola došla do stana, u njemu nije bilo nikoga.
Glasnogovornica policije nije htjela otkriti više pojedinosti o događaju.
Iz novina Aftonbladet, 26. lipnja

128
 Knjige.Club Books

DAVIDU ZAZVONI mobitel. Na zaslonu je ponovno stajalo „Johanna“. Uzdahnuo

je, okrenuo zaslon na drugu stranu i trudio se djelovati kao da ga to ne dira.
Faye mu se nasmiješi, a David joj uzvrati osmijeh.
Sjedili su u restorančiću s tapasima na jednom lijepom, kamenom
popločanom trgu, nedaleko od Puerta del Sola.
Sunce je već bilo zašlo, ali i dalje je bilo sparno. Očaravajuće melodije uličnih
svirača odzvanjale su bijelim fasadama. Faye je na sebi imala laganu,
snježnobijelu haljinu, dok je David nosio svijetloplavu lanenu košulju i tanke
pamučne hlače.
Stigla je zdjela sa škampima i bijelim lukom, a iz kantice s ledom zdesna Faye
mamila ih je boca chardonnaya.
„Želiš li razgovarati o tome?“ upita ga Faye, pokazavši glavom prema
mobitelu.
David odmahne glavom.
„Zapravo, ne. Ne želim razgovarati ni o čemu što nema veze s nama.“
„Onda nećemo.“
„Sve ovakve stvari rješavat ćemo kad se vratimo kući. Zar ne možemo
naprosto biti ovdje, sada, samo ti i ja, u najljepšem gradu Europe?“
Faye podigne svoju čašu.
„Imaš pravo.“
„Nevjerojatno sam zaljubljen u tebe, znaš li to?“ reče David.
Usprkos Johanninim upornim pokušajima da im upropasti putovanje, u
Madridu su bili proveli dva predivna dana. Faye je sa svakom minutom
provedenom s Davidom bila sve zaljubljenija. Bio je pažljiv i drag. Otvarao joj je
vrata, izvlačio stolac da sjedne, inzistirao na tome da sve on plaća, kupovao joj
cvijeće i čokolade. A istodobno je imao potpuno suvremene, zdravorazumske
svjetonazore o ravnopravnosti spolova i nikako nije mogao shvatiti kako se
muškarci odnose prema ženama na sastancima odbora, na ulici, u obrazovnim
ustanovama. Zanimalo ga je što ona ima reći i postavljao je pitanja, ne zato što
je osjećao da mora već zato što su ga istinski zanimale njezine misli i njezini
stavovi. Oči su mu sjale dok je ona pričala. Nikad se ni sa kim nije osjećala tako
cijenjeno i voljeno kao s njim.
Faye je shvatila da se smiješi i David ju je upitno pogledao, ali samo je zatresla
glavom i odmahnula rukom. Sve te osjećaje nije mogla pretočiti u riječi.
„Ispričaj me.“

129
 Knjige.Club Books

David ustane i ode na zahod, a Faye ga isprati pogledom. Mobitel mu je ostao

na stolu. Na trenutak joj je palo na pamet da ga uzme i pregleda njegove poruke s
Johannom, da vidi što ona točno želi, kako joj se obraća. Primijetila je njegov kôd
za otključavanje kad ga je jednom prilikom ukucao pred njom. Ali nije dirala
mobitel. Htjela mu je iskazati povjerenje.
Kopanje po Davidovim porukama bilo bi narušavanje njegove privatnosti, a
čak i da on nikad ne sazna za to, ona bi znala. Stoga je pozornost preusmjerila na
goste koji su sjedili oko nje. Bila je zamijetila da mnogi parovi jedva međusobno
i razgovaraju, već mahom samo sjede i mrtvim pogledom gledaju u svoje
mobitele. Kakvo rasipanje vremena, rasipanje života. Neka su se djeca igrala
lovice ispod jednog velikog stabla, glasno se smijući. Faye se sjetno nasmiješi.
Da je barem Julienne mogla biti ovdje, upoznati Davida. On bi joj mogao biti
otac kojega nikad nije imala nakon što ih je Jack odbacio.
Ta joj je spoznala došla kao šamar. Shvatila je da u budućnosti vidi i dijete s
Davidom.
Iz misli je prene Davidov glas.
,,Faye...“
Sjeo je nasuprot nje. Odjednom je djelovao uznemireno i njoj se stisnuo
želudac. Nešto nije bilo u redu, vidjela je to na njegovu licu. Uhvatila se za rub
stola, pripremajući se za ono što slijedi.
„Faye, razmišljao sam...“
Progutala je knedlu. Što god joj ima reći, mora to nastojati primiti
dostojanstveno. Ne pokazati slabost.
„Razmišljao sam o tome koliko nam je lijepo zajedno“, nastavi David.
„Odnosno, barem meni jest. Obožavam biti s tobom. A nadam se da i ti voliš biti
sa mnom.“
Upitno ju je pogledao, pokazujući ranjivost koju je inače rijetko pokazivao.
Uz osjetno olakšanje, Faye pruži ruku preko stola i uzme njegov dlan.
,,I ja obožavam biti s tobom“, reče ona.
Davidove modre oči zasjale su jače nego ikad. Stisnuo je njezinu ruku.
„Znam da je još rano, ali naprosto ne mogu biti odvojen od tebe. Htio bih da
potražimo nešto zajedničko, dom koji ćemo zajedno graditi. Novi početak. Nadam
se da ovo nije bezobrazno od mene.“
Smeteno je svrnuo pogled.
Došao je konobar s novim jelima koja je servirao pred njih: pimentos de
padron, jamon, croquetas i albondigas.
Faye samu sebe uhvati kako se smije. Njezin je smijeh ispunjavao baršunastu
španjolsku noć, odzvanjajući kamenim ulicama i ciglenim zidovima. Negdje malo
dalje, zasigurno u jednom od mnogih restorana u toj četvrti, netko je počeo svirati
violinu. Nečiji strastven, melodiozni glas razlegao se uskim uličicama.

130
 Knjige.Club Books

„Rado bih živjela s tobom, Davide. Možda da zasad useliš u stan koji sam
unajmila? Dok ne sredimo nešto svoje. Već su me pitali bih li htjela produžiti
ugovor, a ti si mi dao razlog da više boravim u Švedskoj „
„Stvarno?“
David joj ponovno stisne ruku.
„To će nam biti probno razdoblje“, reče ona i nasmiješi mu se. „Možeš useliti
čim krenemo sa širenjem na američko tržište.“
David iz džepa na hlačama izvadi paketić urešen lijepom svilenom vrpcom.
„Bez brige“, reče on nacerivši se. „Nije prsten.“
Namigne joj.
„Barem ne još.“
Faye primi paketić i stisne ga, pokušavajući pogoditi o čemu je riječ, što je,
naravno, bilo nemoguće. Polako je rasplela mašnu i otvorila poklopac. Unutra se
nalazio srebrni lančić s lijepim, urešenim medaljonom.“
Pažljivo ga je podigla.
„Predivan je! Oduševljena sam!“
„Jednom si prilikom spomenula da je Kate Gabor fotografirala tebe i tvoju...
tvoju obitelj prije nego što se sve ono dogodilo. Zato sam je kontaktirao i rekao
joj tko sam i zašto je zovem. Otvori medaljon, Faye,“
Faye pogleda medaljon. Drhtavim rukama pažljivo ga otvori. Ugledala je
svoju omiljenu fotografiju sebe i Julienne. Ljubav između njih bila je tako jaka, s
takvom joj je nježnošću gladila kosu. Faye se zagledala u portret. Potom u Davida.
Trepnula je da odagna suze.
Violinist je svirao Kalinku. Obavijala ih je noć, a Faye je shvatila da dugo nije
bila tako sretna. Obrisala je suze, izvadila kutijicu iz svoje Birkin torbice i pružila
mu je. Dok je on iz nje vadio sat Patek Philippe, ona je objesila medaljon oko
vrata, pažljivo ga pogladivši. Možda, možda je bila spremna za novu obitelj.

131
 Knjige.Club Books

NI FAYE ni David nisu htjeli da noć završi, tako da su pojeli sve tapase, platili i
otišli u šetnju madridskim ulicama, držeći se za ruke. Grad je bio čaroban, življi
od ijednog drugog mjesta koje je Faye padalo na pamet. Ulični su svirači na
svakom kutku svirali svoje lijepe, živahne melodije. Djeca su bila zauzeta
nogometom i drugim bučnim igrama. Zaljubljeni parovi sjedili su po klupicama.
Mladi su pušili marihuanu i pili sjedeći na travi.
Svi okupani toplom, žućkastom svjetlošću uličnih svjetiljki.
David i Faye nisu mnogo govorili - riječi su se činile suvišnima i
nedovoljnima - ali tu i tamo bi zastali, pogledali se i sretno se nasmiješili jedno
drugome.
David je naposljetku predložio da popiju još jedno pićence prije spavanja.
Sjeli su za jedan klimavi stolić na pločniku, jedno do drugoga, okrenuti prema
ulici i naručili bocu vina.
Faye pogleda Davida. Srce joj je lupalo u grudima.
„Kad sam s tobom, ničega se ne sramim“, reče ona. „Štoviše, rado ti pričam
o svojim slabostima i neugodnostima kako bih ih nadišla. Osim Chris, nikad mi
ni sa jednim drugim ljudskim bićem nije bilo tako.“
,,I ja se tako osjećam. Mislim da je to zato što oboje znamo da ono drugo
nema nikakvih skrivenih namjera. Slabosti i neuspjehe nikad nećemo iskoristiti
jedno protiv drugoga.“
Konobar u bijeloj košulji i crnoj vesti s leptir-mašnom otvori vino i ponudi
Faye da kuša. Ona kimne, a on natoči, stavi bocu u vedricu s ledom, lagano se
nakloni i nestane.
Faye je htjela Davidu ispričati sve o svom životu, ali znala je da to nije
moguće. No jednog će mu dana morati reći za Julienne, inače će njihov zajednički
život biti neizvediv. Štošta se može skriti pod tepih, ali kćer nikako.
„Koji tjedan prije nego što smo se upoznali prvi sam put bila u Rimu“, reče
ona. „Malo sam tumarala sama unaokolo i nabasala na jedan bar. Ondje sam
upoznala jedan mladi par, malo smo razgovarali pa sam otišla s njima njihovoj
kući.“
David digne obrvu, primičući čašu ustima. Ulicom je projurio moped i za
sobom ostavio smrad benzina. Negdje je zalajao neki pas.
„Bilo je fascinantno biti blizu dvoje tako zaljubljenih ljudi i, na neki način,
biti dijelom njihove ljubavi. Nikad nisam doživjela nešto intimnije. Spavati s
muškarcem druge žene dok ona gleda. Razumiješ li?“
David je ozbiljno pogleda.

132
 Knjige.Club Books

„Mislim da razumijem.“
Ispred njih je prošao jedan par, držeći se za ruke. Bili su odjeveni u trenirke.
„Bilo je izrazito očito da su to učinili jedno radi drugoga. Da sam ja bila
instrument njihova užitka. Način na koji jedno drugome pružaju užitak. Bio je to
nov, poseban osjećaj. Gotovo kao neko izvantjelesno iskustvo.“
Faye uzdahne. Na Davidovu zapešću zasjao je sat, cijelo ga je vrijeme
oduševljeno pogledavao. Ali Faye se zbog nekog razloga osjetila tužno. Iako joj
je bilo jasno da bi trebala biti sretna, sjeta je bila presnažna.
„Nas, žene, od početka odgajaju da nas bude strah da će netko preoteti našeg
muškarca, našeg partnera, pa se zato same ograničavamo. Stalno vrebamo bilo
kakav znak izdaje. Ne kanim više nikad tako živjeti. Jack me je zavarao, ali tebi
namjeravam vjerovati. To je moj odabir. U protivnome silujem vlastiti život.
Ograničavam ga. Nadam se da me nikad nećeš izdati, ali to je do tebe, ja na to ne
mogu utjecati.“
Nagnuo se preko stola i uzeo je za ruku. Sakrio ju je u svojoj.
„Ne kanim te izdati, Faye.“
Svjetlost ulične svjetiljke reflektirala se na satu na njegovoj ruci. Faye ju
čvrsto stisne. Htjela je da joj on bude sigurna luka, slobodna zona u kojoj ne mora
misliti na sve ono s čim se stalno hrvala. Ali ako ga uistinu želi pustiti u svoj život,
morat će mu reći više o onome što se zbiva.
Duboko je udahnula. Bilo je vrijeme.
„Netko pokušava preuzeti Revenge. I taj netko je zabrinjavajuće blizu toga da
uspije.“

133
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

NEGDJE U toj kolibi zaboravila sam svoje cipele. Kad su me napokon pustili van,
samo sam htjela pobjeći što dalje odatle. Zato sam u sumrak bosonoga klipsala po
stijenama.
Roger, Tomas i Sebastian nosili su stvari koje su sada bile mnogo lakše jer je
većina težine bila otpadala na pivo, koje je bilo popijeno. Ja sam hodala na
začelju. Pred očima su mi bila njihova široka leđa, izgorjela na suncu. Plan je
ispočetka bio da se vratimo kući ranije, još za danjega svjetla, ali inzistirali su na
tome da još ostanemo. Ja sam bila zaključana u kolibici i uopće im nije bilo važno
što ja mislim o svemu.
Ostali smo tamo dva dana, tijekom kojih su mi dolazili kad god im se
prohtjelo, uvijek sva trojica zajedno. Nikad jedan po jedan. Nakon trećeg puta
prestala sam se opirati, samo bih ležala i puštala ih da rade što hoće.
Tijelo me je boljelo, bilo je krvavo i smrdjelo je na sjemenu tekućinu, znoj i
pivo. Cijelo sam se vrijeme morala boriti protiv nagona za povraćanjem.
„Bilo je zabavnije kad si se opirala“, rekao je jednom Roger kad sam mu
raširila noge.
Nikad se nisu obraćali izravno meni dok su me silovali, ni prije ni poslije toga,
već su međusobno pričali o meni kao o nekom starom, vjernom kućnom ljubimcu.
Jedva da sam osjećala ikakvu radost kad su me pustili van i rekli da je vrijeme
da pođemo kući. Već su bili sve spakirali, ja sam morala samo klipsati za njima.
Gumenjak je bio privezan ondje gdje smo ga i ostavili. Ukrcali su stvari.
Atmosfera je sad bila drukčija. Napeta. Lako zapaljiva. Šutjela sam da ih ne
naljutim. Da na sebe ne navučem njihov bijes.
Nakon što sam dva dana udisala samo ustajali vonj kolibe, svježi morski zrak
oživio me je.
Sjedeći na krmi gumenjaka, gledala sam stijene i drveće. Mislila kako sad
izgledaju drukčije nego kad sam došla. Nije to bilo samo do svjetlosti, već do toga
što sam ih sada gledala kao druga osoba.
Popeli smo se na jedrilicu i Tomas je upalio motor. Dao mi je znak da dođem.
Ustala sam i polako krenula prema njemu, ogrnuta dekicom koju sam pronašla.
Strpljivo sam čekala, s rukama oko tijela.
Puhao je hladan vjetar.
„Nikad nikome nećeš reći za ovo, jasno?“
134
 Knjige.Club Books

Nisam odgovorila.
Tomas je pustio kormilo, zgrabio me za ruku i pogledao u oči.
„Je l’ jasno? Ti si obična, glupa kurvetina. Kažeš li ikome, zadavit ću te.“
Potom se osmjehnuo i onaj stari sjaj u očima se vratio.
„Uostalom, zašto bi ikome i rekla? Vidjelo se da si uživala.“
Tomas me je obgrlio rukom, a ja se nisam izmaknula, usprkos tome što sam
se gnušala njegova dodira. Činilo mi se da je prošla cijela vječnost od onih
trenutaka kad sam sjedila na pramcu, osjećajući njegov pogled. Cijela vječnost
otkako sam si dopustila gajiti ikakve nade.
„Neće se ona izlajati“, rekao je Sebastian. „Garantiram vam da ću se pobrinuti
da se ne izlaje. Ipak sam je ja svemu naučio.“
Gledajući obzor, stavila sam dlan na grudi. Ostala sam sleđena, s Tomasovom
rukom oko ramena. Ogrlica koju mi je poklonila mama bila je nestala. Onaj lijepi
privjesak sa srebrnim krilima bio je ostao u kolibi. Okrenula sam glavu. Yxõn se
više nije vidio.
Privjesak je bio zauvijek izgubljen.
„Mogu valjda koji put navratiti, je l’ da?“ rekao je Tomas. „Podijelit ćeš ju sa
mnom, zar ne, Sebastiane?“
Stisnuo me je za rame i polizao po obrazu. Polako. Slinavo.
„Naravno da mogu navratiti, je l’ da, Matilda? Tebi se sviđam.“
Polako sam kimnula. Osjećajući njegov smrdljivi pivski zadah i bol u
nadlaktici koju je i dalje stiskao, nešto se u meni promijenilo. Prvi put u životu
shvatila sam da će možda biti nužno ubiti.

135
 Knjige.Club Books

„ČUJEM DA ste se nagodili s Giovannijem...“

„Dobre vijesti brzo se šire“, reče Faye i uputi širok osmijeh Jaimeu da Rosi,
direktoru i vlasniku jedne španjolske kozmetičke tvrtke.
Nije bila među najvećima u Španjolskoj, ali je, baš kao i Giovannijeva u
Italiji, bila ključna za neke rupe u proizvodnji, distribuciji i logistici koje je
Revenge morao zatvoriti prije nego što pomete američko tržište. Neko su vrijeme
ćaskali, ispraznivši nekoliko tanjura božanskih tapasa, ali sad je bilo vrijeme da
uz šalicu espressa porazgovaraju zaozbiljno.
,,I loše se vijesti brzo šire.“
Jaime je imao izražen španjolski naglasak, ali je savršeno vladao engleskom
gramatikom i imao je širok vokabular, tako da nisu imali problema u
sporazumijevanju. Zahvaljujući tomu što je Faye sad već dobro bila naučila
talijanski, razumijevala je većinu toga iz razgovora koji su se vodili na
španjolskome, ali teško da bi i Španjolci nju razumjeli u potrebnoj mjeri. Stoga,
ipak engleski.
„Kako to mislite?“ sumnjičavo upita ona i uzme kocku čokolade s tanjura
ispred njih.
„Imam dobre prijatelje u Švedskoj. Kruže neke glasine o Revengeu. O
preuzimanju.“
Kocka čokolade u ustima bila je sve veća. Faye se upravo toga i pribojavala.
Dosad je uspijevala spriječiti medije da izađu s tim, a pretpostavljala je da ni
Henrik to još ne želi pustiti u javnost, već da planira nastupiti s bombom kad sve
bude gotovo. Ali Stockholm je bio malen, a štokholmski poslovni svijet još manji
pa ju i nije čudilo što su glasine počele dopirati i do drugih zemalja.
Način na koji će obaviti ovaj razgovor bit će presudan. Ne nastavi li raditi na
širenju na američko tržište, u što je uložila toliko vremena, energije i nade,
komotno može izvjesiti bijelu zastavu. U tom slučaju i ne zaslužuje Revenge.
„Glasine uvijek postoje, Jaime, i vi i ja to dobro znamo. Pretpostavljam da
nije drukčije ni u Španjolskoj. U Madridu. Počnem li se raspitivati, koliko ću
glasina čuti o vama i vašoj tvrtki? O tako uglađenom čovjeku kao što ste vi
tijekom godina se zasigurno izvrtjelo mnogo priča. Koliko su vam ljubavnica
prisile kojekakve trač-babe, Jaime?“
Nasmiješila mu se, ispravila vrat i pustila da joj oči zasjaju u skladu s
dijamantnim prstenjem. Nasmijala se glasno, zvonko.
„Da, imate pravo. Štošta se priča što nije istina.“
Nagnuo se naprijed i namignuo joj.

136
 Knjige.Club Books

„Ali dosta toga i jest, bojim se...“

„Odmah mi je bilo jasno da ste vi bad boy, Jaime“, zasmijulji se Faye dok je
u sebi duboko uzdahnula.
Muškarci. Katkad se pitala kako su uopće tijekom povijesti čovječanstva
uspjeli ovladati svijetom.
„Pa, lijepo je čuti da su to samo zli jezici“, reče Jaime. „Radujemo se našoj
suradnji. Koliko sam upućen, preostalo je još samo nekoliko sitnih tehnikalija,
moji odvjetnici kažu da za otprilike tjedan dana možemo potpisati ugovor.“
„To su i meni rekli moji.“
Jaime ispije espresso, osloni se o stol s oba lakta i pogleda Faye. Znala je što
slijedi. Na toliko je sastanaka plesala taj isti ples s različitim muškarcima. Prvo
posao, a onda pica. Kao da se to samo po sebi podrazumijeva.
Faye se široko osmjehne. Proteklih je godina naučila upravo takve situacije
rješavati kirurškom preciznošću.
„Mislio sam...“ tišim glasom reče Jaime i dalje je pogledavajući u oči. „Ako
večeras nemate nekih drugih planova, mogao bih vam pokazati nekoliko skrivenih
bisera u gradu. Znam najbolje restorane i osobno poznajem najbolje kuhare. A
imam i lijep stančić ovdje, u gradu, često mi se radni dan otegne pa mi bude
prekasno vraćati se u moju lijepu vilu u brdima. Mogli bismo se ondje malo
opustiti, popiti kavu i... nešto kratko.“
Domahnuo je konobaru i zatražio račun.
Faye ponovno zastenje u sebi. Nikad ništa originalno. Kava i „nešto kratko“
u njihovu gradskom brlogu.
„To bi zaista bilo fantastično“, reče ona, „ali sa mnom je ovdje moja najbolja
prijateljica s kćeri, koja ima pet godina i možda je malo živahna, ali je preslatka.
Ne mogu ih samo tako ostaviti u hotelu pa bi možda...“
Faye se slađahno nasmiješi, gledajući kako se Jaimeovim licem širi panika.
„Oprostite, upravo sam se sjetio da sam obećao ženi da ću večeras doći kući
na večeru. Ispričavam se, užasno mi je žao. Ali mogu vam preporučiti neke
restorane koji su prikladni za djecu...“
„Ah, šteta, no preporuke su svakako dobrodošle, jako lijepo od vas.“
Jaime brzinski stavi novac na stol, ustane, kimne i pruži joj ruku.
„Onda se čujemo idući tjedan.“
„Svakako“, odgovori Faye i rukuje se s njim.
Dugo je gledala za njim dok je žurnim korakom odlazio u smjeru svoga ureda.
Smijući se sebi u bradu, pogleda na sat, uzme svoju torbicu i krene u šetnju
do hotela. Dućan koji je izguglala još u Švedskoj bio joj je usput. Davida je čekalo
još jedno iznenađenje.

137
 Knjige.Club Books

Kad je ušla u sobu s dvije velike vrećice, David je bio usred nekog poslovnog
razgovora. Ugledavši ju, sav je zasjao i gestom joj dao do znanja da je gotov za
pet minuta, a ona mu je poslala leteću pusu. Sad je imala vremena pripremiti
iznenađenje.
Iz vrećica na terasi, zviždukajući je povadila sve što je bila kupila. Prizor
madridskih krovova koji su se prostirali pred njom rastjeravao je sve brige, sve
misli osim onih o tome da je ovdje, u gradu koji voli, s muškarcem kojega voli.
Ona, koja nije mislila da će više ikad vjerovati ijednom muškarcu. Činilo se da
David privodi razgovor kraju pa je požurila dovršiti posao. Kad je izašao na
terasu, Faye se okrenula prema njemu i pokazala na stolić.
,,Ta-daaa!“
„Što je ovo, zaboga?“ razrogačenih će očiju David.
,,S obzirom na to da sam te odvukla s ivanjske proslave u Švedskoj, omogućit
ću ti proslavu ovdje. Prije puta sam malo guglala i našla dućan sa švedskim
proizvodima u blizini. Evo, imaš haringe, prhki kruh, västerbottenski sir, rakijicu,
kiselo vrhnje, vlasac, sve što ti padne na pamet. Jedino nisam uspjela srediti
motku, ali za nju ćemo lako... I pogledaj! Napravila sam vijence!“
Nacerila se i izvadila dva vijenca koja je na brzinu sklepala u jednoj
cvjećarnici. Jedan je stavila na svoju glavu, drugi na Davidovu. Istodobno je bio
i smiješan i seksi u toj neodoljivoj kombinaciji. Obgrlio ju je rukama i poljubio
ju.
„Pa ti si sasvim luda. Ali predlažem da, tradicionalno, započnemo s plesom
oko motke.“
„Što čekamo?“ upita Faye i odvuče ga prema krevetu, pjevušeći Malene
žabice.

138
 Knjige.Club Books

DAVID JE predložio da sjednu u VIP-salon, ali Faye je inzistirala na malom kafiću

pokraj trgovine Real Madrida, kako bi mogla promatrati druge putnike.
Faye je obožavala zračne luke i madridski Barajas nije bio iznimka. Kroz
njega se slijevala rijeka ljudi iz cijeloga svijeta. Tu i tamo uhvatila bi koju riječ
na nekom jeziku koji joj je bio nepoznat. Roditelji su zvali svoju djecu, nosili,
ohrabrivali, grdili. U zraku se osjećalo sve to iščekivanje. Ljudi su išli vidjeti svoje
voljene ili odmoriti se na nekoliko dana nakon mjeseci i mjeseci rintanja.
Možda je njezina ljubav prema zračnim lukama potjecala od činjenice da je
prvi put nekamo letjela tek u svojim dvadesetima.
Na zaslonu mobitela blinkalo joj je ime Yvonne Ingvarsson. Kerstin joj je
jutros u telefonskom razgovoru rekla da ju je Yvonne jučer ponovno tražila, od
svih dana baš na Ivanje. Faye uzdahne. Prestala se brinuti oko policajkine istrage,
koju je, k tome još, očito provodila na svoju ruku. Od Jackova suđenja nitko je
drugi iz policije ni jedanput nije kontaktirao u vezi s Julienne.
Yvonne je neće još dugo uznemiravati. Čim dođe kući, pobrinut će se ona za
nju. Jednom zauvijek. David i ona živjet će zajedno, Jacka će uskoro uhvatiti, u
to je bila uvjerena, a i smislila je kako ukloniti Henrikove prljave šape s Revengea.
David je sjedio i usredotočeno radio na svome laptopu. Gdjekad bi primio
kakav poslovni poziv, uvijek se njišući naprijed-natrag i intenzivno
gestikulirajući. Voljela ga je gledati dok radi, voljela je tu njegovu usredotočenost
i očitu strast prema onome što radi. Katkad bi ispalio neko brzinsko pitanje izvan
konteksta. Primjerice, što misli o poslovnom potencijalu uporabe DNK-
tehnologije u zdravstvu. Ili, misli li da će Brexit utjecati na stabilnost eura. Katkad
bi znala odgovoriti, katkad ne bi. Svakodnevno ju je fascinirao svojim znanjem,
svojom kompetentnošću, svojom predanošću. Imao je temelje kakve Jack nikad
nije.
U mnogočemu je bio ono što Jack nikad nije.
Naposljetku je zaklopio laptop i okrenuo se prema njoj.
„O čemu razmišljaš?“ upita je. „O pokušaju preuzimanja?“
„Ne, ne, nije mi to sad na pameti. Razmišljam... ma, ni o čemu.“
Prinio je kroasan ustima, a kad ga je zagrizao, mrvice su mu zasule krilo. Faye
se nasmiješi. Ponovno joj je sinulo koliko je bilo fantastično što su našli jedno
drugo.
„A moja investicijska ponuda, jesi li ju stigla pogledati, ljubavi?“ upita David
i obriše se oko usta.
Ona odmahne glavom.

139
 Knjige.Club Books

„Nisam još.“
„Okej. Samo me je zanimalo kako ti se čini.“
,,Ylva će proći sve investitore, uskoro bi trebala biti gotova. Ne želim da svi
ostali pomisle da tebi dajem povlastice. To ne bi izgledalo dobro, znaš i sam kako
to već ide. A nakon što sam ti jučer ono ispričala, jasno ti je da imam i većih
problema koje moram riješiti.“
David kimne.
„Naravno, u pravu si. Dobro si posložila prioritete. Samo me je zanimalo što
misliš.“
Izmaknuo je pogled, ali Faye je vidjela da je povrijeđen. Kakve je zapravo
veze imalo to hoće li Ylva njegovu ponudu pregledati prije ostalih? Činio je sve
za nju. Zašto bi se morala držati takvih principa kad je mogla usrećiti muškarca
koji joj toliko znači? Ipak joj je potpuno vjerovao. A čak i ako je Revengeova
budućnost bila neizvjesna, ne bi bilo nikakve štete u razmišljanju unaprijed.
Faye položi ruku na njegovo krilo.
„Zamolit ću Ylvu da tvoju ponudu preuzme kao prioritet.“
„Ma, nema potrebe“, odvrati David. „Imaš pravo, možda bolje da ne
miješamo te stvari. Uostalom, imaš važnijih stvari o kojima moraš brinuti.“
Faye se nagne naprijed, nagnavši ga da ju pogleda u oči.
„Ti si sjajan poduzetnik i jako mi je drago što mi želiš pomoći oko Revengea.
Meni je mnogo lakše poslovati s nekime za koga od samog početka znam da mi
je odan i da je na mojoj strani. Odanost mi nikad nije bila potrebnija nego sad.“
David se nasmiješi, a nabrano mu se čelo izgladi. Je li ga bilo strah da će ga
odbiti? Ona? Pomislila je da kod Davida možda ipak postoji muški ego koji ona
dosad nije bila primijetila. Ili ga je ignorirala. S druge strane, on je bio poslovni
čovjek. Pobjednik. Svaki neuspjeh, bilo poslovni, bilo privatni, bio je
ponižavajući.
„Sigurno?“ upita on, sad opet jednako ravnodušan kao nekoliko minuta ranije,
i nježno je pogladi po ruci.
„Sasvim sigurno.“
Stisak mu se pojačao, a ruku joj je povukao gore, prema svojim preponama.
Pod dlanom je osjetila njegov kurac. Obuhvatila ga je.
„Da se ja pobrinem za ovo?“ upita ona.
David kimne.
Kratko su tumarali po zračnoj luci, tražeći kakvo skrovito mjesto. Našli su
zahod za osobe s invaliditetom, ogledali se oko sebe i, hihoćući se, šmugnuli
unutra.
Čim su zatvorili vrata, David je preuzeo inicijativu.
„Na koljena“, reče on, pokazavši pred sebe.

140
 Knjige.Club Books

Otkopčao je patentni zatvarač. Ona ga stavi u usta.

„Gledaj me u oči“, reče on, a ona kimne, otvarajući usta i sišući.
Pod je bio tvrd. Koljena su je boljela, ali to joj se sviđalo. David joj je svršio
u usta, a ona je progutala, gledajući ga u oči.

141
 Knjige.Club Books

KOSA YVONNE Ingvarsson bila je nakostriješena, crveno prošarane oči

neprijateljski su zurile u Faye. Iz susjednog se stana kroz otvoren prozor čula
dječja dreka. U dvorištu je lajao pas.
Faye je uživala u njezinu izrazu lica, punom iščekivanja. Čekala je Yvonnein
potez, ali, kako policajka ništa nije bila rekla, odlučila ga je povući ona.
„Mogu li ući?“
„Što vi radite ovdje? Kako znate gdje stanujem?“
Faye nije odgovorila. Nastavile su se šutke odmjeravati dok se Yvonne nije
pomaknula ustranu. Predvorje je bilo mračno, duž zidova su ležale hrpe novina,
kutija i staklenih boca. Zaudaralo je na cigarete i prljavštinu. Faye prekorači sav
taj nered, ne izuvši se. Yvonne je nepomično stajala, ruku ovješenih niz bokove.
Faye energično pođe uskim hodnikom. Putem do mračne dnevne sobe nazrela
je spavaću sobu i kupaonicu. Zavjese u dnevnoj sobi bile su navučene, televizor
je treperio bez tona. Faye je pritisnula prekidač, ali ništa se nije dogodilo pa je
prišla prozoru i razgrnula zavjese.
U sobu je prodrlo svjetlo, obasjavši kaos u njoj.
Zidovi su bili puni fotografija iz Grčke. Tirkizno more i bijele građevine koje
su sjale pod suncem. Plakat mjuzikla Mamma Mia bio je uokviren na
najistaknutijem mjestu u sobi, odmah iznad kauča.
Faye je srce snažno lupalo, znala je da će sljedeće sekunde biti odlučujuće za
sve.
Morala je natjerati Yvonne da prestane njuškati. Nije joj više smjela smetati.
Nije mogla riskirati s tim, ne sad.
„Zašto ste došli?“ ponovno upita Yvonne.
„Čudan osjećaj, zar ne?“ brzo će Faye, hladnim glasom. „Vi ste mene više
puta posjetili, a ja vam sad uzvraćam posjet.“
„To nije isto. Ja sam policajka i istražujem zločin. To mi je posao.“
Ton joj je bio bezizražajan.
„Ne, ne istražujete vi nikakav zločin. Moj bivši muž osuđen je za zločin za
koji očito mislite da sam počinila ja. Osim toga, sami ste u tome, ne provodi se
nikakva službena istraga. Ta istraga postoji samo u vašoj glavi. Nitko drugi ne
smatra da se išta ima istraživati. Radite to na svoju ruku, zar ne?“
Yvonne nije ništa odgovorila.
„Shvatit ću to kao ‘da’.“

142
 Knjige.Club Books

Yvonne proguta knedlu. Usnice joj zadrhte. Ovdje, u svom stanu, bila je
potpuno druga osoba, sasvim različita od one koja je toliko puta tražila Faye.
Činilo se da joj je iznenađenje pobudilo nesigurnost.
„Koliko imate godina, pedesetak?“
„Pedeset i devet“, odgovori Yvonne.
Ponovno je zavladao muk. Faye je bivala sve frustriranija. Iako je Yvonne
sada djelovala dostupnije, nije mogla doprijeti do nje onako kako je htjela. Bila je
vidno sumnjičava.
„O čemu sanjate?“
Yvonne prebaci težinu na drugu nogu, ali nastavi šutjeti.
„Mnoge duge godine posvetili ste ovom poslu. Loša plaća, užasno radno
vrijeme. Nitko vam ne iskazuje zahvalnost što Stockholm nastojite održati
sigurnim. Nedostaje vam obitelj. Nakon što odradite smjenu, vraćate se u ovu
rupetinu gledati televiziju. Sviđa vam se Grčka. Do mirovine imate još šest
godina, ali tome se nimalo ne radujete jer ste nadrkana vještica koja polako vene.“
Faye zacokće usnama, razmišljajući.
„Obožavam nadrkane vještice“, reče ona za sebe.
Prešla je pogledom po plakatima na zidovima i zastala na onome za mjuzikl
Mamma Mia. Bijeli pijesak. Tirkizno more. Mol. Jedrilica u daljini. Sretni,
nasmiješeni ljudi. Najednom je shvatila kako doprijeti do Yvonne Ingvarsson.
Svatko ima svoju cijenu. A upravo je shvatila koja je Yvonneina.

143
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

VJETAR JE bio ojačao. Sjedila sam na pramcu i gledala u sumrak, držeći se za

ogradu da ne padnem. Da sam pala, sigurno bih poginula. Struje bi me odvukle u
dubine. Tijelo mi vjerojatno nikad ne bi pronašli. Bio bi to kraj noćnim morama i
strahu. Ta mi je misao bila primamljiva. Ali znala sam koju će to bol nanijeti
mami i zato sam znala da to nikad ne bih učinila. Svijet je možda bio surov i
mračan, ali isto je tako mogao biti divan i svijetao. Baš kao mama. Ona je bila
moje svjetlo. Morale smo pobjeći odande.
Sretnih ljudi bilo je posvuda. U novinama, na televiziji, na radiju. Gledala
sam njihova lica, slušala njihov smijeh, njihove pripovijesti. Romani koje sam
čitala vrvjeli su njima. Čak su mi se i neki od naših susjeda u Fjӓllbacki činili
sretnima, iako su stanovali tik do pakla. Naša se tama, izgleda, nije prelijevala
preko granica našeg dvorišta. Iako, tko zna? Ja sam vidjela samo površinu. Baš
kao što su i oni kroz svoj kuhinjski prozor ili za usputnog čavrljanja o travnjaku
preko plota između dvorišta vidjeli samo našu površinu.
Imala sam tu nesreću da sam se rodila u pogrešnoj obitelji. Obitelji koja je od
samog početka bila skršena. Ja ću se morati otrgnuti, ispraviti, srediti. Mama nije
imala snage za to. To je breme palo na mene.
Roger i Tomas neće držati jezik za zubima. Bojali su se da ću propjevati, a ja
sam znala da će se oni hvaliti onime što su učinili. Da će pričati o svemu o čemu
sam ja šutjela. Svemu što se događalo iza vrata našeg doma. Obiteljskim tajnama.
Da će sve isplivati. To se nije smjelo dogoditi. Mama to ne bi preživjela. Bile su
to i njezine tajne.
Pred oči su mi se vratili oni trenuci kad je Sebastian sjedio na prozoru. Trenuci
nakon silovanja. Za vrijeme silovanja. To kako mu je lice bilo isto kao tatino.
Nastavit će se to. Sve će se nastaviti. Odjednom mi je bilo kristalno jasno da ću
morati nešto poduzeti.
Sebastian? Ja sam prema njemu osjećala samo mržnju, ali mama ga je voljela.
Njega ću poštedjeti radi nje. Barem ću pokušati. Nisam mogla ništa obećati. Više
ne. Ali ostali... Oni će umrijeti.

144
 Knjige.Club Books

FAYE IZVADI mobitel i nazove broj svog britanskog odvjetnika Georgea

Westwooda. Srce joj je divlje tuklo dok je slušala signale u slušalici. Ulog je bio
prevelik.
Yvonne ju je promatrala namrštena čela.
Odvjetnik se javio nakon četvrtog signala, a Faye ga je kratko pozdravila i
odmah prešla na stvar.
„Želim kupiti kuću u Grčkoj. Na nekom otoku. Nešto u duhu filma Mamma
Mia. Nakon kupnje kuća se ugovorom prepisuje na moju prijateljicu.“
Yvonne raskolači oči i zine, ali odmah i zatvori usta. Faye je bilo jasno da je
zagrizla i da se malo opustila.
„Želim da to središ što je prije moguće, to mi je jako draga prijateljica,
George.“
„Of course?
Policajka se ushodala dnevnom sobom. Činilo se da vijeća sama sa sobom, ali
Faye je vidjela njezin pogled, osjetila promjenu atmosfere, bilo joj je jasno da je
već pobijedila.
,,A da bi ti bilo jasno koliko mi je to draga prijateljica, želim da prebaciš tri
milijuna kruna na račun cijelog projekta. Za nepredviđene troškove.“
Yvonne zastane, zagledavši se u Faye. Njezin neprijateljski pogled sada je
ishlapio. Izgledala je samo šokirano.
,,S računa na Kajmanskim Otocima?“ upita George, koji je unatoč poprilično
čudnom razgovoru zvučao smireno i pribrano. Gotovo kao da ga je sve to
zabavljalo.
„Da, može. Detalje ću ti proslijediti kasnije. Hvala, George. Javi kad sve bude
sređeno.“
Faye ustane i vrati mobitel u torbicu.
„Jeste li vi to mene upravo pokušali podmititi?“ upita ju Yvonne.
„Ne, samo sam nekome za koga mislim da zaslužuje malo sreće u životu
kupila kuću u Grčkoj. Znak zahvalnosti za dugotrajno i predano služenje od jedne
zahvalne građanke.“
Yvonne je zurila u nju. Faye se nasmiješi. Jedna krizna situacija riješena. Sad
je samo još trebala riješiti krizu u Revengeu.
Kad je Faye došla kući, u stanu ju je čekala Kerstin. Iako je imala ključ
Fayeina stana kao i Faye njezina, rijetko su se njima koristile, osim da pripaze na
stanove kada one druge nema.

145
 Knjige.Club Books

S Davidom je bila razgovarala o činjenici da će s njim živjeti samo pola

godine, ali njemu nije bilo jasno zašto je toliko morala boraviti u Italiji. Navela
mu je iste one razloge koje je davala medijima, da joj treba još jedna baza, dom u
nekoj zemlji u kojoj ju ne podsjeća sve na Julienne. Nije posve progutao tu priču
i pokušavao ju je uvjeriti da bi sada mogla uspostaviti bazu u Švedskoj, s njim i
s novim uspomenama. Znala je da će mu jednom, u ne tako dalekoj budućnosti,
morati reći potpunu istinu. I on će to tada razumjeti. No zbog nekog je razloga
otezala. Vjerovala mu je, nije bila stvar u tome, ali bilo ju je strah što će David
misliti o njoj kad sazna tko je ona zapravo.
„Hej. Otkud ti ovdje?“
Kerstin je bila otvorila bocu vina i stavila dvije čaše na stol. Potapšala je
mjesto na kauču do sebe.
„Sutra ujutro mi je let za Mumbai, ali mislila sam da ga možda odgodim.
Štošta se sada događa i brinem se za tebe. Imam osjećaj da te napuštam kad me
najviše trebaš.“
Faye sjedne i pruži čašu Kerstin, da joj natoči vina. Otpila je gutljaj i ispustila
dug uzdah.
„Mnogo je toga, Kerstin, ali ništa što ne mogu srediti sama. Ti si odradila sve
što je u tvojoj moći, dovela si nas dovde. Sada je red na Ylvi i Alice da preuzmu.
Ylva brine o dionicama dok si ti u Indiji. A meni David daje energiju. Postaje mi
sve važniji.“
Kerstin digne obrvu.
„Dobrano ste se vi zbližili u poprilično malo vremena. Koliko zaista znaš o
njemu? Osim onoga što sam ja saznala?“
Faye položi ruku na Kerstininu.
„Znam da si imala loša iskustva s muškarcima. Odnosno muškarcem. A
bogovi znaju da sam ih imala i ja. Ali osjećam da je ovo onako kako treba biti. Uz
njega se osjećam sigurno.“
,,Mhm.“
Kerstin je djelovala skeptično, polako otpijajući svoje vino i ne gledajući Faye
u oči.
Faye odmahne glavom i promijeni temu. Razgovarale su o Julienne, o
ljigavom Jaimeu. Uskoro su se opet smijale kao i obično, ali one prijašnje prisnosti
više nije bilo.

146
 Knjige.Club Books

YLVA I Faye sjedile su u Fayeinu uredu. Kroz prozor se vidio Stockholm u svoj
svojoj raskoši. Nebo je bilo prekriveno tankim slojem oblaka kroz koje se
povremeno probijalo sunce i na prozorima otkrivalo mjesta koja su promaknuta
čistačima.
„Osjećaš li se sigurno kod Alice?“ upita Faye.
„Da. A mislim i da je Alice drago što ima društvo, baš kao što si i bila rekla.“
„Odlično. Moramo se držati zajedno. Ima li kakvih vijesti o Jacku?“
Ylva se trzne, kao i svaki put kad bi se spomenulo njegovo ime.
„Ne, ništa“, odgovori ona.
„Nadajmo se da će ga uskoro uhvatiti.“
Ylva kimne i okrene laptop da pokaže Faye rezultate svoga rada.
„Učinila sam sve što sam mogla da spriječim kupnju, ali previše dioničarki
prodaje svoje udjele. Vrlo smo blizu preuzimanja. Morat ćemo aktivirati Projekt
Amsterdam.“
Faye zabrinuto zatrese glavom.
„Ne znam, Ylva, zaista ne znam... Prvi put u mnogo godina osjećam se
rezignirano. Mislila sam da je borba gotova, ali evo nas opet. Sve mi je to kao ona
igra u zabavnom parku u kojoj maljem udaraš krtice - jednu zabiješ u rupu, druga
odmah iskoči van. Ne znam koliko snage više imam u sebi. Je li to uopće vrijedno
te muke?“
Odgurnula je laptop od sebe.
„Imam dovoljno novca za normalan život, najblaže rečeno. Zapravo više i ne
moram raditi do kraja života. Mogla bih se posvetiti drugim stvarima. Davidu na
primjer. Tko zna do čega možemo doći? A Amsterdam... Amsterdam je riskantan.
Može nam se gadno obiti o glavu.“
Ylva je pogleda i stisne usne.
„Uopće te ne prepoznajem. Postoji još mnogo stvari koje možemo učiniti.
Mogla bi sama otkupiti dionice, imaš dovoljno kapitala.
Možeš se boriti. Meni se čini kao da si se već unaprijed predala, a to nije Faye
kakvu ja znam. Zar ćeš zaista dopustiti Henriku da pobijedi? U najgorem smo
slučaju vrlo, vrlo blizu preuzimanja.“
Uzdahne.
„Ja slijedim tvoje upute, ti si šefica. Ali samo ti želim reći da ćeš se pokajati
ako sada ne reagiraš odlučnije.“

147
 Knjige.Club Books

Faye nije ništa rekla. Prstom je crtala figure na stolu. Zavibrirao joj je mobitel.
Davidova poruka. Nije mogla suspregnuti osmijeh.
Yiva se nagne prema njoj.
„Izgledaš sretno.“
Faye kimne.
„Mislim da nikad ni sa jednim muškarcem nisam bila sretnija. Zaljubljena
sam, ponašam se kao neka tinejdžerica. I ja i on.“
„Super, ako to itko zaslužuje, onda si to ti. Nadam se da ću i ja uskoro upoznati
nekoga.“
„Sredit ćemo mi to. On trenutačno ima dosta obaveza sa sada već uskoro
bivšom ženom.“
Faye se uzvrpolji. Ono što se spremala zamoliti Ylvu nije joj bilo ugodno,
posebice nakon razgovora koji su vodile. Svoju je nekadašnju suparnicu dovoljno
dobro poznavala da zna kako će ona pogodovanje jednoj osobi na temelju osobnih
osjećaja smatrati neprofesionalnim. S druge strane, Revenge je bio Fayeina tvrtka,
Ylva je bila njezina zaposlenica. Faye je mogla raditi što je htjela. A opet ju je
nešto grizlo iznutra.
Zamoliti za takvo što značilo je pokazati svoje slabosti, otkriti pukotinu.
Pogledala je ostatak ureda kroz staklena vrata na kojima je sama inzistirala, kako
bi je zaposlenice mogle vidjeti kada je ondje. Kao direktorica Revengea, osobno
je angažirala mnoge od njih. U njih je uložila vrijeme i novac, htjela je da se
razviju, da dobiju krila. Nije ih mogla izdati.
Fuck it, pomisli Faye.
„Kad smo već kod Davida, on bi htio investirati u Revenge“, reče ona što je
mogla neutralnije.
Ylva kimne, ali stisne usne, ne gledajući Faye.
„Pa, super.“
Glas joj je odavao sumnjičavost.
„Želim da pregledaš njegovu ponudu i računicu što je prije moguće.“
„Dakle, po prioritetnom postupku?“
Faye kimne.
„Dobro, nema problema. Kažem, ti si šefica.“
Zavladao je kratak muk. Faye se zavali u stolac, gledajući Ylvu, koja je
uporno zurila u svoje računalo.
Duboko je udahnula.
„Misliš da ću prihvatiti Davidovu ponudu neovisno o tome je li dobra ili ne?“
Ylva podigne pogled.

148
 Knjige.Club Books

„Ne, suviše si profesionalna za takvo što. Ja ti se divim i sasvim sam uvjerena

da znaš što je najbolje za Revenge. Ja sam ovdje tek nekoliko tjedana. Zar je važno
što ja mislim?“
„Da, meni je važno.“
Ylva uzdahne, zaklopi laptop i stavi dlan na čelo.
„Kad ste se upoznali, prije mjesec dana? Zaljubljena si. Živjet ćete zajedno i
to je sjajno. Ali uvesti ga u Revenge? Ne znam, mislim da je to recept za
probleme. Nemoj ponoviti pogrešku koju si već jednom počinila. Uostalom, čini
mi se da ti i nije previše stalo hoće li uopće išta ostati od tvrtke u koju će se moći
investirati, tako da je tvoje pitanje očito retoričko. Već sutra možda više i ne budeš
za kormilom Revengea.“
Faye osjeti kako je obuzima srdžba.
„On bi bio pasivni investitor. Ima gomilu novca i, eto, vjeruje da će Revenge
pomesti američko tržište. Vjeruje u mene. A on je najbolji muškarac kojega sam
ikad upoznala. Nije poput ostalih.“
Ylva raširi dlanove.
„Kao što sam rekla, radi kako hoćeš.“
„Ali?“
„Nema ali.“
„Mislim da ima.“
Faye je bila bijesna, što na sebe, jer si je dopustila da plane i jer se nije mogla
suzdržati od toga da pita Ylvu za mišljenje, što na nju, jer je zabijala nos u njezine
poslove, iako je zapravo Faye inzistirala na tome.
„Ne mogu reći da poznajem Johannu Schiller“, reče Ylva, „ali bila sam na
nekoliko večera s njom. Meni je djelovala kao poprilično razumna osoba, a ne
luda i agresivna kakvom je ti opisuješ. Možda bi trebala saslušati i njezinu stranu
priče, tim više ako ćete ti i David živjeti zajedno.“
Faye frkne i odmahne glavom. Nagnula se prema Ylvi, koja ju je mirno
pogledala u oči.
„Ljudi se mijenjaju. Nekoć je i Jack bio poprilično razumna osoba, ali i ti i ja
smo bolno svjesne koliko se promijenio. Johanna Schiller noktima i zubima
pokušava zadržati Davida u svom životu. Okreće njihove kćeri protiv njega.
Iznenada mijenja planove i ide s njima u inozemstvo. Odbija potpisati papire za
razvod.“
„Kako to znaš?“
„Kako znam...“ započne Faye, ali se zaustavi.
Ylva, za koju je toliko učinila unatoč svemu što se bilo dogodilo, unatoč svim
izdajama, drznula se optuživati Davida da laže. Duboko je udahnula da se smiri i
uravnoteži glas.

149
 Knjige.Club Books

„Jer mi je on to rekao. Jer sam vidjela koliko ga je cijela ta situacija umalo

uništila. Ona ga pokušava upropastiti, koristeći se njihovom djecom.“
Ylva raširi ruke.
„Sigurno imaš pravo“, tiho će ona.
Faye nastavi zuriti u Ylvu, a ona spusti pogled na stol. Osjećala je da nije
gotova i požalila je i prije nego što je nastavila.
„Ako itko to zna, onda sam to ja. Činjenica je da to i nije toliko različito od
onoga kako si ti pokušala uništiti mene sprijateljivši se s Julienne. Jer to si bila
učinila, zar ne? S Jackom si se igrala sretne obitelji dok sam ja izgubila sve. Samo
da bi me uništila.“
„To nije pošteno“, promumlja Ylva. „I ti to znaš.“
Faye su se tresli dlanovi.
„Začepi gubicu i radi svoj posao. I javljaj mi kakvo je stanje s dionicama.“
Zgrabila je svoju torbicu i ustala tako naglo da se stolac prevrnuo na pod.
Uputila je Ylvi još jedan ledeni pogled, okrenula se i izašla, zalupivši vratima za
sobom. Ostale zaposlenice podignu pogled i odmah se potom vrate svojim
monitorima.

150
 Knjige.Club Books

FAYE SE besciljno vozikala cesticama Lidingõa. Pred prozorom su joj se redale

pitoreskne vile, šumarci, mali kafići. Sve je bilo tako savršeno. Usklađeno i
bezlično.
Nikad ne bi mogla živjeti ovdje.
Bilo joj je žao što se onako istresla na Ylvu. Uostalom, sama ju je zamolila za
mišljenje. Tražila ga je. Postavila je prijateljicu u nemoguću situaciju. Ali Ylva je
pretjerala. Optužiti Davida da laže... Zašto bi lagao? Faye je na svoje oči vidjela
kako je slomljen nakon svakog razgovora s Johannom. Kako je činila sve da mu
pomrsi račune. Je li ipak bila pogreška pozvati Ylvu u Revenge? Je li ju Faye
pogrešno procijenila? Možda je bila ljubomorna? Što ako ju je potajice još uvijek
krivila za svoje nedaće, za to što ju je Jack bio ostavio, za to što je morala napustiti
struku?
Faye ju je izvukla iz blata, unatoč tome što joj je duša i dalje bila prošarana
ožiljcima koje je prouzročila Ylva. A sad, kad su Fayeine rane napokon počele
zacjeljivati, kad je napokon pronašla ljubav, Ylva joj nije mogla pustiti da bude
sretna. Nije shvaćala koliko joj je zapravo dobro. Zahvaljujući Faye, živjela je kod
Alice. Zahvaljujući Faye, imala je posao. I, povrh svega: zadržala je svoju kćer
uza se. Za razliku od Faye, koju su bili odvojili od Julienne. Njezina joj je kći
toliko nedostajala da je bila na rubu raspada.
Prošla je centar Lidingõa, za dlaku izbjegavši narančastu mačku koja je
jurnula preko ceste. Izvadila je mobitel i nazvala Davida. Trebala je čuti njegov
glas. Telefon je zvonio, ali David se nije javljao.
„Jebemu.“
Kad se oglasila automatska poruka govorne pošte, iziritirano je bacila mobitel
na suvozačko sjedište. Duboko je udahnula i krenula na Lidingoški most.
Davši gas, vijugala je između ostalih automobila. Brzinomjer je pokazivao sto
dvadeset. Uživala je u brzini. Umjesto da prema gradu ode novoizgrađenim
tunelom, skrenula je prema Gärdetu. Smanjila je gas i polako prošla pokraj mjesta
na kojemu je prvi put, prije gotovo dvadeset godina, poljubila Jacka. Jedan brzi,
kratki poljubac, nakon kojega se on okrenuo na peti i otišao, ostavivši je ondje.
Taj poljubac, ta noć, promijenili su joj život. Dali su joj Julienne.
Grlo joj se stegnulo. Suze su je pekle ispod kapaka.
„Saberi se“, promumljala je.
Krenula je dalje prema Djurgårdenu. Osjećala se smirenije.
U blizini Kaknäškog tornja skrenula je na seosku cesticu. Ugasila je motor,
uživajući u tišini. Potom je uzela mobitel i nakon kraćeg razmišljanja izmislila

151
 Knjige.Club Books

ime. Ukrala je nekoliko fotografija s Facebook profila neke Amerikanke i otvorila

lažni korisnički račun na Instagramu.
S novog je računa nasumce izabrala nekoliko osoba koje će pratiti, a onda je
u tražilicu upisala ime Johanne Schiller. Profil joj je bio zaključan. 1489 pratitelja.
Nadala se da će „Petra Karlsson“ biti 1490.

152
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

OTOČIĆI I hridi pokraj kojih smo prolazili bili su tamne sjene bez obrisa u smiraj
dana. Prirodni rezervat Tjurpannan. Kopno su ovdje činila tresetišta, stjenovite
obale i vrištine. Zbog nedostatka zaštitnih mjera ovdašnje su vode bile opasne za
plovidbu.
Mornari su se oduvijek bojali Tjurpannana. Kako između njega i pučine nije
bilo vanjskog arhipelaga, bio je izložen vremenskim uvjetima s otvorenog mora.
Tomas je izašao iz kabine i pospano protrljao oči. Izmijenio je nekoliko riječi
s Rogerom, pretpostavila sam da su razgovarali o meni. Možda su se bojali da ču,
kad se vratimo, nekome ispričati što se dogodilo. Sebastiana nigdje nisam vidjela.
Kad bi se odlučili baciti me preko palube, bi li se on usprotivio? Ne, poznavala
sam dobro svoga brata. Bio je trtaroš, poštovao je samo silu i strah. Gumenjak je
visio na krmi. Pošla sam prema njemu. Vjetar mi je lamatao odjećom.
Iza propelera brodskog motora sukljali su mjehurići. Vesla su bila izvučena i
položena duž bočnih strana palube.
Roger i Tomas sumnjičavo su me promatrali kako idem prema krmi i sjedam
malo dalje od njih.
„Samo pažljivo“, rekao je Tomas. „Jako puše, a znaš što pričaju o
Tjurpannanu.“
,,Ne“, rekla sam, iako sam dobro znala što se priča. Osim toga, bila sam
začuđena iznenadnim iskazom brige za mene.
„Ako ovdje padneš u more, više te nikad ne nađu. Struje, znaš.“
Okrenuo se natrag Rogeru, uzeo pivo i otvorio ga.
Polako, neprimjetno, pružila sam ruku prema veslu. Jedrilica se zaljuljala od
udara vala. Uhvatila sam se za ogradu. Nakon nekoliko sekundi pokušala sam
ponovno.
Dalje na pučini prolazio je osvijetljeni teretni brod, poput kakvog položenog
nebodera.
Pod prstima sam osjetila grubu površinu drveta i privukla veslo sebi. Lagano
sam ga položila do stopala i bacila pogled prema Tomasu i Rogeru koji su stajali
i zabrinuto proučavali nautičku kartu.
Nekoliko sam puta duboko udahnula. Pale su prve kapi kiše i okvasile mi čelo.
Otvorila sam usta, isplazila jezik i zatvorila oči. Prikupljala sam snagu.

153
 Knjige.Club Books

Ustala sam, i dalje se držeći za ogradu. Idućeg trenutka napunila sam pluća
kisikom i zaderala se kako nikad dotad nisam. Možda je iz mene napokon suknula
strava koju sam osjećala nekoliko zadnjih dana, zaključana u onoj kolibi. Tomas
i Roger pojurili su prema meni.
Nijemo sam pokazivala prema površini mora.
,,Ondje“, protisnula sam i ponovno kriknula.
Progurali su se pokraj mene i zagledali se u more, a ja sam zakoračila unatrag
i dohvatila veslo. Podigla ga. Zamahnula prema njihovim leđima. Znala sam da
ih obojicu moram zahvatiti istodobno. Tomas se okrenuo u trenutku kad je veslo
poletjelo, ali nije stigao reagirati ili učiniti išta da se zaštiti. Veslo ih je pogodilo
u visini prsa i prevalili su se preko ograde. Neposredno prije nego što se začuo
pljusak, čula sam krik.
Ispustila sam veslo i pohrlila prema ogradi, da ih vidim kako nestaju i umiru.
Tomas se nekako uspio uhvatiti za ogradu i grčevito se držao za nju. Pogledi
su nam se sreli. Oči su mu bile prepune straha. Šutke sam ga promatrala.
„Pomozi mi, molim te!“ viknuo je.
Ruka mu se grčila, članci prstiju su mu pobijeljeli. Pokušavao se uhvatiti i
drugom rukom i izvući se na palubu. Bez riječi sam se nagnula prema njemu.
Otvorila sam usta i zarila zube u njegove prste.
Zaurlao je od boli.
Čvrsto sam zagrizla, zabivši mu zube do kosti, dok naposljetku nije pustio
ogradu. Pao je uz krik. Pljusnuo u more. Nestao je ispod površine i ponovno je
zavladala tišina.

154
 Knjige.Club Books

DAVID JE nazvao kad je Faye parkirala automobil u garažu i krenula prema dizalu.
Rekao joj je da će kasniti. Svađa s Johannom. Opet. Ucjenjivala ga je, tražila je
novac, prijeteći da će u protivnom zivkati njegove kolege iz poslovnog svijeta i
štošta im ispričati.
„Neki dan me htjela prijaviti policiji zbog zlostavljanja. Trpim to samo zbog
svojih djevojčica. Ali jedva čekam da sve to završi, da budemo samo ti i ja.“
„I ja.“
David je zvučao tako rezignirano. Da je Ylva čula ovaj razgovor, dvaput bi
promislila o svom stavu prema njemu.
Dobro, nekoliko je puta bila na večeri s Johannom, ali ljudi u društvenom
okruženju uvijek pokazuju samo svoje najbolje strane, radije bi donirali bubreg
nego pokazali pukotinu na savršenoj fasadi. Čovjek je životinja koja voli biti u
stadu, biti isključen iz zajednice najgora mu je noćna mora. Jasno da bi se osoba
poput Johanne Schiller mogla prikazati u humanom svjetlu na nekoliko sati. A i
nitko nije rekao da je oduvijek bila ovakva kakvom ju je David sada opisivao. Na
kraju krajeva, ljudi se mijenjaju. Ako je itko to znao, bila je to Faye.
Kad ju je Jack ostavio, survala se u ponor ludila. Bila je potpuno zaboravila
tko je. I zašto je takva.
Pozdravila se s Davidom — obećao je da će doći oko devet - u trenutku kada
je dizalo stiglo na njezin kat. Brzo je otvorila vrata, ogledala se lijevo-desno, kako
bi se uvjerila da ju ne čeka Jack, i žurno otključala sigurnosnu rešetku i ulazna
vrata.
Stan je bio pust i prazan. Lijep, ali bez onog osjećaja topline doma. Za dom
su bili potrebni život, drugi ljudi, prošlost.
Faye odloži torbicu, otvori klizna vrata terase da pusti malo zraka i zavali se
na jedan od bijelih kauča u dnevnoj sobi. Nedostajale su joj mama i Julienne.
Izvadila je mapu s Revengeovim dokumentima i skicama američkih proizvoda
koje je trebala odobriti, ali samo je letimice preletjela papire, bez nekog
pretjeranog poleta. Uzdahnula je. Odložila ih na stolić.
Nije imala snage za to. Ne večeras. Zašto bi ulagala gomilu vremena u širenje
na američko tržište ako će ionako izgubiti tvrtku?
Uzela je mobitel i natipkala poruku Alice.

Moram večeras izaći. Nađemo se kod „Strandbryggana“, javit ću Davidu

da dođe tamo.

155
 Knjige.Club Books

FEŠTA NA rivi kod Strandbryggana bila je u punom jeku. DJ je puštao Aviciija,

jahta s logom restorana upravo je pristajala, a na njezinoj je palubi hopsalo
dvadesetak razgaljenih dvadesetogodišnjaka.
„Osjećam se tako staro“, promrmlja Faye dok su stajale u redu.
„Ja baš ne, naprotiv. Ja srcem njihovu mladost“, reče Alice. „Uostalom, ovo
je prvi put da smo se našle otkako ste ti i David odlučili živjeti zajedno. Čestitam.“
Zagrlile su se i Faye je upila njezin topao miris na vaniliju.
Alice je bila ljepša nego ikad. Na sebi je imala bijelu, kratku haljinu koja je,
u kombinaciji s izuzetno visokim petama, privlačila poglede mladića oko njih.
Faye nije mogla zatomiti osmijeh. Nekoliko godina ranije bila bi iziritirana i
ljubomorna na svu tu pozornost.
Alice se nasmiješi dvojici mladića s tetovažama na licu. Bila je jedinstvena
po tome što se svugdje uklapala. Oduševljavala je ljude iz svih društvenih klasa,
svih pozadina, svih dobnih skupina.
Dovući je u Revenge bio je genijalan potez, zadovoljno pomisli Faye.
U pogledu koji je Faye uputio voditelj restorana, mladić smeđe, zaglađene
kose, odjeven u bijelu polo-majicu i bermude, bilo je jasno da ju je odmah
prepoznao.
„Večeras smo zapravo puni, ali za dvije ovako izuzetne ljepotice čovjek bi
učinio sve“, reče on i povede ih prema stolu.
Alice se veselo zasmijulji, a Faye zakoluta očima.
„Pametnjaković“, promumlja ona.
Zastao je pokraj stola, izvukao im stolce i domahnuo konobaru.
„Počasti dame pićem dok se odlučuju za jelo.“
Uskoro su dobile svaka po čašu šampanjca.
„Kako je bilo u Madridu?“ upita Alice.
Faye se nasmiješi.
„Dakle dobro“, ustanovi Alice i podigne čašu.
Zvecnule su čašama i iskrivljenim glasovima istodobno uzviknule:
„Vulgarno!“
Nasmijale su se i otpile nekoliko velikih gutljaja.
„A gdje je David?“ upita Alice. „Da ga napokon upoznam i pitam kako te
uspio upecati.“
„Doći će malo kasnije, upoznat ćeš ga.“

156
 Knjige.Club Books

„Napokon.“
Razdraženost koja je obuzela Faye nekoliko sati ranije, u Aliceinu je društvu
odmah popustila. Život se činio tako jednostavnim. Zabavnim. Uzbudljivim.
Naručile su gratinirane škampe s parmezanom i kruhom od kisela tijesta te
bocu bijeloga vina i udobno se naslonile. Brod pun fasciniranih turista polako je
prošao ispred njih, a valovi koje je nadigao lagano su zaljuljuškali drveni mol na
kojemu se nalazila terasa.
Misli na Davida i Johannu isparile su joj iz glave. Alice joj je rekla da se
Henrik počeo truditi ponovno je osvojiti. Obećao joj je da će se promijeniti, da će
ići na terapije za parove, da će manje raditi.
Alice razdraženo krene vratom, nabrajajući obećanja.
„I, što ti osjećaš u vezi sa svime time?“ upita je Faye.
„Ništa. Žena može dosta toga izdržati, ali na kraju svačijem strpljenju dođe
kraj. Osim toga, život mi je sada zabavniji. Obožavala sam biti samo mama,
posvećivati se domu, djeci - jer to je jedan lagodan i zaštićen život. Ali ne
namjeravam više nikad biti ovisna o muškarcu. Nikad više neću biti statistkinja u
vlastitom životu. Niti kanim više pristajati na kombinaciju malog pimpeka i loše
tehnike.“
Faye prasne u smijeh, a potom reče:
„Alice, moram te pitati...“
„Samo čas“, prekine ju Alice, podigavši prst. „Moram na zahod. Alkohol
samo prođe kroz mene.“
Izvukla je stolac i ustala.
Gledajući za njom, Faye začu kako joj se u torbici oglasio mobitel. Obavijest
s Instagrama. Johanna Schiller prihvatila je njezin zahtjev za praćenjem. Baš kad
je htjela otići na njezin profil, spazila je Davida, koji je upravo došao na mol i
ogledao se oko sebe. Strpala je mobitel u torbicu, napola se digla i mahnula mu.

157
 Knjige.Club Books

DAVID POLJUBI Faye i sjedne do nje. Kad se Alice koju minutu kasnije vratila iz
toaleta, ona i David gotovo su se istog trena našli na istoj valnoj duljini. Faye je
primijetila da i na njega utječe kao na sve ostale muškarce.
Alice zabaci glavu unatrag, smijući se nečemu što je David rekao, a on se
nagnuo nad stol, gestikulirajući. Alice se smijala još više.
Očito je među njima bilo kemije. Je li možda bila prejaka? Faye je osjećala
Davidovu ruku na svojim preponama, slušajući njihov smijeh kroz neku
izmaglicu. Koliko je dobro zapravo poznavala Davida? Je li trebala ozbiljnije
shvatiti onaj razgovor s Ylvom? Naći se s Johannom, čuti što ona ima reći?
,,Faye?“
Razgovor je stao. Smeteno je pogledala čas njega, čas nju.
„Što ti misliš? Ne bi li to bilo divno?“
Aliceine su oči blistale.
„Oprosti, valjda sam malo previše popila. Što mislim o čemu?“
David je zabrinuto pogleda.
„Jesi li sigurna da si dobro?“
Ona samo odmahne rukom.
„Ma, samo mi se malkice vrti, ali za to sam si sama kriva. I vino.“
Uključila se u razgovor, iako su joj misli i dalje bile drugdje, te je stavila svoju
ruku na njegovu.
To što si s nekime u vezi ne znači da te drugi ne mogu privlačiti. Naravno da
je David smatrao Alice privlačnom, pa nije odjednom postao neki aseksualni
robot sarno zato što će uskoro živjeti s Faye. Baš kao što je to djelo vrijeme činila
Faye, i on je mogao misliti da su drugi ljudi seksi, maštati o njima, uspaljivati se
na te misli, vidjeti neku ženu i poželjeti je.
Zapravo je to donekle bilo i zdravo, usprkos onome u što su mnogi sami sebe
uvjeravali. Jer svijest o tome da ti je partner privlačan drži te u stalnom stanju
pripravnosti, tjera te da ulažeš u vezu. U sebe. Da Faye nije bilo strah da će
izgubiti Davida, bi li joj on bio ovoliko privlačan? Svi ljudi pri traženju partnera
imaju otprilike iste nagone. Zato se neke osobe doživljavaju privlačnijima od
drugih.
Ali da je znala kako je ona jedina koju David može imati, bi li ona htjela imati
njega?
Nije li upravo ta svijest - o tome da Faye nije imala nikakvih drugih opcija -
bila ono zbog čega ju je Jack stalno iznova varao? Nije imala kamo otići. Nije ga

158
 Knjige.Club Books

mogla ostaviti. Nije se mogla maknuti iz svog kaveza. Ekonomskog.

Emocionalnog. U njezinu svijetu Jack je bio bog. No u Jackovu svijetu Faye je
bila igračka za koju je znao da mu je nitko ne može oduzeti.
Zabrane i potlačivanje uzrokuju u čovjeku da mu misli samo sve glasnije
odjekuju, bujaju, jačaju i streme prema van. Od zametaka prema stvarnosti. Ako
je upravo sada David fantazirao o tome da spava s Alice, je li to bilo tako opasno?
Zašto ga puštati da se pita kako bi to bilo? Zašto ne reći: „Čujte, idite vi kući pa
se vidimo sutra?“
U teoriji je to funkcioniralo. Faye je smatrala kako je posljednje dvije godine
naučila dovoljno o osjećajima i seksu da ne bude ljubomorna. Da zna kako je ševa
samo ševa. Ali, pomislivši na to, shvatila je da i ona želi sudjelovati.
Spoznaja ju je opalila punom silinom: i ona je htjela imati Alice. Ne kao
partnericu, nekoga s kime će dijeliti život, već samo na trenutak. Htjela je
konzumirati Alice, njezino tijelo, njezinu dušu. Ogledati se u njezinoj ljepoti. Jer
Alice je bila prezgodna, bila je boginja.
Nedokučivo.
Bacila je pogled prema Alice. Potom pogledala Davida.
Još mu je jače stisnula ruku.
Osjetila kako joj se misao ukorjenjuje u tijelu. Kako je golica. Raste i jača.
„Nije li ovdje malo previše bučno?“ upita ona. „Da mi odemo do stana?“

159
 Knjige.Club Books

DRVA U kaminu gorjela su narančastim i crvenim sjajem koji je Aliceina i Fayeina

rasplesana tijela preslikavao u sjenke na bijelim zidovima. Vrata terase bila su
otvorena, a Abbina pjesma Dancing Queen milila je van i stapala se sa svijetlom
ljetnom večeri.
Dignule su šake u zrak i, hineći da u njima drže mikrofone, zaurlale refren.
David je sjedio u fotelji, otkopčanih gornjih gumba na košulji, i otpijao viski.
Pogled mu je bio maglovit, pripit. Na usnama osmijeh. Faye je obožavala njegov
osmijeh, uspaljivao ju je, navlaživao.
„Plesi s nama“, dovikne ona i domahne mu da dođe.
Osjetila je tu moć kad je ustao i prišao im. Pokoravao se njihovim uvjetima,
njezinim i Aliceinim. One su pozvale njega, a ne obrnuto. One su određivale takt,
ritam. One su vodile ples.
Faye u tom trenutku shvati da zapravo nikad nije vidjela Davida kako pleše,
ali on se opustio, učinio nekoliko plesnih koraka ustranu i sjedinio se s njima.
„Ovako se nisam nalio još od proslave upisa na faks“, reče on.
„Ni ja. A definitivno nisam ni ovoliko plesala“, uzvikne Alice.
Kombinacija plesa i alkohola odagnala je svu onu napetost i sav nemir koje
je Faye bila zakopala u sebe. Sve što je bilo važno nalazilo se ovdje i sad, u ovoj
sobi. Dvoje ljudi koje joj je toliko značilo, svijetla štokholmska ljetna večer.
Ostalo je moglo čekati. Svijet je mogao čekati.
Abbina je pjesma završila, zamijenila ju je Fireworks, dueta First Aid Kit.
Zabacili su tijela unatrag, podigli ruke i zapjevali.
Aliceina plava kosa bila je raspuštena, tijelo joj se kretalo ritmično, senzualno,
bez forsiranja, iako je zasigurno i sama bila svjesna koliko je prelijepa. Idućeg
trenutka Faye ju je povukla sebi i poljubila.
Usne su joj bile meke i vlažne. Jezik joj je imao okus na mentol i alkohol.
Pritisnule su se jedna o drugu, a dok joj je Alice grickala donju usnu, Faye osjeti
kako joj elektricitet struji cijelim tijelom.
Okrenula je glavu. David se vratio u fotelju i bez riječi ih gledao, kao začaran.
Kroz haljinu je osjećala Aliceine tvrde bradavice na svojima. Držale su se u
zagrljaju, vragolasto gledajući Davida.
On je shvatio da je Alice u kombinaciji. U njihovim je poljupcima bilo nečega
što je iz zaigranoga prešlo u gladno, nečega što se nije moglo pogrešno
protumačiti.

160
 Knjige.Club Books

Faye i Alice priđu Davidu i stanu točno ispred njega. Stala je iza Alice i polako
joj skinula naramenice haljine preko nadlaktica. Haljina je lagano kliznula niz
Aliceino tijelo i pala u hrpicu podno njezinih nogu. Stajala je naga između Davida
i Faye. David je zinuo, ali nije se micao. Sjedio je posve nepomično s čašom
viskija na preponi, pogleda prikovana za Alice.
„Sviđa li ti se?“ upita Faye, gladeći Aliceine bradavice.
Alice zastenje i nasloni glavu unatrag, na Fayeino rame. Fayeine se ruke
polako spuste dolje. Među Aliceine noge. Pronašle su onaj vlažni dio, milujući ga
onako kako bi i ona sama htjela biti milovana.
„Sviđa li ti se?“ ponovi ona.
Alice zastenje. Oko Fayeinih prstiju postalo je još vlažnije.
David polako kimne. Bio je otkopčao hlače, izvadio kurac, tvrd poput stijene,
i desnom ga rukom lagano drkao. Faye je još malo milovala Alice dok je David
nastavio s pokretima ruke gore-dolje.
Alice zakorači prema Davidu. Zajaši ga. Trljala se o njegovo krilo naprijed-
natrag u ritmu glazbe. Ignorirajući Davidov kurac, nagnala ga je da makne ruke s
njega i počela ga trljati svojim tijelom, ne primajući ga još unutra. Faye obiđe
fotelju i raskopča Davidovu košulju. Kružila mu je prstima oko bradavica i
pažljivo ih štipkala, a potom počela milovati Aliceine. Nagnula se preko njega, a
njezina i Aliceina usta spojila su se mokrim jezicima dok se Alice nastavljala
trljati o Davidov penis.
David je sjedio kao paraliziran, bio je posve u njihovoj moći.
„Diraj ju“, prošapće Faye, zgrabivši ga za ruku i polažući je na Aliceinu
dojku.
Faye se uspravi i razodjene, privuče Alice sebi, poljubi je i gurne joj glavu
među svoje noge. Zastenjala je, poduprijevši se o zid.
David upitno pogleda Faye, a ona kinine. Brzinski je skinuo svoju odjeću i
stao pokraj Faye, pred Alice. Faye potvrdno kimne na Aliceino neizgovoreno
pitanje. Nije bila ljubomorna. Dijelila je s drugima. Davida. Alice. Upravo ovdje,
upravo sada, nitko nije posjedovao nikoga.
Alice je klečala pred njima i zadovoljavala ih, malo jedno, malo drugo. Faye
uhvati Davidov pogled, lagano se nasmiješi, zagrize usnu i čvršće zgrabi Alice za
kosu.
„Sad je naš red. Ti ćeš gledati. Dođi.“
Faye je uzme za ruku i povede ju prema kaučima. Alice legne na leđa na jedan
kauč, a Faye preko nje, u suprotnom smjeru, s Aliceinim jezikom među nogama.
I ona počne lagano lizati Alice. Krajičkom oka vidjela je da je David sjeo do njih,
polagano mičući ruku gore-dolje.

161
 Knjige.Club Books

Pred očima joj se zamračilo od užitka dok ju je Alice lizala. Osjetivši kako
orgazam počinje vibrirati u njoj, pustila ga je da eksplodira i vrisnula. Prestala je
lizati Alice, prevalila se na golemom kauču na bok i izazovno pogledala Davida.
„Želim te vidjeti s njom“, reče.
On ustane i priđe im.
Alice se postavi na sve četiri i izvije leđa, a David žustro prodre u nju. Faye
osjeti kako joj se uspaljenost širi tijelom u valovima dok ju je David nabijao sve
jače. Stala je gladiti Alicein klitoris, osjećajući njegov kurac pod dlanom.
Slobodnom je rukom gladila njegove testise, bili su teški i topli.
„Sviđa li ti se to?“ upita ga ona promuklim glasom, iako mu se odgovor jasno
očitavao na licu.
Nakon nekog vremena više se nije mogla suzdržavati, željela ga je, sve ispod
pupka pulsiralo joj je od topline i žudnje. Postavila se do Alice, u isti položaj kao
ona, i zamijenila ju. Od opijenosti je sve vidjela maglovito: svjetla, njihova gola
tijela, tinjajući plamen.
Glasove i stenjanje.
Sve je bilo kao u snu.
Vrtjelo joj se u glavi.
Aliceina usta oko njezinih tvrdih bradavica. Njezini prsti, koji su je milovali
dok ju je David nabijao tako da joj se cijelim tijelom, svakim živčanim
završetkom, širio onaj ugodni bol.
Govorila je stvari koje nikad dotad nije, glavom su joj se vrtjele misli koje
nikad dotad nisu.
Nakon toga svi su se troje izvalili na kauč. Smijali su se, teško disali.
Osjetljivi, znojni, ljepljivi, i dalje uspaljeni, spremni za još.
U nekim trenucima života zaboraviš da si čovjek i upravo je to sama bit
ljudskosti, pomisli Faye sklopivši oči. Zatim ponovno osjeti Aliceine usne na
svome tijelu. Voljela je Alice. Voljela je Davida.

162
 Knjige.Club Books

Fjällbacka - prije

TOMASOVA I Rogerova tijela progutala je zapjenjena morska površina. Trenutak

ranije bili su živi, a sad su bili samo sjećanja, hrana ribama. Na ovom području
bilo je bezbroj morskih struja i bile su snažne - uz malo sreće njihova tijela nikada
nitko neće pronaći.
Preuzela sam kormilo i nastavila istim kursom kojim je plovio Roger.
Sebastian je mamuran izašao iz kabine u kojoj je bio odspavao. Onako tek
probuđen, ogledao se uokolo.
„Gdje su Roger i Tomas?“ začuđeno je upitao.
Prišao mi je bliže i zaškiljio.
„Što se dogodilo?“ upitao je. „Krvavo ti je oko usta.“
Namjerno ih se nisam potrudila oprati. Morala sam uplašiti Sebastiana da
nikad nikome ništa ne zucne.
„Pali su u more“, tiho sam izgovorila.
„Što si rekla?“
Prostrijelila sam ga pogledom, i u njemu je zasigurno vidio nešto novo, nešto
zastrašujuće. Povukao se unatrag.
„Odvalila sam ih veslom i pali su preko palube“, rekla sam i pokazala glavom
veslo, koje je ležalo na istom mjestu na kojemu sam ga bila ostavila. „Roger je
odmah upao u more. Tomas se uhvatio za ogradu pa sam mu zagrizla ruku dok ju
nije pustio. Zato sam krvava oko usta.“
Sebastian je razrogačio oči i zakoračio prema meni.
„Oboje znamo da se nećeš usuditi ništa učiniti sada kad si sam“, mirno sam
rekla. „Ti su dani gotovi.“
Stao je pola metra od mene. Oblizala sam se oko usta, okusivši onaj metalni
okus Tomasove krvi.
„Takneš li me više ijednom, ubit ću te, Sebastiane. Razumiješ? Nisam više
tvoja pa da sa mnom možeš raditi što ti se prohtije. A kažeš li ikad ikome što se
ovdje dogodilo, ja ću reći da si ih ti gurnuo u more i ispričati sve što ste mi učinili.
Imam dokaze da ste me silovali.“
To potonje bila je laž.
Sebastian je nešto promumljao, ali ja sam ga ignorirala.
„Jedini razlog zbog kojega si još uvijek živ jest taj što te mama voli.“
163
 Knjige.Club Books

Pokušala sam razlučiti osjećam li išta u vezi s onime što sam uradila. Ubila
sam dvoje ljudi. Ali zadovoljno sam ustanovila da sam samo učinila ono što sam
morala. Da preživim. Možda sam u tom trenutku odrasla?
Sebastian se zabuljio u mene. Ali onaj toliko očit bijes bio je iščezao, sada je
djelovao rezignirano. Poraženo.
,,A ovo ćeš učiniti kad dođemo kući“, rekla sam. „Reći ćeš policiji da su pali
u more, da smo se okrenuli i tražili ih, ali da je more bilo suviše nemirno. Jasno?
I to ćeš ponavljati svaki put kad te netko to pita, do kraja života.“

164
 Knjige.Club Books

„JESI LI dobro, ljubavi? Ne kaješ se zbog sinoć?“

David je upitno pogleda, milujući prstima njezin dlan. Faye je cijenila njegovu
zabrinutost, bilo bi joj čudno da je nije bilo. Ali iskreno mu je i otvoreno
odgovorila:
„Nikakvo kajanje. Troje smo odraslih ljudi slobodne volje, ja volim i tebe i
Alice. Mislim, na različite načine...“ Nasmijala se. „Ali svejedno, bilo je lijepo.
Bila je to ljubav. Poštovanje.“
„Ti si tako divna“, reče David, a ona mu je iz pogleda iščitala da to zaista i
misli.
„Ma, to samo kažeš“, reče ona, vrlo očito iznuđujući komplimente.
„Pa valjda je jasno da mislim da si najljepša žena na svijetu? Ili to trebam još
jasnije isticati?“
„Mislim da bi trebao“, reče ona, nagne se prema njemu i poljubi ga.
Nekako je stalno bila gladna Davidovih komplimenata. Bilo joj je divno kad
ju je obasipao iskazima ljubavi. I poljupcima. Nakon prošle noći nije osjećala
nikakvu nesigurnost, David je vodio ljubav s njima objema, ali cijelo je vrijeme
jasno pokazivao da voli nju.
,,Čuj...“ reče on otežući. „Znam da smo razgovarali o ručku, ali morat ću hitno
do Frankfurta, vraćam se već navečer. Poslovne obveze, užasno naporno i
svakako bih radije bio s tobom, ali... mora se i raditi.“
„Naravno“, reče Faye gladeći ga po dlanu. „Ja to najbolje razumijem. I ja ću
morati dosta izostajati, bilo bi licemjerno kada ne bih imala razumijevanja što ti
moraš na poslovno putovanje.“
„Sigurno?“
Pogledao ju je u oči, a ona je obožavala tu njegovu obzirnost. U svojoj
mladenačkoj naivnosti bila je uvjerena da je Jack njezin muškarac iz snova. Ali
David je bio nešto sasvim drugo. Prije svega, nije bio Jack.
David primakne njezinu ruku usnama i poljubi je.
„Nitko se ne može mjeriti s tobom, znaš? Kad se večeras vratim, vodim te na
večeru. U Frantzén. Može?“
Faye kimne, a David je poljubi tako da je ostala bez daha. Gospode Bože,
kako je voljela tog čovjeka.
Faye uđe u spavaću sobu, brišući kosu ručnikom. Stegnula je pojas kućnog
ogrtača. Kad već neće na fini ručak s Davidom, barem može malo više uživati u
jutru.

165
 Knjige.Club Books

U tom joj trenutku zasvijetli mobitel koji je ležao na krevetu. Ylvina poruka.
Faye je otvori.

Dođi u ured. Henrik je ovdje. Kupio je još udjela i sad je to javno objavio.
Ima većinu.

Faye zatetura, a mobitel joj umalo ispadne iz ruke. Ma to ne može biti istina.
Kako je, dovraga, došlo do toga?
Brzo se obukla, još brže našminkala i uletjela u taksi. Kad je došla u ured,
nitko se nije usuđivao pogledati ju u oči. Alice ju je dočekala na recepciji i kratko
su se osmjehnule jedna drugoj prije nego što ih je opet obuzela ozbiljnost
trenutačne situacije.
,,U tvom je uredu“, reče Alice. „Ja neću s tobom, zbog očitog razloga. Ali
Ylva te čeka gore, ispred ureda.“
Faye kimne, čvrsto stisne svoju Chanelovu torbicu, duboko udahne i dizalom
ode na najviši kat. Čim su se vrata dizala otvorila, ugledala je Ylvu.
„Zar stvarno ima toliko drskosti da se pojavi ovdje čim je stekao većinu?“
upita ona. „Kakva debilčina!“
„Nemoj mu pokazati kako se zapravo osjećaš“, reče Ylva. „Pokušat ću spasiti
što se spasiti može. I ne zaboravi da još uvijek imamo i Plan B.“
„Dobro“, pribrano odvrati Faye i potapša je po ramenu.
Ylva kimne i požuri u svoj ured. Faye krajičkom oka opazi kako se bacila na
snop papira koji joj je ležao na radnom stolu.
Polako, bez žurbe, kontroliranim korakom, krenula je prema svome uredu koji
se nalazio na drugom kraju kata. Kroz staklo je ugledala Henrika, a on je
primijetio da ga je vidjela. Digla je glavu i prisilila se smireno disati i ne izgubiti
živce. Sada nije smjela dopustiti da je preplave osjećaji, iako je dio nje više od
ičega htio banuti unutra i skinuti mu taj samodopadni cerek s lica dobro
odmjerenim udarcem svoje kožne torbice Boy Chanel. Koja je imala zakovice.
Međutim, samo je smireno i staloženo ušla u svoj veliki ured.
„Bok, Henrik“, reče ona kimnuvši. „Vidim da si se već udomaćio.“
Henrik nije kimnuo, samo se široko nacerio.
„Prvo ću sve ovo porušiti i preurediti kako treba. Bože, tko ti je dizajnirao
interijer? Bijela Vještica iz Narnije? Bijelo, bijelo, bijelo. Tako sterilno i hladno.
Baš poput tebe.“
Faye sjedne na stolac za posjetitelje, objesi torbicu na nj, poravna svoju
svilenu haljinu Dolce & Gabbana i ispreplete prste u krilu.
„Da, moram priznati da sada posjeduje ono ugodno ozračje kakvo ti obožavaš.
I, kako će izgledati? Imat će šank u kutu? Na zidu će biti zastavice s grbovima
nogometnih klubova i prava losova glava za koju ćeš tvrditi da je tvoj trofej, ali
166
 Knjige.Club Books

zapravo si je kupio na dražbi u Bukowskisu? Mislim, teško ćeš je objesiti na

stakleni zid, ali možda se može postaviti s pomoću neke gigantske vakuumske
kuke?“
Nacerila se i primijetila da Henrik kipti od bijesa. U samo dvije godine što ga
nije vidjela, zaista je zamjetno oćelavio.
„Znaš, nije lijep prizor kada ti svjetlost pada na glavu pod ovim kutom. Ali
znam dosta ljudi kojima su u klinici Posejdon napravili dobar posao. Izbriju ti
kosu, počupaju korijene vlasi s vrata i usade ti ih gore, gdje nedostaje. Rezultati
su stvarno dobri.“
Pokazala mu je oba palca gore, a Henrik čvrsto stisne ploču stola. Na trenutak
je izgledao kao da će eksplodirati. Kako je bila leđima okrenuta ostatku uredskog
prostora, nije vidjela svoje zaposlenice, ali pretpostavljala je da se sve pretvaraju
da rade dok zapravo pokušavaju razabrati što se to događa u njezinu uredu. Koji
će uskoro postati Henrikov ured, pomislila je i najednom joj se smučilo.
„Znam što pokušavaš“, uz grimasu će Henrik. „Pokušavaš me otjerati u ludilo,
baš kao što si otjerala Jacka. Uništila si mu život, Faye. Uzela si mu sve. I da, čuo
sam tvoje laži o njemu i ne vjerujem ni u jednu jedinu riječ. Jack nije bio takav.
Jack je bio... Znam da lažeš.“
Prosiktao je to kroza zube, a Faye proguta slinu. Zatomila je poriv da mu jetko
odgovori kako on ni u kojem slučaju nije taj koji može procjenjivati za što je Jack
bio sposoban, a za što nije. Posebice ne u vezi s onime što je učinio vlastitoj kćeri.
Ali znala je da time ne bi postigla ništa. Henrik ju nije došao saslušati.
„Nisi uzela sve samo Jacku. I meni si uzela sve.“
„Čini se da si se svejedno vrlo dobro snašao“, otrovno mu odvrati Faye,
odmjerivši njegovo Armanijevo odijelo po mjeri i sat Patek Philippe Nautilus na
ruci.
„Ali ne zahvaljujući tebi“, reče Henrik.
Faye slegne ramenima.
„Uvijek si volio glumiti žrtvu, Henrik. Još otkako smo bili na faksu. Uvijek
je bio kriv netko drugi.“
„Zaista misliš da si u poziciji za takav stav prema meni, Faye?“
„Zar je važno kakav je moj stav? Mijenja li to išta?“
Henrik se nasmiješi, zavali u stolcu, digne noge na radni stol. Pogleda ju
samodopadno i s nekom iznenadnom vedrinom.
„Zapravo ne, baš ništa. Učinit ću ono što sam naumio. Zapravo, već je
učinjeno. Imam većinu i predložit ću novi upravni odbor, bez tebe, čim to bude
moguće.“
Faye raširi ruke.

167
 Knjige.Club Books

„Onda čestitam, još malo i imat ćeš Revenge. Ured možeš preuzeti odmah,
tvoj je. Ali imaš li neku viziju, znaš li išta o tome kako voditi jednu ovakvu
tvrtku?“
Henrik se ispravi na stolcu.
„Faye, tvoj je problem što ti je glava šuplja. Ispod površine u njoj nema ničega
vrijednoga. Jack je to znao, i ja to znam. Svi to zamijete kad te upoznaju. Možda
možeš kratko navlačiti ljude, ali prije ili kasnije shvatit će kakva si. Tebe nitko ne
može voljeti, Faye.“
Zahihotao se. Oči su mu zasjale, a ona je još jedanput zamislila kako mu
zakovice njezine torbice paraju crvenu kožu.
Međutim, samo je polako ustala i sjela na rub radnog stola. Primijetila je da
mu to stvara nelagodu, odmaknuo se na stolcu nekoliko centimetara.
„Sasvim je jasno odakle dolazi ta tvoja potreba da se stalno braniš, Henrik.
Alice mi je sve ispričala. Ali danas se čak i to može riješiti operativnim zahvatom.
Mogao bi ga produžiti za centimetar ili dva, možda bi trebao razmisliti o tome.
Jer moju tvrtku nećeš moći iskoristiti za povećanje svoje mirovine.“
Podrugljivo mu se nasmiješila, ustala, uzela svoju Chanelovu torbicu i izašla
iz svog bivšeg ureda.
Za sobom je čula prasak; Henrik je nešto zavitlao u staklenu stijenu.
Nasmiješila se. Jedan-nula za nju. Ona je zadržala smirenost, on nije. Samo se
nadala da to nije bila Pirova pobjeda.

168
 Knjige.Club Books

VRUĆINA NIJE popuštala. Izašavši iz ureda u Ulici Birgera Jarla, Faye je šetala
prema Stureplanu. Nakanila je ručati sama, trebala je sabrati misli i posložiti ih u
skladu s najnovijim zbivanjima. Revenge je bio izgubljen, ali, nadala se, samo
privremeno jer Ylva se očito pouzdavala u Plan B.
Faye je uvijek bilo teško razmišljati kad je morala buljiti u prazne zidove.
Trebala je vanjski stimulans, trebala je vidjeti druge ljude, čuti ih.
Turistička sezona bila je u punom jeku, gradom su tumarale grupice azijskih
turista. Pomalo im je i zavidjela. Stockholm je bio divan i ona ga je voljela, ali
nije mogla uživati u njemu na isti način kao kad je tek bila došla iz Fjӓllbacke.
Oči su joj se već bile navikle, nisu više vrebale posvuda opažajući ljepotu.
Došla je do Stureplana i načas zastala pod Gljivom4, razmišljajući kamo da
pođe.
Na terasi restorana Sturehof nije bilo mjesta. Nije imala ništa protiv toga da
sjedne unutra, ali nije ni htjela nabasati na nekoga poznatoga. Ne sad, kad su se
glasine o gubitku Revengea sigurno širile poput stihije. Krenula je prema Ulici
Strandvágen, prolazeći pokraj luksuznih butika, a ne zavirivši ni u jedan izlog.
Osjećala je kako joj šetnja razbuđuje mozak. Riva je bila puna ljudi. Stala je na
pješačkom prijelazu, čekajući semafor.
Osjećala se prazno. Ona kratka euforija koju je osjećala nakon što je nagnala
Henrika da skine masku, već ju je bila pustila. Sada više nije osjećala ništa. Tražila
je svoj bijes. Tamu. Mutnu vodu. Ali u dubini je pronalazila samo prazninu. To
ju je začudilo. Iznenadilo. Znala je kako upravljati svojim bijesom, ali nije znala
kako upravljati ničime.
Bila je navikla boriti se. Borila se još otkako je bila djevojčica. Bila je prešla
sve granice koje su postavili ljudi, sudstvo, logika. Zakonske i moralne. Nije
prepoznavala samu sebe i nije znala kako se odnositi prema Faye koja nije gorjela.
U džepu joj je zavibrirao mobitel. Vjerojatno ju je zvala Ylva, ali Faye nije
imala volje javiti se. Kopkalo ju je nešto što je Henrik bio rekao tijekom njihova
razgovora. Nešto što je ležalo u mutnoj vodi, malkice ispod površine. Nešto što je
ona bila trebala razabrati.
Upalilo se zeleno. Prelazeći ulicu, bacila je pogled na jedan od automobila
koji su čekali. Na taksi. Kroz prozor iza vozača ugledala je dva lica koja je odmah
prepoznala. Bili su to David i Johanna. Svrnula je pogled i požurila preko zebre,

4
Naziv umjetničke instalacije (Šved. Svampen) i popularno mjesto sastajanja na Trgu Stureplan
u centru Stockholma, nap. prev.

169
 Knjige.Club Books

zastavši kad je stupila na pločnik na drugoj strani. Autima se upalilo zeleno i taksi
je otišao. Srce joj je lupalo u grudima.
Je li i on nju vidio?
Prije nego što je otišla iz ureda, bila mu je poslala poruku u kojoj ga je pitala
može li ikako uhvatiti raniji let kući. Htjela mu je ispričati o preuzimanju tvrtke,
o Henriku, zamoliti ga za savjet što dalje. Htjela se priviti uz njega, zarinuti lice u
njegovo rame, čuti njegov umirujući glas u svome uhu.
Ali odgovorio joj je da ne može, da mora dovršiti neke stvari i da će se naći
kad se vrati kasno navečer. Ni jednom riječju nije spomenuo Johannu. Je li joj
nešto promaknulo?
Drhtavom rukom izvadila je mobitel i još jedanput pogledom proletjela cijelo
dopisivanje. Ne, jasno je stajalo da će se u Stockholm vratiti tek kasno navečer.
Možda je bio hitan slučaj? Možda se neka od njegovih kćeri ozbiljno razboljela
ili povrijedila pa se morao žurno vratiti kući? Je li zato sada bio u istom taksiju s
Johannom?
Faye je pred očima ponovno vidjela Ylvino lice, čula njezin glas.
Koliko dobro poznaješ Davida?
Kvragu i Ylva. Kvragu i David. Kvragu i Henrik.
Tako je snažno stisnula šaku da su joj se nokti urezali u dlan.
Moglo se dogoditi bilo što. Nije mogla sada planuti, ne dok još nije znala sve
činjenice. Voljela je Davida. S njim je sve bilo tako jednostavno. Željeli su uživati
u životu, zajedno. Nikad ne ograničavati jedno drugo. Je li mogla biti zaslijepljena
time? Je li ju to tjeralo u ludilo?
Hodala je kao u transu, tražeći slobodnu klupicu u Berzeliusovom parku.
Promatrala je vesela društvanca u klubu Berns.
Uto joj se opet oglasi mobitel. Izvadi ga. Davidova poruka. Kakvo olakšanje,
sad će dobiti objašnjenje. Naravno da je bio neki hitan slučaj.
Ali kad je otvorila i pročitala poruku, kao da joj je netko zabio nož u trbuh.

Nedostaješ mi, jedva čekam večeras. Užasno mi je biti tako daleko od

tebe, nedostajete mi i ti i Stockholm.

Samo to. Samo riječi koje je toliko često čitala i u koje je uvijek vjerovala.
Gledala je ljude oko sebe kako žure nekamo, s nekime. Odjednom je poželjela
biti netko od njih. Odjednom je poželjela ne biti Faye.
Drhtavim rukama otvorila je Instagram, upisala ime Johanne Schiller i stala
proučavati njezin profil. Jedan pijanac sjedne do nje, otvori limenku piva i otpije
gutljaj.
„Lijep dan“, reče on.

170
 Knjige.Club Books

„Mislite?“ snuždeno će Faye.

On se zahihoće.
Pregledavala je fotografije. Do onog tjedna kad su se ona i David upoznali.
Trebalo joj je malo da dođe do njih, Johanna je revno objavljivala fotografije.
Katkad i po tri, četiri dnevno. Na dosta fotografija bio je David. Na molu, za
stolom za večerom, u restoranu, ispred roštilja. Smiješio se, smijao, grlio kćeri,
davao Johanni pusu u obraz. Radosna djeca. Zalasci sunca. Lijepo aranžirana jela.
Faye zine. Čitala je tekst ispod fotografija.
Večera s mojim ljubavima.
Moj muž nas je iznenadio domaćim lazanjama.
Roštilj s obitelji.
Mini-odmor na zapadnoj obali.
Sve je bilo popraćeno s najmanje pet-šest emojija.
Faye izvadi svoj laptop, otvori ga, ode na kalendar i usporedi datume. David
joj nije rekao da je bio na zapadnoj obali. Tih je datuma bio na poslovnom putu.
A, sudeći po Johanninu profilu na Instagramu, nisu bili usred mučnog razvoda,
već u idiličnom braku. Naravno, na društvenim se mrežama moglo lagati,
predočavati sliku koja nije bila istinita, muljati, uljepšavati - ali ovo?
Srce joj je divlje tuklo u grudima. Želudac joj se stegnuo i prisjetila se
posljednjeg razdoblja s Jackom.
Birala je Davidov broj. Trebala je razgovarati s njim, čuti njegov glas, dobiti
objašnjenje. Nešto sigurno nije bilo u redu.
Oglasila joj se automatska poruka govorne pošte.
Napisala mu je potom poruku, zamolivši ga da je nazove što prije može.
Koliko je slijepa bila?
Zašto se nije javila na Johannin poziv, zašto nije poslušala Ylvu? Zašto nije
ranije provjerila ovaj profil na Instagramu? Kako je mogla biti tako slijepa i
nepažljiva? Opet?
Ustala je s klupice. Znala je gdje se nalazi Davidov ured, odnosno gdje je on
rekao da se nalazi. Je li uopće postojao? Požurila je kroz Berzeliusov park,
zaokružila oko Bernsa i krenula prema Blasieholmenu, gdje se nalazila većina
štokholmskih renomiranih tvrtki iz financijskog sektora. Zazvonio joj je telefon i
gotovo je poskočila. Munjevito ga je izvukla, nadajući se da je David, ali nije bio
on. Bila je to Ylva.
,,Da?“ razdraženo se javila.
„Moram razgovarati s tobom.“
„Ne mogu sad o Revengeu, daj mi nekoliko sati, moram prvo riješiti nešto
drugo.“

171
 Knjige.Club Books

„Što se tiče Revengea, moramo se svakako naći i smisliti plan kako da ne

izgubimo kontrolu nad tvrtkom. Ali ne zovem te zbog toga.“
„Molim te, Ylva, nije dobar trenutak.“
„Riječ je o Davidu. Ovo moraš vidjeti. Meni možda ne vjeruješ, ali zamolila
si me da pregledam njegovu ponudu, provjerim njegovu ekonomsku pozadinu,
sve. Tomu sam se i posvetila ovih zadnjih dana. Ovdje sve piše, papiri ne lažu.
Papiri ne osuđuju.“
Faye zastane. Baci pogled preko mora, preko lijepih fasada iz osamnaestoga
stoljeća. Sve je bilo tako lijepo. Kako je sve moglo biti tako lijepo kad je ona bila
usred noćne more?“
„Gdje si?“ upita ona.
„Nisam mogla više biti u uredu dok je Henrik ondje. Tko zna koliko će mu
trebati da nas sve izbaci. Tako da sam otišla kući, k Alice.“
„Dolazim tamo“, reče Faye.
„Jesi li dobro?“
„Ne znam“, prošapće Faye. „Ne znam.“
„Gdje si ti?“
„Berzeliusov park.“
„Ostani tamo, dolazim po tebe.“

172
 Knjige.Club Books

HRPETINE DOKUMENATA ležale su na stolu u Aliceinoj radnoj sobi, koju je Ylva

dobila na raspolaganje kad se uselila u njezinu vilu. Izvukla je stolac, odlučno
posjela Faye i sjela pokraj nje.
U taksiju nisu izmijenile ni riječ.
„Hvala“, promumlja Faye.
Ylva je pogleda duboko u oči.
„Nemaš mi na čemu zahvaljivati, ti si učinila istu stvar za mene. Što se
dogodilo? Mislim, mimo onog očitog pokolja koji smo doživjele jutros. Očito je
da nije samo to. Želiš li razgovarati o tome?“
Faye uzdahne.
„Možeš li otvoriti prozor? Treba mi zraka...“
Ylva kimne i pođe prema prozoru. Oklijevajući, Faye reče:
„Čini mi se da si ipak imala pravo. Ne znam... Jebemu, ništa više ne znam.“
Ylva ju je proučavala nabrana čela.
„Kako to misliš?“
Faye povuče noktom srednjeg prsta po radnoj plohi stola. Nije znala odakle
početi. Pekao ju je sram.
Nakašljala se.
„Sve ovo vrijeme David se nalazio s Johannom kao da se ništa nije dogodilo.
Iskreno, ne znam je li uopće ikad imao namjeru razvesti se od nje. Mislim da su
sve one priče o tome da se bori za nas, da ćemo ostati samo mi bile laž. Bili su u
Marstrandu, a meni je rekao da su se cijeli vikend svađali u Saltisu. Bili su s
kćerima u Lisebergu, a meni je rekao da je bio na poslovnom putovanju u
Tallinnu.“
Faye nije mogla zadržati suze.
„Molim te, oprosti mi, Ylva. Zbog načina na koji sam se ponijela kad si mi to
pokušala reći. Znam da si to rekla samo za moje dobro, da si me htjela zaštititi.“
Ylva se primakne Faye i pritisne njezinu glavu o svoje rame.
„Nitko ne želi čuti takve stvari o ljudima za koje mislimo da ih volimo“, reče
ona. ,,A nisam ni ja to bila znala. Nisam imala pojma. Znala sam samo da je pred
tobom pretjerivao s time koliko je Johanna luda“
„Nije mi jasno kako sam mogla biti tako slijepa. Tako glupa.“
Faye je sad već jecala. Ylva ju je umirivala, gladeći joj kosu.
Naposljetku Faye obriše suze s obraza. Uz uzdah stavi ruku na hrpu
dokumenata pred sobom.
173
 Knjige.Club Books

„Što onda ima u ovome? Loše vijesti, pretpostavljam.“

Ylva se nakašlje. Faye joj je na licu primijetila da se brine da bi je mogla
povrijediti.
„Samo reci“, reče ona. „Mogu ja to podnijeti.“
„David Schiller je na rubu bankrota. Ti i Revenge bili biste mu zadnja slamka
spasa. A zapravo je i gore nego što se čini. Sve se poklapa.“
Potom joj je stala objašnjavati.

174
 Knjige.Club Books

Fjӓllbacka - prije

U LUCI se nalazila telefonska govornica. Dok je Sebastian vezao jedrilicu, ja sam

poletjela u nju, zgrabila slušalicu i nazvala broj hitnih službi 90-000. Pola sata
kasnije pristanište je bilo puno ljudi. Netko je bio dojavio i mjesnim novinama pa
su fotograf i novinar Bohusläningena hodali uokolo, čekajući da porazgovaraju s
nama.
Kružili su oko Sebastiana i mene poput morskih pasa koji vrebaju svoj plijen,
ali policajac ih je bio zamolio da pričekaju dok ne budemo u stanju objasniti što
se dogodilo. Sigurno sam izgledala tako uplašeno, onako malena. Ali u sebi sam
osjećala ponos. Sebastian je bio blijed poput mrtvaca. Cijelo sam se vrijeme
držala uz njega. Policajci i ostali mislili su da je to zato što sam uplašena, ali moj
jedini cilj bio je pobrinuti se da se Sebastian pridržava priče koju sam mu bila
izdiktirala.
„Znači, pali su u more?“ upitao je jedan policajac.
Sebastian je potvrdno kimnuo.
„Okrenuli smo brodicu i krenuli ih tražiti, ali nije im bilo ni traga“,
promumljao je.
Policajci su izmijenili umorne poglede. Među njima nije bilo nikakvih sumnji,
samo žalost i rezigniranost.
„Niste trebali isplovljavati po ovom vremenu“, rekao je policajac i okrenuo
se.
„Oprostite“, prošaptala sam. „Ali jedva smo se čekali vratiti kući. Tomas je
htio da krenemo.“
Na koncu je na red došao novinar. Radije je htio razgovarati sa mnom nego
sa Sebastianom, vjerojatno sam izgledala nevinije, pobuđivala veću empatiju kod
čitatelja. Fotograf me je tijekom intervjua nekoliko puta snimio.
„Odbijam vjerovati da su mrtvi. Nadam se da će ih pronaći“, izjavila sam,
trudeći se djelovati što nesretnije.

175
 Knjige.Club Books

FAYE JE polako šetala ulicom Humlegârdsgatan sa sunčanim naočalama kao

pregradom između sebe i svoga okruženja. Bilo je nadrealno. Ljudi, smijeh,
radost. Kako su mogli biti tako neopterećeni? Njezin se svijet bio raspao u tisuću
komadića, a upravo je bila ostala i bez budućnosti.
David i Henrik su surađivali. Uspjeli su to dobro prikriti, ali ne dovoljno dobro
da im Ylva, uz malo vremena, ustrajnosti i pedantnosti, ne bi ušla u trag. Bili su i
pomalo traljavi, baš kao što je to Ylva bila i istaknula kao Henrikovu slabost. Već
su znale da planira prijaviti više kupljenih paketa dionica odjednom, ne bi li,
računajući na faktor iznenađenja zbog novostečenog većinskog udjela u tvrtki,
pokušali predložiti novi upravni odbor.
Međutim, i prije nego što je službeno obznanjeno tko su novi većinski
vlasnici, Ylva je uspjela iskopati da je David jedan od Henrikovih investitora.
Pokušao je to prikriti preko jedne malteške tvrtke, ali nakon svih razotkrivenih
afera proteklih godina Malta više nije bila tako sigurno utočište za tvrtke koje žele
utajiti porez ili nešto prikriti kao nekad. Još jedna Henrikova pogreška.
Ali nije to bilo toliko važno. Njegova je pogreška dovela samo do otkrivanja
veze između Davida i Henrika, ali ne i do nečega što bi im moglo pomoći spriječiti
gubitak Revengea.
A Faye je sad bilo jasno što ju je to kopkalo još od one prepirke s Henrikom
u uredu. Nagovijestio joj je da nju nitko ne može voljeti.
Uopće nije trebala tražiti motive iza njihovih postupaka. Henrik je htio
povratiti svoju povrijeđenu muškost. Ironično, htio je natrag nešto što nikad nije
ni imao. A David? Sasvim jednostavno: novac. I moć. Za njega je ona naprosto
bila način dolaska do te dvije stvari. Sad joj je to bilo jasno. Do više dioničarki
koje su mu u zadnje vrijeme prodale svoje pakete dionica Henrik je mogao doći
samo s pomoću informacija do kojih je David došao kopajući po njezinu računalu.
Osjećala se kao da je izbačena iz svega.
Izvadila je mobitel i napisala poruku Davidu.

Možeš li me nazvati? Moramo razgovarati o nečemu.

Sve se bilo urušilo. Izgubila je kontrolu nad Revengeom. Izgubila je Davida,

odnosno, točnije, čovjeka za kojega ga je smatrala. Izgubila je nešto što nikad nije
ni postojalo, za čime ne bi ni trebalo biti moguće tugovati. Ali za nju je to bilo
stvarno.
Mobitel joj je zavibrirao u džepu.

176
 Knjige.Club Books

Komplikacije ovdje u Frankfurtu. Morat ću ostati još nekoliko dana.

Čeznem za tobom.

Faye je gutala knedlu za knedlom. A onda je donijela odluku. Sve će prodati

i zauvijek napustiti Švedsku. Posve se povući. Julienne je bila u Italiji. Mjesto joj
je bilo ondje, uz nju. Nakon Davidove izdaje i činjenice da će joj Revenge uskoro
iscuriti kroz prste nije imala nikakvog razloga nastaviti.
Otići će u stan, pokupiti stvari i otići kući, k Julienne. Prodaju svojih dionica
u Revengeu prepustit će odvjetnicima. Širenje u Sjedinjene Države više nije bilo
nešto oko čega je trebala brinuti, to će ubrzo biti Henrikova briga. A ona više
nikad neće nogom stupiti u Švedsku. Zapravo uopće nije htjela ni ići do stana, ali
ona fotografija Julienne i njezine majke bila je u plastičnoj omotnici iza kade. Ona
je bila dokaz da su njezina majka i kći još žive. Nije mogla otići iz Švedske a da
je ne uzme.
David je u stanu imao više stvari nego Faye, ali nije joj se sada dalo bacati
njegove stvari.
A Ylva i Alice? Možda će biti razočarane u nju, ali, ostane li ovdje, samo će
riskirati da i njih povuče u glib sa sobom. Bit će im mnogo bolje bez nje.
Utipkala je kôd za otključavanje i otvorila vrata veže. Pričekala je da dođe
dizalo.
Ušla je i zatvorila rešetku za sobom. Gledala kako stanovi prolaze ispred nje.
Skupljala je snagu. Još samo nekoliko minuta i bit će u taksiju, na putu za zračnu
luku Arlanda.
Dizalo je stalo.
Faye krene prema vratima stana dok je zvuk njezinih potpetica odzvanjao
hodnikom. Gurnula je ključ u bravu i okrenula ga. U tom trenutku začuje zvuk
grebanja iza sebe i osjeti hladan čelik na vratu.
Polako se okrenula. Znala je da je Jack i prije nego što ga je ugledala. Kao i
uvijek.

177
 Knjige.Club Books

ČETVRTI DIO

178
 Knjige.Club Books

Najmanje jedna osoba poginula je u požaru vikendice u blizini Köpinga

u srijedu navečer. Kad su vatrogasci stigli na mjesto događaja,
vikendica je već bila posve izgorjela.
- Ovakve stare kolibe često imaju lose električne instalacije. Kratki
spojevi nerijetko dovedu do ovakvog tipa nesreće - kaže Anton Ӧstberg
iz vatrogasne postrojbe u Västra Mälardalenu.
Identitet stradale osobe još uvijek nije poznat, kao ni to ima li još
žrtava.
- Istraga je upravo započela, ali sve upućuje na to da je riječ o
tragičnoj nesreći - kaže Gun-Britt Sohlberg iz Köpinške policijske uprave.
Iz novina Aftonbladet, 26. lipnja

179
 Knjige.Club Books

VRŠAK NOŽA sad je bio usmjeren prema Fayeinim grudima. Jacku su usta bila
iskrivljena u trijumfalan i preziran cerek.
„Otvori vrata“, rekao je. „Ili će ti nož završiti na grkljanu.“
Faye je srce divljački tuklo u grudima.
Poslušala ga je pa otključala vrata i sigurnosnu rešetku. Jack ju je gurnuo u
stan i zaključao vrata za njima. Nije imala kamo pobjeći.
Odgurao ju je do kauča i natjerao da sjedne, a zatim dohvatio njezinu torbicu
i počeo kopati po njoj, vadeći njezin sadržaj na stolić.
„Zavarala si me, sve si zavarala. Upropastila si mi život. Znam da nisam ubio
našu kćer. Ne znam kako si to izvela, ali ona je živa, mora biti. Negdje skrivaš
moju kćer.“
Faye se nije mogla nagnati da mu odgovori. Sjedila je kao oduzeta, gotovo
ravnodušna prema onome što slijedi. Jack se pojavio tako iznenada da još uvijek
nije mogla pojmiti da se to uistinu dogodilo, da je zaista bio ovdje.
„Pronaći ću Julienne i svima dokazati da si mi smjestila. A kad završim s
tobom, cijeli će svijet znati kakva si izdajnička kurvetina.“
Jack je govorio brzo i žustro, gotovo manično, hodajući amo-tamo po dnevnoj
sobi. Kosa mu je bila masna, a odjeća prljava.
Nije više bilo one elegancije kojom je Faye nekoć bila toliko zadivljena.
Uzeo je njezin mobitel i stao joj pregledavati fotografije. Faye je mirno
čekala, znajući da ondje nema ni traga od Julienne.
„Slobodno traži gdje god želiš“, reče ona. „Ništa ti ne skrivam.“
Kad nije našao što je tražio, ljutito je bacio mobitel, doletio do kauča i unio
joj se u lice.
„Zbog tebe sam osuđen za ubojstvo vlastite kćeri!“ dreknuo je. „Cijela
Švedska, moja obitelj, moji prijatelji, svi misle da sam monstrum! Ubojica
djeteta!“
Njegova slina kapnula joj je na bradu.
„Znaš li što smo sve proživjeli u zatvoru? Pronaći ću je i dokazati što si
učinila! Sve ću ti uzeti, baš kao što si i ti meni!“
Zbog te se njegove reakcije Faye osjećala sve samouvjerenije, iako je
shvaćala da se nalazi u životnoj opasnosti. Njezine su riječi i dalje grizle Jacka,
barem je tako mislila i tome se nadala. Dok god je imala utjecaja na njega, mogla
si je spasiti život.

180
 Knjige.Club Books

Jack je pritisne na kauč, podigne nož i polako ga prisloni na njezino lice. Faye
stisne usne i prisili se pogledati ga u oči.
„Trebao bih ti isjeckati tu facu“, sikne Jack. „Stajala si me svega.“
Srce joj je bubnjalo, ali izraz lica ostao joj je nepromijenjen.
„Nedostajao si mi“, prošaptala je.
Glas joj je zvučao tako uvjerljivo da se i sama zapitala je li to bila laž ili nije.
Na trenutak joj se učinilo da je popustio.
„Jack, to sam ja. Faye. Voliš me. Nikad ne bih učinila to što sam učinila da
me nisi ostavio, da me nisi ponizio.“
Jack joj uputi ispitivački, gotovo nježan pogled.
Idućeg trenutka podigao je lijevu ruku i stisnutom je šakom udario u obraz.
„Uopće se ne zoveš Faye. Zoveš se Matilda. A tvom sam ocu obećao da ću,
kada završim s tobom, prepustiti njemu zadovoljstvo da te ubije.“
„O čemu to govoriš?“
Faye protrlja obraz i skupi se u sebe, bila je manja od makova zrna. Srce joj
je lupalo.
„Znaš ti dobro o čemu govorim. Bio sam u istom zatvoru kao i on. Znam što
se dogodilo u Fjӓllbacki. Kako si mu uzela sve, baš kao i meni. A nakon toga
otišla si u Stockholm, misleći da možeš početi iznova.“
„To nije istina“, reče Faye nastojeći posložiti misli. „Varaš se.“
Uslijedio je novi udarac šakom, ovoga puta u trbuh. Izbio joj je zrak i prevalila
se na bok.
„Molim te, Jack“, stenjala je. „Ne znam o čemu govoriš, netko te je
nasamario. Nije tako kako misliš.“
Jack ustane i stane ponovno hodati po sobi. Faye ga pažljivo pogleda. Je li joj
vjerovao?
„Misliš da je slučajnost to što smo Gosta i ja uspjeli pobjeći zajedno? U
zatvoru smo pronašli jedan drugoga. Obećao sam mu da ću, pronađem li način za
bijeg, izvući i njega. Ima on nepodmirenih računa s tobom...“
Jack se naceri.
„Kad smo čuli da će nas zajedno transportirati, istog trena bilo mi je jasno da
je to naša zlatna prilika. Stražar je morao pišati i to je bilo dovoljno.“
Faye sklopi oči na nekoliko sekundi i potom se prisili pogledati Jacka.
„Odlazi odavde“, reče mu ona. „Samo si pogoršavaš situaciju. Neću reći
policiji da si bio ovdje. Mogu ti dati novac da odeš u inozemstvo i počneš iznova.
Volim te. Uvijek sam te voljela. Nitko nikad nije bio poput tebe, nitko te nije
mogao zamijeniti.“
Oboje su se trznuli kad joj je zazvonio mobitel. Jack ga podigne s poda i
pogleda zaslon. Dobro poznat broj.

181
 Knjige.Club Books

„To je policija“, reče Faye. „Zovu me nekoliko puta dnevno da provjere je li

sve u redu.“
Jack joj, kamena lica, pruži mobitel.
„Javi se. Reci da je sve u redu. Ako im na bilo koji način pokušaš reći da sam
ovdje, zabit ću ti nož u trbuh“, reče on i prijeđe joj oštricom po ošitu.

182
 Knjige.Club Books

FAYE PRITISNE tipku za javljanje i prebaci na zvučnik. Jack je čučnuo do nje s

nožem u pripravnosti.
„Halo?“ javila se.
„Zdravo, ovdje Oscar Veslander iz Stokholmske policijske uprave“, rekao je
glas iz slušalice.
Faye udahne.
„Ovo je uobičajeni dnevni poziv, da provjerimo je li sve u redu.“
Faye pogleda Jacka u oči. Nije mogla prepoznati čovjeka s kojim je nekoć
dijelila život. Tko je on bio?
,,Da“, reče ona, a Jack kimne. Ruke mu se spuste prema njezinim preponama.
„Sve je u redu.“
Jack joj nožem zapara majicu. Faye se tresla.
„Gdje se nalazite?“
Faye stisne zube. Izmakne se od oštrice.
,,Halo?“
Spustila je pogled na Jacka, čiji se izraz lica nije mijenjao.
„Doma sam, radim“, monotonim glasom odgovori Faye.
„Nemamo, nažalost, nikakvih novosti u vezi s vašim bivšim mužem, ali
uvjeravamo vas kako činimo sve da ga što prije pronađemo.“
„Super. Odlično. Znam da dajete sve od sebe.“
Glas joj je zadrhtao.
Ako to već otprije nije znala, sada svakako jest: Jack je bio lud. Potpuno
nepredvidiv. Sasvim bi lako mogao odlučiti ubiti je. Morala se nekako izvući.
„Ugodan vam ostatak dana. I slobodno nazovite ako imate ikakvih pitanja.“
„Hvala, također.“
Faye okonča razgovor i pogleda Jacka.
On polako ustane, ne skidajući pogled s nje. Iznenada je - bez ikakva
upozorenja - opet udari. Faye se sruši na kauč. Zgrabi njezin mobitel. Ona podigne
pogled prema njemu.
„Jack, moraš nestati. Bježi odavde, inače će te policija uhvatiti. Ja im neću
ništa reći. Ni da si bio ovdje ni što si učinio.“
Nije ništa odgovorio.
Čulo se samo njegovo teško disanje. Sjeo je pred nju, uzeo pramen njezine
kose, primaknuo ga nosu i upio njegov miris.

183
 Knjige.Club Books

„Nedostajao mi je tvoj miris. Unatoč svemu što sam prošao zbog tebe,
nedostajao mi je. Ti si bila ljubav mog života. Nitko drugi mi nije značio ništa,
shvaćaš li? Shvaćaš li da sam to radio samo zato što sam mogao? Zato što su se
žene bacale na mene. Bio sam slab. Ali zapravo si mi jedino ti nešto značila.“
Faye zadrhti. Zvučalo je kao da se Jack oprašta od nje.
„Misliš li me ubiti?“
„Ne znam. Vjerojatno da.“
Puls joj je bio toliko brz da joj se zavrtjelo. Zacrnjelo joj se pred očima.
„Ne, Jack. Nisi ti ubojica. Nemaš to u sebi. To sam ja, Faye.“ Položila je
dlanove na njegove obraze i nagnala ga da je pogleda. “Imaš još jednu kćer, Jack.
Što će biti s njom ako te osude za još jedno ubojstvo? jer policija će te prije ili
kasnije uloviti. A Julienne... U pravu si, živa je. Na sigurnom je. Ako zaboravimo
sve ovo, ako mi možeš oprostiti, bit će presretna. Još uvijek priča o tebi. Ti si
njezin junak, Jack. Usprkos svemu, ti si njezin junak.“
Faye proguta knedlu i ispitivački pogleda Jacka, da provjeri imaju li njezine
riječi ikakva učinka. Prijašnjih je godina znala iščitati njegove najdublje misli kad
bi ga samo vidjela da ulazi u sobu. Ali njegovo lice sada nije otkrivalo ništa.
Prometnuo se u neznanca.
,,A i meni nedostaješ.“ Pustila je suze. „Unatoč svemu što sam učinila, volim
te, uvijek sam te voljela. Ali povrijedio si me. Ponizio si me. Zgazio si me. Sve
što sam htjela bilo je živjeti s tobom i Julienne, ali ti si me prevario, Jack. Najprije
si mi uskratio posao, pravo na ono što sam pomogla stvoriti. A zatim i obitelj.
Zamijenio si me drugom.“
Jack je škrgutao zubima. Izraz njegova lica počeo je mekšati. Faye je u sebi
slavila. Možda će naprosto samo otići?
„Julienne“, reče Jack. „Imaš li neku njezinu fotografiju? Mislim na nju svaki
dan, svaku sekundu.“
Faye se sjetila fotografija koje je bila pronašla na Jackovu računalu. Groznih,
ogavnih fotografija. Julienneina praznog pogleda. Nikad mu nije htjela pokazati
Julienne. Ali kakav je izbor imala ako je htjela preživjeti i biti uz svoju kćer i u
budućnosti?
Lagano je kimnula.
„Možemo ju nazvati. Zamisli kako bi joj drago bilo da te vidi.“
Jack sumnjičavo zaškilji, a zatim odmahne glavom i odloži njezin mobitel na
stol.
„Ne. Bez telefona, bez tehnologije.“
Faye duboko udahne.
„Imam jednu njezinu fotografiju. Želiš li ju vidjeti?“
„Gdje je?“
„Pomakni se pa ću ti pokazati.“
184
 Knjige.Club Books

Jack se polako digne.

Kad je Faye ustala, podigao je nož prema njoj.
„Pokušaš li išta izvesti, ubit ću te istog trena. Ne zaboravi to.“
„Znam.“
Otišla je u kupaonicu s njim za petama. Ondje je pomaknula kadu, zavukla
ruku iza nje i izvukla plastičnu omotnicu s fotografijom Julienne i svoje majke.
Ispravila se i pružila je Jacku. On ju je uzeo i stao bez riječi proučavati fotografiju.
Ali sjaj u njegovim očima plašio je Faye. Julienneinu fotografiju gledao je kao da
gleda plijen, kao da je s njom mogao činiti što god je htio. Strpao ju je u džep
jakne.
U tom je času Faye shvatila da je počinila pogrešku, da ju je Jack nekako
uspio navući na to. A sad će ju ubiti. Podigao je ruku u kojoj je držao nož. Faye
je kriknula i nakon toga se sve zacrnjelo.

185
 Knjige.Club Books

Fjӓllbacka - prije

IAKO ROGEROVA i Tomasova tijela nikad nisu pronađena, održan im je posljednji

ispraćaj.
Bila sam u crkvi i čula svaku pojedinu riječ o tome kako su dobri i obzirni
momci bili. Ljudi su plakali u klupama. Svećenik se borio s glasom koji mu je
stalno podrhtavao. Došlo mi je da se ispovraćam kad sam se prisjetila svega onoga
što su mi činili, što sam sve morala podnijeti.
S oltara su mi se smiješili njihovi portreti. Položila sam dlan na grudi, na ono
mjesto na kojemu je nekoć visio privjesak koji mi je bila poklonila mama.
Njegova težina bila mi je pružala neku sigurnost, a oni su mi uzeli i to posljednje
malo sigurnosti što sam imala.
Jedino na što sam mogla misliti bilo je kako su me Roger i Tomas čvrsto
držali, nabijali me i smijali se na moje preklinjanje da me puste. Onaj Tomasov
sjaj u očima bio se prometnuo u nešto hladno i grubo.
Mrzila sam ih zbog toga što su mi učinili i bila sam sretna što ih više nije bilo.
Nije mi bilo ni najmanje žao njihovih roditelja, Rogerove bake. Oni su bili ti
koji su ih odgajali i učinili onakvima kakvi su bili. Krivnja je bila i na njima.
Ali cijelo ih je naselje slavilo i oplakivalo. I to je produbilo jaz između mene
i Fjӓllbacke, ojačalo moju odlučnost da odem odande, daleko od sveg tog
licemjerja. Tišine. Šutnje.

186
 Knjige.Club Books

FAYE OTVORI oči. Ležala je na hladnom podu kupaonice. Glava joj je pulsirala i
užasno ju je boljela. Polako je prešla dlanom po čelu, osjetila da je ljepljiva.
Podigla je prste i vidjela da i dalje krvari.
Usprkos boli, bila je sretna što je živa. Jack ju je udario drškom noža u glavu
i vjerojatno se bila onesvijestila. Bol joj se u valovima širio glavom, ali bila je
živa. To je bilo najvažnije.
„Trebao si me ubiti, Jack“, promumljala je.
U sebi se pitala zašto nije.
Osovila se na klimave noge, oslonila se na umivaonik i stala promatrati svoje
izgrebano, nateklo lice u zrcalu.
Jack.
I David.
Obojica moraju dobiti što zaslužuju. To što je Jack imao fotografiju koja je
dokazivala da je Julienne živa, bilo je katastrofalno. Ali vratit će je ona. Jer teško
da će Jack samo tako banuti u najbližu policijsku postaju, vitlajući fotografijom.
Imala je dovoljno vremena. Onaj poriv da odustane od svega i pobjegne, što ju je
privremeno bio držao, sad je nestao. To nije bila ona. Faye nije bila osoba koja
odustaje. Bila je osoba koja se osvećuje.
Čvrsto je zatvorila oči, prisjetivši se ponovno fotografija Julienne što ih je bila
našla na Jackovu računalu. Fotografija razodjevene, ranjive Julienne. Ugrožene
od strane onoga koga je najviše voljela. To je bilo ono što je pokrenulo lavinu. To
je Faye nagnalo da učini ono u čemu je bila najbolja. Da se pobrine za one koje
voli. I zaštiti sebe. Bez obzira na cijenu.
Bila se uljuljala u lažnu sigurnost, nadajući se da će Jack zauvijek biti u
zatvoru. Bilo je to naivno. Prostodušno. Tu pogrešku više nije kanila ponoviti.
Stat će Jacku na kraj, jednom zauvijek. Radi sebe, ali ponajprije radi Julienne. On
joj se više nikad neće približiti, više joj nikad neće nauditi.

187
 Knjige.Club Books

UPRAVO JE bila prošla ponoć i Revengeovi su uredi bili zatvoreni i prazni. Svjetlo
je gorjelo samo u Fayeinu uredu i kad je pogledala gore, činilo joj se da vidi
Henrika kako ondje sjedi i radi. U Revengeu. Njezinu Revengeu. Dala je gas i
projurila pokraj zgrade. Nije htjela gledati. Nastavila je kroz mrak prema
Lidingöu. Crni se asfalt sjajio od lagane večernje kiše koja je padala samo desetak
minuta. Morala je otići do Alice i razgovarati s Ylvom.
Toliko je toga ovisilo o Ylvi. I Alice.
Odbije li joj Ylva pomoći, neće moći zaustaviti Jacka. U najboljem će slučaju
završiti u zatvoru, u najgorem će ju njezin otac uspjeti ubiti. I dalje je bio ondje
negdje, na slobodi. Kao i Jack. A i Ylva i Alice bile su joj potrebne da ponovno
preuzme svoju tvrtku.
Pozvonila je na vrata i otvorila joj je Ylva. Raskolačila je oči ugledavši
Fayeino lice. Zinula je pa ponovno zatvorila usta.
„Alice nije doma. Jesi li dobro?“
Faye zakorači u hodnik.
„Dobro sam“, brzo će ona. „Ali moram razgovarati s tobom.“
„Što se dogodilo?“ upita Ylva i odvede je u gostinsku sobu, gdje je bila
smještena.
Faye je kratko razmišljala koliko iskreno da joj odgovori, ali odluči joj reći
sve. Dosta je bilo laži. Barem pred Ylvom. Posumnja li ona da Faye laže, postoji
rizik da joj neće vjerovati. A taj rizik nije mogla preuzeti.
„Jack.“
Ylva dlanom pokrije usta.
„Napao me je u mom stanu, udario me je tako da sam izgubila svijest.
Probudila sam se na podu kupaonice.“
Faye sjedne u fotelju i uzme fotografiju Nore koja je stajala na noćnom
ormariću. Proučavala ju je, razmišljajući o fotografiji koju joj je uzeo Jack: onoj
što je dokazivala da su Julienne i Fayeina majka još uvijek žive. To joj je pomoglo
da smogne hrabrosti.
„Neke stvari o Jacku nisam ti ispričala, Ylva. Za te stvari nisam rekla nikome.
Gotovo cijeli svoj odrasli život živjela sam s njim, ali nikad nisam uočila te neke
njegove mračne osobine, nisam ih shvaćala. Sve do samog kraja. Zato sumnjam
da si ih i ti, koja također znaš Jacka i koja si s njim dijelila jedan kraći dio života,
ikad primijetila.“
Ylva razrogači oči.

188
 Knjige.Club Books

„Kako to misliš?“
„Najprije ti moram reći da je Julienne živa. Zaštićena je i živi u Italiji s mojom
mamom.“
Ylva zine.
„Dakle, ona policajka koja me je potražila bila je u pravu? A ja sam je otjerala,
rekla sam joj da je luda.“
„Da, Yvonne Ingvarsson je u pravu. Smjestila sam Jacku ubojstvo koje nije
počinio. Nikad tu nije bila riječ o meni, o mome egu, tome što me je ostavio ili
što mi je uskratio novac na koji sam zapravo imala pravo. Ti, koja nas poznaješ
oboje, znaš da sam ja zajedno s njima gradila ono što će kasnije postati Compare.“
Faye si pogladi bradu. Bilo joj je teško govoriti naglas.
„Stvar je bila u fotografijama Julienne koje sam pronašla. Jack je snimio vrlo
detaljne fotografije nje gole. Bila mu je potpuno prepuštena. On je bolestan
čovjek, Ylva. Shvatila sam da moram zaštititi Julienne od njega.“
Oborila je pogled na pod. Mučila se s izgovaranjem riječi.
Ylva je buljila u nju, blijeda poput leša.
„Drago mi je što je Julienne živa“, prošaptala je. „Ali to što je propatila zbog
Jacka, to je stravično. To čemu ju je on bio izložio.“
Faye trepne da odagna suze. Glas joj je sada bio staloženiji.
,,I ti imaš kćer s Jackom. I dok god je Jack živ, Nora će biti u opasnosti. Kao
i druga djeca. On je pedofil. Trebam tvoju pomoć, kao prijateljice, kao žene. Jer
postoje stvari koje pravosuđe ne rješava, iako političari stalno tvrde da nije tako.“
„Oko čega ti treba pomoć?“
Faye je promatrala Ylvu. Polagala je svoj život u njezine ruke. Popusti li Ylva,
oda li je, Faye će završiti u zatvoru. Bit će jedna od najomraženijih žena u
Švedskoj. Bilo je to čudno jer je zapravo samo postupila kako bi postupila bilo
koja druga odgovorna mama. Društvo je ni na koji način nije zaštitilo, kao ni ikad
dotad. Ni kad je kao djevojčica silovana i zlostavljana u obitelji. Ni kad je ostala
bez prihoda od tvrtke koju je pomogla stvoriti, ni kad ju je muž odbacio kao
staru krpu nakon što je našao drugu.
Pouzdavala se u Ylvu samo zato što je ona bila žena, što je mogla razumjeti
tu ugroženost i bespomoćnost. Iako možda sama sve to nije doživjela, svaka se
žena može barem poistovjetiti s tim osjećajem. A u nju se pouzdavala i zato što je
poznavala Jacka. Zato što je vidjela monstruma koji se krije iza maske. I zato što
ga je i ona nekoć voljela.
„Moramo srediti Jacka ako želimo da nam djeca budu sigurna. A Henrik mora
skupo platiti to što mi je pokušao oduzeti nešto što je moje.“
Ylva je gledala u svoje prste, isprepletene u krilu. Ništa nije odgovorila.
Prekinuo ih je plač iz susjedne sobe.
Ylva žurno ustane.
189
 Knjige.Club Books

„Hajde. Idi po nju“, reče Faye.

Ylva kimne i ode u sobu. Koju minutu kasnije vratila se s Norom u naručju,
tek probuđenom, još rumenom od sna, s razbarušenom kosom. Kad je ugledala
Faye, široko joj se osmjehnula, pokazavši svoje mliječne zubiće. Ylva joj poljubi
glavicu. Pogledala je Faye sa suzama u očima i kimnula.
„Računaj na mene. Pretpostavljam da je onda vrijeme za Plan B?“
„Definitivno je vrijeme za Plan B. A imam i posao za Alice?“
,,Koji?“ upita Ylva ljuljuškajući Noru u naručju.
Sklopila je okice i zaspala. Faye nije ništa rekla, samo se nasmiješila i izvadila
mobitel. Kad joj se Alice javila, u pozadini je čula zvuk automobila i smijeh.
Zasigurno je bila na terasi nekog restorana.
„Nego, Sten Stolpe je oduvijek zaljubljen u tebe, je l’ da?“ upita Faye.
„Zaljubljen?“ nasmije se Alice. „Najblaže rečeno.“
„Bi li ga možda mogla kontaktirati?“
„Svakako, nema problema. Što imaš na umu?“
Faye joj objasni, a Ylvina se usta razvuku u osmijeh.

190
 Knjige.Club Books

Fjӓllbacka - prije

NAKON ŠTO se vrijeme promijenilo a noći postale tamnije i hladnije, došlo je

vrijeme da se vratim u školu.
Kretala sam u osmi razred, a tim se povodom, vikend prije početka školske
godine, održavala velika fešta u šumi, na kojoj se okupljala mladež iz cijelog
okruga. Učenici viših razreda osnovne i gimnazijalci ondje bi pili, slušali glazbu,
ševili se, tukli i rigali u grmlju.
Onamo sam otišla sama i sjela malo podalje, ponajviše zato što nisam imala
što drugo raditi. Sebastian je bio ondje. Bio je dosegnuo nekakav status poznate
ličnosti, zahvaljujući tomu što je cijelo ljeto bio na televiziji, radiju i po novinama
te pričao kako su njegovi prijatelji bili divni.
Ja nisam običavala ići na zabave. Nisam ni htjela biti ondje, ali morala sam
paziti da nitko ne zapitkuje, da nitko ne posumnja, da nitko ne sazna. Nisam žalila
zbog onoga što sam učinila, strahovala sam samo od toga da će netko otkriti istinu.
Zato sam htjela slušati što se priča, htjela sam pratiti tračeve, jer tračevi su uvelike
kružili Fjällbackom. Morala sam biti među svojim vršnjacima kako bih znala da
sam sigurna. A i htjela sam držati Sebastiana na oku.
Kad me je ugledao, sijevnulo mu je u očima i teturajući je krenuo prema meni.
Vidno pijan. Doklipsao je preko stijena i umalo pao, ali nekako se ipak uspio
održati na nogama.
„Koji kurac ti radiš ovdje, droljo?“ siknuo je i stuštio se na pod do mene.
Bazdio je na alkohol i bljuvotinu.
Ništa nisam odgovorila. Balans moći između nas bio se promijenio. Sada mi
se na taj način mogao obraćati samo kada je bio pijan, inače je djelovao kao da ga
je čak malo i strah mene. Baš kao što sam i htjela.
„Odlazi, Sebastiane. Ne želim se svađati.“
„Nećeš ti meni govoriti što da radim.“
„Zapravo, hoću. I ti znaš zašto.“
Odmaknula sam se i, baš kad sam se spremala ustati i otići, zgrabio me je za
ruku.
„Svima ću ispričati što se dogodilo te jebene večeri. Kako si ih ubila.“
Staloženo sam ga gledala. Od onih silovanja na otoku nije me ni taknuo. Ali
sad je bio previše popio. A kad je pio, pričao je. Obuzimao ga je bijes. Gubio je
kontrolu. Prezirala sam i njega i njegovu slabost. Bilo je previše tatina u njemu.
191
 Knjige.Club Books

Sebastian je bio izgubljen, a sada kad se pozornost koju je dobivao počela pomalo
slijegati, tražit će nove načine da bude zamijećen.
„Vještice“, siknuo je. „Odvratna, jebena vještice. Nadam se da će te netko
opet silovati. I ti se tome nadaš. Jer znam da si uživala.“
Uzdahnula sam, ustala i otišla od njega.
Hodajući kroz šumu, čula sam glazbu, smijeh i mukle glasove ljudi s fešte.
Znala sam da ću morati ušutkati Sebastiana. Mama ga je voljela, ali nije ga
poznavala kao ja. Nije znala što je kadar učiniti.
Svijetu nije trebalo još muškaraca poput njega. Muškaraca koji su tukli,
zastrašivali i silovali. Jednog će se dana oženiti i dobiti djecu i ona će biti izložena
njegovu nasilju. Nisam to namjeravala dopustiti. Nisam mu kanila dopustiti da se
jednoga dana prema svojoj djevojci, svojoj ženi, odnosi kao tata prema mami.
Nisam kanila dopustiti da jedan mali dječak ili djevojčica odrasta gledajući ono
što sam ja gledala. Ja sam bila jedina koja je mogla prekinuti taj krug.
Ali ponajprije mu nisam namjeravala dopustiti da meni sve upropasti. Imao
je svoju priliku i svjesno je nije htio iskoristiti.
Htjela sam ga poštedjeti. Zbog mame. Unatoč tome što me je povrijedio, na
način vidljiv samo iznutra, zbog čega sam noći i noći provela budna, s fantomskim
bolovima od stvari koje mi je radio. Jedno smo drugome nekoć bili sigurnost, a
on me je lišio i onog djelića dobrog koje je postojalo među našim zidovima.
Oduzeo mi je sjećanja koja su mi pomagala održati ono malo vjere u to da u
životu ipak ima nečeg dobroga, pravednoga.
Ali nije bio iznevjerio samo mene. Mama ga je voljela. Ona je u njemu vidjela
samo dobro, ništa od onoga crnoga, zloga što je naslijedio od tate. Bio je dobio
priliku samo zbog mamine slijepe ljubavi prema njemu. A sad je pokazao da ju
nije zaslužio.
Mami će srce pući onoga dana kad shvati da je Sebastian isti kao tata, da će
se ta strava prenijeti na sljedeći naraštaj i da njezina ljubav to nije uspjela
promijeniti. Zato je morao umrijeti. Da bi mama bila pošteđena te tuge. Nikad
neće saznati što je učinio. I kakav je zapravo bio.

192
 Knjige.Club Books

ZABAČENA, PUSTA, crvena koliba nalazila se na vrhu velike litice nedaleko od

jednog jezerca i bila je okružena gustom šumom. Pripadala je Ylvinim roditeljima,
koji su već odavno bili prestari da bi onamo odlazili. Bilo je prošlo dosta godina
otkako su je zadnji put posjetili.
Faye je zadovoljno proučavala metalnu kvaku na ulaznim vratima, nakon
čega je kimnula i zatvorila vrata za sobom.
Pod zalazećim suncem vidjela je obrise, sjene starog namještaja, osjećala vonj
vlage. Napipala je prekidač na zidu, ali njegov ,,klik“ nije popratila svjetlost.
Vjerojatno je bio pregorio osigurač jer Ylva je rekla da je struje bilo. Morat će
pronaći kutiju s osiguračima. Srećom, uza se je imala džepnu svjetiljku.
Parket je škripao dok je ulazila u ono što je izgledalo kao dnevna soba.
Odložila je kanistar s benzinom na pod, pustila da se i ona i stara vikendica
ispune tišinom. Masirala je nadlakticu koja ju je boljela od tegljenja kanistra.
Ovdje će se njezini i Jackovi putevi napokon razdvojiti. Samo će jedno od
njih ovo mjesto napustiti živo. Mnogo je toga moglo poći po zlu. Vrlo je lako i
ona mogla iz te bitke izaći kao gubitnica.
Koliko je vremena imala dok on ne dođe? Sat? Dva? Ylva je preuzela njezin
mobitel kako ne bi ostavila digitalni trag. Bacila je pogled na ručni sat i ustanovila
da je upravo prošlo deset navečer.
Ylva je bila nazvala Jacka na broj koji joj je on bio ostavio kad je bio kod nje.
Kroz plač mu je rekla da je Faye došla do njih i odvela Noru. Da je djelovala
poremećeno, da je mumljala kako će Jacku uzeti jedino što mu je bilo preostalo -
njegovu mlađu kćer. Da nije rekla gdje vodi Noru, ali da je Ylva, nakon što je ova
otišla, primijetila da su nestali ključevi stare vikendice njezinih roditelja.
Faye izvadi džepnu svjetiljku iz torbe koju je bila ponijela, upali je i osvijetli
unutrašnjost kolibe, tražeći vrata podruma. Proučila je uramljene crno-bijele
fotografije. Ljudi na njima izgledali su staro, vjerojatno su već bili mrtvi. Na
drugima je bila Ylva kao dijete. Ylva bez prednjih zuba. Ylva na konju. Faye
presiječe u želucu. Koliko je dobro zapravo poznavala Ylvu? Što ako je ona na
Jackovoj strani? Što ako je cijelo vrijeme bila na njegovoj strani?
Faye je pogrešno prosudila Jacka. I Davida. Je li pogrešno prosudila i Ylvu?
Ma ne, nije bilo šanse.
„Daj, prestani“, promrmlja si u bradu.
Otvorila je vrata iza kojih su, pokazalo se, bile stube što su vodile u podrum.

193
 Knjige.Club Books

Kroz četvrtasti prozorčić vidjela je kako posljednje zrake sunca obasjavaju

vrhove krošnji. Kad opet svane, ja možda budem mrtva, pomislila je. Stubište je
bilo strmo, opirale su se svakom koraku koji je učinila.
Što je niže silazila, vonj vlage bio je sve intenzivniji.
Zašavši dobrano u podrum, uspjela je pronaći kutiju s osiguračima i isključiti
glavnu sklopku. S pomoću džepne svjetiljke uspjela je pronaći nove osigurače i
zamijeniti pregorjele, tako da se plafonijera upalila čim je pritisnula prekidač.
Pogledala je ručni sat i požurila natrag uza stube. U dnevnoj sobi našla je podnu
svjetiljku.
Izvukla je utikač iz utičnice, ogulila izolaciju na žicama i s pomoću odvijača
načinila potrebne preinake. Baš kako je bilo objašnjeno u filmiću koji je
pogledala. Na internetu se moglo naći sve, samo je trebalo znati tražiti.
Razvukla je žicu i omotala njome kvaku ulaznih vrata. Namotaj po namotaj.
Čvrsto. Potom je vodu iz velike boce koju je imala sa sobom izlila na podest
između prilaznih stuba i ulaznih vrata. Stvorila se plitka lokvica.
U mraku se nije mogla primijetiti.
Završila je četrdeset minuta nakon što je ušla u kolibu. Ugasila je svjetlo i
sjela na kauč, čekajući u tami. Pratila je osvjetljene brojke na ručnom satu, stišćući
odvijač u ruci. Jack sigurno neće doći nenaoružan, a pođe li nešto po zlu, morat
će se moći obraniti od njega.
Boriti se za goli život.
Možda će umrijeti, ali u tom će slučaju umrijeti slobodna, a ne kao neka
progonjena, uplašena životinja.
Točno devet minuta kasnije čula je brujanje motora automobila.

194
 Knjige.Club Books

ZVUK MOTORA je zamro i zavladala je tišina. Faye ustane. Pažljivo je izula cipele,
ostavila ih na kauču i odšuljala se do podne svjetiljke koju je bila postavila do
vrata. Uključila ju je i bacila nervozan pogled na kvaku.
Spuznula je na pod, leđima oslonjena o zid.
Ispred kolibe je začula korake. Jezikom je navlažila usne. Želudac joj se grčio
od nervoze. Čula je kako Jack korača oko kuće. Što ako ne odluči ući kroz ulazna
vrata nego kroz prozor? Ili kroz podrum?
Ali zašto bi? Znao je da ga ona čeka. Mislio je da je Nora u kući i da je u
životnoj opasnosti.
,,Faye!“ dovikne Jack. „Hoću svoju kćer!“
Kroz prozor je vidjela njegovu siluetu i stisnula se bliže zidu. Nije ju mogao
vidjeti. Trenutak kasnije upalio je džepnu svjetiljku i njome osvijetlio kroz prozor
pred sobom. Svjetlost je prošla samo nekoliko centimetara od njezine desne noge.
Zadržala je dah. Je li štogod posumnjao? Je li zato obilazio kolibu?
Vidjela ga je pred očima. Nekoć ga je voljela više od svega, možda čak i više
nego što je voljela Julienne. Sad ga je htjela zatrti zbog onoga što je učinio
njihovoj kćeri, zbog poniženja kojem je izložio nju samu. Zbog svih žena koje su
bile u njezinoj poziciji, podjarmljenih žena, lišenih dostojanstva, žena koje su se
osjećale bezvrijedno, žena koje su si oduzele život. Koje su živjele kao kmetovi.
Koje su bile iskorištavane. Koje su i dalje nosile okove, iako se izgled tih okova
tijekom stoljeća promijenio.
Faye će uzvratiti udarac.
Neće postati još jedna žena koju je ubio muž, ili bivši muž.
,,Izađi!“ dovikne on. „Ako si joj naudila, ubit ću te, Faye.“
U glasu mu je čula suzdržan bijes. Dopirao je iz smjera iza njezinih leđa,
sasvim blizu, s druge strane zida. To je značilo da se kreće prema ulaznim vratima.
Faye proguta pljuvačku.
„Ovdje je.“ Osjećala je da joj je grlo kruto, stegnuto. „Unutra.“
Jack je koračao po stubama trijema. Činilo se da ne može odlučiti što učiniti.
Bilo ga je strah. Znao je za što je sposobna. Da je pametnija od njega. Da je
opasna. I da ju je on učinio opasnom.
„Izvedi je van! „ doviknuo je.
Faye nije odgovarala. Stisnula je zube i čvrsto zažmirila. Nije ga htjela previše
navlačiti kako ne bi postao sumnjičav.
„Hajde...“ prošaptala je. „Hajde...“

195
 Knjige.Club Books

Zvuk koraka je zamro. Vjerojatno je nepomično stajao na podestu, tek koji

metar od nje. Osjećala je njegovu prisutnost, njegovo oklijevanje, njegov strah.
Noge su joj se tresle od nervoze. Zabila je nokte u dlan.
„Dirni kvaku, Jack“, promrmljala je. „Otvori vrata. Čekam te.“
Sekundu potom začula je cvrčav zvuk.
Nasmiješila se i otvorila oči.
„Jedan, dva, tri“, izbrojila je i isključila prekidač lampe.
Zatim je začula potmuli udar s druge strane vrata. Polako je ustala, njušeći
zrak. S druge strane dopirao je smrad paljevine.

196
 Knjige.Club Books

FAYE POLAKO odškrine vrata, ali zastane jer ih je blokiralo Jackovo tijelo. Kroz
otvor je vidjela da se srušio na leđa pa je jače gurnula i na koncu dobila dovoljno
prostora da se provuče van.
Sagnula se nad njega i stala mu proučavati lice. Oči su mu bile širom otvorene.
Prazne. Prignula se i prislonila mu dva prsta na vrat. Nije osjetila puls.
Gledala je čovjeka kojega je nekoć voljela više od ičega na svijetu i
pokušavala razlučiti što je sad osjećala.
Šuma je poput zidina obavijala kuću, zaklanjajući je od izvanjskog svijeta.
Tišina je bila izražajna.
Nalazili su se u nekoj drugoj dimenziji, gdje su postojali samo Faye i Jack.
Priča koja je prije toliko godina započela na Ekonomskom fakultetu, sada je
bila svršena. Priča koja joj je donijela suze. Misli o samoubojstvu. Poniženje.
Pobačaj. Žene s kojima ju je varao. Ali i priča koja joj je podarila Julienne i dovela
do preuzimanja Comparea, stvaranja Revengea. Njezina oslobođenja. Tko
slobodu cijeni više od onoga tko je jednom bio zatočen? Kako inače osjetiti njezin
slatki miris? Čovjek čovjeku može biti tamnica, njegov bijes ili prezir mogu biti
okovi koji onoga drugog drže u sužanjstvu.
Faye uhvati Jacka za zapešća i odvuče njegovo teško tijelo preko praga, u
dnevnu sobu. Glava mu je udarila o pod.
Ostavila ga je nasred poda i, zadihana, sjela na kauč i pogledala njegovo tijelo.
Ustala je. Došla je do njega i opalila ga nogom. Začuo se mukli zvuk udarca. Nije
bilo reakcije. Zaletjela se i udarila ga još jedanput. Mislila je na Julienneine
fotografije u njegovu računalu. Njegov pogled kad mu je dala plastičnu omotnicu
s fotografijom.
Nagnula se nad njegovo mrtvo tijelo.
„Trebao si me pustiti na miru. Nisi smio biti tako tvrdoglav, tako ponosan.
Nikad me nisi smio poniziti, prijetiti mi mojom kćeri. I nikad, nikad nisi smio
učiniti ono što si učinio Julienne.“
Faye se uspravi. Uzme kanistar s benzinom, postavi ga iza Jacka i odvrne čep.
Kretala se paralelno s njegovim tijelom, natapajući mu odjeću benzinom.
Otvorila je vrata i bacila šibicu. Iduće sekunde Jackovo je tijelo planulo.

197
 Knjige.Club Books

Fjӓllbacka - prije

IZ SEBASTIANOVE sobe osjetila sam dobro poznat dim i čula zveckanje boca.
Potiho je puštao glazbu, da ne bi probudio tatu. Mama je upravo bila došla kući,
nakon što je zbog tate još jedanput bila završila na hitnoj. Uz posve bespotrebno
objašnjenje da se - jao, kako li je samo nespretna - spotaknula i pala niza stube.
Objašnjenje u koje vjerojatno ni jedan doktor ne bi povjerovao, ali nije im se
dalo ili se nisu usuđivali propitivati ga.
Mama je počinila pogrešku, rekla je da je mislila posjetiti svog brata Egila.
Tata ju je gurnuo s vrha stubišta. Vremena je bilo sve manje. Tatin je bijes
eskalirao. Ovoga je puta pala na ruku, idućeg bi puta mogla na glavu i onda bih
uistinu ostala sama.
Upravo je bila prošla ponoć. Mama i tata su spavali. Uvijek je bio malo mirniji
nekoliko prvih dana nakon što bi se mama vratila iz bolnice. Bilo mi je jasno da
neću imati bolju priliku.
Htjela sam poštedjeti mamu. Nije me bilo briga što tata misli. Za njega ću se
pobrinuti kasnije.
Zatvorila sam knjigu i spustila se bosim stopalima na pod. Već sam ranije bila
isplanirala što ću učiniti. Navukla sam tanku, bijelu spavaćicu za koju sam znala
da je Sebastian voli. Primijetila sam da mu je teško skinuti pogled s mene kad je
imam na sebi. Izvadila sam tri tablete za spavanje koje sam prije tri dana ukrala
tati i zgnječila ih u prah.
Izašla sam iz svoje sobe, duboko udahnula i pokucala mu na vrata.
„Što je?“
Pritisnula sam kvaku i ušla.
Sjedio je za računalom, okrenuo se na stolcu, zablenuvši se u mene. Onaj
mutni pogled pao je na moje gole noge i polako se pomicao prema gore.
„Razmišljala sam o onome što si bio rekao.“
Sebastian se namrštio pa je modrica od tatina posljednjeg udarca bila
vidljivija.
„Ma o čemu to sereš?“
„Mislim na ono, feštu u šumi. O tome kako si rekao da mi se svidjelo ono što
ste mi bili radili. U krivu si.“
„Ma je li?“ rekao je ravnodušno i ponovno se okrenuo prema ekranu.

198
 Knjige.Club Books

Zakoračila sam u sobu i stala ispod šipke za zgibove postavljene iznad vrata.
Nikad ga nisam vidjela da je koristi. Zidovi su mu bili puni postera oskudno
odjevenih djevojaka s grudima koje su ispadale iz ono malo krpica što su imale
na sebi. Soba je bila neuredna, posvuda tanjuri s ostacima hrane, hrpe odjeće te
vonj znoja i ustajale hrane. S gađenjem sam nabrala nos.
Pažljivo sam ispustila vrećicu na pod i šutnula je nogom u kut.
„Nije mi se sviđalo kad su mi oni to radili. Ali sviđa mi se kad mi ti to radiš.“
Zastao je usred pokreta.
„Hoćeš da odem?“ upitala sam ga. „Ili je okej da malo ostanem? Mama i tata
spavaju.“
Kimnuo je, i dalje leđima okrenut prema meni, zbog čega sam zaključila kako
želi da ostanem.
„Daš mi pivo?“
„Mlaka su.“
„Nema veze.“
Potrbuške je legao na krevet, zavukao ruku ispod njega i izvadio bocu piva.
Otvorio ju je i pružio mi je. Na ruci je i dalje imao ožiljak od onoga puta kad ga
je tata porezao razbijenom bocom. Sjela sam na rub kreveta, a on do mene. Šutke
smo otpili svatko po gutljaj. Krišom sam pogledala njegovu bocu, bila je gotovo
prazna. Uskoro će htjeti popiti još jedno pivo i tada ću mu morati ubaciti sredstvo
za spavanje. Na radnom stolu bile su četiri prazne boce, a nisam bila čula da je
ijednom otišao na zahod.
Uskoro će biti vrijeme. Najbolje da budem spremna.
„Sviđa li ti se kad ti pružam otpor?“ upitala sam ga blagim glasom.
Pocrvenio je u licu, zureći u zid.
„Ne znam“, odgovorio je.
Glas mu je bio nejasan.
„Samo bih htjela znati što ti se sviđa, što ti je najbolje. Sa mnom možeš raditi
sve što želiš.“
,,Mhm.“
Uzvrpoljio se. Zamijetila sam kako mu je ispod hlača trenirke nabrekao penis.
On je primijetio da sam ja to vidjela i djelovao je postiđeno.
„U redu je“, rekla sam.
Pružila sam ruku i šeprtljavo ju stavila na njegovo spolovilo. Osjetila sam
kako mi bljuvotina navire prema ustima, ali odmah sam je progutala.
Pomaknuo se na krevetu.
„Moram na zahod“, rekao je.
Ja sam kimnula.
„Čekam te ovdje.“
199
 Knjige.Club Books

FAYE JE naga hodala šumom, iza nje je ostala koliba u plamenu. Odjeću je bila
bacila u vatru, da iščezne s Jackom.
Narančasti plamenovi izdizali su se prema noćnom nebu, a iznad njih je
sukljao dim.
Nije se osvrtala, samo je hodala, što dalje od Jacka, ispunjena novim, snažnim
osjećajem slobode koji joj je bio obuzeo cijelo tijelo.
Farovi unajmljenog automobila osvjetljavali su šumski puteljak, točno na
onom mjestu koje je Ylva odredila kao sastajalište. Plan je bio da njezina
prijateljica, koja je cijelo vrijeme bila u blizini, krene onamo čim ugleda dim iznad
kolibe. I bila je ondje, baš kao što je bila obećala.
Ylva joj se slabašno osmjehne iza volana, a Faye otvori suvozačka vrata,
nepromijenjena izraza lica. Auto je bio crven, star, sav hrđav, nije imao GPS.
Nitko neće moći dokazati da su bile ondje.
„Je li riješeno?“ upita Ylva.
„Riješeno je.“
Ylva kimne, dohvati crnu torbu s odjećom sa stražnjeg sjedišta i pruži joj je.
Nova odjeća. Bez Jackovih tragova.
„Hoćeš se obući prije nego što krenemo?“
Faye odmahne glavom i sjedne na suvozačko sjedište s torbom u krilu.
Unutrašnjost automobila počeo je ispunjavati dim i Ylva zakašlje.
„Ne, samo vozi.“
Faye je između debala promatrala zapaljenu kolibu, a onda se uz glasan tresak
urušio njezin krov. Ylva, koja se u tom trenutku upravo spremala upaliti motor,
ukočila se i lagano spustila ruku.
Neko su vrijeme sjedile u tišini i gledale lijepu, staru kuću u plamenu, a zatim
Ylva ubaci mjenjač u prvu i auto polako krene.
„Što osjećaš?“ upita ona.
Faye malo razmisli.
„Zapravo ništa. A ti?“
Ylva proguta slinu i pogleda Faye.
„Ni ja.“
Kad su izašle na autocestu, mimoišle su se s četiri vatrogasna vozila koja su,
uz zavijanje sirena, punom brzinom jurila u suprotnom smjeru.

200
 Knjige.Club Books

JUTARNJE SUNCE granulo je kroz prozor Aliceine gostinske sobe, obasjavajući

Ylvu koja je u naručju držala Noru. Upravo se bila probudila pa je još bila
cendrava.
„Jesi dobro?“ upita Faye zavirivši u sobu, nakon što je provela besanu noć na
jednom od Aliceinih kauča.
Znatiželjno je promatrala Ylvu.
„Dobro sam“, odgovori Ylva, ali njezine su riječi i ton bili u kontradikciji s
grčevitim stiskom kojim je držala Noru.
„Učinile smo što smo morale.“
„Da, znam“, reče Ylva.
Zarila je nos u Norinu kosu i sklopila oči. Punašne ručice njezine kćeri bile
su joj čvrsto obavijene oko vrata.
U sobu je ušla Alice, pogledala ih i nasmiješila se.
„Doručak je na stolu.“
Kad su se sinoć vratile kući, Faye je sve ispričala i Alice. Ni to joj nije bilo
lako, a Alice je, jasno, bila šokirana.
Faye je zazvonio mobitel i, kada je vidjela tko je, javila se.
„Bok, ljubavi“, rekla je kad se u prozorčiću pojavilo Julienneino lice. „Ne
mogu sad razgovarati, nazvat ću te malo kasnije. Ali uskoro ti dolazim, obećavam.
Još samo malo. Pusa, volim te!“
„Dobro, mama, bok!“
Poklopila je.
„Nedostaješ joj?“ upita Ylva. Nora polako trepne. Bila je na rubu sna u Ylvinu
naručju.
,,Da“, kratko će Faye.
Nije imala snage sada pričati o Julienne. Njezin je otac otišao. Zauvijek. I
koliko god ga mrzila, koliko god joj je bilo jasno da u Julienneinu životu za njega
nema mjesta, svejedno je bila žalosna. Zbog činjenice da će Julienne kroz život
ići bez oca.
Opterećivalo ju je breme krivnje. Ne zato što ga je ubila već zbog njezina
lošeg odabira. Ali opet, da nije bilo Jacka, ne bi dobila Julienne. Tu joj je misaonu
jednadžbu bilo teško progutati. Žalila je samo što je ostala bez one fotografije u
plastičnoj omotnici. Ona joj je bila kao talisman, davala joj je snagu i podsjećala
je na ono što je važno. Ali fotografije sad više nije bilo, kao ni Jacka.
„Koji nam je idući korak?“ upita Alice.

201
 Knjige.Club Books

Djelovala je snažno i odlučno.

Faye pogleda Noru, njezine teške kapke i duge trepavice.
Katkad je bila tako slična Jacku.
„Morat ćemo upotrijebiti video i fotomaterijale. Vrijeme je za Ylvin Plan B.“
Alice se nasmiješi.
„Misliš, morat ćemo pritisnuti Eyvinda?“
„Da, trebaju nam papiri iz Zavoda za registraciju i patente.“
„Moraju biti pravno valjani i ispravno formulirani“, reče Ylva ljuljuškajući
Noru u naručju. „Proučila sam što nam točno treba.“
Alice se ponovno nasmiješi.
„Kad vidi fotke i filmiće, sigurno će učiniti sve što trebamo. Inače će ih dobiti
njegova žena.“
„Odlično“, reče Faye.
Pogledala je Noru, koja je zaspala na Ylvinu ramenu. Izgledala je baš kao
Julienne kad je spavala. Na trenutak joj je došlo da zaplače. Zbog Julienne. Zbog
Nore. Zbog Ylve. Zbog sebe. Zbog svih njih.

202
 Knjige.Club Books

Fjӓllbacka - prije

UNUTAR MINIMALNOG manevarskog okvira do Sebastianova povratka uspjela sam

uzeti vrećicu iz kuta, baciti se na trbuh, dohvatiti novu bocu piva ispod kreveta,
otvoriti je i usuti u nju prašak.
Pružila sam mu novu bocu. Bez riječi ju je uzeo, sjeo na krevet i prinio je
usnama. Otpio je velik gutljaj.
I dalje je bio sumnjičav, kao da nije mogao povjerovati u to da sam se
odjednom predala i nakanila mu bez otpora dopustiti da spava sa mnom.
„Možeš li pustiti neku glazbu?“
„Kakvu?“
Sad ga je trebalo nagnati da popije ostatak piva, zadržati ga podalje što je duže
moguće. Povraćalo mi se na samu pomisao što bih morala raditi s njim.
„Možda Metallicu?“
Kimnuo je, ustao, otišao do glazbene linije i stao prstom prelaziti po svojoj
kolekciji CD-ova dok nije pronašao Metallicu. Stavio je CD u liniju i pritisnuo
tipku Play, pojačavši malo glasnoću.
Potom je stao pred mene.
„Moram još malo popiti“, rekla sam. „Znam da je ono što ćemo učiniti
pogrešno, ali što ću kad mi se sviđa.“
„Idemo onda naiskap“, rekao je.
Nasmiješila sam se.
„Dobra ideja.“
Nagnula sam glavu unatrag i istodobno smo iskapili svatko svoje pivo.
Zadržala sam dah, da zatomim okus. Stresla sam se kad sam ispila sve. Sebastian
se obriše oko usta. Gledao me je gladno i cijelim mi je tijelom prošla jeza. Koliko
će tabletama trebati da počnu djelovati?
„Imaš li kakve pornočasopise?“ upitala sam.
Znala sam da je imao zalihu. Nekad ih je držao iza ormara, nekad ispod
madraca. Okrenuo se i zavukao ruku pod madrac.
Pružio mi je jedan časopis. Na naslovnici je bila žena s golemim grudima koja
je širila noge pred kamerom. Vagina joj je bila izbrijana.
Otvorila sam časopis i stala ga prelistavati.

203
 Knjige.Club Books

„Što ti se sviđa? Ima li nešto što želiš da radim?“ upitala sam ne skidajući
pogled s časopisa. Sve samo da otegnem, dok tablete ne počnu djelovati.
Slegnuo je ramenima.
„Pa nešto ti se valjda sviđa više od drugih stvari?“
„Pa ne, ne znam“, tiho je odgovorio.
„Ja bih htjela veće grudi. Momci vole velike grudi, zar ne?“
Ništa nije odgovorio.
Listala sam dalje.
„Da si mi rekla da voliš biti sa mnom, nikad im ne bih dao da te dirnu“,
promrmljao je.
Podigla sam pogled s novina. Nije me gledao u oči.
Kako lažeš, pomislila sam, nikad se nisi zauzeo za mene. Preslab si za to.
Međutim, rekla sam:
„Znam.“
,,U neku ruku sam ja kriv što su mrtvi.“
Tu si u pravu, pomislila sam. A uskoro ćeš i ti biti mrtav. Nikad neću ni suzu
pustiti za tobom. Jer znam kakvo si gnusno, ništavno nazovi ljudsko biće. Nikome
više nećeš uništiti život.
„Nemoj sad misliti o tome.“
Sebastian je zijevnuo i trepnuo očima. Zavalio se unatrag, oslonivši se leđima
o zid. Kapci su mu se počeli sklapati.
„Lezi“, rekla sam. ,,A ja ću se pobrinuti da ti bude lijepo.“
Zaklopila sam pornočasopis i odložila ga. Primaknula sam se bliže njemu i
stavila mu jastuk pod glavu. Činilo se da je već bio zaspao pa sam se šćućurila uz
njega, promatrajući njegovo spokojno lice.
Ležala sam nepomično nekoliko minuta, da tablete zaista počnu djelovati.
Kad sam bila sigurna da je u dubokom snu, oprezno sam ustala s kreveta i otišla
do njegova računala. Otvorila sam program za rad na tekstu i napisala oproštajno
pismo u kojemu je Sebastian naveo kako mu nedostaju dvojica pokojnih prijatelja
i kako ga proganja krivnja što ih nije mogao spasiti. S obzirom na to da sam pisala
bolje od njega, ciljano sam se služila jednostavnim jezikom i radila svjesne
tipfelere. Potrajalo je jer sam tipkala njegovim dvama upaljačima, kako na
tipkovnici ne bih ostavila svoje otiske prstiju.
Ostavila sam dokument otvoren, tako da ga tko god dođe u sobu, odmah
pronađe.
A zatim je uslijedio teži dio posla.
Mehanički sam otišla do ormara, otvorila vrata i izvadila remen, sjetivši se
postaviti stolac na mjesto. Legla sam iza Sebastiana, obujmila ga nogama,
omotala mu remen oko vrata i stegnula ga. Bilo je teško. Teže no što sam mislila.

204
 Knjige.Club Books

Uspravila sam se na krevetu i potegnula još jače, odgurujući se nogama. Lice

mu je poplavilo. Borio se za zrak, ali oči su mu ostale zatvorene.
Držala sam ga tako svom snagom najmanje pet minuta i tek onda popustila
pritisak i položila mu dlan na grlo. Nije bilo pulsa. Nije bilo života.
Tijelo mu je bilo uistinu teško, polako sam ga odvukla do ormara, odgurujući
se nogama. Ondje sam ga postavila na stolac ispod šipke. Teškom mukom
pričvrstila sam remen za šipku i izbila stolac, koji se prevalio na pod.
Sebastianovo mlitavo tijelo ostalo je visjeti o remenu.
Ogledala sam se po sobi. Što sam zaboravila? Vrećicu u kojoj je bilo sredstvo
za spavanje pritisnula sam o njegove jagodice, tako da na njoj ostanu njegovi
otisci. Nitko neće posumnjati na mene. Samoubojstvo je bilo logična posljedica
teškog ljeta u kojem su poginula dvojica Sebastianovih najboljih prijatelja.
Posljednji sam se put ogledala oko sebe, uzela svoju bocu piva i odšuljala se
u svoju sobu. Premišljala sam se oko toga da izađem i bacim je, ali zadovoljila
sam se time da je skrijem ispod svoga kreveta.
Ležala sam budna do šest ujutro, čitajući, razmišljajući i pokušavajući
razlučiti peče li me savjest. Nije me pekla. Nimalo.
Oko šest sam začula tatine korake u hodniku. Zastao je, vjerojatno je na putu
do kupaonice primijetio da su vrata Sebastianove sobe otvorena. Koju sekundu
kasnije čula sam njegov urlik.
Prvi dio moga plana bio je gotov i prošao je relativno lako. Bila je preostala
još samo mama.

205
 Knjige.Club Books

„HOĆE LI sutra itko biti doma?“

Faye kimne. Kerstin je izgledala odmorno. Sretno. To ju je radovalo. Usred
sveg tog kaosa Kerstinina joj je sreća davala nadu.
Kerstin približi lice ekranu. Tanke linije oko očiju odmah su se jasnije vidjele.
Briga u njezinu pogledu ispunjavala je Faye toplinom.
„Jesi li dobro?“ upita je Kerstin.
„Ma znaš što, zapravo jesam. Naučila sam lekciju. Nikad više neću ispustiti
moć iz ruku. Nikad više neću biti ranjiva.“
„To ne možeš jamčiti, a i ne želim da si to obećavaš. Svi si mi moramo
dopustiti malo ranjivosti.“
Faye uzdahne i pomisli na Julienne. Na budućnost koju je htjela pružiti svojoj
kćeri.
„Da, vjerojatno si u pravu. Ali trebat će mi vremena. Nisam sigurna jesam li
spremna na još koji lom srca.“
Kerstin se iznenada nasmije. Onim toplim smijehom koji je uvijek dolazio
neočekivano.
„Daj, prestani biti drama queen, Faye. Jača si od toga, i ti to znaš.
Samosažaljenje ti nimalo ne stoji. Ima nas mnogo koji te volimo i, iako možda
jesi izgubila bitku, dobit ćeš rat. Ne zaboravi to.“
„Još ga nisam dobila.“
Kerstin položi ruku na ekran, Faye gotovo da je osjećala kako joj gladi obraz.
„Nisi, ali hoćeš. Čim sve završi, nazovi me.“
„Hoću, obećavam. Pusa. Nedostaješ mi.“
„I ti meni.“
Faye završi razgovor na Facetimeu na računalu. Shvatila je da se smiješi,
unatoč napetosti koju je osjećala zbog onoga što slijedi. Čeznula je za Kerstin, ali
bilo je divno vidjeti koliko je sretna u Mumbaiju sa svojim Bengtom.
Uzela je mobitel i nazvala Ylvu.
„Hej, Faye, baš sam te htjela nazvati.“
Zbog napetosti u Ylvinu glasu puls joj je toliko skočio da joj je odzvanjalo u
ušima.
„Hoće li investicija proći?“
„Da, žena je sve shvatila, investicija je sigurna.“
„Bože, sjajno!“

206
 Knjige.Club Books

Faye sklopi oči. Tlak je pao i prvi put u dugo vremena osjetila je kako joj se
grudima širi osjećaj iščekivanja. Posljednji djelić slagalice legao je na svoje
mjesto.
Gledajući se u zrcalu, našminkala je usne u jarkocrveno. Zatim je preko jedne
ruke prebacila svoj bijeli kaput Max Mara, a u drugu uzela torbicu Louis Vuitton
i izašla iz apartmana. Ponovno je odsjela u Grand Hotelu, gdje se, nakon svega
što se dogodilo, osjećala sigurnije. Premišljala se bi li išla taksijem ili pješice i
naposljetku se ipak odlučila navući svoje najudobnije štikle i prošetati. Trebala
joj je šetnja da sabere misli.
More se presijavalo duž rive. Dan je bio savršen. Sunce je sjalo i nije bilo ni
daška vjetra, tako da je morska površina u cijelom Stokholmskom zaljevu bila
posve mirna. Okrenula se prema velikom izlogu jedne galerije. Bista žene sa
srebrnim krilima. Skulptura je opčinila Faye, koja je položila ruku na ono mjesto
na grudima na kojemu je nekoć visio privjesak koji joj je mama bila poklonila
prije mnogo godina. Dok nije nestao onoga mračnog dana na Yxönu.
Prišla joj je. Umjetnica se zvala Caroline Tamm. Faye pogleda na sat i uđe u
galeriju.
„Htjela bih kupiti skulpturu u izlogu. Onu srebrnu.“
„Ne zanima vas cijena?“ začuđeno je upita žena koja je sjedila za stolom.
„Ne“, odgovori Faye i pruži joj svoju karticu Amex Black. „Malo sam u žurbi.
Platit ću odmah pa mi pošaljite skulpturu na ovu adresu.“
Faye joj pruži svoju posjetnicu.
Dok je žena provlačila karticu, Faye priđe skulpturi i pogleda je iz drugog
kuta. Krila su bila oblikovana kao rogovi koji su ženi rasli iz leđa. U životu nije
vidjela nešto što je zračilo tolikom snagom. Simbolizirat će novo. Dok je
razmišljala kako će joj Henrik preoteti Revenge, osjećala se kao da ima voštana
krila što se tope čim se odvaži poletjeti preblizu Suncu. Sad se osjećala kao da
može letjeti koliko god visoko želi. Sa svojim srebrnim krilima.
Kad su se vrata galerije zatvorila za njom, znala je da je spremna.

207
 Knjige.Club Books

FAYE ZABACI glavu unatrag, proučavajući lijepu fasadu iz devetnaestoga stoljeća.

Kad je tek bila došla u Stockholm iz Fjӓllbacke, bila je fascinirana svim tim starim
zgradama. Sada, dvadeset godina kasnije, imala je toliko novca da kupi cijelu
četvrt. Bio je to čudan osjećaj.
Skrenula je pogled ulijevo, prema Stureplanu i Ulici Biblioteksgatan gdje se
nalazio Buddha Bar. Prisjetila se one svijetle, čarobne ljetne večeri 2001. kada je
upoznala Viktora. Bio je dobar, drag momak. Suviše drag, mislila je tada. Kako
bi joj život izgledao da tada umjesto njega nije odabrala Jacka?
Ponovno je podigla pogled prema prozoru. Gore, na petom katu, čekao ju je
David. I Fienrik. Svaki u svojoj sobi.
Alice i Ylva porukama su joj bile javile da je sve spremno i da ni jedan od
njih nije vidio onoga drugog da dolazi. Scena je bila postavljena. Faye je pokušala
razabrati kako se osjeća, je li nervozna, ljuta ili tužna.
No, u sebi je osjećala samo sreću. Divlju, čistu sreću. Sve je moglo biti mnogo
gore da u svom životu nije imala Ylvu i Alice. One su je spasile. Spasile su jedna
drugu.
Utipkala je kôd za otključavanje ulaznih vrata i pričekala dizalo. Koji trenutak
kasnije prolazila je između praznih stolova velikog Revengeova ureda, uživajući
u mirisu tek skuhane kave. Iz konferencijske dvorane dopirala je svjetlost. Vidjela
je Davidov potiljak i široka leđa, razgovarao je s Ylvom i Alice. Aliceine su se
nasmiješene usne micale, ali zbog debelih staklenih vrata nije se moglo razlučiti
o čemu razgovaraju.
Faye otvori vrata, a David se okrene i ugleda ju. Ustao je i raširio ruke da je
zagrli.
„Napokon, ljubavi, kako si mi nedostajala!“ uzviknuo je. „U Frankfurtu je
bilo užasno bez tebe.“
Faye prođe pokraj njega ne pogledavši ga, izvuče stolac na čelu stola i sjedne.
Prekrižila je noge.
„Hej... Faye? Što se događa?“ začuđeno će on.
S Aliceina lica iščezao je osmijeh. Bijesno je zurila u njega. Činilo se da je
David primijetio promjenu atmosfere u prostoriji.
„Pozvala sam te da te predstavim našoj novoj investitorici“, započne Faye
pruživši ruku prema Ylvi, koja joj preda jedan fascikl.
Faye ga otvori, prouči papire i kimne.
„Da, sigurno se pitaš kako sad to, s obzirom na to da više nemam kontrolu
nad Revengeom. Između ostaloga i zahvaljujući informacijama koje si ti bio
208
 Knjige.Club Books

proslijedio Henriku. Tu je on, u susjednoj prostoriji. I vjeruj mi, Revenge će opet

biti moj. Da sam na tvome mjestu, pazila bih na to da me se ne povezuje s
Henrikom Bergendahlom. Uskoro će ti biti jasno i zašto. Ali o tom potom. Mislim
da ovo sve govori.“
Stavila je dokument s vrha snopa na stol i gurnula ga Davidu koji naglo
posegne za njim.
„Ovo... Mogu objasniti...“ zamuckivao je.
Faye frkne.
„Ništa ti nećeš objašnjavati. Nego ćeš slušati.“
Prvi put je usmjerila pogled prema njemu i gurnula mu tri zaklamana papira.
Naslov dokumenta bio je Zahtjev za sporazumni razvod braka, a u njemu su bila
upisana imena Davida Schillera i Johanne Schiller.
„Potpisat ćeš ovo.“
„Ma što je sad to? Mjesecima pokušavam provesti taj razvod, pa to valjda
znaš.“
Faye prasne u smijeh, a pridruže joj se i Alice i Ylva. Zinuvši, šarao je
pogledom s jedne na drugu.
„Prijatelju moj dragi, gotovo je. Posvetio si svoj život navlačenju i
zavaravanju žena. Tomu je sada kraj. Pokušati kupiti udio u Revengeu novcem
svoje žene, istodobno tvrdeći da ste pred razvodom, to je... kreativno. A potom se
osigurati odavanjem tajnih poslovnih informacija o širenju u Sjedinjene Države...
Henriku...“ Faye pokaže glavom prema onom prvom dokumentu koji je bila dala
Davidu. „Bio si marljiv, to ti moram priznati. Ali sada je gotovo, razumiješ?
Trebao bi biti sretan ako ne završiš u zatvoru.“
David proguta knedlu. Bio je sve crveniji u licu.
,,Čuj...“
„Začepi gubicu“, drekne Faye.
Na vratima se začulo kucanje i Faye domahne crnokosoj ženi u elegantnoj
Chanelovoj haljini da uđe.
„Bok, dragi moj bivši mužiću“, reče Johanna Schiller, izvlačeći stolac najbliži
Faye.
David ponovno zine.
Trepćući, pogledavao je čas jednu, čas drugu.
„Ne slušaj je, Johanna, laže ti“, rekao je. „Ne vjeruj njezinim lažima, samo ti
hoće izmusti novac. Da, u trenutku slabosti bio sam ti nevjeran, ali nikad nije bilo
ništa više od toga, nikad. Ti si mi sve, Johanna. Volim te.“
Johanna se počne hihotati.
„Nikad te ne bih prevario“, nastavi on i pokaže prstom na Faye. „Ona me je
zavela.“

209
 Knjige.Club Books

David iznenada udari šakom o stol; izraz lica mu se promijenio, sad je bio
ljutit. Izgledao je kao neki ljuti dječačić.
„Dosta“, reče Johanna i odmahne glavom. „Potpiši papire i gubi se, moramo
održati sastanak odbora.“
David se nagne prema njoj.
„Ti si nova investitorica?“
„Da, a ti si švorc“, promrmlja Ylva.
Johanna veselo kimne.
„Bez tebe i sve one dramatike koju si mi bio priuštio u životu imam i previše
vremena. I novca. Dosta mi je održavanja tvojih propalih investicija na životu.
Kad mi je Ylva objasnila kako stoje stvari, rekla sam joj da ću drage volje uložiti
u Revenge.“
David se okrene Faye. Ona ga je samozadovoljno promatrala prekriženih
ruku. Zaustio je nešto, ali odmah potom zatvorio je usta.
„Potpiši i crta, prijatelju moj dragi. Moramo raspraviti neke stvari i onda ćemo
proslaviti.“
David uzme kemijsku olovku te pogleda i dalje prikovana za Faye načini
kvačicu. Potom ustane tako naglo da se stolac umalo prevalio. Divljeg pogleda,
krenuo je natraške prema vratima.
„David Schiller?“ začuo se glas iza njega.
David se okrene, a na vratima iza njega stajala su dvojica policajaca.
„Da?“ odgovori im nervozno.
„Morat ćete poći s nama.“
,,Zašto?“
Govor tijela bio mu je obramben.
„O tome ćemo vani.“
David se okrene Faye.
„Što si učinila?“
„Prijavila sam te za kazneno djelo prema Revengeu i meni. Smiješi ti se
nekoliko godina zatvora zbog gospodarske špijunaže.“
Dvojica policajaca uhvate Davida za nadlaktice i povedu ga sa sobom. Čule
su njegovo glasno protestiranje dok su ga odvodili kroz uredski prostor. Ylva
skupi dokumente i spremi ih u fascikl.
Faye ustane, priđe Johanni i uzme ju za ruku.
„Dobro nam došla.“
„Hvala.“
Faye duboko udahne. Šampanjac koji je bio na hlađenju morat će još malo
pričekati. Prije proslave morala je riješiti još jednu mušku svinju.

210
 Knjige.Club Books

FAYE JE ušla u svoj bivši ured, gdje ju je Henrik dočekao uz širok cerek. Za njom
su potom ušle Ylva i Alice, koja je zatvorila vrata.
„Da čujem, što to muči moje tri bivše zaposlenice? Budite sretne što sam
odvojio trenutak za vas, imam gomilu posla. U tijeku je naše veliko širenje u
Sjedinjene Države i moje strpljenje za optužbe bivših zaposlenica krajnje je
ograničeno. Detaljno proučavamo sve postojeće ugovore o radu. Međutim,
moram ti reći da je sjajno što si dobila volju za radom, Alice. To ti je jedna sasvim
nova osobina.“
„Začepi labrnju, Henrik“, vedro će Alice.
Henrik nabra čelo.
„Nemam cijeli dan, recite što imate i gubite se. Ovdje nemate što raditi.“
Zavalio se u stolcu i isprepleo prste iza potiljka.
Ylva stavi snop papira na njegov radni stol. Neki su dijelovi dokumenata bili
istaknuti fluorescentnim markerom.
„Što je ovo?“
Henrik razdraženo uzme papire i stane ih prelijetati pogledom.
„Ti posjeduješ Revenge, to svakako, ali ne i prava na naše proizvode“, reče
Faye. „Ovo su papiri iz Zavoda za registraciju i patente koji to potvrđuju. Bit će
zanimljivo čuti što Revengeovi američki partneri misle o tome. Da ne spominjem
tvoje poslovne partnere. To što posjeduješ tvrtku ali ne i njezine proizvode u
praksi znači da ne posjeduješ ništa od vrijednosti.“
Kimnula je prema Alice i Ylvi.
„Nas tri počele smo uvjeravati dioničarke da nam se vrate. A sve ono što su
tvoja privatna njuškala iskopala kako bi mogao nagnati suvlasnice, uključujući
Irene Ahrnell, da ti prodaju svoje pakete... Pa, usudiš li se ikad iskoristiti te
informacije, budi siguran da Alice neće trebati angažirati privatne detektive kako
bi iskopali neke prljave stvari o tebi...“
Alice prekriži ruke, naceri se i zadovoljno kimne glavom.
„Pizdurino glupa! To su izmišljotine! Mojim odvjetnicima nikad ne bi
promaknuo tako važan detalj!“
Henrik ustane i zagleda se u Alice, lica crvena od bijesa.
„Mhm, ali očito im je promaknuo“, reče ona. „Možda je ipak vrijeme da
promijeniš odvjetničko društvo? A mogla bih ti kontrirati i nazvati te glupim
kurcem, ali, s obzirom na tvoj sitni visuljak, bilo bi prikladnije upotrijebiti riječ
‘kikiriki’. Ali to nekako ne bi imalo istu težinu...“

211
 Knjige.Club Books

„Jebem ti...“
Henrik učini gestu kao da će krenuti na Alice, ali Faye zakorači naprijed i
prostrijeli ga pogledom. Nagnula se nad stol, gurnula mu dokumente i ledenim
glasom rekla:
„Bez prava na proizvode ova je tvrtka samo prazna ljuštura. Drugim riječima,
golem financijski gubitak za tebe i tvoje investitore, tako da bi ti bilo najpametnije
da prodaš sve svoje dionice meni. Za istu onu cijenu po kojoj ste ih ti i tvoji
kompanjoni kriomice kupili. Nadam se da razumiješ situaciju i da si zahvalan na
velikodušnosti koju ti upravo pokazujem.“
„Zašto bih? Iza sebe imam jake investitore, imam novca za parnice, jebe se
meni što si ti uspjela iskopati u nekom jebenom ugovoru - gazit ću te do
posljednjeg novčića...“
Henrik je toliko siktao da mu je slina prštala iz usta, a Faye samo mirno uzme
rupčić iz džepa njegova sakoa i njime si obriše lice.
,,S obzirom na to da ti je Sten Stolpe uvjerljivo najveći pojedinačni investitor
u preuzimanju Revengea, ne bih baš bila toliko sigurna u to...“
„Sten mi je jedan od najstarijih prijatelja i najvjernijih klijenata i poslovnih
partnera. Mislim da sa sigurnošću mogu reći da će me podržati bez imalo
ustručavanja.“
Henriku je glas bio pun prezira. Alice, koja je tijekom cijelog razgovora
pomno promatrala svoje nokte, lijeno reče:
„Mogao bi pogledati mobitel. Nešto mi govori da te Sten pokušava dobiti...“
„Koji kurac?“
Henrik podigne svoju torbu i izvadi iz nje mobitel. Faye se istegne, pogleda
zaslon i potom se okrene Ylvi i Alice.
„Ajoj, Henrik ima četrdeset i tri propuštena poziva i podosta Stenovih poruka.
Baš se pitam zašto ga treba? Čini se da mu je poprilično stalo do toga da se čuje s
njim...“
Henrik je otvarao jednu Stenovu poruku za drugom. Boja mu je nestala iz lica.
„Alice, što si to učinila, jebote?“
Alice ga pogleda nevinim, plavim očima.
„Ja? Ja nisam ništa učinila. Pukom slučajnošću jučer mi je ukraden mobitel,
prijavila sam to policiji, treba paziti na takve stvari. Nemam pojma što je netko
na njemu mogao naći i poslati Stenu. Aha, da, možda onaj filmić u kojem ševiš
njegovu maloljetnu kćer, ujedno i našu dadilju, ali što ja znam? Kažem, mobitel
mi je jučer ukraden. Jesam li spomenula da sam krađu prijavila policiji?“
Henrik zaurla i skoči prema Alice, ali Ylva mu podmetne nogu, tako da se s
rukama u zraku srušio na pod.
Ležeći tako, drečao je i zamahivao rukama prema njima.
Tri žene izađu iz ureda, ali Faye se okrene na vratima.
212
 Knjige.Club Books

„Do večeras hoću tvoj potpis na kupoprodajnim dokumentima za Revenge.

Dokumenti su na dnu snopa, ispod ugovora.“
I iza zatvorenih vrata za sobom su čule njegove psovke.

213
 Knjige.Club Books

Fjӓllbacka - prije

MAMU JE bilo lako nagovoriti. Nakon Sebastianove smrti sve joj je bilo kao u
nekoj izmaglici, a tata je svu svoju tugu i frustracije iskaljivao na njoj. Njegovo
je ludilo svakim mjesecom bilo sve gore. Kada bih, po povratku iz škole,
pritiskala kvaku ulaznih vrata, zadržala bih dah. Svaki put bih najprije pozvala
mamu i svaki put bi me uhvatio grozan strah da mi se neće odazvati. Slušala sam
krikove, gledala modrice, gledala kako mama sve više slabi. Jedva da je
više uopće i jela. Pokušavala sam je potaknuti da nešto pojede, preuzela sam
kuhanje i naučila pripremati jela koja je mama voljela. Katkad bi uzela nekoliko
zalogaja, ali najčešće bi samo prazno buljila u tanjur.
Znala sam da gledam kako mi umire pred očima. Uvijek sam mislila da će
mama umrijeti jednog dana kad tata na koncu pretjera u svojoj potrebi da joj
nanese bol, ali, kako su prolazili mjeseci, shvatila sam da će je zapravo dotući
beznađe. Nije nazirala kraj. Nije vidjela izlaz. Htjela sam je izbaviti s pomoću
Sebastianove smrti, spasiti je od bremena te naše tajnovitosti koja će je
naposljetku smrskati. A umjesto toga sam je možda, polako ali sigurno, sama
ubijala.
Svaki dan su mi se pred oči vraćali prizori onoga puta kad je progutala tablete
za spavanje. Gledala sam kako joj guram prste u grlo da se ispovraća. Tada sam
je spasila. Ali sada sam je ubijala. Morala sam nešto učiniti. Morala sam joj pružiti
nadu. Izlaz.
Kad sam napokon donijela odluku, počela sam razrađivati plan.
Bilo je toliko bolno čekati, biti strpljiv dok gledaš mamu sve krvaviju i sve
modriju. Ali znala sam da će, ne pomognem li joj da se jednom zauvijek oslobodi,
uskoro biti mrtva. A ja s time ne bih mogla živjeti.
I tatu je trebala snaći njegova kazna. Za sve ono što nam je učinio, za sve ono
čemu je naučio Sebastiana, za sav onaj strah u kojemu smo zbog njega živjeli.
Postojala je samo jedna osoba za koju sam znala da će mi moći pomoći.
Mamin brat. Tata nije volio ujaka Egila, a pustiti nekoga izvana u našu kuću
predstavljalo mu je velik rizik. Rizik koji nije htio preuzimati. Zato je za mene
ujak Egil bio tek neko daleko sjećanje. Ali mama je često pričala o njemu. A meni
je bilo jasno da bi on za nju bio učinio sve.
Mama je imala njegov broj u starom, izlizanom imeniku koji je skrivala ispod
svojih čarapa u ladici komode. Nju nisam uključila u svoje planiranje. Njezin
staklasti pogled samo me je tjerao da ju obgrlim rukama i čvrsto stisnem, ali
214
 Knjige.Club Books

govorio mi je i da moram biti odrasla i pobrinuti se za nju. Prvi put u životu ja

sam bila roditelj, a ona dijete.
Bila je malena poput ptičice, slabašna, lomljiva, svakim danom sve krhkija.
Jednom prilikom, kad je telefon u školskoj zbornici ostao bez nadzora, kriomice
sam nazvala ujaka Egila. Bilo je važno da ne ostavim nikakav trag. Rekla sam mu
što trebam i odmah mi je obećao pomoći. Bez nećkanja. Bez pitanja. Glas mu je
bio toliko sličan maminu da mi je pružao neki osjećaj sigurnosti.
Jedne kasnoljetne večeri zaključila sam da je sve spremno. Ponovno sam iz
škole nazvala Egila i dala mu stroge upute. Znala sam da će ih detaljno slijediti.
Nakon što je tata legao i zaspao, uz malu pomoć tableta za spavanje i svog
večernjeg viskija, uhvatila sam se onoga što je trebalo učiniti. Mama je bila suviše
mlitava, poput kakve krpene lutke. Bila je tako slomljena, tako malena, tako slaba
da ništa nije rekla, ništa nije pitala, samo je učinila sve što sam joj bila rekla i
prepustila se mom vođenju. Ništa joj nisam htjela spakirati. Ništa joj neće
nedostajati. Nije smjelo izgledati kao da je išta ponijela sa sobom, kao da je
svojevoljno otišla iz kuće.
Večer je bila prilično hladna. Nije bilo toplog povjetarca koji bi nam grijao
kožu dok smo polako silazile prema moru. Ja sam na nogama imala tatine čizme.
U jednoj sam ruci nosila njegov čekić dok sam drugom vodila majku prema obali.
Tatine su rukavice bile velike pa sam ih cijelo vrijeme morala navlačiti preko
svojih mnogo manjih ruku. Mama se saplela, ja sam je uhvatila, a u nosnice mi se
pritom uvukao miris njezine kose. Nedostajat će mi. Gospode Bože, kako će mi
nedostajati. Ali kad nekoga voliš, moraš ga pustiti. A ja sam upravo puštala svoju
mamu.
Uz obalu, u čamcu s ugašenim svjetlima, čekao nas je ujak Egil. Točno je
znao što ću učiniti, nisam mu zatajila ni jedan dio svoga plana. Nije se usprotivio,
iako je tišina s druge strane telefonske linije govorila mnogo o tome što je htio
reći. No znao je da sam u pravu.
Mami nisam rekla ništa. Smatrala sam da će biti obzirnije pričekati ovaj
trenutak da zatražim njezino odobrenje. Ali znala sam da će pristati na ono što
sam bila nakanila učiniti. Bila je navikla na bol.
„Mama. Moram te udariti. I to jako. Čekićem. Ovo je tatin čekić. Platit će on
za sve što je učinio. Moramo ga ukloniti iz svojih života. Razumiješ li, mama?“
Mama nije nimalo oklijevala. Kimnula je glavom. Pozdravila sam ujaka Egila
kad smo došle do čamca, sad ga nisam imala snage ni pogledati. Zagrlila sam
mamu. Osjetila njezina mršava, krhka ramena pritisnuta o svoj prsni koš.
Bilo me je toliko strah da ću je udariti prejako. Da će se rasprsnuti kao
kristalna zdjela. Ali povratka više nije bilo. Uzela sam čekić. Podigla ga. Zatvorila
oči. I udarila. Ciljala sam mekane dijelove, na kojima nema što pući. Trebala sam
krv. Shvatila sam da sam morala udariti po čvršćem dijelu tijela. Nešto mora
puknuti i probiti kožu, tako da krv pošprica čekić.

215
 Knjige.Club Books

Naciljala sam njezinu potkoljenicu. Podigla čekić visoko iznad glave i udarila.
Mama je samo muklo zastenjala. Krajičkom oka primijetila sam kako se Egil
okrenuo. Pogledala sam čekić. Krv. Mamina krv.
Odložila sam čekić nekoliko metara od obale, dovoljno da ga plima ne dohvati
prije nego što ga policajci pronađu. Brižno sam odvela mamu do Egilova čamca.
Nije se mogla dobro osloniti na nogu koju sam joj ozlijedila, ali osjećala sam
toplinu i mekoću njezina tijela. Nevoljko sam ju predala ujaku Egilu, upivši
posljednji put njezin miris. Znala sam da će proći mnogo godina prije nego što ju
opet vidim.
Nakon što su u tmini noći bez mjeseca nestali na pučini, polako sam krenula
prema kući. Krajičkom oka vidjela sam krvavi čekić.
Došavši kući, pažljivo sam ostavila tatine čizme u hodniku. Nekoliko kapi
krvi bilo je palo i na njih. Skinula sam rukavice, također zakrvavljene, i pomno ih
postavila na policu za šešire.
U kući je vladala tišina. Bili smo ostali samo tata i ja.
Nakon sutrašnjeg dana ostat ću samo ja. Jedva sam čekala.
Legla sam u krevet, misleći na mamu, prisjećajući se zvuka čekića koji joj
lomi nogu.
Voljela sam je. I ona je voljela mene. Voljele smo jedna drugu. Bila mi je to
posljednja misao prije nego što me je obuzeo san.

216
 Knjige.Club Books

NA DNU okruglog stola u Richeu u srebrnoj se vedrici u ledu hladila boca

Bollingera. Alice, Ylva i Faye dignu čaše i nazdrave. Bila im je to već druga boca
te večeri. Konobaru su bile rekle da će hranu naručiti kasnije, ali međuvremenu
su to odavno zaboravile. Faye je već bila pripita, ali zaključila je da se isplati
sutradan putovati i mamurna jer joj je to bio posljednji put da će u sljedeća tri
mjeseca vidjeti Alice i Ylvu.
Zajedno su isplanirale kako će ubuduće voditi poslovanje. Početkom listopada
sve će se tri naći u novom uredu u New Yorku, radi plasiranja Revengea u
Sjedinjenim Državama. Priključit će im se i Johanna. Bila je upravo razvedena,
sretna i redovito se seksala sa svojim osobnim trenerom. S obzirom na to koliko
joj je malo trebalo da s njime završi u krevetu, Faye je bila poprilično uvjerena da
to nije bio neki sasvim nov odnos. Ali to nije bila njezina briga.
David je u pritvoru čekao podizanje optužnice za gospodarsku špijunažu.
Posljednje što je čula o Henriku bilo je da je njegova tvrtka pred stečajem. U
poslovnim se krugovima šuškalo da se Sten Stolpe zakrvio s Fienrikom i da je
činio sve da ga zgazi.
Konobar, zgodan momak u srednjim dvadesetima, sa širokom vilicom,
ledenosivim očima i tijelom grčkog boga, nakašlje se.
„Želite li možda još nešto? Ili je sve u redu?“
Osmjehnuo se Faye, a njoj cijelim tijelom proširuje ugodni trnci. Bila je
slobodna i sretna. Spremna krenuti dalje. Jedna kratka, ali intenzivna avanturica
za oproštaj od Švedske sigurno neće biti naodmet.
„Moglo bi biti i bolje“, odgovori ona ozbiljno.
On se iznenađeno trzne. Ylva i Alice upitno je pogledaju.
,,Da“, reče Faye i dâ mu znak da se primakne.
Konobar se prigne.
„Bilo bi savršeno kad bi mi rekao kad ti završava smjena, da ti mogu poslati
auto kojim ćeš doći do moje hotelske sobe“, prošapće ona.
Izraz lica mu iz iznenađena prijeđe u razdragan.
Uspravio se i, hineći ozbiljnost, rekao.
,,U jedan, gospođo.“
Shvativši što ga je Faye pitala, Alice i Ylva se nasmiju. Konobar popravi
košulju, namigne i nestane.
Njih tri još jedanput dignu čaše i nazdrave.

217
 Knjige.Club Books

Kretnja koju je Faye uhvatila krajičkom oka nagnala ju je da pogleda kroz

prozor koji je gledao na Ulicu Birgera Jarla. Ugledala je poznato lice. Lice koje
ju je preplavilo užasom. Drhtavom rukom odložila je čašu.
Nije bilo nikakve sumnje. Muškarac kojega je vidjela bio je njezin otac.
Primaknuo se prozoru i, gledajući je u oči, prislonio na staklo fotografiju njezine
mame i Julienne.
Potom je iščezao.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

218
 Knjige.Club Books

Zahvale

KAD NAPIŠEŠ roman, mnogo je ljudi kojima moraš izraziti zahvalnost. Za početak
bih htjela razjasniti tko je Karin, kojoj sam posvetila ovu knjigu. Karin Linge
Nordh bila je moja nakladnica još od druge knjige. Ne bih bila spisateljica kakva
sam danas da nije bilo Karin, njezine stručnosti, mudrosti i strasti za književnost.
Nakon moje zadnje knjige Karin je prešla na drugo radno mjesto, ali ono čemu
me je ona naučila pratit će me kroz cijelu spisateljsku karijeru. A povlaštena sam
i time što mi je Karin ostala bliska prijateljica. Iskreno i od srca, velika HVALA,
Karin!
U procesu nastajanja ove knjige imala sam privilegij raditi s Johnom
Hӓggblomom i Ebbom Ӧstberg. Hvalim ih do nebesa, a ni to nije dovoljno; ovaj
scenarij ne bi bio isti bez ljubavi koju su unijeli u njegovu finalnu doradu. Oni su
zvijezde nakladničkog neba i beskrajno sam zahvalna što sam mogla raditi s
njima. Htjela bih zahvaliti i svojoj urednici Kerstin Ӧdeen i ostalima iz moje
izdavačke kuće Forum/Ester Bonnier. Toliko vas je koji radite fantastičan posao,
neću nikoga imenovati da ne bih koga zaboravila, ali znate na koga mislim...
Iznimno važna osoba u mom radu na ovoj kao i na prethodnoj knjizi o Faye
moj je prijatelj i kolega spisatelj Pascal Engman. On je unio briljantnost i
angažman u sve to nabacivanje idejama i neizmjerno sam sretna što je dio svoga
vremena odlučio posvetiti tome. Hvala ti, Pascal!
Iza sebe imam nevjerojatno kompetentan tim s kojom sam do izdavanja
Srebrnih krila svakodnevno radila: čine ga Christina Saliba, Joakim Hansson i
Anna Frankl s ostatkom ekipe iz Agencije Nordin te Lina Hellqvist i Julia Aspnäs.
Činjenice su nevjerojatno važan element u nastanku jedne knjige, a za ovu su
mi golem izvor informacija s područja ekonomije bili Emmanuel Ergul, Martin
Junghem i Sara Börsvik.
Na privatnom je planu mnogo ljudi kojima sam zahvalna. Bez svoje obitelji
ne bih uspjela napisati ni retka: bez moga muža Simona, kojega volim više od
ičega, te moje divne, fantastične djece Willea, Meje, Charlieja i Polly, moje mame
Gunnel Lӓckberg, svekrve Annette i svekra Christera Skölda.
Hvala vam što postojite i što mi pružate sigurnost.
I, kao i uvijek: hvala ti, tata, što si mi prenio ljubav prema knjigama.
Camilla Läckberg
Stockholm, ožujak 2020.

219