1

Za razliku od svih Vas, radosno priznajem svoju potpunu sebinost. Uspjeh u ivotu zahvaljujem samome sebi, zaokupljen sam samim sobom, trudim se prije svega izvui korist za sebe, citiram sam sebe, ak omalovaavam sebe samoga, na neki armantni nain. Ukratko, za mene vrijede svi oblici samome sebi osim nesebinosti. A ipak, svako malo naletim na snagu prirode koja do korijena potrese moju uzvienu samousredotoenost. Neto to projuri krajolikom kao tornado, ostavljajui za sobom samo ruevine i ponovno preispitivanje. Neto poput Boba. Pogledajte, na primjer, neobine dogaaje koji su se dogodili jedne noi kad sam Boba odveo u bar Chaucer. Chaucer je u pravom smislu rijei bio kafi iz susjedstva, prozaian kako ve moe biti, osim imena. Iznad uskog anka u kutu na zidu bili su nalijepljeni posteri, pivo Rolling Rock toilo se na ae, duboks je bio opskrbljen pjesmama Jima Morrisona i Elle Fitzgerald. Bio je to bar u kojem pijete kad niste raspoloeni navui bolji par cipela. "Ajme, kakvo aroliko mjesto", ree Bob kad smo zakoraili unutra. "To je samo bar", rekoh. "O, vie je od toga, Victore. Nijedan bar nije samo bar. To je slino pojilitu na nekoj velikoj afrikoj ravnici, gdje sva stvorenja, velika i mala, sjede pokraj iste plave vode da se odmore i osvjee." "Ne izlazi ba mnogo, zar ne?" "Pogledaj oko sebe. Zar ne vidi prirodni ciklus kako se odvija upravo pred tvojim oima?" Pogledao sam, ali nije se ba mogao vidjeti neki ciklus. U separeu se sjedila etiri klinca s koleda, smijui se neemu. Neskladan par prepirao se za ankom. Neki starac paljivo je drao svoje pivo i alio se drugom starcu, koji je pokazivao malo zanimanja za bilo to osim za svoj scotch. Za radni dan, bili su to uobiajeni veernji gosti u Chauceru. Sjeli smo za stol pokraj prozora. Pozvao sam konobaricu, naruio za sebe Morski povjetarac i pogledao sam Boba, ekajui da i on narui. "J&B s ledom", ree on, "i krikom limuna." Tako i treba, pomislio sam, barem ovo drugo. Na prvi pogled, Bob se nije inio vrijednim da ga se jo jedanput pogleda. Bio je nizak, njean i debeljkast, s debelim crnim naoalama koje su mu klizile po nosu i zbog kojih je izgledao kao zbunjeni kolarac. ak i usprkos popodnevnoj sjeni novoizrasle brade dostojne Freda Flintstonea, bilo je neto u njemu to ga je inilo seksualno nezanimljivim. ene koje su pogledom pretraivale pojilo traei mukarca, prelazile su preko Boba. Njihov bi pogled zastao na ereim

hijenama iz junog Jerseyja, na klipanima iz june Philadelphije, na starim lemurima sa skupim frizurama, na praznim stolicama, ali ne na Bobu. Bio im je manje zanimljiv od pokustva. Poznavale su one dobro takav tip mukarca: tip koji se nastoji uklopiti, koji ne eli uzburkati sredinu, koji prihvaa svijet kakav jest, tip koji subotom naveer gleda televiziju jer nema nita pametnije raditi, tip s hobijem. I imale bi, donekle, pravo. Hou rei, pokazalo se da on zaista ima hobi. "Kao djeak, odlazio sam na pecanje", ree Bob, nakon to sam ga upitao to obino radi poslije posla. "Lovio sam grgee pomou bjelica. Ali s obzirom na to u kakvom je stanju rijeka Schuyikill, to je sad nemogue. Zato danas jednostavno pokuavam pomoi." "esto to govori", rekoh. "to time zapravo misli? Dobrovoljni rad?" "Na neki nain." "Drutveno koristan rad? Pomo beskunicima? Vrua telefonska linija za krizna stanja?" "Nikada nije isto. Pomaem lamo gdje sam potreban." "Slobodna profesija samaritanca?" "Pretpostavljam da je tako. Neto slino tome. Victore, ini li ti mnogo dobrih djela na ovome svijetu?" "Namjerno, ne." "A nenamjerno?" "Odvjetnik sam, zastupam klijente i inim to najbolje koliko mogu. Ako iz toga to radim proizade kakvo dobro, neka tako i bude." "Kao ovaj sluaj ubojstva na kojem sad radi." Naulio sam ui. "Tako je." "Malice je krvavo, zar ne, kad zastupa ubojice?" "Tu bi ti bio kao kod kue, je li?" Zapljeskao je i nasmijao se. Kad se Bob smijao zvualo je poput alarma na automobilu; najprije kad se ukljui, ne smeta vam puno, ali nakon nekog vremena poelite nekoga zadaviti. "Ima pravo", ree on kad se sirena smirila. "Ne bih trebao cviljeti zbog malo prolivene krvi. A ponekad, kao to ti je dobro poznato, ima je i vie nego malo. Ali misli li da e ikakvo dobro proizai ako svojega klijenta ponovno vrati na ulicu?" "Iskreno? Ne. On mi se ba ne svia mnogo, a jo manje mu vjerujem." "No ipak ga zastupa." "Platio mi je honorar unaprijed." "Prilino plaeniki pristup."

"Postoji li kakav drugi?" "Naravno da postoji. Mnogo bolji. Moda ti ga pokaem. Pazi sad ovamo. Jesi li primijetio onaj par za ankom?" "One koji se svaaju?" "Vrlo dobro, Victore. Impresioniran sam. Dakle, svaa je eskalirala i on je odjurio u muki zahod. Ve su neko vrijeme zajedno, ali sad prolaze kroz loe razdoblje. Poznato ti je da par doe do toke kad mora odluiti hoe li prekinuti ili e se vjenati. I oni su doli do te toke." "Kako zna?" Ali Bob se tada pomaknuo ulijevo, sagnuo se i kao raketa pojurio naprijed, udarivi Donnieja laktom ravno u lice, to je zazvualo kao izravni udarac bejzbolske loptice na sredinu terena. Jedan trenutak u baru je vladala kristalna tiina kad je sve stalo, svi su se zamrzli, dok jo nita nije bilo rijeeno i dok su se katastrofalne mogunosti inile bezbrojnima. A zatim se zauo vrisak, urlik, struganje stolice koja se pomaknula kada se Donnie sruio na pod, drei se rukama za nos, dok mu je krv curila izmeu prstiju. Bob je ispruio ruku prema Sandy. Pljusnula ga je po ruci i odgurnula je, spustila se na pod da se pobrine za Donnieja poloivi njegovu glavu u svoje naruje. "Dragi? Donnie? Je li ti dobro, Donnie? Dragi? Molim te, reci neto." "Moj nos", jauknuo je njezin deko. "Slomio mi je nos." Bob je sve to ravnoduno promatrao. Kad se pipniar nagnuo preko anka da ga zgrabi, Bob se otresao njegova stiska. Povukao se, namignuo mi i izaao iz bara, nestavi prije nego to ga je itko mogao zaustaviti. Pipniar i ja potrali smo za njim. Pregledali smo ulice poevi odmah na uglu, prvo Ulicu Lombard, zatim Dvadesetu. Prazne, puste, od Boba ni traga. "Tko je to, dovraga, bio?" upita pipniar. "To je bio", rekoh, "Bob." Kad smo se vratili, Donnie je jo bio na podu, sad je sjedio i jednom rukom je pokrio nos, a bijela koulja bila mu je poprskana krvlju. Sandy ga je drala u naruju, grlila ga, poravnavala mu kosu. Jedan od mukaraca nagnuo se nad njih. "Dajte mi da pogledam", ree on. Donnie je maknuo ruku. Nos mu je bio jedna amorfna kvrga. "Slomljen je", ree mukarac, a glas mu je bio piskav od ushita. "Slomljen, slomljen, slomljen. Nema sumnje. Vidio sam dosta takvih. Bolnica je odmah nie niz ulicu. Morat e dati da ti to srede." Pomogli smo mu da ustane, pomogli smo mu da doe do vrata. Odgurnuo nas je kad

smo mu htjeli i dalje nastaviti pomagati i zajedno s djevojkom, koja ga je sada zagrlila rukama i pridravala, polako je krenuo prema jarkim svjetlima odjela hitne slube. Platio sam raun, bez uspjeha ponovno pretraio podruje i otiao kui. Bob me ekao pred zgradom. Naslonio se na zid, prekriio ruke na grudima i inilo se da je nepodnoljivo zadovoljan samim sobom. "Jesi li poludio?" upitah ga. "Upravo sam Donnieju uinio najveu uslugu u ivotu." "Nije te zanimala Sandy?" "Molim te", ree Bob. "Preferiram malo vie mesa na kostima." "Znai sve je bila namjetaljka." "Veza im je bila u kripcu, trailo se malo sonosti. Kad prou godine i kad njih dvoje budu slavili godinjicu vjenanja, okrueni svojom djecom, sjetit e se najvanijeg dana svojega ivota, dana kad su se ponovno obvezali jedno drugome na zajedniku budunost. Dana kad se on borio za nju, dana kad mu je ona pojurila u pomo." "Smjestio si mu i jo mu slomio nos." "Pokuavam pomoi", ree Bob. "Ali slomio si mu nos." "Bojim se da to nije bio dio plana. Nezgode se dogaaju, Victore, upamti to. Ponekad se ak i najbolje namjere izjalove. Ali nezgode esto izau na najbolje. Pomisli na Donnieja s novim nosom. Popravit e mu izgled, slae se? Lice e mu dobiti karakternost koja mu je itekako nedostajala." "Odakle ti pravo na to?" "Svi smo mi putnici. Nemamo pravo okrenuti glavu u stranu." "I tako ti uskae bez obzira htjeli to oni ili ne?" "Radim svoj dio." "Lud si", rekoh. "Kao bijesna lisica", ree Bob. "Ali dopusti mi da te neto upitam, Victore. Kome si ti danas pomogao?" Kao to sam rekao, imao je hobi. I imao je pravo, toga dana nisam uinio dobra ni koliko je crno pod noktom. A vjerojatno je isto takoimao pravo u vezi s Donniem. Saiuly ga je obgrlila rukama, izgledali su kao zaljubljeni par u veoj mjeri nego prije. A slomljeni nos vjerojatno e popravili Donniejev izgled i, kad mu ga namjeste, moda mu se popravi i stanje sa sinusima. Tko zna, moda je Bob bio upravo ono to su oboje trebali. Ali ipak, vidio sam kako Donnieju izmeu prstiju curi krv, koja mu je poprskala lijepu bijelu

koulju i kapala na pod. Ali nisam se mogao prestati pitati ne nalazi li se odgovor koji sam traio, odgovor na ubojstvo koje sam jo pokuavao rijeiti, u toj krvi. Upravo tada bio sam usred sluaja ubojstva Francoisa Dubea i osjeao sam da je na neki nain Bob usred toga, takoer - zato sam ga i odveo u bar, zato sam uzeo au s njegovim otiscima prstiju. Sluaj Dube bio je uobiajeni sluaj koji se nae na stolu odvjetnika, sluaj ubojstva, uvjeravanja u vlastitu nevinost, sluaj u kojemu je bila vana povijest i forenzina stomatologija i gdje su najbolje namjere otile dovraga. Da i ne spominjem nepotreban seks i nepotrebno nasilje. Da to i ne spominjem. Ipak, za mene je to bilo mnogo vie od sluaja u kojemu osamljena ena umire u vrtlogu vlastite krvi. Takoer me nagnalo da razmislim o koristi i cijeni upletanja u tue ivote. Kada smo prisiljeni pomoi? Kada se ruka pomonica pretvara u nametljivu? I kada nametljivost postaje ubojita? Ovo nisu bila tek isprazna pitanja, pokazalo se da se radi o pitanju ivota i smrti. Na primjer, mojega ivota. Ali, ne, nije to poelo s Bobom. Njegova uloga bit e od kljune vanosti, da, ali on e se pojaviti kasnije u prii, na samom poetku nije imao veze sa mnom. Ne, za mene je sve poelo s gotovinskim ekom na petsto dolara koji sam dobio od drugoga sebinog kukina sina, od Francoisa Dubea.

2
"Najljepa vam hvala to ste doli, gospodine Carl", ree Francois Dube svojim jakim francuskim naglaskom. "Smijem li vas zvati Victor?" "Naravno", rekoh. "Samo izvolite." "Vic?" "Victor." "Tako sam vam zahvalan to ste doli." "Poslali ste nam gotovinski ek na petsto dolara kojim ste platili ovaj sastanak", rekoh. "Nismo doli ovamo iz usluge." "Ali ipak, Victore. Ve se bolje osjeam. Kao da mi je u ivot ponovno ula nada." "Ja sam samo odvjetnik, gospodine Dube." "Ali u situaciji u kojoj sam sada, ne treba mi sveenik, ne treba mi lijenik. U situaciji u kojoj sam sada, samo mi odvjetnik moe pomoi." Priznat u, tu je imao pravo. Francois Dube izgledao je kao raupani profesor s koleda, u kojega se do druge godine studija zaljube sve djevojke. Moda sam zbog toga bio oprezan. Zato to je izgledao bolje od mene, ali ipak ne bih rekao da je to bio razlog. Ili moda zato to je bio Francuz i u imenu imao zavijutak i oznaeni naglasak, kao da se radi o nekom baroknom razmetanju, ali ni to nije bio razlog. Ne, mislim da se radilo o instinktivnoj reakciji na samu njegovu osobnost. Osjeao sam u njemu opasnost, nasilje. Razlog je bio u njegovim oima, blijedoplavim i nedokuivim, a u lijevoj arenici imao je svijetlu zlatnu mrlju koja kao da je demonski svijetlila. Razlog je bio u njegovim rukama punima oiljaka, rukama koje je stiskao kao da ih eli sprijeiti da ljutito ne posegnu prema naprijed. Da, istina je, moda je razlog bio 1 u njegovu zatvorenikom odijelu. Nisam imun na takve profinjene naznake, ali neka se zna, rei u da me je neto na njemu navelo na oprez. A jesam li spomenuo da je jo k tome bio Francuz? "Morate znati, Victore, da nisam uinio ono to kau da jesam. Volio sam svoju enu. Nikada ne bih mogao uiniti takvu stvar. Morate mi vjerovati." Ali nisam mu vjerovao, zar ne? A ono to nisam vjerovao nije bilo to da nije ubio svoju enu, jer budui da sam bio tek na poetku sluaja, kako sam mogao takvo to znati? Ili znati je li ju volio, jer tko sam ja da se zagledam u srce drugoga mukarca? Ne, ono to mu nisam vjerovao bilo je da nikada ne bi mogao uiniti takvu stvar - da se nikada ne bi mogao uuljati u stan svoje ene i pucati joj u vrat i ostaviti je da umre na podu dok joj

krv navire i prska - i nisam vjerovao njegovim gorljivim, moleivim rijeima, zato to sam u njemu osjeao nasilnost. Nalazili smo se u maloj sobi za razgovor, bez prozora, u zatvoru Graterford. To je bio tmurni stari kompleks zgrada smjetenih na uzvisini iznad rijeke Perkiomen Creek. Vanjski zidovi u Graterfordu visoki su devet metara, a to je najvie koliko zatvorski zidovi mogu biti visoki, no uzimajui u obzir tko se nalazio unutra, najgori pripadnici philadelphijske zloinake populacije, svaki centimetar je bio dobrodoao. Odijelo koje je Francois imao na sebi bilo je smeecrveno, soba za razgovor bila je plavkastosiva, zrak je bio ustajao. Moja partnerica, Beth Derringer, i ja sjedili smo nasuprot Francoisu, za metalnim stolom prikovanim za pod tako da ga se ne moe podii u zrak i iskoristiti kao oruje. U tom trenutku bilo mi je drago zbog te mjere opreza. "Nije vano to jeste ili niste uinili, gospodine Dube", rekoh. "I nije vano to ja vjerujem. Nisam ovdje da donosim presudu. To je ve prije uinilo dvanaest lanova porote kao osobe po poloaju ravne vama." "Nisu mi bili ravni", ree on. "Bili su budale i pogrijeili su." "Porota je poput suca na bejzbolskoj utakmici. ak ako baca i prekorai liniju, a sudac kae da je udarac u redu, onda je to tako. Razumijete li?" "Ne razumijem se u bejzbol", ree Francois Dube. "Samo znam to je istina." "Istina cijele prie, kakva god da jest, nije vana. Zakon je rekao da ste krivi. Zakon vas je osudio da provedete ostatak ivota u ovom zatvoru. Zakon vam je dao mogunost albe, iskoristili ste to pravo, i sve su vam albe odbijene. Zakon kae da ste do daske sreeni." Moda su mi rijei bile preotre, moda sam trebao pokazati prema njemu vie suosjeanja. Ali, eno ga, zakljuan u onoj paklenoj i upi, a oko vrata su mu objesili lanac s natpisom: doivotna kazna. Bio je otprilike mojih godina, nekad je imao ivot i izvan ovih devetmetarskih zidova, ivot na kojem bih mu zavidio: imao je svoj restoran i bio poznat kao najbolji gradski kuhar, imao je lijepu enu, malu ker. Njegov pad bio je spektakularan. Odvjetnik sam, instinkt me tjera da posegnem za onima koju su u najveim nevoljama, a on je sigurno bio jedan od takvih. No bilo je neto na Francoisu Dubeu to je na distanci dralo moje poistovjeivanje s njim ili se moda radilo o tome da sam imao dovoljno vlastitih problema, izmeu ostalog neto se gadno dogaalo s mojim zubom, a da bih se previe uzrujavao zbog njegovih problema. "Oekivao sam da e u Americi nedunost biti vana", ree Francois Dube s neskrivenom gorinom. "Ali kada je Vrhovni sud odbio sasluati moj sluaj, a odvjetnik mi rekao kako su mi sve anse propale, napisao sam vam pismo. Mora postojati nain da mi pomognete." Pogledom je pretraivao moje lice, a zatim i Bethino. "Zar niste zato doli?" "Doli smo zato to ste nam platili", ree Beth. "Ovo je samo preliminarni sastanak. Nismo pristali pozabaviti se vaim sluajem."

"Neete mi pomoi?" "Na temelju onoga to smo uspjeli razabrati iz novinskih izvjea, ne vidimo da postoji neposredna osnova za novi sudski proces", ree ona. "Mora postojati neto na emu ete temeljiti svoj zahtjev. Imate li nove rezultate analize DNK?" "Ne", ree on. "Je li se pojavio novi svjedok?" "Nije." "Imate li neki forenzini dokaz koji dosada nije bio pronaen?" "Nita takvo", ree Francois. "Imate li neto to biste htjeli da ispitamo?" "Sve." Razdraen, podignuo sam ruke u zrak. "A to znai nita, rekoh. "Mora postojati neto novo to e uvjeriti raspravnog suca da sve jo jedanput ponovi. to da mu kaemo?" "Da ja to nisam uinio", ree Francois Dube. "Nedunost nije osnova za novi postupak, gospodine Dube. Na prvom suenju tvrdili ste da ste neduni i pretrpjeli ste neuspjeh." "Nisam pretrpio neuspjeh", ree on. "Moj odvjetnik je pretrpio neuspjeh. Bio je uasan." "Znai elite da se pozovemo na nedjelotvoran savjet branitelja?" ree Beth. "Hoe li me to osloboditi?" upita Francois, dok mu se lice iznenada ozarilo nadom. Odmahnuo sam glavom. "S tim i etvrt dolara moete samo dobiti petnaest minuta parkiranja na automatu, ne novo suenje. Odvjetnik vam je bio Whitney Robinson, zar ne?" "Taj glupi starkelja", ree Francois. "Njegova ideja strategije bila je da nema nikakve strategije." Suzio sam oi. "Osim stoje moj dragi prijatelj, Whitney Robinson je legenda meu parninim braniteljima." "Moda je bio u nekoj fazi svoje karijere, ali ne za mene. U mojem sluaju bio je prestar, previe rastresen. Gotovo senilan. Otiao je u mirovinu odmah nakon to je Vrhovni sud okrenuo lea mojim nadanjima. Njegova je krivnja to sam ovdje." Opipao sam jezikom bolni zub. Joj. Da, naravno, optui odvjetnika, optui porotu, suca, okrunog tuitelja, optui sve i svakog osim tipa koji je iz neposredne blizine pucao u vrat njegovoj eni. Vidio sam njezinu fotografiju u novinskim lancima. Leesa Dube bila je mlada i lijepa, s prekrasnim zubima. A onda se udala za Francoisa. "Ponovimo jo jedanput injenice", rekoh. "Koliko sam razumio, oruje kojim je

poinjeno ubojstvo registrirano je na vae ime." "Ali ostavio sam ga svojoj eni kad sam se iselio. Za njezinu zatitu." "Pitolj je pronaen zamotan u jednu od vaih koulja, prekriven krvlju vae ene, na podu vaeg ormara za odjeu." "Ne /nam kako je tamo dospio. Moda ga je policija podmetnula. Onaj detektiv bio je laljivo kopile." "Na mjestu zloina naeni su otisci vaih prstiju." "To je bio i moj stan, prije nego to sam se odselio. Naravno da e biti mojih otisaka." "Niste imali alibi." "Bio sam sam, spavao sam. Je li to zloin?" "Jedan svjedok vidio vas je one noi kako izlazite iz zgrade u kojoj je ivjela vaa ena." "Zabunio se. To nisam bio ja." "ak i najbolji branitelji, ukljuujui gospodina Robinsona, sputani su dokazima koje imaju na raspolaganju. Ali istina je, gospodine Dube, da nitko ne mari zbog kojih ste razloga izgubili parnicu, ve samo da jeste. Da biste sada dobili novo suenje, trebaju vam novi dokazi, novi nalazi, novi svjedok. Treba vam neto svjee, neto novo i okantno. Pravni kriteriji su vrlo visoki." "Zbog toga i trebam vau pomo. Da to pronaete. itao sam o vama u novinama, o onom sluaju sa sucem Vrhovnoga suda i brodom. A jedan od vaih klijenata radi sa mnom u kuhinji. Govori o vama samo u superlativima." "Ali to to se on nalazi ovdje trebalo bi vam dati do znanja kako nisam arobnjak", rekoh. "Ne mogu izvui dokaze iz eira. Ako nemate neto s ime bih otiao k sucu, nita ne mogu uiniti." "Moete li barem prouiti moj sluaj?" upita Francois. "Moete li barem vidjeti hoete li to pronai?" "Gospodine Dube, to bi znailo uludo troiti vrijeme. Da budem iskren, vi imate vremena na bacanje, ali mi, naalost, nemamo. Ako nemate neki snaan novi dokaz, nita ne moemo uiniti." "Trebam vau pomo, gospodine Carl. Oajan sam. Imam ker. Nisam je vidio tri godine. Roditelji moje ene ne putaju je ni blizu k meni." Pogledao je Beth sjajnim oima. Na trenutak je i ona pogledala njega, a zatim je kao znak ohrabrenja stavila ruku na njegovu. "U redu je, gospodine Dube", ree ona. "Molim vas, zovite me Francois. A vi ste Beth?" "Tono. Koliko je stara vaa kci?" "Sad su joj etiri godine. Nisam je vidio tri godine, od uhienja. To mi slama srce."

"ao mi je", ree Beth. "Gospodine Carl, tri godine nisam zagrlio svoju ker. Pitam vas kao otac, moete li mi, molim vas, pomoi?" Moda me mogla pogoditi u duu ta njegova dirljiva molbica, ali nisam bio slab na male mrkavce na iji spomen se drugi ljudi tope, a ni moj otac nije bio od onih koji su se mnogo grlili. "Nita od toga", rekoh. Uzeo sam svoju torbu za spise. Ustao od stola. "elim vam sreu, gospodine Dube. Zaista to mislim. Ali mi nita ne moemo uiniti." "Moda bismo mogli malo pogledati", ree Beth. Zastao sam i zagledao se u svoju partnericu. Jo je sjedila drei ruku na njegovoj. Nije to za nju bilo nita udno. Beth Derringer bila je svetica zatitnica propalih sluajeva, to je predstavljalo jedan od razloga zbog kojih nam je financijska situacija uvijek bila na rubu propasti. A zbog nekog razloga, koji jo nisam uspio dokuiti, inilo se da je bila spremna preuzeti jo jedan sluaj. "Beth, to nee nimalo pomoi." "Nita ne moemo obeati", ree Beth Francoisu. "Ali moda bismo mogli malo pogledati. Kad Victor naie na trag dokaza, postane pas traga. Ako se neto moe nai, on e to pronai." "Ne bih ba rekao, Beth", rekoh. Pogledala me. "Victore. Molim te. Trebamo mu pomoi. Tri godine nije zagrlio ker. Treba mu naa pomo." "Nita ne moemo uiniti." "Ali moemo pokuati?" upita ona, i nadalje drei ruku na Francoisovoj, a lice joj je odjednom postalo mlae, kao u djevojice. "Molim te?" "Ne." "to bih trebao uiniti da vas uvjerim?" upita Francois. "Nita ne moete uiniti", rekoh. "A ako sredim da vam se plati koji god iznos zatraite?" upita on. "Unaprijed?" "Naravno." "Moglo bi biti puno." Slegnuo je ramenima. "Recimo, deset tisua dolara?" "Nema problema", ree Francois.

Odmah sam sjeo i nacerio mu se. "U redu, onda, gospodine Dube. Uvjerili ste me." Vidite, ponekad je tako lako upasti u rupu.

3
Izali smo iz zatvora Graterford i dok smo koraali prema mojem autu na parkiralitu, upitao sam Beth to je znaio njezin mali ispad u sobi za razgovor. "Ne znam", ree ona. "Jednostavno me neto spopalo. Izgledao je tako izgubljeno, tako bespomono. Nedostaje mu ki, a i on nedostaje njoj." "Nedostaje joj?" "Pa, naravno." "Razgovarala si s njom nedavno?" "Nisam mogla prestati misliti na to kako ona eka svojega tatu da se vrati kui. Nismo mogli ba nita ne uiniti." "Da, mogli smo." "Morali smo neto poduzeti." "Ne nismo." "Treba mu naa pomo. Zar to nije dovoljno?" "Vidi, to je problem s tobom, Beth. Ti promatra zakon kao profesiju za pomaganje drugima. A ja, ako elim pomoi, pomaem sebi. To je kapitalistiki nain, a ja sam slobodoljubivi kapitalist prve klase: sve to mi nedostaje je kapital." "Ponekad si pravi bezveznjak." "To je moda istina," rekoh, ali nikako nisam tako naivan kao onaj bezveznjak unutra." "Tko? Francois?" "Da, Francois. Nije mi se sviao od samoga poetka. Iskreno, ne vjerujem ba puno u njegovu nedunost i nemam arku elju spojiti ovog osuenog ubojicu s njegovom nevinom, mladom keri." "Zato si onda preuzeo sluaj?" "Ti si mi partnerica, htjela si taj posao, a nudilo se i deset tisua dolara. Ta kombinacija bila mi je dovoljna. Kad bi odvjetnici branili samo one koji im se sviaju i kojima se dive, njihova bi vrsta postala ugroena. Pretpostavljam da emo unoviti ek i potroiti unaprijed plaeni honorar na pripremu zahtjeva za novim sudskim postupkom. A onda emo stoiki stajati u sudnici dok ga sudac bude odbijao. Uinili smo to smo mogli, rei emo Francoisu. ao nam je to nije uspjelo. Lako zaraen novac."

"Postoji li takvo to?" "Ovaj sluaj", rekoh. "Misli da nemamo nikakve anse?" "Ne postoji nain da bi mu sudac odobrio novi sudski postupak. Nema nita, nita osim novca kojim e nas platiti, a vrlo skoro ni to nee imati." "Otii u sutra u ured sudskog tajnika i uzeti dosje. Pretpostavljam da e pregledavanje dokumenata biti moj zadatak." "Ima pravo. Posljednje to elim raditi je zakopati se mjesec dana u njegove spise." "Umjesto toga, mogao bi se onda pobrinuti za ovaj pro bono sluaj koji mi je dodijelio sudac Sistine." "Ne bih rekao. Ve sam ti rekao, nisam tip za dobrotvorne sluajeve." "Nije sluaj, ve dijete. Zastupamo djeaka kojega je majka zanemarivala." Pro bono je latinski izraz za 'prazni bankovni raun'. Zar nisi jednostavno mogla rei: 'ao nam je, ali imamo previe posla'?" "Nisam, a ne bi ni ti mogao." "Bctli, mislim da je razlog io smo lako dugo ostali zajedno taj to ti jo nema pojma tko sam zapravo ja." "Neka tako i ostane", ree ona. A zatim je dodala: "Mislim da je ba zgodan." "Tko?" "Francois." "Svatko izgleda zgodno u zatvorskoj odjei." "Nije ti se inio mahnito zgodan?" "U stilu Charlieja Mansona." "Imao je neto u oima." "avolji biljeg?" "Zna, Victore, kad je rekao da to nije uinio, gotovo sam mu povjerovala." Zastao sam, zagledao se trenutak u nju, sve dok i ona nije stala. Okrenula se prema meni i u oima je opet imala onaj pogled djevojice. Rekla je prije da ju je neto obuzelo i vidio sam da je moda bilo tako, ali nisam znao to je to bilo. Djelomino se radilo o romantici klijenta u kojega je vjerovala, o sluaju za koji se vrijedi boriti, svakako, ali postojalo je jo neto, neto to je ukljuivalo ovog mukarca u zatvoru i njegovu ker, koju nije zagrlio tri godine. Nisam jo razumio to je to bilo, to neto, premda u kasnije otkriti, da, hou, saznat u, zapravo, od Boba.

"On je osueni ubojica", rekoh. "I on je ljudsko bie." Izvadio sam mobitel. "Da vidimo." "Koga zove?" Podignuo sam prst i rekao u mobitel: "Adresa u Chestnut Hillu. Ime je Robinson, Whitney Robinson." Zatim sam pogledao Beth. "Ako eli baciti pogled na trule zahodske jame u dui ovjeka, samo se obrati njegovu odvjetniku."

4
Pojam WASP skovao je Philadelphijski profesor koji je odrastao meu gradskom aristokracijom i otiao pisati naune rasprave o njegovom klanu. ak i da nikada nije susreo Whitney Robinsona III, profesora, prepoznali bi ga kao ovjeka koji je otvorio vrata kamene kue. Chestnut Hillje bilo mjesto velikih kamenih kua i okien bazenima, konjima i kriket klubovima i jaknama od tvida. Ako ste igrali tenis u Chestnut Hillu, nosili ste bijelo i igrali na travi, i pitali se zato bi itko igrao neku drugu igru. Visok, siv, elegantan, sdostojanstveno pokropljenoj peruti na svojoj tamnoj jakni, Whitney Robinson, sada u svojim sedamdesetim godinama, inio se personifikacijom vrste Philadelphijskih patricija koji je naslijedio svoje mjesto u Union League i mjesto uobiteljskoj firmi. Nos mu je bio ravan , lice dugo, korak lagan, njegove manire savrene. Trebao sam ga mrziti prema svom naelu, ali nikada nisam. "Victore, kako lijepo", rekao je Robinson Whitney svojim otezanjem u govoru. "Dakle, lijepo od tebe da si doao. " "Pozdrav, Whit", rekao sam. "Lijepo je vidjeti vas opet." "I meni je, moj deko. Vi ste postali prilino ozloglaen u posljednjih nekoliko godina. A to se toga tie, ja kaem - bravo za vas. Uvijek je bolje biti notoran nego ignoriran. Mislio sam sjesti vani, ako je to u redu s vama. " "Naravno." "Doi", kazao je i okrenuo se da me povede kroz glavni hodnik njegove kue. "Napravio sam moju poznatu limunadu." "Pink?" "Zna mene, Victore, ne bih je spremio na bilo koji drugi nain." Whit je jo uvijek zadrao svoju stolicu u Philadelphijskom klubu i svoje spremite u Germantown Cricket Clubu, gdje je bio trostruki teniski prvak,ali je davno prije odbio

partnerstvo u odvjetnikoj tvrtki koju je osnovaonjegov pradjed prije jednog stoljea, s jedinim ciljem da se osiguraju njegovibogati klijenti. Svje nakon pravnog fakulteta, odluio je, kako sam i samodluio desetljeima kasnije, krenuti sam u divljine kaznenog prava. U toku svoje karijere, Whit je postaoPhiladelphijska legenda, koja predstavlja visoka drutva, ubojice i politiare, socijalistike teroriste u ezdesetim i korporativne varalice u osamdesetima. I kroz tijek njegove karijere, on je velikoduno posegnuo za prijateljstvom i mentorstvom mladih odvjetnika. "Kako ide firma, Victore?" "Jo smo uvijek prisutni." "Dobro za vas. Preivjeti je uvijek devet stotinki borbe. " "Moda", rekao sam, "ali ona zadnja stotinka je da me ubije." "Da", rekao je Whit, "konana sitnica uvijek dokazuje da je sam vrag." Nikad prije nisam bio u Whitovoj kui kretali smo se u razliitim krugovi, vie kao razliiti planeti. Whitney Robinson je uvijek bio pun ivota, on je jo uvijek bio, ali bilo je neto staro i bijedno u unutranjosti njegovog doma. Bio je namjeten kao to se i oekivalo od jednog Robinsona, stare amerike stolice, francuski divan,urne, barokna komoda uza zid, ali kua je izgledalakao da je namjetena prije nekoliko desetljea, i od tada nitanije dotaknuto. Zidovi su bili prljavi, tkanina na pokustvu mutna i izblijedjela, tepisi izlizani. Osjeao se jak miris plijesni i jo neega to nije pripadalo ovamo. Podsjealo je na neki lijek, kao da je ovo bila starinska bolnica gdje su lijenici u tamnim odijelima pilili noge s gangrenom, a krv im je prskala po rukavima koulje. Kad smo proli kroz jedna vrata, pogledao sam kroz mranu blagovaonicu u drugu prostoriju u kojoj sam ugledao ugao bolnikog kreveta, medicinsku sestru odjevenu u bijelo kako se naginje nad krevet u kojem se ukoena figura pod plahtama njihala naprijed-natrag. "Ovuda", ree Whit otvarajui dvokrilna francuska vrata koja su vodila na kamenu terasu u stranjem dijelu kue. Vr s limunadom znojio se na okruglom stolu, na stolicama od kovanog eljeza nalazili su se jastuci sa zelenim prugama, oko nas su cvrkutale ptiice. Sjeli smo, natoili limunadu. Bila je tako kisela da su mi se skupila usta.

"Napravio si grimasu", ree Whit. "Nema dovoljno eera?" "Ne, savrena je", rekoh kad su mi se obrazi i eljust oporavili od kiselog oka. "Samo me mui jedan zub." "Zato ti je obraz nateen." "Jako se vidi?" "O, da. Trebao bi otii zubaru." "Ima pravo", rekoh. "Trebao bih." "Htio sam ti zahvaliti za rijei suuti koje si poslao za moju suprugu. Bilo je to ljubazno od tebe." "Bila je prava ena. Morala je biti ako je izdrala s tobom etrdeset godina." "Ni pojma nema." "Nisam mogao ne primijetiti bolniki krevet." "Moja ki ivi sa mnom. Pravo je udo to je jo iva, ali vrlo je bolesna i treba joj stalna njega. Teko mi je nakon smrti supruge, ali ovjek se snae i nakon nekog vremena ivot s nedaama postaje manje borba, a vie navika." "Uvijek si bio najbolji pod pritiskom." "I ja sam tako mislio. Ali sada, Victore, dok ja imam vremena igrati golf i prisjeati se starih dana, ti si poprilino zauzet. Dakle?" "Francois Dube." Whit na trenutak okrene od mene glavu i pogleda prema travnjaku koji je vodio prema gustom zidu od rododendrona. inilo se, premda na djeli sekunde, da je ugledao neto to se skriva iza zelenila meu debelim drvenastim stabljikama. "Whit?" rekoh. "Jesi li dobro?" Naglo je trznuo glavu i okrenuo se prema meni. "Da? Oh, oprosti, Victore. Kako to zovu, 'staraki trenutak'? Kad ovjek doe u moje godine, ponekad ti se sjeanja ine stvarnija od stvarnosti. Rekao si, Francois Dube?" "Mislim da je bio tvoj klijent." "Da, bio je. Stvarno tuna pria. O emu se sad radi?" "Hoe da zatraim novo suenje. Pokuavam pronai ima li iega u tome?" "Ne bih rekao, iako mu elim najbolju sreu." "O kakvoj se prii radi?" "Nalazio se usred runog razvoda. Bila je tu i ki, pitanje skrbnitva. Cijela stvar je jedna tuna pria. A bili su tako lijep par, no u tome je moda i bio problem, to ti misli?"

"Sreom, nikad nisam morao proi kroz takve patnje. Razvod je dakle izmaknuo kontroli?" "Optube su letjele na sve strane kao brano na dan ludovanja maturanata zahvaajui svakoga tko bi se pribliio. Ali jedna je bila osobito runa. Optuio ju je za redovito uivanje droge, tvrdio je kako je nesposobna majka. Ona je izjavila da je seksualno napastovao ker." "Svi su se lijepo zabavljali." "Da, no, naalost, u ono vrijeme takve su optube bile uobiajena taktika. Stvari su se jako zahuktale, sve se bliilo vrhuncu, a onda su suprugu nali mrtvu. Pucano joj je u vrat, krvi je bilo posvuda. Okrutan zloin." "Tko je bio glavni detektiv?" "Torricelli." "Taj tikvan?" "Pretraio je Francoisov stan, oruje kojim je poinjen zloin naao je zamotano u koulju natopljenu njezinom krvlju." "Prikladno", rekoh. "Sigurno je bilo. I naravno, Francoisovi otisci prstiju nalazili su se posvuda na mjestu zloina. Od samoga poetka crno mu se pisalo, a ipak, mislio sam da se mogu prihvatiti toga. Kao to zna, uvijek ima naina. No postojao je jo jedan intrigantan dokaz koji Torricelli nije naao. U samrtnom gru, supruga je - mislim da se zvala Leesa - neto zgrabila i vrsto je to drala u ruci. Kad su nali njezino tijelo ve je nastupio rigor mortis. U mrtvanici su joj silom morali rastvoriti prste. I onda su nali." "to?" "Dao sam sve od sebe da se to izbaci, nazvao sam to nepropisno pristranim dokazom, nazvao ga svjedoenjem po uvenju, sve sam pokuao. Ali sudac Armstrong dopustio je koritenje dokaza, smatrao ga je izjavom umirue i tu je sluaj bio zavren." "to je to bilo?" "Fotografija koju je zadrala, slika iz sretnijih vremena, slika Francoisa." "Kao neka poruka mrtvaca." "Tako je tvrdila optuba. Zapravo, radilo se o naoj cijenjenoj okrunoj tuiteljici i njezinu posljednjem sluaju prije nego to se kandidirala za novo veliko mjesto. O, ludo se zabavljala dok je marirala naprijed-natrag pred porotom s onom zguvanom, okrvavljenom fotografijom. Porota je vijeala krae od jednog dana." "Novinska izvjea govorila su da je postajao svjedok koji ga je povezao s mjestom zloina." "Da, neki mladi. Svjedoio je kako je vidio Francoisa da izlazi iz stambene zgrade one

noi kad se dogodilo ubojstvo." "Je li bilo naina da ga se diskreditira?" "Traili smo sve to je dravno odvjetnitvo imalo o njemu, ali nije bilo niega. Ali mislim da on nije puno utjecao. Nije on bio stvarni problem." "Nego to?" "Osim fotografije? Nije bilo drugih osumnjienih. Nije postojao nitko drugi tko bi to mogao uiniti. Nije bilo pljake, silovanja, nije bilo nikakvih sluajeva provala u susjedstvu. to god sam rekao o lome da je dokaz slab, ili podmetnut, ili objanjiv, nije postojala druga teorija ubojstva koju sam mogao iznijeti a koja bi bila uvjerljiva. Sluaj se pretvorio u sluaj opravdane sumnje, a takvi su vrlo teki, naroito ako sadre poruku s one strane groba." "Mogu zamisliti. Kakav je bio tvoj klijent?" "Jesi li ga upoznao?" "Jesam." "Onda zna. Teak, manipulativan, arogantan. Vrlo pametan, ali ne toliko koliko misli da je, oito." "Oito?" "Da je bio tako pametan kao to je mislio da jest, ne bi se doveo u situaciju da ga uhvate. Uostalom, zato preuzima njegov sluaj?" "Plaa me", odgovorih. "Naravno, ima li koji bolji razlog? Siguran sam da ete vas dvojica lijepo suraivati, iako ja ne bih poeo s radnim naplativim satima sve dok novac ne bude u banci. Kad je zavrio proces morao sam se nastaviti baviti njegovim albama pro bono. Tada ve vie nije imao nikakvih sredstava, barem koliko sam ja znao." To je bilo zanimljivo i obeshrabrujue. Kako je Francois nabavio petsto dolara koje mi je platio za sastanak i kako e mi isplatiti honorar? U zatvoru ga to nisam pitao - rekao je da mi moe platiti, pa sam pretpostavio da je tako - ali, kao i uvijek, kada se radi o novcu, bilo je pogreno bilo to pretpostavljati. U tom trenutku, jo razmiljajui o novcu, pogledao sam iza sebe prema stranjem zidu kue. Brljan se penjao po zidovima, ukopavajui se u buku koja se mrvila. A uokvireno etvrtastim prozoriem pojavilo se neije lice, izdueno i blijedo, s bijelom kapicom medicinske sestre prikopanom na tamnoj kosi. Usnice su bile tanke kao ravni prorez, oi su bile crne i zurile su u mene. Kada sam u znatielji nakrivio glavu, lice je nestalo. "Dakle, Victore," ree Whit, odvlaei mi pozornost od prozora, "kakve osnove ima za novi sudski proces?"

"Ne znam. Jo razmatramo. Naravno, htio bih razgovarali sa svjedokom." "To bi moglo biti teko. Umro je prije nekoliko godina." "Kako?" "Prava tragedija. Navodno su pucali u njega prilikom preprodaje droge." "Je li u vrijeme suenja uzimao drogu?" "Koliko znam nije, i kao to sam rekao, traili smo sve podatke koje je policija imala o njemu. Pokazalo se da je ist. Prilino zdrav mladi, kako smo svi mislili." Na trenutak osvrnuo se preko ramena, kao da gleda prema onom prozoru. "Bojim se da tu nema puno materijala." "Pretpostavljam da u onda morati proeljati kartoteku traei neto drugo s ime bih se pozabavio. A moja partnerica, koja takoer radi na ovom sluaju, misli da bismo trebali, pa, zna..." "Okriviti mene", ree Whit kimajui glavom s malo previe entuzijazma. "Naravno, ima pravo, trebali biste. Za klijenta sve. Ako hoete i ja u vam pomoi. Pozovite me da svjedoim, potrudit u se pred sucem doivjeti jedan staraki trenutak. Moete me proglasiti senilnim." "Whit, u neke stvari se tako teko moe povjerovati, da ih ak ni ja ne mogu zahtijevati." "Oh, Victore, sumnjam da je tako." Nasmijao se. "Uvelike sumnjam u to." Dok smo ili prema izlazu, ponovno smo proli kroz izblijedjeli hodnik. Iz pokrajnje sobe dolazio je miris lijekova poput neke mrane tajne. Otvorili smo ulazna vrata i dok smo tamo stajali, poloio mi je ruku na rame. "Victore, zaista, mora se pobrinuti za taj zub. Dopusti da ti dam ime dobrog stomatologa." "Ne volim ih ba", rekoh. Izvadio je iz depa posjetnicu i kemijsku olovku, nakrabao ime i broj. "Vjeruj mi, udotvorac je." Dotaknuo sam jezikom zub dok sam gledao to je napisao. Ime je bilo dr. Pfeffer i pokraj njega telefonski broj. Nazovi ga." Nasmijeio mi se i kimnuo, a onda se u tom trenutku iz stranje sobe zauo vrisak i zvuk neega to je palo i razbilo se na podu. Brzo sam pogledao Whita. Na licu mu se ocrtavala neka udna emocija, neto bojaljivo, posramljeno. "Moja ki", ree on. "Trebao bih poi k njoj." "Naravno, da. Hvala ti, Whit", rekoh rukujui se s njime. "Hvala ti na svemu." "Javi mi to e biti sa statusom gospodina Dubea." "Hou."

Krenuo je, a onda zastao, okrenuo se prema meni, gotovo je nasrnuo hvatajui me za ramena i oslanjajui se na mene. Ustuknuo sam, mislei na trenutak da e me zbog nekog razloga poljubiti, .ili nije to uinio. Zgrabio me za ramena, nagnuo se prema meni i apnuo mi u uho kao da se svuda uokolo nalaze politiki aparatiki koji prislukuju. "Ostavi ga gdje jest, ostavi se toga. Za svoje dobro. Ne moe ni zamisliti cijenu." Zatim me pustio i okrenuo se prema hodniku i nestao.

5
Znate one stvari koje prodaju u drogerijama, onu ljepljivu ljigu koju stavljate u usta da vam prestane zubobolja? Pa, ne djeluje. Znam to jer sam trostrukom dozom zalio bolni zub, nadajui se makar na 1ren olakanju, ali bol je postala jo vea. Bilo je kao da mi krtica ruje u eljusti, kopa i vae. A ljepljiva ljiga samo mi je umrtvila jezik, pa sam govorio kao da sam se nasnifao razrjeivaa za boju. Ispruio sam se na kauu, runik pun leda prislonio sam na eljust i slinio zbog umrtvljenog jezika. Izgledao sam kao pravi pravcati uglaeni pripadnik otmjenih krugova, kad je zazvonio telefon. "Svia mu se", ree Beth s druge strane. "Kome se sviam?" Francoisu. Nazvao me danas iz zatvora dok si bio kod Whita. Rekao je da ti je vrlo zahvalan to si preuzeo sluaj i da mu se svia." "To e mi uljepati dan." "Kakav ti je to glas? Jesi li pijan?" "Ma kakvi. Imam tu jednu situaciju. Sjea se kad me onaj razbija odalamio pitoljem na onom starom brodu? Zubi mi otada nisu u redu." "Trebao si otii zubaru da ti ih pregleda. Poznajem jednog zubara..." "Da, ini se da svatko zna nekog zubara." Izvadio sam iz depa posjetnicu koju mi je dao Whit Robinson i palcem preao preko imena. "Ako se pogora, imam ve nekoga kome u otii. ujem da je pravi arobnjak. Ali siguran sam da e se sve samo od sebe smiriti." "Je li to mala dentofobija, Victore?" "Hej, nema nita loe u normalnom strahu od mukaraca s dlakavim rukama koji ti ele u eljust zabiti otre metalne predmete. to je ono rekao Shakespeare? 'Prije svega pobijmo sve zubare.'" "Mislim da nije ba tako. No, svejedno, nazvala sam te da te podsjetim da sutra ima sasluanje na obiteljskom sudu." "Znam. Razgovarao-sam s djeakovom majkom telefonom i dogovorio sam sastanak s njom prije nego to odemo pred suca." "Dobro. Kod suca ete biti gotovi u tren oka. Sutkinja Sistine mi je rekla da taj sluaj ne bi trebao dugo trajati."

"A jo e k tome biti dobro plaeno. Pro bono je latinski izraz za 'nema kabelske'." "Mali in dobrote na ovome svijetu uinit e uda za tvoju duu." "Moja dua je dobro, ali novanik mi je neto tanak. Budui da | si razgovarala sa svojim dekom" "Prestani." "Je li ti rekao kada e nam isplatiti honorar?" "Rekao je uskoro." "Jer pria se kako nije mogao platili albene postupke. Pria se da Francois Dube nema ni prebijenoga centa." "Gdje si to uo?" "Od Whita." "Je li jo neto zanimljivo rekao?" "Ne ba, iako je na sastanak udno zavrio. Ali spomenuo je da je Francois na kraju sudskog procesa ostao bez novca. I ja se, na ravno, pitam kako e nam taj mamlaz platiti." "Ne znam. Nije rekao." "Budi srce i saznaj to kad te idui put nazove, hoe li? Bilo bi lijepo kada bi nam ovaj mjesec platili neki posao. Stanodavac mi ve ostavlja poruke." Spustio sam slualicu i ponovno pogledao posjetnicu koju mi je Whit dao. Dr. Pfeffer, udotvorac. U ovom trenutku stvari mi u ivotu nisu ile kako treba. Posao mi se opasno ljuljao na rubu bankrota, moj anemini ljubavni ivot bio je predmetom Sartreova eseja Bie i nitavih - mojem autu dobro bi dola generalka, stan bi trebalo oribati, tijelu bi mi dobro dolo kakvo vjebanje, premda mi je bio misterij tko bi mi to mogao pruiti. Bio sam premlad da se osjeam starim, a ipak, ve se pojavio onaj oaj srednjih godina, visio mi je oko vrata poput ome ueta. Sad sam imao i klijenta koji me nije mogao platiti, no zvao je moju partnericu iz zatvora da joj kae kako mu se sviam. Dopustite mi da vam neto kaem: kada mi se iz potpuno mukog zatvora javlja ubojica osuen na doivotnu i kae da mu se sviam, to mi ba ne moe razvedriti dan. A povrh svega toga, krtica mi je u eljusti rovala kanale. Mojem ivotu zaista je trebalo neko udo. Ako mi se stvar sa zubom uskoro ne pobolja, morat u nazvati tog doktora Pfeffera. Ali, sretnik kakav jesam, prvo sam imao zakazani sastanak na obiteljskom sudu.

6
Philadelphijski Obiteljski sud smjeten je u staroj neoklasinoj zgradi u ulici Benjamina Franklina, odmah do sredinje knjinice, koja je arhitektonski dvojnik zgrade suda. Obje zgrade planirane su po uzoru na dvojne palae na poetku Champs-Elvsees, a izgradili su ih ambiciozni gradski oci koji su naumili Philadelphiju pretvoriti u ameriki Pariz. Toliko o tome kada se promai cilj. Na treem katu zgrade Obiteljskog suda, oprezno sam kroio u veliku, zaputenu ekaonicu koja je vodila u sudnicu sutkinje Sistine. Prostorija je bila buna poput djejeg vrtia u vrijeme odmora. U jednom kutu nalazio se sag na kojemu je bilo razbacano nekoliko jadnih plastinih igraaka. Mala djeca koju su majke s oajnom nadom spustile na sag, ogledavala su se i vritala kao da ele rei: Zar je to sve to ima? Starija djeca mrzovoljno su sjedila na djejim plastinim stolicama i neto mrmljala, dojenad je plakala, majke su se uskomeale, mukarci su pogledom traili najblii izlaz kao da samo ekaju trenutak kada e se zaletjeti prema njemu. Prijavio sam se kod tajnice, a zatim sam krenuo po ekaonici pitajui svaku enu zove li se Julia Rose. Nijedna se nije tako zvala. Tanki dosje u mojoj torbi sadravao je cijelu priu. U odjel za djeju skrb stigla je anonimna prituba o loem postupanju s djeakom po imenu Daniel Rose, koji ima etiri godine. Nakon istrage odlueno je da bi djeakove interese najbolje zastupao njegov vlastiti odvjetnik. Ovo nije bio sluaj koji e me uiniti bogatim ili zbog kojeg e mi se faca pojaviti na prvim novinskim stranicama i zato mi je plan bio da uem i izaem to je bre mogue. Socijalna radnica u odjelu za djeju skrb, ime joj je bilo Isabel, uvjeravala me da djeak nije ni u kakvoj neposrednoj opasnosti. Pretpostavljao sam da e sutkinja iznijeti niz konkretnih koraka koje bi majka morala slijediti, majka e pristati i to e biti kraj prie. To to Julia Rose nije bila u ekaonici nije nimalo pomagalo mojoj strategiji ui-i-izai. Sruio sam se s gaenjem na jednu od tvrdih plastinih stolica i njeno protrljao oteenu eljust. Moete zamisliti kako sam bio ushien kad je pokraj mene sjela ena s malim djetetom, koje je slinilo i plakalo, a slina je letjela na sve strane dok se dijete treslo u majinu naruju. Nastojei zatititi odijelo povukao sam se to sam dalje mogao. Nasuprot meni sjedio je mrav starac s leptir-kravatom i okruglim crnim eirom uzdignuta oboda i mahao nogom gore-dolje. Uhvatio sam njegov pogled i nastao je nelagodan trenutak u kojem smo se zatekli u spontanom natjecanju tko e prvi skrenuti pogled. Ja sam izgubio, skrenuo sam pogled na jednu stranu prostorije kao da se tamo dogaa neto jako vano. Koliko sam mogao kriomice, pogledao sam starca. Jo me gledao, a na uskom licu imao je eretski osmijeh pobjednika.

Zbog ovoga sam, pomislio sam, dok sam se odmicao od djeteta i pretvarao se kako nisam primijetio starev pogled i dok su vea djeca trala i cviljela oko mene, a odnekud je i dolazio miris nepromijenjenih pelena, dakle pomislio sam, zbog ovoga sam postao odvjetnik. "Daniel Rose", pozvala je tajnica. Starac me ljutito gledao dok sam ustajao. Prostorija u koju sam uao bila je manje sudnica a vie otrcani sobiak za razgovor. Sutkinja Sistine, golema ena s rukama kao u hrvaa i s naoalama za itanje na vrhu nosa, sjedila je na elu stola. S njezine desne strane sjedila je tajnica a s lijeve socijalna radnica za djeju skrb, ena s kojom sam razgovarao telefonom, Isabel Chandler, i pokazalo se da je visoka, stroga i prilino lijepa. Sjeo sam za drugi kraj stola, osjeajui se nelagodno kao da se meni sudi. "Gospodine Carl, jeste li ve upoznali svojega klijenta?" upita sutkinja. "Ne jo, asni sude." "Zar ne mislite da biste trebali?" upita sutkinja Sistine, gledajui me preko ruba svojih naoala. "Nadao sam se da u ga danas upoznati. Zvao sam njegovu majku i uvjeravala me kako e se pojaviti na sasluanju." "Po onome to vidim, njezina uvjeravanja ne znae mnogo. Zato i jesmo ovdje. Gospoice Chandler, jeste li uspjeli danas stupiti u kontakt s majkom?" "Nisam, asni sude." "Brine me ova prijava. Urine me to ne moemo imati uvid u uvjete u kojima ovaj djeak ivi. Koliko ste puta pokuali posjetiti njihov dom, gospoice Chandler?" "Dvaput, sutkinjo, i oba puta neuspjeno. Gospoica Rose se stalno ispriava i obeava da e biti kod kue, a onda ne odri obeanje." "Anonimna prijava spominje njezina deka", ree sutkinja. "Htjela bih i s njime razgovarati. Pokuajte i njega dobiti na razgovor, gospoice Chandler." "Malo je vjerojatno, ali pokuat u." "Gospodine Carl, istina je da gospoica Chandler ima toliko posla da bi to zatrpalo i slona. Postoji granica koliko moe uiniti. Vi ste djeakov odvjetnik. Oekujem od vas neke odgovore i to ubrzo. Nadam se da ete ovom djeaku iskazati istu pozornost koju dajete korporacijskim klijentima." "Sutkinjo, nemam nikakvih korporacijskih klijenata, a ako vidite kakvu veu skupinu koja uokolo luta, bilo bi mi drago da ih uputite u mojem smjeru." Isabel Chandler zagrize usnu da bi zatomila osmijeh, ali sutkinja to nije eljela trpjeti. "Obavite svoj posao", obrecnula se. "Ako ne moete to uiniti, obavijestite nas i nai u

nekoga tko moe. Odgodit emo ovu raspravu za tri tjedna, u devet sati. Ako se toga dana majka ne pojavi, izdat u sudski nalog. Recite joj to, gospodine Carl. A isto tako oekujem da od svojeg klijenta dobijete cijelu priu." "Njemu su etiri godine, sutkinjo." "Onda govorite polako." Izaavi iz sudnice, Isabel Chandler zatresla je glavom prema meni kao da sam netko tko pravi neprilike i ponovno sam se naao u nevolji. Bila je mrava i tamnoputa, imala je onu vrstu otre, hladne ljepote koja je bila poput stranih prizora iz obrazovnog filma autokole, tako okantna da niste mogli skrenuti pogled. "Sutkinja Sistine ba i nema neki smisao za humor, zar ne?" rekoh, pokuavajui joj se umiliti. "Mila je prilino vesela kada je prije est mjeseci poela raditi na obiteljskom sudu, ali ne bih vie testirala njezino strpljenje. Zapravo, najvea zabava koju je imala ovaj mjesec bila je to to te oprala." "Tjednima u patiti zbog toga." Ponovno se borila sa smijekom. "to ti je s obrazom?" "Pokvareni zub." "Mora otii zubaru da ti ga pogleda." "Tako mi svi govore. Ali dama u osiguravajuem drutvu ponaala se kao da sam komiar Cedric the Entertainer koji otvara bocu piva kad sam je upitao pokriva li moja polica zubarske usluge." "Nasmijala se?" "I ne samo ona. Prebacila je razgovor na telefonski razglas i ubrzo je cijeli kat grcao od smijeha." "Dakle ne pokriva?" "Sve je golo golcato." "Prava teta. Gledaj, ako hoe, sredit u jo jedan posjet njihovu domu i moemo otii do Roseovih zajedno." "To bi bilo sjajno." "Nisam sasvim sigurna to se dogaa s Danielom, samo slijedimo anonimnu prijavu, ali moramo otkriti sve to moemo. Nazvat u te." "Hvala." "Uostalom, kako si dobio ovaj sluaj?"

"Partnerica mi ga je bacila na stol." "Jesi li ikada radio neto slino?" "Nisam." "Je li ti ve postalo zabavno?" Promatrao sam je dok je hodala niz hodnik, a onda sam zauo otar glas iza sebe. "To je dvostruka sramota. Da jest." Okrenuo sam se i ugledao mravog starca koji me prije gledao u ekaonici. Jo je na glavi imao okrugli eir i namrgoeno lice. "to je sramota?" upitah. "Da netko tako ruan kao vi moe ujedno biti i potpuno glup." Sigurno nisam dobro uo. "Oprostite?" "Nemoj se ti meni ispriavati", ree on naglaavajui suglasnike otrim glasom. "Nije tvoja krivnja to ti je mama bila runa kao poziv za vojsku." "Molim?" "Ili to ti je tata bio glup kao stup." "No, sad prestanite s tim", rekoh. "Jedino ja smijem vrijeati svojega tatu." "Takva si neznalica, da se kladim kako misli da ima izgleda kod one djevojke." Pogledao sam za Isabel. "A vi mislite da nemam?" "Sinko, ima lice koje je dobro za hvatanje bejzbolskih loptica i to je sve." Okrenuo sam se i nacerio mu se. "Imam bolje izglede nego ti starce." Skinuo je eir, pljunuo u dlan i protrljao rukom sjajnu elu na glavi dok je zvidao jednim kutom usana. "Ne kladi se protiv mene." "Victor Carl", rekoh i ispruih ruku. "Znam tko si ti, djeae", ree on odgurnuvi mi ruku. "Misli da vrijeam svaku budalu koja mi se nae na putu?" "Pa, da", rekoh. "Mislim." "Zovem se Horace T. Grant. Prijatelji me zovu Krmenadli. Ti me moe zvati gospodine." "Pretpostavljam da ste bili u vojsci." "Dovraga, jesam, ali nisam bio profesionalni vojnik, ako si to mislio. Govorim na usta i prdim na guzicu. Kod onih mijeanih kopilana upravo je suprotno." "Dakle, to mogu uiniti za vas, gospodine?"

"Moe mi kupiti alicu kave", ree on. To sam i uinio.

7
Pa sad, ovo je udno ali apsolutno istinito. Potraio sam u rjeniku naprasit i naao sliku Horacea T. Granta s njegovim okruglim eirom. "Ovo zove kavom? To nije kava. Magarei mljeveni mokrani mjehur imao bi bolji okus." "Moda vam treba jo malo eera." "Glupane, eer tu nee pomoi. Jesi li ikada stavljao eer na gomilu govana?" "Nisam." "Pa, dopusti mi da ti kaem, nee ih pretvoriti u kola. To ti je iskustvo, djeae, mukotrpno steeno. Sad mi moe donijeti jedan od onih kolaia, mufina, ako ti to padne na pamet, iako bih se kladio da ti rijetko ikakva misao pada na pamet u toj tvojoj bijedi od mozga. Kladim se da u njemu ima proslave na ulicama, velikih novinskih naslova, djevojaka koje pleu gore-dolje ulicom Broad." "Hoete li mufin od magareeg mjehura ili konjskog govna?" "S borovnicama. Ako nemaju borovnice, s brusnicama. A ako nemaju brusnice, onda neka idu k vragu, nemam to raditi s njima." "Vi nemate to raditi?" "Kreni, djeae. Nemam na raspolaganju cijeli dan." "Da, gospodine." "I kad si ve tamo, jo jednu alicu kave." Zato sam trpio Horacea T. Granta ako sam mogao nai bolji nain kako da provedem vrijeme, na primjer hrvati se s bodljikavim prasetom ili proliti si vruu kavu u struk hlaa? Zato to sam zeznuo stvar. Sutkinja je imala pravo kada me otrim rijeima oinula po krljavim leima. Iako ga nikada nisam upoznao, iako je bio premlad da bi znao tko sam ja ili kakvu bih ulogu trebao odigrati u njegovu ivotu, iako nikada nisam elio njegov sluaj, Daniel Rose mi je bio klijent i dugovao sam mu vie od povrnog telefonskog razgovora dan prije sasluanja. Da, oslonio sam se na majku, ali da je bila osoba od povjerenja, ne bih se ni naao na ovom sluaju, zar ne? Zato sam otpratio Horacea T. Granta do starinske male kafeterije u armantnoj stambenoj etvrti iza sudnice i poastio ga kavom. Sada sam ve spremno skakao kada bi na svoj umiljati nain zatraio novi mufin. Djelomino sam to radio zbog pokore, jer trpjeti Horaceove ubode i strelice sigurno je predstavljalo pokoru, no djelomino se radilo i o neemu drugome. Naime, Horace je znao kako se zovem.

"to si rekao kakav je ovo mufin?" upita Horace T. Grant. "S brusnicama." "Ne vidim nikakve brusnice. Gdje su bobice? Vidim samo crvene tokice. Ovo moe biti i mufin s vodenim kozicama. Neu jesti nikakav mufin s vodenim kozicama", ree on i zagrize vrh mufina. "Sljedei put odvedi me na neko dobro mjesto." "Sljedei put?" upitah. "O, da. Mora mi nadoknaditi to to si me doveo u ovu rupu. Imam ja svoje kriterije." "Kladim se da imate. Zato ne bismo razgovarali o onome o emu ste htjeli sa mnom razgovarati?" Pogledao me otpijajui gutljaj kave iz visoke alice. "Nemam ti nita rei." "Zato vas onda astim kavom?" "Ne pitaj mene. Ti si taj koji jedva eka mahnuti lisnicom, pokazati svakome kako je debela. 'Gledajte me, pogledajte moju lisnicu, vidite li koliko imam.'" Izvadio sam lisnicu, bila je tanka kao krika salame. "To vama izgleda debelo?" "Sada mene optuuje za svoje tekoe? Nisam ti ja kriv to ne moe zaraditi dovoljno novca da si kupi poteno odijelo. I pogledaj samo tu kravatu." "to ne valja s mojom kravatom?" "Prava sramota. Postoji jedna rije koju moda nikad nisi uo. Stil. A znai da ta kravata ne moe proi." "Evo vama jedna rije, gospodine: Daniel Rose." Prvi put u naem kratkom poznanstvu Horace T. Grant je zamalo ostao bez rijei. Ali samo zamalo. Pogledao me, zatim je pogledao u stranu, otpio gutljaj kave i trznuo se zbog njezina okusa. A onda |i rekao: "Priamo li o kakvim ruama?" "Ne, nego o malim djeacima. Daniel Rose je moj klijent, kao to vrlo dobro znate. U odjel djeje skrbi stigla je anonimna prijava o njemu. Pretpostavljam da ste je vi poslali. Moete se pretvarati kako ste tvrdi orah, ali dovoljno vam je stalo da poaljete prijavu i dovoljno vam je stalo da pratite postupak. Zato ste doli u zgradu suda, tako ste i saznali moje ime. uli ste kako u ekaonici traim njegovu majku." "Izgledao si kao budala, od glave do pete." "Zato bih vam bio zahvalan kada biste mi ispriali u kakvoj se situaciji djeak nalazi." "Vidi amo, ti gospodin Carl, ima jedna stvar u vezi s anonimnim prijavama koja je promakla tvojem kristalnom otroumlju. Anonimne su. To je jo jedna rije, kao i stil, ije znaenje ne zna." "Zato osoba koja je podnijela prijavu eli ostati anonimna?" "Gdje si odrastao, mladiu?"

"U Philadelphiji." "Sada mi lae. Glup i laljiv, nije ni udo to si postao odvjetnik." "Pa, da budem iskren..." "Ne trudi se samo zbog mene." "Odrastao sam malo sjevernije od grada, u mjestu koje se zove Hollywood." "Predgrae." Otpuhnuo je s prezirom. "Pustopoljina za uroeno nesposobne. im sam te pogledao vidio sam da si gluplji od klipa kukuruza. Uzgajaju vas ovdje ovakve blesave, zar ne? Deki iz predgraa ne mogu razumjeti kako je to u gradu, kako ovdje blizu ivimo, vrata do vrata. Kako su delikatni odnosi izmeu susjeda." "Znai bojite se." "Ne budi tupav. Kada vidi na ovome svijetu ono to sam ja vidio, ne boji se. Ali moda je gospodin Anonimus jednostavno oprezan." "U redu. A moda je taj zbog kojega je oprezan, deko Danielove majke." "Sluaj, budalo. Tko god da je napisao onu prijavu moda ne zna sigurno to se dogaa, moda ni za to nema dokaza. Moda se jednostavno radi o brizi, o opreznoj zabrinutosti." "Temeljenoj na emu?" "Povijesti susjedstva. Dramatis personae. Zna to to znai ili su ti i takve rijei preteke? Dobro, pomoi u ti. Dramatis personae znai da ako si tako prokleto zainteresiran, trebao bi otii i sam posjetiti djeaka." "To i namjeravam", rekoh. "Ali to nee biti ba lako uiniti. Navodno, svaki put kada se dogovori sastanak, majka nije kod kue." "Pa, moda ona zgodna socijalna radnica svaki put odlazi u pogrenu kuu." "Majka odvodi sina nekamo i skriva ga da bi izbjegla posjet, je li tako?" "Nemoj si sada umiljati da si odjedanput postao nekakav genij. Upamti koje su ti granice." "A vi moda znate kamo ga odlazi sakriti?" "Znam mnogo vie nego to e ti ikada uspjeti smjestiti u tu svoju betonsku glavu." "To vam vjerujem", rekoh smjekajui se njegovu namrtenom licu. "Mogu li vam jo neto donijeti, gospodine?" "Da, moe. To je najmanje to moe uiniti, takav jedan tupko iz predgraa kao to si ti. Ali vie neu kolaie s djejim bolestima, nikakav mufin s vodenim kozicama ili ospicama. A neu ni mufin sa zaunjacima, razumije? Jer kad se okrenem, imat u oteene obraze i otpast e mi ona stvar, a onda neu biti nita bolji od tebe." Kupio sam mu jo jedan mufin, od posija, jer sam pomislio da bi mu vlakna dobro

dola, a onda sam sjedio i sluao njegove uvrede sve dok nije zakljuio da je doao trenutak da mi da adresu.

8
Obino se ne brinem mnogo oko toga kako je zapakiran novac koji mi stie. Dajte mi ga u skupoj omotnici s reljefnim slovima, u smeoj papirnatoj vreici, dajte mi ek s pokriem, dajte mi ga u kojem god obliku elite, tako dugo dok mi ga dajete. Ali moram priznati, kada sam se vratio s obiteljskog suda i naao kako me u uredu eka paket novca, sam paket zainteresirao me vie od gotovine, zato to je bio plavokos i visok metar sedamdeset dva. ekala me u malom predvorju ispred stola moje tajnice. Sjedila je kao lutka u izlogu robne kue Nordstrom. Lea su joj bila uspravna, noge prekriene u glenjevima, runa torbica bila je usklaena sa salonkama koje su opet pristajale njezinoj bisernoj ogrlici, sve ca-kum-pakum. U lanenom kostimu be boje i neobino oputena lica, izgledala je uzvieno kao prava dama, ak i u naem pregrijanom uredu, ak i na klimavim plastinim stolicama koje smo imali za posjetitelje. Kosa joj je bila ureena onako kako je ureuju u najboljim salonima, kao da je svaki pramen zasebno opran, obojen i podrezan. U cijelom svom ivotu nisam bio toliko njegovan koliko jedan njezin u vojak kose. A usne su joj bile tamnocrvene kao ljive. "Gospodin Carl?" upita ona tihim, zadihanim glasom, ustavi kada sam se pojavio u uredu. "Tako je." "Imate li jednu minutu?" "Imam." "Mogu li razgovarati s vama privatno?" upita ona pogledavajui moju tajnicu Ellie. "Da, moete", rekoh i podigoh obrve u smjeru Ellie, pogledavi je pogledom koji je govorio "vidi to nam je maka dovukla". enine velike plave oi jednim su pogledom obuhvatile moj ured dok je sjedala na stolicu za klijente. Nije se imalo puno toga vidjeti. Zidovi su bili prljavi, veliki smei ormar za spise bio je mjestimice udubljen, naslagane gomile spisa u jednom kutu opasno su se nagnule. S mjesta gdje sam sjedio, inilo se tla mala uokvirena fotografija Ulyssesa S. Granta visi ukoso. Preda mnom na stolu nalazila se uobiajena razbacana gomila papira. Prvi impuls bio mi je da se ispriam zbog stanja u kojem se ured nalazi, ali suzdrao sam se. ena poput ove dobrodola je u uredu svakog odvjetnika u gradu, bez obzira na to koliko taj ured bio bljetav ili koliko je odvjetnik naplaivao po satu. Izabrala je pojaviti se u mojem uredu, a razlog za to sigurno nije bio dekor. "Gospodine Carl, prije dva dana imali ste jedan sastanak."

"Imao sam nekoliko sastanaka prije dva dana", rekoh. "Ovo je bio sastanak na kojem se raspravljalo o novcu." "Morat ete biti precizniji, gospoice..." "Gospoa", ree ona. "Da", rekoh. "Naravno." Imala je prsten velik kao omanji pojas. "Ali nisam uo vae ime." "Ne, niste", ree ona, i dok je to izgovarala, prebacila je nogu preko noge i poravnala lanenu suknju. U tom sam trenutku primijetio istetoviranu viticu s trnjem koja joj se obavijala oko glenja. Svidjela mi se ta vitica, da jest. Trebao bih rei da sam bio vie nego impresioniran cijelim tim paketom, iako je bilo oito da je za one koji su klasu bolji od mene, ali ono to me stvarno zainteresiralo bila je vitica s trnjem i to ne samo zato to je bilo oito da je umjetnik radio na lijepom uskom platnu. Ve samo to to je jo bila na nozi, to sam je jo mogao vidjeti, usred tog njezina skupocjenog izgleda, predstavljalo je samo po sebi odreenu izjavu. Tetovaa je bila iz jednog ranijeg, divljeg doba, ali nije ju dala odstraniti. Bio je to njezin nain priopavanja svijetu da joj glas moda nije prirodno zadihan, da joj kosa moda nije prirodno plava, usne moda nisu prirodno napuene, oi joj moda nisu prirodno plave, da moda nema ni centimetra na njezinu tijelu koji nije popravljen i uglaan do savrenstva, ali da ipak postoji jedan dio nje koji novac nije pokorio. "Prije dva dana imali ste jedan sastanak", ree ona "kada ste pristali zastupati odreenog klijenta pod uvjetom da vam se unaprijed isplati honorar." "Govorite o Francoisu Dubeu." Povukla je torbicu na kulo, otvorila je, izvadila prilino debelu omotnicu i lagano je bacila na moj stol. "Nadam se da e ovo biti dovoljno." Suzdravao sam se da ne zgrabim omotnicu i ne otpleem jedan krug s bacanjem novca u zrak tako da veselo pada oko mene poput konfeta. Samo sam rekao: "Ima li tu deset tisua?" "Devet tisua i devetsto." "Moja cijena bila je deset." "Mislim da sto dolara nije toliko vano." "O, vano je", rekoh. Dopustila je da joj blijedi smijeak zaokrui usne, a zatim je posegnula u torbicu traei novanik. Izvukla je iz novanika pet novih novanica od dvadeset dolara kao da izvlai nakupljene pahuljice prljavtine i njeno ih ugurala u omotnicu. "Iako, da budem iskren," rekoh, "ek bi mi bio drai." "Stvarno? Mislila sam da ete biti od onih tipova koji vole sistem cash & carry."

Odjednom nisam vie bio toliko zaaran. Neki se ljudi ponaaju kao da vam ine ivotnu uslugu, kada vam plaaju ono to vam duguju. "Krivo ste mislili", rekoh. "Gotovina stvara sve mogue raunovodstvene probleme. Kao to sigurno znate, banke ba ne vole gotovinske depozite i podizanja s rauna, jer i sami ste podignuli samo onoliko koliko ste mogli, a da banka od vas ne zatrai potvrdu. Ali to god ste mislili, mi se ovdje bavimo potenim poslom. Volimo da na novac iza sebe ima opravdanje. Trebat e mi ek." "Hoe li blagajniki zapis biti dovoljan?" "Osobni ek." "To nee biti mogue." Naslonio sam se na naslon stolice, podignuo jednu nogu na rub stola i paljivo je pogledao. Bila je nepristojna prema meni i to mi se nije svialo. Ali nije uivala u tome. Neto je bilo pogreno. "to ste vi Francoisu Dubeu?" "Nije vano." "Da bih prihvatio novac, moram znati zato ba vi isplaujete taj honorar." "Imam svoje razloge." "Morat ete mi ih rei." Uzela je omotnicu sa stola. "Nisam dola ovamo razgovarati. Ovdje je novac, gospodine Carl. Uzmite ga ili ostavite." "Mislim da u ga ostaviti." Zabacila je glavu unatrag kao da je osjetila nekakav odvratan smrad. Pretpostavljao sam da se radilo o meni. "Bilo mi je zadovoljstvo upoznati se s vama, gospoo Kako-se-ve-zovete", rekoh spustivi nogu i okreui se neredu na stolu. Izvukao sam list papira, neko besmisleno pismo i poeo neto pisati. "Ispratit e vas moja tajnica." "Ali to je s vaim klijentom?" "Nije moj klijent sve dok mi ne plati." "Ali pokuavam vam platiti." Podignuo sam pogled. "Ne trudite se dovoljno. Zato ne bismo poeli s imenima? Dobro doli u tvrtku Derringer i Carl. Ja sam Victor Carl, a vi ste..." "Velma Takahashi", ree ona. Naslonio sam se na naslon stolice. "Vrlo dobro. Takahashi, ha? Odakle mi je poznato to ime?" "Poslovi mojega supruga esto se spominju u novinama."

"Samuel Takahashi, mogul nekretnina?" "Nije ba mogul." "Poprilian. A vi ne elite platiti ekom, to znai da ne elite trag o isplati, koji bi mogao nai put do vaega supruga." "Gospodine Carl, je li vas netko udario u lice hokejakim tapom? Je li vam zato natekao obraz?" "Ovo je ba zabavno, zar ne, komunicirati poput ljudskih bia? Ja postavljam umjesna pitanja, vi mi dajete razumne kopije odgovora zajedno s vaim uvredama. I prije nego to se okrenem, plesat emo ameriki narodni ples u supinama po etiri para." "Ne pleem obrni je-okreni je." "Ljudi ine svakakve stvari koje nisu nikada oekivali da e uinili. Jedna od takvih je to to se nalazite u mojem uredu. Gospoo Takahashi, kakav je va odnos s Francoisom Dubeom?" "Nemam nikakav odnos s Francoisom Dubeom. On je najgora vrsta nitkova." "Ali plaate deset tisua dolara da ga izvuete iz zatvora." "Moji osjeaji prema njemu, koliko god bili gorki, nisu sada vani. Bila sam Leesina prijateljica davno prije nego to se udala." "I smatrate to prijateljskom gestom to plaate obranu ovjeka optuenog za njezino ubojstvo?" "Mislim da je to ono to bi ona eljela." "No, to je la. Ne vjerujem ni rije onoga to ste rekli od trenutka kada sam vas ugledao, gospoo Takahashi, ukljuujui ovo 'gospoo' i 'Takahashi', ali za ovo sam siguran da je la. Leesa Dube je vodila ogorenu borbu za skrbnitvo nad djetetom; iznijela je teke optube protiv svojega supruga. Jedna od stvari koja bi je obradovala u vezi s vlastitim ubojstvom bila bi to to joj je suprug osuen da ostatak ivota provede iza reetaka." "Niste je poznavali, gospodine Carl. Nije bila takva. Na kraju je bilo gorko, istina je, ali on je otac njezine keri. Bila je previe dobra da bi eljela da on zavri u zatvoru zbog neega to nije uinio." Barem je u jednoj stvari imala pravo, nisam poznavao Leesu Dube, nisam o njoj nita znao i pogrijeio sam kada sam dao naslutiti zlou koje kod nje moda nije bilo. "Pa, ako je to ono to bi Leesa voljela," rekoh, "onda zbog nekog razloga vi sigurno vjerujete kako on nije kriv." "Ve kasnim." Nagnuo sam se naprijed pomno je gledajui. "Zaista to vjerujete, zar ne?" Naglo je zatvorila torbicu i ustala. "Imam dogovoreni sastanak. Uzmite novac,

gospodine Carl. Uinite to moete za Francoisa." "Neto znate." "Moram ii." "Recite mi to znate." "Ne mogu, molim vas, vjerujte mi. Jednostavno ne mogu." I tada sam to ugledao, u jednom jedinom dragocjenom trenutku, vidjelo se iza maske od napuenih usana i ela bez bora, iza savrene kose, savrene koe i plavih kontaktnih lea. Tamo, iza najbolje fasade koja se novcem moe kupiti, ugledao sam neto iznenaujue. Vidio sam enu kakva je nekada bila, enu koja je odabrala tetovau i druila se s Leesom Dube, prije nego to je upala u movaru novca koji ju je cijelu progutao. Ova je ena bila divlja, divlje ambiciozna, ova je ena bila prepametna da bi bila ono to je postala. I vidio sam, da, jesam, ugledao sam u njezinim oima neki golemi teret. Je li to bila tuga? Ili aljenje? Je li to moda bila sveproimajua krivnja koja ju je razdirala? Bilo bi to zanimljivo otkriti, zar ne? Ispruio sam ruku, uzeo omotnicu i proao prstima preko novanica. "Morate razumjeti gospoo Takahashi," rekoh brzo brojei novac, "da ovaj predujam honorara pokriva samo na zahtjev za obnovu postupka. Budemo li u tome uspjeni, trebat e nam drugi predujam honorara za voenje sudskog postupka." "Nadajmo se da emo se ponovno vidjeti." "Da", rekoh. "Nadajmo se." Uistinu, nadajmo se. "Moja tajnica e vam dati potvrdu o plaenom honoraru." "Ne treba mi potvrda." "Moda vam ne treba, ali ipak vam je moram dati. Imamo ovdje jedno pravilo. Svatko tko nam na stol istrese brdo love a ne dobije za to potvrdu, tijekom sljedeeg posjeta dobije besplatni smrznuti jogurt." Ispratio sam je iz ureda. Stajao sam iza nje dok joj je Ellie tipkala potvrdu i udisao njezin opojni, slatki miris, sve dok mi se nije zavrtjelo u glavi. Vidite, usprkos svim laima koje mi je ispriala, ak i sa svim postupcima kojima je poveala svoju ljepotu, nisam se mogao suzdrati a da ne udiem njezin miris i da ne osjetim kako mi eludac treperi. Dopustite mi da vam kaem istinu, jedina stvar koja je opojnija od iste prirodne ljepote je neobuzdana, estoka artificijelnost. Vrativi se u ured, izvukao sam novac iz omotnice, zamahnuo novanicama kao lepezom tek toliko da doivim taj osjeaj, a zatim sam ih paljivo izbrojio. Ne bih se ustezao potrati ulicom viui: "Oh, gospoo Takahashi, gospoo Takahasi" kada bi uzmanjkalo makar i dvadeset dolara. Ali tono je izbrojila novac. Deset tisua dolara. Nimalo lo nain da se zapone dan.

Iz depa na koulji izvukao sam posjetnicu. Zakljuio sam da e moj dio novca biti dovoljan da platim zubara, jer nisam imao zdravstveno osiguranje. Sada sam si mogao priutiti da doktor Pfeffer, udotvorac, izvede svoje udo na mojem zubu. I znate to? Zub me odjedanput poeo manje boljeti. Novac ima to svojstvo, zar ne, da vam olaka ovozemaljske boli. Moda je bol bila vie egzistencijalne prirode nego stomatoloke, moda se tu manje radilo o stanju u kojemu je bio moj zub, a vie o tunim okolnostima mojega ivota. A odgovor bi se mogao sastojati u tome da malo prokopam po prolosti vrlo bogate Velme Takahashi umjesto da kopam po svojim desnima. Odloio sam posjetnicu i nazvao svojega detektiva Phila Skinka. Ovaj sluaj koji uope nisam elio, ovaj uzaludni zahtjev za obnovom postupka u ime optuenika koji mi se nije sviao, postajao je sve zanimljiviji. Prvo me je zgrabio Whitney Robinson, kada smo se rastajali nakon sastanka, i apui svaku rije kao da nas netko prislukuje, usrdno me zamolio da pustim taj sluaj. Rekao je: "Za tvoje dobro", to god to znailo. Rekao je: "Ne moe ni zamisliti cijenu", iako nije rekao tko bi platio tu cijenu. A zatim je Velma Takahashi, lijepa i umjetna poput djevojaka sa zidnih postera kakve je slikao Vargas i nad kojima mi je kao adolescentu curila slina, spustila na moj stol sveanj novanica i zamolila me da pomognem Francoisu Dubeu, iako je zbog samo njoj poznatih razloga preutjela tajnu o tom ubojstvu. O, postajalo je sve zanimljivije. Sve to sam sada trebao bilo je pronai nain kako uvjeriti suca da poniti presudu staru tri godine, na koju su sve albe odbijene, s time da se u meuvremenu nisu pojavili ni novi dokazi, ni novi svjedoci. Izvesti to bit e vraki trik. I neka budem proklet, ako nisam znao gdje treba zapoeti.

9
"Ime mu je bilo Seamus Dent", rekoh Beth dok smo se vozili u sjeverni dio grada. "Bio je svjedok koji je povezao Francoisa Dubea s mjestom zloina." Krenuli smo u odvojeni, radniki dio grada. Smjeten sjeverno od Kensingtona, juno od sredinjeg dijela grada, stisnut uz rijeku, bio je dio Philadelphije, ali istovremeno izdvojeni gradi sam za sebe. Ime Fishtown ve je dovoljno govorilo: grad sindikata, varaka, taverni, ribe. "Mislim da si rekao kako je mrtav", ree Beth. "inilo se kao da je s njim umrla i svaka mogunost da nam bude od koristi u novom sudskom postupku." "To bi ovjek i pomislio. Ali Whit mi je rekao neto to mi je privuklo pozornost. Seamus je navodno ubijen tijekom nekog poslia s drogom, nedugo nakon svjedoenja. Ali problem zloporabe droge nije spomenut prilikom njegova unakrsnog ispitivanja." "Misli li da je tvojem prijatelju Whitu moda neto promaklo na tom suenju?" "Ne znam. Mali nije imao policijski dosje, ali obino nisi neduan jedan dan, da bi sljedeeg bio umijean u neki propali posao s drogama. Zato je te noi bio na ulici? to je traio? Je li u to vrijeme uzimao drogu? Sve to moglo je ugroziti njegovu vjerodostojnost na unakrsnom ispitivanju. A kako se, prema vlastitom priznanju, one noi nalazio u toj etvrti, zato to je moda oajniki trebao fiks, mogao je i sam postati osumnjieni." "Moda to i jest istina, ali nee biti dovoljno da bi Francoisu osiguralo novo suenje. Zar ne?" "U tome je stvar. Sudska praksa je prilino jasna. Za pokretanje obnove postupka ne moe koristiti novi dokaz koji bi mogao utjecati na vjerodostojnost svjedoka." "Pa, u emu je onda tos?" "Neto tu nije kako treba, zar ne? Zato Whit nije znao? Tko je i to tajio? Jednostavno imam neki osjeaj. Zna li bolju toku za poetak istrage?" "Ne znam", ree ona odmahujui glavom. "Ali i nije ba neki poetak." "Dakle, Beth, rei u ti istinu, nije ba ni neki sluaj." Skrenuli smo u usku ulicu u stambenoj etvrti u kojoj su kue raznovrsnih stilova bile nagurane jedna do druge kao sardine. Pogledao sam u svoje biljeke, provjerio kune brojeve i naao onu koju sam traio. Parkirao sam automobil tono ispred kue. Dok sam zvonio na vratima omanje sive kue, ena koja je sjedila na stepenicama tri ulaza nie je povikala: "Koga traite?" Zakoraio sam unatrag, pogledao zgradu odozgo prema dolje i rekao: "Traimo gospou Dent."

"to hoete s njom?" "elimo je neto pitati." "O emu?" Okrenuo sam se eni s kojom sam razgovarao, ljutit zbog njezine znatielje. Bila je mlada i krupna, odjevena u iroku plavu haljinu. Pokraj nje je sjedila druga ena, mrava kao tap, kratke crvene kose, laktova oslonjenih na koljena, zurila je u mene ne trepui oima i puila cigaretu. Na stepenici iznad njih sjedila je trea ena. Tri znatieljne susjede, koje provode dane razgovarajui o deterdentu za rublje, izmjenjujui recepte i traeve, ispijajui tu i tamo kakvu bocu vina. Suzio sam oi i dobro ih pogledao. Uobiajena klapa na kavi. No ponekad vam upravo to treba kada traite informacije. "elimo je pitati o sinu", rekoh pogledavajui jo jednom prema zgradi iz koje se nitko nije javljao, prije nego to sam, zajedno s Beth, priao enama. "Dragi Boe", ree ona krupna ena. "U kakvoj je Henry sad nevolji?" "Ne Henry", odgovorih. "Seamus." "Seamus je mrtav", zakrijeti ena s cigaretom i crvenom kratkom kosom. No bilo je neto u nainu na koji je to izgovorila, neto gorko i tuno i nimalo sigurno. Beth je to ula, jer je rekla: "Jeste li vi gospoda Dent?" "Tko ste vi? Policajci?" upita ena koja je sjedila iza druge dvije. Bila je sitna, imala je nervozne ruke i blistave oi. Jo je bilo jutro, ali inilo se da je to nije nimalo omelo da popije to god je ve popila. "Izgledamo li kao policajci?" upitah. "Ona izgleda", ree trea ena upirui prstom u Beth. Koraknuo sam unatrag, okrenuo se prema Beth, prekriio ruke i pogledao je kao da gledam njezin kip koji je izradio Duane Hanson*1. "Stvarno? A po emu izgleda kao policajka?" "Po tom bljedilu koje kao da je dobila u policijskoj postaji", odgovori nervozna ena. "Molim?" ree Beth. "I po oima." "to ne valja s mojim oima?" "Moda imate pravo", rekoh. "Prilino je blijeda, a oi su joj nemirne." "Nisu mi oi nemirne, nego privlano oprezne. A to je s njim?" upita Beth, uprijevi palcem u mene. "On je prenjean", ree ena. "Izgleda kao da prodaje police ivotnog osiguranja." "Ili moda izgleda kao srednjokolski profesionalni savjetnik", ree Beth. "Uklapa li se

to?" "Mogao bi biti. Je li zaista savjetnik?" "Nije", ree Beth. "Jeste li vi gospoa Dent ili niste?" upitah enu s cigaretom. Gledala me jedan dugi trenutak, povukla posljednji dim, bacila cigaretu i zgnjeila je tenisicom. "Nisam", ree ona. "Betty je otila na odmor." "Znate li kamo?" "Ima sestru u Kaliforniji." "Koliko je dugo nee bili?" "Nije rekla, ali da sam na vaem mjestu, ne bih joj se tako skoro nadala." "Henry se brine za kuu," ree krupna ena, "a to je isto kao da debeloj svinji dopusti da slobodno tri u tvojem vrtu." "Henry je veliki tip?" "O, oko njega je uvijek strka i halabuka, o da." "I problematian je, zar ne?" "Itekako. Takvi su bili svi Dentovi sinovi." "Ukljuujui i Seamusa?" upitah. ena crvene kose zapalila je drugu cigaretu. "Najgori od sve trojice, ako mene pitate", ree ona. Pogledao sam Beth i podignuo obrvu. "On i njegovi prijatelji", ree trea ena. "Bili su kao opor vukova." "Tko? Braa Dent?" upita Beth. "Ne, Seamus i njegovo dvoje prijatelja. Drugi od brae Harbaugh, Wayne, i ona Kylie." "Seamus, Wayne i Kylie", rekoh. "Strana trojka. Kakve su stvari radili? Neslane ale i takvo to? Zapalili bi vreice pseeg izmeta i zatim pozvonili na svim vratima?" "Jeste li vi kao djeak radili takve stvari?" zapitala je crvenokosa ena. "Upravo juer u Chestnut Hillu." "Ba ste zloko." "Ti klinci jednostavno su bili loi", ree nervozna ena sjedei povie druge dvije. "Smucanje po raznim mjestima, krae, seks i droga. Stvarali su neprilike ak i kad su bili mali. Ali, znate, droga vas jednostavno uniti." Govorila je kao da se sjeala toga o emu je govorila, kao da ne bi imala nita protiv jednog pia koje bi joj pomoglo u zaboravu. "Pretpostavljam da ih je policija drala na oku", rekoh. "Stalno su navraali ovamo?"

"Nisu sve do samoga kraja. Ti klinci bili su prepametni da bi se dali uhvatiti, ak i kada su svi znali da su krivi." "A Seamus je bio kolovoa", rekoh. "Nije", rekla je crvenokosa ena s cigaretom. "Kylie je bila." "Imate li pojma gdje moemo nai tu Kylie?" "Nemam", ree ena. "Nestala je." Ponovno joj se zaulo ono neto u glasu, poput gorkog bombona koji joj ve deset godina zapinje u grlu. Paljivije sam pogledao enu, a ona je skrenula pogled. "Vi ste Kyliena majka, zar ne?" upitah. "ujem to po nainu na koji govorite o njoj s toliko osjeaja." "Vee nas zajednika povijest." "I nemate pojma gdje je?" "Nije me ni briga. Ali rei u vam ovo, gospodine, gdje god bila, izvalila se na lea." "Slatko. Sigurno ste bili u roditeljskom odboru u koli, zar ne?" "to ste ono rekli, tko ste?" "Mislim da nisam rekao." "Zato se toliko zanimate za Seamusa?" upita krupna ena. "Profesija me tjera da se zanimam. Odvjetnik sam, a to znai da sam pohlepan i znatieljan." "Onda biste se dobro uklopili ovamo", ree ona i sve tri se nasmiju. "A to je s tim Wayneom kojega ste spomenuli? Je li jo tu?" "Radi u crkvi", ree trea ena. "Je li sveenik?" "Domar." "Pretpostavljam da ovjek negdje mora poeti. Spomenuli ste kako policija sve do samoga kraja nije dola ovamo. to ste mislili s tim 'do kraja'?" "Nakon to je Seamus ubijen", ree Kyliena mama. "Doao je jedan detektiv da razgovara s Betty. Mislim da se zvao isto kao i onaj debeli tip u onoj staroj televizijskoj seriji." "Detektiv Gleason?" "Tako je. Rekao je Betty da su nali tipa koji je to uinio." Je li dolo do sudskog postupka?" "Ne bi bilo mnogo koristi, jer onaj tko je to uinio zavrio je i sam s metkom u elu."

"Krajnje je vrijeme da policija uini neto za ovu etvrt", ree krupna ena, smijui se, a zatim su joj se pridruile i druge dvije. To mi je bilo dovoljno. Dobre, ljubazne gospoe iz predgraa smijale su se to je netko dobio metak u elo. Ako ikada doem u situaciju da provodim ivot sjedei na stubitu pred kuom, traajui pred prolaznicima, slobodno taj metak sauvajte za mene. Razmiljao sam o onome to su rekle. Okrenuo sam se da jo jedanput pogledam praznu kuu Dentovih. "Odlazi li Betty Dent esto od kue? Putuje li mnogo?" "Ne", odgovori ona krupna. "Jedva da je jedanput otila iz ulice otkad tu ivi." "Pa kako je onda otputovala u Kaliforniju? Zna li voziti?" "Odletjela je. Odvezla sam je do zrakoplovne luke." "Kada?" "Prije dan ili dva." "Je li rekla kako je nabavila kartu?" "Samo je rekla da je ima." "Dobro za nju." Izvadio sam iz lisnice tri posjetnice i podijelio im. "Zovem se Victor Carl. Sjetite li se iega o Seamusu, o onome to je inio ili o neprilikama koje je imao s policijom, a to naroito, bio bih vam zahvalan da mi se javite." "Ni tome se nemojte previe nadati", ree Kyliena mama. Dok smo odlazili, uli smo njihovo cerekanje. "Zato se osjeam", rekoh, "kao da sam upravo napustio pozornicu na kojoj se davao Macbeth!"

10
"to misli, koliko su dugo sjedile na onim stepenicama?" upita Beth dok smo se vozili kroz uske ulice Fishtowna. "Od postanka vremena", rekoh. "Pokopale su kraljeve, predsjednike, supruge, Seamusa Denta. A pokopale bi i nas samo da im damo priliku i jedan metak." "Trebalo nam je, koliko, tridesetak sekundi da izvuemo iz njih priu o Seamusu Dentu?" "Ako i toliko. Jo dvadeset minuta i saznali bismo povijest seksualnosti cijele stambene etvrti, a isto tako i sveenikovu." "Pa zato Whitney Robinson nije doao ovamo i raspitao se kod ovih istih dama o Seamusu Dentu, prije nego to je poelo suenje Francoisu?" "Dobro pitanje", rekoh. "Whit je bio sposoban odvjetnik i znao je to radi. Moda jest doao ovamo, saznao stoje mogao i zakljuio kako to nije pouzdana ili prihvatljiva informacija." "Ali nije ti priao o tome." "Ne, nije. I to je jedna od zagonetki koju moramo rijeiti. A volio bih znati i tko je poslao Betty Dent zrakoplovnu kartu za Kaliforniju im smo prihvatili sluaj. Evo crkve tamo prijeko." Parkirali smo u ulici Gaul, ba nasuprot crkvi. Izgraena je u romanikom stilu od kamena, s neizbjenim vitrajima koji su prikazivali najprije Isusa kako nosi kri, zatim kako visi na njemu. Na naoj strani ulice nalazila se kola i svetite Nae Gospe od Meubrijeja. Upravo sam se spremao ispriati Beth neku dosjetku na raun imena svetita, ali zaustavio sam se, jer svetite je bilo lijepo i iskreno je diralo u srce, a i toga sam jutra uo ve previe ala. Unutranjost crkve bila je u plavim i crvenim odsjajima zbog obojenih stakala vitraja. Masivni stupovi nizali su se na obje strane, vodei prema lijepo oslikanom oltaru. Klupe su bile od ulatenog drveta, ispovjedaonice nisu bile napadno ukraene, drvo ispod treperavih svijea bilo je prekriveno voskom, a svuda je vladala ona sveana tiina koja vas uvijek obavije kad uete u praznu crkvu. Jedna je ena bila kod oltara i ureivala ga. Ugledala nas je kada smo uli i promatrala nas dok smo joj se pribliavali prolazom izmeu klupa. Bila je starija, s kovravom sijedom kosom, u dugoj suknji i tenisicama. "Mogu li vam pomoi?" upita ona. "Traimo Waynea Harbaugha", ree Beth.

ena je nagnula glavu u stranu i odmjerila nas na trenutak od glave do pete, posebno se zadravi na meni, kao da je poznavala takav tip mukaraca, a zatim nas je zamolila da priekamo. "Uvijek se osjeam udno u katolikim crkvama", rekoh Beth dok smo sjedili jedno pokraj drugoga u prvoj klupi. "Kao da se pokuavam infiltrirati u neprijateljske redove." "To je samo crkva." "Moda za tebe, koja si odgajana u toplim njedrima majke crkve. Ali ja se uvijek pitam kad e me prozvati idovom i izmlatiti po glavi i ramenima sve dok ne pobjegnem vritei." "Inkvizicija je ukinuta", ree ona pogledavi na runi sat, "otprilike prije petsto godina." "Ipak," rekoh, "takve su se stvari znale dogaati." "Misli li, Victore, da te ljudi pogledaju i u tebi vide samo idova?" "Kunem se da me je ova ena dobro pogledala." "Redovnica je i svakoga dobro pogleda." "Zar ne moraju nositi one svoje halje?" "Vie ne." "Je li to poteno? Kako moemo znati tko je tko?" "Za tvoju informaciju, dakle," ree ona ustajui i pokazujui na mukarca crvenih obraza koji je ulazio u kapelicu, a oko vrata imao okrugli ovratnik, "ovo je sveenik." "Da, tako je. Dobro doli u Sveto ime. Ja sam otac Kenneth. Molim vas, recite samo, to moemo danas uiniti za vas?" Otac Kenneth je bio nizak, vrste grade i energian. Od njegova srdana osmijeha odmah ste se osjeali nelagodno. Nije me gledao kao uljeza, gledao me kao da sam prijatelj koji jedva eka uiniti dobro djelo za njegovu upu. "Saznali smo da ovdje radi mladi po imenu Wayne Harbaugh", ree Beth. "Da, to je istina. Wayne je zaposlen kod nas." "Nadamo se da bismo mogli s njime progovoriti par rijei." "Postoji li kakav problem?" "Je li on danas ovdje?" upita Beth prilino odrjeito. "Da, jest", ree sveenik i dalje se smijeei. "Ba sada radi u koli." Zastao je da bi njegove rijei ostavile vei dojam, i jo se ire nasmijeio. "S djecom, znate. Je li Wayne uinio neto loe?" "Ne, uope ne", rekoh. Uputio sam Beth jedan upozoravajui pogled. Nije bilo nikakve

potrebe da se pokaemo u svjetlu nekakvih policajaca. Moda je u sebi imala vie policijskog duha nego to sam prije zamiljao. Predstavio sam Beth i sebe i dao sveeniku svoju posjetnicu. "Vi ste dakle odvjetnici", ree otac Kenneth. "To nikada nije dobar znak, zar ne, kad ti se odvjetnik pojavi na vratima?" "Mogue je da imam vijesti o velikom nasljeu koje je Wayneu oporuno ostavljeno." "Ali nemate, zar ne, gospodine Carl?" "Ne. Samo mu elimo postaviti nekoliko pitanja o jednom njegovu starom prijatelju." "A tko je taj prijatelj, ako smijem pitati?" "Seamus Dent." Otac kimne i vrsto stisne usne. "Jadni Seamus. Krten je ovdje, zajedno sa svojom braom. Zapravo je bio drag djeak, kad biste ga bolje upoznali. Trebali ste uti kako je svirao gitaru. arobno. Tragino je to to mu se dogodilo." "Mislite na njegovo ubojstvo?" "Da, a i na ono prije toga. Na njegove probleme. Nain na koji mu je ivot skrenuo s puta. Iako je neposredno prije smrti izgledalo kao da stvari dolaze na svoje mjesto." Bio sam zbunjen. "Kako to mislite?" "inilo se da je ist, gospodine Carl. Doveo je Waynea ovamo i uvjerio me da mu dam posao domara. Seamus je preusmjerio svoj ivot, tako mi je rekao, za dobrobit svijeta. Pomalo ambiciozno, ali svima nam treba ambicija. Zbog toga njegov povratak na staro, i nain na koji je ubijen, ini sve to dvostruko traginijim." "Moemo li s Wayneom razgovarati o Seamusu?" upita Beth. Otac spoji dlanove, pritisne oba kaiprsta na usne i pone razmatrati pitanje. "Zato vas zanima Seamus?" "Zastupamo ovjeka koji je optuen za ubojstvo, djelomino na temelju Seamusova svjedoenja", ree ona. "Istraujemo svaki vid tog sluaja, a to znai da moramo saznati o svjedocima sve to moemo." "Taj ovjek kojega zastupate, je li on u zatvoru?" "Osuen na doivotnu robiju", ree Beth. "Naravno, da, sada razumijem razlog vae zabrinutosti. Zbog toga ste takva odluna mlada ena. U redu, gospoice Derringer, poslat u vam Waynea. Mislite li da bi i njegov odvjetnik trebao biti prisutan?" "To zaista nee biti potrebno", rekoh. "Samo elimo razgovarati o Seamusu. Da osjetimo kakav je bio mladi. Wayne nije osobno umijean u ovaj sluaj." "No, neete imati nita protiv, gospodine Carl, ako budem sjedio u blizini da budem

siguran u to to ste rekli." "Oe, znate li ita o zakonima?" Namignuo je. "Sve to znam o zakonu nauio sam iz Matlocka*2." "udno," rekoh, "i ja isto." Pogledao sam Beth, a zatim slegnuo ramenima. "Pridruite se naoj ekipi, oe." Odveo nas je u mranu prostoriju prepunu knjiga, koja se nalazila s jedne strane oltara. Halje su visjele na kukama du cijelog jednog zida, a na drugoj strani ispred radnog stola stajali su koom presvueni naslonjai poslagani u polukrug. Ponudio nam je da sjednemo, obavio telefonski poziv, a zatim je sjedio za stolom i gledao nas. Malo se nagnuo naprijed kao da eli neto rei, kao da e zapoeli razgovor, ali je samo kimnuo ramenima. Naposljetku, to se moglo rei? ekali smo u tiini sve dok se nisu otvorila vrata. Mukarac koji je uao bio je izuzetno mrav, crnih upalih oiju i rijetke brade. Na sebi je imao traperice i majicu kratkih rukava, a na glavi plavu bejzbolsku kapu. Kad je spazio mene u odijelu i Beth u kostimu, kako sjedimo s ocem Kennethom, skinuo je bejzbolsku kapu i vrsto je drao rukama, istovremeno spustivi bradu prema jednom ramenu. Izgledao je kao boksa na drhtavim nogama, ekajui posljednji udarac koji e ga sruiti na pod. "Wayne," ree otac Kenneth, "ovo su odvjetnici i ele ti postaviti nekoliko pitanja." "Nita nisam uinio." "Znamo to, sinko. Zatvori lijepo vrata za sobom i sjedni." Wayne Harbaugh pogleda nas s nelagodom prije nego to je zatvorio vrata i sjeo na rub stolice, jo uvijek drei kapu u rukama. "Wayne," ree sveenik, "ele te pitati o Seamusu." "to o njemu?" "Svjedoio je na suenju ovjeku koji je osuen za ubojstvo supruge", rekoh. "Sjea li se toga?" inilo se da se Wayne osjea jo nelagodnije, ako je to bilo mogue. "Da", ree on. "Sjeam se. Priao mi je o tome." "to ti je rekao?" "Samo da su ga odvjetnici uinili nervoznim." "Kao to i mi tebe inimo nervoznim?" "Tako nekako." "Pitam se, Wayne, bi li nam mogao ispriati neto malo o Seamusu. Je li u osnovi bio iskren, neiskren? Je li veinom govorio istinu?"

"Hajde, Wayne", ree otac Kenneth. "Reci gospodinu Carlu je li Seamus uglavnom govorio istinu?" "Mislim da je," ree Wayne, "ali ne i onda kada je to bilo vano." Nagnuo sam se naprijed, pogledao brzo Beth, koja mi uzvratila pogled irom otvorivi oi. "to time misli?" "Kada je bilo najvanije, bio je najvei laljivac koji je ikada postojao." "Wayne?" ree otac Kenneth. "Bio ti je prijatelj. Tvoj najstariji prijatelj." "Ali rekao je da smo u toj stvari skupa, a to je bila la, zar ne, oe Ken? Izdao je vas, zar nije, kad se ponovno vratio na staro? A isto tako je izdao i mene." "Zato nam ne bi ispriao o tome, Wayne?" rekoh. "Gdje da ponem?" "Od poetka", rekoh. Pogledao je oca Kennetha, koji ga je pozorno promatrao jedan trenutak, a zatim je kimnuo. "Onda moram govoriti i o njoj", ree Wayne. "Samo naprijed, sinko", ree sveenik. Wayne sklopi oi i zastane trenutak, a kada je progovorio, glas mu je zvuao snanije, mlae. "Jer zapravo radi se o njoj, sve je vezano uz nju", ree on. "Sve se uvijek vrtjelo oko Kylie." Tada nam je ispriao svoju priu, isprva oklijevajui, a poslije sve manje, kao da je imao potrebu skinuti sve to s due. Dok je sjedio u sakristiji, s ocem Kennethom koji je potvrdno kimao glavom, pria je tekla gotovo poput ispovijedi. A da vam kaem istinu, nisam se iznenadio kada sam uo Kylieno ime koje se poput prikaze dizalo i pratilo dramatine dogaaje u prii Waynea Harbaugha. uo sam to su one vjetice na stubitu rekle o njoj, upoznao sam njezinu majku. Nisam jo znao kakvu e ulogu Kylie odigrati, slatka Kylie, ali osjeao sam ve na poetku da to god se dogodilo Wayneu i Seamusu, ona je bila u sreditu svega. No bilo je jo neto u toj prii, neto to se skrivalo po rubovima, oblikovalo ishod dogaaja poput suludog redatelja sa svojim megafonom i filmskom klapom. Nisam ga tu jo prepoznao. Kako sam i mogao? Moj prvi susret s njim bio je jo u budunosti. Ali on je bio tu u prii. Pozorno pratite kako se pria odvija. Vidite li ga? Vidite li Boba?

11
Njegova najranija sjeanja vezana su uz njih troje: tre ulicama, sporednim ulicama izmeu kua, za vrijeme vjeronauka igraju igru s rukama, kamen, papir i kare, Seamus ga udara s dva prsta po zapeu dok sluaju predavanje o lijepom ponaanju. Osjea Kylien dah dok mu ape na uho neku svoju zamisao o drskoj nepodoptini. Naravno, majka ga je kao malog dojila, otac ga je tukao, sestre su ga zadirkivale i golicale sve dok ne bi zaplakao, ali obitelj je morao toliko dugo podnositi sve dok se nije mogao druiti s prijateljima. Njih troje, Seamus, Kylie i Wayne, uvijek i zauvijek, bili su trio koji je predstavljao sredite njegova ivota. A sjeao se i kad su prvi put pronali staru tvornicu tekstila s druge strane eljeznike pruge, u sjeni autoceste. Jo dok su bili u drugom razredu osnovne kole otkrili su da je perploa na jednom od niskih prozora tako klimava da se mogu popeti unutra. Vrtjeli su se na prljavom tvornikom podu, iroko ispruenim rukama kao da su tkali slobodu, sve dok im se nije zavrtjelo u glavi, a onda su popadali na pod smijui se. "Nemojte nikome o ovome priati", rekla je Kylie. "To e biti nae." "Naa tajna tvrava", rekao je Wayne. Seamus je kimnuo, Kylie se nasmijala, i tako su iskazali svoje pravo na vlanu zgradu, koja im je postala dom u veoj mjeri nego njihovi stvarni domovi. Bila je diskoklub, igralite, svetite. Tvrava. Krov se uruio, proputao je kiu i golubove, ali i dovoljno dnevnog svjetla da danju mogu bez problema vidjeti, a nou je proputao dim koji se dizao od vatre koju bi zapalili. I tu su njih troje odlazili, Seamus, Kylie i Wayne, da se smiju, igraju, priaju prie, pue cigarete kad su malo odrasli, da piju pivo i jo kasnije, da pue travu. Wayne je bio mrav i ilav, zabavan, dobar u prianju viceva i zezanciji. Seamus je bio vei, ali pitomiji, ne toliko snaan, osjetljiviji. Sramio se svojih zubi i nikad se nije smijao, a s crnim podonjacima ispod oiju uvijek se inilo kao da je na rubu suza. Kylie je bila iskriava, lijepa, sitna i njena, (ine kose i tamnih oiju, upravo je ona uvijek imala novu zamisao, stvari su se dogaale kako je ona htjela. Bila je djevojka puna ale i trikova, mogla je izgledati poput najslae, najnedunije djevojice dok je u glavi smiljala rune planove. A voljela je i krasti, zbog toga bi drhtala od uzbuenja. Ona ih je navela na krau u trgovini na uglu ulice, kad su Wayne i Seamus skrenuli pozornost starom trgovcu dok je ona trpala kolaie i bombone u suknju. I upravo ih je ona navela da ukradu bicikl od svakog djeaka koji bi ga ostavio na tlu ne zakljuavi ga lancem. U tvravi, naslonjeni na zid stajali su deseci bicikala, beskorisnih i hravih, praznih guma, metalni dijelovi bili su im prekriveni golubljim izmetom, izgledali su poput futuristike skulpture koja prikazuje raspadanje. Ona je uvjerila Seamusa da stoji poput ljestava ispod otvorenih prozora na praznim kuama, tako da se ona i Wayne

mogu popeti unutra, nou ili u kasnim poslijepodnevnim satima, i uzeti sve to je naokolo lealo. Na taj nain je Seamus dobio gitaru koju je neprekidno svirao u tvravi, tako je Wayne dobio konu jaknu koja mu je bila prevelika, a tako je i Kylie dola do svoje prve kutije cigareta, pokupivi cijelu steku iz kuhinje u ulici Palmer. Lako ste mogli zakljuiti da Kylie ima problema. Zato to nikada nije jela pa je jako smravjela i zato to je imala krastice po rukama sve do ramena. Kad se to dogodilo prvi put, rekla je da se radi o nezgodi, a poslije toga nisu vie o tome razgovarali. A vidjeli ste u njoj i tu neku potrebu, po nainu na koji je puila cigarete. Poslije one prve kutije cigareta, kad je osjetila navalu nikotina u ilama poput nekog dara, postala je opsjednuta time da mora nabaviti cigarete, paliti ih i puiti. Uvlaila je dim tako bijesno da je izgledalo kao da cijelo svoje tijelo eli pretvoriti u pepeo. Uvijek je imala cigaretu meu prstima i uvijek je naokolo icala cigarete i uvijek joj je trebao novac da ih kupi, uvijek. A onda, kad su zapoeli s pivom, ukravi prvi put dvije boce od Wayneova oca, nije prolo dugo a Kylie je, oiju obrubljenih crnom makarom, ekala ispred kineskog restorana brze prehrane i molila mukarce da joj za njezin novac kupe pakiranje od est piva. Kylie je voljela piti, a pila je brzo - dok su boce jo hladne, znala je rei - i esto je pila sve dokjoj ne bi pozlilo. Jedan kut tvrave, onaj pokraj bicikala, sastojao se od ovee planine pivskih limenki i boca. Ali za Waynea je sve promijenila cigareta marihuane. Samo zato to se pokazalo kako je to najbolji nain traenja njihova slobodnog vremena. Ili zato to je marihuana postajala sve skuplja, pa su morali biti drskiji u svojim kraama. Ili zato to se Kylie marihuana toliko svidjela, kao da je u njoj nala ono to je cijelo vrijeme traila. Ne, za Waynea je upravo marihuana promijenila sve, jer je pod njezinim utjecajem prvi put shvatio istinu odnosa izmeu njih troje. Bili su najbolji prijatelji, tako su se sami vidjeli, bili su vie obitelj nego su im to bile prave obitelji, bili su braa i sestra. I otvoreno su raspravljali o svojim dogodovtinama s dekima odnosno djevojkama. Seamus je bio gotovo propali sluaj kada se radilo o suprotnom spolu, ali moglo se rei da je Wayne hodao s Erin McGill i ve je tri puta bio s njom u parku Palmer. Deki su uvijek trali za Kylie, a ona bi ih zadirkivala, poigravala se s njima i doputala da se oni igraju s njom, a poslije bi ih ismijavala u tvravi s Wayneom i Seamusom kad bi se njih troje dobro nalili pivom. Ali marihuana je bila drukija. Bilo im je dvanaest godina kad su je prvi put probali, kad je Henry dao Wayneu dva dointa da ga navue na drogu. Kad su zapalili prvi, Seamus i Kylie su dobili napadaj smijeha, zbog ega se Wayne razljutio, jer je izgledalo kao da na njega uope ne djeluje. Ali drugi put, kad je popuio vei dio dointa samo da bude siguran kako e imati nekog uinka, dobro ga je strefilo. Omamljenost, strah, paranoja. Zaklopio je oi, osjeao kako se svijet pomie pod njim, strahovao da se nikad nee oporaviti, da je ovo to je uinio trajno. Pokuao je zadobiti kontrolu, potisnuti muninu, a kad je napokon uspio, kad je, napokon, otvorio oi, inilo se kao da se svijet zaista promijenio. Vidio je stvari koje nikada prije nije vidio. Kylie je izgledala drukije. Njezine lijepe

crne oi, obrubljene makarom, bile su tunije nego to ih je ikad vidio. I Seamus je izgledao drukije, vei, zgodniji, nestvaran poput nekog filmskog glumca, svirao je gitaru kao da je ona sastavni dio njega. A najudnije od svega, zrak izmeu njih kao da je svjetlucao, kao da se neto, nikada prije vieno, utjelovilo i postalo stvarno. Kad je Kylie pogledala Seamusa, a on joj uzvratio pogled, Wayneu se inilo kao da moe vidjeti prave osjeaje koji su plutali izmeu njih dvoje, i odmah je znao o emu se radi. Bila je toljubav. Seamus je volio Kylie; Kylie je voljela Seamusa. A realnost te injenice poput otre boli proparala je Wayneove grudi. I, vjerovali ili ne, to je bilo prvi put da je Wayne shvatio, bez obzira na Erin MeGill, da je i on sam bespomono i beznadno zaljubljen u Kylie i da Seamus nije samo prijatelj ve i protivnik. Nije joj to mogao rei. Kako bi joj rekao? Kylie mu je bila prijateljica, vie sestra nego to su mu bile vlastite sestre, a bio je tu i Seamus, koji se uvijek nalazio u blizini kad je Wayne bio s njom A to bi i rekao? Zato joj nije nita rekao. Umjesto toga, kad su bili u tvravi, napuili bi se ili napili piva ako ne bi mogli doi do trave, sluali bi Seamusa kako svira i valjali se naokolo smijui se ostatku svijeta ili bi natmureni tapovima ubadali u vatre koje bi nou zapalili. Sasvim neoekivano pao im je na pamet plan kako doi do novca za drogu. Kylie je stajala vani ispred kineskog restorana, ekajui nekoga da im kupi pakiranje od est boca piva, kad je tip kojega je zamolila, uzvratio pozivom na seks. Odmah je uoila priliku. Rukom je pozvala Seamusa i Waynea prije nego to je povela mukarca niz ulicu, iza ugla, preko tranica, do tvrave. A zatim, ba kad je bezveznjak pomislio kako e dobiti malo maloljetnog mesa, deki su skoili na njega, naroito Wayne. Natjerali su ga na bijeg, okrvavljenog i opljakanog, a meusobno su podijelili dvjesto dolara. Sve je bilo tako jednostavno, oito, tako sigurno, jer naivac sigurno nee otii na policiju, zar ne? Idui put nije se dogodilo sluajno, idui put Kylie je bacala poglede poput mamca s utegom, ulovila je naivca i sve je ilo glatko, kao to je bila glatka blijeda koa njezina obraza. A tos za Waynea se sastojao u tome da ga je to uzbuivalo vie nego stoje elio priznati, ak i samome sebi. Da, svidio mu se veliki kasetofon koji su kupili tim novcem i drali u svojoj tvravi, i da, svidjelo mu se biti pod utjecajem droge, da je mogao bio bi stalno, ali najvie mu je znailo uzbuenje svega toga, drugaije od ostalih kraa koje su poinili. Osjetio je ljutit alac ljubomore kad je onaj glupan pokuao pokupiti njegovu Kylie. Strah mu se kovitlao u elucu dok su ih on i Seamus slijedili preko tranica do korovom obraslog terena ispred tvrave i dok jo nisu bili sigurni kakav e oblik nasilja primijeniti. Sirovo uzbuenje spaavanja Kylie, djevojke koju voli, privlai k sebi, miluje joj kosu i trlja bedro, pribliava svoje raspucane usne njezinim nevinim ustima. A zatim strah na frajerova licu, da i to. kad su ga odvojili od nje i kad ga je zasula kia udaraca, kad su mu oteli lisnicu i uzeli sav novac. Wayne e se uvijek sjeati izraza Kyliena lica. Porumenjela je, na licu su joj se vidjeli trijumf, ponos, a moda i razoaranje, iako to nije razumio. A zatim su sjedili zajedno oko vatre u tvravi i puili, smijali se i grlili, i bilo je kao to je uvijek bilo. Sve do onog trenutka kad se stvar nije dogodila onako kako su planirali. Kad su

slijedili Kylie i bezveznog frajera, i kad se ovaj poeo igrati njezinom kosom, poeo je milovati po nozi, kad ju je privukao blie, sagnuo se i zagnjurio lice u njezin vrat. Pojurili su ih razdvojiti, ali ona je pogledala Waynea i Seamusa, pogledala ih praznim oima i neujno im rekla, jasno kao dan: "Maknite se." Uinili su to je htjela, kao to su uvijek inili to je htjela, otili su, njih dvojica, ostavili je s tim mukarcem. Pokupili su se kao prebijeni psi. Wayne se elio vratiti, prekinuti to, zaustaviti je, ali Seamus ga je zadrao. "Ona to eli", rekao je. "Ne eli njega", rekao je Wayne. "Ni nas, niti bilo to drugo", ree Seamus. "Ona nita ne eli. To je kao samoozljeivanje i droga. Ali nita ne moemo uiniti, Wayne. Nikad nismo ni mogli." I tako su ostali ekati, skriveni od pogleda, sluajui nepristojne povike bezveznjaka koji vie nije bio bezvezni frajer, nego je postao prostitutkina muterija. A kad je bilo gotovo, Wayne ga je slijedio preko tranica i bacio se na njega kao vuk i izmlatio ga, premlatio! ga do besvijesti, tukao ga sve dok ga Seamus nije odvojio, krvavih ] aka, s nepomina tijela. Tu se uplela i policija. Mukarac nije bio mrtav, ali malo je nedostajalo, i cijeli Fishtown je priao o tome. A ono to su govorili bilo je da je to uinilo njih troje, tri poremeena prijatelja. Policija ih je privela, zatvorila u posebne prostorije, i navalila na njih kao da su ubojice policajaca koje su dugo lovili. Ali nisu rekli ni rije. Zglobovi na Wayneovim prstima bili su oguljeni od igranja bejzbola. Seamus je tog poslijepodneva igrao bejzbol s Wayneom, koji je pao na beton i oderao si ruku. Kylie nije o tome nita znala. A tip je bio neki autsajder i uskoro je pozornost cijele etvrti bila zaokupljena nekim novim nasiljem i tako je sve zavrilo. Nita osim sumnji. Ali to je bio njihov kraj, kraj njihova trija, kraj tvrave. Znali su da se neto preokrenulo, i sad pivo ili doint ili seks vie nisu bili dovoljni. Zato je Kylie krenula u potragu za neim jaim da joj pomogne pobjei od onoga u to joj se pretvorio ivot, za neim to e je bre odvojiti od nje same, a Seamus i Wayne su joj se pridruili. Jer ako je eljela samozaborav, onda su ga i oni eljeli. A nije ga bilo tako teko nai.

12
"Nakon nekog vremena nekako smo se udaljili jedno od drugoga", ree Wayne. "Povezanosti je jednostavno nestalo." "Na emu si bio tada, sine?" upita otac Kenneth. Wayne s krivnjom slegne ramenima. "Na svemu. Tablete, kokain, marihuana pomijeana s tekuinom za balzamiranje, koju smo krali iz pogrebnog poduzea." "Moj Boe", ree otac Kenneth. "Zapravo, nije loe, ako se uspijete priviknuti na okus", ree Wayne. "A bio je tu i heroin." "Je li i Seamus bio na heroinu?" upitah. "Poeli smo zajedno. Zbog toga je neobino ono to se dogodilo." "Da ga ubije diler? To uope ne zvui neobino." "Ne", ree Wayne. "Prije toga." Pogledao sam oca Kennetha. Tijekom cijele Wayneove tune, melodramatine prie, oekivao sam da e sveenik eksplodirati nekom vrstom pravine osude. No, to se nije dogodilo. Umjesto toga, zadrao je dobrohotan izraz lica, pokazujui samo u nekim trenucima odreenu mjeru neslaganja, to se i oekivalo od ovjeka njegova poloaja, ali vie da pokae kako je pratio priu, nego da obeshrabri Waynea. Bio je dobar, dobar otac, morao sam mu to priznati. Vjerojatno je imao mnogo iskustva steenog u ispovjedaonici, ali ipak bilo je impresivno. "Priaj nam o tome, Wayne", ree otac Kenneth. "Reci nam to je Seamus uinio." "Postojao je jedan ovisnik iji je nadimak bio Otrovni. Visok tip, s nekakvim elektrinim pogledom kojim je privlaio najoajnije gubitnike s ulice. Tako sam se i ja spetljao s njim. Imao je veze s nekim dilerima i mogao te opskrbljivati tako dugo dok si bio u njegovu programu. A program se sastojao u tome da slua njegove zapovijedi i izlae se riziku u njegovim rizinim planovima i pusti ga da te udari kad zaeli, to je bilo uglavnom stalno. Ali nisi mogao tek tako napustiti Otrovnog. Jednom kad si uao, to je bilo to, prije bi te ubio nego ti dopustio da ode. A to je jednom i uinio, pred naim oima. Zabio je nekom tipu no u trbuh. Pa, Seamusa nisam vidio oko godinu dana. Ipak, uo sam neke stvari o njemu. uo sam da ga je uzeo pod svoje neki stari peder, da ga dri dalje od ulice. ak je platio da Seamusu poprave zube. To mi je zvualo gore od Otrovnog, a nekako nisam smatrao da je Seamus taj tip, boy toy. Ali znate, kad ste oajni kao to smo mi bili, sve moe proi, i mislim da je u tom smislu slijedio Kylie. Zato sam otpisao Seamusa. Mislio sam da ga vie nikad neu vidjeti.

A onda smo jedne noi bili u tvravi, Otrovni i njegova ekipa. Tih dana bilo je hladno i pokazao sam Otrovnom nae staro mjesto, tako da moemo zapaliti vatru i malo se ugrijati. I tako smo se okupili oko te vatre, cijela ekipa, depresivci, priajui o sljedeoj krai, kad se odjednom na ulazu pojavi neka sjena. Nita se nije razabiralo osim obrisa. Bio je visok, irok i imao je na sebi dugaki kaput koji mu je gotovo dopirao do tla. A onda je sjena progovorila. Traim smee koje se zove Otrovni', rekao je. Otrovni se brzo maknuo iz svjetla vatre i upitao: 'to hoe s njim?' 'Imam jedan prijedlog', rekao je ovjek u sjeni. 'To bi mu moglo donijeti neto novca.' 'Nastavi', rekao je Otrovni. 'Neu dok ne znam s kim govorim', ree ovjek u sjeni. 'Dobro', ree Otrovni, koji je sad stajao, s jednom rukom u depu kaputa. Zakoraio je naprijed tako da mu je runo lice s oiljcima bilo osvijetljeno odsjajem vatre. 'Koliko?' 'Petsto dolara', ree ovjek u sjeni. 'Sve za mene? to moram za to uiniti? 'Nita', ree ovjek u sjeni. 'Samo hou uzeti jednoga iz tvoje bande, a da mi ne stvara probleme.' Sjena zakorai naprijed u krug svjetla. Bio je to Seamus. Bilo je kao u snu kad je zakoraio prema meni. I rekao je: 'Hou odvesti Waynea.' Otrovni me pogledao prezirno se cerekajui. 'Wayne je s nama.' 'Vie nije', ree Seamus. 'Ima li novac kod sebe?' upitao je Otrovni. Seamus je iz depa izvadio omotnicu. Otrovni je zakoraio prema njemu da je uzme. Seamus se naglo povukao. 'Vrijedi li dogovor?' upitao je. 'Morat emo o tome malo raspraviti', rekao je Otrovni dok mu je sablasni smijeak bio zalijepljen na runom licu. Ali upravo u trenutku kad je to izgovorio, naglo je izvukao ruku iz depa kaputa i nasrnuo na Seamusa, a plamen je osvijetlio dugu otricu noa. Seamus se izmaknuo u stranu i udario ga nogom u lice. Otrovni je zateturao i pao na zemlju, a no mu je odletio iz ruke. Kad se Otrovni podignuo na koljena, Seamus ga je jo jednom utnuo u lice. Isuse, jednostavno ga je smlavio. Zatim je pogledao bandu, ugledao me i rekao: 'Idemo, Wayne.' I otili smo. I doveo me ovamo, k vama, oe Kenneth. Sjeate se?" "Sjeam se", ree otac Kenneth kimajui. "Okupali smo te, kupili ti neto odjee i krenuo si s programom oporavka. Ali ti si sam obavio teak posao. Ustrajao si." "Zato to me Seamus posjeivao i govorio mi da moram. Zato to mi je Seamus rekao da me na drugoj strani eka zlato." "I je li bio u pravu?" upita otac Kenneth.

"to vi mislite, oe?" "Mislim da si preao veliki put." "Ne znam, sine", ree otac Kenneth. "Ne znam." "I zbog toga misli da si prevaren?" upitah. "Ostavio me ovdje samoga", ree Wayne. "Otiao je." "Tko je bio starac koji mu je pomogao?" upitah. "Jesi li ikada saznao?" "Nisam", odgovori Wayne. "Nije mi htio o njemu nita rei, i razumio sam. Tko bi elio priati o takvim stvarima?" "Je li Seamus oduvijek bio dobar u tunjavi?" "Ba i ne. Bio je jedan od onih velikih, straljivih tipova." "Nije mi zvualo kao da je bio preplaen kad je premlatio Otrovnog." "Izgledalo je kao da se radi o nekoj drugoj osobi, kao da je postao neki junak iz stripa." "Zna li je li ga policija ikada uhitila?" "Nije, koliko znam", ree Wayne. "Nije dok se druio sa mnom." "Ima li kakvu ideju to se moglo dogoditi s Kylie?" "Nestala je. Moda biste trebali pitati njezinu mamu." "Pokuao sam," rekoh, "ali ne zna. Previe je zaposlena primanjem nagrade za Najbolju majku godine." "Trebate li jo neto u vezi s tim vaim pravnim sluajem?" upita otac Kenneth. Pogledao sam Beth, a ona je slegnula ramenima. Pljesnuo sam se po koljenima i ustao. I Beth je ustala. "Mislim da smo ovdje zavrili, oe. Wayne, bilo mi je zadovoljstvo upoznati se s tobom. Puno ti hvala na tvojem vremenu. I sretno." "Wayne, priekaj me minutu", ree otac Kenneth prije nego to nas je ispratio iz sobice. Cijelo vrijeme je utio dok smo prolazili izmeu klupa u crkvi. "Ne znam je li vam ovo pomoglo," ree on napokon, "ali ako vam jo neto treba, nazovite me i uinit u sve to mogu." "Hvala vam, oe." "Dopustite mi da vas pitam, gospodine Carl. Nakon to ste sve ovo uli, je li Wayne u kakvoj pravnoj nevolji?" "Ne bih rekao. Sve ovo dogodilo se davno. Zakon o zastari za veinu stvari koje je moda uinio vie ga ne tereti." Sveenik baci pogled prema otvorenim vratima iza sebe. "To je dobro znati."

"ini se kao da se zaista trudi", rekoh. "O, trudi se on, gospodine Carl, vjerujte mi. Ali jo dugo e to biti velika borba. Ponekad samo priznanje nije dovoljno. Ponekad se ne moete maknuti naprijed, ako se ne vratite i pobrinete za ono to se dogodilo u prolosti. Mislim da bi mu pomoglo, kad bismo nali Kylie. I onog mukarca kojeg je premlatio. Ne bih rekao da je drag ovjek, ali ipak, moda saznam kako se zove. Moda e Wayne nai neki nain da mu se ispria. Hoete li me obavijestiti ako ita otkrijete o Seamusu?" "Naravno, oe. Ako je to ono to elite." "O, da, svakako. I elim vam sreu dok spaavate svojeg klijenta u zatvoru." "Hvala vam, gospodine", rekoh. "Sigurno e nam trebati."

13
"Kakva pria", ree Beth dok smo izlazili iz Fishtowna. "Da, zaista", rekoh. "Troje starih prijatelja, propadaju sve dublje u vrtlog zloina, droge i prostitucije, a naizgled gube meusobno vezu jedan s drugim. I onda, iz vedra neba, poput superjunaka s platem, pojavljuje se taj Seamus Dent i spaava svojeg prijatelja prije nego to ovaj zauvijek potone na mranoj strani. Ali hoe li ita od ovoga to smo uli, pomoi Francoisu?" "Jo ne", rekoh. "U emu je onda stvar?" "Veina injenica koje se kriju iza ubojstva supruge Francoisa Dubea bile su detaljno iznesene u sudnici. Postat e bitne, ako ponovno otvorimo sluaj, ali ne sada dok se borimo da ga obnovimo. Za to nam treba neto novo, neto to e izazvati zanimanje suca. Pria Seamusa Denta upravo je to." "Ali rekao si da injenice koje mogu utjecati na vjerodostojnost nisu dovoljne za novi postupak." "Ne, same injenice nisu. Ali tko je jo znao te injenice? Ako je policija bila svjesna njegove prolosti, onda ju je moda znala i tuiteljica, a to to Whitu nije proslijedila tu informaciju predstavlja prekraj Brady." "Zatraimo nalog da nam daju njezine biljeke." "Nita neemo nai. to god da je netko znao, to nije zapisano, i Morat emo sami povezati dogaaje." "Kako emo to uiniti?" "Ne znam." "Victore, ovo nikamo ne vodi." Bilo je neega u njezinu glasu, prizvuka frustrirana oaja. "Smiri se", rekoh polako. "Nemoj sve tako uzimati k srcu. To je samo jo jedan sluaj. Danas radimo ve tri sata, puta dva odvjetnika, puta nae uobiajne naknade, plus trokovi, ukljuujui i kilometrau u autu. Imamo cijeli unaprijed plaeni honorar koji moramo potroiti, a s ovim to smo jutros napravili, dobro smo poeli." Nasmijala se. "Moj Boe, svakim danom sve vie si cinian." "Radi se samo o tome da sam s godinama nauio kako veina] ljudi koji se nalaze u zatvoru i zasluuju biti tamo." "Ne vjerujem da je to sluaj i s Francoisom."

"A to zna samo zato to si mu pogledala u oi." "Da." "Zna, ne moe to znati. To je jednostavno tako, Beth. Moda je nevin, moda je kriv, moda je svetac, vjerojatno je grenik, ali to god bio, ne moe to znati gledajui mu u oi. Oi nisu prozor due. Samo su kuglice elatine." Trenutak je ostala utjeti, nesretna, vidio sam to, zbog svojeg cininog partnera. "Hoe da stanemo negdje na ruak?" upitah. "I stavimo to na raun klijenta?" "Svakako, ali razgovarat emo o sluaju uz Coca-Colu i hamburger. Ba bi mi dobro doao." "Victore." "Dobro, bez ruka, ali moramo obaviti jo jedan posjet." "Gdje?" "Idemo na raskrije Whitaker i Macalester, odmah pokraj parka Juanita", rekoh. "to ima tamo?" "Netko tko moda zna kako je ubijen Seamus Dent." Narednik je sjedio pogrbljeno za svojim stolom i nevoljko je podignuo svoje guste obrve. Izgledao je umorno kao i cijela etvrtasta zgrada od cigle, koja je bila preplavljena stalnim dotokom zloina. U Philadelphiji ima godinje dvadeset tisua kraa automobila, dvadeset tisua godinje, svake godine, iz godine u godinu. I iako se to ne bi oekivalo, veina tih automobila se pronae. Druga je pria u kakvom stanju budu pronaeni, ali ipak pronau ih, a sredite tog Sizifova posla je Odjel za automobilske krae Philadelphijske policijske uprave. "Jeste li podnijeli prijavu u svojem lokalnom okrugu?" upita narednik kad nas je ugledao na vratima. "Nismo", odgovori Beth. Narednik glasno udahne. Izgledao je previe iscrpljeno da bi se naljutio zbog ovog nepropisnog protokola, previe iscrpljeno ak i da slegne ramenima. "Morate podnijeti prijavu u lokalnom okrugu." "Ne elim podnijeti prijavu", ree Beth. "Nemate izbora. Takav je postupak." "Ali nije mi ukraden auto." Narednik se palcem poee po nosu. "Ovo je Odjel za automobilske krae, gospoo", ree on. "Nismo nadleni za televizore."

"Ni televizor mi nije ukraden." Narednik izvije obrve. Izgledale su kao gusjenice na blijedom listu. Gotovo da mi ga je bilo ao. "Koliko se sjeam," rekoh naginjui se nad njegov stol, "u skevima Abbota i Costella Tko je na prvoj bazi, to je na drugoj i Ne Znam na treoj." "Gospodine," ree narednik, "moda bih i shvatio o emu govorite, ali ne razumijem grki." "Olakat u vam." Poeo sam govoriti polako, kao da razgovaram s Francuzom. "Traimo detektiva Gleasona." "Pa, zato to odmah niste rekli?" "Niste nam pruili priliku", ree Beth. "Je li on ovdje?" "Da", ree narednik i podigne telefonsku slualicu. "Elvis je u zgradi. Tko ga trai?" "Recite detektivu Gleasonu da ga je doao vidjeti Victor Carl. To e mu sigurno uljepati dan."

14
"Hej, hej, hej", ree detektiv Gleason i ne pokuavajui ustati iza svojeg stola da bi nas pozdravio. "Moja stara zlosretna amajlija, Victor Carl, doao je da mi upropasti jedan ve prilino usrani dan." "Kako ide, detektive?" "Pazim kako se posao odvija", ree on dubokim glasom s neznatnim junjakim naglaskom. "Nisam te vidio otkad si me nazvao lacem, kad sam stajao na mjestu za svjedoke u sudskom postupku za ubojstvo DeStefana." "Nita osobno", rekoh. "Samo sam radio svoj posao." "To je u redu", ree on. "Ni s moje strane nije bilo nita osobno kad sam te pred onim novinarom koji je ekao ispred sudnice nazvao prljavim govnarom koji si je glavu zabio u guzicu." "Htio sam ti zahvaliti za taj reklamni spot", rekoh. "Tono su mi napisali ime, a to je sve to me zanima. Izgleda sjajno." "Posreilo mi se. Nakon deset godina muke u Odjelu za ubojstva, napokon sam izvukao sretnu slamku i ugodno se smjestio ovdje u Odjelu za automobilske krade. Jo mi nedostaju dvije godine do dvadeset, a onda se mogu lijepo zavaliti i sve etiri u zrak. Zar ne vidi koliko sam sretan?" "Vidim da sav sjaji od sree." Ali nije sjajio, to je jasno. Iza lanog osmijeha, osjeao sam da se u njemu skriva poraz. Bio je visok, mrav mukarac s arogantnim zaliscima koji su se pri kraju proirivali. No njegovo lice nalik na sjekiru uvijek je izgledalo zabrinuto. Sa svojim izbuljenim oima nikada nije odavao dojam samosvjesne arogancije uobiajenog policajca iz Odjela za ubojstva. Umjesto toga imao je vjeni izraz uenja na licu, kao ovjek koji je upravo progutao vjevericu. I inilo se da ga je ta vjeverica napokon pobijedila. "Moemo li sjesti?" upitah. Promatrao me dok je nadlanicom trljao usta, a ja sam nakratko osjetio zadah neega slatkog, slatkog kao burbon. Kod Gleasona se radilo o tome da je uvijek bio, usprkos svojem zastarjelom stilu i zauenom izrazu lica, prilino bistar policajac, najprije u Odjelu za suzbijanje poroka, a poslije u Odjelu za ubojstva. Ali sada se neto zbivalo s njim, neto nije bilo kako treba. Moda je poeo piti i pie ga je izbacilo iz igre, ili ga je ono to ga je izbacilo iz igre natjeralo da pone piti. No to nije bilo vano, zar ne? Protrljao je usne nadlanicom, a zatim pokazao prstom na nekoliko stolica ispred drugih radnih stolova. Privukao sam dvije i sjeli smo mu suelice. "Detektive Gleason, volio bih vas upoznati

s Beth Derringer." "Bok, slatka mala", ree on. "Kako se svijet odnosi prema tebi?" "Ako se izuzme injenica da nisam ni slatka ni mala," ree ona, "odnosi se sasvim dobro." "Opusti se", ree on. "Nisam nita loe mislio. Osjetljiva je, zar ne?" "Beth je moja partnerica", rekoh. "Pa, to onda sve objanjava. Zbog koga si danas ovdje, Victore? Zbog jo jednog dilera? Nekog kostolomca? Ili neki nesretni aneli trai put kako da izmigolji od optube za kradu auta velikih razmjera?" "Danas se radi o obinom ubojstvu", rekoh. "Odjel za ubojstva nalazi se u glavnoj zgradi policijske uprave." "Doli smo na pravo mjesto." "Sigurni ste? Poznajem li poinitelja?" "Francois Dube", ree Beth. Nije li mu neto zatreptalo u pogledu na spomen tog imena, neki strani osjeaj prepoznavanja? Ili mi se to samo priinilo? Teko je bilo rei zbog njegova zabrinutog izraza, lica. "Sjeam se sluaja Dube", ree Gleason, naslonivi se na naslon stolice i prekriivi ruke na prsima. "Ubio je suprugu, a osuen je otprilike prije tri godine. Rekao bih da je nisko pao. Takav je ivot. To je bio Torricellijev sluaj. Razgovarajte s njim. " "Ali Seamus Dent je bio va sluaj", rekoh. Na trenutak je izgledalo kao da mu se ona vjeverica koju je prije progutao opet pokuavala popeti uz grlo. "To nema veze jedno s drugim", ree detektiv. "Svakako da ima. Seamus Dent je svjedoio na suenju Francoisu Dubeu i optuenog doveo izravno u vezu s mjestom zloina." "O, da, tako je. U dosjeu je moda i bilo neto o tome. Ali ja se nisam morao baviti time to se dogodilo s klincem." "to se tono dogodilo?" upitah. "Nije sasvim jasno. Dogodilo se u Kensingtonu, u jednoj od onih zgrada gdje se ovisnici okupljaju i uzimaju crack. Bio je tu i jedan od onih leteih tipova, koji se seli iz jedne naputene kue u drugu. Posvaali su se oko neega. Prema jednoj prii razlog je bio raspodjela podruja, drugi kau da je bilo zbog novca, trei pak spominju djevojku. A moda su se tek tako posvaali. Uvijek postoji neki razlog, zar ne? Teko je otkriti to se dogodilo kad su jedini svjedoci bili narkomani, koji se razbjee kao ohari na prvi zvuk pitolja. Ali dobili smo prilino dobar opis svae prije nego to je dolo do prvog pucnja."

"Tko se svaao?" "rtva, Dciit, i neki samozvani gangster i reperski impresario, poznat po ulinom imenu Crveni Rover. Pale su teke rijei, snani udarci. Zatim, kad je Crveni Rover zamahnuo, Dent ga je postrance nogom udario u lice. Jako ga je ozlijedio, ali ne dovoljno. Leei na podu, Crveni Rover se otkotrljao u stranu, izvukao iz futrole na pojasu Glock 9 i pucao Dentu u elo. Brzim ekspresom poslao ga je u Nitavilograd." "to se dogodilo s Crvenim Roverom?" "Slijedili su ga i pronali u majinoj kui u Loganu." "Je li to rekao kada su ga ulovili?" "Dovoljno. Rekli su mu da digne ruke u zrak i preda se. Umjesto toga izvukao je pitolj. Dobio je tri metka u prsa." "Znai nikada niste dobili izjavu?" "Brzo shvaate. Prema nainu kako se ponaao, zakljuili smo da je to bilo priznanje." "Moda i jest, ali znate nas branitelje i sve nae fiks-ideje. Volimo da smaknue bude tek nakon suenja, ne prije. A njegova izjava uinila bi stvari mnogo jasnijima. Nije li bilo neega prljavog u toj pucnjavi?" Odmahnuo je glavom. "Sve ispravno. Bio je kriminalac, ubio je tog mladia, izvukao pitolj. Policajci se nimalo nisu brinuli zbog tog dogaaja." "Jeste li saznali to o rtvi?" "Znali smo da je mrtav, a to je bilo otprilike sve to nam je trebalo." "to je pokazala obdukcija?" Gleason se nagnuo naprijed i s prezirom izvio gornju usnu. "Rekao sam ve. Obdukcija je pokazala da je dobio metak u elo." "Zapravo sam pitao, detektive, je li rtva bila pod utjecajem droge u trenutku kada je ubijena?" "Je li to vano?" "Da, vano je." "Postoje dokazi o prethodnoj zloporabi droga." "Ali nalaz krvi bio je ist, zar ne?" Tako su rekli." "Jeste li shvatili o emu se radilo?" "Moda je bio u krizi zbog droge, moda je zato bio tako mrzovoljan. Moda se nadao kupiti drogu, a Crveni Rover mu je rekao da uzme put pod noge i nastavi traiti. Nije bilo vano na emu je, kad je zavrio s metkom u elu."

"uli smo da se prije nego to su ga ubili", ree Beth, "Dent spetljao s nekim starijim tipom. S nekim tko ga je pokuao navesti da se skine s droge, da ga izvede na pravi put. Moda se radilo o seksu, no oito je da je neko vrijeme bio ist. Jeste li uli neto slino tome?" "Nisam." "Jeste li uope pokuali rasvijetliti Dentovu situaciju?" "Pa, nije ba bio slatka Leilan*3, ako to elite rei. Gledajte, uinili smo to smo morali uiniti. Istraili smo to smo morali istraiti, nali smo tipa koji je pucao i pobrinuli se za njega. Sada, zahvaljujem na posjetu, ali eka me posao. Dok sam s vama uludo troio vrijeme, na ulici su ukradena jo dva automobila." "Lijepo je vidjeti kako vam stalno daju posla." "Detektive, pojavi li se jo neko pitanje," ree Beth, "hoete li" imati to protiv, ako vas nazovemo?" "Sestro slatka, uini mi uslugu", odgovori on, "i ne zovi, nikako."

15
Zbog nekog razloga posljednja reenica detektiva Gleasona motala mi se po glavi. Glas mu je, kao to sam rekao, bio dubok i s junjakim naglaskom, a posljednjoj rijei dao je melodiozni prizvuk koji mi se uinio tako neobino poznat. Pustio sam da mi odjekuje u glavi dok sam vozio Beth natrag u ured. Nju na mali izlet nije ba ohrabrio, a nije bila sretna ni zbog mene, to sam vidio, a znao sam i zato. Bila je poput mojeg uitelja tjelesnog odgoja u sedmom razredu koji mi je rekao, kada sam se odbio penjati uz ue, da mu se ne svia moja uzvienost. Pa, ni Beth se nije sviala moja uzvienost. "Dent je mrtav," ree ona, "njegov ubojica je ubijen i taj niz istranih aktivnosti je zavren. To je od samoga poetka bio jalov posao. Kao guske u magli." "Volim gusku. Dobri mlinci i malo umaka od brusnica i bit e kao da smo usred nekog Dickensova romana." "Da ne spominjem radne sate." "Ne spominji." "Nemamo nita, zar ne?" "Na poetku sam ti rekao da nema smisla." "Ali ipak si uzeo njegov novac." "Nije bio njegov, ali da, uzeo sam novac. I ako i nema nade, nismo mi za to krivi. On je taj koji je ubio svoju suprugu." "Je lije ubio? Siguran si?" "Prema stavu zakona i porote, uinio je upravo to. Ali vidi, pogledaj me, s radou mogu rei da me uope nije briga. Ne moram vjerovati u svojeg klijenta; moram vjerovati samo u to da plaa zakonskim sredstvima plaanja. Odvjetnik zaista nije nita vie od mehaniara. Donesi svoj ivot, sa svim svojini problemima, a ja u otvoriti poklopac motora, proakati malo, vidjeti moe li koji od pravnih trikova kojima raspolaem popraviti kvar. Nije to nita osobno, ne donosim procjene o kvaliteti automobila. Samo zasuem rukave. Kad je tvoj automehaniar posljednji put uzeo stvar k srcu, ako ti je na motoru morao promijeniti ventil? Naravno, on odmahuje glavom, cmae jezikom i kae sve na pravi nain dok ti govori lou vijest, poput nekog onkologa sa stvarno prljavim rukama, ali vjeruj mi, on to ne uzima k srcu. Umjesto toga uzima Visu ili MasterCard." "Nisam studirala pravo da bih bila mehaniar." "Da, ali Atticus Finch*4 je izmiljeni lik, a Darrow je mrtav. Joj." "to je?"

"Od tvojeg samokreposnog cmizdrenja ponovno me zaboli zub." "Dobro. Hoe li da ti ga iupam?" Kod toga smo stali, dok mi je zubobolja pulsirala, a u naem odnosu poele su se nazirati pukotine. No stvar je bila u tome da nisam sa sigurnou shvaao odakle dolazi ta napetost. Bio sam oportunistiko govno kakvo sam cijeli ivot bio. Otkad joj je to poelo smetati?" Razmiljao sam malo o tome, a poslije kad smo ve stigli u ured, razmiljao sam i o detektivu Gleasonu. Neto se skrivalo u onoj njegovoj prii, u onoj sumornoj zgradi i besmislenom odjelu u kojem je radio, neto je bilo u nainu na koji je branio ubojstvo Crvenog Rovera, u nainu na koji se bunio zbog Bethinih insinuacija o seksualnosti Seamusa Denta. Sve je to nekako bilo izraeno u onoj njegovoj posljednjoj reenici, u posljednjoj rijei. Sestro slatka, uini mi uslugu, rekao je, i ne zovi, nikako. Nikako. To je rekao. Svaki put kad bi mi rije prola mislima, kao da mi je pjevala. A onda u jednom trenu, brzo kao da izgovorite "Hej, mala", osluhnuo sam i sinula mi je okantna mogunost. Nazvao sam Torricellija. Tommy Torricelli je bio apsolutna budala, i nismo ba bili kompii, ali bio je detektiv u Odjelu za ubojstva koji je radio na sluaju Leese Dube. On je naao okrvavljenu koulju i pitolj, on je zakljuio da je Francois Dube ubojica, on je uvjerljivo svjedoio na suenju na kojem je Francois Dube osuen. Oh, kako e mu biti drago kad uje da istraujem njegov sluaj. Ali prije nego to mu kaem takvu lijepu vijest, savreno sroenu da mu uljepa dan, imao sam jo nekoliko pitanja. "Kako ti ide, detektive?" upitah. Nije ba bio voljan razgovarati o tome. Nije bio voljan rei mi nita drugo nego da se gubim, a to mi je i rekao. Nikada prije nisam radio na nekom Torricellijevu sluaju, ali dovoljno smo se poznavali da budemo oprezni. Bio sam odvjetnik za kazneno pravo s otrim zubima i dobro nabruenom besramnou. On je bio policajac poznat po spremnosti da prekorai neke zadane granice, pa i dvije ako treba, da bi dobio rezultate koje trai. Nismo bili ba ocat i ulje, prije bi se reklo umjetno gnojivo i dizelsko gorivo. "Nazvao sam te samo da ti se javim", lagao sam, "i da ti prenesem neke vijesti koje bi te moda mogle zanimati. Ali volio bih da najprije malo traamo." I Torricelli je lagao kad mi je odgovorio kako nije tip koji iri traeve. Torricellije irio traeve jednako brzo kao to tee promet autocestom 1-95. "Upravo sam bio u Odjelu za automobilske krae u ulici Macalester", rekoh. "Naletio sam na detektiva Gleasona. Kako je on zavrio u toj abokreini?" Ispriao mi je. "O-ho", rekoh, kao da me to iznenadilo. "Ali nisu mu oduzeli znaku, zar ne?" Rekao mi je da nisu, da se sve pokazalo istinitim, ali ipak je dolo do premjetaja. "Pa", rekoh. "Barem je sve dobro zavrilo. Ipak, to mu znae oni zalisci? Da, a i ono

junjako zatezanje?" Nasmijao se i neto zlobno prokomentirao. "Dobro," rekoh, "pomalo u stilu ivopisnog trgovakog centra kao to je South Street. Zna li kamo redovito odlazi popiti koje pie?" Rekao mi je ime kafia i opisao ga. "ali se", rekoh. "Nisam znao da takva mjesta postoje i izvan Memphisa. Jesi li ikada otiao onamo i popio s njim koju?" Odgovorio je da nije, da njegovu debelu talijansku guzicu ni opor konja ne bi mogao odvui na takvo mjesto. "Nimalo ne sumnjam u to", rekoh. Promrmljao je neto. "Zna, detektive, razmiljao sam o tebi. Morali bismo jednom otii na ruak. Na neko dobro mjesto. Sa svijeama i violinama. Na neko romantino mjesto gdje pripremaju dobar patafaol. Ja astim." Dugo je utio, a onda tako sono opsovao da to ne smijem ni ponoviti. "A moda bismo mogli razgovarati o mojem novom klijentu. Zove se Francois Dube. Sjea li ga se?" Dok mi je on na svoj posebni nain govorio da se sjea Francoisa Dubea i kako je presretan to sam se odluio boriti za njega. To mi je jedna od najdraih stvari vezana uz moj posao odvjetnika za krivino pravo, taj nain na koji stvaram lijepa i znaajna poznanstva s plemenitim pripadnicima gradske policijske uprave. No ak i dok sam trpio njegove uvrede, ipak sam osjetio ushit zbog otkria, isti onaj ushit kao kad u slagalicu umetnete posljednjih nekoliko komadia. Poela mi se jasno ocrtavati ta pria o Seamusu Dentu, jo nije bila potpuna, vie u saznati tijekom istrage, ali zasad je bila dovoljno jasna da Francoisu Dubeu osigura obnovu postupka koju je tako oajniki traio. Ve je bilo kasno kad mi se sve to posloilo u glavi. Beth je otila, i moja tajnica Ellie je otila, ostao sam sam u uredu, jedini predstavnik odvjetnike tvrtke Derringer i Carl, ali i ja sam bio dovoljan. Sjeo sam na Ellienu stolicu, uzeo formular s plavom poleinom namijenjen za sudske spise, stavio ga u pisai stroj kojim se moja tajnica sluila kada je ve gotovi dokument trebalo samo nadopuniti podacima. Traio sam slova i tipkao s dva prsta, bjelilom premazivao pogreke, pa opet traio slova i tipkao. Zatim sam obukao kaput, gurnuo natipkani dokument u dep i odvezao se ulicom Great Northwest da i sam popijem pie u sjeni Kralja.

16
Kafi Kraljev posjed nije bio mjesto na koje biste sluajno zalutali. Ako ga niste traili, nikad ga ne biste ni nali, ali sigurno, to ne biste ni eljeli. Zaustavio sam se na parkiralitu malog trgovakog centra nedaleko od Roosevelt Bulevara. Trgovine koje su davale ime centru bile su Radio Shack s tehnikim ureajima, odjea T. J. Maxx, kemijska istionica, jedan prazan izlog, ljekarna, trgovina "sve po dolar". Privlano, zar ne? Broj koji sam traio bio je zalijepljen na staklenim vratima odmah pokraj trgovine "sve po dolar". Otvorio sam vrata i odmah me pogodilo duboko pulsiranje bas tonova koji su zatreperili i u mojem bolesnom zubu. Dok sam se penjao stubitem, proao sam pokraj niza natpisa avliima pribodenima na zid. NE ULAZI U TENISICAMA ZABRANJENO UNOSITI VATRENO ORUJE SENDVI S BANANOM i MASLACEM OD KIKIRIKIJA - 75c Nije to ba bilo mjesto za mene. Jedino sam se nadao da posluuju koktel Morski povjetarac. Na vrhu stubita, pokraj zatvorenih vrata na stolici je sjedio neki starac i u rukama drao podloak s notesom. Bio je visok i pogrbljen, imao je bijele lakirane cipele, i inilo se kao da mu na glavi ui siva pudlica. Kada sam pokuao proi pokraj njega, izbacio je koatu ruku i zaustavio me na mjestu. "Koju pjesmu pjeva?" upita on. "Doao sam vidjeti detektiva Gleasona", rekoh. "Je li se pojavio veeras?" "Sliim li ti ja na servis za sudare?" upita on. "Bok, lutkice", rekoh. "Zovem se Skip." "Nadimak ti je ostao iz ljetnog kampa, zar ne? Sviaju mi se cipele." "Cipele za ples. Poznajem tipa koji opet zna drugog tipa koji ih nabavlja izravno iz Hong Konga." "Moda bi i meni mogao nabaviti jedne." "Hoe par cipela?" "Neee. Pa, je li Gleason unutra?" "Da, unutra je." Namignuo sam starcu i ponovno krenuo prema vratima, ali mi je njegova koata ruka opet preprijeila put. Pogledao sam je na tren, a zatim i starca. "to? Treba li nadoplatiti ulaz zbog zabavnog programa?"

"Nema nadoplate", ree on. "Ali veeras je veer karaoka." "Ba nemani sroe. Trebao bili doi sutra." "Ne bi bilo koristi", ree starac. "Ovdje se svaku veer daju Li raoke. Ima neku svoju pjesmu?" "Ne znam pjevati." "Sigurno zna, ako eli ui. Svatko propjeva, barem jedanput. Postane dio predstave, sve je veselo." Nestano je nagnuo glavu, pudlici se pomaknula, oi su mu suludo zasjale. "Veer je karaoka." "Znam otpjevati Feelings. Da otpjevam tu pjesmu?" Pogledao me, pogledao je svoj notes, prolistao nekoliko stranica, pa opet pogledao mene. "Nemamo je." "A moe li Kumbaya? " Opet je pogledao popis. Imamo Kismet, imamo Kiss Me Quick, imamo Ku-u-i-po, to je prilino slino, ali nemamo Kumbaya." "Satisfaction?" "Nema." "Nemate mnogo toga, zar ne?" "Samo sve one stvari koje je on pjevao." "Ah", rekoh. "Sad mi je jasno. Zato mi ne bi izabrali neto?" "Kakav ti je glas?" "Nije ba neki." "Onda ostani kod niih tonova, kod lakih stvari. Imam ovdje jednu pjesmu koja obino dobro prolazi kod poetnika. Ima sporiji dio koji moe izrecitirati." "Dogovoreno." "Kako se zove?" "Franz." "Smijeno", ree on dok je s podloka izvlaio bijeli komadi papira, ispunio ga i pruio mi ga, "ne izgleda kao neki Franz. To e stajati deset dolara." "Deset dolara za pjesmu?" "Samo za prvu. Nakon toga, sve su besplatne." Dok sam vadio lisnicu, rekao sam: "Dobro je da se tu kod vas ne doplauje zabavni program." Prosao sam kroz vrata i uao u prostoriju osvijetljenu neonskim svjetlima, gdje je sve

bilo u stilu Elvisa. Barunaste slike obasjane crnim svjetlom, satovi u obliku gitare, zlatne ploe, keramika poprsja, uokvirene fotografije iz svakog Elvisova razdoblja: Elvis nepodnoljivo mlad, Elvis nepodnoljivo zgodan, Elvis nepodnoljivo vitak i odjeven u crnu kou, Elvis nepodnoljivo napuhnut u bijeloj trenirci. U sredini su se nalazili stolovi, tek polovica ih je bila zauzeta, sa strane su bili ankovi, a u pozadini separei. Konobarice odjevene kao kolarke, s visoko dignutom kosom, nosile su pia na okruglim pladnjevima. Na uskoj pozornici sprijeda bila je neka crvenokosa djevojka u bluzi s volaniima. Pomalo je sliila Ann-Margaret5, lijevala je prve stihove Viva Las Vegas, dok su se rijei pojavljivale na televizijskom ekranu, a gomila gledatelja je zvidala i pljeskala u ritmu pjesme. Mukarac s crnim naoalama pozdravio me blistavim osmijehom. Dobro doao", ree dubokim glasom. "Papiri?" Pruio sam mu ga. Pogledao je to pie. "Dobar izbor, Franz", ree on. "eli li veeras pratnju?" Pokazao je prstom na tri ene za ankom, sve s natapiranom kosom i velikim dekolteom na bluzama. Neko su izgledale dobro, ali neko bilo, a sad se spominjalo. "Ne, hvala", rekoh. "Za danas sam unio dovoljno vlaknaste hrane u organizam." Preao sam pogledom preko prostorije, i opazio onoga koga sam traio u jednom stranjem separeu. Sjedio je sam, nagnut nad piem, a u ai mu je bio ostatak neega crnog. Nije se zanosio pjesmom Ann-Margaret. Pitao sam se nije li mu moj dananji posjet upropastio dan. Znajui ono to sam sada znao, nisam sumnjao u to. Gleason je podignuo pogled kada sam mu sjeo nasuprot, ali inilo se da nije iznenaen to me vidi. "Kako si naao ovo mjesto?" upita on. "Torricelli." Kimnuo je s razumijevanjem. Torricelli mi nije samo ispriao o tom kafiu, ispriao mi je i o pucanju. "Trebao bih izvjesiti znak", ree on. "Ne smetaj." Ann-Margaret, (rod. 1941.) amerika glumica i zabavljaica vedskog podrijetla. "Zna ono kad stane na vakau gumu i ih moe je skinuli h cipele?" upitah. "Zavri ti na ruci, na drugoj ruci, na nosu. vakaa guma, to sam ti ja." "Imao sam na umu neto drugo u to zagazim cipelom. to hoe?" "Hou znati jesi li ti Seamusa Denta nauio karate." Malo je rairio oi, kao da e neto rei, ali upravo u tom trenutku stolu je prila jedna od konobarica, odjevena u kolsku odoru i s podignutom kosom. Oi su joj bile obrubljene crnim tuem, usne jarko crvene. "Deki, elite li to?" upita ona. "Ja astim", rekoh. "udo nad udima", ree Gleason. "Ja u jo jedan burbon, isti."

"Mogu li dobiti Morski povjetarac?" upitali. "S limetom." "Najslinije to imamo su Plavi Havaji", ree ona. "to je to?" "Votka, sok od ananasa, liker od kokosa i plavi Curagao." "Aloha", rekoh. "Hvala, Priscilla", ree Gleason prije nego je odleprala. Podignuo sam obrvu. "Priscilla?" "Sve se zovu Priscilla", ree on. "Kako si saznao za karate?" "To mi je bilo logino. Od svih pria koje sam uo, Seamus Dent, koliko god da je bio velik, nikada nije bio borac. A onda odjedanput zna udarce nogom postrance, kao da je Jackie Chan. Nauio je nekako. A onda si tu i ti sa svojim zaliscima nalik na Elvisove, s junjakim naglaskom, iako si odrastao u Manayunku, a ne u Memphisu. A i nain na koji si opisao Seamusovu borbu s onim dilerom. ini se kao da si tono znao kakav je to udarac kojim ga je sruio na tlo. Sve se poklopilo." "Ba si bistar." "Pa, zna ve. Ako se dovoljno dugo drui s policajcima, prijee i to i na tebe." "Zato, dovraga, toliko mari za Seamusa Denta?" '"Zato to je svjedoio piotiv Irangoisa Duba." Gledao me neko vrijeme, vidio je neto u mojem pogledu to ga je natjeralo da se okrene prema pozornici, gdje je ena mahala rukama dok je cviljela zadnje stihove refrena. "Nije loa", rekoh. "A stvarno i slii Ann-Margaret." "Ali ne onoj Ann-Margaret iz Viva Las Vegas, prije Ann-Margaret iz Any Given Sunday*5." "Ne moe imati sve." OK, narode, ree diskodokej, mukarac koji mi je uzeo papiri. Govorio je stojei ispod pozornice, pa se inilo kao da njegov glas dolazi od nekog nevidljivog stvorenja. Da ujemo pljesak za blistavu Elviru. Publika je klicala. Slijedi, Harvey iz Huntington Valleyja, s jednom blues stvari iz 1957. Na pozornici se pojavio mladi blistave crne kose zaeljane u stilu Elvisove kokotice i s licem poput boksake vree, uzeo je mikrofon sa stalka, nakaljao se da proisti grlo i promrmljao: "Ovaj put e biti dobro." Nakon kratkog blues uvoda, poeo je hrapavim glasom pjevati One Night. "Nije bilo onako kako je rekla tvoja partnerica", ree Gleason nakon to smo malo posluali Harveyja iz Huntington Valleyja, koji na kraju krajeva i nije bio tako lo. "Nije u tome bilo niega vezanog uz seks."

"Ne mora se praviti macho mukarcem i priati o nogometu. Nita mi to ne znai." "Ali vidi, u tome i jest stvar. Svi misle da razumiju, onda kad misle na najgore. Ali ono najgore nije uvijek i istina." "Pa to je onda istina?" "Bio je klinac koji je imao problema. Pokuavao sam mu pomoi." Gleason je ispio svoj burbon. "I, to ti je, moj prijatelju, cijela prljava pria." Bilo je neto u njegovu glasu, to mi je govorilo da ga uope nije briga vjerujem li mu ili ne. "Kako si ga upoznao?" upitah. "U Juniati se dogodilo ubojstvo, Provalili smo n kuu ti kojoj se okupljaju narkomani, traili smo svjedoka. Scamus je uao u sobi na katu i vrsto stiskao svoju gitaru. Maknuo sam pitolj i zamolio ga da mi neto odsvira. Pokazao mi je to zna." Priscilla se vratila s naim piima. Rekao sam joj da donese jo jednu rundu i raun. Gleason je otpio gutljaj svog burbona i trznuo se, vie zbog sjeanja, pomislio sam, nego zbog pia. Plavi Havaji su bili hladni i preslatki, ali koktel je dobro izgledao u ai. Ono to mi se svia kod plavih pia je to nisu pretenciozna i ne predstavljaju nita drugo nego enskasti, smukani napitak za ljude koji ne mogu piti isti viski. To je koktel kojemu nedostatak uvjerenja da je hrabrost. "Je li Seamus dobro svirao gitaru?" upitah. "Bio je i vie nego dobar. Jesi li ikada uo Roberta Johnsona kako svira svoju dez gitaru marke Kalamazoo?" "Nisam." "Onda ne bi razumio. Tjelesno je bio nikakav, prljav, nervozan bez droge, sa ljivom na oku, ali znao je svirati blues. Odveo sam ga odande, kupio mu alicu kave. Ispriao mi je sve o drogi, to je sve radio s onim svojim prijateljima, sve. Bila je to gruba, tuna pria, ali vidio sam neto u njemu. Stvarno mu je bilo ao. U mojem poslu takvo to se rijetko via, iskreno aljenje a ne samo gluma pred sucem. Zato sam ga odveo na lijeenje, naao mu posao voenja kartoteke. A kad je sve poelo lijepo funkcionirati, jo sam mu vie pomogao. Dopustio sam mu da ivi kod mene. Znali smo svirati gitaru i zajedno pjevati. Duhovne pjesme, vjerovao ili ne. Uinio sam za njega to sam mogao." "Dao mu popraviti zube." "Sam Bog zna koliko mu je to bilo potrebno. Naao sam zubara koji je to uinio besplatno. Neki tip koji je doao u postaju, podijelio svoje posjetnice nastojei uiniti neto malo od ope koristi." "A karate?" "Takav veliki momak, a nije se znao braniti. Nije bilo u redu. Upitao sam se: to bi Elvis uinio? Nauio bi ga karate, eto to bi uinio. Imam crni pojas trei dan, vikendom

pomaem u jednoj siromanoj gradskoj etvrti u koli borilakih vjetina. Poveo sam ga sa sobom. Nakon odreenog broja godina provedenih u Odjelu za ubojstva, zamori te pomagati samo leevima. Bilo je lijepo pomoi nekome za koga jo ima nade. I pomagao sam, tek toliko da zna. Brzo se skinuo s droge." Kako skinuti Kralja, Harvey iz Huntington Valleyja. Zauo se pljesak, zviduci. Slijedi jedan poetnik. Da ujemo toplu dobrodolicu za Franza. Doi ovamo, Franz, i pokai to zna. "Ako se tako dobro skinuo", rekoh, smatrajui kako mogu ignorirati diskodokeja, "to je radio u kui s narkomanima onda kad je ubijen?" Gleason zaklopi oi na trenutak. "Ne znam." "Jesi li ikad saznao?" "Pokuao sam." Hajde, Franz, ne skrivaj se. Pozdravite Franza, svi zajedno. Publika je poela skandirati: "Franz, Franz, Franz!" Gdje si, Franz? "Teko je s metkom pronai istinu", rekoh. "Nisam otiao tamo da ga ubijem, iako ne kaem da nije to zasluio. Samo sam traio odgovore, ali moda, da, moda sam malo previe traio. Ugledao sam Seamusovo tijelo i smrailo mi se pred oima." Tamo si, Franz. Sjedi s naim starim Patrickom Gleasonom. Franz, Franz, Franz. Doi ovamo, Franz. Gleason pogleda prema pozornici, zatim mene. "Ti si Franz?" "To mi je nadimak u odvjetnikim krugovima." "Onda je na tebi red, veliki djeae. Kreni." "Nisam doao ovamo pjevati." "Nema izbora", ree detektiv Gleason. "Svi moraju pjevati. Veeras su karaoke."

17
Bio sam uhvaen u stupicu. Nisam mogao samo tako ietati. Za i i i sam umjesto toga zgrabio svoje Plave Havaje, odmarirao do po zornice, skoio gore, zgrabio mikrofon, zasjenio oi rukom, zbog reflektora. Ponekad se nita ne moe uiniti nego nagaziti na gas s lanim samopouzdanjem. "Ova je za prisutne dame", rekoh, olabavljujui kravatu. "Samo mi dobacite kljueve od hotelskih soba." To je izazvalo smijeh, to je bilo dobro, jer u tom je trenutku poela glazba. Mukla, glupava tiina razlegla se ve na prvi ton. eljusti su se opustile, usta su ostala otvorena, oi su se zastaklile, ui su zaepili palevima. Ne znam je li to bilo zbog ritma, zvuka, tonaliteta, moda zbog nedostatka svega, ali otpjevao sam Suspicious Minds. Osjeao sam kako se publika sledila. A kada sam zavrtio kukovima, vidio sam grimase uasa, isti uas od kojega vam se gri utroba i poputa mokrani mjehur. Bila je to veer karaoka koja je podsjeala na teksaki masakr motornom pilom. U jednom trenutku, dok sam pjevao refren, pomislio sam da u nekom kutu zavija maak, a onda sam shvatio da to iz zvunika izlazi moj glas. Hvala ti, Franz, na toj zanimljivoj izvedbi uspjenice iz 1969., rekao je diskodokej dok je glazba zamirala. Ta nam je nekada bila najdraa. Ponovno sam zatitio oi od reflektora. "Ovo mi se inilo prilino kratko, zar ne?" Nama se nije inilo, Franz, ree diskodokej, a sve glave u klubu kimale su s odobravanjem. Najljepa ti hvala na dolasku i izlijei tu prehladu to prije. "Ali rijei se i dalje vrte na ekranu", rekoh. "A gdje je onaj polagani dio? Zaista sam se radovao tom sporom dijelu." I mi takoer, Franz, ali vjeruj nam, pjesma se moe upropastiti samo do neke mjere. Sljedei izvoa dolazi nam ak iz Mantue, a pjevat e dobru vrlo staru stvar, iji je naslov ujedno i dobar savjet Franzu u vezi s njegovom pjevakom karijerom. Posluajmo Velianstvenog Marva i "Surrender"*6. Na pozornicu se popeo elavi starac, pogrbljenih leda i sa starakim zgrenim prstima. Njegove su mi ui dosezale tek do usana. Oteo mi je mikrofon iz ruke, i mahnuo mi da se maknem. "Silazi s moje pozornice, ti mesaru jedan", ree Mary hrapavim glasom. "Pusti me da ti pokaem kako se to radi." I pokazao mi je, taj mali seronja. Kada sam se vratio u separe, Gleason je leao na stolu oslonivi glavu na ruke. Pomislio sam na trenutak da se onesvijestio, da je pijan od tuge zbog tune sudbine Seamusa Denta, ali tada sam primijetio da mu se ramena tresu od smijeha.

"Rekao sam ti da nisam doao ovamo pjevati", rekoh. "Tako to zove?" Podignuo je glavu, a obrazi su mu bili mokri od suza. "Je li bilo tako loe?" "Kao blejanje koze koja se tjera." "Zgodno. Jesi li ikada Seamusa doveo ovamo?" "O, jesam." Nasmijeio se prisjeajui se toga. "Kako je on proao?" "Seamus je znao pjevati. Otpjevao je American Trilogy koja te odmah mogla natjerati da se ode prijaviti u ured za novaenje. A njegova izvedba pjesme In My Father's House natjerala bi i ateista da zaplae." "I to se dogodilo? to je radio s Crvenim Roverom? Zbog ega su se potukli?" "Ne znam", odgovori Gleason. "Jednostavno ne znam. Pratio sam to kopile, Crvenog Rovera i naao ga kod majke. Otiao sam sam, i tu sam pogrijeio. Moj partner je radio na drugom sluaju i trebao sam ga ekati, ali htio sam znati. Pokucao sam na vrata. Majka je otvorila. Predstavio sam se. I u tom trenutku kopile me odgurnulo i istralo van. Pojurio sam za njim. Zaustavio se, okrenuo, izvukao neto iz pojasa. Nisam imao nikakav izbor." "Je li dolo do istrage nakon pucanja?" "Takav sluaj se uvijek istrai." "to su nali?" "Nisam bio kriv." "to je izvukao iz pojasa?" "No." "A ti si imao pitolj?" "Naglo se okrenuo. Izvukao je neto iz pojasa. Nisam ekao da vidim radi li se o mobitelu. Nisam bio kriv." "Ali ipak si sada u Odjelu za automobilske krae." "Sve je dolo u novine, a Unutarnja je rekla da sam pogrijeio to sam otiao sam. Nadleni su me premjestili u Odjel za automobilske krae, da skinu ljagu s Odjela za ubojstva. I tako sada ganjam aute. Kao pas." Ba u tom trenutku Priscilla je ponovno prila naem stolu. "Dobro si to napravio, kauboju", ree ona stavljajui pred mene jo jedne Plave Havaje. "Bit u ovdje cijeli tjedan", rekoh. "Nadam se da nee", ree ona. "Ostale bismo bez napojnica."

Otpio sam veliki gutljaj plavog pia i trznuo se. "to je?" upita Gleason. "Mui me zub..." "Mora otii zubaru." "To mi svi kau." "Tip koji je Seamusu sredio zube, uinio je to zaista sjajno." "Imam ve jednoga", rekoh. "Razmisli o tome. Prije nego to je otiao k njemu, Seamusovi su zubi bili kao Stonehenge, ali poslije su bili prokleto dobri." "Je li ti bio zahvalan za to to si uinio?" "O, da. U tome je i bila stvar. Bio je dobar mali i sve je cijenio. to si vie inio za njega, neto te tjeralo da uini jo vie." Hvala li Mary, to je bilo lijepo i od srca. Prisutne dame e ti se predati za minutu. Zaulo se cicanje. Pomozimo Velianstvenom Murvu. Sljedei je, uvijek popularan, uvijek izvrstan, na policajac Patrick Gleason. Pjeva neto to je Kralj pjevao 1968. kad se vratio kui. Doi ovamo, Patrick. Gleason je ispio burbon, podrignuo se da oisti grlo, namignuo mi prije nego to je ustao i autoritativno odetao do pozornice. Dok se penjao, pozvao je rukom tri sirene za ankom, one s podignutom kosom i dubokom izrezima, da ga slijede. Uinile su to i popele se na pozornicu zajedno s njim, smjestivi se jedna do druge iza njega. "Ovo je za jednog klinca kojega sam poznavao", ree Gleason. Pognuo je glavu, zatresao koljenom, priekao dok se nije zaula glazba, prigueni zvuk trube, pjevuenje njegovih prateih vokala koje su se lagano njihale jedna do druge, zauli su se prvi poznati taktovi. Kada je Gleason podignuo glavu, oi je usmjerio uvis i nekako je izgledao drukiji, kao da je proet neim. Poeo je pjevati lijepim i dubokim glasom karakteristinim za gospel. Pjevao je o sjajnoj vatri i pticama to visoko lete, o plavom nebu, boljoj zemlji i brai koja hodaju drei se za ruke. Bila je to sladunjava pjesma, srcedrapateljna i plitka, bez trunka ironije. A bio je tu i Elvisov imitator, stajao je na pozornici u tom patetinom karaoke baru, pjevao je malobrojnoj publici koju su ve na noge bacili Harvey iz Hungtingdon Valleyja, Velianstveni Mary, a i moja malenkost. No ipak, usprkos emocionalnoj glazbi, pjevaicama u pratnji, nainu na koji je strast ogrubila Gleasonov glas koji se trudio uzdignuti do visokih nota i jo viih emocija, na trenutak se inilo kao da u njemu ima istinske boli. I posramilo me to je oito vjerovao u ono to pjeva. Vidite, Gleason je bio policajac, a policajci ponekad izaberu upravo to zanimanje zato

to vole mo, pitolje, navalu adrenalina kad se nau u neposrednoj blizini neije tragedije. A ponekad postanu policajci zato to je to teak posao koji nije odgovarajue plaen, no netko ga treba obavljati, a enama i mukarcima koji se opredijele za to omoguava da zaista promijene neto u svijetu u kojem ive. Nije ba uvijek lako razlikovati jedno od drugoga. "Prokleto si dobar", rekoh kada se ponovno vratio i sjeo za stol. "Jesi li ikada profesionalno pjevao?" "Sjea se onog rockabilly trenda prije nekoliko desetljea. Stray Cats. Robert Gordon. Sva ona tuga: "Gene, Gene Vincent, kako nam nedostaje". Nekolicina nas, koji smo upravo zavrili akademiju, osnovali smo bend. Ja sam bio pjeva i svirao sam ritam gitaru." "Kako ste se zvali?" "Policijski psi. Svirali smo u nekim ovdanjim barovima. Bili smo prilino dobri. Imali smo ponude klubova iz New Yorka. Ali to nam je bio samo hobi. Uvijek sam elio raditi ovo to radim." "Policijski posao", rekoh. Slegnuo je ramenima. "Dobro je bilo to to si pokuao uiniti za Seamusa." "Bio je dobar klinac." "Ne isprse se ba svi kao to si ti uinio." "Nije to bilo nita." "Ali mui me neto. Jesi li znao za njegovo svjedoenje u sluaju Francoisa Dubea?" "Da." "I znao si da e obranu zanimati njegova prethodna zloporaba droge, njegova upropatena mladost, kako ga je policajac zatekao prilikom jedne racije u kui s narkomanima? Znao si da e sve to biti relevantno, zar ne?" "Znam kako to ide. Vi tipovi na suprotnoj strani uzimate svaku pojedinost i izvrnete je u neto drugo." "To je moda i tono, detektive. Svi imamo svoj posao koji treba obaviti. Ali kada si saznao da treba svjedoiti, zato nikome nisi rekao ono to si znao?" "Nitko nije pitao." "A ti se nisi sam ponudio. Nisi mislio da bi to zanimalo Torricellija? Ili okrunu tuiteljicu? Jedan dio sluaja temeljili su upravo na svjedoenju tog klinca. Nisi mislio da bi voljeli znati neto o njegovoj prolosti?" "Bio je ist i ostavio je drogu", ree on. "Budunost mu je bila otvorena. Nitko nije morao znati sve to je proao."

"Ili znati za tvoj odnos s bivim narkomanom." "Rekao sam ti, u tome nije bilo nieg loeg." "Moda i nije." "Samo sam ga pokuavao zatititi." "Ili si moda samo pokuavao zatititi sebe. Kao to si rekao, svi misle da razumiju, onda kad misle na najgore." Nije odgovorio, nije ni morao, istina mu je bila ispisana na licu. Ali da je onda progovorio, sve je moglo ispasti drukije. Okruna tuiteljica bi informaciju proslijedila obrani, morala bi, i sigurno je da Seamusu na mjestu za svjedoke ne bi bilo lako. To je moglo promijeniti neto u sluaju Francoisa Dubea, to je sigurno, ali bi zacijelo promijenilo neto i za detektiva Gleasona. Jer da su njegovi nadreeni saznali za odnos sa Seamusom Dentom, nikada ne bi dobio sluaj Dentova ubojstva, ne bi nepromiljeno pojurio da se suoi sa Seamusovim ubojicom, nikada ne bi ubio tog ovjeka i ne bi ga poslije bacili u taj Odjel za automobilske krae. I ne bi sada bio u ovakvu poloaju, upravo sada, kad mu je sudbina bila u mojim rukama. "Trebao si im rei", rekoh. "Sada znam." "Ako otkriju, ponovno e ispitivati taj sluaj kada si upucao tipa." "Najvjerojatnije." "Izgledat e manje kao samoobrana, a vie kao osveta onoga koji sam dijeli pravdu." "Bilo je ono, to je bilo", ree on. "Ali ipak." "Da, znam." "Bit e gadno." Slegnuo je ramenima. "Razumije da nemam izbora." "Samo sam pokuavao uiniti neto dobro." "Ali, detektivu, tako to ide", rekoh vadei poziv za sud koji sam natipkao u uredu i stavljajui ga njeno pred njega. "Nijedno dobro djelo ne prolazi nekanjeno." Nije pogledao papir, nije ni morao. Ispio sam svoje druge Plave Havaje. Alkohol me zapeckao po grlu, sok od ananasa osjetio sam u zubu kao ubod eline igle. Na trenutak mi je eljust zadrhtala, sva krv kao da je iscurila iz glave i sve oko mene je izblijedjelo. Gleason isprui ruku i zgrabi me za rame. "Muko moja, ovjee. to ti je? Jesi li pijan?"

Odmahnuo sam glavom i istog trenutka zaalio taj pokret, jer mi je bol prodrla jo dublje. "Tvoj zub, zar ne? Hoe da ti dam ime tog zubara o kojem sam ti priao?" "Imam ve jednoga", rekoh poseui u dep kaputa da naeni posjetnicu koju mi je Whit dao. "Ali morao bi posjetiti ovoga tipa. Navodno kod njega nita ne boli." "Upravo me brine to 'navodno'." "Sinko, treba ti pomo. Zaista. Mogu ga nazvati." Prislonio sam hladnu au na obraz. "Kako se zove?" "Pfeffer", ree on. Razrogaio sam oi kad sam uo to ime. "Doktor Pfeffer", ree detektiv Gleason. "On je pomogao Seamusu i vjeruj mi kad ti kaem, na temelju onoga to je uinio Seamusu, tip je apsolutni arobnjak."

18
"O, gospodine Carl," ree tajnica doktora Pfeffera, "tako nam je drago to ste doli. Moram rei da dobro izgledate. Imate vrlo lijepu kravatu. Doktor upravo ima jednog pacijenta, ali oekujevas. Bili bismo vam zahvalni, ako biste samo ispunili ovaj obrazac za nove pacijente." Jednoline be boje, ekaonica doktora Pfeffera bila je svijetla, presvijetla. Raznobojni asopisi bili su poslagani u savrenim redovima na stolovima sa strane, i izgledalo je kao da su im boje isprane neumoljivim svjetlom fluorescentnih svjetiljaka odozgo, a i sam zrak kao da je bio proiavan veselom glazbom koju su glasno upumpavali zvunici na stropu. A bila je tu i lijepa mlada tajnica, sa svojom zastraujuom vedrinom, arobnim osmijehom, laima o mojoj kravati. Od njezine prponosti jo me vie bolio zub. Kada ste uli u ekaonicu doktora Pfeffera kao da ste uli u bezvremenu, praznu kapsulu zubarskog veselja. Mogli smo upravo u tom trenutku letjeti iznad Mjeseca ili biti u nekoj zgradi u Philadelphiji, ali gdje god bili, pokazat emo svoje biserno bijele zube i biti veseli. Kad sam uzeo podloak za pisanje s obrascem, primijetio sam neto udno na zidu pokraj stola recepcije. U drvenim okvirima visjele su slike niza osmijeha, fotografije blistavih, savrenih zubi, jedna iznad druge, samo osmijesi, nita drugo. Poput neke dvorane slavnih namijenjene sretnoj dentalnoj higijeni. Gledao sam sva ta savrena usta, proao jezikom du svojih neravnih zubi, a zatim sam se povukao na jedan od stolaca be boje i poeo odgovarati na pitanja u obrascu. IME: Svakako. DATUM ROENJA: Sve udaljeniji u prolosti. OBRAZOVANJE: Preveliko. PRIHOD: Ni blizu dovoljan. POVIJEST OBITELJI: U najboljem sluaju, nejasna. POVIJEST BOLESTI: Iznenaujue dobra, osim pokvarenog zuba. VRSTA PROBLEMA: Dentalna. LIJEKOVI KOJE TRENUTANO UZIMATE: Morski povjetarac u predveerje. ZDRAVSTVENO OSIGURANJE: Nepostojee. INVALIDSKO OSIGURANJE: Zato me ovo pitanje ini nervoznim? ZIVOTNO OSlGURANJE: Ajme meni..

NAJVEI USPJEH: Haa? NAJVEE RAZOARANJE: Molim? NAJMRANIJA TAJNA: alite se, zar ne? OSOBA KOJU BISTE NAJRADIJE UPOZNALI: Zubar. Boli me zubi volio bih upoznati zubara. JESTE LI TRENUTANO U SEKSUALNO ZADOVOLJAVAJUOJ VEZI? Ovo zadnje pitanje natjeralo me da ponovno odem do tajnice. "O emu se tu radi?" upitah. "To je upitnik za nove pacijente, gospodine Carl. Ispunjava ga svaki novi pacijent." "Ali to je pomalo preintimno. Na primjer ovo pitanje o trenutanoj vezi?" "Pa?" "Ne razumijem kakve to veze ima s mojim bolnim zubom." "Doktor Pfeffer ima holistiki pristup zubarskoj praksi. Ne lijeite samo zub, kae on, ve itavu osobu." "A to ako osoba eli samo da joj se popravi prokleti zub?" - Veselo je uzdahnula. "To je u redu, gospodine Carl. Odgovorite samo na ona pitanja na koja elite, ali svakako navedite sve podatke o osiguranju." "Nemam zubarsko osiguranje." "Onda primamo Visu i MasterCard." "Naravno da primate." "Samo nam dajte broj vae kartice i datum do kojega vrijedi. Ali upamtite, gospodine Carl, doktor Pfeffer uvijek podsjea svoje pacijente da je svaki zub povezan sa ivcem, a svaki je ivac na kraju povezan sa svakim drugim ivcem u nizu sklopova koje jo potpuno ne razumijemo." Njezin blistavi, vedri osmijeh odjedanput vie nije bio tako vedar. "Ne biste voljeli izlijeiti zub i otkriti da vam je neto drugo prestalo funkcionirati." Uzvratio sam joj pristojnim smijekom, sjeo i ponovno proitao pitanje broj esnaest. Jeste li trenutano u seksualno zadovoljavajuoj vezi? Kako da ovjek odgovori na takvo pitanje? Da spomenem prole veze, nade u budunost? Da prokomentiram izlaske u protekla dva mjeseca, mogunosti koje sam istraivao. Uope, to znai zadovoljavajui? Moe li se seksualna veza izjednaiti s bijelim mesom, kada nakon tree porcije odgurnete tanjur i kaete: Ne bih vie, hvala, zadovoljan sam. Sve u svemu, moje zadovoljavajue veze nisu bile seksualne, a moje seksualne veze nisu bile zadovoljavajue i inilo mi se da je to upravo nain na koji svijet funkcionira. I tako sam jo malo razmiljao o tome, o svim

zakoljicama i vidovima, o dvosmislenosti koja je sadrana u tom pitanju, a onda su se otvorila vrata. Izala je ena nosei karton, sa zasljepljujuim smijekom, zbog bjeline, irine osmijeha, njegove savrenosti. Bila je visoka, vitka, s naranastom kosom koja je bila ravna i svilenkasta, dok su joj oi bile plave. Bila je odjevena kao vrhunska manekenka na modnoj pisti i upravo je tako bila i ljupka. Gledao sam je dok je tajnici predavala karton. "Kako je bilo, gospoo Kingsly?" "Dobro, Deirdre, prekrasno." Prela je jezikom, ruiastim i sjajnim, preko gornjih zubi. "Ima tako njene ruke." Pogledala je u mojem smjeru. Pokuao sam se nasmijeiti. Ponovno se okrenula tajnici, kao da na mojem stolcu nitko ne sjedi. "Doktor me eli vidjeti za etiri mjeseca. Neka to bude jedna srijeda. Poslijepodne." Jo su malo razgovarale prijateljski dok je tajnica prelistavala knjigu i biljeila sljedei posjet. Gospoa Kingsly se nagnula naprijed da uzme kemijsku olovku. Gipko tijelo oblikovalo je plesaki stav zaobljenih lea, podignute noge, ispruenih nonih prstiju. Kada se ponovno uspravila, naborala je nos i lijepim zubima zagrizla u donju usnu dok je ispisivala svoju adresu na dopisnicu koju e joj poslati kao podsjetnik za sljedei zakazani posjet. Jo jednom sam pogledao pitanje esnaest. Napisao sam: Ne. "Victor Carl", zauo se neiji glas, jak i s njemakom odrjei-tou. Bio je to glas koji nije doputao nikakvo neslaganje, glas voe. Instinktivno sam ustao, stao u stavu pozornosti, ogledao se da vidim odakle glas dolazi. Stajala je uspiavna na vratima, odjevena u bijelo, steui na grudima karton pacijenta. Nje/ina ramena, nje/im grudi i ruke, sve je bilo udno veliko. Izgledala je kao da me mora stisnuti poput mokre krpe kad je cijedi, i da je vrlo vjerojatno da hi mi se to svidjelo. "D-da", rekoh. "Spremni smo za vas, ja", ree ona, a na kamenu licu nije se mogla vidjeti naznaka nikakvih osjeaja. "Ja sam Tilda, sestra doktora Pfeffera. Vrlo nam je drago to ste doli k nama. Ovuda, i ponesite svoj upitnik." Nervozno sam pogledao prema Deirdre i gospoi Kingsly. Obje su me gledale i s ohrabrenjem rairile oi. Njene ruke. "Svakako", rekoh. "Da." Tilda zakorai u stranu, a ja sam proao pokraj nje i uao u hodnik. Imala je neki jaki miris koji je podsjeao na umu. Svjetlo jarke ekaonice nestalo je iza mene. Glazba iz zvunika je utihnula kad je zatvorila vrata za nama. "Bit ete u oridnaciji B", ree ona.

Pa, pomislio sam, to zvui veselo. Ordinacija B. Poigrajte se slovima i dobit ete "izvanredna bol". Zar ne? Povela me niz hodnik do iste, jarko osvijetljene prostorije. Posloene oko velike naranaste zubarske stolice nalazile su se builice, lampice, pitolji za rendgen, umivaonik, plitice pune barbarskih instrumenata. Zapovjedila mi je da sjednem, a ja sam je posluao, sjeo i naslonio se, a ona je povisila stolicu, spustila je i ponovno povisila. Kraljenica mi je poskakivala na naranastoj imitaciji koe. "Udobno?" "Stavite neto od Jimmyja Buffetta, dajte mi jednu margaritu, i bit e kao da sam na plai." "Ja, dobro", ree ona, a bilo je oito da joj nije zabavno. "Ovo nije Costa del Sol. ekajte tu. Doktor e brzo doi." "Upravo se toga bojim." Nekoliko minuta poslije, doktor je uletio u sobu. Znao sam da je doktor jer je na licu imao lijeniku masku i kapicu na glavi, a na bijeloj kuti bila su ispisana slova DR. PFEFFER. "to imamo ovdje?" Uzeo je moj karton i brzo preletio pitanja novoga pacijenta. "Victor Carl, da. I imate neki problem?" "Zub." "To je dobro", ree on. "Da se radi o stopalu, rekao bih vam da ste doli na pogreno mjesto." Nasmijao se. "Recite mi o zubu." "Boli me." "Jako?" "O, da", odgovorih. "Je li tome neto prethodilo?" "Nisam siguran, ali prije kratkog vremena dobio sam udarac u eljust, s cijevi pitolja." "Pitolja? Oho. Je li se radilo o nezgodi?" "Ne, itekako me namjeravao udariti." "Ba zanimljivo. Jednom ete mi ispriati tu priu. Svaku pojedinost. Sigurno e me fascinirati. Ali pretpostavljam da bih sada trebao pogledati zub." Otiao je do umivaonika, dobro oprao ruke, i iz kutije na stolu izvadio dvije gumene rukavice. "Gdje vam je taj zub?" "Dolje desno, doktore Pfeffer." "O, ovdje nismo tako formalni", ree on dok je navlaio rukavice na ruke. "Zato vas ne bih zvao imenom, Victore?" Zategnuo je rukavice nategnuvi ih da je guma zapucketala. "A mene zovi slobodno Bob."

19
"Jako sam zabrinut", ree sudac Armstrong sjedei visoko za svojim stolom, odmahujui svojom velikom okruglom glavom i govorei visokim falsetom punim zabrinutosti. "Jako, jako zabrinut." Nagnuo sam se prema Beth. Sjedili smo u sudnici suca Armstronga, za stolom branitelja. Rekao sam joj ne miui oteenu eljust: "Mislim da je sudac zabrinut." "to?" upita ona. "Zaboravi", rekoh. "to?" Eto, to vam se dogaa kad vam zub izvade komadi po komadi, a eljust vam natekne do veliine grejpfruta: nitko ne razumije nijednu vau rije. Moj posjet zubaru zavrio je tako to mi je Bob izvadio zub. Bio je to jezovit dogaaj i jo uvijek zadrhtim kada ga se sjetim. I zato je upravo Beth na novom sasluanju podnijela dokaze za obnovu postupka Francoisa Dubea i ona je bila ta koja je iznijela uvodnu rije. S jedne joj je strane sjedio Francois, u zatvorskom odijelu, izgledajui ak elegantno u naranastoj boji tog odijela. Ja sam sjedio s druge strane, nudei ohrabrenje i suspreui se da ne pljujem krv na pod sudnice. "Vrhovni sud uzastopno ponavlja da informacije o nevjerodostojnosti svjedoka mogu biti od kljune vanosti za postupak", ree sudac. "U svjetlu neizravne prirode dokaza na suenju gospodina Dubea, svjedoenje Seamusa Denta, koji je povezao optuenog s mjestom zloina, od velike je vanosti. Da je obrana mogla raspolagati informacijom o njegovoj zloporabi droge, njegova vjerodostojnost bila bi naruena." "Ali, asni sude," ree pomonica okrune tuiteljice Mia Dalton, koja je predstavljala Ured okrune tuiteljice, "uzmemo li u obzir dokaz otisaka prstiju, dokazani motiv, fotografiju optuenog koju je rtva vrsto drala u ruci, dokaz u ovom sluaju ostaje..." "Poznajem dokaze, gospoice Dalton. Predsjedao sam tijekom cijelog sudskog postupka, sjeate se? Kriterij ovisi o tome moe li se informacija o nevjerodostojnosti svjedoka razumno prihvatiti, u svjetlu cijeloga sluaja, i razumjeti kao da je potkopala donoenje odluke porote, a ja vjerujem da je gospoica Derringer u toj toki bila uvjerljiva." "Mi se, uz duno potovanje, ne slaemo", ree Mia Dalton, stojei uspravno, iako nije bila ba visoka, za stolom tuitelja. Mia Dalton je, sa svih svojih sto pedeset centimetara visine, bila vrsta ena u tekoj situaciji. Sluaj Francoisa Dubea nije na samom poetku bio njezin, ali tuiteljica koja se njime bavila sada je bila na mjestu okrune tuiteljice, i tako je Dalton zapalo da brani ono to je napravila njezina efica. "ak i bez svjedoenja

Seamusa Denta, optuba ne bi imala problema s dokazivanjem krivnje izvan svake osnovane sumnje." "Pa, gospoice Dalton, moda dobijete priliku da nam to pokaete. Mislim da je moja odgovornost ovdje jasna. Informacija o nevjerodostojnosti svjedoka bila je i materijalna i u rukama policije u vrijeme trajanja postupka, i stoga se morala prepustiti obrani." "Ali, asni sude, nije bila u rukama optube." Dalton se okrenula i ljutito pogledala Patricka Gleasona, koji je sjedio iza nje u sudnici. "Detektiv Gleason je propustio obavijestiti nadlenog detektiva Torricellija, ili tuiteljstvo, o onome to je znao o prolosti Seamusa Denta. Kako mi moemo biti odgovorni za propust detektiva Gleasona?" "Ne kaem da je va ured uinio neto pogreno, gospoice Dalton. Kao to govorim i svojoj keri, ne vrti se sve oko tebe. Govorimo o ustavnim pravima Francoisa Dubea." "A to je s pravom Leese Dube da je nitko ne upuca u vrat?" "Spremate li se na prepirku, gospoice Dalton?" "S obzirom da je ovo rasprava..." "Sud je u sluaju Brady dosudio da nije vano je li propust optube u davanju informacija o nevjerodostojnosti svjedoka bio namjeran. A u Kyles v. Whitley sud je ponovno potvrdio da je dunost optube saznati za povoljne dokaze poznate drugima koji zastupaju vladu, ukljuujui i policiju." "To stavlja veliko optereenje pred na ured." "Ne, asni sude, nije tako", ree Beth, ustajui i ukljuujui se u prepirku. "Svaka sudska presuda koja bi bila drugaija praktiki bi dopustila policiji, a ne optubi ili sudu, da donese odluku o tome koje dokaze treba dati obrani. I, ako smijem dodati, upravo se to dogodilo ovdje." "Imate apsolutno pravo, gospoice Derringer", ree sudac. Dalton je nakratko pogledala Beth, pogledom koji je bio blizak divljenju, a zatim je pogledala i mene. Dok sam joj se nacerio najbolje to sam mogao, napuhnula je jedan obraz, oponaajui moj nateeni obraz. Slatko. Kako se prepirka nastavljala, okrenuo sam se da pogledam ostale prisutne u sudnici. Nekoliko izvjestitelja, nekoliko odvjetnikakoji su u svojoj dosadi li azili neto zanimljivo, a zatim i neki koji su izravnije bili povezani sa sluajem. U polovici sudnice koja je pripadala optubi, sjedila je ljutita klika, naslanjajui se jedni na druge i podupirui se. U sredini, kamenoga lica, sjedio je stariji par. Oboje su izgledali kao da nastoje ostati mirni da ih ne pogodi modani udar. To je uobiajeni prizor u sluajevima ubojstva, kada obitelj rtve i prijatelji naprave predstavu u znak potpore dragoj preminuloj osobi. Stariji par bili su roditelji Leese Dube, a sadanji skrbnici etverogodinje keri Leese i Francoisa Dubea, koja se nije nalazila u sudnici. Nasmijeio sam im se, a zatim sam pomno pazio da opet ne pogledam prema njima.

Detektiv Gleason sjedio je naprijed i gutao svoju gorku pilulu s tunim, preplaenim izrazom lica. Stvari se nee dobro odvijati za njega; dva slubenika Unutarnje kontrole bila su u sudnici tijekom svjedoenja i neto su biljeili. Ali detektivu treba odati priznanje, nije zamuckivao na mjestu za svjedoke dok ga je Beth ispitivala o Seamusu Dentu. Prisegnuo je da e govoriti istinu, a zatim je slijedio istinu kao put prema iskupljenju, to se rjee vidi u jednom kaznenom postupku nego to biste vjerovali. Isto tako nisam mogao ne primijetiti da je junjaki naglasak zamijenio ravni philadelphijski akcent, kao da su Elvisa u njemu uguile sve neprilike koje sam mu natovario na glavu. Pomislio sam kako je to prava teta, jer ako mu je u ivotu ikada zatrebalo neto malo od Elvisa, to e upravo biti tijekom nekoliko sljedeih mjeseci. Iza naeg stola sjedio je Whitney Robinson i kimao mi glavom, dok mu je u oima bilo neto oprezno. Beth je eljela raspravljati i o nedjelotvornoj obrani, i Whit bi pristao na to, da smo ga zamolili svjedoio bi o svim svojim pogrekama na prvom suenju. Ali uvjerio sam je u suprotno, djelomice zato to bi to oslabilo nau tvrdnju kako je neuspjeh krivnja optube, a djelomice zato to nisam elio ukaljati Whitovu ostavtinu. Smatrao sam da zasluuje vie. A otraga, prekrienih ruku, skupljenih sonih usana, sjedila je Velma Takahashi u savrenom tirkiznom kostimu. Zapravo sam se iznenadio to je vidim, ali bila je tu, nema sumnje, zato da bude sigurna kako dobiva kvalitetu za onaj plaeni honorar. Izgledala je vrlo dobro, da, Velma je zraila novcem, u redu, ali morat emo uskoro opet malo porazgovarati. Moda im sudac donese odluku. "Kako sam ve prije rekao", ree sudac ekajui se po glavi kao da eli ieprkati odgovor, "zabrinut sam, vrlo zabrinut. I dalje me uasava izopaenost ovog zloina i svjestan sam vanosti konanosti presude. Istovremeno, dunost me obvezuje da slijedim postavke Ustava." "asni sude, smijem li neto rei?" upita Francois Dube, ustajui dok je govorio. Sad je prvi put neto rekao na ovom sasluanju, i nekako je paralo ui u sudnici uti njegov piskavi glas s francuskim naglaskom. To nije bilo dobro, samo je moglo natetiti njegovu sluaju. Posegnuo sam prema Beth i zatresao glavom. Nagnula se i neto mu apnula u uho. Njeno ju je odgurnuo. "asni sude," ree on, "smijem li, molim vas, neto rei?" "Imate pravo rei to elite, gospodine Dube, ali ini se da vas vai odvjetnici ele sprijeiti u tome, a ja vam predlaem da posluate njihov savjet." "Nitko danas ovdje nije rekao nita o tome jesam li ili nisam uinio ono za to sam optuen." "Osuen", ree Dalton. "elio bih da znate, asni sude," ree Francois prije nego to se okrenuo prema ljutitoj skupini na drugoj strani sudnice, "a elim i da Leesini roditelji, gospodin i gospoa Cullen, znaju da nisam ubio Leesu. Volio sam Leesu. Imali smo nekih problema, da, ali

volio sam je i uvijek u je voljeti." Starica u sredini, nepromijenjena izraza lica i s eljusti kojom kao da je krkala orahe, ree tihim glasom: "Sjedni. Boe, uini nam svima uslugu i samo sjedni i zaepi usta." "Molim, svi zautite", ree sudac. "Vaa izjava o nedunosti nema nikakva uinka na problem koji se nalazi preda mnom, gospodine Dube. Isto ste tako prosvjedovali na svojem suenju, a vaim rijeima porota nije povjerovala." "Alija to nisam uinio", ree Francois Dube. "Neduan sam ovjek. Ma mere, papa", ree on ponovno se okreui Cullenima koji su ga proklinjali oima. Njegova uporaba obiteljskih izraza za oca i majku izazvala je vidno iznenaenje u sudnici. "elim vidjeti svoju ker. Molim vas, dopustite mi da vidim svoju Amber. Molim vas." U tom trenutku gospoa Cullen je zalomila jecaj i brzo prola pokraj ostalih ljudi koji su sjedili na klupi, a zatim je izjurila iz sudnice. Jedna od mladih ena iz te skupine ustala je, ljutilo pogledala Francoisa i zatim pola van za njom. Gospodin Cullen nastavio je gledati s mrnjom koja je mogla smrviti stijenu. Francois se okrene sucu. "To je sve to imam rei." "Mislim da je bilo sasvim dovoljno", ree sudac, s mrvicom ljutnje u glasu. "Sad, sjednite i ni jednu rije vie. Obitelj Cullen pretrpjela je veliku tragediju. Nita ne moete uiniti da im olakate bol, gospodine Dube, ali neu vam dopustiti da je jo poveate." "asni sude", ree Beth. "Gospodin Dube je samo..." "Znam to je pokuavao uiniti, gospoice Derringer. Ali va je zadatak da kontrolirate svojeg klijenta. On je uinio donoenje ove odluke jo teim, ali vidim da nemam mnotvo izbora. Gospodine Dube, odobravam vam novi sudski postupak." ulo se zgraanje, niz povika nevjerice i ljutnje kod prisutnih. Francois Dube je ponovno ustao i zagrlio Beth. Mia Dalton je skoihi sa stolca i rekla: "Ali, asni sude..." Sudac Armstrong je dvaput udario ekiem, sudski podvornik je vikao: "Tiina." Buka u sudnici se stiala. "Voljeli bismo da na sasluanju imamo mogunost ponavljanja saetog prikaza sluaja", ree Dalton. "Ne, ne trebaju mi vai saeci." Sudac poloi ruku na gomilu papira visoku ezdeset centimetara, koja se nalazila pokraj njega na stolu. "Svi ste napisali dovoljno podnesaka o ovoj stvari da unitite cijelu umu. I ja sam razoaran isto kao i vi, gospoice Dalton, ali itam o svakom sluaju koji ste i jedan i drugi naveli, i ne vidim da imam ikakav izbor. Ne krivite mene, krivite detektiva Gleasona. Jeste li spremni proslijediti i ponovno biti tuiteljica u ovom sluaju, bez svjedoenja gospodina Denta?" "Apsolutno, asni sude", ree Dalton. "Tko e biti tuitelj u ime drave?" "Ja, asni sude", ree Dalton.

"Treba li vam mnogo vremena, gospoice Dalton?" "Ne, gospodine." "A vi, gospoice Deningei ?" "to prije to bolje, asni sude." "Dobro. Privrstite pojasove, narode, jer ovaj sluaj nee mirovati. ut u to imate rei o putanju na slobodu uz jamevinu, gospoice Derringer." Kad je Beth ustala i poela govoriti, nastojei izvui Francoisa Dubea iz zatvora da na slobodi eka suenje, pogledao sam iza sebe u sudnicu i vidio rezignirani umor na licu detektiva Gleasona, tunu suut na Whitovu licu - suut za koga, za mene? Vidio sam ljutnju i alost koja je zamutila oi gospodina Cullena. I krajikom oka ugledao sam visoku tirkiznu potpeticu, uska lea i sjajnu kosu Velme Takahashi dok je izlazila iz sudnice. Poao sam za njom poput psa mjeanca koji tri za istokrvnom kujicom koja se tjera.

20
Sustigao sam je kod dizala. Mirisala je opojno, kao grm jorgovana. Na plantai agruma. U proljee. Dok sluga posluuje koktele, a s mora dolazi lagani povjetarac. Da, ba tako. "Jeste li uivali u predstavi, gospoo Takahashi?" upitah. "Ne, nikada nisam bila u Tallahasseeju, gospodine Carl. Zato?" "Tko je uope spomenuo Tallahassee?" "Nisam sigurna da razumijem ijednu rije koju izgovorite. Pozivate me u Tallahassee? To je prilino smjelo od vas?" Gurnuo sam jezik kroz prazninu izmeu kutnjaka, proao njime preko rane gdje je prije bio zub. Doktor Bob mi je rekao da ni u kojem sluaju ne smijem jezikom nadraivati ranu, i zato se nisam mogao suzdrati. "Je li vam se neto pomaknulo u glavi?" upita ona. "Danas vam glava izgleda kao da je izobliena." "Izvadio sam zub. Sve drugo tima." "Istina? Da", ree ona. "Mislim da je istina uvijek najbolja?" Poeo sam sporije govoriti, izgovarao sam rijei onoliko precizno koliko sam mogao u danoj situaciji. "Izgubio sam zub." "Ah, shvaam", ree ona i pritisne gumb dizala. "Zato tako govorite. Pa, nadajmo se da ete ga nai." "Imate li slobodno minutu?" Pogledala je vrata dizala kao da se nadala da e se otvoriti i spasiti je, a kada se to i dogodilo, umjesto da ue, pustila ih je da se zatvore i zakoraila u stranu. inilo se da joj je prilino nelagodno stajali tamo, u tom hodniku sa mnom. Ali nakon to sam tog jutra ugledao svoj odraz u zrcalu, mogao sam je razumjeti. Doao sam u iskuenje da joj izrecitiram govor na temu nisam ivotinja, ve ljudsko bie, ali plaio sam se da e opet krivo razumjeti i pomisliti da je pozivam, recimo, u Cleveland. Govorio sam najrazgovjetnije to sam mogao. "Spomenuo sam prije da e nam trebati dodatna isplata honorara, ako uspijemo gospodinu Dubeu osigurati novo suenje." "Tako je. Ali moemo li o tome razgovarati na drugom mjestu i u drugo vrijeme?" Osvrnula se preko ramena, a ja sam slijedio njezin pogled. Gospoa Cullen nas je gledala stojei na vratima sudnice. Zanimljivo. "Naravno. Samo sam vas podsjetio. Koje god vrijeme vam bude zgodno, samo da bude

uskoro. Priprema sudskog postupka zahtijeva veliku rtvu u novcu i vremenu." "A vi vie volite ekove." "Upamtili ste, kako slatko. Sudac e vjerojatno odrediti jamevinu za Francoisa. Bit e visoka, ali dostupna jednom Takahashiju. Jeste li spremni izdvojiti koliko bude potrebno?" "Ne." "Gotovina bi bila bolja, ali moe se srediti i neka vrsta jamstva." "I bit e dovoljno da se potpiem?" "Ili va suprug." "Neu dati ni centa. Recite Francoisu da si sam skupi novac za putanje na slobodu uz jamstvo. Moda e mu pomoi tast." "Nekako mislim da nee. Ne razumijem, gospodo Takahashi. Spremni ste platiti njegovu obranu, ali ne i jamevinu." "Barem bolje ujete nego to govorite. Francois je proveo tri godine iza reetaka. Mislim da moe izdrati jo nekoliko mjeseci." "Samo da va suprug ne sazna da mu pomaete." "Je li to sve? Mogu li sada ii?" "Netko donosi cvijee na grob Leese Dube. Svakog etvrtka. Zapravo, prilino dirljivo." "Njezini su je roditelji jako voljeli." "Siguran sam da jesu, ali Culleni ne donose cvijee. Svakog etvrtka poslijepodne va voza vas vozi na groblje. Prelazite preko drugih grobova, kleknete uz grob Leese Dube i poloite na travu jednu bijelu ruu. Ostanete tako jedno vrijeme, gladei vlati trave, istite lie, uklanjate prolotjedni cvijet." "Bila mi je draga prijateljica", ree Velma Takahashi. "Tjedni posjeti i suze tri godine poslije svega, nisu samo zbog prijateljstva. To znai i neto vie. Ljubav, moda. Ili krivnju." Pogledala me. U oima joj je bilo neto tamno i bijesno, a onda je zakoraila prema dizalima. Pritisnula je gumb, prekriila ruke, tapkala vrhom cipele, a onda mi je ljutito prila. "Dali ste me slijediti." "Samo zbog velike i trajne privrenosti", rekoh. "Ne zaboravite gdje vam je mjesto, gospodine Carl. I budite sigurni u jedno: to god da inite, mene izostavite iz toga."

Vrata dizala su se otvorila. Ispruila je ruku i otro me utipnula za oteeni obraz prije nego to je odmarirala u dizalo. Ostavila me naslonjenog na zid jer sam se gotovo sruio od boli. Bilo je to ve drugi put da je postupala prema meni kao prema nekome koga je kupila plativi njegovu cijenu, nekoga ija je jedina svrha postojanja bila da poslui njezinim tajanstvenim ciljevima. Bilo je to drugi put da je postupala prema meni gore nego prema nekom psu. Ovo je poelo bivati zabavno. Gospoa Cullen je sada stajala izravno izmeu sudnice i mene. Bila je vrsta, blijeda ena, kratke sijede kose i s plavim cipelama koje su pristajale njezinu mornarsko plavom kostimu. Sveukupni dojam ulijevao je strah, a nije izgledala ni previe ljubazno dok sam joj prilazio. To je jedna od onih stvari koje sam oduvijek volio kada se radilo o poslu u sudnici, ti njeni osjeaji koje su sudionici gajili jedni prema drugima. A ako mislite da su sluajevi rastave braka gadni, pokuajte sa sluajevima ubojstva. "ao mi je, gospoo Cullen", rekoh polagano i razgovijetno dok sam joj prilazio. "Znam kako vam je sve to teko." "Znate li, gospodine Carl?" "Ne, pretpostavljam da ne mogu znati. Zapravo ne." "Bila mi je najmlaa ki, moje posljednje dijete. Dobili smo je kasno, poklon od Boga." "Ne mislimo ni na koji nain pokazati nepotovanje prema vaoj keri. Samo nastojimo osigurati gospodinu Dubeu poteno suenje kakvo zasluuje." "Dobio je sve to zasluuje, vjerujte mi kad to kaem, mladiu. A to je moja ki zasluila?" "Zasluila je vie od onoga to je dobila", rekoh. "Vidjela sam kako razgovarate s Velmom Wykowski." "Wykowski, ha?" "Tako se zvala dok je tumarala gradom kao divlja koza. Kakvo; posla bi vi mogli imati sa enom kao to je ona?" "to god to bilo, to je moj posao", rekoh. Gospoda Cullen izgovori jedan savreni uzdah "hmf', kao prava pripadnica srednje klase. "Prava je vatra, zar ne? Ugrije te pogled na nju, ali opasna je ako je dira. Znate, ona je bila prva s njim." "S kim?" "S vaim klijentom. Ali nije bio dovoljno bogat za njezin ukus, i tako je skitnica prepustila i njega i njegove igrake mojoj Leesi." "Igrake? Kakve igrake?"

"Nije vano. Ono to jest vano je da ga je usmjerila prema mojoj keri. To joj nikada neu oprostiti." "ini se da je Velini zaista bilo stalo do vae keri? " "Ne toliko da bi Leesu drala podalje od te francuske zmije, koja joj je postala mu. On je lo ovjek, armer svakako, ali lo. Mukarac moe biti i zmija i armer. Oarao je moju ker, da, ali znala sam to cijelo vrijeme. Rekla sam joj to, ali Leesa nije bila od onih koje bi sluale. I tako smo mu protiv svoje volje dali nau ker i pogledajte to se dogodilo. Znala sam, od samoga poetka. Vidjela sam u njemu taj mrak." "A kako to izgleda, gospoo Cullen," upitah, "taj mrak u mukarcu?" Zakoraila je prema meni, zgrabila me za rukav. "Kao bljesak svjetla, tamo gdje ga ne bi trebalo biti. Pogledajte mu lijevo oko, gospodine Carl. Tamo se moe vidjeti." "Neto mu nije u redu s okom?" "Znak." "Ali to ne znai da ju je ubio." Pustila mi je ruku i okrenula se prema sudnici. "Moda nije, ali znai da je to nosio u sebi." Pomislio sam kako je to udno, jer sam i sam upravo tako osjeao u vezi s Francoisom Dubeom. Ali zbog toga mu se nije sudilo. Katkad se moram podsjetiti zato sam zavrio kao odvjetnik za kazneno pravo. Ne zbog novca, zaista, jer da vam kaem istinu, nisam ba puno zaraivao, a nije bilo ni zato to sam vjerovao kako su moji klijenti u biti dobre due pogreno optuene, jer uglavnom nisu bili ni dobri ni neduni, bili su loa bagra, a Francois Dube je moda bio najgori. Ne, najdublji razlog zato sam postao odvjetnik za kazneno pravo bio je da sam se uvijek ugodno osjeao na strani onoga protiv koga su bili svi drugi. "Moete biti sigurni", rekoh, "da je gospoica Dalton, koja e biti tuiteljica, vrlo sposobna odvjetnica parniarka. Ako postoji dovoljno dokaza da se gospodina Dubea ponovno osudi, ona e to i uiniti. Moj je zadatak da uinim sve kako bi suenje bilo poteno." "To je la, gospodine Carl. Znam to vam je posao. Va je posao da razglasite lai koje vam je on rekao, da uinite da istina izgleda kao la, da rasprostrete sumnju kao to farmer razbacuje gnojivo." "Svi moramo vjerovati u sustav, gospoo Cullen." Pognula je glavu tako da me je ljutito gledala ispod obrva. "Moja vjera nije u tome." Bilo je neega zanimljivog u zlobi koju je usmjerila na mene u tom trenutku. "Ako moete vidjeti tamu u Francoisu Dubeu, to vidite dok gledate mene?" Zakoraila je prema meni, ispruila ruku kao da e mi iz due izvui neku poruku. "Vidim da neto nedostaje, to vidim."

"Imate li pojma to bi to bilo?" "Pa, za poetak," ree ona, a lice joj obasja osmijeh, "zub." Uzvratio sam joj blijedim osmijehom, kimnuo, i krenuo prema vratima, ali prije nego to sam proao pokraj nje, ponovno me uhvatila za ruku. "Gospodine Carl, kao to sam rekla, on je armer, ali i zmija. Budite oprezni i pazite koga sada pokuava armirati." Taj moj razgovor u hodniku s gospoom Cullen bio je pomalo sablastan, to moda objanjava udan prizor koji sam imao u mislima kada sam otvorio vrata sudnice. Zapravo, gotovo da sam oekivao vidjeti divovsku kobru s mrljom u oku, kako se leluja naprijed-na-trag diui se iz koare, na glavi joj turban, sama svira frulicu, nije podlona naredbama svoga gospodara, ve se sprema sama izvesti neku aroliju. Umjesto toga, ugledao sam Francoisa Dubea kako stoji pokraj stola za branitelje. erif je jednu ruku poloio na Francoisovo rame, a drugom ga dri za nadlakticu i sprema se okrenuti Francoisa prema izlazu i odvesti ga u zatvor. Ali Francois ne gleda erifa koji stoji iza njega. Francois gleda naprijed, ravno u oi moje partnerice Beth. Drao ju je za ruke i zurio u njezine oi, govorio je smireno i tiho kao hipnotizer. A moja partnerica Beth, neka joj Bog pomogne, gledala je u njega i sluala ga i inilo se da sve dublje pada pod njegovu aroliju.

21
Pretpostavljam da bih sada trebao neto rei o svojem prvom posjetu doktoru Bobu. Sjeate se da sam spomenuo malo otriji tretman? "O-oh", veselo je uzdahnuo doktor Pfeffer, kad je zavirio u moja usta. "Vidim granulom. A to i nije loa vijest." S njegovom rukom jo u ustima, odgovorio sam: "Dooobrhhggooo." "Napuknuo je, znate", ree doktor Bob. "Prvi kutnjak dolje desno. Ovaj." Kucnuo ga je jednim od svojih instrumenata, a ja sam nogom pokuao udariti fluorescentnu svjetiljku na stropu. "Sigurno ga je slomio taj pitolj kojim su vas udarili. Zbog napukline dolazi do upale, bakterije gmiu kao gladni pauci dolje u pukotinu sve dok se lijepo ne smjeste u vaim desnima. Volio bih vam spasiti zub, nema nita bolje od dobrog endodontskog postupka, ali to da radim s napuklim korijenom? Mora van." Vragolasto se smijuljio dok je izgovarao posljednje rijei, kao da se neizmjerno veseli tome to e moja usta ostati bez jednog zuba. " Victore, slae li se s time?" "Nema anse da ga zadrim?" "Jedino na laniu oko vrata," ree doktor Bob, "ali ne u ustima." "A to emo sa upljinom?" "O, za to emo se pobrinuti, ne brini." "Prekasno. Ve brinem." Povukao se malo unatrag i suzio oi iza naoala. "eli li drugo profesionalno miljenje? Mogu pitati Tildu, ali ona se obino uvijek slae sa mnom." Nasmijao se. Zvualo je kao automobilski alarm. Ljutito sam ga gledao. "Zaista, Victore, ne budi toliko zabrinut. Sve je to rutinski postupak, a stvarno nema druge mogunosti." "Ako ti tako kae, pretpostavljam da nema." "Tako je, Victore. Svi mi radimo ono to moramo raditi." "Dobro, onda." "Dobro. Izvrsno. Da. Nema razloga da ekamo, zar ne? Nema boljeg trenutka od sadanjeg, da se preuzme kontrola nad situacijom. Ima sree to imam za tebe mjesta u rasporedu." "Ba sam sretan."

"Dopusti da pozovem Tildu, pa emo poeti." Gotovo istovremeno na vratima se pojavila golema figura medicinske sestre doktora Boba. Pojavila se poput neke dentalne Valkire koju su poslali po moj smrtno ranjeni zub. Iza sebe uo sam uznemirujue zveckanje metala, slaganje instrumenata, zlokobno kuckanje koje je znailo punjenje injekcije. Kad su sve pripreme zavrile, doktor Bob je kimnuo glavom. Tilda se nagnula nada mnom i svojim golemim rukama zgrabila me za bicepse. Njezin drvenasti miris prekrio me poput pokrivaa. "Ovaj dio nee jako boljeti", ree doktor Bob. "Osjetit e samo mali ubod." Zabio mi je srebrni metal igle duboko u desni, pa jo jednom i ponovno dok sam se grio ispod njega na zubarskom stolcu, a desni i usnice polako su mi postajale oputena, beivotna guma. "Smirite se", ree Tilda pritiui mi ruke duboko u stolicu i prekrivi mi gornji dio tijela svojim grudima. "Ne budite tako budalast ovjek. Ovo je laki dio." Doktor Bob je, vadei mi zub, bio usred svoje prie, a nijedno od toga dvoga nije ilo kako treba. Pria je bila o nekoj obitelji na farmi u Columbiji. Sreo ih je dok je volonterski radio u Bogoti. Ki je bila ljepotica od etrnaest godina i zapela je za oko lokalnom narkobosu. Ovaj je od obitelji zahtijevao da mu je predaju kad djevojka navri petnaest godina. Otac se alio, narkobos je pokazao jako malo strpljenja za njegove pritube, to se vidjelo kad je otac doao doktoru Bobu jer su mu bejzbolskom palicom i/bili polovicu zubi. "Usta su mu bila u stranom stanju", ree doktor Bob. "Gora nego tvoja, ako mi moe vjerovati. Teno govorim panjolski, a ipak sam jedva razumio to je govorio." Moda je to bilo zato to su mu tvoje ruke bile u ustima, pomislio sam, ali nisam nita rekao. Prvo, nisam rekao zato to su mu ruke bile u mojim ustima, a drugo, zato to vaenje zuba nije uope ilo kako treba i bio sam previe uplaen da bih govorio. Na poetku je zgrabio zub klijetima, pripremio se da e ga snagom miia iupati, a na prvi znak pritiska, neto se odlomilo. ovjee, to je bilo brzo, pomislio sam prisjeajui se onoga to sam uo o njenim rukama doktora Boba. A zatim je poeo ponovno, pa se zaulo "Uh-oh" i nervozan smijeh. Poeo sam pogledom pretraivati zidove traei diplome. "Raspao se, Victore. Odlomio ti se zub. Bio je u gorem stanju nego to sam mislio. Sada e biti malo nezgodno. Tilda, molim vas, trebam uski forceps." A tada je poelo natezanje dok je doktor Bob, s dlakavim podlakticama napetima zbog napora, grabio razne djelie mojeg smrskanog zuba hvatajui ih iljastim klijetima, te je vukao, potezao, napinjao se i povlaio, a cijelo vrijeme nastavljao je s priom.

"Bila je to tuna pria, koju mi je taj otac ispriao. Tako tuna da nisam mogao tek tako nita ne uiniti. Morao sam uiniti neto. Osjeao sam obvezu. Mislim da sam takav stvoren. I zato sam, nakon to sam mu sredio zube najbolje koliko sam mogao, uzeo tjedan dana odmora i nagovorio ga da me odvede u skrovite tog narkobosa. Jedan dan autobusom, dan putovanja na zaprenim kolima koja vue mazga i doli smo na njegovu farmu. Zatim cijeli dan po zasljepljujuoj vruini penjanja uz planinu, prema istoku, da bismo se spustili s druge strane i pritom maetama krili put kroz dunglu. Bilo mi je vrlo naporno, naviknut sam na hladnu klimu, ali ustrajao sam. Na rubu istine, dopuzali smo najblie to smo se usudili. Kroz dalekozor sam vidio cestu, zid, dvorac smjeten na jednoj strani breuljka. Iza zida neka su djeca imala piknik. Mukarci s automatskim pukama bili su na strai, skupi automobili su ulazili i izlazili. Vidjeli su se baloni, i ini mi se neki zrakoplov. Aha." Izvukao je ruke iz mojih usta. U klijetima je drao krvavi otkrhnuti komadi kosti i korijen zuba. "Napredujemo," ree on i spusti krhotinu na metalnu pliticu, gdje je zvecnula, "iako gotovo nita ne vidim od krvi. Ispljuni." Ispljunuo sam. Nagnuvi se nad ne vie tako bijelu pljuvanicu, iskoristio sam priliku i preao jezikom preko napola izvaenog zuba. Poput Dresdena nakon bombardiranja, razrueni zidovi, uski vrci dimnjaka koji se diu iznad zadimljenih ruevina. "Krenimo jo jednom", ree doktor Bob i stavi ruku u moja usta. Tilda je svojim velikim rukama stisnula moja uska ramena. Doktor Bob upro je nogu u moju stolicu da ima bolji oslonac. "Da vidimo, to je sljedee? Ah, da." Osjetio sam kako mi je neto vrsto stisnulo usta, eljust mi je zadrhtala od pritiska. "U to vrijeme bavio sam se stomatologijom i u Amerikom veleposlanstvu", ree doktor Bob. "Uobiajene usluge za osoblje veleposlanstva, zna, ienje kamenca i plombiranje, izvlaenje komadia ljutih papriica jalapen o. Tipovi iz Vanjskih poslova skloni su svoje zube povjeriti u ruke samo Amerikancu, a dovoljno ti je da kratko proee Bogotom i bit e ti jasno zato. Nakon posjeta farmeru, poeo sam malo pregledavati koje sve klijente imam iz veleposlanstva. Dobije uvid u to kakva je netko osoba, nakon to ti sjedi u stolcu. esto kaem, zgrabi zub i osjetit e i duu. Sad budi miran, da." Tako je povukao da mi se glava podignula, vrat mi se istegnuo kao da eli ostati privren uz glavu, koja mi je zatim tresnula natrag na naslon. Jo jedan komadi kosti, jo jedno malo zveckanje. "Znao sam to traim. Izvjesnu bezbrinost, neko pomanjkanje oite odgovornosti, osobu koja koristi formalno oslovljavanje samo u izrazima srdane dobrodolice, koja ima velike pretkutnjake i onjake. Nije mi dugo trebalo da ga naem. Mukarac s mesnatim licem, u zguvanom odijelu i blaziranog pogleda, koji je svaki put kada bi me ugledao rekao: "Dobro vas je opet vidjeti, Pfeffer." Poeli smo razgovarati, uobiajene ugodne rijei izmeu pacijenta i stomatologa, kao to i mi radimo, Victore. Nevezani razgovor o vremenu, vinu. A onda sam spomenuo put na kojem sam nedavno bio, pjeaenje i

penjanje uz planinu, kada sam imao priliku vidjeti pravu Columbiju. I neobian prizor na koji sam naiao, istina, dvorac jako dobro uvan, kamioni koji u svako doba dana dolaze i odlaze - da, taj dio sam izmislio, da dodam malo boje prii i zainteresiram ga - i zrakoplov. Kaem ti Victore, pogled mu vie nije bio blaziran. Pripremi se sad, mladiu." Zastenjao sam, a on je zadovoljno uzdahnuo. Zveckanje. "Otvori, otvori usta. Jo malo, pa smo gotovi. Da. Vidim te." Jo jednom je zaronio u moju eljust. "Kada je otiao iz ordinacije, zubi su mu bili svijetli i sjajni, a u depu koulje imao je zemljovid, kompletan, s GPS koordinatama. I tako sam uinio to sam mogao. Nije preostalo nita drugo nego da se nadam. vrsto se dri. Ah, da." Zveckanje. "Uskoro smo gotovi. Vidim jo jednu krhotinu. Dri se, ova je duboka. Neposredno prije nego to sam trebao otii iz Bogote, farmer je ponovno doao da mu napravim zubne krunice. Bio je vrlo sretan sa sreenim zubima i zadovoljan to je rijeen problem s njegovom keri. Navodno je dolo do tajne vojne operacije, baene su bombe - bombe, Victore, i napalm - cijela istina pretvorena je u prah i pepeo. Vladavina terora narkobosa je zavrila, farmerova ki ve je bila zaruena za mjesnog mesara. Da bi mi iskazao zahvalnost, farmer mi je donio vreu sirove kave u zrnu i ivo pile. Jesi li ikada jeo piletinu, Victore, pripremljenu odmah nakon to je pile zaklano i oieno? Ima drugaiji okus, bogatiji. Pomalo nalik na zmiju. Zgrabi ga, Tilda, trebam pomo." inilo mi se kao da mi vitlo podie eljust. Zakolutao sam oima, gotovo sam se onesvijestio, a glava mi je ponovno pala na naslon za glavu. Zveckanje. "Mislim da smo gotovi. Otvori usta jo jedanput da provjerim. Da. Da. isto. Gotovo. I lijepo krvari. No, nije bilo tako loe, zar ne?" Spremao sam se odgovoriti mu neto sono, ali doktor Bob ree: "Pljuni." Pljunuo sam. "Zato sam postao zubar. Da mogu pomoi pacijentima kad im treba, da prekinem patnju, da im uinim ivot malo boljim. Hou da to zna, Victore, elim da to zna. Sve to traim na ovome svijetu je prilika da nekome pomognem. Morat e ponovno doi za tjedan dana." Pokuao sam neto rei, ali ulo se samo mrmljanje, pa sam odustao. "Apsolutno", ree doktor Bob, kao da je razumio svaku rije. "Dakle, Victore, moram te upozoriti. Krv e se zgruati u rani. To je dobro. Tako titi ranu i pomae u zacjelivanju. Nemoj nita initi to bi poremetilo zgruavanje ili e posljedice biti strane. Nemoj krasticu akati akalicom, nemoj je iritirati jezikom. Cigarete, alkohol, gazirana pia, sve to moe poremetiti krasticu. Razumije?" Kimnuo sam i preao jezikom preko rane.

"Dobro", ree on. "Tilda e zavriti. Vidimo se za tjedan dana." Skinuo je krvave rukavice, galantno ih, izlazei iz ordinacije, bacio u kantu za bioloki opasan otpad. Tilda, dotad okrenuta svojim irokim leima prema meni i radei za pultom, naglo se okrenula. U svakoj ruci, poput oruja, drala je kutijice zamotane u celofan. "Prestanite cendrati i odluite se", ree ona. "Koju boju etkice za zube elite, zelenu ili plavu?"

22
Jo uvjek sam lizao ranu, doslovno, kada je Isabel Chandler, socijalna radnica koja je radila na mojem pro bono sluaju, zaustavila svoj otrovno uti Volkswagen ispred zagrade u kojoj se nalazio moj ured. iroko mi se nasmijeila i izgovorila one slatke rijei koje svi mukarci ele uti. "Sto ti se dogodilo s licem?" "Daj da odmah krenemo", rekoh. Spremali smo se u posjet mojem etverogodinjem klijentu, Danielu Roseu, i njegovoj majci Juliji, da provjerimo uvjete u kojima ive, brine li se Julia pravilno o svojem sinu, i da je uvjerimo kako se mora pojaviti na sudu u navedeno vrijeme, te slijediti preporuke Slube za djecu. "U ovo doba bi li i bala biti kod kue", ree lsabel. "Nazvala sam je prije nego to sam krenula, da je podsjetim na posjet. Rekla je da nas eka." "to znai da nee biti kod kue", rekoh. "Molim?" "Nee biti kod kue", rekoh polako. "to ti se dogodilo s ustima?" "Izgubio sam zub." "Mora ga nai, prije nego ti se urui ostatak usta." "Hvala ti na tim rijeima." "Juliji je bolje da bude kod kue", ree lsabel. "Sutkinja gubi strpljenje." "Rekao bih da je sutkinja ve davno izgubila strpljenje s Juliom." "Mislila sam strpljenje s tobom", ree lsabel. "Hej, pa ja sam tu, zar ne?" "Sutkinja u ovom sluaju eli vie od tebe, ne samo puko pojavljivanje. eli da joj da ozbiljnu preporuku o tome to je najbolje za tvojeg klijenta." "Dovoljno mi je teko drati vlastiti ivot pod kontrolom. Kako bih mogao znati to je najbolje za etverogodinjaka?" "U tome je trik, zar ne?" "Uinit u to god mi kae da uinim." "Ne, vidi, Victore, to nije dovoljno. Ja moram uzeti u obzir najbolji interes svih strana,

ukljuujui Juliju i dravu. S druge strane, ti se brine samo za ono to je dobro za Daniela. A ima i dovoljno vremena da sazna ono to treba znati, to jest, ako si spreman uloiti napor u to. Jesi li, Victore?" "On mi je klijent", rekoh. "to to znai?" "Otprilike sve", rekoh. "Onda, dobro. A ovo sa zubom, je li boljelo?" "Kao da su mi se u ustima tukle dvije vjeverice." "Uas." "Aha" Nismo se uputili daleko, tek preko rijeke Schuylkill, pokraj Sve uilita Pennsylvania, u sredite Zapadne Philadelphije. Isabel je parkirala auto na ulici, blizu male trgovine i kineskog restorana brze prehrane, iji je pult bio presvuen pleksiglasom. To je bila ivahna, buna etvrt u Zapadnoj Philadelphiji, neke su kue u nizu bile ruevne i oronule, neke su bile jarko obojene, s umjetnom travom na trijemovima. Djeca su se igrala, stare gospoe sjedile su na sklopivim stolicama i nadzirale svoje podruje. Zmaj na reklamnom znaku salona za tetovau cerio se prolaznicima. Hodali smo ulicom jedno pokraj drugoga, ja u odijelu, a ona u kostimu, nosei poslovne aktovke. Da smo bili odjeveni u havajske suknjice, ne bismo toliko odskakali od okoline. "Ovdje", ree ona kad smo stigli do ugla na kojem je bio bar Tommijeva aica. "to? Zar emo najprije neto popiti?" "To i nije loa ideja, ali ne, neemo." Pokazala je navrata pokraj ulaza u tavernu. "Julia ivi s dekom i Danielom u jednoj sobi iznad bara." "Lijep zdrav okoli." "Njihov je dom", ree ona i pozvoni na zvono pokraj vrata. Dok je Isabel ekala da joj se netko javi, ja sam otvorio vrata bara i pogledao unutra. Nije bilo previe ljudi, nije bilo jako zadimljeno, nije bilo ni previe mrano. Bar nije bio ba isto, dobro osvijetljeno mjesto, ali izgledao je dosta prijateljski. Za ankom je sjedilo nekoliko mukaraca, jedna skupina kartala je u separeu u stranjem dijelu. A odmah nalijevo od vrata, ispod neonskih natpisa u izlogu, dvojica mukaraca nagnula su se nad ahovsku plou dok je trei stajao i promatrao. Jedan igra pomaknuo je figuru, prije nego to je okrenuo glavu i pogledao me. Grubih crta lica, s crvenom leptir-kravatom, crnim okruglim eirom. Horace T. Grant. Naravno da je to bio on.

Ba sam se spremao podignuti ruku i povikati: "Hej, Krmenadliu", kad je Horace T. Grant uinio neto neobino. Pogledao me, podignuo jednu obrvu tek toliko da mi da do znanja kako me je prepoznao, a zatim se bez rijei okrenuo prema ahovskoj ploi. Pa, mogu reci da znam shvatili mig, a sjeam se da mi je Horace priao o anonimnosti dok je prodirao mufin s vodenim kozicama. Zato nisam nita povi kao, ni mahnuo rukom, niti priekao da ponovno pogleda prema meni. Ponovno sam se okrenuo prema anku, kimnuo visokom pipniaru guste sijede kose koji me odmjeravao i kliznuo van, gdje je Isabel i dalje ekala pred vratima. "Ne javlja se", ree Isabel. "Nije unutra", rekoh. "Moda je zvono pokvareno." "Nije pokvareno. Jesi li pokuala otvoriti vrata?" Pogledala je mene, zatim vrata i otvorila ih. Popeli smo se mranim i vlanim stubitem, gdje se provlaio ustajali miris piva i cigareta iz bara. Doli smo do obojenih drvenih vrata na drugom katu. Isabel je lagano pokucala na vrata. Jo jedanput. Nita. Ja sam pokucao malo jae, udarajui po drvetu cijelom akom. "Gospoo Rose", povikao sam. "Ja sam Danielov odvjetnik, imenovan od suda. Doli smo u posjet po odluci suda. Gospoo Rose, morate nam otvoriti." Nita. "Nije unutra", rekoh. "Ali obeala je. Rekla je da e nas ekati." "Ne eli nas u svojem ivotu. Ili, moda, to je jo zanimljivije, netko drugi nas ne eli u njezinu ivotu." "Jako loe", ree Isabel, vadei mobitel. "to radi?" "Zovem sutkinju. Izdat e sudski nalog za uhienje." "I to onda? to misli koliko e dugo trebati policiji da je pone traiti? A kada i ponu traiti, i ako je pokupe, to onda? to e se dogoditi s Danielom?" "to bi elio da uinim?" "Slijedi me", rekoh. "Kamo?" "Samo me slijedi." Spustili smo se stubitem i izali na ulicu. Isabel je oklijevah trenutak prije nego to je

pola za mnom. Na uglu je stajao Horace oslonjen na zid od cigala, u ruci je drim kutiju ahovske ploe. Proao sam pokraj njega, a da ga nisam ni pogledao. Znao sam kamo idem, ve sam oznaio put na zemljovidu u svojem uredu. Skrenuo sam desno, zatim na sljedeem krianju lijevo. Sad su oko nas bile samo kue u nizu, u gorem stanju nego one na glavnoj ulici, s napuklim trijemovima, bojom koja se ljutila, stablima koja su venula na ono malo tla izmeu cementa i asfalta kolnika. I naao sam je, tihu kuu u tihoj ulici, sa sputenim prozorskim platnima, ugaenim svjetlima. Sve pusto. "Popni se i pokucaj", rekoh Isabel. "Tko je unutra?" "Popni se i vidi." Pogledala me, kao da su mi na glavi niknule antene, kao da sam se pred njezinim oima pretvorio u bie s drugog planeta, a zatim je krenula uz stepenice. Sada sam ja slijedio nju. Iznutra smo uli zvuk televizora. Isabel je pozvonila, priekala malo, zatim prstima njeno pokucala na vrata. Pogledala me, a ja sam joj pokazao da mora kucati akom, pa je snanije zalupala. Otvorila je ena, u majici kratkih rukava i trapericama. Imala je tamnu, kratku kosu, crne oi, a na boku je drala dijete koje je plakalo. Stojei na otvorenim vratima, viknula je nekome unutra: "Stiaj taj prokleti TV", a zatim se okrenula nama. "to hoete?" upitala je ljutito, a zatim je utihnula kad joj je postalo jasno tko to zapravo stoji pred njom, Isabel u kostimu i s poslovnom aktovkom i ja, koji sam stajao iza nje. "Dobar dan, Julia", ree Isabel. "Sranje", ree Julia Rose.

23
U dnevnom boravku na kauu je sjedio Daniel Rose, stisnutih aka, ravnodunog izraza lica, pogleda uperenog na crtani film koji je gledao na televizoru. Bio je snano dijete, vrlo svijetle kose i puti. Na nogama je imao djeje tenisice, davao je sve od sebe da me ignorira, to je bilo prilino slino postupcima mojih ostalih klijenata. U kuhinji su Julia Rose i Isabel razgovarale u etiri oka. Isabel nije bila oduevljena s Juliom i njezinim objanjenjima. Julijina prijateljica morala je neto obaviti, pa je Julia morala priuvati njezinu malu ker i zato nije bila u svojem stanu danas i ostalih dana kada je Isabel dolazila u posjet. Julia nije nikako mogla pohaati predavanja o roditeljskoj skrbi, to je obeala Isabel da e initi, zato to nije imala raspored vonje autobusa. Julia je propustila dogovoreni posjet lijeniku zato to je Daniel bio jako bolestan i nije mogao van. Postoji struni pravni naziv za ono to je Julia servirala Isabel. Cijeli prizor bio je dovoljan da i svetac izgubi strpljenje, a ja nisam bio svetac, i zato umjesto da je pustim da mi servira gluposti, izaao sam iz kuhinje i sjeo pokraj Daniela na kau. "Daniel," rekoh pokuavajui nadglasati televizor, "zna li to je to odvjetnik?" Buljio je u televizor i nije rekao nita. Doao sam u iskuenje iskljuiti TV, tako da dobijem njegovu punu pozornost, ali da sam to uinio i on bi otrao vritei, a to bi mi upropastilo svaku priliku da tog dana s njim razgovaram. A nisam imao nita protiv toga da zvuk televizora prigui na razgovor tako da ga ne uje Julia u kuhinji. Zato sam ekao da mi odgovori na pitanje. Kad to nije uinio, odgovorio sam umjesto njega. "Odvjetnik je netko tko pomae ljudima u nevolji. Ja sam odvjetnik." Nije bilo odgovora, nikakve reakcije, ali nasmijao se nekome tko je pao na ekranu. "Daniele, danas si ti osoba kojoj pomaem." ekao sam. Nije bilo odgovora. Nisam imao mnogo iskustva s djecom i pitao sam se moe li etverogodinje dijete razumjeti ita to mu govorim. Vjerojatno ne. Upravo sam se spremao odustati i vratiti se Isabel i njezinu razgovoru s Juliom u kuhinji, kada je Daniel, jo uvijek buljei u televizor, progovorio. "Smijeno govori." "A ti smijeno izgleda." Mislio sam da e ga to nasmijati, ili da e se barem osmjehnuti, ali nije. Stisnuo je usne i kao opinjen nastavio zuriti u televizor. Liznuo sam krasticu u ustima. Kako uope treba razgovarati s djecom?

"Govorim smijeno", rekoh, "zato to sam izvadio zub. Hoe vidjeti?" Kimnuo je. Otvorio sam usta, povukao nadolje donju usnicu tako da se lijepo vidi praznina gdje je bio zub. Okrenuo se da pogleda, kimnuo, i ponovno se okrenuo televizoru. "Je li te boljelo?" upita. "Ne ba." "Nit' nisam uinio." "Nita, sinko. Nita nisi uinio, a ja to znam." "Znai da nisam u nevolji." "Ali ipak ti moe zatrebati odvjetnik i zato me je jedna lijepa sutkinja izabrala da ti pomognem. Kakva je mama prema tebi?" "Dobra." "Dobro. Odnosi se prema tebi dobro. Lijepo je to uti. da je li ti dovoljno jesti?" "Aha." "Kupa li te?" "Ponekad." "ita li ti prie?" Slegnuo je ramenima i zgrio prste. "Tue li te ikada?" "Kad sam zloest." "Koliko si esto zloest?'* "Ne znam." "Boli li te, kad te udari?" "Ne ba." "Voli gledati TV?" "Aha." "esto gleda?" "Mama mi to doputa." "Igra li se ikad s prijateljima?" "Ne znam. Gledam crti." "I ja gledam, ali ipak moemo razgovarati."

"Ne ujem." "Dobro uje, Daniele. Ima li mnogo prijatelja?" "Ne znam." "Kako ti se zovu neki prijatelji?" "Moemo li biti tiho?" "Ne jo. Ide li ikada u park?" "Aha." "to tamo radi?" "Veliki tobogan." "Tko te pazi u parku?" "Mama." "Ima li mama deka?" ekao je trenutak ne odgovorivi nita, a zatim je uzeo daljinski upravlja i pojaao ton. "Kako mu je ime? Tom maminu deku?" "Ne znam." "Sigurno zna." "Randy." "Randy. Dobro. Kako se Randy ponaa prema tebi?" "Ne znam." "Igra li se esto s tobom?" "Ne." "ita li ti prie?" "Ne." "Kupa li te?" "Ne." "Udari li te ikada?" Uzeo je daljinski i ponovno pojaao ton. "Stiaj televizor", povie Julia Rose iz kuhinje. Daniel stia ton. Bio je prilino spretan s daljinskim, taj Daniel Rose. Nisam znao je li isto tako dobar s lego kockicama, slagalica-ma, nisam znao voli li listati slikovnice, ali bio

je vraki dobar s tim daljinskim. "Hej, Daniel, hoe li biti u redu ako te jednog dana, uz doputenje tvoje mame, odvedem u park?" "Ne znam." "Kupio bih ti sladoled. Kakav sladoled voli?" "Od okolade." "OK. Dobro. Voli li da ti sladoled posipaju okoladnim mrvicama?" "Aha. S onima lijepima." "U svim raznim bojama? OK, sladoled od okolade posut okoladnim mrvicama u duginim bojama. Ali uini mi uslugu, Daniele. Moe li mi se nasmijeiti? Jedan veliki osmijeh? Nasmijei se da znam kako smo prijatelji, a ja u te ostaviti da gleda televiziju." Okrenuo je glavu i lano mi se nasmijeio, a zatim se okrenuo crtanom filmu, a meni se stegnulo grlo. "Julia je pristala pohaati predavanja o roditeljskoj skrbi", ree Isabel kada sam se vratio u kuhinju, gdje su dvije ene sjedile. Isabel je sada drala susjedino dijete. "Nema isprika, je li tako, Julia?" "Tako je. Obeajem." "Pobrinut u se da te sutkinja na to obveze", ree Isabel. "I na odlazak lijeniku. To ne moe izbjei. Razumije li, Julia, da ovo postaje ozbiljno? Ako ne uini sve to, ako se ne pojavi na sudu na sljedeem sasluanju i ne postupa prema odlukama sutkinje, moda emo ti morati oduzeti sina i dati ga skrbnicima." "Neete to uiniti", ree Julia. "Obeajte mi da neete." "Uinit emo to moramo da bismo zatitili Daniela." "Postupat u prema svim uputama koje ste mi rekli da moram slijediti. I otii k lijeniku kojeg ste mi odredili. Hou, obeajem." "A zna li put do sudnice?" "Autobus je skup", ree ona. "Zato sam ga propustila proli put. Htjela sam doi, ali autobusna karta stoji, otprilike, dva dolara u svakom smjeru, a trae ak i da platim za dijete." "Slae li se da doem po tebe i odvezem te na sasluanje?" upitah. "Hoe li to odgovarati?" "Hoe. OK." "Doi u po tebe u tvoj stan, po tebe i Daniela i Randyja." Naglo je trznula glavom i razrogaila oi. "to? Ne. Ne po Randyja. On ne moe na

sasluanje. Radi." "Gdje?" upitah. "Ne elim govoriti o njemu. Kakve on ima veze s Danielom?" "Zar ne ivi u tvojoj sobi iznad bara?" "Zapravo ne. Ne vie. Otiao je. Nestao." "Otiao je iz tvog ivota?" "Da, iz mog ivota. Hvala Bogu. Taj kreten. Samo njega ne upleite u to, OK?" U oima joj se vidio strah, a to mi se nije svialo. "Uinit u sve to traite, ali on ne eli imati posla s mojim problemima." Isabel me pogledala. Slegnuo sam ramenima. "Dobro, zasad", ree Isabel. "Vidjet emo kako e se sve odvijati prije idueg sasluanja na sudu. Ako sve bude u redu, napravit emo novi plan akcije. Ima li to dodati, Victore?" "Aha, imam", rekoh. "to je s Danielovim zubima?"

24
"Kako si znao da e biti tamo?" upita Isabel dok smo se vraam u njezin auto. "Imam svoje izvore." "Znai nisi se samo pravio vaan." "to sam ti rekao?" "Da ti je on klijent. Ali nisam sigurna to to znai?" "Zato si postala socijalna radnica?" "Da pomognem obiteljima u nevolji. Da promijenim neto, mislim." "Vidi, tu se razlikujemo. Ja nisam tip koji spaava kitove ili koji spaava planet ili djecu. Iskreno, ne elim nita promijeniti u svijetu, jer vjerojatno bih samo zeznuo stvar. Samo sam odvjetnik koji pokuava uiniti najbolje to moe za svoje klijente. Daniel Rose je klijent, imao on etiri godine ili vie, i dobit e sve to mu mogu pruiti. Jednostavno je tako." "Iako su ti njegov dosje bacili na stol i za to nee biti plaen?" "To je ona loija strana." "Ne znam trebam li ti se diviti ili se zgroziti nad tobom." "Kad se domisli, javi mi. I to misli o mojem klijentu?" "Mislim da je djeak koji ivi s majkom koja nema blagog pojma to radi." "Ali misli li da je on u opasnosti?" "Da ga sredi vlastita majka? Sigurno, kao i svako drugo dijete u Americi." "Mogao bih ti priati prie o svojem djetinjstvu, koje bi te natjerale na pla", rekoh. "No, ne vidim razloga da razdvajam majku i sina. Uini li to, uvijek e ostati oiljci, a dobri udomitelji uvijek su rijetki. Ali volim je imati na oku, i djeaka. Izgleda mi kao da je situacija osjetljiva. A ti si u pravu, oni nizovi zubi su problem. Morat emo nai nekog zubara." "To je uvijek loa vijest", rekoh. "Jo uvijek me mui njezin deko." "Julia je rekla da su prekinuli." "Da, rekla je, a kako je o svemu drugom govorila istinu, nema razloga da joj ne vjerujemo kad kae neto o svojem deku." "Je li Daniel rekao neto o njemu?"

"inilo se da je previe uplaen da bi govorio." "Morat e vie saznati o njemu", ree ona. "Kako?" "On ti je klijent", ree ona. "Smisli sam neto." Zaista je trebalo neto smisliti. Razmiljao sam o djeaku, o majci, o njezinu deku Randyju, razmiljao sam kako otkriti ono to moram saznati, kad je Isabel glasno progunala. "Hrumph." "Molim?" upitah. "U redu je, Victore. Ve prije sam ula ljude kako se podriguju." "Nisam se podrignuo. Ti si neto rekla." "Nita nisam rekla." Stao sam, okrenuo se, ugledao prednji dio oboda okruglog eira koji je virio iznad eljezne ograde trijema. "Zato ne bi pola naprijed", rekoh Isabel. "Moram telefonirati." Kad se dovoljno udaljila niz ulicu, izvadio sam mobitel, doetao do ruba trijema, oslonio se na zid od cigle i pretvarao se da razgovaram. "Jeste li to vi proiavali grlo," rekoh u mrtav telefon, "ili je netko odepljivao zaepljenu zahodsku koljku?" "Pazi to govori prije nego te pljusnem i zaepim ti usta", ree Horace T. Grant iza mene. "Iako mi zvui kao da je netko to ve uinio. Vidim da si naao kuu. Kako je proao posjet?" "Dobro." "Potroio si dvadeset minuta i izae van i kae: "Dobro." Jesi li u nekoj urbi, djeae? Ima zakazano kod pedikera i ne eli zakasniti?" "Bili smo unutra sat vremena", rekoh mirno. "Dogovorili smo predavanja o roditeljskoj skrbi i lijeniki pregled, a ja u osobno odvesti Juliju i Daniela na idue sasluavanje. Zasluuje li to vau pohvalu?" "Nije na meni da pohvaljujem, a to je jedini razlog zbog kojeg jo die, ako se ne rauna taj nos koji bi pristajao i na planini Rushmore*7." "Oho, hvala vam." "To nije bio kompliment." "Ona zna da emo joj biti za vratom", rekoh. "To bi trebalo odsada nadalje olakati stvari. Iako bi se moda trebali brinuti zbog neega drugoga. to znate o njezinu deku? Zove se Randy."

"Znam kako se zove, budalo. A to je i vie od onoga to bih volio znati." "Tako je loe?" "Kao kurje oko na stopalu svijeta." "Shvaam. Jo uvijek su zajedno, Randy i Julija?" "Kao blato i gospodska cipela." "to to znai, zapravo, ako ovjek ne razlikuje blato od gospodske cipele?" "Znai da si odvjetnik." "Horace, vau duhovitost nadmauje samo vae lijepo ponaanje. Znate li gdje radi taj Randy?" "Sto sam ti ja, ute stranice? Bio si unutra navodno cijeli sat, zato nisi pitao enu?" "Nije ba bila spremna raspravljati o svojem deku." "Onda moda ni ja nisam spreman. Jesi li spomenuo moje ime unutra?" "Nisam, gospodine." "Dobro." "OK, razumijem." "to razumije? Razumije manje od crva na udici, migolji se da bi se oslobodio, ak i kad grge doe traei veeru. Razumije? Prst u oko, razumije. Kladim se da nisi nita saznao o keri." "Keri?" "Eto, vidi? Ti si poput krntije auta bez motora, ruan i hrav izvana, prazan iznutra. Kakva korist od tebe?" "Julia ima ker?" "Izgubljen si sluaj. Nije mi jasno kako ujutro uspije ustati iz kreveta i sjetiti se kako se zove." "Gdje je ona?" "Sad si pogodio u sr, djeae. Sad poinje postavljati prava pitanja." "Ne znate gdje je?" "Ti glupi kukin sine. Kad bih znao gdje je, bih li se navlaio s tipovima kao to si ti?" "Ne, gospodine", rekoh. "Mislim da ne biste." "Prva pametna stvar koju si danas rekao. A sad, kreni, posao eka." Odgurnuo sam se od ograde trijema i krenuo prema Isabel, a da nisam pogledao za sobom. Bilo je pravo zadovoljstvo suraivati s Horaceom T. Grantom, ali naalost, po

onome to sam vidio, gotovo je uvijek imao pravo, a to je znailo da je ostalo jo posla koji treba obaviti. Dakle, Julia Rose je negdje imala ker, moj klijent Daniel je imao sestru, a nitko nije nita znao da bi je potraio. to je znailo da u moda ja morati to uiniti. Da sam imao psa, u tom bih ga trenutku utnuo nogom. Upadao sam dublje u neto to nisam razumio, za to nisam bio osposobljen i to mi nee donijeti ni centa. Pro bono je bez veze.

25
Evo kako sam zavrio leei na leima, stenjui u agoniji, pruajui ruke prema bijelom svjetlu u daljini. Osigurali smo Francoisu novi sudski postupak, sad je dolo vrijeme da smislimo neki lukav nain da pobijedimo. Smatrao sam da je najbolji put iskoristiti Francoisov galski arm, poput daske za surfanje kojom emo zajahati dvometarski val. No da bismo to uinili, on e morati svjedoiti, te je sada bio trenutak da nam konano odgovori na naa pitanja. U zatvorskoj sobi za razgovor bilo je vrue, Beth je utjela, ja sam se znojio, a sve vrijeme dok je Francois odgovarao oi su mu govorile, Victore, kako moe sumnjati u mene? Kako sam mogao? Zato to mu se jezik micao. Jer me nije toliko ivciralo laganje, navikao sam da mi klijenti lau - to bih uope poeo s klijentom koji bi mi rekao istinu? vie se radilo o drskosti s kojom je izgovarao svoje lai, kao da je toliko armantan da se uope ne treba previe truditi. To sve bilo je dovoljno da me natjera da opet isisavam svoju ranu od zuba. "Recite nam gdje ste upoznali svoju suprugu", rekoh. "Ima jedno mjesto koje se zove Marake, vlasnik mu je Geoffrey Sunshine." "Tip ije je ime uvijek u novinama?" "Taj, da", ree Francois. "Na drugom katu zgrade bio je klub. Bio je zabavan taj klub, prava stvar. Postojao je tamo i restoran, a Geoffrey je u neku ruku bio prijatelj. Uvijek me pokuavao nagovoriti da kuham u njegovu restoranu, i zato sam esto bio tamo. Pozvao bi me u klub, upoznao s djevojkama. Prilino lijepo. Leesa je bila jedna od djevojaka s kojima me upoznao. Bila je na glasu, ali neto u njoj tjeralo me da joj se divim. Iskrica slobode, mislim, i neka slatkoa. Isprva je, znate, sve bilo samo zabava. Ali nakon nekog vremena postalo je neto drugo, ako razumijete." "Zato ste se vjenali njome?" "Zato? Volio sam je." "I to se dogodilo s brakom?" "Teko je rei." "Pokuajte." "Stvari se promijene kad doe dijete. Amber je bila prekrasno djetece, da, ali stvari su se promijenile. Poroaj je bio teak, a Leesa je imala velike bolove jo dugo poslije. Dijete je plakalo, vritalo, inilo se da je uvijek gladno, a Leesa je bila u depresiji. Lijenik je rekao da je to normalno, ta depresija, ali nije nam time nita olakao. A ja sam imao novi restoran. Bio sam opsjednut idejom da zaponem dobro i nisam bio kod kue ba onoliko koliko sam trebao biti. Kako su Leesine boli i depresija postajale sve vee, lijenik je

napokon propisao neki lijek." "Kakav lijek?" upitah. "Neto to poinje s 'Ox', ne znam. Protiv boli, da, ali loe je djelovao na Leesu. Postala je udljiva, manina ili depresivna, ovisno o trenutku. inilo se da nema osjeaja za dijete. Poeli smo se svaati. Rekla je da se osjea uguena, okovana, i sve je odjednom napustila. A nije se radilo samo o njoj, i ja sam se osjeao uhvaenim u stupicu. Nakon nekog vremena bili smo kao stranci. A onda me optuila da je varam." "Jeste li?" "Je li to vano?" "Da." "Moda tada jesam, da. Nita posebno." "S kim?" "Ne tie vas se." "Vjerujte mi kad vam ovo kaem, Francois, tie me se sve u vaem ivotu. S kim ste je varali?" "Bila je jedna goa. Pa, djevojka na biciklu. to hoete, Victore? Ja sam Francuz." "Trebat e mi imena", rekoh. "Tko e se sjetiti? Katherine? Lorraine? Da, Lorraine." Nasmijeio se i odmahnuo rukom kao da nije vano. "A bila je i jedna osoba s posla. Darcy. Darcy DeAngelo. To je moda bilo malo ozbiljnije. Ali nisu ljubavne afere bile uzrok kraju. Bile su samo... afere." "io je onda bilo uzrok'.'" "Oboje smo bili nesretni. To je bilo. Jedno drugo smo inili vilo nesretnim. Zato sam otiao. Mislio sam da je tako najbolje, ali Lecsa se oito nije slagala." "Pretpostavljani da brakorazvodna parnica nije bila prijateljska." Prezrivo je otpuhnuo na francuski nain. "Ja sam elio da bude. Bio sam zabrinut za Leesu i Amber, ali Leesa je odluila da nita nee proi jednostavno. Poludjela je od osvete, nije pokazivala nimalo obzira prema Amber. Mislio sam da je to jo uvijek zbog lijeka. Pokuao sam je nagovoriti da odbaci tablete, ali jedini nain na koji sam mogao razgovarati s njom bilo je preko suca. I tako sam uinio. Zbog nekog razloga, to to sam spomenuo lijek u sudnici samo je jo pogoralo situaciju." "udno kako to djeluje", rekoh. "Gdje ste bili u noi kada je poinjeno ubojstvo?" "U svojem stanu. Radio sam smjenu za ruak, a i veernju. Popili smo nekoliko pia nakon zatvaranja, ali bio sam preumoran da bili due ostao. Bio sam iscrpljen. Kad sam doao kui, jo uvijek sam na sebi imao kutu glavnog kuhara. Sruio sam se u krevet. Spavao sam kad me policija probudila s vijeu o ubojstvu. Pustio sam ih da pretrae stan. Nisam imao to skrivati. Tada su nali pitolj i krv."

"Kako se on stvorio tamo?" "Ne znam. Jo uvijek ne znam. Naao ga je onaj debeli detektiv." "Torricelli?" "Da. Moda ga je on donio u svojoj torbi da mi ga podmetne. Uvijek je mu kriv, zar ne? Htio se osigurati." "Rekao bih da je sposoban za takvo to." "Nije mi se taj detektiv inio ba jako bistar." "Bio je dovoljno bistar da vas strpa ovamo. Je li vas odmah uhitio?" "Da, naravno. Odmah tog jutra. Otada nisam izaao iz zatvora. Popio bih jo jedno pie one veeri da sam znao." "to se dogodilo sa svim stvarima u stanu?" "Kada sam otiao u zatvor, prestao sam plaati stanarinu. Ne znam gdje su stvari. Moja odjea, moje knjige, moje tave. Tko zna? Koga je briga? U posljednje vrijeme mi nije ba trebao bakreni lonac za kuhanje lososa." Dok sam postavljao pitanja, koraao sam gore-dolje i isisavao ranu. Sada sam sjeo suelice njemu, pogledao ga pozorno i upitao: "Zato Velma Takahashi plaa vau obranu?" "Ne znam." "Ne vjerujem vam." "Ali morate, Victore. Ne znam. Zaista. Dola me je posjetiti. Poznavao sam je, bila je Leesina prijateljica iz onih dana u Marakeu, i moda smo se kratko zabavljali, ako razumijete, ali nikada nismo bili pravi prijatelji. Zapravo, uvijek sam mislio da me prezire." "Zato?" "Razorio sam ekipu. Bile su prava ekipa, a isto tako i nakon nae rastave, ako emo sluati glasine. Zato me iznenadio njezin posjet. Rekla je da samo eli vidjeti kako mi je. Lagao sam joj i rekao da sam dobro. Ali nisam bio dobro. Tko moe biti dobro na ovakvom mjestu? Mislim da je to i sama shvatila. I na neki nain to ju je pogodilo, ne znam. Gledala me, imao sam modricu na licu zbog neega to se dogodilo pod tuevima, i vidio sam joj suze u oima. Kao da je za modricu, na neki nain, ona bila kriva. A zatim mi je rekla da e mi pomoi kako god bude mogla, da e platiti novog odvjetnika, ako mi treba." "Kako ste se odluili za nas?" "Vidio sam vae ime u novinama, Victore. Raspitao sam se. Kada sam zakljuio da ste pravi, odluio sam vam pisati. Bavio sam se pomalo pecanjem u ivotu. Nita nee

uhvatiti na praznu udicu. Prema onome to sam uo o vama, znao sam da vas moram zainteresirati. Nazvao sam Velmu i zamolio je za ek." "Kao mamac?" "Da, naravno. Koji visi na udici. I evo me, imam drugu priliku da vratim ivot." Nacerio se poput make kojoj izmeu zubi viri riblji rep. "I uspjelo je, zar ne?" "Mislim daje." "Jo neto?" "Razmislio sam malo. Ima jo jedna stvar koja me mui. Zato vi kuhari uvijek slabo ispeete moj odrezak?" "Morate biti paljivi s mesom", ree Francois. "Postoji toka na kojoj su okus i tekstura savreni. Prijeite tu toku, mii se stvrdne i sve je upropateno. Kao da jedete kou." "Ali to ako volim dobro peeni odrezak?" "Onda ste vi, Victore, barbar." I nije lagao kad je to rekao. "Bit e zadivljujui svjedok", ree Beth nakon to su Francoisa Dubea ponovno odveli u eliju. Jo uvijek smo bili u sobi, oboje smo sada stajali i ekali da nas netko pusti van. "Sigurno hoe", rekoh. "Porota e ga pojesti poput creme brulee." "Moda, ako se uhvate za tu francusku crtu. Meni osobno smeta, poput make u kutu koja iskaljava kuglice vlastite dlake i mijaue izdajui zapovijedi." "Maka?" "Zar te Francuzi ne podsjeaju na make? Nemogue su uzvieni, svojeglavo neovisni. I oblizuju se istei se nakon to pojedu." "Prestani." "Ne, vidio sam to, zaista." "Bit e sjajan", ree Beth. "Ako govori istinu." "Veliko ali." "Priznao je ljubavne afere", ree ona. "S vrlo mnogo ponosa, ako smijem dodati." "A ako je stvarno uporabio pitolj, zato bi ga donio natrag u i stan i zato bi pristao na pretragu stana?" "Ne znam." "Moda govori istinu. to misli, Victore?" Jezikom sam opipavao krastu u ustima. Toliko sam je dirao tijekom razgovora da su se

rubovi otkinuli. Igrao sam se s krastom, jer me sve svrbjelo od tog razgovora. Svaki odgovor davao je povoda novim pitanjima. Na primjer, njegov alibi u noi ubojstva, koji uopenije bio alibi. Ili njegova pria o tome kako je upoznao suprugu i njegova veza s Velmom Takahashi. Oboje je proturjeilo onome to mi je gospoa Cullen rekla pred sudnicom. A njegova verzija prie o rastavi bila je previe banalna, zar ne? Ali opet, udna tuga koju je vidio u Velminim oima odgovarala je onome to sam i sam vidio. "On lae", rekoh. "Neto skriva. Samo ne znam to." "Uvijek si skeptik." "Hajde, Beth. ula si dovoljno od mene. Koje je prvo pravilo odvjetnike profesije?" "Klijenti lau." "Vrlo dobro. Postoje neke stvari koje u kasnije htjeti provjeriti." "Na primjer, to?" "Na primjer, zapise o brakorazvodnoj parnici. A morat u posjetiti i klub o kojem je priao, Marake." "Misli da bi neto mogao tamo nai?" "Ne," rekoh, "ali zvualo je kao dobro mjesto gdje se mogu upoznati ene." Beth se smijala dok sam se opet igrao s krastom. "Ali najprije," rekoh, "ono to moramo uiniti je da razgovaramo s Miom Dalton o... arrgh." "Victore? to je, Victore?" Neto mi je uletjelo u grlo, a ja sam uzaludno traio maramicu. U oaju, ispljunuo sam to to se otkinulo u ruku. Nisam mogao ne pogledati. Neravna okruglasta krasta, veliine zuba. "Victore, jesi li dobro?" Ponovno me neto u grlu guilo, ali zatim sam se sabrao i rekao: "Mislim da jesam." Duboko sam udahnuo, a jarka, parajua bol sruila me na koljena. "Victore", ree Beth poletjevi prema meni. "Sto je?" Zgrabio sam je za ruku i osjetio kako mi iz glave istjee krv i kako me preplavljuje velika bijela omaglica. Sljedee ega se sjeam bila je glazba, opojna i cici riki, i bijelo svjetlo koje se nalazilo na udaljenosti jedne ruke ispred mene, popni neke vizije s drugog i boljeg svijeta. A najudnije od svega, sjalo je prema mojim ustima.

26
"Suha rana", ree doktor Bob. "Vidi, ugruak je pao i sada je kost ogoljela, sa svim zavrecima ivaca. Upozorio sam te, Victore. Nisam li te upozorio? Ali ti si oito bio pretvrdoglav da bi me sluao. Sada imamo problem. Dodirivao si ugruak jezikom, zar ne?" "Nihhhsaamnahhmjehrno." "Naravno da nisi namjerno, svi pokuavaju ne dodirivati, ali neki su preslabi da bi se oduprli. Kladim se da si pio gazirana pia, ili pivo. Nisam li te jasno upozorio? Uz moj najvei trud, pogreke drugih ljudi ponekad se isprijee i dogodi se ono neoekivano. Teko mi je opisati koliko je to frustrirajue. Ali i to se moe rijeiti, ne boj se." Kad mi kaete da se ne bojim, dok sjedim na zubarskoj stolici, isto je kao da Marleyjevu duhu*8 kaete neka izgleda ivo. "Ima li kakvih promjena u tvojoj zdravstvenoj ili osobnoj situaciji od proli put?" "Dhhesssni", rekoh. "Osim boli u desnima, naravno. Nema? Dobro. Pretpostavljam da to znai kako jo nisi u zadovoljavajuoj seksualnoj vezi. Znam, za te stvari treba vremena, ali moda ti mogu pomou. Otvori usta. Morat emo oistiti ranu, prije nego je previjem. Sad e malo osjetiti vodu. Da, da, jako dobro. Zato ti se noga tako trese? Pa nije te toliko boljelo, zar ne? Molim te, prestani kimati glavom jer nita ne vidim. Sad u ti osuiti s kratkim mlazom zraka." Gurnuo mi je puster u usta i zrakom osuio ranu. Jedna mi je cipela odletjela do zida. Doktor Bob okrene glavu da pogleda mrlju na zidu. "To je ve drugi put ovoga tjedna." Otvorio je malu etvrtastu staklenku, a prostoriju je ispunio miris klinia. S pladnja je metalnim hvataljkama uzeo dugaki komad gaze i svu je umoio u staklenku. Kad ju je izvadio, na njoj je bio debeo sloj neke smee guste mase. "Otvori usta, ovo nekada zna biti zeznuto. Da, uspio sam mnogim pacijentima pomoi da dou i do neega vie od samo irokog, sjajnog osmijeha. Sad se dri, ovo moram nagurati unutra, dio po dio. Mast ima dosta dobar miris, ali ima pomalo okus na usnu mast. Ukoi vrat dok ti to pritiem. Izvrsno. Obrisat u ti suzu s obraza. Uskoro smo gotovi." Okrenuo se prema pladnju i neto traio. "Imam uspjeha u meusobnom upoznavanju svojih pacijenata jednih s drugima. Nije to neto to radim svakodnevno, zaboga, ne mijeam se u tue ivote, ali volim pomoi. I,

moram priznati, s moje je stolice pao vie nego jedan ir, koji je poslije izrastao u mono orahovo stablo braka." Nagnuo se nada mnom i oeao se rukom o moje grudi dok je namjetao svjetiljku. "iroko otvori usta da dobro pogledam. Ah, da. Sad ukoi vrat." Dok je radio i pratio svoje postupke s mnogo "oh" i "ah" uzdaha, glava mi je poskakivala poput bejzbolske loptice. "Imao sam u Baltimoreu jednog pacijenta s vrlo izboenom gornjom eljusti, i kako bi ovjek i oekivao od takvih usta, bio je zadrti republikanac. Kad god bismo razgovarali, i dok bih se trudio obuzdati njegove zube kao da sam neki goljavi dokej, sve se svodilo samo na politiku i politiku, uvijek suludo dogmatinu. Kao da sam na stolcu ispred sebe imao televizijski program Fox News. Ako se izuzme njegov loi zagriz, nije loe izgledao, ali ne trebam ni rei da nije mnogo izlazio sa enama." Izvadio je ruke iz mojih usta, ponovno namjestio svjetiljku i tako mi se izbliza navirio u usta da sam mu mogao izbrojiti dlake u nosu. "Lijepo. OK, skoro smo gotovi. Tilda," pozove je, "moete li, molim vas, doi?" Golema figura medicinske sestre pojavi se na vratima. "Da, cink tore." "Zamalo sam gotov ovdje. Molim vas, pripremite gospou Winterhurst." "Vrlo dobro, doktore." "Pobrinite se da joj cijelu haljinu prekrijete papirnatim runicima. Uvijek mnogo krvari a mi joj ne elimo unititi jo jednog Givenchyja. I, Tilda, mislim da emo ponovno morati prebojiti zid." Nagnula se u prostoriju, pogledala mrlju na zidu i moju cipelu na podu. Nacerila se mojoj slabosti prije nego to je izala. "irko otvori usta", ree doktor Bob. "U isto to vrijeme imao sam pacijenticu s dva umnjaka koji nisu imali mjesta da izrastu. Bila je sitna enica, uvijek ljutita. I ona je neprestano raspravljala o politici, ali bila je bijesni liberal, demokrat do same sri, i bijesna na sve to bi Republikanska stranka skrivila - ba je tako rekla - ovoj zemlji. I zbog nekog razloga bila je jako zabrinuta zbog deficita. Njezin je kalendar drutvenih izlazaka isto bio patetino prazan." "Khladhim he dha jee", rekoh. "Apsolutno. Politika me ba ne zanima mnogo, sve mi se ini tako grubo svedeno na vlastite interese. I kao da sve vue na onu filozofsku icu kad navija za svoj tim. Slae se? Demokrati mrze republikance na isti nain na koji navijai Phillija mrze Metse. U tome nema ba puno promiljenog, zar ne? Iako nikada neu razumjeti kako bi ijedna politika stranka mogla biti gora od Metsa." "Shvacham." "A nemoj me ni podsjeati na Dona Younga." "Khogha?"

"Rekoh, nemoj me ni podsjeati. to je za nekoga blagoslov, za drugu osobu je katastrofa. uo sam odjeke toga ak i ovdje na radnom mjestu. Ali oba pacijenta u Baltimoreu su odgovorila na pitanje broj esnaest otprilike kao i ti, Victore, a ja sam u svakom vidio, osim osamljenosti, izvjesnu napetu senzitivnost. Moda su bili stvoreni jedno za drugo. Ali kako ih spojiti, kako ih navesti da prevladaju svoju politiku zaslijepljenost?" Jo jedan pritisak na desni izazvao mi je gr u vratu. Mislim da smo gotovi", ree doktor Bob. "Kako se osjea, Victore?" Protrljao sam vrat, duboko uzdahnuo i njeno oslonio jezik na sad prekrivenu ranu. Pritisnuo sam jae. "Dobro je", rekoh, pomalo iznenaen to je zaista tako. "Ne boli vie." "U tome je stvar. Stvarno je prilino jednostavno. Sad, pokuaj ne dirati ranu, iako znam da nekome kao to si ti to teko pada. I ni u kojem sluaju ne smije jesti janjei mjehur." "Zato? Hoe li natetiti rani?" "Nee, ali odvratno je, slae se?" Nasmijao se, a ja sam se trznuo. "A sad, Victore, vrijeme je da donese odluku to emo s tom upljinom gdje nedostaje zub. Ja bih najradije", ree doktor Bob, "brusio u eljusti." "O, kladim se da bi", rekoh. "Izbuio bih rupu i ugradio implantat. Ako sve bude dobro, im-plantat e vrsto srasti u eljusti, to se zove oseointegracija. Nakon otprilike tri do est mjeseci, ovisno o uspjehu integracije, na vrh nosaa nadogradio bih ti rekonstrukciju, onaj dio implantata koji izgleda kao zub. To je najtrajnije rjeenje. Ujedno je najbolnije i najskuplje." "Zato me to ne iznenauje? I traje est mjeseci?" "Neki zubari stavljaju rekonstrukciju odmah, ali tada su mogunosti za neuspjeh vee." "to je drugi izbor?" "Most. Lake je, manje bolno, jeftinije." "Meni to zvui dobro." "Ali tu dugorona prognoza nije tako dobra." "Ipak, neobino me privlai ono to je lake, manje bolno i jeftinije. Jesam li jedini koji u dentalnoj rekonstrukciji traim iste osobine kakve traim i kod ene?" "Primijetio sam da nema stomatoloko osiguranje." "Tako je", rekoh. "Ipak, Victore, ne smije o stomatolokoj usluzi misliti na isti nain kao o odijelima. Jeftinije nije uvijek i bolje. Ali dobro. Napravit emo most. Idui put poet emo s bruenjem."

"Bruenje?" "Ne brini, Victore, to relativno malo boli." "Relativno?" "Volio bih ti jo jednom rendgenski snimiti zube da vidim kako kost izgleda bez zuba. Tilda", pozvao ju je. Pojavila se brzo na vratima kao duh, a velike su joj ruke oputeno visjele uz tijelo kao kuhane unke. "Tilda, molim vas, zagrizni i boni periopikalni rendgenski snimak. Pazite da se dobro vidi sve dolje desno." "Naravno, doktore", ree ona. "Jo neto?" "Ne, to je sve, hvala vam", ree on i ustane. Skinuo je rukavice, bacio ih u kantu, uzeo u ruke moj karton i poeo neto zapisivati. "Victore, vidimo se za tjedan dana." "Hvala to si me odmah primio." "Svi moramo initi to moemo", ree on. "to se dogodilo s ono dvoje iz Baltimorea?" "Vjenali su se", ree on. "Imaju dvoje djece. Sretni su kao puhovi. Ne misli li da su puhovi mnogo sretniji od mieva?" "Kako si ih spojio?" "O, zna, imam ja svoje naine. Kako ide ona latinska izreka? Minutus cantorum, minutus balorum, minutus carborata descendum pantorum." "Mi na pravnom fakultetu nismo uili tu izreku." "Znai: 'Malo pjesme, malo plesa, malo umeeg aspirina u hlae." Gurnem s jedne strane, povuem s druge, zagrabim i pomognem oblikovati glinu stvarnosti. To radim kad ne oblikujem zube. Vodoravno se provlaim kroz ljudske ivote i mijenjam ih nabolje. Pogledaj u dep na koulji, Victore." Potapao sam se po depu, zavukao ruku i izvadio komadi papira. Na njemu je bilo rukom napisano "Carol Kingsly" i broj telefona. "Vidio sije u ekaonici", ree doktor Bob. "Sjea se? Lijepa je ena, vrlo rafiniranog ukusa, rekao bih da nije obina enska, nego, sreom po tebe, ena koja je na esnaesto pitanje u upitniku za nove pacijente takoer odgovorila nijeno. eka da je nazove." "Da je nazovem'.'" "Da, eka tvoj poziv, Victore. Molim te, pokuaj biti pristojan. I posluaj moj savjet, ocijeni se elegantno i nikada na prvom sastanku ne raspravljaj o politici." Dok sam ga gledao kako izlazi, ula je Tilda. Prekrila mi je prsa debelim zatitnim platem. Povukao sam ga nadolje tako da mi prekrije prepone. Primijetila je to i

odmahnula glavom. "Tilda, kakvi se mukarci vama sviaju?" upitah. "Igrai hokeja i zatvorski uvari", ree ona. "Onda bih morao izgubiti jo nekoliko zubi." "Sve se moe srediti, pastue. Sad, jako zinite, ja." Otvorio sam usta. Preko zubi mi je stavila komadi filma presvuen bijelom plastikom. "Zatvorite." Zatvorio sam. Rubovi plastike bolno su mi se zarivali u donji dio usta. Tilda mi je svojim miiavim rukama obuhvatila lice i okrenula glavu tako da mi je neto krenulo u vratu.

27
U zgradi Kranske muke mladei koja je sada sluila kao zgrada ureda okrunog tuiteljstva, povukao sam donju usnicu da Beth pokaem rupu meu zubima. Sjedila je uz mene i napravila grimasu na taj prizor. Mia Dalton se nagnula preko stola da bolje vidi. "Nema ga, stvarno", ree Mia Dalton. "Kakva je to smea ljigava tvar u rani?" "Povoj rane. Sluajno sam strgnuo ugruak i ostala je ogoljena kost." "Boli li?" "Boljelo je, kao da mi je netko zabijao uareni no u desni. Ali sada vie ne. Moj zubar je sve sredio." "Je li dobar?" upita detektiv Torricelli, stojei iza stola mi je Dalton. "Moda i meni zatreba zbog kutnjaka." Detektiv Torricelli je bio nizak i okruglast, s prastim nosom i izbuljenim oima kao u ljutitog prasca. Gledao je ono to im puka zujem s prilino zanimanja i prelazio jezikom po unutranjoj strani obraza s toliko odlunosti, kao da je elio svima dati do znanja da zaista i sam ima problema sa zubima. "O, super je, detektive, apsolutno je dobar", rekoh dajui licu izraz pouzdanja. "I kod njega nita ne boli." "Ne boli?" "O, da. Sve je bezbolno. Ima tako njene ruke. Mora otii k njemu." "Reci mi, Carl, zato ne vjerujem u ovaj dio prie o bezbolnosti?" upita Torricelli. "Zato to si cinik s iracionalnim strahom od zubara." "Moda i jesam cinik," ree Tommy Torricelli, "ali ne postoji nita racionalnije od mojega straha od zubara." "Imate li to protiv da se prihvatimo posla?" upita Beth. "elimo znati jeste li razmotrili prijedlog za novi sudski spor za Francoisa?" "to traite?" upita Mia Dalton. "Neto iz eg e biti jasno da ste uzeli u obzir da je temelj njegove prethodne osuujue presude povreda njegovih osobnih ustavom zagarantiranih prava," ree Beth, glasom u kojem je sa zvjezdanih vrhunaca odjekivao opravdan gnjev, "to e uzeti u obzir godine provedene u zatvoru kao posljedicu nepravine presude, koju je upravo prije nekoliko dana opozvao sudac Armstrong, neto to e priznati cijenu koju je dosada platio i dopustiti mu da izae iz zatvora, jer je ve odsluio vremensku

kaznu." "Da", dodao sam. "Takvo neto." Dok je Beth govorila, Mia Dalton je poela neto traiti po uredu, i i kao da je zagubila neku stvar od velike vanosti. "to trai?" upita je Beth s nestrpljenjem. "Novinari su se sigurno sakrili tu negdje. Zato bi mi inae drala ovaj govor?" Torricelli se posprdno nasmijao. Bethine crte lica opustile su se u razoaranju. "Ne namjeravate mu omoguiti da albom izae iz zatvora?" upita ona. Mia se nasloni na naslon stolice i prekrii ruke. "Pogledaj me u lice." Oboje smo to uinili. Mia Dalton je bila niska i vrste grae. Imala je otar pogled jednog borca. Radom se uspinjala po hijerarhijskoj ljestvici u uredu okrunog tuitelja, od postupaka na opinskom sudu do Odjela za ubojstva. A sve to nije se zasnivalo na njezinu koketiranju, jer nije to imala u sebi, niti na ugodnoj naravi, jer prije je bila brusni papir nego svila. Zasnivalo se na pukoj snazi njezine volje i upornoj odlunosti da uspije. Svi su policajci mrzili raditi za nju, jer traila je od njih maksimum kao to je traila i od sebe, no ipak su se borili ne bi li je dobili za svoje sluajeve, jer gotovo uvijek bi im donijela pobjedu. U grubom svijetu kaznenoga prava, nita nije uspijevalo tako kao sam uspjeh, a Mia Dalton se jo uvijek penjala. Bila je iskrena, pametna i uglavnom nije podnosila glupane, zbog ega sam se uvijek osjeao malo nelagodno u njezinoj prisutnosti. "Izgledam li vam ja kao dobra vila Francoisa Dubea?" upita ona. "Ne vidim arobni tapi", rekoh. "Dakle? Ubojstvo drugog stupnja, dvadeset godina, vani je za trinaest, od kojih je tri ve odsluio. Obavijestite me u roku od etrdeset osam sati." Okrenuo sam se prema Beth i podignuo jednu obrvu. Odmahnula je glavom. "Mogu ti odmah rei. On to nee prihvatiti. Hoe odmah van." "Onda mislim da emo s tim psiem morati na sud", ree Dalton, a koliko se vidjelo to je nije oneraspoloilo. "Sve vrijeme otkad poznajem naega Victora, nikada se jo nismo sukobili pred porotom. Moglo bi biti zanimljivo." "Morat emo ispitati fizike dokaze im to bude mogue", rekoh. "To jest, ako ih niste izgubili u ove tri godine." "Sve je tu", ree Torricelli. "Spremno eka." "Oboje slobodno sve pregledajte kad vam bude zgodno", ree Dalton. "Sve to je ulo u prethodni postupak bit e i sada prezentirano." "Osim Seamusa Denta," rekoh, "vaeg glavnog svjedoka." "Nije bio toliko glavni, ali ipak, moram rei, to si dobro obavio. Gotovo si me impresionirao."

"Uvijek nastojimo zadovoljiti drugu stranu." "Beth, tvoji argumenti su bili sasvim solidni. Spomenula sam te efici. Imamo slobodno mjesto u pravnom odjelu, ako si zainteresirana." "Da ostavim Victora? Ne mogu to uiniti." "Ba sam luckasta, mislila sam da e te u ovoj ponudi najvie privlaiti mogunost da ostavi Victora." "Kad smo ve spomenuli Denta," rekoh, "to se dogaa s detektivom Gleasonom?" "Nita dobro", ree Torricelli. "Dobro si ga uoio, Carl. Uzeli su mu pitolj, dali mu radni stol u Odjelu za automobilske krae, sve dok Sluba unutarnje kontrole ne zavri istragu one pucnjave. Ne znam hoe li se izvui. Majka onog upucanog tipa pokrenula je graansku parnicu protiv grada. Tuba zbog skrivljene smrti nevine osobe." "Naravno da je to uinila." "Bila sam okirana kada sam vidjela podnesak", ree Mia Dalton, a na licu joj se pojavljivao osmijeh. "okirana zato to na njemu nije bilo tvojeg imena, Victore. Poeo si kiksati. U stara vremena ti bi prvi kucao na njezina vrata, drei u rukama spreman ugovor o honoraru." "Starim", rekoh. "Ili sam moda vjerovao detektivu kada je rekao da nije imao izbora. Pokuao je za tog klinca, Denta, uiniti neto dobro. Nije ispalo kako treba, ali ipak." "Bez oevidaca," ree Mia, "usredotoit emo se vie na dokaze o motivima. Na buran razvod braka. Borbu za skrbnitvo nad djetetom oko imovine. Na djevojke." "Molim?" "Detektiv Torricelli je bio vrlo marljiv. Tvoj klijent je imao brojne izvanbrane veze. Sve emo detaljno iznijeti u zakljucima koje emo prezentirati sudu prije rasprave." "Ima li to protiv da nam sada da imena?" imam." "Darcy DeAngelo?" ree Beth. "Djevojka iz restorana?" Oi mi je Dalton su se rairile. "Rekao nam je za nju", ree Beth. "Sve nam je ispriao, ukljuujui i to da nije ubio svoju enu." "Pa, to ne bi bilo prvi put", ree Torricelli. "Prvi put za to?" upitah. "Prvi put da te klijent povukao za nos", ree on. "Ne zna ti ni pola prie." "Ima li jo to?" upita Mia Dalton.

Izvadio sam jedan dokument iz aktovke, kratko preletio pogledom preko njega i bacio joj ga na stol. "Imam pitanje o ovome." Pogledala je papir. "Popis stvari zaplijenjenih u prvoj pretrazi stana gospodina Dubea. Pretraga je obavljena uz pristanak optuenoga i dovela je do valjanog uhienja. U emu je problem?" "to se dogodilo sa stvarima mojega klijenta?" Torricelli je priao i uzeo papir. "Uzeli smo i popisali sve to nam je trebalo", ree on. "Osim pitolja, krvave koulje i krvavih cipela, nije bilo niega zanimljivog. Sve smo ostavili. Pretpostavljam da se tvoj klijent, propalitet, pobrinuo za to." "Navodno je vlasnik stana sve prodao", rekoh. "Ali neke stvari nedostaju, ak i na vaem prvom popisu onoga to ste zatekli u stanu. Imate kabele za raunalo, ali nema raunala. Postoji velika videokamera, s tronocem i reflektorima, ali nema videovrpci. I nema igraaka." "Igraaka?" "Da, igraaka." Gospoa Cullen je pred sudnicom spomenula igrake, ali nijedna nije naena u Dubeovu stanu. ak ni igrake njegove keri. "Ne znam nita o igrakama", ree Torricelli. "Moda nije bio tip od igraaka. Moda je zaloio sve to je imao da bi smogao novac za svoja odvjetnika njukala." "Moda, moda, moda", rekoh cerekajui se. "Tuiteljstvo nije ba dobro vodilo istragu o ubojstvu." "Ono to snio vidjeli, to smo i popisali", ree Torricelli, bacajui/i papir natrag na radni stol mi je Dalton. "Sastavili smo i popis onoga to smo uzeli." "Svega?" "Svega to smo uzeli. Drali smo se propisa. Kraj prie. Ne pravi od buhe slona, ti krezubi crve." "Ali to mi je posao." "Dopustite, prijatelji, da neto razjasnimo", ree Mia Dalton. "Sama okruna tuiteljica je dobila ovaj sluaj, prije nego to je izabrana na ovaj poloaj i postala mi eficom. Oekuje da i ja ponovno dobijem sluaj. Niste je vidjeli kakva je kada je razoarana. Nije bez razloga dobila nadimak 'ena zmaj'. Kada je razoarana, jede pokustvo, leti naokolo plaei sitnu ribu i velike tuitelje, riga do bjelila usijanu vatru. Ne namjeravam se nai na putu njezinu plamenu." "A to znai...?" "Znai da u ovom sluaju ne oekujete nikakve usluge od mene. Bolje bi vam bilo da se u sudnici pojavite s neim to je vie od emocionalnog prigovora o osnovanoj sumnji, jer zaista imam namjeru servirati poroti guzicu tog ubojice na srebrnom pladnju. Ako elite iskoristiti bilo kakvu ansu u sudnici, bolje vam je da doete s najboljom izvedbom."

"Mislim da nemam najbolju izvedbu", rekoh. "To je ono to me moe razveseliti u sitne none sate", ree Mia Dalton. "I ja mislim da nema."

28
Osvit dana gegao se mranim gradskim ulicama poput artritinog starca, maui rukama, bezubo mumljajui, s mnogo pokreta, ali nikakvog pomicanja prema naprijed. Da, svakako, metafora je prenapuhana, ali takav mi je bio i mokrani mjehur. Sjedio sam u autu i ekao da svane, i trpio bol. Prije sam ve pitao svojega privatnog istraitelja Phila Skinka ima li kakvih savjetao tajnom motrenju. "Misli, osim da nekome koji ima makar malo soli u glavi plati da to uini za tebe?" upitao je. "Da, Phile," rekoh, "osim toga." Pro bono, je latinski za "jeftino". I evo to mi je rekao. Provjeri da zgrada nema stranji izlaz. Uinjeno. Uzmi auto koji se socioekonomski uklapa u susjedstvo. Uinjeno. Istrai etvrt da nae najbolje mjesto gdje e se smjestiti. Uinjeno. Parkiraj auto ispred trgovine ili bara. Uinjeno. Sjedi na suvozaevu sjedalu tako da izgleda kao da nekoga eka. Uinjeno. Sjedi to nie u sjedalu. Uinjeno. Imaj spremnu priu u sluaju da policajac ili netko od susjeda postane znatieljan. Uinjeno. Kupi malu alicu kave. Pa, tu sam moda zeznuo stvar. Krenuo sam rano, mnogo prije nego to je starac osvit navukao svoje medicinske arape, tako da mala alica kave nije dolazila u obzir. Grande ili ventivo*9. A kako bi bilo da kaemo velika alica? to se dogodilo s jednostavnom rijei "velika"? Dajte mi neto veliko, rekoh baristi*10, koji nije bio mlad, s piercingom i nepristojan, nego je bio debeo, Grk i nepristojan. Radio je za ankom u zalogajnici i udario bi me akom u lice da sam ga nazvao barista. Zato sam traio veliku kavu i sada ispatam zbog toga. Protegnuo sam nogu, mislio na suhe stvari, a oka nisam skidao s vrata pokraj ulaza u Tommyjevu aicu, u Zapadnoj Philadelphiji u ulici u kojoj je ivio Daniel Rose. Parkirao sam auto malo nie, preko puta ulaza u zgradu, ispred trgovine koja je jo uvijek bila zatvorena. Nitko jo nije ni uao ni izaao, ali znao sam, jednostavno sam znao, da e se onoga trenutka kad se maknem s ulice da ispraznim to golemo, uzburkano more koje se bukalo u mojem mjehuru, otvoriti vrata, osoba koju ekam e izai, jutro e biti izgubljeno. Zato sam ekao, gledao, mahao nogom i razmiljao o pustinjskom pijesku, o devama i Beduinima, o svakakvim suenim stvarima. I onda sam poeo osvit dana usporeivati s Horaceom T. Grantom. Nije mi ovo dobro ilo, nisam bio strpljiv, elio sam otii kui i popikiti se, ali Julia Rose je rekla da se njezin deko iselio iz stana. Nisam joj vjerovao i nisam vjerovao da lae zato to to eli. Lagala je jer je netko drugi elio da lae. Daniel je rekao da se tip zove Randy. Julia je rekla da kamlv ne eli biti umijean u priu. Ali ve je bio, zar ne? Ako uope elim proniknuti u Danieiovu situaciju, morao sam saznati to sam vie mogao o Randyju. Poetak je bio njegovo radno mjesto. Zato sam tajno motrio stan. Upravo je prolo sedam i trideset kada su se konano otvorila vrata pokraj kafia. Mukarac koji je izaao bio je srednje visine, snanih ramena, imao je naoale i kratku

plavu kosu. Bio je odjeven u plavu radniku koulju, na ijem je depu bilo koncem izvezeno ime, i odgovarajue plave hlae. Stajao je ispred ulaznih vrata, rairenih nogu, istresao je cigaretu iz zgnjeene kutije, zapalio je, udahnuo, izvadio komadi duhana izmeu zubi. Spustio sam se jo nie na sjedalu auta. Ispustio je dim kroz nos. Bilo je neega opasnog u njegovu dranju, u velikim rukama, u dva bijesna stupca dima. Pogledao je lijevo, pa desno, onda mene. A zatim se uputio prema meni. Spuznuo sam jo nie. Koljena su mi se sudarila s kontrolnom ploom. Pribliavao se. Pokuavao sam potpuno skliznuti niz sjedalo kad je zakucao po krovu auta. Pogledao sam gore kroz prozor. Nasmijeio se. "Bok", ree on. Mahnuo sam mu, sjeo uspravno i otvorio vrata da moemo razgovarati. "Ima li problema?" upita on. "Ne, nema problema. Samo sjedim ovdje, ispred trgovine i ekani prijatelja." "Trgovina je zatvorena." "Onda e moda potrajati." "Gledao sam te s prozora", ree on i dalje se smjekajui. "Ovdje si ve vie od jednog sata." "Zar tako dugo?" Jo je vie otvorio vrata. "Zato ne bi izaao na trenutak." "Dobro mi je ovdje." "U ovoj etvrt i ima dosta djece, frajeru", ree on. "Ne trebaju nam perverzni tipovi da nam se tu motaju." "Nisam perverzan." "Zato ti se onda noga tako trese?" "Moram pikiti." Pogledao je u auto i u stalku za ae ugledao plavu papirnatu au kave. "Trebao si uzeti malu." "Kao da ne znam i sam." "Hajde izai van", ree on. Uinio sam tako. Dobro sam ga pogledao dok sam stajao pred njim, prebacujui teinu s jedne noge na drugu. Jo uvijek se smijeio, ali to nije bio

prijateljski osmijeh. Imao je velike zube. Ime izvezeno na koulji bilo je RANDY, a na drugoj strani grudi pisalo je ime trgovine WILSONOVA LIMARIJA. "Naa etvrt je mirna", ree on. "Ima mnogo obitelji, djece. Pazimo jedni na druge. Ne volimo strance s nogama koje im se tresu. Daj mi vozaku da policiji mogu rei kako se zove, ako te jo jednom vidim kako se ovdje mota." "Zovem se Victor Carl", rekoh. Smijeak mu je samo na trenutak potamnio, ali ipak sam vidio da mi je prepoznao ime. "Tako je", rekoh. "Danielov sam odvjetnik. A osoba koju sam zapravo ekao, Randy, si ti. Ima li slobodan trenutak?" Nagnuo se naprijed i ponovno se nasmijeio. "Nemam", ree on. "Moram na posao." "Hoe da te povezem?" "Idem autobusom." "Ne, zaista. Nije mi nikakav problem. Vrlo me se dojmilo to to titi susjedstvo. Odmah sam sigurniji kada se radi o Danielovoj situaciji." Okrenuo je glavu i pogledao me postrance. "Samo obavljam svoju dunost." "Zvui kao da zna kako se treba ponaati. Ima li kakvu prav-niko-policijsku podlogu?" "Imam neko iskustvo." Stanka. "Bio sam u vojsci." "Vidi se. I 'listi me da le povezem." Razmiljao je o prijedlogu jedan trenutak, pogledao prema pm zoru stana i odvagivao odluku. "Moe." Odmaknuo sam se od otvorenih vrata auta i rukom ga pozvao da ue. "Zastat emo negdje i popiti kavu. Zna li kakvo mjesto ovdje?" "Nekoliko." "Dobro, ali naimo ono koje ima zahod."

29
"Ne mora se brinuti za Daniela", ree Randy Fleer - to mu je bilo puno ime, kako sam saznao - dok sam ga vozio do trgovakog centra u sjeveroistonoj Philadelphiji gdje je radio. "Pobrinut u se za njega. Julia je, naravno, donekle, pa, da, u pravu. Razumijem zato je sudac zabrinut, ako je samo ona s djetetom. Ali odsada u se i ja brinuti za Daniela. Dobar je klinac, samo mu treba muka osoba u ivotu. A ja sam tu, pa se, zapravo, ne mora vie brinuti." "Dobro je da to znam, Randy", rekoh. "Ali malo sam znatieljan zato si rekao Juliji da u razgovoru ne spominje tvoje ime." "Ona ti je rekla da sam to rekao?" "Bilo je prilino jasno, po njezinu ponaanju. I rekla je da vie niste zajedno." "Ali nisi joj povjerovao." "Nisam." "Jedina ena koju sam ikada upoznao, a koja ne zna lagati. Sluaj, zaposlen sam. Dobio sam taj posao kod Wilsona, ponekad pomaem i jednom prijatelju zidaru. Gradi suhozidove i slino. Nemam vremena sjediti cijeli dan i ekati da mi neki sudac kae kako bih se trebao ponaati prema tom djeaku. A ak i sa svim poslovima koje imam, ne mogu nam priutiti zdravstveno osiguranje. Zbog toga Julia i ja jo nismo vjenani. Ona jo uvijek prima dravnu zdravstvenu pomo za sebe i Daniela. uo sam da bi to izgubila, kad bi vlasti saznale da ivim s njima." "ivi li s njima?" "Povremeno." "Ima li svoj stan?" "Trenutano nemam. Nema smisla, to zbog stanarine koju trae, iako je taj stan iznad bara, u kojem ivi Julia, prava rupa. Ali imam planove za nas, za nas troje. im otplatim neke dugove i stanem na svoje noge, elim kupiti kuu. Tamo u Mavfairu, gdje ive neki kompii s posla, ima nekoliko lijepih ulica. Znam to Danielu treba. elim da budemo obitelj, stvarno. On to zasluuje. Djeak zasluuje pravu obitelj." "Julia mora za Daniela uiniti neke stvari", rekoh. "Sud je odredio da pohaa neka predavanja, da se pojavljuje na roitima, i da ga odvede lijeniku. A mora poduzeti neto i oko njegovih zubi." "U groznom su stanju, zar ne? Razmazila gaje. Njezino shvaanje odgajanja djeteta je da mu da karamelu i ostavi ga pred televizorom. A nou spava s boicom u ustima." "Je li to dobro za njega?"

"Smiruje ga." "Moe li se pobrinuti da ga ona zaista odvede zubaru?" "Ne znam obuhvaa li njezin program i zubara. Ionako se radi samo o mlijenim zubima." "Ako vam naem zubara koji e mu besplatno popraviti zube, hoe li se pobrinuti da ga odvede?" "Naravno. Da. A pobrinut u se i za druge stvari. Uvijek sam elio imati sina, nekoga s kim mogu zaigrati nogomet, gledati utakmice. Daniel mi je prilika za to, i namjeravam postupiti kako treba. Treba ga vidjeti kako tri. Kao vjetar. Mogao bi neto postati. Dobar je mali. Pobrinut u se za njega." "OK." "Koliko e se dugo jo baviti s nama?" upita on. "Tako dugo dok sud smatra da sam potreban." "Zato ne bi kazao sucu da je sada sve u redu?" "Prvo, nije on, nego ona." "Naravno." "Drugo, tako dugo dok postoje neki problemi u vezi s Danielovom situacijom, sutkinja e htjeti da ostanem ukljuen u sluaj. Hou biti siguran da e dobiti medicinsku skrb, da e mu popraviti zube i da majka ini sve to moe brinui se za njega." "Rekao sam ti, ja u se pobrinuti za njega." "Randy, jesi li ikada bio u zatvoru?" "Sto to, dovraga, znai?" "Samo se pitam. Odaje te tetovaa kune radinosti na nadlanici." "Bio sam unutra zbog posla s ekovima. Ali samo nakratko. A onda sam se druio s pogrenim tipovima i poblesavili smo. Hou rei, naravno, imam neke mrlje na prolosti, ne poriem. Ali pusti da ti kaem, navodno e vojska od tebe napraviti ovjeka, no kod mene je to bio zatvor. Hou nadoknaditi izgubljeno. to god da sam bio, to god da sam uinio, sad elim za tog djeaka uiniti pravu stvar. I za Juliju. Hou da budemo zajedno, moda i da imamo zajedniko dijete. Bit emo obitelj." "To bi za njega zaista bilo najbolje", rekoh. "Znam." "Ali mislim da vas ima etvero", rekoh. "Zar Julia nema ker?" "Ona ti je to rekla?" "Ne."

"Tko onda?" "Ima li ili nema?" "Nema." Nastavio sam voziti. Ako ste odvjetnik, ponekad morate uprijeti prstom ovjeku u lice i nazvati ga lacem, a ponekad morate samo utjeti i pustiti da tiina govori. "elim da budemo obitelj kojom e se Daniel moi ponositi", ree on konano. "Ne znam to to znai." "I ne mora. Ne radi se o tvojoj obitelji. Nee ti ivjeti u Mayfairu. Jesi li oenjen?" "Nisam." "Ima djece?" "Ne." "Kakva je bila obitelj u kojoj si odrastao?" "Usrana." "Pa, o emu onda, dovraga, pria? Nita ne zna." "Moda ne znam." "Stigli smo. Ovdje radim." Bili smo u prometnoj ulici nedaleko od Bulevara Roosevelt. Veliki trgovaki centar imao je fasadu od cigle s izlogom. U dvoritu su leale velike cijevi, kante i kutije, a bio je tu i viljukar. Mukarci s kacigama stajali su okolo viljukar a, ispijali kavu i stajali u nepominom prizoru karakteristinom za stanje u koje mukarci zapadnu ujutro, ekajui da zpone radni dan. Parkirao sam auto. Kad je Randy izaao, izaao sam i ja. "Kamo ide?" upita on. Bio je prilino ljubazan dok smo avrljali u autu, ali mojih nekoliko posljednjih pitanja zatrlo je na tek propupali odnos, a sada mu se u glasu zauo i trun ljutnje. "Nema nita protiv, zar ne Randy, ako tvojem efu postavim nekoliko pitanja o tvojem radu? Sutkinja e moda htjeti znati i to." Na trenutak je pogledao prema dvoritu, a zatim je slegnuo ramenima. "Samo naprijed", ree on. "Rintam ovdje, i nikada nisam izostao ni jedan dan." "To je dobro", rekoh. "To mnogo govori." Pogledao me, htio je jo neto rei, ali onda se predomislio. Promatrao sam ga dok se udaljavao. Da, znam, nisam navaljivao s pitanjima o keri, i kad mi nije odgovorio na

pitanja, nastavljao sam s novima koja su isto tako ostajala bez odgovora. Nisam ga unakrsno ispitivao. Ali crta izmeu ljutnje i bijesa je tanka. Nije me brinula oluja koju sam moda u njemu izazvao, ali ja nisam ivio s njime, zar ne? No, to nije znailo da nemam pitanja. elim da budemo obitelj kojom e se Daniel moi ponositi. Tako je rekao. Pitao sam se to je to, dovraga, znailo? I dok sam se to pitao, bio sam prilino siguran da mi se odgovor nee svidjeti.

30
Razgovarali smo o Bobu. "Mislim da je velianstven", ree Carol Kingsly, prebirui po salati. "Gotovo mistian. Kad mi radi na zubima, trnci mi prolaze desnima." "Nisam siguran da je 'trnci' prava rije", rekoh. "O, da, da, trnci mi prolaze", oduevljeno je govorila, tako da me natjerala da se zapitam ne govori li o neemu drugome osim o svojim desnima. Doktor Bob? Fuj. "Koliko dugo odlazi k njemu?" "Samo nekoliko tjedana. Preporuila mi ga je moja instruktorica joge. Bavi li se jogom?" upitala je. "Ne, ali ponekad se sagnem da podignem pivo." "Trebao bi vjebati jogu. Vrlo je duhovna. I tako dobra za kou. Moja instruktorica, Miranda, je sjajna. Nevjerojatno gipka. Govorila je o svojem zubaru priguenim glasom, rekla kako su mu akre vrlo otvorene, naroito srana akra. To je izvor energije koji izlazi van da lijei. Kako bih mogla a da ne odem k njemu? Prije sam odlazila vrhunskom lijeniku iz asopisa Philadelphia, jednom od najznamenitijih u regiji, ali nikada se na njegovu stolcu nisam osjeala tako udobno kao to se osjeam kod doktora Pfeffera. A nakon onoga to je uinio za moju prijateljicu Sheilu, mislim da je gotovo svetac." "Je li to mogue za jednog zubara?" "Zato ne bi bilo?" "Uvijek sam mislio da zubari spadaju negdje izmeu hulitelja i sodomista, u sedmom krugu pakla." "Victore." "Imam osjetljive desni." Carol Kingsly se nasmijeila i, svaka ast doktoru Bobu, osmijeh joj je bio fantastian. Ranije sam iz depa koulje i vadio njezin broj, skupio hrabrost, nazvao je i pozvao na ruak. Iznenadio sam se koliko je bila sretna to me uje. Tri puta sam ponovio svoje ime i paljivo objasnio tko sam, da budem siguran kako ona ne misli da se radi o nekom drugom mukarcu po imenu Victor Carl. I sada je sjedila tu za stolom, nasuprot meni, u nekom pomodnom bistrou nedaleko od zgrade Independence Halla*11, i zasljepljujue mi se smijeila. Ali nije me zanimao samo osmijeh ili vitko tijelo ili lijepe oi, plavije nego to

sam ih pamtio iz one izblijedjele ekaonice. Ne, imao sam jo jedan razlog kada sam pozvao na izlazak Carol Kingsly. Htio sam razgovarati o Bobu. Dovraga, tko je zapravo on? Odakle je doao? to je zaista elio? Uzastopno je ponavljao: Volim pomagati. Svakako, i ja volim usoljenu govedinu, ali to nije bio odgovor na ova pitanja, ili na ono veliko zbog kojega sam uope i doao k njemu: Radi li se samo o koincidenciji da su i Whitney Robinson, parnini branitelj Francoisa Dubea, i Seamus Dent, oevidac problematine prolosti koji je svjedoio na suenju Francoisu, bili pacijenti doktora Boba? "Zna li odakle je doktor Bob?" upitah. "ula sam iz Albuquerquea, ili iz Seattlea. Koliko sam razumjela, jedan dio djetinjstva proveo je u Burmi." "Ali nitko ne zna u kojem je gradu roen?" "Njegova je povijest pomalo nejasna, i mislim da bi on volio da tako i ostane. Svojim pacijentima razotkriva tek poneki djeli. Radio je u Baltimoreu neposredno prije nego to je ovdje kupio ordinaciju, to znam, a diplomu je dobio u vedskoj na Karolinkom Institutu, ali ime na diplomi je zamrljano tek toliko da te natjera da se zamisli." Nasmijeila se, oblizala usne. "Nitko nije siguran u pojedinosti njegova ivota." "Svjetski ovjek pun tajni." "Tono. Smijem li te neto pitati, Victore, neto to me zbunjuje?" "Naravno." "Tvoja kravata. Je li to obiteljsko nasljee?" "Nije. Zalo to misli?" "Samo pokuavam dokuiti zato bi netko odluio nositi takvu stvar. Zakljuujem jedino da se radi o nekom barbarskom obiaju, koji se prenosi s jedne generacije na drugu, s oca na sina, poput obiteljskog prokletstva." "Ajme, za jednog odvjetnika kravata je dio odore." "Ne, ne radi se openito o kravatama. Mislim da su kravate openito prekrasne stvari, bilo to vezano mukarcu oko vrata je korak naprijed u pravom smjeru. Ali zato ti nosi ovu kravatu?" "Vrlo je jednostavna, peri-deri." "Victore, zna li koje je prvo pravilo mode?" "Koje?" "Nikad ne nosi nita to moe oprati u stroju za pranje vea." "Svia mi se moja kravata." "Victore, ne budi glup. Poslije ruka idemo u Strawbridge i izabrat emo neto

prikladnije." Protrljao sam kravatu palcem, uivajui u nainu na koji se guvala pod mojim dodirom, osjeajui njene neravnine poliestera. "Spomenula si neku svoju prijateljicu", rekoh da promijenim temu. "Sheila, zar ne?" "Da. I ona je bila u Mirandinoj grupi. Draga djevojka, ali malo tuna, malo neugledna, zna. Jo uvijek je patila za bivim dekom, koji ju je stalno nazivao, ali samo zato to je elio da budu prijatelji. A na poslu ju je muio ef. Nita joj u ivotu nije ilo dobro. Miranda je godinama pokuavala otvoriti Sheilinu sakralnu akru, ona koja prolazi kroz abdomen i povezana je s emocionalnim zdravljem i seksualnou, ali bila je potpuno neuspjena. Jednostavno je zapela. Onda je Sheila imala problema s umnjakom koji je pokuavao izrasti." "Joj", rekoh. "Miranda joj je savjetovala da ode doktoru Pfefferu." "Jo jednom joj", rekoh. Carol me pogledala suenih oiju i s negodovanjem. "Takva si kukavica. Morat emo poduzeti neto u vezi s time. Svejedno, otila je k doktoru Pfefferu i pokazalo se da joj nije sredio samo zube. Ima tome sad etiri mjeseca, a promjena na Sliili je nevjerojatna. Sada blista, ivlja je nego ikada. Smravjela je i izgleda fantastino. Upravo proli tjedan se zaruila s pedikerom." "San svake ene." "Ali tako je, Victore. Pediker. Pomisli koje sve cipele sada moe nositi." "A ti tu promjenu pripisuje doktoru Bobu?" "Ne mogu biti sigurna, ali ini mi se vie od koincidencije, zar ne? Ode k doktoru Pfefferu, i prvo to se dogodi je da je onaj gnjavator od deka prestane nazivati. A kada je Sheila, uvijek ovisna o nekome, pokuala kontaktirati s njime, nije se htio javiti na poziv. udno, zar ne? Pa, onda njezin ef, idiot koji je na sve mogue naine gnjavio Sheilu, dobije premjetaj u Fresno. A pogodi tko je doao na njegovo mjesto?" "Imam ideju. A pediker?" "On je takoer pacijent doktora Pfeffera." "Naravno da jest." "Hou rei, iznenaujue je. A povrh svega, Miranda kae da sve Sheiline akre blistaju. I kada me doktor Pfeffer nazvao i upitao jesam li zainteresirana da upoznam jednog od njegovih pacijenata, zgrabila sam tu priliku." "Naravno da jesi." Sada sam znao zato je bila tako sretna kada sam joj se javio. "A moram ti rei, Victore", ree ona zabljesnuvi me sjajnim osmijehom i poloivi

svoju toplu ruku na moju. "Vrlo mi je drago to si nazvao. Imam osjeaj da e ovo biti prekrasno." Nedugo nakon to smo otili iz restorana, osjetio sam njezin topli dodir na vratu, ovratniku, a zatim mi je olabavila kravatu. "Najprije se moramo rijeiti ovog uasa", ree ona razvezujui vor. Kad mi je skinula kravatu, s dva prsta drala ju je ispruenom rukom daleko od sebe, kao da dri rep mrtvog oposuma, a onda ju je spustila u kantu za smee iza pulta s kravatama u robnoj kui. "Sad emo nai neto to ti bolje pristaje." Do robne kue Strawbridge, nekoliko ulica sjevernije, doli smo pjeice. Carol me odmah odvela do mukog odjela. Proraunatimokom pregledavala je svilene kravate posloene ispod stakla. "Moemo li vidjeti ovu?" upitala je prodavaa, pokazujui na iroku kravatu sa svijetloplavim uzorkom. "I ovu ovdje", ree ona pokazujui neto uto. "Ne znam," rekoh, "volim donekle ue kravate." "Uz ovakve revere?" "I to ba nije moja..." "Samo je probaj, Victore. Nee vjerovati kakvu razliku moe predstavljati prava kravata, ak i na dosadnom obinom plavom odijelu kao to je tvoje." Zavrio sam s onom utom oko vrata. "Lijepo", ree ona udaljujui se korak-dva. "Vrlo lijepo pristaje." Pristaje emu, pitao sam se. Ma dajte, uta kravata. Nisam bio ni investicijski bankar ni unutranji dizajner, a uta boja ne pomae kada treba sakriti neizbjene mrlje od umaka. Ipak, pustio sam je da mi zavee oko vrata utu svilenu kravatu. Zato? Rei u vam zato. Jer mi se svidjelo osjetiti njezine tople ruke na grlu, svidjelo mi se kako grize donju usnu dok me ureuje. Svidio mi se miris mentola u njezinu slatkom dahu dok se naginjala blie da provjeri lei li kravata uredno ispod ovratnika. A prokleta stvar uope nije izgledala loe uz moje odijelo. Izgledao sam drugaije, otmjenije. Dok sam u ogledalu provjeravao kako izgledam, odjednom sam poelio rei "hipotekarni zajam" i "antilop". "Sad," ree ona, "to se tie tog sata. Timex, Victore? Ma, stvarno." Naginjali smo se nad satove, pasli oi nad Moyadosima, a onda sam rekao: "Priekaj me trenutak ovdje. Ve dugo traim novi novanik, a jedan mi je zapeo za oko." Odugovlaio sam s potezom sve dok prodava nije poeo Carol pokazivati neto smijeno usko i smijeno skupo. Zatim sam kliznuo iza pulta da spasim svoju tanku poliestersku kravatu s crvenim pru-gicama. Izvadio sam je iz kante za smee izvukavi je izmeu rauna i papira za omatanje. "ao mi je stara prijateljice", rekoh. Zarolao sam je i njeno spustio u unutranji dep kaputa.

31
"Danas, Victore, izgledate nekako drukije", ree Velma Takahashi kad je ula u moj ured, nakon to sam je namjerno pustio da eka ispred stola moje tajnice. "Mnogo prodornije. Jeste li se oiali?" "Nisam", rekoh. "Masaa lica?" "Ne." "Ali stvarno blistate." Napuene usne izvila je u smijeak i sjela ispred mojeg stola. "Moda je slino kao u onoj reklami. Jeste li nabavili recept za Viagru? O tome se radi?" "Nikakav recept, jo uvijek sam au naturel, ali hvala vam na komplimentu." Poravnao sam svoju novu utu kravatu. "Moemo li prijei na posao?" "Donijela sam va honorar. Va drugi honorar." Nagnula se naprijed da mi neto prui. Jedva sam odvojio pogled s njezinih odjednom razotkrivenih, savreno sintetikih grudi i skrenuo ga na omotnicu koju je drala preda mnom. "Izvrsno", rekoh. A i ek me je ugodno iznenadio. Velma je bila odjevena za tenis, u bijelu bluzu dubokog izreza, kratku suknju s falticama, arape koje su se jedva nazirale iznad tenisica, sa slatkim mornarskoplavima pomponima iznad pete, koji kao da su ekali da ih se upne poput zrelih kupina s grma. Nisam nikakav ljubitelj tenisa, radije bih na TV-u gledao reklamu za rotilje nego tenis, a ipak, dok je Velma bila u mojem uredu, u onoj opremi, odjednom sam poeo cijeniti ljepe strane tog sporta. "esto igrate?" upitao sam najleernije to sam mogao, dok sam otvarao omotnicu i pregledavao ek. "O, da", ree ona. "Mislim na tenis." "Znam to mislite." " Radi li se o novom raunu?" "ek je valjan, ne brinite." "Nisam zabrinut. Samo se pitam kada namjeravate rei suprugu da njegovim novcem financirate obranu Francoisa Dubea." "Okolnosti naega braka vas se ne tiu. Ali ne sumnjajte u to da moj mu dobiva dobru protuvrijednost za svoj novac." "Moja cijena je prilino razumna, zar ne?"

Zamalo se nasmijeila, ali onda se predomislila. "Ako je to sve...?" ree ona. "Imam dogovoreni sastanak." "Ne, nije sve. Malo sam znatieljan oko nekoliko stvari. Gdje je Francois upoznao svoju enu?" "Negdje, pretpostavljam." "Rekao je u baru." "Onda je bilo u baru." "Jeste li i vi bili prisutni?" "Moda." "Zato mi ne biste ispriali o tome?" "Bilo je u baru. Bila sam s Leesom, kad se pojavio Francois. Vlasnik nas je upoznao s njim. to jo elite?" "Koji je to bio bar?" "Gornji kat u Mamkeu." "A upoznao vas je Geoffrey Sunshine?" "Tako je." "S kirnje Francois te noi otiao kui?" "Je li to vano?" "Da." "Zato?" "Zato to je zabava gotova, gospoo Takahashi. Sada sam odgovoran za ivot jednog ovjeka. Glavni razlog zato je Francois potonuo prvi put bio je taj to nije bilo drugih osumnjienih za Leesino ubojstvo. Ja moram nekoga nai." "A s obzirom da sjedim tu ispred vas, ja sam pogodna, zar ne?" "Da, ba tako. Zato plaati. Francoisovu obranu? ' "Rekla sam vam ve. Zbog mojeg prijateljstva s Leesom." "Nisam vam povjerovao prvi put kad ste mi to rekli. S kim je Francois otiao kui te prve veeri? S vama?" "Da." "Je li se Leesa ljutila?" "Nije." "Nije se osjeala ostavljenom?"

"Nije ni bila." Nagnuo sam glavu, a Velma Takahashi se nasmijala. Trebalo mi je moda sekundu predugo da shvatim. Francois Dube, taj mali vrag. "Je li to sve?" upita ona, izvivi jednu oblikovanu obrvu. "I kako je sretnica Leesa zavrila s njim?" "Zaljubila se, eto kako. Victore, morate shvatiti, mi nismo bile one uobiajene djevojke koje sjede za ankom i nadaju se da e ih netko primijetiti. Kad smo zajedno izlazile bile smo gusari, u potrazi za zabavom i profitom. Kad nam se neto svidjelo, pole smo za tim. Kad nam se objema svidjelo, dijelile smo. Nijedna od naih rtava nije se alila, koliko se sjeam. A na kraju, poput pravih gusara, dijelile smo opljakani plijen. Veinu mukaraca bacale smo preko ograde, ali Francois je imao izvjesne talente, koji su se Leesi sviali. Za moj ukus nikad nije imao dovoljno novca, pa sam joj ga prepustila. U to vrijeme ve mi se udvarao moj suprug." "Je li znao za va trokut s Francoisom, dok vam se udvarao?" "Znao je to e dobiti, i nije mogao doekati." "A Francois nije imao nita protiv da vas dvije odluujete o njegovoj budunosti?" "Nije imao mnogo izbora, zar ne? Ali bio je budala koja se odluila oeniti. Rekao je Leesi kako je eli spasiti od mojeg loeg utjecaja na nju. Tome smo se dobro nasmijale, Leesa i ja, ali on je uinio sve da nas razdvoji. I napokon, nakon to su se vjenali, uspio je u tome." "Znai zato ga niste ba jako voljeli." "Tako je." "Ali to jo ne objanjava zato svaki tjedan donosite cvijee hm njezin grob." "Moram ii", ree ona ustajui, povlaei rub bluze nadolje. "Zato osjeate krivnju zbog smrti Leese Dube, gospodo Takahashi?" "Obavijestite me kad zatrebate jo novca." "Raunajte na to." "Dovienja, Victore." "Niste odgovorili na moje pitanje." "Vaa sposobnost opaanja, Victore, iznenadi me svaki put." A zatim je otila, nestala iz mojeg ureda, niz hodnik, nije je vie bilo. Nagnuo sam se kroz prozor, ugledao je kako izlazi iz zgrade i nestrpljivo eka sve dok se limuzina nije zaustavila uz rub plonika. Voza je iskoio van i otvorio joj vrata. Kliznula je pokraj njega u auto i povukla za sobom lijepo oblikovane noge. ekao sam

dok se limuzina nije udaljila, a zatim sam pojurio svojoj tajnici. "Jesi li uspjela, Ellie?" "Jesam." "Jesu dobre?" "Nisu ba za razglednicu," ree ona, "ali nisu loe." "Daj da vidim." Ellie mi prui svoj mobitel. Prelistao sam fotografije na zaslonu u boji. Velma Takahashi u teniskoj opremi, sjedi prekrienih nogu, i gleda nestrpljivo u stranu. Velma Takahashi razgovara preko mobitela. Velma Takahashi izbliza, zuri ravno naprijed. "Je li vidjela da je fotografira?" upitah. "Ne bih rekla. Ne izgleda kao tip koji obraa puno pozornosti na plaenu radnu snagu." "Tu ima pravo", rekoh. "Moe li mi razviti te fotografije u foto-studiju?" "Zato, gospodine Carl? Da ih objesite na zid poput neke djevojke iz asopisa?" "Apsolutno. Ali prvo se moram s nekim nai."

32
Ako u Philadelphiji elite otvoriti restoran, prvo kupite banku. Zatim najurite slubenike na alterima, sredite prostor da odgovara vaoj temi, unajmite slavnog kuhara, pred ulaz izbacite deke koji e parkirati aute, naplaujte porciju ribe trideset est dolara i uspjeli ste. Tako su to uinili Striped Bass, Circe i Ritz-Carlton, a to isto uinio je i Geoffrey Sunshine kada je kupio zgradu Prve philadelphijske banke, s njezinim visokim mramornim stupovima i zlatnim reljefom na stropu. Njegov restoran klub Marake bio je egzotina marokanska fantazija za zahtjevnijeg gosta koji je elio veerati. Nudio je mediteransku kuhinju u atmosferi stapajuih svjetala i sjajnih tkanina. Strop je bio plav, presvlake na stolicama zlatne, specijalitet taginesu*12 aromatian. Stolovi su se u Marakeu rezervirali mjesecima unaprijed, a kad biste doli ipak bi vas pustili da ekate, jednostavno zato to su mogli. Ali prave stvari nisu se dogaale u restoranu, ve na katu, u bajoslovnom klubu El Bahia. "Ima dogovor za veeru", rekoh Beth dok smo stajali uz ank u El Bahiji, pokuavajui privui pozornost jednog od pipniara, koji su bili previe hladnokrvni da bi marili. "Radi u odnosima s javnou. Rekla je da e nam se pridruiti i popiti s nama pie prije veere." "I gdje si je ono upoznao?" "Upoznao nas je moj zubar." "Tvoj zubar? Mislila sam da ih sve odreda mrzi." "Mrzim. Okrutni mali kopilani." "Znam kako se u bradu nasmiju kad te pogode u ivac, a ti hvata dah od boli", ree ona kimajui glavom. "Pa, nain na koji kau, kao da govore prkosnom djetetu: 'Opustite donju usnicu, ne opirite mi se', a ja im samo elim rei: 'Naravno da vam se opirem, sadistu jedan, strue mi meso s desni'." "Da, doktor Bob sve to ini." "Ali ipak mu dovoljno vjeruje da te upoznaje s nekim?" "Pa, zanimljiv je on tip." Bar u El Baniji bio je krcat gomilom elegantno odjevenih ljudi. Mjesto je ureeno kao sultanova palaa, s intarzijama i mozaicima, zavjesama, sagovima, zlatnim kipovima nagih ena. Oko veselog podija za ples nalazili su se teki naslonjai i kaui smjeteni u skupinama na povienim terasama. Stolovi za kojima su sjedili gosti poredani su uokolo krunog anka, u stranjem dijelu prostorije bila je posebna soba za one koji su puili cigare, pipniari su radili bez predaha i uivali u tome da ignoriraju vau narudbu pia. A bila je tek srijeda. Subotom naveer je red za ulazak u bar vijugao daleko niz ulicu

poput zmije. Napokon sam uhvatio pozornost snanog tipa iza anka. Imao je ravno podiano tjeme, jednu naunicu i dok je prilazio brisao je ruke u krpu. "Morski povjetarac za mene", rekoh. Pogledao sam Beth. "Pivo," ree ona, "u boci." "Koju vrstu?" upita pipniar. "Crno", ree Beth. Pipniar ju je gledao trenutak, ne shvaajui, prije nego to je slegnuo ramenima i otiao po pia. "Rekao si da je zubar zanimljiv tip", ree Beth. "Kako zanimljiv?" "Kae da voli pomagati. Mislim da to znai da se pokuava upletati u tue ivote nadajui se kako e svijet uiniti boljim i mirnijim mjestom." "A ja pretpostavljam da, kao zubar, to ini u gumenim rukavicama i s maskom na licu, kao Batnian." "Nisam o tome razmiljao na taj nain, ali ima apsolutno pravo. Liga pravnih profesionalaca. Raunovoa-man. ena-pisar. Zeleni parniar. Boe." "Koji lik bi bio tvoj zubar?" "Pretpostavljam, elini Pijuk, koji unitava kamenac na zubima svijeta, penje se u visine u nikad zavrenoj borbi sa zubnim karijesom." "A njegova glavnu neprijateljica, Ginger Vitus"." "Oh, to mi se svia, slatka Ginger u makinu odijelu boje kave i s blagim mirisom raspadanja." "Kako si ga pronaao?" "Preporuio mi ga je Whitney Robinson", rekoh. "A zatim sam otkrio da je lijeio i Seamusa Denta." Bilo je zgodno kako je Beth na to iskolaila oi. "Zna li tvoj zubar ita o Francoisu?" "Jo ga nisam pitao." "Victore. Zato ne?" "Zato to ne brza s doktorom Bobom. On je od onih kojima mora uvijeno prilaziti. da je mi na znanje ono to eli da znam, na svoj slatki nain. Ah, naa pia." Pipniar je pljusnuo moj Morski povjetarac na ank, a pred Beth je tresnuo Dos Equis, rekao nerazumno visoku cijenu, kao da trai otkupninu za mojeg prvoroenog sina. Posegnuo sam u dep sakoa i izvukao jednu od fotografija Velme Takahasi, koju je tajnica snimila u uredu. "Jesi li je ikada vidio ovdje?" upitah. "Zgodna je", ree pipniar. "Je li nestala?" "Samo njezin celulit. Prepoznaje je?"

Poeao se po bradi. "Nisam siguran." "Ba si sladak, zar ne? Kako se zove, dragi?" "Antoine." "U redu, Antoine. Pie u platiti kasnije, ali ovo bi" - izvadio sam dvadeset dolara iz lisnice i podignuo obrvu - "moglo biti za tebe." "Jesi siguran da toliko moe potroiti?" "K vragu, onda," rekoh, "dat u to deku koji skuplja ae." Ali prije nego to sam stigao spremiti novanicu u dep, istrgnuo mi ju je iz ruke. "Nikad je nisam vidio", ree on. "A nekoga tko tako dobro izgleda, sigurno bih zapamtio." "O, kladim se da bi." Vratio sam fotografiju u sako. "Koliko dugo radi ovdje, Antoine?" "Godinu i nekoliko mjeseci", ree on. "Od svih zaposlenih, tko je najdulje ovdje?" "Celia je poela poslije mene. Pinar je tu oko dvije godine, ali sprema se otii. Nitko ne ostane dugo, zbog efa." "Govori o gospodinu Sunshineu?" "Tako je." "Teko se s njime slagati?" "Najbolji ti je prijatelj mjesec ili dva, tape te po leima, tulu-mari s tobom, da je ti najbolje smjene, a onda postane najbolniji trn u guzici. To mu je neki obrazac ponaanja. Kae da promjena dri atmosferu svjeom." "To, i uz malu pomo osvjeivaa zraka Air Wick." "A tu su i njegove napravice za pijuniranje, skrivene kamere i slino, tako da bude siguran da ga nitko ne potkrada." "Radite li to?" "Ako i radimo, dovoljno smo pametni da nas ne uhvati. Ali cijeli taj film u stilu James Bonda koji ti visi za vratom brzo doe kraju. A tu su i ekovi bez pokria." "Stvarno?" "Rekao je da se radi o pogreci, i sad su ve nekoliko mjeseci valjani, ali ivotopis je izaao na vidjelo, ako kui to hou rei?" "Znai jedini od osoblja koji je ovdje neprekidno u posljednjih pet-est godina je gazda."

"Shvatio si." "Je li veeras ovdje?" "Nije jo, ali bit e. Doe na kraju." "Reci mi kad ga vidi." "Sigurno." Okrenuo sam se da razmislim o onome to mi je Antoine ispriao, kad sam je ugledao kako klizi prema meni. Carol Kingsly. Zapravo, nisam jo bio siguran koliko mi se svia, ali prokletstvo, dobro je izgledala. Bila je u radnoj odjei, u sivom kostimu, sivim salonkama, svilenoj bluzi s otkopanim ovratnikom, a oko lijepog vrata imala je bisernu ogrlicu. Pratio ju je neki tip s kosom punom gela, jedan od onih odvratno zgodnih mukaraca, blistavih zubi i sa zalizanom kosom na koju je potroio goleme koliine gela za kosu. Imao je na sebi smee odijelo i kriavu prugastu kravatu. "Hej, ti", ree Carol vlasniki me uhvativi za ruku, kao da smo par ve godinama, a ne tek nekoliko dana. Slobodnom mi je rukom poravnala kravatu. "Izgleda sjajno." "Zasluna je moja nova modna stilistica. Najbolja je. Jesi li edna?" "Grlo mi je potpuno suho." Nakon to sam naruio jo jednu rundu, upoznali smo se jedni s drugima i poeli voditi onakav besmislen razgovor kakve vode grupice ljudi za ankom, kad je glazba pomalo preglasna. O vremenu, nogometu, o hrani dolje u prizemlju, uz zlobne primjedbe o najnovijem skandalu neke slavne osobe. Carol me i dalje drala za ruku i bila je pretjerano srdana prema Beth. Zalizani tip zvao se Nick i inilo se da je zagrijan za Carol. inilo se da Beth, koja je obino padala na takve tipove, uope nije zainteresirana za Nicka, ali nije mogla prestati gledati kako Carol koketira i vrsto me dri. Sve to bilo je dovoljno da me pone boljeti glava. Pozvao sam Antoinea i naruio novu rundu pia za nas etvero. Nakon dvadeset minuta, Nick je pogledao na sat. "Vrijeme je", ree on. "Dunost zove", ree Carol. "ao mi je to moramo ovako otii i ostaviti vas same." "Snai emo se", rekoh. "Imamo sastanak s vrlo vanim ovjekom koji je velika riba u poslu s nekretninama", ree ona, a oi su joj se rairile kod rijei riba. "Sve je jo tajna, ali moglo bi biti prekretnica za nae karijere. Jedan od njegovih pomonika je pacijent doktora Pfeffera. Tako je saznao za mene. Rekao je doktoru da trai novu tvrtku za odnose s javnou." "Kako zgodno." "Rekao nm je da ujedno trae i novog pravniku koji e im rijeiti problem koji ih trenutano mui. Hoe li da im spomenem tvoje ime?"

"Ne bavimo se nekretninama", ree Beth. "Ali moemo nauiti", rekoh pruajui Carol svoju posjetnicu. Pogledala ju je. "Derringer i Carl. Dobro zvui, zar ne? Zna li ita o nekretninama?" "Lokacija, lokacija, lokacija", rekoh. "To bi trebalo biti dovoljno." Povukla me za ruku, koju je cijelo vrijeme drala, privukla me blie k sebi i dok je Nick zloslutno promatrao, vlano me poljubila u usta. Na prvi poljubac, ali Carol ga je izvela tako samo po sebi razumljivo, kao da smo ve mjesecima intimni. "Drago mi je to smo se upoznale, Beth", ree Carol. "I meni, sigurna sam", ree Beth. "Bok, Victore. Budi dobar. Nazvat u te kad se vratim kui da ti kaem to su rekli." "To je dakle Carol", ree Beth dok smo ih gledali kako se probijaju kroz guvu oko anka. "To je Carol." "Carol, Carol, Carol." "Bavi se jogom." "To bih za nju i rekla", ree Beth. "inilo se kao da ste vas dvoje prilino zagrijani i ozbiljni." "Tako se inilo", rekoh. "Jeste li?" "Ne bih to rekao, ali ja nikada ne znam to se, dovraga, zbiva ni u jednoj mojoj vezi. Zato bi sad bilo drukije? Pretpostavljam da e mi, kad i ja uhvatim zamah, ona dotada ve dati nogu." "Mislim da nalickani Nick nee imati nita protiv", ree Beth. "Nee. inilo se da je malo zagrijan za nju, zar ne?" "Nisi zabrinut to tvoja nova djevojka provodi veer sa zgodnim gospodinom Nickom?" "S onom kravatom? Molim te." Upravo tada nam ju priao Antoine i ispruio ruku preko anka da me potape po ramenu. "Doao je", ree on pokazujui na niskog, pogrbljenog mukarca, crne valovite kose i iljatog lica. Izgledao je kao odjevena lasica loeg dranja. Dok se probijao kroz guvu, zastajao je i pozdravljao ljude. Ispred njega hodao je grmalj od crnca, u crnoj doleviti, razdvajao je gomilu ljudi kao da predvodi Cezara. "Obino stoluje u salonu za puenje cigara", ree Antoine. "I voli svoju privatnost." "Hvala na upozorenju", rekoh.

Ostali smo jo nekoliko trenutaka za ankom, ispili do kraja pia, platili raun i promatrali kako Geoffrey Sunshine ulazi u zadimljeni salon, koji je staklenim zidom bio odijeljen od ostalog prostora. Geoffrey Sunshine, restoranski mogul koji je spojio Francoisa Dubea, Leesu Cullen i Velmu Takahashi. Zapaljivu smjesu koja je zavrila ubojstvom. Imao sam nekoliko pitanja za gospodina Sunshinea. "Jesi li ikada puila cigaru, Beth?" "U ovom ivotu nisam." "Vrijeme je da pone", rekoh dok smo si krili put prema salonu za cigare i Geoffreyju Sunshineu. "Krenimo u otrovne isparine movare."

33
"Vi ste odvjetnici koji zastupate Francoisa", ree Geoffrey Sunshine. Imao je teke, objeene kapke i tanke usne, a svaka rije koja mu je izala iz usta imala je neku auru pokvarenosti. "Tako je", rekoh. "I hoete razgovarati sa mnom?" "Ako vaa dadilja nema nita protiv", rekoh uperivi prst u crnog grmalj a u crnoj doleviti. Onog trenutka kada smo zakoraili u kut salona u kojemu je sjedio Sunshine, tjelesni uvar se svoji golemim tijelom isprijeio izmeu svojega efa i nas, kao da je Sunshine predsjednik, a imenaega odvjetnikog ureda je Hinckley & Hinckleyis*13. Sada smo razgovarali preko irokih ramena tjelesnog uvara, koji je ispruio ruke i drao nas na sigurnoj udaljenosti, spreman da nas natrake odgura do vrata. Sunshine je povukao dva dima iz svoje smijeno dugake cigare, odmjeravao nas je, a zatim je rekao: "U redu je, Sean." uvar je iskesio gornju usnu kao razoarani pas prije nego to nas je pustio da proemo. "Kako stoji stvar s Francoisom?" upita Sunshine, gledajui svoju cigaru i govorei kao da nimalo ne mari za odgovor. "Hoete li ga izvui iz zatvora?" "Ishodili smo mu novo suenje", ree Beth. "Situacija izgleda bolja nego prije." "Recite mu da ga uvijek eka mjesto u kuhinji, ako vas dvoje budete uspjeni." Pokazao je zube u neemu to je trebalo biti osmijeh. Neto u njegovu lasijem licu bilo mi je neobino poznato. "Stvarno bi mi dobro doao, osobito sada kad mi trenutani kuhar tako nemilice troi kurkumu." "Sigurna sam da e Francois biti vrlo zahvalan kad to uje", ree Beth. "Sjednite, oboje", ree Sunshine pokazujui na kau smjeten dijagonalno nasuprot njegovu naslonjau. Na kauu su sjedila dvojica mukaraca u odijelima, pretili mukarci s cigarama, koji su doli na razgovor o poslu s mogulom, ali Sunshine im je kratko kimnuo glavom, i oni su ustro poskoili da nam prepuste svoja mjesta. Nisam trebao, ali osjeao sam se prokleto dobro kad sam ih vidio kako odlaze. "Sada," ree Sunshine kad smo sjeli, "kako mogu pomoi svojem dobrom prijatelju Francoisu?" Izvadio sam Velminu fotografiju i pruio mu je. "Prepoznajete li ovu enu?" Pogledao je fotografiju, mirimo znatieljno oima, pa jo jednom pogledao. Nisam se

sjeao da sam ga ikada prije sreo, ali neto podrugljivo u njegovu karakteru kao da mi je bilo poznato. "Mogla bi biti Velma," ree on, "ali izgleda nekako drukije." "Mislim da je imala nekoliko plastinih operacija." "Onda je to sigurno Velma." Povukao je dim cigare. "Velma Wykowski, jedna od slavnih sestara Wykowski." "Nisam znao da ima sestru." "Govorim o Leesi Cullen", ree on. "Tako smo ih zvali dok su obje bile neudane, slavne sestre Wykowski. Nisu bile nimalo sline, i u tome je bio vic. Obiavale su dolaziti u bar, kad sam ga tek otvorio. esto su bile jedina zabava veeri." "Pjevale su karaoke?" "Prije bi se reklo da je zabava bila u onome s ime su mogle izai kroz vrata. Previe su pile, previe su koketirale." Prostaki je podignuo obrve. "Sve su radile pretjerano. To je bilo prije nego to su srele Francoisa. Prekinuo je sestrinsku vezu. ini se da brak uniti u ljudima zabavu. Slaete li se? Ipak, tragino je ono to se dogodilo Leesi." "Da, jest." "to se dogodilo s Velmom?" "Udala se", rekoh. "Znate, gospodine Sunshine, nekako ste mi poznati." "Zovi me Geoffrey." "U redu, Geoffrey. Poznajem li te odnekud?" Glasno je mrcnuo i protrljao iljasti nos. "Ne bih rekao." "Koji si koled pohaao?" "Temple", ree on. "U koju si srednju kolu iao?" "Abington." "Koja generacija?" Gurnuo je cigaru u usta i zavrtio ju jezikom. "Znai ti si taj Victor Carl." Pucnuo sam prstima. "Jerry Sonenshein. Kukin sine, znam da te odnekud poznajem." Obojica smo uskliknuli "Hej" i potapali se po leima i pretvarali se da smo u srednjoj koli bili najbolji prijatelji i da to jo moemo biti. "Dobro si napredovao, Jerry", rekoh kad smo se stiali. "A ti si postao odvjetnik", ree on smijuckajui se, kao da je to to sam stekao diplomu bilo isto kao i da sam pao u aht.

"Zato si promijenio ime?" "U ovom poslu pomae ako ima sjajno ime. to moe biti sjajnije od Sunshine*14?" "Sjeam se da si bio zaduen za audiovizualnu opremu, gurao si projektore po hodnicima kao da je cijela kola tvoja." "A ti si pisao one glupe uvodnike za novine. Kako su se zvale?" "The Abingtonian", rekoh. "Oekivalo se da e biti duhoviti." "Bili su glupi, Victore. Ne duhoviti. Glupi. Svi deki iz audiovizualne su ti se smijali." "A bili ste tako puni sami sebe, kao da ste via bia, samo zato to ste znali rukovati filmskim projektorom." "Vladali smo kolom." "Osim kad su vam digii gurali glavu u zahodsku koljku." "Ne sjeam se da si bio u nogometnoj ekipi." "Zna ega se ja sjeam, Jerry?" "Vic, zovem se Geoffrey." "Sjeam se da mi se nikada nisi sviao." Jedan dugi trenutak gledali smo jedan drugoga, ponovno smo bili dva srednjokolca, u oima nam se vidjela elja za ubijanjem, licem u lice u igri graniara. A onda smo ponovno uzviknuli "Hej" i nekoliko puta "Ho" i opet smo se pljeskali po ramenima, moda malo snanije ovaj put, i pretvarali se da je tijekom godina nestao taj srednjokolski animozitet. "Cigaru?" upita Sunshine. "Moe", rekoh. "Sean," ree Sunshine, "donesi nam da izaberemo." Nije potrajalo dugo, a ponovno smo sjedili na svojim sjedalima, sve troje, puckali smo, a odvratan oblak dima zamagljivao nam je lica dok je Sunshine priao o Francoisu Dubeu i slavnim sestrama Wykowski. Beth se odluila zapanatela cigaru marke Arturo Fuente, tanku i aromatinu s njenim mirisom oraia i lovora. Moj izbor bila je Joya Antano Gran Consul od Davidoffa, omiljena cigara kralja Farouka, kako su mi rekli, kratka, debela i snana. inilo se da Beth uiva. Pokuao sam zadrati osmijeh na licu, ali kralj Farouk skakutao mi je u elucu. "Kako si upoznao mojega klijenta, Jerry?" upitah. "Geoffrey", ree Sunshine. "Svejedno." Ljutito me pogledao, zatim se smirio i gledao svoju cigaru dok je govorio. "Od svojega

kuhara za umake uo sam da Francois, koji je tada bio zamjenik glavnog kuhara u Le Bec Fin, planira dati otkaz i krenuti u neku novu kuhinju kao glavni kuhar. Imao sam problema u svojem restoranu i traio sam novoga efa kuhinje. Francois bi bio savren. Zato sam ga pozvao da vidim moemo li se poslovno dogovoriti." Sunshine se nagnuo nad stoli izmeu naslonjaa i kaua, njeno je lupnuo po cigari s koje se odlomio pepeo i pao u pepeljaru. Rastreseno je pogledao jednu jedinu ruu u crnoj staklenoj vazi, a zatim se ponovno zavalio u naslonja. "Slavne sestre Wykowski tada su bile redovite goe, apsolutne kraljice u baru, nabavljale su kokain, koketirale kao lude, evile su se u zahodu kad bi im dolo, to je bilo esto. Nije ih se moglo kontrolirati, ali bile su i ljupke i, iskreno u ti rei, dale su baru reputaciju koja je privlaila imunije goste. Bilo je dobro imati ih kao goe. I zabavno." Otpuhnuo je, posprdno se nasmijao, a ja sam se suzdravao da ne povratim. "Kad se Francois trebao pojaviti, zamolio sam ih da budu ljubazne prema mojem novom prijatelju. Mislio sam da e, jednom kad okusi arm sestara Wykowski, vidjeti koliko je to zabavno mjesto i da emo uspjeti doi do nekog sporazuma. Nije ispalo ba onako kako sam oekivao." "to se dogodilo?" upita Beth. "Kraj jedne ere, eto to se dogodilo", ree Sunshine. "Najprije sam uhvatio svojeg vrlo popularnog pipniara kako krade novac iz blagajne. Kad sam ga najurio, veliki dio klijentele otiao je s njim. Nije bilo dobro. Zatim su slavne sestre Wykowski jednostavno nestale." "Zato?" "Jedno su vrijeme bili trio, Leesa, Velma i Francois. Onda se proulo da je Velmi postalo dosadno i da je prepustila Francoisa Leesi." "Prepustila joj ga?" "Tako nekako. A odmah nakon toga, sve troje su jednostavno nestali iz kluba. uo sam da se Leesa udaje za Francoisa. uo sam da Francois otvara svoj restoran, sa svojim imenom na prozorima. uo sam da je Velma nala nova polja za istraivanje. To je bio kraj svemu. Bez pipniara i tih dviju djevojaka, odjednom moj klub vie nije bio toliko popularan. Reijski trokovi ve su me ubijali, posudio sam jo novca za preureenje prostora, a sada sam imao klub koji vie nije zaraivao kao prije. Trebale su mi tri godine da se izvuem iz ponora." "Ali izgleda da si se izvukao", rekoh. Nacerio se, drei cigaru vrsto zubima. "O, da." "Jesi li ikada vie vidio Velmu?" upitah. "Je li se ikada vratila ovamo?" "Nije", ree on, a pogled je opet skrenuo na cvijet. "Ni Leesa. Mislio sam da im je bilo neugodno zbog naina na koji su se ponaale. Ono to se dogodilo Leesi pratio sam u novinama, ali Velma Wykowski kao da je propala u zemlju. Za koga se udala?" "Ne zna?"

"Ne. Nikad nisam uo." "Za nekog tipa", rekoh. "Hvala ti na pomoi, Jerry." "Obavijesti me, ako mogu bilo to uiniti za Francoisa. Bio je sjajan kuhar. I ozbiljno sam mislio kad sam rekao da ga eka mjesto kod mene." "Hvala", rekoh. Povukao sam jo jedan dini i odjednom sam osjetio kako mi se eludac okree. Jedan Morski povjetarac previe, jedna cigara previe. "to ti je s licem, Victore?" upita Geoffrey Sunshine. "Odjedanput, prijatelju, ne izgleda ba najbolje." Drao sam pred sobom svoju Joya Antano Gran Consul dok mi je munina poput tupog noa zasijecala mozak. "Oprosti", rekoh gasei cigaru u pepeljari i ustavi na drhtave noge. "Moram otii u zahod." K vragu i kralj Farouk. Jedina dobra vijest je da mi je kravata ostala ista.

34
Pripreme za most znaile su da mi doktor Bob brusi dva zdrava zuba. inilo se da uiva u tome to radi. Moglo bi se ak rei da brusi sa zadovoljstvom, koje je pohvalno kad se radi o striptizetama, ali donekle uznemirujue kad mi zubar brusilicom mae pred ustima. "To je znai ta slavna kravata", ree doktor Bob nadglasavajui zujanje dijamantne brusilice dok mi je napadala zube. "Carol ima izvrstan ukus. Samo mora malice sniziti kriterije. Kada traimo savrenstvo, uvijek zavrimo razoarani, ali zato e biti tako dobar za nju. U tvojem sluaju ne moramo brinuti o savrenstvu, zar ne, Victore?" "Nahdhamse", rekoh. "Pomakni se malo i zini jo vie. I prestani cviljeti. Dao sam ti injekciju Novocaina koja bi omamila i konja. Ako se ne smiri, morat u pozvati Tildu u pomo." Odmah sam prestao jaukati. Promijenio je svrdlo na builici i ponovno navalio na moja usta. "Ali valjda si u neemu i dobar. ini se da je sretna. Izgleda zbunjeno. Naravno, Carol i ja razgovaramo. Odnos lijenika i pacijenta moe biti i vie od jednostavne poslovne transakcije. Osobno sam zainteresiran za sve svoje pacijente. Svi mi u ovoj maloj klinicismo pomalo kao obitelj. Da, vilo dobro. Zapravo sam jako iznenaen, ovo ide glatko. Isperi, molim te." Isprao sam usta i ispljunuo. Bijele estice onoga to sam ispljunuo zapele su za rub porculanske pljuvanice. Osjeao sam nostalgiju za onim to je tek nekoliko trenutaka prije bio moj zub. Pomaknuo mi je svjetiljku iznad glave, navirio se u svoje ogledalce da bolje pogleda stupanj razaranja i da jo jednom namjesti brusilicu. Zvuala je kao auti na daljinsko upravljanje koji je na steroidima. "Moghunehstorechi?" upitah. "Naravno da moe pitati. Ima li veze sa stomatologijom? Izvrsno. Moda u ti i moi odgovoriti." "Uvhezimlijehchnihzhubi?" "Mlijeni zubi? Jako su vani. Ali ti se ne mora zbog toga brinuti. Oh, ne pita za sebe?" "Hlient." "Klijent. Zanimljivo. Koliko je star?" "Hethiri. Thojephrobhono."

"etiri? I zastupa ga pro bono? Ba si me iznenadio. Mislim da smo na mnogo naina sliniji nego to bi se to moglo oekivati. ekaj da izbrusim ovu stranu. Znai radi se o etverogodinjem djetetu s problematinim zubima. Pokai mi o kojim je zubima rije." Protrljao sam jezikom sve gornje zube. "Ah, da. No to bi moglo biti ozbiljno. Jede li jo uvijek na boicu? Doputaju li mu roditelji da se uspavljuje boicom?" Kimnuo sam. On je zatresao glavom. "Ne mogu sa sigurnou rei dok ne pregledam djeaka, ali zvui kao da boluje od neega to se zove HBBMZ, hranjenje na boicu i bolest mlijenih zuba. Ups. Oprosti zbog ovoga. Kad mi se odupires i stie zube, puno je tee raditi kako treba. Nije nita ozbiljno, ali odjedanput jako krvari. Isperi, molim te." Moj Boe, u pljuvanici je bila Guernica. "Jo samo malo i gotovi smo. HBBMZ. Bakterija koja se zove Streptococcus mutans hrani se eerima iz mlijeka ili vonog soka,njezini otrovi nagrizaju zube. Ako uznapreduje, moe prouzroili ozbiljnu infekciju koja moe prodrijeti u kost i trajno otetiti trajne zube koji se formiraju ispod povrine. To dijete treba odmah odvesti na pregled dobrom zubaru koji e ga poeti lijeiti." "Khaakho?" "Standardni postupak je da se otvori napadnuti zub, izvadi karijes, a zatim se umrtve oteeni ivci. Na zube se stave navlake, koje nadoknauju primarne zube i omoguuju trajnim zubima da niknu bez ikakvih problema. Sve je to neophodno. Nadam se da roditelji imaju osiguranje." "Nhemahju." "Nemaju? To je problem. Daj jo jednom isperi, Victore. Krvarenje posustaje, ali jo ima dosta krvi." Gutljaj, promukaj, promukaj, pljuni. "Daj da se jo malo navirim." Poprskao mi je zube toplom vodom. "Kako izgledaju?" upitah. Dok su mu ruke bile izvan mojih usta, konano sam mogao izgovarati i sve ostale suglasnike. Mislim da su suglasnici poput kutnjaka dolje desno, cijenimo ih tek kad ih nema. "Prekrasno," ree doktor Bob, "zaobljeni, ravni i lijepi. Mogao sam postati i kipar. Mogao sam biti David Smith. Imam talent i viziju, ali biti zatvoren cijeli dan u studiju, i samoa koju prekida tek pokoji nagi model, nije to za mene. Umjesto toga, imam najbolji, najplemenitiji posao na svijetu." Podignuo je dijamantni vrak builice kao da je baklja slobode i pustio ga da zazuji. "Tko zna kakvo zlo vreba u zubima ljudi?" sveano izjavi on. "Zubar zna." "Jesi li ikada kao dijete itao stripove?" upitah.

"Gutao ih." "Moda si ih malo previe ozbiljno shvaao?" "Naravno da nisam. Bili su tako nestvarni. Superman je bio novinski izvjestitelj; Batman neki milijuna; Daredevil, odvjetnik. To su junaci? Molim te. Spider Man, fotograf; Iron Man, industrijalac, arhitekt; Silver Surfer, neka vrsta zen lutalice. Oh, ba sam impresioniran, zen lutalica. Kapetan Marvel je raznosio novine, za Boga miloga." "Ali nijedan nije bio zubar, zar ne?" "Tilda e uzeti otisak za laboratorij, zatim emo ti dati privremenu krunu na ovo to ti je ostalo od zubi. Kad se cijeli most vrati iz laboratorija, nazvat u te. Sve ide kao po loju, Victore. Trebao bi imati poleta." "O, imam", rekoh trljajui jezikom du umrtvljenih desni. "Jo jedna stvar. Ba sam se pitao..." "O djeaku, zar ne?" upita on. "Da." "Zanimalo me kad e doi do toga i pitati. Kako se zove?" "Daniel. Daniel Rose." "Neka me Danielova majka nazove i dogovori dolazak. Uinit u to mogu. Pro bono. Ba kao i ti. Vidi, Victore, vano je da shvati moju misiju u ivotu. Vano je da zna kakva sam zaista osoba." "Zato je vano to ja mislim?" "Svi smo jedna obitelj. Svi bismo trebali razumjeti jedni druge. Tilda", pozove je. Pojavila se na vratima brzo kao da je Flash. "Da, doktore." "Dajte da zavrimo s Victorom." Pritisnula je golemu aku u dlan ruke tako da su joj zglobovi zapucketali. "Sa zadovoljstvom."

35
Sobica Julije i Daniela Rose iznad zdrave atmosfere Tommyjeve aice: jedan nepospremljen krevet, jedan u stranu nagnut djeji kreveti, elektrino kuhalo, mali hladnjak, prenosivi televizor, blagi smrad povraanja. U ormaru, iznad hrpe prljave odjee i prljavih plastinih igraaka, visjele su muke hlae, muke koulje, kona jakna dvostruko vea od one koja bi pristajala Juliji. Pokraj ormaranalazila se mala kupaonica s pljesnivom kabinom za tuiranje. Nije se radilo ba o hotelu Ritz. "Koliko dugo Randy ivi ovdje s vama, Julia?" upita Isabel. "S prekidima otprilike est mjeseci", ree Julia Rose. "Zato si nam lagala i rekla da Randy vie nije tu?" "On je rekao da biste mi, zbog njegove prolosti i vremena provedenog u zatvoru, mogli oduzeti Daniela, ako biste saznali da smo jo zajedno." "Julia, ne elimo ti oduzeti Daniela. Samo elimo da se brine za njega koliko god moe." "inim najbolje to mogu", ree Julia branei se. "A Randy mi pomae. Dobar je s Danielom. Zaista se dobro slau. Vodi ga u park, u McDonald's. Randy je najblie to je Daniel ikada imao a da je nalikovalo ocu. A nije mu se svidjelo, gospodine Carl, to ste sjedili u autu i pijunirali ga. To mu se uope nije svidjelo." "Samo sam Randyja odvezao na posao, Julia. A uinio sam to zato to sam htio saznati istinu, koju od tebe nismo mogli izvui. No, on me se ipak dojmio. Ustaje svaki dan, odlazi na posao, marljivo radi. Vraki se tome divim. Slaem se s tobom, najbolje za Daniela je da ima oca u kui." "OK", ree ona. Ali nije bilo dobro to to smo bili tamo, to to nam je morala odgovarati na pitanja, nita od toga nije bilo dobro, i njezino tmurno raspoloenje to nam je jasno davalo do znanja. Sjela je na nepospremljen krevet i drala Daniela kao malo djetece. Daniel me je gledao velikim crvenim oima. Ranije smo nenajavljeni pokucali na vrata. To je bila moja pametna zamisao. Pretpostavljao sam da je to jedini nain da budemo sigurni kako Julia nee pobjei prije naeg dolaska, jedini nain da provjerimo uvjete u kojima ivi Daniel. Uli smo u stan poput agenata FBI-a, njukali naokolo, pretraivali pogledom kao da traimo dokaze zloina, a sada smo stajali u svojim odijelima, stajali zato to nije bilo mjesta da sjednemo, stajali kao izaslanici sustava koji je na neki nain ve izdao ovu enu i njezino dijete. Kad smo se prvi put pojavili inilo se kao da djelujemo zatitniki, ali sada je ovaj nenajavljeni posjet bio drzak i nelagodan. Da, zastupao sam djeaka,da, Isabel se samo pokuavala

uvjeriti da se majka ispravno brine za dijete, da, za sve to je sud dao doputenje. Ali ipak sam se pitao, to dovraga ja, mukarac koji nisam imao svoje djece, ni iskustva u radu s djecom, koji, da budem iskren, nisam ak ni volio male zamazance, to sam dovraga radio ovdje, prosuujui prikladnost ove rupe u kojoj su ivjeli, a koja je bila najvie to si je Julia mogla priutiti, prosuujui njezinu sposobnost da bude roditelj, kad se zapravo inilo da da je sve od sebe. "Kako ide s predavanjima o roditeljskoj skrbi?" upita Isabel. "Dobro. Stvarno dobro. Puno sam nauila." "Propustila si predavanje u utorak." "Daniel je imao vruicu." "Kako mu je danas?" Isabel je prila mojem klijentu i rukom mu Opipala elo. "ini se da je dobro. Jesi li ga odvela lijeniku?" "Nisam. Bila je samo vruica." "Kako se osjea, Daniele?" upita Isabel. Daniel nije nita odgovorio, samo je gurnuo glavu u majino rame. "Plae li mnogo?" upita Isabel. "Donekle", ree Julia. "Ne moe spavati." "Spava li Daniel ovdje?" upita Isabel pokazujui na kreveti. "Da, ili u naem krevetu kad plae." "S tobom i Randyjem?" upitah. "Sa mnom", ree Julia i izbaci bradu. "Moda ima upalu uha", ree Isabel. "Mora otii na pregled s njim, Julia. Mora ga odvesti k lijeniku." "Posjet lijeniku treba nadoplatiti." "Jesi li upisala Daniela u program o kojem sam ti govorila?" "Nisam jo." "Donijela sam neke obrasce. Veinu moemo ispuniti danas. Ali to se mora zavriti, Julia. Postoje stvari koje mora uiniti da bi se brinula za sina kako treba." "Imam ideju", rekoh. Daniel je podignuo glavu i pogledao me. Pokuao sam glasu pridodati lano uzbuenje. "Dok vas dvije radites tim papirima i pripremite sve dokumente, zastoja ne bili odveo Daniela u park?" Julia je spustila pogled na svojeg sina. Daniel je zagnjurio glavu u njezino rame. "Svakako", ree Julia i odgurne ga od sebe. "To e puno pomoi." Park se nalazio samo dvije ulice dalje od stana, zaputeni gradski park, ograen

metalnom ogradom. Ispod hrave penjalice i ulubljenog tobogana bila je postavljena crna guma. Prazne limenke piva bile su razbacane po klupama od cementa koje su okruivale opremu parka, i jo zguvana vreica iz McDonaldsa, krhotine zelenoga stakla. Bilo je pusto i runo, ali ipak, kad se Daniel pribliio parku, nakon to je polako i tiho hodao uz mene, nije se mogao suzdrati ve je poskoio i zatim potrao. Skoio je na komad gume koji je sluio kao sjedalo ljuljake. Uhvatio se za lanac i rekao: "Gurni me." Lagano sam ga zanjihao. "Jae", ree on. Gurnuo sam ga samo malo jae, jer nisam bio siguran kolika je sigurnosna brzina guranja koju vlada doputa za etverogodinjake na klimavim ljuljakama. "Jae", zapovjedi on. Posluao sam ga, a kad je dosegnuo najveu visinu zamaha, zaciao je i znao sam da postupam kako treba. Nakon ljuljake popeo se na penjalicu, spustio niz tobogan i jahao na pijetlu postavljenom na oprugu. Sjeo sam na jednu klupu i gledao ga. Iao je od jedne naprave do druge s velikom ozbiljnou, ni u jednom trenutku se ne nasmijeivi, tu i tamo bi me pogledao, ali nastavljao je sa svojim obilaskom, namjerno me izbjegavajui. Na kraju se umorio i sjeo na drugu klupu. Noge su mu visjele i mahao je svojim djejim tenisicama. Ustao sam, doetao do njega i sjeo. Malo se odmaknuo, ali ostao je na klupi. "Kako si, Daniele?" upitah. Slegnuo je ramenima. "Sjea me se? Zovem se Victor. Odvjetnik sam. Doao sam ti pomoi. Sjea se toga?" "Mama kae da mi ne treba nijedna pomo." "Kae se: nikakva pomo, a nadam se da ima pravo. Bio si super na ovoj penjalici. Bio si kao pravi Tarzan." "Tko je Tarzan?" "Kralj dungle. Nisi uo za Tarzana?" Odmahnuo je glavom. "Bio je dijete, zapravo malo djetece, kada je letio zrakoplovom sa svojim roditeljima. Letjeli su iznad dungle kad se zrakoplov sruio, tras. Svi su bili izgubljeni osim djeteta, ostao je sam u dungli. Sreom po njega, nala ga je obitelj majmuna, i odluili su da e se brinuti za njega. I tako su ga hranili i brinuli se za njega, a djeak je rastao i igrao se sa svim ivotinjama i njihao se na Hjanama. Zvali su ga kralj dungle." "To mi zvui zanimljivo, njihati se na lijanama." "Aha", rekoh. "to je lijana?" "Slina je uetu s liem. Upoznao sam Randyja. Sjea se kad smo prije o njemu

razgovarali?" Daniel kimne. "Jo uvijek ti se svia?" Slegnuo je ramenima. "Ne tue te, zar ne?" Odmahnuo je glavom i rekao: "to se dogodilo s mamom i tatom u zrakoplovu?" "Tarzanovi mama i tata?" Kimnuo je glavom. "Umrli su", rekoh. "Oh." "to se dogodilo s tvojim ocem?" "Otiao je." "Je li i on umro?" "Nije. Mama kae da je u mjestu koje se zove New Jersey. Ima li tamo dungla?" "Naravno", rekoh. "Newark. Znai ostali ste samo ti i mama i ponekad se vaoj obitelji pridrui Randy, zar ne?" "I Tanya." "Tko je Tanya, Daniel?" "Moja sestra." "Je li starija ili mlaa od tebe?" "Starija. I dobra. I jako lijepa. Stalno me je uvala i gledali smo zajedno TV." "Ali vie to ne radite?" "Ne." "Gdje je Tanya sada?" "Ne znam." "Kamo je otila?" "Nekamo. Ne znam." "Zato je otila nekamo?" "Ne znam." "Nedostaje li ti?" "Puno."

"Kad je otila?" "Kad je Randy doao." "OK." "Nije ju volio." "Zna li zato?" "Zato to je bila Tanya." "OK." "Moe li mi je pronai?" "eli da to uinim, Daniel?" Kimnuo je. "Kako tvoji zubi?" upitah. Nije odgovorio, umjesto toga stisnuo je usta tako da mu se usnice nisu vidjele. "Zna li to je to zubar?" Odmahnuo je glavom. "Zubar je lijenik koji ti lijei zube. Naao sam jednoga da se pobrine za tvoje. Mora sjesti na stolac, i tamo je jako svjetlo i lijepa glazba, a lijenik ti gleda u usta i popravi sve. Rekao je da ti moe popraviti zube tako da ih ne mora skrivati cijelo vrijeme." "Hoe li boljeti?" "Malo." "Ne elim ii." "Kad je neto slomljeno, mora to popraviti ili e se jo vie razbiti. Isto je i sa zubima. Ovaj lijenik, zove se doktor Pfeffer, rekao je da ti moe popraviti zube tako da ne postanu jo gori." "Ne elim ii." "Daniel, mora." "Ne." "Kako bi bilo da se nagodimo?" "Ne elim ii. Neu. Neu." "Sluaj ovo, Daniel. Ako ode k zubaru, nai u ti sestru." "Tanyu?" "Da. to kae na to?" Otvorio je usta, preao jezikom preko crnih, neravnih krnja gornjih zuba.

"Dobar je zubar", rekoh. "Ima njene ruke." "Hou vidjeti Tanyu." "Znai dogovorili smo se?" Prije nego to je stigao odgovoriti, okrenuo je glavu. Pratio sam njegov pogled. Julia i Isabel koraale su prema vratima ograde. Daniel je potrao prema majci i zagnjurio glavu u njezino bedro. Bilo je neega u Juliji to me preplailo kad joj se sin pribliio i drao je za nogu kao da mu ivot o tome ovisi. Bila je lijepa ena. i draga, bez imalo nasilja u sebi. Nikada ne bi svojevoljno ozlijedila Daniela, to je bilo jasno. Ali bilo je jo neega u njoj osim te dragosti, neka slabost, i upravo me ta slabost plaila. Istina, nikada nisam postao roditelj, ali bio sam sin i znao sam kako majina slabost moezarezati djeaku psihu poput noa. Julia nije znala rei ne, nije mogla zabraniti slatki ili nonu boicu djetetu iji su zubi trunuli pred njezinim oima. Radije je ignorirala problem nego ga rjeavala, a ako bi je se prisililo, radije je pobjegla. Zato je izbjegavala Isabel i bjeala svaki put kad bi socijalna sluba planirala posjet. I zato e to uiniti i ako je ja ponem pritiskati sa svojim pitanjima o nestaloj keri. Pobjei e, a onda e sa sobom odvesti i mojega klijenta. I zato kad se pojavila na ogradi i kad joj je Daniel pritrao, nisam pojurio naprijed niti je obasuo pitanjima o nestaloj keri, o Tanyi, zahtijevajui da mi kae to se s njom dogodilo, kamo je otila, niti sam joj prijetio policijom. Ne, nisam to uinio, iako sam se borio sam sa sobom. Ne, umjesto toga sam joj se nasmijeio. "Kakav je bio?" upita ona kad sam im priao. "Bio je sjajan", rekoh. Promrsio sam mu kosu. "Sjajno je dijete. Julia, razgovarao sam s jednim zubarom o Danielovim zubima. Kae da mu ne bi smjela davati naveer boicu, prije spavanja." "To je jedini nain da zaspi. Loe spava otkad se rodio." "To je loe za zube. Mora prestati s tim. Zubar mi je jo rekao da bi netko trebao pregledati Daniela." "Ne mogu platiti zubara." "Rekao je da je spreman pogledati Danielove zube i popraviti ih, ako bude mogao, i da e to uiniti besplatno." Iz depa sam izvadio posjetnicu i pruio joj je. Pogledala ju je i zagrizla donju usnu. "Zove se doktor Pfeffer", rekoh. "Ima ordinaciju u Center Cityju, u esnaestoj ulici. eka da ga nazove. Kae da ako brzo neto ne poduzme, moglo bi doi do trajnih oteenja. Ali ini se da misli ako mu pusti da popravi Danielove zube, da mu stavi navlake, postoji velika ansa da e Danielovi trajni zubi, kad niknu, biti zdravi." "Navlake?"

"Tako je rekao." "Daniel nee htjeti ii. Plai se lijenika i nee nikome dopustiti da mu takne zube." "O, ii e", rekoh. Daniel me je gledao odozdo, sa strahom u oima. "Imamo dogovor. Je li tako, Daniele?" Kimnuo je. "Kakav je to dogovor?" upita Julia. Spremao sam se rei kako je to tajna odvjetnika i klijenta i nadao sam se da e je to zadovoljiti, ali tada je Daniel progovorio. "Obeao mi je kupiti sladoled", ree on. Ne znam jesam li tog trenutka zavolio svojeg klijenta, ali to je sigurno bio trenutak kada sam odluio nai Tanyu Rose. Jer s tom malom lai Daniel mi je rekao sve to mi je uope trebao rei o svojoj borbi u ovom svijetu, a i o svojoj sestri. Volio je svoju majku, naravno da jest, koje dijete ne voli majku? Ali ak i u ranoj dobi od etiri godine, znao je da joj ne moe potpuno vjerovati da e se brinuti za njega ili za sestru. S jednom malom lai rekao mi je kako me eli u svojem ivotu, eli da mu pomognem. Ponekad je to sve to je potrebno. "to misli?" upita Isabel dok smo promatrali majku i sina kako se udaljavaju od nas i odlaze prema tunom stanu iznad Tommyjeve aice. "Zabrinut sam za njega." "Ima li neki poseban razlog?" "Pa, na primjer, zubi. Vidjet emo hoe li posjetiti doktora Pfeffera." "Pobrinut u se za to", ree Isabel. "A tu je i pitanje Danielove sestre." "Postoji sestra?" Poela je pregledavati dosje. "Nigdje ne vidim nita o sestri." "U tome i jest stvar", rekoh. "Mislim da moram razgovarati sa sutkinjom."

36
Posla je bilo preko glave. Suenje Francoisu Dubeu brzo se pribliavalo, a jo uvijek je toliko toga trebalo uiniti. Svaki pojedini dokaz trebalo je provjeriti,svako svjedoenje s prvog suenja moralo se paljivo pregledati i potraiti slaba mjesta. Prednost ponovnog postupka je u tome to imate mnogo informacija s kojima radite, gotovo cijeli predmet tuiteljstva s njihovim argumentima otvorenje i dostupan da u njemu uivate. Loa strana ponovnog postupka je ta to imate toliko mnogo informacija, da vas pokopa mnotvo detalja. Veliki konferencijski stol i pod prekrili smo gomilama dokumenata i dosjea, sa svim podnescima zahtjeva i prijedlozima, svim svjedoenjima, svim policijskim izvjeima, svim nalazima forenziara i fotografijama s mjesta ubojstva. Zbog sve te koliine papira, sobi za konferencije dali smo nadimak i nazvali je Dubeova movara, jer smo u njoj zapeli i provodili sate i sate nastojei izgraditi nekakvu obranu. Ali dok smo se Beth i ja probijali kroz tu movaru, i kako je obris onoga to je pred nama postajao jasniji, poeo sam se osjeati nelagodno. "Neto tu ne valja", rekoh jedne veeri u Movari. U rukama sam drao dvije fotografije. Prva je snimljena na mjestu zloina i prikazivala je tijelo Leese Dube isprueno na podu spavae sobe, zidove poprskane tamnim kapljicama, oko njezine glave prolivenu krv poput neke aureole. Na sebi je imala gaice i majicu kratkih rukava, nije imala ni prstenja niti kakvog nakita, tek je ustala iz kreveta. Jednu ruku rairila je postrance, druga joj je bila savijena pod tijelom. Izraz lica bio joj je gotovo smiren, bila je blijeda iznad krvave rane gdje joj je metak proao kroz vrat. Na drugoj fotografiji bila je Leesa Dube prije ubojstva, blistavih oiju, i sa zasljepljujuim i nezaboravnim osmijehom. "to si naao?" upita Beth. "Nita, i u tome je stvar. Neto nam ovdje nedostaje." "Neko izvjee koje nam Mia Dalton nije dala? Mislila sam da smo sve dobili." "Ne, nita takvo. Ali ipak neto nam nedostaje." Spustio sam fotografije i pokazao rukom na gomile papira. "Optuba e iznijeti sve ovo. Prethodno suenje zbivalo se upravo tu, bitka je voena na tom bojnom polju i Francois je izgubio." "Ali ovaj put nemaju Seamusa Denta", ree Beth. "Istina, ali Whitncy Robinson je rekao tla on nije ni bio neki veliki svjedok. To to ga nema nee preokrenuti tijek dogaaja. I nr zaboravi, iako moemo vidjeti cijeli predmet mi je Dalton, ona ima priliku ispraviti sve pogreke koje je obrana ranije uinila. Iskreno reeno, bolja je odvjetnica od svoje efice." "Pa to onda eli uiniti?"

"Ne elim da se borba vodi oko sveg ovog smea", rekoh. "elim promijeniti bojno polje. Ono to nam treba je drugi osumnjienik. Netko koga se isto moe okriviti. Whitney je rekao da je to nedostajalo na prvom suenju." "Moemo tvrditi da se radi o provali koja je zavrila loe." "A nita nije ukradeno? Provalio je, ubio nepoznatu osobu - bez silovanja, samo ubio i onda pobjegao a da nije zgrabio ak ni dijamantni prsten? To nee proi." "to drugo imamo?" "Nita, i u tome je problem. Nijednu prokletu stvar." Imao sam pravo, nismo imali nijednu prokletu stvar. Ali imali smo kostur neega. Navodni osjeaj krivnje Velme Takahashi. Nemirne oi Geoffreyja Sunshinea. udnu priu o padu, iskupljenju i smrti Seamusa Denta. A bili su tu i neobino podudarni kontakti doktora Pfeffera s Whitneyjem Robinsonom i Seamusom Dentom. Mogao bih svaki trenutak do ponovnog suenja provesti kopajui po hrpama papira u Dubeovoj movari, ali time se ne bih ni centimetar pribliio mogunosti da uzmem te kosti i spojim ih, da oivim neku vjerodostojnu spodobu koju bismo mogli poslati pred porotu i okriviti za smrt Leese Dube. "Zna to me jo zbunjuje?" upitah. "One stvari koje nedostaju iz Francoisova stana i o kojima nitko nita ne zna." Po glavi su mi se motale one igrake. Gospoa Cullen spomenula je igrake. Kakve su to bile igrake? Lutkice za djevojice? "Francois nam je rekao da je vlasnik stana sve prodao ili pobacao", ree Beth. "To je ono to je on rekao, ali neke su stvari nedostajale ve i dok je policija pretraivala stan." "Zato je to vano?" "Ne znam. Ali to je kao neki kraj niti koji visi. Jedina nam je ansa da naemo takav slobodni kraj niti i vuemo ga dok se cijela stvar ne rasplete." "Da tu ima iega, Francois bi nam rekao." "Misli?" "Naravno." "ini se da imamo drukije poglede na naeg klijenta." "Ne vjeruje mu." "A ti mu vjeruje." Pogledala me, a neto joj se vidjelo u oima. "Da", ree. "Vjerujem." A ja sam pomislio: "Sranje." Moja partnerica, Elisabeth Derringer, bila je onaj tip ene ija se ljepota ne moe uhvatiti na fotografiji, sa sjajnim crnim konjskim repom i pregrt pjegica preko irokih joj

obraza. Slika je pokazivala ozbiljnu enu s ozbiljnim naoalama, onakvu koja vam govori "" ako preglasno priate u knjinici koleda. Ali fotografija nije mogla uhvatiti britki humor, tihu simpatinost, romantinost koja se poput virusa skrivala u njezinu srcu. Jo je vjerovala da moe neto nai na trnicama Istanbula ili du strmih putova u Nepalu, a to ne moe nai u Philadelphiji. Objasnio sam joj da moe nai samo dizenteriju, ali ipak je esto sanjarila o putovanju po svijetu koje e je obogatiti kao osobu. Bri put do toga bili bi klijenti koji dobro plaaju. Kad sam joj to rekao popustljivo se nasmijeila, kao da sam sladak psi koji joj se upravo popikio na cipele. U tom trenutku zabrinuo sam se da je njezin romantiarski stav prevladao. A imao sam i razloga za to, zar ne? "To je samo jo jedan sluaj, Beth", rekoh tiho. "On je samo jo jedan kojega branimo." "Takvo to ne postoji", ree ona. "Zna, Beth," rekoh najvie to sam mogao oinskim tonom, "ve je dovoljno teko razluiti nedunost od krivnje odmah nakon poinjenog zloina, ali ovaj tip je u zatvoru..." "Ne trebaju mi propovijedi", obrecnula se. "Moda ti trebaju. Na posao nije..." "Prestani, Victore. Molim te. pusti na posao. On tri godine nije zagrlio svoju ker." "To ne bi trebalo biti vano." "Ali jest." Glasno je zatvorila svoju biljenicu i ustala. "Umorna sam", ree ona. "Idem kui." Pogledao sam na runi sat i skoio na noge. "Prokletstvo, kasnim." "Na vrui sastanak s Carol?" "Ba i ne", rekoh. "Dobro, sastajem se s Carol, ali veeras samo poslovno."

37
Carol Kingsly gledala je u tlo ispred mojih nogu. I ja sam gledao dolje. Zanimanje s kojim je zurila u tlo ukazivalo je da se dolje sigurno nalazi neto sasvim posebno, moda smisao svemira ili barem etvrt dolara. Ali nije bilo niega. Nita nisam mogao vidjeti, samo plonik ispred vrlo modernog, popularnog restorana gdje je dogovorila sastanak s bogatim tipom koji je razmiljao ne bi li me uzeo za svojega odvjetnika. "Jesu li to tvoje cipele?" napokon upita ona. "Mislim da jesu", rekoh. "Na mojim su nogama." "Imaju prilino debeo potplat." "Je li to dobro?" "Moda, u sluaju snjene meave. Nadajmo se da nitko nee primijetiti." Ispruila je ruke prema mojem vratu i uvrstila mi vor ute kravate. "Samo se smjekaj, pokuaj biti ugodan i nemoj rei nita neoprostivo prosto." "Radije bih promijenio cipele." "Doi", ree ona i povue me za sobom. "Kasnimo." Carol se nije voljela aliti kad je biznis bio u pitanju, a to mi je bilo nezgodno, jer je biznis kao dio mojega profesionalnog ivota bio pravi vic. U restoranu su nas pozdravili kao da smo zaista vane osobe i odveli nas do najboljeg stola ispod divovskog zlatnog Bude, po kojem je mjesto i dobilo ime. Buddakan je bio svijetao restoran, prepun gostiju, s lakiranim podovima, visokim stropom i stolovima od oniksa. Konobari su bili odjeveni u pidame, pokraj unutarnjeg vodopada na slobodne stolove ekala je vrlo pomodna gomila ljudi, i imali ste osjeaj, ve samim time to se nalazite tamo, da ste zapravo netko, na pravom mjestu, i pretpostavljam da su upravo stoga i mnogi eljeli ui. Visoko iznad svih, na svojem jarkocrvenom postolju nalazio se ve spomenuti Buda. Izgledao je uzvieno sretno, stvarno jest, zadovoljan i spokojan, kao da ga nimalo ne brinu potplati cipela. "Oprostite to kasnimo", ree Carol kad smo se pribliili stolu. "Victor se priprema za jedno suenje visokog profila i zbog toga je uasno zaposlen." Stisnula me za nadlakticu i s oboavanjem pogledala u oi. "Ali postoji i cijena koju morate platiti kad vas svi toliko trae." Vrlo ljupka, vrlo mlada Japanka rekla je neto na japanskom, a sredovjeni Japanac pokraj nje kimnuo je glavom. Carol me nastavljala predstavljati svima ukrug. Tu je bio i Nick, njezin zaljubljeni poslovni partner, koji me namrgoeno pozdravio. Zatim mlada Japanka, Kyoko, koja je oito bila prevoditeljica. Pokraj Kyoko sjedio je Japanac, oito zvijezda veeri. Bio je isto

toliko okrugao i oputen kao i Buda iznad njegova ramena. Kad ga je Carol predstavila izrekavi njegovo ime, ustao je, naklonio se i pruio mi svoju posjetnicu, a sve to bilo je suvino. Nikad ga prije nisam vidio, ali odmah sam znao tko je. Zakljuio bih to i po drugoj eni koja je bila prisutna za stolom, njegovoj supruzi, Velmi Takahashi. Kad su nas upoznali, Velma je napuila svoje nadute usne. "Drago mi je upoznati vas, gospodine Carl." Znai tako je to namjeravala igrati. Dobro, pomislio sam, pridruit u se igri. Kimnuo sam joj i rekao neto neodreeno, neto kao: "Drago mije", a zatim sam pogledao gospodina Takahashija, koji me prilino pozorno promatrao dok mu je ljupka Kyoko aptala u uho. Ne skidajui pogled s mene, brzo je neto rekao na japanskom. "Kakvo vam to suenje oduzima toliko vremena, gospodine Carl?" ree Kyoko melodioznim glasom s jakim naglaskom. "Suenje za ubojstvo", rekoh. "Mukarac je optuen da je ubio suprugu." Kyoko je prevela. Gospodin Takahashi kinine i neto ree. "Koja je vaa uloga na suenju?" upita Kyoko. "Branim supruga." "Onda je gospodinu Takahashiju vrlo drago to vas je upoznao", ree Kyoko, i ne trudei se da prevede reenicu. Svi su se od srca nasmijali, ukljuujui i Takahashija. Svi osim Velme. U Buddakanu su posluivali neku vrstu sveazijske kuhinje, tartar od narezane jegulje i miso od tune, svoga slavnog crvenog jastoga, a sve se zalijevalo ugrijanim sakeom iz porculanskih alica. Hrana je zapravo bila prilino dobra, to je spasilo cijelu veer, jer je sastanak predstavljao jednu od najneugodnijih veera na kojoj sam morao sjediti. Carol je davala sve od sebe da odri razgovor - zapravo mi je bila vrlo draga dok se snano borila protiv sila tame - a ja sam uinio to sam mogao da joj pomognem, no nita nije djelovalo. Utuenost je sjedila za stolom, kao da je i ona bila pozvana na veeru. Najprije, Nick je bio potiten. Zalizani tipovi trebali bi prtati od vrckavog razgovora i irokih osmijeha, ne mislite li i vi tako? Inae, kakva korist od njih? Ali Nick je jednostavno bio potiten. Sirotan je bio zaljubljen, a ja sam sluajno bio taj koji sam izlazio s predmetom njegovih elja. Prema mojim pravilima, to je bio razlog u ije se ime mogla popiti koja aica. Nazdravlje. Preko puta Nicka, Velma Takahashi sjedila je za stolom poput nadurene petnaestogodinjakinje, srkala je maritinije s umbirom umjesto sakea, jedva da je i dotaknula svoj crni bakalar s miso preljevom. Nije uivala u otmjenom restoranu. Izgledalo je kao da su joj dojadili svi ti otmjeni restorani u kojima je veerala otkad se udala za Takahashija. Pitao sam se u emu je tos njezine nagodbe? Jer upravo zbog ovoga se prodala, zbog veera poput ove, pa bi ovjek pomislio da e barem pokuati uivati u tome. Ali istina je bila da je nisam krivio zbog toga to se durila, jer su za samim stolom gospodin Takahashi i njegova prelijepa prevoditeljica Kyoko vodili usred nae zajednike veere, kako se inilo, privatni razgovor u etiri oka. Kyoko, koja je bila mnogo mlaa od

Velme,tiho mu je neto govorila na uho, on je odgovorio ispod glasa, hi-hotali su poput tinejdera, a jedno od njih je to moda jo uvijek i bilo. Trljala mu je vrat; njegova desna ruka nijednom se nije pojavila iznad stola. ak su i hranu dijelili poput ljubavnika. Oekivao sam da e se uhvatiti pod ruke kad ponu srkati svoj ake. Dok su Takahashi i Kyoko bili usred svojeg privatnog razgovora, a Carol je pokuavala razvedriti natmurenog Nicka, ja sam se nagnuo Velmi i tiho rekao: "Veeras ste puni dobrog raspoloenja." "Imam toliko toga zbog ega mogu biti sretna", ree ona. "Izgleda da se barem va suprug dobro provodi." "On na ivot gleda kao na ostrigu u kojoj treba uivati, a onda je progutati." "A Kyoko?" "Ve je otpisana. Cijenim to to niste pred mojim muem spomenuli na zajedniki posao." "Mislim da je najbolje biti diskretan, ako se uzme u obzir da je ovo neka vrsta intervjua za posao." "Upozoravam vas da on zna biti tiranin." "Ali vi izgledate tako sretni. Smijem li vas pitati neto osobno?" "Molim vas, nemojte." "Je li se isplatilo?" "Je li se to isplatilo?" "Udati se za ovog Fausta." "Mislim da ste pobrkali uloge, ali da, isplatilo se." "Zaista?" "Pretvorio mi je ivot u san." "Kako stvari izgledaju, ini se da je vrijeme za buenje." "Ima pravo na svoju razonodu." "A vi na svoju?" "Ne, to nije sastavni dio pogodbe." "teta." "Nadali ste se jo neemu osim eku?" "ovjek se uvijek nada", rekoh pogledavajui piku stola, gospodin Takahashi je zurio u mene. udno mi se nasmijeio i kimnuo. Uzvratio sam mu kimanjem glave. Rekao je neto na japanskom.

"Gospodine Carl, bavite li se steajnim pravom?" upita Kyoko. "Ba i ne", odgovorih. "Mislio sam da vam treba odvjetnik za posao s nekretninama." Slijedio je podui razgovor na japanskom izmeu Kyoko i Takahashija. "Imamo odvjetnike za nekretnine", ree Kyoko. "Odvjetnike za nekretnine iz New Yorka. Samo to odvjetnici za nekretnine iz Tokija jae grizu. Ali moda e nam u budunosti trebati steajni odvjetnik s posebnim talentima." "Imate li problema s plaanjem rauna, gospodine Takahashi?" Carol me udarila nogom ispod stola. Takahashi me gledao dok mu je Kyoko prevodila. Kad je zavrila, oi su mu se na trenutak rairile, a zatim se nasmijao, kratkim ljutitim smijehom. "Ne brinu me vlastiti rauni", ree on preko Kyoto. Na trenutak je pogledao svoju enu, a zatim rekao: "Jedna od mojih investicija je na rubu propasti. elio bih spasiti to se moe. Moda emo morati poslati taj posao na steajni sud." "Nikada se prije nisam bavio steajnim pravom, ali siguran sam da ga mogu svladati. Nema tu puno toga, koliko se razumijem u stvar." "Moda nee biti tako jednostavno kako mislite." "Postoji knjiga, zar ne?" "Mislite na Zakon o steaju?" "Tako je. Samo u slijediti recepte. Mrvicu ovdje, mrvicu tamo i to je to, imamo prisilni steaj." Gospodin Takahashi ree neto, podigne svoj ake i nasmijei se Kyoko dok je prevodila. "Izvrsno", ree ona, a on je pognuo glavu na naklon. "Onda je dogovoreno." Dignuo sam alicu i pognuo glavu. "Za nae budue poslovne odnose", rekoh. "Za uspjeh", ree Kyoko. "Za Zakon o steaju", rekoh. Carol mi je poloila ruku na koljeno i prinijela usne mojem uhu. "Svia mu se", ree ona. "Nisam znala da moe biti tako djelotvoran u poslovnoj prodaji." Nagnula se jo blie i proaptala: "Biznis me uzbuuje, a tebe?" a zatim me stisnula. Svi su primijetili kako sam se refleksno trznuo. Nick je ljutito zurio u svoju au sakea. Velma se smijuljila. Kyoko je napuila usne prema meni i nagnula glavu. "Svia mi se vaa kravata", ree ona. "Recite gospodinu Takahashiju da se i meni svia njegova kravata", rekoh. "Nisam prevodila", ree Kyoko. "Znam", rekoh. Kyoko zahihoe. Kasnije te veeri bio sam u zahodu i tiho jaukao dok sam iz organizma izbacivao ake, kada su se iza mene otvorila vrata. Okrenuo sam se. Takahashi. Zatvorio sam patentni zatvara, okrenuo se i malo se naklonio. Takahashi je zakljuao

vrata. "Hvala - vam - na - veeri", rekao sam sporo i glasno. "Ne morate vikati", odgovori Takahashi na besprijekornom engleskom. "Nisam Francuz." Tako sam se iznenadio da sam skoro sjeo u pisoar. "Zapravo sam studirao na Stanfordu", ree Takahashi. Izbjegavao je moj pogled dok je govorio i gledao u moje jo uvijek sklopljene ruke, kao da su orue manijakalnog davitelja. "Ali kad se radi o poslu, ugodnije se osjeam s materinjim jezikom. Ovaj na mali sastanak", ree pokazujui na prostoriju u kojoj smo se nalazili, "je privatan. Poznajete moju enu." Neto sam promucao, ali uutkao me pokretom ruke. "Ne trudite se poricati", ree on, i dalje zurei u moje ruke. "Dajem je pratiti cijelo vrijeme. Dva puta je bila u vaem uredu. Zato sam pristao sastati se s vama. Jeste li spavali s njom?" "Naravno da nisam." "Ali voljeli biste. Naravno da biste, tijelo joj je oblikovano da izazove elju. I dopustite mi, gospodine Carl, da vam ovo kaem. Uinili biste mi najveu uslugu da ste spavali s njom." "Molim?" "Meu nama, to je poseban doivljaj. Vrlo je nadarena. Jedna no s njom dovoljna je da neke mukarce natjera da uine sulude stvari." "Kao to da se oene njome?" Tvrdo se nasmijao. "Zato ne operete ruke dok razgovaramo? Dok tako stojite drei ih pred sobom prolazi me..." Nasmijao se da se dosjeti pravog izraza. "Jeza." Ruke su mi jo bile sklopljene, i shvatio sam da ih od iznenaenja jo nisam oprao nakon mokrenja. Skoio sam do umivaonika. "Hvala vam", ree Takahashi kad sam nasapunao i oprao ruke. Izvukao je papirnati runik iz automata, poloio ga na ploice zida i naslonio se ramenom na papir. "Moj brak je gotov. Razlike meu nama su nepremostive. Ili bih moda trebao rei da su razlike egzistencijalne. Ali ona i dalje postoji u mojem ivotu. Dogaa se. Potreslo bi me kad bih je izgubio, ali Kyoko je prilino vitka, zar ne? Odvjetnici su ve angairani. Sve to jo treba uiniti je da se odredi visina naknade." "A zato mi to govorite?" upitah suei ruke. "Postojao je, naravno, predbrani ugovor", ree Takahashi. "U sluaju nevjere moje supruge, njezina bi naknada bila vrlo uma- | njena. Ne radi se o tome da mi je stalo do iznosa, radi se o principu. I, pretpostavljam, o iznosu. Zato, ako na neki nain mogu

dokazati njezinu nevjeru, ii e mi u prilog." "to kae va privatni detektiv?" "Ima neke sumnje, ali nikakav konkretan dokaz." "Onda vam treba bolji detektiv." "Zastupate kuhara s kojim je spavala prije nego to je upoznala mene. Je li spavala s njim i nakon vjenanja? Ili, zna li on je li spavala s kim? Ako je odgovor potvrdan, a vi imate dokaz, to bi vam obojici bilo od koristi." "Ne elim sudjelovati u tome", rekoh. "To je va posao." 'Vrlo pohvalno, gospodine ( ari, ali budu li se stvari odvijale kako se nadamo, moj posao uskoro e biti va posao. Moram rei, donekle sam iznenaen. Vaa reakcija nije u skladu s vaim karakterom." "A to vi znate o mojem karakteru, gospodine Takahashi?" "Odvjetnik ste, prije svega", ree on. "A jo niste doli na glas kao sveenik." "Ne, mislim da nisam." Zastao sam trenutak, razmislio. "Tek toliko iz znatielje, o kojoj svoti razgovaramo?" Ponovno se nasmijao. "Sad vidim pred sobom ovjeka s kojim mogu poslovati. Razmislite. Siguran sam da pametan mukarac kao to ste vi moe pronai dovoljan dokaz. Neete se razoarati rezultatom. to se tie one prie o steaju, uskoro u rei jednom od svojih ljudi da vam poalje dosje. Treba li vam isplata honorara unaprijed?" "O, da, svakako." "Kao to sam i oekivao." "O kakvom poslu je rije?" upitah. "Supruga me zamolila da investiram novac s jednim starim prijateljem iji posao propada." "Ima li tvrtka imovinu?" "Zgrada, sama tvrtka. Tave i lonci. Znate, u restoranu. ini se da je moja ena slaba na restorane, ali nikad dobro ne posluju. Ovaj se nalazi u nekadanjoj zgradi banke. Zove se Marake. Moda ste uli za njega." "Jesam", odgovorih nastojei ne pokazati svoje osjeaje, iako mi je srce treperilo kao pokerau kad mu se na zelenom stolu otvore tri asa. "uo sam." "Dobro. Financijski tobogan sve je strmiji, a imam i neka neslaganja sa svojim partnerom, masnim ovjeuljkom koji vodi taj restoran. Zove se Sunshine. Smatra da mi je uinio veliku uslugu zato stoje uzeo moj novac. Morate razumjeti nain na koji poslujem. Financijski uspjeh je tek pretposljednji cilj." "to moe biti vanije u poslovanju od novca?"

Nasmijeio se. "Prkos." Takahashi se odmakne od zida. Papirnati runik zaleprao je prema podu. Nije pokazao nikakvu namjeru da ga podigne. "Milo bi sasvim prihvatljivo kad biste mi spasili ono to sam uloio. Jo bi bilo prihvatljivije kad biste odrezali testise gospodinu Sunshineu." "To bi mi", rekoh ponovno se klanjajui, "bilo zadovoljstvo."

38
"to mogu uiniti za vas, gospodine Carl?" upita sutkinja Sistine kad sam uao u njezin prilino obian ured. Jedva da me i pogledala kada sam uao. Sjedila je za stolom, ispred nje su bile naslagane knjige zakona, neto je pisala u notes. "Izgledate zaposleno", rekoh. "Uvijek je tako u ovom poslu." Spustila je kemijsku olovku, naslonila se na naslon stolice i pokazala mi rukom da sjednem. Sjeo sam. "Prije nego to sam postala sutkinja bila sam odvjetnica u graanskim parnicama. Tjelesne ozljede, nesavjesno lijeenje, znate ve kako to ide. Dobra zarada, ali zamorila me ta neprestana borba, radno vrijeme. Kad sam se natjecala za mjesto sutkinje, mislila sam da u se moi malo opustiti. Nitko nije znao vie o graanskim parnicama od mene. Mislila sam da u prvi dan krenuti punom snagom, a poslije se prebaciti na automatsko upravljanje. Ali, naravno, ef me stavio na obiteljski sud, kamo u cijeloj karijeri nisam nogom kroila. est mjeseci, a jo uvijek se borim." "To je ohrabrujue," rekoh, "jer ja sam se potpuno izgubio. Doao sam zbog sluaja Daniela Rosea." "Da, naravno. Dobivam izvjea od gospoice Chandler." "Znai, znate pojedinosti njegove situacije." "Krivo ste me razumjeli, gospodine Carl. Izvjea koja dobivam od gospoice Chandler nisu o Danielu. Odnose se na vas." "Mene?" "Naravno. Oslanjam se na odvjetnike i oekujem da se nose s tekim situacijama, a esto su to dobrovoljci kao i vi. Ja to ne stignem, koliina sluajeva koje rjeavam je suluda, a socijalna sluba je pretrpana poslom. Ako vjerujem odvjetniku, onda mogu pretpostaviti da e se problem pravilno rjeavati. Ali vi me zabrinjavate. Iskreno, izgledali ste mi lijeno i nezainteresirano, kao katastrofa koja samo eka pravi trenutak da bukne." "To je moto naeg odvjetnikog ureda", rekoh. "Derringer i Carl, katastrofa koja eka pravi trenutak." "Zato sam zamolila gospoicu Chandler da me izvjetava o vaem radu." "Ta mala pijunka. Nadam se da je rekla dobre stvari." "Nisam vas jo zamijenila. Jeste li zato doli? elite li da vas zamijenim?" "Ne, gospoo."

"Dobro. Onda o emu se radi, gospodine Carl?" "Daniel navodno ima sestru. Zove se Tanya. Starija je od Daniela i nestala je. Ne samo kao osoba, nego nema ni njezinih dokumenata. Nema je u dosjeima Slube za djecu. Zapravo, o njoj nigdje ne postoje nikakvi podaci. Ali saznao sam za nju od povjerljivog izvora, a Daniel je potvrdio njezino postojanje." "Koliko Daniel ima godina?" "etiri. Ne govori mnogo, ali vjerujem onome to kae." "Jeste li pitali majku o njoj?" "Jo nisam. Vrlo je plaha. Danielovi zubi su u loem stanju. Majka ga vodi zubaru kojeg sam pronaao, a koji e mu besplatno popraviti zube. Zubar e za nekoliko dana Danielu staviti navlake na gornje zube, jer to je jedini nain da mu ih spasi. Majka surauje i s Isabelinim planom o pohaanju predavanja o roditeljskoj skrbi. Ali sklona je nestati kad stvari postanu komplicirane, i bojim se da ako je prebrzo pritisnem pitanjima o keri, nestat e s Danielom prije nego se pone raditi na njegovim zubima. A kad nestane, ak ako i izdate uhidbeni nalog, to e unititi priliku da im pomognemo." "I to elite poduzeti u vezi s tim?" "Mislim da biste trebali odrediti odvjetnika za nestalu djevojicu, nekoga tko e je nai i pobrinuti se da je dobro." Ugrizla se za usnu i razmislila trenutak o tome. "Ne znamo ak ni da li postoji." "U tome i jest stvar, zar ne?" "Slaem se. Dobro ste to obavili. Nai u nekoga." Nagnula se naprijed, ponovno poela pisati u uti notes, i primijetila je da se nisam ni pomaknuo. Pogledala me preko ruba naoala i rekla: "Hvala vam, gospodine Carl." Kad se i dalje nisam pomaknuo, upitala je: "Ima li jo neto?" "Da, gospoo." "Da ujem." "Mislim da biste trebali imenovati mene." "Zar nemate ve dovoljno posla? Vidjela sam vam ime u novinama u vezi sa sluajem Francoisa Dubea." "Tono." "Znala sam otii u njegov restoran. Fantastino je pripremao patku." "To u mu svakako rei." "ini mi se da vam suenje za ubojstvo da je dovoljno posla." "I ja tako mislim."

"A ipak elite da vas imenujem da zastupate tu djevojicu?" "Da, gospoo." "Isabel je rekla da ste se poeli zbliavati s klijentom." "Zapravo ne volim djecu." "I da je stalno iznenaujete plodovima vae istrage." "Imao sam sree." "Zato vas a ne nekoga drugoga tko ima vie vremena?" "Obeao sam Danielu da u je nai." "Obeali ste? To je vraki neodgovorno od vas." "Da, gospoo." "Nemate pojma gdje bi se mogla nalaziti, pa ak ni da li postoji." "Ne, gospodo." "Mnogo obeanja dajemo toj djeci, a ponekad ih ak i odrimo." Lupkala je vrhom olovke po usnici dok je razmiljala. "Dobro, onda, gospodine Carl. Obeanje je obeanje. Pobrinut u se za papirologiju. Odsad vi zastupate tu djevojicu." "Hvala vam." "Kako se zove?" "Tanya Rose." "Vrlo dobro." Vratila se svojim papirima. Ustao sam i krenuo prema vratima, ali prije nego to sam stigao do njih, zaustavila me. "Gospodine Carl", ree ona. Kada sam se okrenuo, primijetio sam da je skinula naoale i izraz lica je izgubio svu strogou koja je dotad prevladavala. Moda se ak mogao nazreti daak zabrinutosti. "Cijenim va entuzijazam i nadam se da ete nai djevojicu, ali budite oprezni. Mislim, emocionalno. Ne radim ovaj posao jako dugo, ali ipak dovoljno dugo da znam da ovi sluajevi rijetko zavre onako kako bismo eljeli." Pokuala se nasmijeiti, ali nije uspjela. "Nadajmo se najboljemu, naravno, ali uvijek budite pripravni na ono najgore." "Ne brinite, sutkinjo. Prvo to sam nauio u odvjetnikoj praksi je da budem pripravan na ono najgore."

39
Beth je glasno lupala mjedenim zvekirom po ulaznim vratima Marakea. Bila su zakljuana, kao to se i moglo oekivati u rano poslijepodne u restoranu koji samo posluuje veeru. Ako nas je itko i uo, potpuno nas je ignorirao, no ona je ipak kucala. "Moda bismo morali ii sa stranje strane", predloio sam. "Nisam jo gotova s lupanjem", ree ona. "Slomit e ruku. Sluaj, Beth, ne znamo kamo e nas to odvesti. Nemoj se previe nadati." "Lagao nam je." "Radi se o malom Jerryju Sonnenshineu, uiteljiinu najdraem takoru", rekoh. "Kako smo od njega ita drugo mogli oekivati? Jednom nam je jedan od tih tipova iz filmske grupe prikazivao obrazovni film iz autokole, zna, onakav s puno krvavih prizora nesrea, zato da nas preplai. Odjednom, usred filma Signal30, netko je ubacio pornografski film koji..." "Ne elim sluati o starim priama iz srednje kole, Victore. Hou znati to taji." "I ja isto, ali lupanje po vratima poput nekog ubiraa poreza nee nam pomoi. to te spopalo?" Nervozno je uzdahnula. "To je moda ono to mu treba." "Znam", rekoh polako. Pritom sam je pozorno promatrao. "Zato smo ovdje." ula je neto u mojem glasu, jer je prestala lupati i odmaknula se od vrata. "U redu", ree i okrene se od mene tako da joj nisam vidio lice. "Zavri priu." "OK. Ovo je sjajno. I tako taj porni traje pet minuta, pet vrlo korisnih minuta, prije nego to je uitelj pogledao prema platnu i shvatio to se dogaa. Tip iz filmske grupe je izbaen iz kole, ali proulo se da je zapravo Jerry bio kriv. Poricao je, zaklinjao se na sve ivo i mrtvo. U filmskoj grupi su se svaali, natezali se tko e biti predsjednik, a to je kao da se tue za mjesto kralja koji e vladati gomilom stajskog gnoja. Porni je bio dovoljan razlog da ga izbace iz natjecanja za predsjednika. Uvijek je bio takva vrsta ovjeka." "Laac?" "Da, i totalno odvratan." Uzdahnula je i pogledala niz ulicu. "Idemo okolo." "Dobra ideja", rekoh. U sporednoj uliici nalazio se kamion s kojega su istovarivali namirnice, uvele rajice, sparuenu salatu, pljesnivi luk i poriluk, namirnice koje dobivate kad vam isporuitelji ne

vjeruju da moete platiti i sigurni su kako si ne moete priutiti to da prijeete drugom dobavljau. Nisam elio ni zamiljati u kakvom je stanju meso koje su dobivali. "Kamo vas dvoje idete?" upita jedan od mukaraca koji su vukli drvene sanduke u restoran. "Doli smo vidjeti gazdu", rekoh dok smo se provlaili pokraj njega prema vratima. "Ima posla", viknuo je za nama. "Nema ba toliko posla", rekoh. Uli smo u kratki hodnik koji je vodio u kuhinju. Bila je prazna, sjajila se od istoe. Sve je sjalo, vrata penica, lonci to su visjeli na kukama, police. Mukarac u plavim hlaama i pregai polako je prao pod ispred penica. Podignuo je glavu. "Je li gazda u prizemlju?" upitah. Polako je kimnuo. "Kojim putem?" Pokazao je na vrata iza sebe, vrata na drugoj strani kuhinje. "Hvala." "Gospon, mislim da", ree on polako, "nije dobro da sad idete tamo." "Oekuje nas", rekoh. "Sad vas ba ne oekuje." "Onda emo ga iznenaditi." Mukarac nas je trenutak gledao, a onda se polako okrenuo prema vratima iza sebe i slegnuo ramenima. Dok smo Beth i ja prolazili pokraj njega, ve se ponovno vratio svojem poslu. Vrata su se otvarala na neuredno drveno stubite koje se strmo sputalo u podrum. Na ici je visjela gola arulja i osvjetljavala metalna vrata velikog hladnjaka i smonicu ispunjenu vreama kus-kusa i zaina, kutijama s lukom, krumpirom i enjakom. Na drugoj strani bila su vrata s ploicom na kojoj je pisalo URED. "To je to", rekoh. "Hoe pokucati?" "Neu", ree ona. "Zato pokvariti iznenaenje?" "Dobar plan." Osluhnuo sam na vratima. Da, bio je unutra. uo sam ga kako neto govori i jo neki zvuk koji nisam mogao razabrati. Kao ritmino lupanje radijatora. Osim to je vani bilo pretopio za radijator. Polagano, tiho, otvorio sam vrata i uli smo unutra.

Geoffrey Sunshine je stajao ispred svojeg radnog stola, leima okrenut prema vratima, hlae su mu bile sputene do glenjeva, tako da nas je gledala njegova pritava guzica. Igrao se igre sakrij salamu sa enom koja je licem nadolje leala na njegovu radnom stolu prekrivenom staklenom plohom, a svaki ubod proizvodio je lupanje po stolu. eni je suknja bila prebaena preko glave, gaice sputene do koljena, stranjica joj je bila okrugla i blijeda. Pogled na njega kako stoji iza nje i ubada bio je poput gledanja neke bizarne ekshibicije na karnevalskoj predstavi nakaza. Priite blie, dame i gospodo, i pogledajte zauujuu bijesnu lasicu dok se penje i nasre na preveliku utu dinju. Boe. Od ovoga mi je bilo vie muno nego od cigare kralja Farouka. "U ime svega asnoga na ovome svijetu," rekoh, "a i zbog mojeg eluca, prestani." Na zvuk mojega glasa, Geoffrey Sunshine se okrenuo i pogledao nas. Spasi me, Boe. "Zaboga", ree Beth. "Podigni hlae." "Nosite se van", zarei on, dok je, na svu sreu, posluao Bethinu elju. "Ne slaem se, Jerry", rekoh. ena na stolu podboila se na laktove i okrenula glavu prema nama. Imala je rumene obraze, iroko otvorene oi, lice umrljano minkom i izgledala je kao da joj je zadovoljavajue dosadno. "Smijem li sad ustati, gospodine Sunshine?" "Zovi policiju, Bridget, imamo provalnike." Bridget nije ni pogledala prema telefonu, ve prema stolu, onom dijelu staklene plohe na kojoj nije bilo papira. Sunshine je slijedio njezin pogled, irom otvorio oi, a zatim je ispruio ruku i povukao jedan dosje da prekrije prazni dio stola. Tamo ba i nije bilo nekog misterija. "Kreni, Bridget", rekoh. "Ali najprije, zato ne bi obukla svoje gaice?" Bridget nije bilo nimalo neugodno. Skliznula je sa stola, namjestila svoje donje rublje, izravnala suknju i ustala. Bila je snana zgodna ena, odjevena u haljinu konobarice i s licem mljekarice. ak i u balerinkama, bila je puno via od vlasnika restorana. "Sad moe zvati policiju", rekoh. "I obavezno im reci da ponesu sa sobom pribor za provjeru narkotika, tako da mogu uzeti primjerke s povrine stola. "Ne znam o emu govoriS", lagao je Sunshinc. "Kao to nisi znao da se Velma Wykowski udala za Samuela Takahashija, tipa koji te prije samo par mjeseci spasio od steaja." "Da zovem policiju, gospodine Sunshine?" upita Bridget, pogledom od njega traei savjet. Sunshine brzo pogleda stol, pa nas, razmisli na trenutak i odmahne glavom. Upravo tada na vratima se pojavio tjelesni uvar, stisnuo je ake kao da je spreman za

akciju, a ubrus mu je jo uvijek bio uguran u ovratnik. Bilo je oito da mu je na dolazak prekinuo ruak, i to mu ni najmanje nije bilo drago. Nasrnuo je u ured i zgrabio me za vrat, koji kao da je i predobro odgovarao veliini njegove ake. Zatim me podignuo. Zgrabio sam ga rukama za zapee i rekao neto nemogue duhovito, ali iz mojeg se stisnutog vrata ulo samo zrikanje zrikavca. Pokuavao sam disati, ali nisam mogao. "Lijepo od tebe da si se pojavio, Sean", ree Sunshine. Rukom sam pokazao na svoj vrat. "Bacit u van ovo smee, efe", ree Sean. Jo snanije sam gestikulirao. "Malo je prekasno za to, slae se? ini se da gospodin Carl ima potekoa s disanjem. Je li tono, Victore?" Mahao sam rukama poput luaka. "Spusti gospodina Carla," ree Sunshine, "a onda nas ti i Bridget ostavite same." "Nee biti problema da ih se rijeim, gazda." "Ne, pretpostavljam da nee, ali ipak. Poslije emo razgovarati gdje si bio, ali sad uini kako kaem." Sean me spustio na koljena. Kaljao sam da proistim grlo i glasno grabio velike udisaje zraka. "Sto je s onim o emu smo razgovarali, gospodine Sunshine?" upita Bridget s izrazom nadanja na svojem lijepom licu. "Dogovorit emo se za drugi sastanak", ree on. Nada joj se pretopila u ljutnju. "Drugi sastanak? Nisam ja kriva to su nas prekinuli. Za Boga miloga, gospodine Sunshine, samo sam traila promjenu smjene."

40
"Pa, to sad?" upita Geoffrey Sunshine. Sjedio je za stolom, nakon to je ponovno donekle vratio svoju hladnu prisebnost. Rukom je protrljao crnu valovitu kosu, provjeravajui je li svaki pramen zalijepljen na svojem mjestu. "Takahashi je dobro investirao." "Ali rekao si nam da ne zna za koga se udala Velma Wykowski", ree Beth. "To je bila la." "Sjednite, molim vas", ree Sunshine pokazujui na stolice ispred svojeg radnog stola. "Dobro nam je ovako", ree ona. "Zaista." Beth i ja stajali smo najdalje od stola koliko nam je doputala veliine prostorije. "Zato si lagao?" upitah. "Nisam mislio da je to vano." "Dosta je vano. Vidi, Jerry, Takahashi je spasio tvoju jadnu guzicu samo zato to ga je ena zamolila. A zato bi Velma uinila takvo to za nekoga kao to si ti, osim ako nije eljela neto zauzvrat? I, da budem iskren, s obzirom na to da te poznajem, jedinu stvar koju bi itko ikada mogao od tebe traiti je da uti." "Moda je samo bila slatka i lijepo se ponijela prema starom prijatelju." "Mnogo pridjeva pada mi na pamet kad mislim o Velmi Takahashi, ali 'slatka' nije jedan od njih." "to hoe, Victore? Daj da zavrimo s tim. Restoran me eka." "Nee jo dugo, ako je suditi po izgledu namirnica koje dobiva, ili po onome to guna Takahashi." Trgnuo se. "to govori?" "Odgovorimo pivo na moja pitanja. Priao si nam o slavnim sestrama Wykowski prije nego to su upoznale Francoisa. elim znati to se dogodilo kada su se vratile." "Kako zna da su se vratile?" "Jer to jedino ima smisla, jedino zbog ega bi bila zabrinuta, s obzirom na uvjete svojeg predbranog ugovora." "Zato bih ti priao o tome?" "Mogao bih ti rei: zbog dobrih starih vremena, ali naa su vremena bila trula. Mogao bih rei: uini to za Francoisa, ali kada si posljednji put uinio bilo to za nekoga osim za samoga sebe? Pa, recimo to onda ovako: ispljuni priu ili idem ravno Samuelu Takahashiju i rei u mu sve to znam. Kako si u prolosti podvodio njegovu enu buduem efu kuhinje. Kako sad upropatava restoran, a njegovim uloenim kapitalom kupuje

kokain i evi konobarice. I kako je jedini cilj njegove investicije taj da mu ena i dalje nastavi lagati." "Zatvorio bi me." "Da, bi, ali to ne bi bilo najgore." "to misli?" "Takahashi je ovjek koji strai. Jesi li ga ikada upoznao?" "Nisam. Samo odvjetnika." "Pa, ja sam ga upoznao i dopusti mi da ti kaem. Nije obini tajkun. Ima veze, povezan je s ljudima koje ne eli nikada upoznati. Jesi li kada uo za vakuzu?" "Japanske gangstere? Ne budi blesav. On nije..." "O, da, itekako je." Sunshine je problijedio. "Jesi li svjestan tradicije jubitsumel" upitah. "Nisam." "Jubitsume. Jedan oblik pokore. U svijetu vakuza, kad zezne stvar, odree si jedan prst i poalje ga efu kao ispriku, nadajui se da te nee ubiti zbog onoga to si uinio, ni tvoju djecu, ni djecu tvoje djece. Isprui ruku." Uinio je kako sam mu rekao. "Ovu", rekoh. "Victore, ti ne bi otiao k njemu. Ne bi to uinio starom prijatelju, zar ne?" "Ne samo da bih to uinio, Jerry, stari drue, uivao bih u tome. I shvati ovo - on bi mi jo i platio." Dok je razmiljao o tome, trljao je rukom gore-dolje po rubu stola, a zatim je prestao, rastvorio dlan i pogledao ga. udno je za to se sve veemo u ovom ivotu. Kao na primjer, za prste. "Da ujemo", rekoh. "Ionako nije vana pria", ree on. "Poni", ree Beth. "Zaista. Ne znam zato je Velma toliko zahtijevala da utim. Nije bilo nita." "Poni." Malo je oklijevao, igrao se s cvijetom u vazi na stolu, gurnuo dosje u stranu, protrljao prstom povrinu stola a zatim i svoje zubno meso. "Bilo je to nakon rastave", ree on. "Velma je samo pokuavala razvedriti Leesu."

"A kako je to inila?" upita Beth. "Povratak slavnih sestara Wykowski. Velma ju je dovela u klub, dolazile su u bar i bilo je kao u ona stara vremena. Ili barem neto slino. Na poetku Leesa nije bila zagrijana, jo uvijek je voljela Francpisa, jo uvijek je bila pogoena rastavom, zabrinuta za ker. Ali Velma se jako trudila, stalno joj je govorila da se trgne, da pone malo ivjeti. Nas troje bismo doli ovamo dolje i zabavljali se, i to kao da ju je malo opustilo. Ali ne previe. Velma je bila kao u onim starim danima, sva se dala u to. Kao da je bila savreno spremna odbaciti ogranienja svojega braka. Mnogo je pila, oijukala sa svim mukarcima u baru, doputala da sve to ode predaleko. Ali vidjelo se da Leesa nije bila ista. Neega u njoj vie nije bilo. Barem do pojave Clema." "Clema?" "Lo je bio. Taj Clem. Ti, Victore, poznaje takve tipove. Kao i oni minkeri koji su visjeli po hodnicima u srednjoj koli. Kona jakna, kosa puna gela, napola obrijana brada, lo tip koji je izgledao kao lo lip, A u oku nm se vidjela opasnost koja je za neke ene poput najveeg opijata. 1 tako se on pojavi jedne veeri, a Velma se obrui na njega. I odmah ih vidi u kutu, ima to i vidjeti, prije nego to su odjurili na njegovu motociklu, ostavivi Leesu samu. Izgledala je izgubljenije nego ikada." "A on se zvao Clem?" upita Beth. "Kako mu je bilo prezime?" "Dovraga, tko bi znao? Bio je samo Clem." "Odakle je bio?" "Iz Arizone ili tako nekako. Takvi tipovi nikad ne dolaze iz nekog odreenog grada, ve samo iz nekog dalekog mjesta." "ime se bavio?" "Igrao je igru, eto ime se bavio. Ili se tukao. A zbog oiljaka ene su ga samo jo vie eljele." "Znai Clem je bio s Velmom. Je li to eljela sakriti od mua? To je velika tajna? Imala je izvanbranu vezu." "Naravno. S toliko mnogo novca u pitanju, kao da bi ti htio da se o tome pria? Ali to nije bilo sve. Nakon to se neko vrijeme zabavljala s demoni, postalo joj je dosadno, kao i uvijek. Jo uvijek joj je bilo ao prijateljice. Jo uvijek ju je pokuavala razvedriti. I tako je Velma uinila s Clemom ono to je uinila s Francoisom. Dala ga je Leesi." Nagnuo sam glavu u stranu dok sam to sluao, nagnuo se naprijed i osjetio kako mi kraljenicom prolazi drhtaj. "Sto misli time rei?" upitah. "Dala ga joj je", ree Sunshine. "Kao dar. Prvo su bili Velma i Clem. A zatim Leesa i Clem. A Clem se zagrijao." "Kako zna?" upitah.

"Ispriao mi je cijelu prokletu priu i smijao se svemu. Upravo ovdje, dok smo mrkali koku. Clem je bio ludi kukin sin. Svidjela mu se koka. Isuse, taj Clem. Ali tada je ve, kako to uvijek bude s tim tipovima, njegov arm poeo blijedjeti. I onda pone uoavati stvari. Njegov lo dah i narav." "I to se dogodilo?" "Leesa je htjela prestati. Htjela se izvui iz toga. Ali Clem je nije htio pustiti. 'Ja ostavljam', rekao je jedne veeri, kad je pljesnuo rukom po anku i prolio bocu piva. 'Nitko ne ostavlja mene' Druge je veeri dolo do prepirke u klubu, svae izmeu Clema, Leese i Velme. Clem je odgurnuo Leesu. Pala je preko stola i udarila se u rame. Istrala je van. Velma je potrala za njom. Clem je ostao za ankom, opijao se, neto je zlovoljno mrmljao u bradu. Tada sam posljednji put vidio Leesu. Nekoliko tjedana poslije je ubijena." "A taj olo, Clem?" "Nestao je." "Jesi li to ispriao policiji?" upitah. "Neee. Nitko nije pitao. A Velma se jedne veeri vratila u klub i molila me, preklinjala da nita ne kaem. Rekla je kako ne smije dopustiti da joj mu sazna za to. Zato sam pristao. Zbog onog svjedoka o kojem sam uo, i slike s kojom je Leesa naena, smatrao sam kao i svi drugi da ju je ubio Francois. Nije bilo razloga da unitim dobar glas mrtve ene." "A investicija?" "To je dolo kasnije." "Kad?" "Neposredno prije nego to si ishodio novo suenje za Francoisa. Dola mi je Velma i rekla da bi netko mogao doi postavljati pitanja. Molila me i preklinjala da drim usta zatvorena. Ispriao sam joj kako imam financijskih problema. Rekla je da e mi nabaviti novac za klub, samo ako budem utio. I tako sam pristao." "Hoe li javno svjedoiti o ovome?" "Neu lagati pred sudom, Victore. to misli, kako bi mi bilo u zatvoru?" "Mislim da bi jednom takoru kao to si ti, Sonenshein, bilo ba dobro." Vani u uliici iza Marakea, Beth me vrsto zagrlila, poljubila u vratai zatim se zavrtjela i napravila malu piruetu. "Zato si tako sretna?" upitah. "Sunshine. Zbog onoga to je rekao. Znamo tko je ubio Leesu."

"Znamo li?" "Naravno. Taj tip. Clem. On je to uinio." Ne /.nam da je on ita uinio. ak ne znam, prokletstvo, ni tko je on." "Trebaju li nam sve pojedinosti da bismo ga osumnjiili?" "Zapravo ne, ali pomoglo bi nam pravo ime. Dovoljna je i pria." "I nije li taj Clem upravo ono to nam je nedostajalo, drugi osumnjienik?" "Da." "Pa, onda ga imamo, Victore. Imamo ga." Jo jedanput se zavrtjela i napravila piruetu kakvu nikad jo nisam vidio. "Gdje si to nauila?" "Pet godina baleta, dok sam bila djevojica. Sad imamo pravu priliku. Pobijedit emo." "Nemoj biti tako sigurna." "O, Victore. Uvijek omalovaava samoga sebe. Ti si genij. Znala sam da moemo raunati na tebe. A pogotovo ona stvar s japanskim gangsterima." "Yakuza." "Je li to istina? Je li Takahashi japanski gangster koji e zahtijevati prst za Sunshineove pogreke?" "Sumnjam u to", rekoh. "Studirao je na Stanfordu." Nasmijala se, ponovno okrenula prema meni i opet me zagrlila. "Moram ii. Moram ispriati Francoisu. Svidjet e mu se pria o yakuzi. To je bilo briljantno, Victore. Jednostavno briljantno." "Da", rekoh. "Bilo je, zar ne?" I u tom sam trenutku povjerovao u to, jer je bilo tako lako zavui se pod Sunshineovu hladnu prisebnost i natjerati ga da progovori, tako prokleto lako da je bilo zastraujue.

41
Presvijetla ekaonica be boje, asopisi poslagani u savrenim redovima, fluorescentna svjetla na stropu, neprekidna vesela glazba, dvorana slavnih sa savrenim osmijesima, ivahna mlada ena za stolom recepcije, sa svojom zastraujuom vedrinom i blistavim zubima. Prolazili su me srsi ve samo zato to sam bio tamo, a taj dan nisam ak imao ni zakazan pregled. "Dobar dan, gospodine Carl", ree Deirdre, recepcionarka. "Tako je dobro vidjeti vas ovog poslijepodneva, ali nisam znala da ste narueni." "Doao sam provjeriti kako ide s Danielom Roseom. Prijatelj sam obitelji." "Daniel je upravo kod doktora." "Jo se ne uju krici agonije?" "Nikada nita ovdje ne ujemo", ree ona bez trunka ironije. "Vrata su zvuno izolirana." "Zato me to nekako uznemiruje?" "Ne znam, gospodine Carl. Danielova majka sjedi ondje, ako elite razgovarati s njom." "Hvala vam", rekoh. Odjevena u traperice i majicu kratkih rukava, Julia Rose nepokretno je sjedila u kutu, prekrienih nogu i ruku, a glavu je pognula kao da duboko razmilja. Nisam imao pojma o emu je mogla razmiljati ili je li uope mislila, i to je samo pokazivalo koliko sam je malo razumio. Dotada sam je vidio samo kao osobu koju smo morali natjerati da uini za svojeg sina ovu ili onu stvar, vidio sam je kao prepreku pravilnoj skrbi, koja se hrani pomou mojeg mladog klijenta. Mislio sam o njoj kao o problemu, a nisam ba uzimao u obzir da i ona ima vlastite probleme. Sjeo sam pokraj nje. "Kako ide, Julia?" Odgovorila je ne podiui pogled: "Nastojim ne plakati." "On je hrabro dijete. Dobro e on to podnijeti." "Znam. Ne brinem se za njega unutra." "O emu se onda radi?" Okrenula je svoje lijepo lice prema meni, a podonjaci su joj bili crni od brige. "Je li vam zaista stalo? Stvarno?" Prije nego to sam izlanuo "da", promislio sam trenutak o tome. Jesam li mario za nju

ili sam samo elio da ona uhvati korak, da ispravno postupa tako da Daniel ipak dobije neku ansu u ovome svijetu, i da se ja mogu vratiti sitnim brigama u vlastitom sitnom ivotu? Ona mi nije bila klijentica, niti sam bio odgovoran za nju, pa je li mi bilo stalo? Stvarno? "Da", napokon sam rekao, iznenadivi samoga sebe. "udno je, ali stalo mi je." "Znam da nisam najbolja majka na svijetu. Trudim se, zaista, gospodine Carl, ali nikada nisam imala dovoljno da bih uinila sve to sam htjela za sina. A nisam ni znala sve kako treba. Ali volim ga. Volim." "To je moda istina, Julia. No, ponekad ljubav nije dovoljna." "Znam, ali trudim se. Osim to ponekad postoje stvari koje su prevelike da bih se s njima nosila. Jednostavno su tu i postaju sve gore i nita se ne moe uiniti. ivot mi je takav od osnovne kole. Znala sam da nije u redu, ali nita nisam mogla uiniti u vezi s time osim da nastavim i prihvatim ga takav kakav je. A dogaalo se uvijek ono najgore, kao to sam bila sigurna da hoe." "U redu je, Julia", rekoh zagrlivi je jednom rukom oko ramena. Sad je plakala, tiho je plakala. Pod rukom i grudima osjeao sam njezine jecaje i osjetio da to nee biti u redu. Ali to sam, dovraga, trebao uiniti u vezi s tim? "Rijeit emo sve ovo." "Ne, ne radi se o tome, gospodine Carl." Odmaknula se od mene, briui nos dlanom i nadlanicom. "Danielovi zubi. Znala sam da je to problem. Prvo su bili bijeli i savreni, a onda su poeli crnjeti. Ali to sam trebala uiniti u vezi s tim? Jesam li ikada mogla uiniti ita u vezi s bilo kojom loom stvari? Zato nisam htjela nikome rei ni pokazati. Ali svaki put kad bih pogledala njegove zube, to me pogodilo. I zbog toga mi je bilo neugodno. Zato nisam htjela Daniela voditi ni lijeniku. Znam kako bi me gledali i kritizirali. Cijeli mi ivot svi dre prodike o svemu to sam pogreno uinila. Ali nikad o onom zlu koje je meni naneseno. Ali nisam ja kriva zato to su mu pocrnjeli zubi. Jednostavno su mu bili takvi. Kao to je i svijet takav. I zato sam mislila da ne mogu nita uiniti. Ali sada..." "Zubi e biti u redu. Doktor Pfeffer e ih popraviti." "Znam", ree ona. "Znam. Kao da mi je zakrpana rupa u srcu. Puno vam hvala, gospodine Carl. Hvala vam to marite za Daniela. Hvala vam to ste nali doktora Pfeffera. On je sigurno svetac." "Malo mu fali", rekoh. "Tako mi je laknulo. Bit e mu dobro, mojem malom Danielu. Opet e biti savren. Neto je ipak na kraju uspjelo. Zato plaem. Zato." "OK." "To da je nadu, znate?" "Lijepo je to uti. Stvarno mi je drago. Ali, Julia. Moram te neto pitati." "Pitajte sve to hoete, gospodine Carl."

"elim ti neto pokazati." Izvadio sam papir, potpisani dokument sa slubenim peatom na kraju, i pruio joj ga. Pogledala ga je, okrenula da vidi ima li to na drugoj strani, ponovno ga okrenula i poela itati. "to je ovo?" "To je nalog, Julia, od sutkinje. Odredila me da budem odvjetnik ne samo za Daniela, ve i za Danielovu sestru, Tanyu." Zavladala je tiina kad sam izgovorio ime, kao da je pukla brana, a na drugoj strani nije bilo niega osim tiine. Nisam znao to e se dogoditi, hou li je odmah izgubiti, i to izgubiti zauvijek. Nisam znao hoe li odbiti rei i rije i odvesti Daniela, s tek popravljenim zubima, i nestati. Nisam znao, a inilo se da Tanyina sudbina treperi u toj neizvjesnosti. "Tanya je Danielova polusestra", ree Julia nakon duge stanke. Bio je to nekakav poetak. Mislim da to prethodnog dana ne bi bila rekla. Pobjegla bi. Ali rekla je da joj Danielovi popravljeni zubi daju nadu i moda ju je taj lagani traak nade ponukao da mi odgovori. Jer moda je zajedno s nadom roenom iz novih mogunosti za Danielove zube, odjednom dobila i nadu za nestalu djevojicu. "Koliko je stara?" upitah. "Sljedei mjesec imat e sedam godina." "Moram je vidjeti, sastati se s njom. Ona je sad moja klijentica. Zato, Julia, moram znati. Gdje je Tanya?" "Ne znam." "Kako ne zna?" "Sad ete mi odrati predavanje." "Nema predavanja, u redu. Obeajem." "Pokuala sam biti dobra majka. Jako sam se trudila. Samo sam radila ono to sam smatrala da je najbolje za oboje moje djece." "Julia, pokuaj odgovoriti na moje pitanje. to se dogodilo s Tanyom?" "Dala sam je od sebe." "Kome?" "Jednoj gospoi tamo gdje sam prije stanovala. Gatalici koja se zove Anna." "Zato si joj dala Tanyu?" "Rekla je da se moe brinuti za nju. Rekla je da zna jedno mjesto za nju." "Ne, Julia. Zato si dala Tanyu?"

"Zato to mi je Randy rekao. Nije ju ba jako volio i rekao je da e tako biti bolje za sve nas, naroito za Daniela, ako ona bude u nekoj drugoj obitelji." "Ne razumijem." "Nije mu se svidjelo da s nama bude mala crna djevojica. Ona i Daniel nemaju istog oca, a on nije elio objanjavati svojim prijateljima zato je ona s nama. Pokuava nas preseliti u bolji dio grada, i rekao je da se njoj tamo nee svidjeti." "Tako je rekao?" "to je tu loe?" "Mora mi rei gdje Anna ivi." "Ne znam tono." "Reci mi to zna", rekoh. Nejasno mi je opisala gdje bi Anna mogla biti i rekla: "to namjeravate uiniti, gospodine Carl?" "Namjeravam je nai. Otkriti je li joj dobro." "A moda ete joj pomoi kao to pomaete Danielu?" "Sigurno." "Randy je rekao da e tako biti bolje za njih oboje. Randy je rekao da je ispravno tako, Julia. Hvala ti na pomoi." "Prestanite me tako gledati, gospodine Carl. inim najbolje to mogu." "Znam." U tom trenutku su se otvorila vrata sa zvunom izolacijom i izaao je Daniel, crvenih oiju, stisnutih aka, a iza njega se smjekao doktor Bob, u svojem zelenom lijenikom odijelu i s maskom sputenom oko vrata. Daniel je pogledao oko sebe, na trenutak u panici, a zatim nas je ugledao i pritrao majci, skoio joj u krilo i zagnjurio lice u njezin vrat. "Dobro je, dragi", ree ona tapui ga po leima. "Dobro je, zlato. Mama je tu." Daniel se odvoji od nje. Lice mu je drhtalo, kao da e se slomiti i zapoeti strano urlati. Ali nije to uinio. Umjesto toga se nasmijeio. A navlake na njegovim zubima blistale su na jarkom fluorescentnom svjetlu. Doktor Bob je jo stajao kod stola za recepciju nakon to su Julia i Daniel otili iz ordinacije. Dao je Juliji pisane upute o tome kako se brinuti za navlake, zakazao je sljedei pregled i poslao ih kui. Sad je popunjavao karton. "Danielovi zubi izgledaju sjajno", rekoh mu.

"Doao mi je u posljednjem trenutku. Da su jo malo propali, nita ne bih mogao uiniti da spasim bar neke." "Izgledao je prilino sretno. Zapravo se smjekao. Hvala ti." "Dobro je initi dobro, zar ne, Victore?" "Pretpostavljam", rekoh. Okrenuo sam se prema vratima kroz koja su upravo izali Julia i Daniel. "Iako se ponekad osjea kao u paklu." "Najbolje stvari u ivotu nikada nisu jednostavne", ree on pruajui karton recepcionarki. "Veeras izlazi s Carol, zar ne?" "Zapravo, da", rekoh. Bob namigne. "Zabavi se", ree on.

42
Usred seksa sam s Carol Kingsly. Umm, da, ba u sredini. Nisam znao da je biznis takav afrodizijak, ali kad je Carol vidjela kako sam zakljuio posao s Takahashijem, odluila je kako je vrijeme da i sama zakljui posao. I je li dobro, pitate. Pa, recite mi, je li ikada stvarno loe? Recimo samo da se ne radi o vaenju ivca iz zuba, baby. Ali ovo je neto to jo nikada nisam doivio. Ovo je, izvantjelesno iskustvo. I tako sam izvan svojega tijela, sjedim u naslonjau u kutu sobe koju je Carol Kingsly uredila u stilu Laure Ashley, promatram sebe i Carol Kingsly kako radimo to to radimo na plahtama Laura Ashley. Odavde sve izgleda pomalo glupo, vrlo slino dvama nespretnim plivaima koji uvjebavaju leptir stil u moru od siunih pastelnih cvjetia. A tek zvukove koje proizvodimo. Stvarno, djeco, dajte se saberite. Ali priznat u joj ovo, moj Boe, stvarno je zgodna. Ima lijepo lice, svilenu kosu, pa njezino tijelo, koje je, moram vam to rei, arobno, tako vitko i gipko kakvim ga moe uiniti samo posljednja luda dijeta, izdrilano je i uvjebano satima provedenima u teretani, od njezine joge savitljivo je kao mekani perec, a ipak obilno gdje se pravo obilje najvie trai. I dopustite mi da vam kaem, pravo je, da, da jest, ili barem ja tako mislim. A zapravo, a ovo je samo izmeu nas - ajde slobodno reci - tko, dovraga, i mari za to? Ba sam luzer, zar ne? Koji uspaljeni heteroseksualni mukarac ili lezbijka ne bi sada elio zamijeniti mjesto sa mnom? Takvoga nema. A pogledajte ovaj moj potez koji sam upravo napravio. Sudac bi mi u hrvanju dodijelio dva boda za ponovno uspostavljanje kontrole nad protivnikom. Ja sam pravi mukarac, ja sam kralj, makni se u stranu, Elvise. Ba sam pastuh. I recite mi to, dovraga, radim u tom naslonjau i gledam kako se glavna akcija odvija na krevetu? "Stavi ruku ovdje", ree ona tiho predui. "Pomakni nogu. Da, jo malo. Ummm, dobro. Sad pomakni lakat." Radi li se ovdje o seksu ili igramo Pogledajte me tamo gore, na njoj, kako se svojski trudim slijediti njezine upute. Izraz lica joj je proet tjelesnim senzualnim zadovoljstvom, moj izraz je proet napetou radnika koji nosi glasovir. Iskreno govorei, s ove povoljne pozicije, moram priznati da izgledam pomalo smijeno. Koa mi je blijeda, miii mlitavi. I je li to moja stranjica ili dva mrava bijela psia ivave koji se tuku oko kosti? Ali piece de resi tance mojeg smijenog poloaja, ono zbog ega mi je zaista neugodno zbog cijele ove mizascene, je to to oko vrata imam kravatu. Da, prokletu kravatu. To je njezina ideja. Valjali smo se, pokuali zapaliti moteur depassion, ali neto je nedostajalo. Moda moj francuski nije bio dovoljan, ili se radilo upravo o tome to sam

pokuavao govoriti francuski, no zbog neega nam nije uspijevalo. A onda je ona iznijela prijedlog. Tko sam ja da kaem non! I reagirala je s takvim zadovoljavajuim oduevljenjem ve samo na to to sam svezao kravatu; izvijala se na svaki zamah, stenjala na svaki nalet, istegla se cijelom svojom nagom duinom dok sam zatezao vor. Konano, kad sam ponovno legao na nju, zgrabila je utu svilu i privukla me blie, i dok smo se ljubili, zategnula je kravatu tako da mi je stegnula i grlo i glasno sam zagrgljao. I dali smo se na posao. Jesam li svim srcem bio u tome? Pakla mu, jesam. Pa, samo je pogledajte. Tko ne bi bio? Poljubio sam je u donji dio eljusti, rame, dojku. Jedna ruka trljala joj je kuk, a druga je hvatala bedro. Znate, ve sam to prije radio. Moji su prsti tipkali tajanstveni ritam na njezinoj koi, prebirao sam kao svira deza, sav sam se unio u to. Ali kad sam samo malo pokuao olabaviti kravatu tako da mogu, recimo, disati, zaustavila me. A kad sam joj milovao rame, gurnula mi je ruku na svoju dojku. A kad sam se sagnuo da joj poljubim uzvisinu kuka, gurnula mi je glavu prema svojem trbuhu. 17 Djeja igra koja ima veliku plastinu podlogu s ucrtanim krugovima u boji. Igrai moraju prema pravilima postaviti lijevu ili desnu ruku/nogu na odreeno polje, a rezultat je da se nau isprepleteni u udnim pozama. "Probaj ovako", ree ona. "Da, jae. Ne, ne prejako. Ba tako. Bre. Sporije. Pomakni se. Pazi kamo stavlja koljeno." Unio sam se u to, da, jesam, a onda me poela boljeti ruka od jednog te istog pokreta koji sam ponavljao a koji se njoj oito sviao, a kad sam stao, rekla je: "Nemoj stati", a kad sam usporio, rekla je: "Nastavi". U ruci mi se javljao gr, i sljedee to znam, eto me u naslonjau i promatram. I dopustite mi da vam kaem, vama jahaima internetskih pornostraniea, koji svojim miem upravljate kao da pilotirate u F-16, samo gledati nije ni upola tako dobro. Ali ima jedna prednost ako sjedite u naslonjau; imate vremena razmiljati. Usred Sturm und Dranga um vam se prebaci na automatskog pilota, ali u naslonjau moete misliti o velikim pitanjima. Kao, ako je francuski jezik seksa, a njemaki jezik promatranja seksa, objanjava li to posljednjih tisuu godina europske povijesti? Ili, ako vam to nije dovoljno duboko, zato netko tko izgleda kao Carol Kingsly, upravo u ovom trenutku ima seksualni odnos s nekim tko izgleda kao ja? I to je znailo ono namigivanje doktora Boba? Je li prije mene znao da e mi se posreiti? Stvari su se prebrzo odvijale, inilo se da je sve previe udno. Doktor Bob mi je izvadio zub, radio mi je most, a sad me da je poeviti. Sve u svemu, prokleto dobra usluga, ali ipak. I ima li sve to kakve veze sa suenjem za ubojstvo Francoisu Dubeu? Imam novog osumnjienika, novu teoriju, spreman sam za proces tom glupanu bez ijedne reference na stomatologiju, a ipak doktor Bob se jako trudi da mi se ulaguje. Sve one njegove priice, uzastopno ponavljanje kako samo eli pomoi, besplatno lijeenje Daniela Rosea, a sad mi je jo namjestio ovu vezu s Carol Kingsly koja je gotovo zadovoljavajua i dola je do seksa, sve to kao da je dio neke poruke. I ini se da je ta

poruka nekako povezana s Francoisom. Ali kako? Zato? to mi pokuava rei? Oh, oh, neto se dogaa na krevetu. Ah, da, nepogreivo. Pogledajte kako je ispruila noge, prsti su joj se skvrili. Pogledajte kako joj se zatee eljust. A moje lice, tako se trudim da je udo to me srce nije izdalo na mjestu. Stvari se blie vrhuncu, kako kae poslovica. Ali ekajte. Zgrabila je moju kravatu. Tanki kraj jednom rukom. vor drugom. Toliko sam u poslu da nita ne mogu poduzeti u vezi s tim. Na licu joj je izvijen mali smijeak. I najednom je zategnula vor. Aaaaah. Evo me natrag. "Bilo je tako lijepo", ree ona milujui utu svilu, sada olabavljenu oko mojega vrata. "Bilo je, zar ne?" "Ovo lijepo napreduje." "Da, zar ne?" "Doktor Pfeffer e biti uzbuen." "Moemo li ga drati podalje od toga?" "O, ne, Victore, ne mogu to uiniti. Sve mu govorim. On je moj zubar. Je li te gospodin Takahashi ve pozvao?" "Pokuao je, ali morao sam ga odbiti." Snano me udarila. "Joj." "Nije mi bilo lako nai ti taj posao." "Nisam imao izbora", rekoh. "Bio sam u sukobu interesa. ovjek kojega sam za njega trebao natjerati na steajni sud, svjedok je u mojem sluaju ubojstva." "A nisi to mogao srediti nekom finesom?" "Ne." "Ako eli uspjeti u biznisu, Victore, mora postati malo vie beskrupulozan." "Ako izgubim jo malo obzirnosti, zavriti u u Senatu." "Rekla sam mu da si najbolji odvjetnik u gradu." "Lagala si svojem klijentu?" "To je ono to radim. Odnosi s javnou." "Moda bih ti trebao isplaivati honorar." "Ujutro u ti sastaviti prijedlog honorara." "alim se."

"Ja ne. Ne alim se kad je posao u pitanju. Zna to bismo sljedee trebali uiniti?" "Ne znam. to?" "Neto to elim od prvog trenutka kad sam te vidjela." "Da me baci na pod i napije mi se krvi iz vrata?" "Ne, ne budi glup. elim ti pomoi izabrati novi par cipela."

43
Tommyjeva aica u podne. Zakoraio sam unutra s jarkog sunca, mirnuo u zadimljenoj, neonom obasjanoj tami i krenuo prema anku. Za to doba dana unutra je bilo dosta ljudi. Dvojica mukaraca igrala su pikado, za jednim stolom se kartalo, glazba iz automata tiho je svirala. Za ankom su dvojica staraca raspravljala o bejzbolu. Nisam bio edan, ali naruio sam pivo. Nisam bio gladan, ali zgrabio sam aku kikirikija i protresao ih u stisnutoj aci. Kako sam na sebi imao odijelo, nisam se ba uklapao u sredinu, ali nije potrajalo dugo i zanimanje za mene je splasnulo. "Je li Tommy tu negdje?" upitah pipniara sijede kose, kad sam zatraio da mi ponovno napuni au. Bio je vrlo visok i vrlo mrav, a drao se pogrbljeno kao upitnik, kao da je cijeli ivot nastojao izbjei udariti glavom u niske dovratke i zidove. "Koji Tommy?" upita on. "Tommy iz Tommyjeve aice." "Gospodine, taj Tommy je mrtav ve dvadeset godina." "Pa zato onda ne promijenite ime?" "Zovu me Whitey." "Mislim da to onda sve objanjava. Pria se da bi netko tko eli odigrati dobru partiju aha trebao najprije doi ovamo." Podignuo je obrve. "Jeste li dobri u ahu?" "Ne ba." "Onda ste izvan ove kategorije." "Ipak, moglo bi biti zabavno, slaete se?" "Ne, nimalo zabavno, osim ako vam nije zabavno i sjediti u plastinom bazenu s vodom u lunaparku. Jeste li ponijeli novac sa sobom?" "Neto." "To bi moglo biti dovoljno." Podignuo je glavu i pozvao preko mojeg ramena. "Hej, Krmenadliu, ima li vremena ovome tipu dati jednu lekciju?" Okrenuo sam se. U separeu koji je bio najblie vratima, Horaee T. Grant je sjedio sam, ispred njega nalazila se ahovska ploa s po-sloenim figurama, a u ruci je drao debelu zelenu depnu knjigu. "Nemam vremena za budale", ree Horaee T. Grant zurei u ahovsku plou. "Reci mu

da malo nie niz ulicu, osnovna kola ima ahovsku grupu koja se sastaje svakog prvog utorka u mjesecu. To bi moda bilo blie njegovoj razini znanja." "Kae da ima neto novca", ree pipniar. "S takvim odijelom? Nema dovoljno." "Ali kravata je lijepa", rekoh. "Slaete se?" "Koliko?" upita Horace. "Moe li pet za svaku partiju?" "Dovui svoju mravu guzicu ovamo u moj ured", ree Horace T. Grant. "I pobrini se da mi donese jedno hladno. ovjek oedni kad do nogu potue bijelca." Kupio sam mu pivo, provukao se na sjedalo u separeu i gledao kako Horace namjeta plou za igru. Nekoliko mukaraca je prilo da gledaju. "Koju igru igramo?" upitah. "Alehina." "Blagoslovio vas bog." "Evo ti jedan savjet. Zato ne bi drao jezik za zubima, tako da ne vidimo koliko si zaista glup?" Promatrai su se slatko nasmijali. "Pustit u te da vue prvi, jer vidim da ti treba sva mogua prednost." "Znate, ve sam prije igrao", rekoh. "Pretpostavljam da si ve prije i evio, to ne znai da zna to radi." Mukarci oko nas glasno su se nasmijali. "Poni", ree on. Promotrio sam plou, malo kimao glavom i gurnuo pjeaka ispred skakaa dva polja naprijed. "Moe mi odmah dati tog petaka", ree Horace i nasmije se. "Povukao sam tek jedan potez." "Jedan je dovoljan", ree on i u sljedeih nekoliko minuta porazio me do nogu. Mukarci oko njega cerekali su se dok je njegova kraljica rezala kroz moju obranu s alarmantnom okrutnou i zadala ah-mah mojem kralju. "Jo jedna?" upitah pruajui mu pet dolara. Horace slegne ramenima, zgrabi novanicu i posloi figure na ploi. Mukarci koji su gledali odmahivali su glavama zbog moje gluposti i razili se. Moja igra bila je tako runa da nisu mogli podnijeti da gledaju jo jednu partiju. "Naprijed, djeae", ree Horace. "Ti si na potezu." Posegnuo sam rukom u dep sakoa, izvukao preklopljeni papir i spustio ga na plou. Paljivo sam promatrao dok je Horace itao nalog kojim me sud odreuje za odvjetnika Tanyi Rose, maloljetnoj djevojici, s nepoznatim mjestom boravka. Na licu mu se vidjelo neto, neka njenost koju nikada prije nisam vidio u njemu, neto to je treperilo pod povrinom.

"Treba mi vaa pomo", rekoh.

44
Moglo je trajati i tjednima dok bih pronaao gdje tono ivi gatalica Anna koju mi je spomenula Julia Rose. Nazvao bih neke policajce koje sam znao iz tog okruga, provjerio bih ute stranice pod "Gatalice", iao bih od vrata do vrata po cijelom susjedstvu i raspitivao se, ali dopustite da vam kaem, ii od vrata do vrata ako ste stranac u nepoznatoj gradskoj etvrti i raspitujete se o nekome tko vam je nepoznat, a njihov je susjed, dakle, to ba nije najugodniji ili najbolji nain da sauvate sve svoje zube. Moglo je trajati tjednima dok bih je naao, ako bih je uope naao. Dao sam svoj broj telefona Horaceu T. Grantu i on je za deset minuta imao pravu adresu. "U toj je kui", odrjeito je rekao Horace. Slijedio sam njegove upute, parkirao auto gdje mi je rekao da parkiram. Sada smo sjedili u autu na drugoj strani ulice, preko puta oronule stambene kue od cigle s visokim stubitem ispred ulaznih vrata. "Stara gospoa je zauzela cijeli prvi kat." "Zna li da dolazimo?" upitah. "Ne budi blesav. Naravno da zna. Gatalica je." "Htio sam rei, mislite li da joj je natuknuo to traimo netko od svih tih ljudi s kojima ste razgovarali?" "Nikome nisam rekao to hoemo od nje. Samo sam rekao da hou da mi gata. Misli da je djevojica unutra?" "Ne znam," rekoh, "ali ako je stara dama saznala da je traimo, sigurno ju je spakirala na neko drugo mjesto, prije nego to smo se pojavili. Imate li jo kakvu informaciju o toj Anni osim njezine dobi?" "Samo da ima vrste veze u svijetu duhova." "Zato mi to ne zvui utjeno?" "Zato," ree Horace, "to ne vjeruje ni u to to je izvan tvojeg beskrajnog neznanja." "A vi ste, kako vidim, mnogo prisniji s velikim misterijima univerzuma." "Volim misliti da imam duhovnu dimenziju. Baptist sam i redovito idem u crkvu, ako ba mora znati. Osim to je to dobro za duu, pomae mi s redovitom probavom. I dopusti mi da ti kaem neto, djeae, kad bude na ovom svijetu tako dugo kao to sam ja, shvatit e da u ivotu nema puno vanijih stvari od redovite probave." "Hvala na savjetu." "Neu ti ga naplatili. Ali ta Anna, nije drugo nego arlatanka. Jedina budunost koju

vrijedi znati je ta da emo svi umrijeti, a za to ne trebam nikakvu vjeticu da mi to kae." "Poimo", rekoh. "I, Horace, pustite mene da govorim." "O, to i namjeravam. Nema nita zabavnije nego gledati mladu budalu kako se spotie sam o sebe." Polako smo se penjali stepenicama od ispucanog cementa, a zatim preli savinute daske trijema. Pokraj njezinih vrata nalazio se glineni medaljon s licem anela. Lice je bilo nasmijeeno, ali izraz mu je bio vie sjetan nego razdragan, a oi su mu sjale nekom stranom sigurnou. Bilo je uznemirujue vidjeti ga kako tamo zuri, kao da mi je gledao ravno u duu i nije mu se svidjelo to je u njoj naao. Dovraga, nisam imao nita protiv anela, ali ipak. Skrenuo sam pogled dok sam pritiskao zvono. Nita se nije ulo iznutra, pa sam lagano pokucao na vrata. Spremao sam se jae zalupati, kad su se vrata malo otvorila. "to elite?" upita apatom glas iznutra. "Traimo Annu", rekoh. "to hoete od madam Anne?" "Moramo je samo neto pitati", rekoh. "Jeste li vas dvojica oni mukarci koje oekuje?" Pogledao sam Horacea. "Koja dva mukarca?" upita on. "Jedan mladi, a jedan star." "Pa, onda mislim," ree Horace, "da smo to mi." Vrata su se ire otvorila. Na danjem svjetlu pojavila se mrava enica, s divljom raupanom kosom i jednim mlijenobijelim okom. "Recite mi kako se zovete." "Ja sam Victor Carl", rekoh. "On je Horace." "Uite onda, Victor Carl. I vi, Horace", ree ona i zakorai u stranu. "Ako imate mobitele, bolje je da ih iskljuite. Madam ne voli radiovalove u kui. Smetaju joj u proricanju." Izvadio sam mobitel i pritisnuo tipku kojom sam ga iskljuio, a zatim sam poao unutra za njom. Progutao nas je polumrak salona. I )va Otrcana kaua bila su gurnuta do zidova, isto tako i mnogo starih stolica, a bila je tu i teka, visoka komoda. Iskukiani sag leao je poput izubijana lesa na sredini poda. A sve je bilo prekriveno debelim slojem praine i srodnim mirisima mousa i tamjana. Bila je to soba za sastanke udruga koje se ne moe imenovati, soba za bizarne rituale rtvovanja s pijetlovima i zmijama. Traio sam pogledom bilo kakav znak djeje prisutnosti, lutke, igrake ili male cipele; niega nije bilo. Ali ako nas je ova Anna zaista oekivala, moda je Horace ipak izlanuo neto dok se

raspitivao i znala je to traimo. To ne bi bio nikakav trik da je zbog naeg posjeta maknula sve dokaze o djevojici. "Priekajte", ree ena koja je sad stajala na drugom kraju sobe. Priekali smo dok je kliznula iza vrata. Vratila se trenutak kasnije i otvorila nam vrata da uemo. "Sjednite, a madam Anna e odmah doi." Paljivo nas je promatrala jednim zdravim okom dok smo prolazili kroz vrata, a zatim ih je zatvorila za nama. Soba u kojoj smo se nali bila je mala i mrana, bez prozora, ali imala je dvoja vrata. Zidovi su bili obojeni u sjajnu smeecrvenu boju i bili su prekriveni udnim simbolima nacrtanim utom bojom: zavijucima i zvijezdama i zureim oima. Postavljen u sredini sobe i okruen s etiri stolice nalazio se okrugao stol obojen u plavo, s istim utim simbolima. Jedino svjetlo davao je plamen triju debelih svijea, od kojih je svaka bila postavljena u sredite ute zvijezde nacrtane na stolu. Gorio je jedan mirisni tapi s mirisom tamjana, a zaguljiv zrak bio je pun tajanstvenosti. Pogledao sam Horacea T. Granta u treperavom svjetlu svijea, nagnuo glavu i rairio oi. "Vidim mrtve ljude." "Zaepi usta, djeae. Od ovog mjesta ve me prolaze srsi, ne mora jo i ti pridodavati svoj uasni smisao za humor." Oboje smo privukli stolice, sjeli i ekali. I ekali. Provjerio sam sat. Kihnuo sam zbog tamjana. Lupkao sam nogom. Horace je sjedio pokraj mene i doslovce vrtio palevima. "Kako to radite?" upitah. "Trai se talent i koordinacija," ree on, "to znai da nije za tebe." Htio sam ustati i otii je potraiti, kad su se otvorila vrata na drugoj strani sobe i ula je jedna ena. Bila je odjevena u svjetlucavu zelenu iroku halju, oi su joj bile zatvorene, a noge bose, i tiho je pjevuila na nekom jeziku koji je zvuao kao davno mrtav jezik. Okrenuo sam glavu i pogledao vrata na koja smo uli, a zatim se okrenuo prema eni koja je pjevuila. Bila je to ista raupana ena koja nas je pozdravila na ulaznim vratima. Pretpostavljam madam Anna. "Zar niste jednostavno mogli ui ovamo s nama?" upitah. "Pripremala sam se za na sastanak," ree ona sjedajui za suprotnu stranu stola, "a to mi pomae i da steknem svoje vizije." Sada je govorila s malim naglaskom koji nisam mogao tono odrediti, kao da je roena negdje na oceanu izmeu Haitija i Zapadne Philadelphije. "Dakle, rekli ste da imate neka pitanja." "Tako je", rekoh. "Naravno. Svi mi imamo pitanja. A znam i to traite." "Znate?"

"Izgubili ste nekoga. Nekoga do koga vam je jako stalo. I doli ste k meni da naem tu osobu." "Kako to znate?" "Posao mi je da znam. Kao to sam znala i da ete doi. Molim vas, izujte cipele." "Cipele?" "O, da. To je vrlo vano. Primamo signale s drugog svijeta kroz svaki dio tijela, ukljuujui i stopala." "Hoete da skinemo i hlae?" upita Horace. "Samo cipele." Dok sam razvezivao vezice, rekla je: "Trebat e mi takoer neki rtveni dar koji u ponuditi u dobroj vjeri." "Kakav rtveni dar?" "Neto to e pokazati da vam je srce isto, namjere asne, a vaa potraga iskrena." "Dopustite mi da pogodim", rekoh. "Koliko?" "Dvije stotine dolara za na prvi kontakt." "Sigurno ste se zabunili", rekoh. "Ali vi ste doli s pitanjima, pa tko je onda zbunjen? Dobiveni dar nije za mene, to je dar spiritualnom svijetu u kojem emo traiti odgovore. Nije lako ui u svijet mrtvih. Ali prije nego to ponemo raspravljati o rtvenom daru, moramo zavriti posao." Skrenula je mlijeno oko prema starcu pokraj mene i stiala glas u prijekoru koji je sliio na prijekor uiteljice. "Horace, niste izuli svoje cipele." "Ne skidam cipele ni zbog koga", ree on. "Nisam ih izuvao u Japanu, nisam ih izuvao u Koreji, nisam ih izuvao u kui moje tetke Sally koja je imala sve one glupe bijele sagove, a neu ih izuti ni ovdje." "Morate biti ponizni, starce." "Previe sam star da bih bio ponizan, a nisam dovoljno star da me takvi kao ti nazivaju starcem." "Madam Anna," rekoh, "mislim da imate pogrenu sliku o nama." "Niste izgubljene due?" "Pa, moda tu imate pravo." "I ne elite komunicirati s mrtvima?" "Zapravo, tko to ne bi htio? Ali nismo zato doli k vama. Traimo djevojicu koja je nestala." "I elite da zamolim duhove da vam pomognu traiti. To obino ne radim, ali moe se dogovoriti. Iako e rtveni dar koji emo ponuditi biti vei." "Nismo doli ovamo ispitivati duhove, ti poluslijepa vjetice", ree Horace. "Doli smo

pitati tvoju jadnu guzicu." Poloio sam ruke na Horaceovu nadlakticu da ga smirim, vrsto sam ga stisnuo da ga podsjetim kako bih ja trebao govoriti, i iznenadio sam se koliko mu je ruka mrava. "Ono to moj prijatelj eli rei je da traimo nestalu djevojicu i nadamo se da nam moete pomoi. Zove se Tanya, Tanya Rose." Nije se pomaknula kad sam izgovorio ime, nije se ni trznula. Gledala me onim zdravim okom i ponovno je poela pjevuiti. Bilo je to neobino lijepo pjevuenje, udno nezaboravno, ali mogla je pjevati koliko je htjela, nismo se ni makli s mjesta. Kad je zavrila, otvorila je oi i vidjela, s izrazom razoaranja, da smo jo uvijek za stolom. "to ste joj vi?" upitala je. "Ja sam njezin odvjetnik", rekoh. "Zato ta djevojica ima odvjetnika?" "Sud me odredio da je naem, da provjerim da je s njom sve u redu." "Ne mogu vam pomoi." "Imate li to protiv da pregledam stan?" "Ne vjerujete mi?" "Ne, iskreno, gospoo, ne vjerujem." "Nije ovdje, iskreno vam kaem." "Ali znate gdje je." "to biste uinili da je naete, Victore Carl? Biste li je poslali natrag k majci koja ju je dala od sebe? Biste li je vratili onom ovjeku koji ivi s njezinom majkom? Mislite li da bi bila sigurna tamo s njim?" "Ona je moja klijentica. Uinit u sve to treba i to je u njezinu interesu. A zakon je na mojoj strani." "Gdje vam je bio va zakon kad ju je majka pokuavala odbaciti?" "Uzeli ste je, zar ne?" "Uinila sam za nju to sam mogla." "A ako nije ovdje, vi ste je nekome dali. Ponovno. Ali kladim se da nije bilo badava. Kladim se da je opet bilo potrebno ponuditi rtveni dar. Za koliko ste je prodali?" "Ovaj sastanak je zavren", ree ona i puhne u jednu svijeu. Soba se zatamnjela. "Kamo ste je prodali?" upitah. "Kakav sad uasan strah proivljava? Recite mi gdje je, madam Anna, ili u idui put sa sobom dovesti policiju." "elite dovesti ovamo policiju? Nemojte me nasmijavati. Zovem ih ve mjesecima. Prostitutke svake veeri rade na uglu ulice, a oni nita ne poduzimaju. Auti prolaze i trube, parkiraju se ispred moje kue. Svakog jutra metem kondome. Recite im da dou.

Molim vas." Ugasila je i drugu svijeu, a soba se jo vie zatamnjela. Sad je gorjela samo jedna svijea, a njezin blijedi plamen odraavao se na naim licima prije nego bi se rasplinuo u kutovima sobe. "Moda e kad dou, provjeriti vau dozvolu za rad", rekoh. "Siguran sam da imate dozvolu za rad kako trai zakon. A ova je kua, siguran sam, namijenjena za komercijalnu svrhu." "O, da, tako radi va zakon. Zatvorite mi kuu, unesite nemir u susjedstvo. Zaboravite kurve, zaboravite drogu, gangstere. Dovienja, Victore Carl." Spremala se puhnuti u posljednju svijeu kad je Horace rekao: "I nama je stalo do nje." Madam Anna zadri dah i podigne pogled onog zdravog oka prema Horaceu. I ja sam okrenuo glavu, jer u njegovu se glasu zaula mekana nota njenosti. "Zbog naina na koji joj oi kilje kad se smije", ree Horace. "Zbog naina na koji poskakuje umjesto da hoda. Kako je lijepo kad vas dri za ruku. Kako podigne pogled prema vama s licem punim povjerenja. I vi se brinete za nju, vidim to u vama. Ali i mi, takoer. Djevojica kao to je ona, s majkom kakvu ima, treba svu pomo koju moe dobiti na ovome svijetu." "to elite?" upita madam Anna. "Samo elimo saznati gdje je", rekoh. "I da joj je dobro." "Ostavite svoju posjetnicu", ree madam Anna. Izvadio sam posjetnicu iz sakoa i bacio je na stol. Dok se jo okretala na drvenoj povrini, ona je puhnula u posljednju svijeu. Soba je utonula u tamu, nita se nije vidjelo osim blijedog tinja-jueg vrha mirisnog tapia. Brzo sam ustao, poao da je zgrabim, ali uhvatio sam samo zrak i zaurlao od boli. "to se dogodilo?" povie Horace iz tame. "Udario sam palcem u neto." "Koja budala skida cipele kad god mu neka starica to kae?" Izvadio sam mobitel, otvorio ga i ukljuio, i iskoristio blijedo svjetlo zaslona da provjerim sobu. Madam Anna je nestala, a isto tako i moja posjetnica. Uz svjetlo mobitela naao sam cipele, obuo ih, zaobiao stol i otvorio vrata kroz koja je dola gatalica. Tu je bio hodnik, spavaa soba, kuhinja i kupaonica, ali nigdje ni znaka starice ili prisutnosti Tanye Rose. Dopustio sam si slobodu da pretraim ostatak stana. Nita. Madam Anna je nestala, a Tanya, ako je ikad i ivjela ovdje, vie nije bila ovdje. "to dalje?" upita Horace T. Grant dok smo izlazili iz stana.

"Ne znam." "Djeae, bolje bi ti bilo da smisli neto." "Da, bolje bi bilo. Ono unutra je bio pravi govor, Horace." "Gomila konjskog govna umotana lijepom vrpcom." "Ne bih rekao." "Misli to god hoe." Kad smo izali kroz vrata, na trijemu su stajala dvojica mukaraca. Jedan je bio stariji, pogrbljen, odjeven u crno odijelo kao da je u alovanju. Drugi je bio mnogo mlai, bio je gotovo tinejder i drao je starca za ruku. Horace se zagledao u dvojicu mukaraca, a zatim im je pridrao otvorena vrata. "Uite, gospodo", ree on. "Oekuje vas."

45
Kako je mlijenobijelo oko madam Anne zaustavilo moju potragu za Tanyom Rose, okrenuo sam pozornost natrag na sluaj Francoisa Dubea. to je i razlog zato sam sjedio pokraj Beth u svojem autu, u zdravom okruenju groblja Peaceful Valley. "Postoji neto gotovo radosno u groblju kad je sunani dan, zar ne?" upitah. "Sjajna trava, blistavi spomenici." "Mislim da je morbidno", ree Beth. "Ili moda samo uivam u miru i tiini, koji su manifestacija obeanog slatkog poljupca smrti." Naslonila se na naslon sjedala i pogledala me. "Slatki poljubac smrti?" "Zar ne bi bilo lijepo da zavrimo sa svim tenjama, nadama, nelagodnim potrebama, velikim razoaranjima? Zar ne bi bilo lijepo da jednostavno sve to bude gotovo i da padnemo u naruje tog konanog, njenog sna?" "Ne mora umrijeti zbog toga, Victore, samo otii u mirovinu i preseli se u Bocu.*15" "Ne mogu veerati u etiri." "Mislim da voli groblje jer to je jedino mjesto na svijetu gdje si okruen ljudima ija budunost manje obeava nego tvoja." "Sigurno je tako. U posljednje si vrijeme vesela." "Jesam li?" "O, da. Smijei se za radnim stolom, plee u pokrajnjim uliicama." "Moda ti svatko izgleda veseo, tko se ne raduje slatkom poljupcu smrti." "Ne. Radi se o neemu drugome. Blista." "Kako je i obeala reklama za ovogodinju najnoviju revolucionarnu kremu za njegu koe." "To je razlog? Jesi li zato nazvala info-broj da promijeni ivot." "Nisam. Jo nisam potroila prologodinju revolucionarnu kremu za njegu koe. Gdje je ona?" "Trebala bi uskoro biti tu." "Zar je nisi mogao jednostavno nazvati?" "Gdje bi onda bio dojam? Na neustraivi istraitelj, Phil Skink, ostavio nam je raspored njezinih redovitih posjeta po gradu. Danas je na redu groblje Peaceful Valley,

prije nego to se uputi u otmjeni salon za manikiranje." "A ti misli kako nije nepristojno presresti je ovdje?" "Savreno prikladno, ako mene pita." "Kako je Carol?" "Dobro." Slaem se, jako je dobra. Ali kako ide to s njom?" "Napreduje." "Ne zvui oduevljeno." "Prilino je nametljiva." "Zbog ega je to problem?" "Ne znam, Beth. Rekao bih da se volim sam oblaiti ujutro. ekaj, tamo je. Jesu li to pogrebna kola ili limuzina?" "Limuzina." "Bingo", rekoh. Dugi crni auto usporio je i zastao pred redom U. Voza je iskoio iz auta, otvorio crna vrata, a van je izala Velma Takahashi. Bila je odjevena kako i dolikuje oaloenoj prijateljici s uasnom tajnom: bijela marama na glavi, tamne naoale na licu, jarkocrveni ru na napuenim usnama, u ruci jedna bijela rua. Polako je hodala niz red i zatim stala ispred granitnog grobnog kamena i gledala trenutak prije nego to je kleknula. Dali smo joj nekoliko minuta da obavi sve to je htjela, poravna travu, pomete sjemenke javora koji je rastao iznad groba. Dali smo joj nekoliko minuta da se prepusti svojoj krivnji, a onda smo izali iz auta. Podignula je glavu kad je ula kako zatvaramo vrata. Okrenula je tamne, okrugle naoale prema nama, gledala nekoliko sekundi, a onda se opet okrenula grobu, kao da je cijelo vrijeme samo nas ekala. Polako smo hodali prema Velmi, sve dok nismo stajali iza nje. Ispred nas nadgrobni spomenik prostirao se preko tri grobna mjesta. CULLEN. Na desnoj strani, gdje je Velma kleala, bilo je ime LEESA SARA, a ispod toga rijei VOLJENA KI I MAJKA. Roditelji su izbrisali vjenano prezime i status supruge s Leesina spomenika, a niste ih zbog toga mogli optuivati. "Moramo razgovarati", rekoh. "A-ha", ree ona ne okrenuvi se i ne ustavi na zvuk mojega glasa. "Znai li to da prekidamo?" "Tako neto. Moramo razgovarati o Clemu."

"to se tu ima rei?" upita ona. "On nita ne predstavlja, djeli loeg sna iz jednog drukijeg ivota." Ali mislile li da je mo/da ubio l.eesu?" "Otkad je vano to ja mislim? Mislim da bi ljude koji dolaze na groblje da aluju, trebalo ostaviti na miru, a vi ste ipak ovdje." "Koje je Clemovo puno ime?" "Clem." "Znate li gdje je sada?" "Nije nigdje. On je fantom. Pojavio se kao nekom magijom, uinio svoje zlo i nestao." "Trebat e nam vae svjedoenje o njemu. O tome kako ste se upoznali, kako ste ga prepustili Leesi, kako su se svaali, kako je nestao nakon njezina okrutnog ubojstva. Morat ete sve ispriati pred porotom." "Znate da to ne mogu uiniti." "Dovraga, zato ne?" upita Beth s prizvukom ljutnje u glasu. "Kakva e to vjetica platiti Francoisovu obranu, ali nee rei istinu da bi ga spasila?" Velma Takahashi se okrene prema Beth i zagleda se u nju kroz tamne naoale. "Ba je armantan, zar ne?" upita ona, a glas joj je bio otrovan kao ugriz pauka. "Tako je galantan. Ali moda, draga moja, nije tako galantan kako izgleda." "Treba mu vaa pomo", ree Beth. "Zato treba moju pomo, kad ve ima vas?" Nije mi se svidio ton Velmina glasa, nain na koji su se dvije ene sukobile. Nita mi se od toga nije svialo. Igrala se s nama, ta Velma Takahashi, bacala nas kao klupka vune koja su tu za njezinu zabavu. Ali znao sam kako prekinuti tu igru. Posegnuo sam rukom u dep sakoa, izvukao pravni spis spajalicom privren na sudski formular s plavom poleinom, spustio ga na grob Leese Dube, tono ispred Velme Takahashi koja je jo kleala. "Poziv vam je uruen", rekoh. "to je to?" upita ona, podiui poziv za sud i ljutito ustavi. "to to, dovraga, radite?" "Suenje poinje idui tjedan", rekoh. "Znate koliko je delikatna moja situacija." 'Smijeno, ali ba me briga za va predbrani ugovor. Ako se ne pojavite kad vam kaem, dobit ete sudski nalog za uhienje. A onda u vas morati dati uhititi. U novinama e se pojaviti vaa slika s rukama na leima vezanim lisicama, a to je upravo ono to va suprug eli vidjeti." "Morate me iskljuiti iz svega toga." "Ne mogu", rekoh.

"Ne inite to, Victore." Zakoraila je naprijed, ispruila ruku prema mojim prsima, pustila da joj izraz lica postane rosan i suzan. "Molim vas." "Uinjeno je ve", rekoh. "Victore?" "Ovaj potez u stilu Grace Kelly ili Kim Novak vrlo vam pristaje, zaista. I ta marama je lijep detalj. Ali moram rei da mi se vie sviate u teniskoj opremi." Njezin suzni izraz u tren oka postao je ogoren. "Ne zaboravi svoje mjesto, ti udo bez pimpeka", ree ona. Nasmijao sam se, to ju je samo jo vie razljutilo. Bacila mi je sudski poziv na prsa. Dok je papir klizio prema tlu, jo sam se glasnije smijao. "Mislili ste da kontrolirajui novac, kontrolirate i priu," rekoh, "ali to ne funkcionira tako." "Natjerajte me da svjedoim i neete dobiti vie ni centa." "Nai u nain da me se plati", rekoh. "Moda e va suprug pokriti trokove u znak zahvalnosti to sam dokazao vau nevjeru. A ako nee on - jebi ga. Zavrit u sluaj pro bono, samo da vas natjeram da se muite." "Vi ste jedan beznaajan crv." "Da, jesam," rekoh vedro, "na beskorisnom komadu kamena koji juri kroz svemir bez ikakva smisla. Ali vi ete ipak svjedoiti." Stajala je preda mnom jo trenutak, njihala se kao da ju je netko udario, a zatim je odjurila prema limuzini. Kleknuo sam i podignuo sudski poziv s tla. "Velma, zaboravili ste neto." Nije usporila korak. "Jebi se." "Pojavite se ili u vas strpati u zatvor." Stala je, okrenula se. "Nemate pojma u to se uputate." "Imate potpuno pravo. Prolazim kroz ivot u blaenom stanju neznanja. To je jedni nain na koji ljudi kao to smo vi i ja mogu podnijeti sami sebe. Vidimo se u sudnici." Ponovno se okrenula i lagano potrala prema limuzini. "O, Velma, a kad doete," povikao sam za njom, "ovaj prizor s maramom e prekrasno izgledati na mjestu za svjedoka." Gledali smo je kako je uskoila u limuzinu, gledali smo kako je voza odmah krenuo, gledali smo dok se praina dizala a limuzina se kretala prema izlazu iz groblja Peaceful Valley. Neizmjerno sam uivao u cijelom prizoru, ali ipak neto me je muilo. "Osjea li i ti", upitao sam, "kao da smo bili usred neega to je pripremljeno kao predstava za gomilu oboavatelja?" "inila se dovoljno bijesna", ree Beth.

"Ba zato. Dovoljno bijesna. Dolazi na groblje ostaviti cvijet na grob najbolje prijateljice, mi se pojavljujemo s pitanjima o Clemu, mukarcu koji je moda ubio spomenutu prijateljicu i odjednom dolazi do scene. Ali upravo se sve dogodilo to bi i oekivala u takvom prizoru. Najprije se ona ponaa kraljevski, zatim me pokuava zavesti, zatim dovodi u pitanje moju mukost, zatim nam obustavlja honorar i onda odjuri kao da kasni na manikiranje." "Kao i obino trai s previe snage", ree Beth. "Ona ne eli svjedoiti. Mi smo prijetnja svemu to je nastojala postii." "Naravno da jesmo", rekoh. "Ali ipak, ak i sa svim to je rekla, ini mi se da je jedini stvarni otrov u glasu imala kad se okomila na tebe." Pogledao sam Beth, a njezin je pogled nervozno odleprao u stranu. "Bila je bezobrazna", ree Beth. "Stvarno?" "Pa, moda ne u vezi s pimpekom, ali svakako u vezi sa svim ostalim." Nasmijao sam se, a onda sam se uozbiljio. Beth i ja smo zurili jedno u drugo. Bilo je neega na njezinu licu u tom trenutku, neto kao strah? Strah od ega? Od onoga stoje osjeala, stoje riskirala, da e sve na kraju otii k vragu? Nakon jednog trenutka se okrenula i spustila pogled na grob Leese Dube. "Moramo ga nai", rekla je glasom u kojem se uo oaj. "Ne moemo znati to e Velma rei na sudu, a ne moemo vjerovati ni Sunshineu. Moramo nai Clema." "inimo to moemo." "Znam, ali to nije dovoljno." "Zaglibila si do kraja, zar ne?" "Nije kao to misli." "Nego kako je?" Nije odgovorila. "Ne vjerujem mu", rekoh. "Ne mora." "Hoe prodiku?" "Ne." "Dobro", rekoh. "Ali to nikuda ne vodi." "Nita ne elim osim da mu pomognem na koji god nain mogu." "Mi smo odvjetnici, Beth. Imamo pravila."

"Je li ovo prodika?" "Moda. Ne znam. Ali, Beth, neto tu nije kako treba, i kaem ti, taj kukin sin se nalazi usred toga."

46
Nalazio sam se u Movari, jo jednom pregledavajui transkripte svjedoenja Seamusa Denta s prvog suenja Francoisu Dubeu, kad je u sobu uetao Whitney Robinson III. Trgnuo sam se kad sam ga ugledao. inilo se kao da je ispao iz mojih misli, jer sam cijelo vrijeme dok sam pregledavao transkripte, zapravo razmiljao o Whitu, a evo to sam mislio: zato nije jadnom Seamusu Dentu izvadio crijeva na mjestu za svjedoke? Whitney je bio njean, gotovo ljubazan prema klincu. Ali dok sam pregledavao zapise sa svjedoenja, vidio sam nedostatke u Scanuisovim izjavama, iroko avenije otvorene za napad. Jo nisam znao je li Seamus govorio istinu ili ne, ali sigurno bih mogao posijati sumnju u misli porote, a to je mogao i Whitney Robinson kojega sam godinama gledao u sudnici. I zato je Whit u ovom postupku pustio Seamusa Denta da mu isklizne iz ruke? A to nije bila prva prilino ozbiljna pogreka koju sam uoio u Whitovu radu na tom suenju. "Whit", rekoh brzo ustajui i ispustivi transkript iz ruke kao da me ulovio u nekoj nedoputenoj aktivnosti. "Ba lijepo to si doao u posjet." "Bio sam u susjedstvu, stari moj", ree on. "Pomislio sam da te vidim i provjerim kako napreduje. Tvoja me se tajnica sjea i poslala me ovamo. Nadam se da nema nita protiv." "Ne, nimalo. Sjajno je vidjeti te." "Izgleda kao da ima posla." Osvrnuo se na gomile papira razbacane po stolu i na podu, poslagane na stolicama. "Misli da ima dovoljno materijala s kojim moe raditi?" "Otprilike." "Sjeam se da sam radio na sluajevima ubojstva s dosjeom tanjim od stripa. Mislim da me vrijeme pregazilo." "Nikada", rekoh. Oistio sam jedan stolac i ponudio mu da sjedne. Cijelo mu se tijelo treslo od napora dok se sputao na stolac. Izvadio je maramicu i obrisao elo. Imao je na sebi svoju uobiajenu pravniku uniformu, arape s uzorkom dijamanta, be hlae, plavi sako, crvenu leptir-kravatu, ali lice mu je vie odavalo godine i zabrinutost nego to sam pamtio. Nagnalo me da se sjetim udnog komentara kojim je zavrio na sastanak u njegovoj kui na poetku ovog sluaja: Ne moe ni zamisliti cijenu. Pitao sam se, kakvu cijenu? I kako je to platio? "Pomislio sam da navratim i vidim mogu li ti pomoi u pripremama", ree on. "Da vidim ima li kakvih pitanja o prvom suenju, na koja bih ti mogao odgovoriti. Bit e mi drago ako ti mogu oko bilo ega pomoi."

Bacio sam pogled na transkript, a zatim na starca i njegove stare, zabrinute oi. U tom je trenutku izgledalo da je nain na koji je sjedio, nain na koji se pogrbio zbog umora svojih godina, predstavljaoodgovor na sva moja pitanja o prethodnom suenju. "Ne, Whit. Sve se ini prilino jasnim." "Vie sam nego spreman razgovarati o tom sluaju, Victore. Moda mogu pridodati neto tvojem trudu." "Cijenim to, ali izgleda da sve drimo pod kontrolom." "Dobro. Savreno. Kako tvoji zubi? Posljednji put kad sam te vidio, na sasluanju, cijelo ti je lice bilo oteeno." Protrljao sam jezikom privremene krunice i ranu koja je zacijeljela, tamo gdje je bio napuknuti zub. "Zapravo, moji su zubi ba dobro. Posluao sam tvoj savjet i otiao doktoru Pfefferu." "Da, znam. Nazvao me da mi zahvali to sam te uputio k njemu." "Nije najnjeniji lijenik i osjetio sam bol, zapravo velike greve boli, ali ini se da on moda i zna to radi." "O, itekako zna, uvjeravam te." "to zna o njemu?" "O doktoru Pfefferu? Zanimljiv karakter. Malo previe pria dok mu je ruka u tvojim ustima, ali sasvim je dobar. Upoznao sam ga posve sluajno u vrijeme prvog suenja Francoisu. Zubi su mi bili u jadnom stanju kad sam doao k njemu, ali sad su se puno popravili, drago mi je da to mogu rei. Nema nita bolje od dobrog klipa kukuruza u ljetno predveerje, zar ne, Victore? A ja sam otkrio da on moe biti koristan i na mnoge druge naine." "Kako?" "Pa, ini se da poznaje svakoga i uiva spajati ljude. Voli se osjeati u sreditu zbivanja, pretpostavljam, ali ipak, veze s ljudima mogu biti prilino korisne. Pomogao je meni i mojoj eni u brizi oko nae keri. Zapravo, medicinska sestra koju sada imamo, koja nas je spasila, dola nam je preko doktora Pfeffera." Medicinska sestra blijeda lica i crnih oiju, koja je zurila kroz prozor dok smo razgovarali otraga u dvoritu, ta sestra. Kako je to bilo udno? "Trebao bi mu dopustiti da li pomogne kako god zna, ako ima priliku", ree Whit. "Osjeam da je njegov sluaj pomalo tuan. Rekao bih, usamljen ovjek koji voli initi dobro." "Ne znam ba koliko je usamljen", rekoh. "Nije ako ima Tildu da mu pravi drutvo." "O, ti misli..." Zastao je i zamislio se, a onda je prasnuo u smijeh. "Oh, da, moda ima

pravo. Ali kakav su udan par. Ona mu predstavlja dobru fiziku vjebu." Jo jednom se nasmijao. "Kladim se da ga moe savinuti u perec. Ali, Victore, dosta ogovaranja. Stari ljudi govore o onome to drugi rade zato to to sami ne mogu vie raditi. Ali mladi poput tebe..." "Nisam tako mlad." "Glupost. to se tie procesa, jesi li naao neto novo? Ima li teoriju o ubojstvu koja bi mogla pokolebati porotu?" "injenica je", rekoh kimajui, "da smo nabasali na neto. Sjea se kad si rekao da je najvei problem na prvom suenju bilo to nisi J! imao drugih osumnjienika? Pa, jednoga smo nali." "Stvarno?" Oi su mu zasjale od zanimanja i nagnuo se naprijed. "Koga?" "Nekoga tko uope nije spomenut na prvom suenju", rekoh, "ovjeka koji se zove Clem." A zatim sam mu ispriao to smo saznali, o Leesinoj dobroj prijateljici Velmi, o njihovim pokuajima da oive divlje dane mladosti, o mukarcu s motociklom kojega je Velma uzela za ljubavnika a onda ga proslijedila Leesi, o svaama, nagovjetajima nasilnosti, i nainu na koji se Clem pokupio i odjedanput nestao nakon ubojstva. Paljivo sam ga promatrao dok sam mu sve priao. Brinuo sam se nee li se pokuati braniti, moda e se uditi kako mu je promaknuo takav osumnjienik, moda e misliti da ga optuujem za neuspjeh u prvom zastupanju mojeg klijenta, ali jedino to sam vidio na njegovu licu bilo je olakanje. "To je vrlo neobino, Victore. Ima li dokaze za sve to?" "Apsolutno." "Jednostavno, vrlo neobino. A optuba? Zna li gospoica Dalton za Clema?" "Koliko znam, ne zna", rekoh smjekajui se. "Prekrasno." Zapljeskao je rukama i nasmijao se. "Tako sam ponosan na tebe, djeae. Preuzeo si sluaj i uinio ga svojim. Mislio sam da u ti moi pomoi, ali vidim da me uope ne treba." "Pa, ima jedna stvar", rekoh. "Molim te, reci." "Francois kae da je vlasnik stana prodao njegove stvari dok je bio u zatvoru, ali ja mislim da je neto nedostajalo ak i prije ubojstva. Ima li kakvu ideju to se dogodilo s tim stvarima?" Whit je napuio usne i razmiljao. "Ne, ne znam. Je li to vano?" "Ne znam, u tome je stvar. Samo sam znatieljan." "Znatielja. Vrlo dobro", ree Whit. "To je ono to ini dobrog odvjetnika."

"Ili mrtvu maku*16. Mogu li te neto pitati?" "Naravno. Pitaj sve to hoe." "Ovo je malo nezgodno." "Samo naprijed, moj djeae." "Francois. Je li on... kako da to kaem?" Pogledao sam oko sebe, ustao, preao sobu za konferencije da zatvorim vrata. Kad sam ponovno sjeo, nagnuo sam se blie njemu i tiho rekao: "U tvojem iskustvu s Francoisom Dubeom, nije li ti se inilo da je pokvarenjak?" "Pokvarenjak?" "Razumije to hou rei?" "Da, mislim da razumijem. Zato pita?" "Zbog svoje partnerice." "Gospoice Derringer?" "Mislim da je moda... ne znam sigurno, ali..." "Misli da se emocionalno zainteresirala za klijenta?" "Na neki nain, da." "To je loe, Victore. Vrlo loe." "Znam." "Ne, ne zna. Koliko je to ozbiljno?" "Mislim da je prokleto ozbiljno." "Francois ima izvjesnu mo. Moja je ena osjetila isto kad ga je susrela. Imala je vie od sedamdeset godina, davno je ve prola menopauzu i bila je ve bolesna, a ipak je to osjetila. Rekla je da ima neto u njegovim oima. U nainu na koji ju je gledao. Moda je to njegova Francuska iskrenost, moda je to ona mala jalna milja. Ali ima razloga biti zabrinut." "Zato?" "Izmeu ideje i stvarnosti, izmeu geste i ina, pada Sjena." "Whit?" "To je pjesma T. S. Eliota. Zove se 'uplji ljudi'. Francois Dube moe biti armer, ali u njemu ima neto uplje." "Whit, ona mi je partnerica, moj najbolji prijatelj." "Izmeu zamisli i kreacije, izmeu osjeaja i reakcije, pada Sjena." "Kakva sjena?"

"Postoje stvari koje ti ne mogu rei, Victore. Mora to razumjeti. Moj odnos s Francoisom ostaje zatien kao i tvoj. Ali te bi te stvari, ako bi znao za njih, u kontekstu o kojem sada govorimo, jako uznemirile. A ne govorim samo o priama." "Ne razumijem." "Moda postoji dokaz." "Kakav dokaz?" "Materijalni dokaz. Pazi, nikad ga nisam vidio, ali tijekom svojega zastupanja, saznao sam za' njegovo postojanje. I sve dok je trajalo suenje, uasavao sam se da e se dokaz odnekud pojaviti. Znao sam da bi njegova prisutnost pred porotom bila katastrofalna." "Gdje je bio taj dokaz? "Ne znam." "to se dogodilo s njim?" "Moda je bio uniten ili sakriven, nemam pojma. Ali ni pod kojim uvjetima ne moe dopustiti da taj dokaz doe pred porotu. Istovremeno, Victore, a kaem ti to kao prijatelj, ima dobar razlog da bude zabrinut zbog gospoice Derringer." "Whit, mora mi vie rei." "Izmeu elje i gra, izmeu mogunosti i postojanja, izmeu sutine i pada, pada Sjena." "Whit, to mi pokuava rei?" "Odgovaram na tvoje pitanje najbolje to mogu, unutar granica svoje dunosti. Pitao si me je li Francois pokvarenjak. A ja ti govorim da ne moe zamisliti ni pola od toga."

47
Znam kako se otvara boca vina - okreite ep sve dok se ne raspadne i procijedite kroz cjediljku. I znam kako se otvara novi CD u zatitnom omotu protiv kradljivaca - ukljuite motornu pilu. Ali kako da odvjetnik-branitelj pone uvodnu rije na suenju za ubojstvo, no, to je uvijek pomalo zagonetka. Neki dijelovi su jednostavni. Kad sudac prozove vae ime, ustanete i zakopate sako, krenete prema poroti. Smijeite se njima etrnaestero, dvanaest porotnika i dvoje zamjenika, kao da su vam najbolji od najboljih prijatelja, iako cijelo vrijeme mislite: Zato su nam dali te klaune? A onda ponete. "Dame i gospodo, zovem se Victor Carl. Moja partnerica je Beth Derringer. Danas stojimo pred vama s golemom odgovornou da svojeg klijenta, Francoisa Dubea, obranimo od optube da je ubio svoju suprugu." Sad morate opisati mjesto zloina. Morate govoriti o Leesi Dube kako je leala na podu svoje spavae sobe, leala u lokvi krvi, a vrat joj je bio razderan metkom ispaljenim iz blizine. ak dopustite i da vam glas malo zadrhti dok priate o krvi koja je natapala njezinu lijepu crvenu kosu. Ne moete minimalizirati ubojstvo, ne moete ga odbaciti ili izbjei - baby, ona je mrtva, nema svrhe to poricati - zato, prihvati tu injenicu. Nikada ne smijete tuiteljima dopustiti da se potpuno slue ubojstvom, oduzmite im ga i uinite ga svojim. Zatim, a ovo je stvarno vano, zatim morate prii svojem klijentu. Ve ste ga odjenuli u odijelo, kravatu koja nije ute boje, dali ste mu naoale s kojima izgleda ozbiljno. Sad on stoji i licem je okrenut prema poroti, dok ga vi jednom rukom grlite oko ramena. Tuitelj je ve gurnuo prst u lice vaega klijenta i nazvao ga ubojicom, ali vi morate biti bolji od njega. Jedva ste se provukli opisujui zloin, a sad stojite s rukom oko ramena ovjeka kojega drava tui za taj zloin. Nita ne morate rei, porota razumije. Kako biste mogli zagrlili log ovjeka, da niste sigurni kako je nevin. Zaista, kako? Zato to je to sastavni dio posla, dame i gospodo. Da smrdi poput psa uvaljanog u govno, stajao bih podjednako blizu. Ali to ne kaete. Umjesto toga stojite u tiini, putate da vas dobro pogledaju, prije nego to ponete plesati svoj uobiajeni step-ples. "elim vam predstaviti Francoisa Dubea, brinog oca i brinog supruga. On je glavni kuhar, bio je vlasnik restorana, on je umjetnik s artiokama i paetinom, s maslacem i jastozima i mahunama vanilije, s onime to nas dri na ivotu. Ali prije svega, ovo je ovjek koji je volio Leesu Dube. Bila mu je supruga, ljubavnica i najbolja prijateljica, bila je majka njegove voljene keri. Volio ju je svom duom. Jo uvijek je voli." Tada dopustite klijentu da ponovno sjedne. Ipak, ne elite da porota previe pozorno

gleda, ne elite da porota vidi njegove ruke s oiljcima, drskost u njegovim oima, ne elite da porota osjea u vezi s njim ono isto to i vi osjeate. Stoga ga posjednete i polako priete natrag do ograde iza koje sjedi porota. "Je li brak bio savren? Koji je brak savren? Onaj obitelji Dube svakako nije bio. Da, imali su problema, to neemo poricati. Bili su mladi, Francois je dokasno radio u restoranu, a pritisak zbog malog djeteta u kui esto se loe odraava na mladi brani par. I naalost, da, bilo je izvanbrane nevjere, i da, ivjeli su odvojeno, i da, odluili su se za razvod. Ali vidite, odluili su, i radili na tome, i bili su roditelji prekrasne djevojice, i poputali su jedno drugome. To se dogaa svaki dan, svugdje, u polovici brakova u ovoj velikoj zemlji." Pogledate prema Francoisu i kaete: "To je razlog za tugu i aljenje, apsolutno." Tada se okrenete i podignete glas toliko da pokaete svoju indignaciju. "Ali, dame i gospodo," kaete dok snano sputate ruku na ogradu zbog dojma, "to nije razlog za ubojstvo." Zakoraite sada jedan korak unatrag. Uzmite si trenutak da se saberete, malu dramatinu stanku u kojoj e se osjeaj pravine ljutnje spustiti na sve prisutne u sudnici. Dok se smirujete, poloite ruku na ogradu i oslonite se na tu ispruenu ruku. Ovo posljednje je prilino vano, jer elite izgledati potpuno oputeno kad ponete spominjati, kako god zaobilazno, dokaze optube. Tuitelj je stajao ispred iste ove porote i nabrojio je pregrt dokaza koje ima protiv vaeg klijenta. Voljeli biste to ignorirati, pustiti da nestane, ali ne moete. "Gospoica Dalton je spomenula dokaz koji je naao detektiv Torricelli." Prilazite stolu tuitelja i stojite tono pred njim dok nastavljate govoriti. "Nabrojila je sve stvari koje je on tako zgodno naao, nakon to je odluio da je moj klijent glavni osumnjienik. A vi odmahujete glavom zbog te praktinosti, jer takvo to nikada se ne dogaa u vaim ivotima, samo u knjigama ili filmovima, u djelima fikcije koja stvaraju prilino matoviti ljudi." Dok iznosite svoje gledite, nasmijeite se detektivu, to je u otroj suprotnosti s runim cerekom kojim vam on uzvraa. "Ali, dame i gospodo, dopustite mi da vam kaem to neete vidjeti tijekom ovog postupka. Nitko nee svjedoiti da je vidio kako se zloin dogodio. Nee biti videozapisa ni fotografija koje bi prikazivale ubojstvo. Nitko nee svjedoiti da je vidio mojeg klijenta blizu mjesta zloina u vrijeme poinjenja zloina. Nijedan od onih matovitih forenzinih nalaza kakve vidite na televiziji nee potvrditi da je Francois Dube na bilo koji nain upleten u ovo strano ubojstvo, koje je razorilo njegovu obitelj i zauvijek odvojilo njegovu ker od majke." Vrijeme je da se bone tuiteljstvo. "Gospoica Dalton vam je rekla da su dokazi u ovom sluaju potpuno neizravni. A svi mi znamo, dame i gospodo, to znai neizravno. To znai da nitko zapravo ne zna to se, dovraga, dogodilo. Svi samo nagaamo, a ako vam itko, pa i ona, kae drukije, znai da lae." Sada tuiteljica skae sa sjedala i ulae prigovor. Zabavno je vidjeti je kako skae, kao aba koju ste bocnuli tapom. Hop, hop. A njezin je prigovor dobar, ak i kad ga sudac prihvati, jer vam prua priliku da slegnete ramenima, i nasmijeite se nekim

poluosmijehom, i ponaate se kao da ste zajedno s porotom upoznati s nekom malom tajnom, koju tuiteljstvo pokuava sakriti. "Gospoica Dalton vam je rekla kako je izravan dokaz onaj kad izaete van i svojim oima vidite da pada kia, ali, na njezinu alost, u ovom sluaju ona nema nikakav dokaz te vrste. Nitko nije vidio ubojstvo Leese Dube. A gospoica Dalton vam je jo rekla da je neizravan dokaz onaj kad vidite nekoga tko se pojavi na ulaznim vratima, a kosa i odjea su mu mokri, te da tako moete zakljuiti da vani pada kia. No problem s neizravnim dokazima je u lome to su zakljuci toni samo toliko koliko je mudra osoba koja ih donosi. Dakle, znamo da je gospoica Dalton vrlo mudra odvjetnica, jer zato bi inae zaraivala velike novce radei u uredu okrune tuiteljice i vozila Cheyettu?" Ovaj put, dok se porota smijucka, osvrnete se na tuiteljicu, tako da svi porotnici mogu slijediti va pogled. Tuiteljica polako kipi. Strpljivo ekajte, sve dok je obveza prema iznoenju istine ne digne na noge i dok kroz stisnute zube ne procijedi: "Prigovor, asni sude. Gospodin Carl dobro zna da vozim Civic." Zatim se okrenete poroti, podignete jednu obrvu i gledate kako se svi poinju smijati. "Civic", kaete vi, podiui ruke visoko u zrak. "Ispravite me onda. Ali ak i odvjetnica mudra poput gospoice Dalton, koja se vozi gradom u svojem Civicu, dame i gospodo, moe vidjeti nekoga tko joj se pojavi na ulaznim vratima skroz promoen i pretpostaviti da vani pada kia, a zapravo se radi o tome da je ona zaboravila iskljuiti automatsku prskalicu za travnjak." Badabing, ide k'o urica. Jedan komini geg, svakako, ali sve je to rutina, sve to moe izvesti svaki prosjeni odvjetnik, a da se i ne oznoji. Ali zagonetka je to uiniti dalje. Hoete li igrati na sigurno i otplesati shuffle na temu Osnovane sumnje, neku vrstu dez plesa u kojem podiete ruke i tresete nogama i stalno iznova ponavljate te dvije rijei, kao da ih porota nikada prije nije ula? To je sigurna uvodna rije, uvodna bez ikakvog uvoda, koja vam ostavlja slobodu da u hodu stvarate vlastitu teoriju o ovom sluaju. Ali ako na samom poetku nemate svoju priu, u cijelom postupku morat ete se braniti, a kad neto i smislite, porota je moda ve donijela odluku. Ili ete izai pred njih i ispriati poroti svoju priu ve prve sekunde? Ako je pria dovoljno uvjerljiva, a dokazi joj ne proturjee, onda e porota obaviti va posao umjesto vas. Negativna strana toga slina je onim cigarama koje je puio Curly Howard*17 - jedan proturjean dokaz i sve vam eksplodira u lice. to uiniti? to uiniti? Igrat ete na sigurno? Ili ete se kockati? Oh, neka sve ide k vragu. Pa u pitanju je samo Francoisova koa. "Dakle, gospoica Dalton vam je ispriala o Francoisovim ljubavnim aferama, kao da je to neko veliko otkrie. Da, Francois je imao afere. Priznajemo. ak i u braku, ostao je lovac. Zacijelo, to nije neto zbog ega bi bio ponosan. Ali sad vam moram rei i o drugoj

strani jednadbe. Nisam ovdje da bih klevetao, brani par Dube ivio je razdvojeno, to nije stvar zbog koje bi se optuivalo rtvu, to je samo istina. Leesa Dube bila je usamljena nakon odvajanja od supruga i utjehu je nala s drugim mukarcem. ut ete svjedoenje o tome, i o prirodi tog odnosa, i o nasilju koje se tu skrivalo. Zato vam gospoica Dalton nije govorila o tome? Ne znam. Moda nije mislila da je to dovoljno vano da bi spomenula u uvodnoj rijei. Moda previe eli odbaciti sve to joj se lijepo ne uklapa u njezinu teoriju. Ili je moda bila prenagla u osudi Francpisa Dubea da ona i detektiv Torricelli nikad nisu odvojili dovoljno vremena da saznaju sve o tom ovjeku koji je uao u ivot Leese Dube. Ali on je postojao, i ut ete o njemu, a mnogo je vjerojatnije da je on, prije nego brini suprug, poinio taj uasni zloin. I zato vas ovo molim, dame i gospodo. Posluajte paljivo sve dokaze, i dok to inite, zapitajte se tko je vjerojatniji krivac, Leesin suprug, otac njezina djeteta, ili nasilni stranac koji je uletio u njezin ivot neposredno prije ubojstva i izletio iz njega podjednako brzo. A kada ovo bude gotovo i kad sve ujete, vratit u se pred vas i zamoliti vas da donesete jedinu moguu presudu, presudu prema kojoj Francois Dube nije kriv za ubojstvo svoje supruge." Mia Dalton bila je izvan sebe od bijesa zbog moje uvodne rijei. Mogli ste to zakljuiti po laganom kiselom smijeku dok mi je prilazila nakon to je porota zavrila s poslom za taj dan. Mogli ste to vidjeti po bezbrinom dranju, po ruci koju je mirno drala u depu suknje. Mia Dalton nije se kiselo osmjehivala osim ako nije bila ljuta. Bila je od onih odvjetnika koji su reali na dobre vijesti, a smjekali se na nevolje. Barem sam se tako nadao, jer ako Mia Dalton, nakon moje uvodne rijei, nije bila izvan sebe od bijesa, onda sam negdje ozbiljno pogrijeio. "Namjerava li ga donijeti u sudnicu?" upita Dalton. "Dati mu broj i uvesti ga na popis dokaznog materijala?" "to bih to donio?" upitah. "Moj auto, Civic." "Svidjelo ti se, zar ne?" "Uvijek je zabavno kad suprotna strana tvrdi da sam preglupa da bih shvatila istinu sluaja, zbog marke auta koji vozim." "Nisam optuio auto. Nije on kriv za to." "Zato nam ne kae ime ljubavnika pokojnice, za kojega tvrdi da ju je ubio?" "Ne bih jo." "Ako je on ubojica, ne bismo li ga trebali maknuti s ulice u ime javne sigurnosti?" "ekali ste tako dugo da uhvatite pravog tipa, pa mislim da jo nekoliko dana nee predstavljati razliku." "Mislim da nee", ree Dalton. "Nikad nije dobro obeati poroti neto to nee moi

ispuniti." "Samo me gledaj." "O, hou, Victore, vjeruj mi." Namignula mi je. "A i uivat u u tome." Nije mi se svidjelo to namigivanje. Bilo je neega u njemu od ega me proela jeza. Vjerojatno se radilo o uobiajenom zastraivanju mi je Dalton, ali ipak, dok sam je promatrao kako izlazi kroz vrata sudnice, mislio sam da vie nije bila sva izvan sebe od bijesa kako sam se prije nadao.

48
Mia Dalton nije u sudnici bila rock-zvijezda. Nije plijenila panju porote niti ih drala u aci, nije usred suenja ispaljivala petarde, nije poput pjevaa sentimentalnih lagera pjevuila svoju tunu, slatku baladu o krvi i ubojstvu. Bila je vie klesar nego Rolling Stone, prepustila je petarde odvjetnicima obrane i pokuala sve prisutnepridobiti na svoju siranu, ak je polako i paljivo slagala svoje dokaza. I upravo je zbog toga bila tako ubojita tuiteljica. U okviru sudnice nikada ne podcjenjujte briljantnost iste kompetencije. "Bila je ljupka djevojka, bistra i ivahna, bila je puna ljubavi", ree gospoda Cullen. "Sjeate li se kad je upoznala optuenoga?" upita Dalton. "O, da, sjeam se, naravno da se sjeam. Bila je zaljubljena preko uiju. Tako je bila sretna, moja mala djevojica. Tako puna ivota i ljubavi." Mogao sam ustati i uloiti prigovor u tom trenutku. Mogao sam povikati "nevano" i sudac bi prihvatio moj prigovor, i iz zapisnika bi se izbrisala ljubav Leese Dube prema mojem klijentu, o kojoj je govorila svojoj majci. Ali koji bi idiot uinio takvo neto? Zato sam sjedio na rukama i pustio gospou Cullen da kae to ima. Da, Leesa je bila zaljubljena u Francoisa, da, njihovo vjenanje bilo je kao iz prie, da, oboje su bili radosni zbog djeteta, da, sve je dobro ilo. Ali naravno da je Francois radio dokasno u restoranu, i naravno da su postojali neizbjeni problemi s novcem, i da, naravno da se Leesa osjeala naputenom i bila je u depresiji nakon roenja djeteta, a Francois je sve manje i manje boravio u njihovu stanu. "A onda je", ree gospoa Cullen, "saznala za njegovu nevjeru." "Kako je reagirala kad je saznala?" "to mislite? Bila je oajna." Naravno da je bila. "A to je uinila kad je to saznala?" "to mislite? Odmah je izbacila to smee iz kue i zatraila rastavu braka." Naravno da jest. "Prigovor zbog epiteta", procvrkutao sam. "Prihvaa se", ree sudac. "Molim vas, nemojte optuenog nazivati smeem, gospoo Cullen", ree Mia Dalton. "Pokuat u," ree ona, "ali to nee biti lako, gospoo Dalton, jer on je smee kakvog nema." Naravno da je.

Svako sumnjienje za ubojstvo ima dva pitanja: Kako? i zato''. Kad je odgovor na Kako? snaan, kad petero ljudi i videokamera uhvate optuenika kako vadi pitolj i upucava rtvu, tko bi, dovraga, mario za Zato? Ali kad se Kako? temelji na zbrci neizravnih dokaza, kao u sluaju Francoisa Dubea, odjednom Zato? postaje izuzetno vano. A to objanjava razlog zbog kojeg je Mia Dalton, pravi majstor kao i uvijek, uvala Kako? za poslije, i sad je vodila sluaj s pitanjem Zato?

Nakon to je gospoda Cullen svjedoila o pogoranju odnosa izmeu svoje keri i zeta, nakon to je svjedoila o unom postupku razvoda i o borbi za Amber, nakon to je gospoa Cullen izbacila svu u iz organizma, Dalton se okrenula meni i rekla: "Preputam vam svjedokinju." Bilo je toliko toga to sam namjeravao pitati gospou Cullen, o njezinu zategnutom odnosu s keri, o tome kako joj se ki nikada ne bi povjeravala o svojem ljubavniku, naroito o loem deku kao to je bio Clem, o njezinu potpunom neznanju to se zapravo dogodilo one noi kad joj je ki ubijena. Bilo je toliko puno streljiva. Ustao sam, gledao gospou Cullen i nagnuo se naprijed kao da se spremam na bijesnu paljbu unakrsnog ispitivanja. "ao mi je zbog vaega gubitka, gospoo Cullen", rekoh napokon. "Nemam pitanja za ovu svjedokinju." Od naeg prvog predsjednika nauio sam da je povlaenje ponekad najagresivnija strategija. Ona je bila oaloena majka, preuzela je na sebe teret odgoja unuice, nije mojem klijentu mogla donijeti nikakvo dobro svojim svjedoenjem. Makni je s mjesta za svjedoke, to je prije mogue, i kreni dalje, to mi je bio plan. A kao dodatna prednost tu je bila i mala poruka, koju sam poslao dvanaestorici porotnika i dvojici zamjenika, a koja je bila vana. Neu joj postavljati nikakva pitanja, poruivao sam poroti, jer nita od onoga stoje rekla nije zaista vano za sam sluaj. Nita to kae ne poveava vjerojatnost da je moj klijent ubio svoju enu. Dok je gospoa Cullen silazila s mjesta za svjedoke i izlazila iz sudnice, Mia Dalton je ustala i rekla: "Optuba zove Darcy DeAngelo." Naravno da zove. Izgledala je prilino sono dok je hodala prolazom izmeu redova. Darcy DeAngelo, jedna od ena koje su imale vezu s Francoisom. Bila je krna ena, vrsto stisnutih aka, uskog i lijepog lica, bila je odjevena za sudnicu, u skromnu suknju, cipele s niskom petom, a kosu je podignula ukosnicama. Ostavila je vrlo povoljan dojam, iako vjerojatno ne onakav kakav bi Dalton bila eljela. Daju je Mia Dalton odijevala, imala bi na sebi crni korzet, cipele s visokom petom i vezicama koje bi se penjale sve do bedara, imala bi dugake nokte poput kandi i jarku minku na licu, i izgledala bi kao da je stigla nakon zavrene none smjene u Junoj ulici. Ali Dalton nije imala tu sreu, iako bi taj prizor bilo zanimljivo pogledati.

Dok je Darcy DeAngelo polagala zakletvu, brzo sam pogledom preletio publiku u sudnici. Istaknuti sluaj ubojstva uvijek privlai lijepu gomilu ljudi, a ovaj nije bio iznimka: nekoliko reportera, portreist koji je pokuao dobro pogoditi liniju moje eljusti, uobiajena skupina onih koji ne znaju kamo bi s vremenom i zabavu pronalaze u sudnici kaznenoga suda. A bila je tu jo zanimljivija ekipa: Cullenovi i njihova pratnja; detektiv Torricelli, koji je sjedio pokraj mi je Dalton za stolom tuitelja; i moj stari prijatelj Whitney Robinson III, koji je sve biljeio. Nije to bila neka pria, ta pria Darcy DeAngelo o ljubavnoj aferi. Radila je pod Francoisom u kuhinji, i moglo se oekivati da e zavriti pod Francoisom i u spavaoj sobi. Restoranske kuhinje su poput javnih kupalita kulinarskog seta, lonci u kojima vri juha, mlai kuhari s velikim noevima koji pripremaju namirnice, ostrige iz zaljeva Wellfleet, confit od patke*18, crni tartufi, krepki umak demi-glace, oui, oui. Radili su do kasno u no, kad bi gosti otili i zakljuala se vrata, sjedili su za pocincanim ankom koji je Francois uvezao iz Francuske, pili ampanjac po nabavnoj cijeni, osjeali iscrpljenu ivahnost i bili kao dva druga koja su upravo preivjeli jo jednu no gastronomskih ratova. Ona to nije rekla na mjestu za svjedoke, ali mogao sam se okladiti da je upravo na tom istom anku konzumirana njihova veza. Iz pouzdanog izvora znam da su ampanjac i cink dva osnovna sastojka Viagre. "Gospodine Carl", ree sudac nakon to je Dalton provela Darcy DeAngelo kroz sve pojedinosti nje/ine veze s mojim klijentom. "Imate li pitanja?" Zapravo sam imao, i moram priznati da sam tijekom njezina iskaza i sam premetao po glavi neka svoja pitanja. "Volite li meksiku hranu, gospoice DeAngelo?" "Da, zapravo, volim, gospodine Carl" "Znam jedno mjesto u Trinaestoj ulici, koje je navodno izvrsno." "ula sam i ja daje." "Mislite li, gospoice DeAngelo da biste mi se mogli pridruiti na veeri tamo, jedne subote?" "O, mislim da bih mogla, gospodine Carl." "Zovite me Victor." "OK, Victore. A ti mene zovi... " "Gospodine Carl", ree sudac nestrpljivo. "Imate li pitanja za ovu svjedokinju?" Ustao sam, zakopao sako i pogledao ugodnu figuru Darcy DeAngelo na mjestu za svjedoke. Ljubavna veza bila je problem, apsolutno, ali nisam mogao nijekati da je postojala, a svjedokinja je u svojem iskazu uinila da veza izgleda gotovo banalno. Banalni preljub je dobar, banalni preljub nije poticaj na ubojstvo, ve jednostavno poticaj na vie i bolje preljube. Bio je jedan trenutak koji je izazvao drhtaj, kad je svjedoila o onome to joj je Francois rekao: "Nikad neu dopustiti da mi Leesa oduzme ker, nikad." Nije bilo dobro, zacijelo, ali ulo je u zapisnik, usprkos mojem uzaludnom prigovoru, i nisam tu mogao nita uiniti. Mogao sam je pitati je li ikada u Francoisu vidjela znakove

nasilja, mogao sam je pitati je li bio njean ljubavnik i njean mukarac, mogao sam iskoristiti Francoisovu ljubavnicu kao svjedoka o njegovu karakteru, ali to je izgledalo malo nedolino, zar ne? "Nemam pitanja za ovu svjedokinju, asni sude." "U redu, gospoice DeAngelo, slobodni ste", ree sudac. "Pretpostavljam, gospodine Carl, da namjeravate u nekoj fazi postupka postaviti pitanje ili dva." "Jo nema potrebe za to, suce, ali mislim da e na kraju gospoica Dalton izai s neim to je zapravo relevantno za ubojstvo." "Siguran sam da hoe. Sljedei svjedok, gospoice Dalton." "Tuiteljstvo zove Arthura Gullicksena." Ovo je znailo nevolju, potpuno oekivanu, ali ipak nevolju. Arthur Gullicksen je bio okorjeli morski pas, s tri reda iljatih zuba i u sjajnom sivom odijelu. Normalno su ovo osobine kojima se uvelike divim i nastojim ih oponaati, ali Dalton nije zvala Gullicksena na mjesto svjedoka da nam se on pohvali svojim zagrizom. Beth je ustala im je Dalton izgovorila njegovo ime. "Smijemo li pristupiti, asni sude?" upitala je. "Hoe li to potrajati, gospoice Derringer?" "Mislim da hoe", ree ona. "Uzmimo onda mali odmor. Petnaest minuta. Molim odvjetnike da dou u moj ured." "Gospodin Gullicksen, sljedei svjedok kojega optuba namjerava dovesti", ree Beth kad smo se svi odvjetnici, zajedno sa sudskim pomonikom i izvjestiteljem, nagurali u suevom uredu, "bio je odvjetnik Leese Dube u njezinoj brakorazvodnoj parnici." "Time elite rei...?" upita sudac. "S obzirom na taj posebni odnos," ree Beth, "vjerujemo da je nuno postaviti granice njegovu svjedoenju." "Da, da, naravno", ree sudac. "Gospodin Gullicksen nee moi svjedoiti o povlatenim razgovorima koje je imao s preminulom. To bi ionako bile samo neprovjerene informacije. Jeste li zadovoljni s tim, gospoice Derringer?" "Za poetak, jesam, suce. Ali isto tako bismo htjeli ograniiti svako svjedoenje koje se moe smatrati plodom tih povlatenih ili neprovjerenih razgovora." "A to znai...?" "Znai da bismo eljeli da se optubi zabrani da gospodinu Gullicksenu postavlja pitanja o parninim aktima brakorazvodne parnice, jer oni bi se nuno temeljili na izjavama koje ste ve zabranili."

"Zanimljivo. Gospoice Dalton?" "Parnini akti su javni dokumenti, suce," ree Dalton mirno, "i namjeravamo ih predoiti sudu ne da bismo pokazali istinu navoda u njima, ve kao dokaz njihova samog postojanja i njihovih uinaka na stanje duha optuenoga." "Ali, asni sude," ree Heth, "neki ml uh navoda tako su podrivaki, da se mogu smatrati neutemeljeno pristrani za naeg klijenta." "O emu ovdje zapravo govorimo, odvjetnice?" "Postoje navodi o zlostavljanju, o nevjeri, o neplaanju uzdravanja djeteta, koji nisu jo bili u postupku u trenutku ubojstva, te nije bilo ni doneseno nikakvo sudsko rjeenje." "Razumijem", ree sudac. "A postojao je i sumnjivi navod o fizikom zlostavljanju kako gospoe Dube tako i njihove keri, navod koji je protiv svojeg supruga iznijela Leesa Dube, zajedno sa zahtjevom o sudskoj zabrani pribliavanja." "Da, razumijem." "asni sude, tijekom brakorazvodne parnice ni u jednom trenutku nije iznesen nikakav dokaz koji bi podupro te tvrdnje. To su potpuno neosnovani navodi, neutemeljeno pristrani i temelje se iskljuivo na neprovjerenim izjavama preminule. Predoenje tih navoda sudu samo bi pristrano djelovalo na porotu i nepovratno bi prevagnulo ovaj sluaj protiv naeg klijenta." Beth je posegnula rukom u svoju aktovku i izvadila brojne kopije debelog memoranduma. "Postoje sluajevi koji podupiru na stav, i ukratko sam sastavila njihov pregled." "Ima li ita u njima o ovakvom problemu?" "Nema izravno, suce, ali ima jedan sluaj iz Alaske koji je zauujue slian." "to bi bilo korisno, da se nalazimo i sudimo u Nomeu. Gospoice Dalton?" "Razumijem ljutnju gospoice Derringer. Radi se o bolnim optubama koje bi svakoga uznemirile, osobito ako su neistinite. A o tome se ovdje zapravo i radi, suce. ini se da je gospodin Carl u svojoj uvodnoj rijei dao do znanja da je razvod Dubeovih bio prijateljski, to je apsolutno netono. To je bila okrutna borba do kraja, za novac i skrbnitvo, s najcrnjim optubama sa svake strane." "A vi vjerujete da je priroda postupka vaan dio motiva osumnjienika?" "Kljuni dio, suce." "O emu e gospodin Gullicksen svjedoiti? "O navodima u brakorazvodnoj parnici koji su dolazili s obje strane i o svojem vienju reakcije gospodina Dubea na optube svoje supruge." "Pretpostavljam da nije bio sretan zbog njih." "Ne, gospodine, nije bio. Zapravo, ule su se neke prijetnje."

"Zbog tog se razloga drim to dalje od obiteljskog suda. Kazneno sudstvo je mnogo civiliziranije. Gospoice Derringer, na to biste htjeli da se ogranii svjedoenje gospodina Gullicksena?" "Moe li na to, kakvo je tog dana bilo vrijeme?" odvrati Beth. "OK", ree sudac Armstrong. "Dovoljno sam uo. Proitat u va memorandum, gospoice Derringer, jer uivam u vaem pisanju, ali mogu vam svima rei da sam sklon dati gospoici Dalton odrijeene ruke. I ja sam primijetio kako je gospodin Carl u uvodnoj rijei okarakterizirao brakorazvodnu parnicu. Rekao je da su Dubeovi radili na tome. Porota ima pravo tono vidjeti kako su radili. Dat u upute poroti da ne uzima u obzir istinitost optubi, samo njihov uinak na osumnjienika, ali to je najdalje koliko u ii." Nekoliko minuta poslije, dok smo ekali u sudnici da sudac zavri itanje Bethina memoranduma, prije nego to ga potpuno odbaci i donese odluku protiv naeg prijedloga, Beth se jo uvijek ljutila zbog Gullicksenova svjedoenja. "Smiri se", rekoh joj. "Sve e biti u redu." "Pokopat e nas", ree ona. "Nije me briga kakve e upute sudac dati poroti, jednom kad uju tvrdnju o zlostavljanju brane druice i djeteta, porota vie nee Francoisa gledati istim oima." "to je s tobom? Vidi li ga ti drukije?" "Znam da je to la." "Kako zna?" "Jednostavno znam", ree ona elinim glasom. "Moda e onda i porota rei da je to la." "Sudac je pogreno shvatio," ree ona, "do kraja pogreno." "To je ono to suci rade, ali bit emo OK. Moda sve ovo moemo okrenuti u svoju korist i izgradili neku suut za Francoisa." "Kako?" "Istraivao sam malo. Te su godine jo etiri Gullieksenova klijenta iznijela istu tvrdnju o fizikom zlostavljanju od strane branog druga. Bila je to standardna varka u njegovoj praksi, prije nego to ga je zbog toga kaznila Odvjetnika komora." "Ima dokaz?" "Parnini akti su mi u torbi, zajedno s kaznom. U svakom postupku jezik je zauujue slian." "Zato to nisi rekao sucu?" "Pa da pokvarim iznenaenje? Ne, ovo bi unakrsno ispitivanje trebalo biti zabavno, kad se Gullicksen i ja suoimo kao dva morska psa."

"Misli da e potei krv?" "O, nadam se da hoe, ali to nije zapravo vano. Ovo je samo uvodno maevanje. Nita od ovoga nije vano." "Pa, to je onda vano?" "Sonenshein", rekoh. "Sve ovisi o malom Jerryju Sonensheinu. Ako se eli zbog neega brinuti, brini se zbog njega."

49
Na uglu ispred Tommyjeve aice stajao je Horace T. Grant. Bradu je podignuo u zrak, a naborano lice bilo mu je jo vie naborano od brige. To nije bio Horaceov dobar izgled. Njegov prirodni izraz lica bio je izraz gaenja, odbojnosti, u crtama lica uglavnom mu je bio urezan sladak prezir za sveopu glupost svijeta. Promatrao sam ga trenutak dok je zabrinuto prstima opipavao leptir-kravatu. Gotovo sam osjetio neto prema njemu, neku vrstu suosjeajnog saaljenja, a onda sam zatrubio, on je ugledao moje lice i ponovno mu se vratio normalan izraz podrugljivosti. "Izgubio si se, djeae? ini mi se da stojim ovdje jo otkad je Truman bio predsjednik." "Sudac nas je zadrao due nego to sam oekivao." Jesi li mu rekao da te ekam? Jesi li mu rekao da njegova bezobzirna letargija uzrokuje ozbiljnu nelagodu vrsnom lanu ove zajednice? Star sam, nemam vremena na bacanje." "Moda imate i manje nego to mislite. Rei u mu idui put." "Uini to. Podsjeti ga da on radi za nas, a ne obratno." Sagnuo je svoje staro tijelo da bi sjeo u moj auto. "No, kamo idemo? Jesi li nam ovaj put naao kakvog amana ili arobnjaka ili koga drugoga od tvojih prosjenih varalica i prevaranata koji nam serviraju dim i ogledala, a ne kau nita?" "Idemo natrag k madam Anni." "Starom strailu? Zato da tratimo jo vie vremena kod nje? Radije bih si gurnuo vrui ara u uho nego ponovno sluao njezino vritanje o mojim cipelama ili tamo nekom svijetu duhova s kojima je ona u vezi." "Nazvala me", rekoh. "Dogovorili smo sastanak." Horace T. Grant nasloni se na naslon sjedala i zagleda se na trenutak u mene. "Kako si natjerao jednooku vjeticu da te nazove?" "Zapravo je bilo smijeno. Sasvim iznenada, madam Annu je posjetio inspektor gradske Slube za licence i odravanje zgrada. Vjerujete li da ipak nije imala dozvolu za rad?" "okiran sam", ree Horace T. Grant. "Inspektor je tijekom popunjavanja prekrajne opomene spomenuo i moje ime. Pokazalo se da sam prole godine uspjeno branio tog istog inspektora zbog vonje u alkoholiziranom stanju. udno kako se stvari dogaaju, zar ne? Kad je nazvala, rekao sam da u joj rei to treba poduzeti u vezi s prekrajnom opomenom, ako mi kae sve to me zanima o djevojici."

"Onda moram rei da mi je ao." "Zato?" "Zato to sam te nazvao beskorisnim galebovim govnom." "Isprika se prihvaa." "Vidi, ja priznajem kad pogrijeim. Za to treba biti velik ovjek, ali evo me. Ti si ipak komad galebova govna i ipak si prilino beskoristan. Ali nita manje od toga, gospodine, nita manje." Ubrzo smo se ponovno nali u smeecrvenoj sobi u stanu madam Anne, na onom blijedoplavom stolu gorjele su svijee, uti simboli plesali su oko nas kao da su ivi. Opet smo ekali. Izgledalo je da to spada u nain rada madam Anne, pustiti podlace neka ekaju tako dugo da, kad se ona konano pojavi, imaju osjeaj kako im je spas doao s neba. Horace je svoj okrugli crni eir stavio pred sebe na stol. "Sto kaete na ovo?" upitah Horacea pokazujui mu svoju tehniku vrtenja paleva. "Mislim da sam uhvatio tos." Horace je bacio pogled, a onda usmjerio oi prema stropu. "Gospode, spasi nas od amatera." Upravo tada otvorila su se vrata i madam Anna je ula u svojoj sjajnoj zelenoj halji. Pratio ju je mrav mukarac odjeven u obino crno odijelo, bijelu koulju i usku crnu kravatu. Imao je dugake ruke, a ipak su mu rukavi sakoa dopirali do zglobova prstiju. ovjek je izgledao, sa svojim dugim rukama i pogrbljenim ramenima, kao da je upravo stigao s pogreba. Njih dvoje sjedili su nam nasuprot i trenutak nas gledali. Dopustili smo im. "Imam neto za vas", ree madam Anna napokon. Zavukla je ruku u jedan od rukava halje i izvukla komadi papira i pruila mi ga. Nadao sam se da je to adresa. Ali nisam imao sree. Bila je to prekrajna opomena koju je madam Anna dobila od philadelphijske gradske Slube za licence i odravanje zgrada. Pogledao sam papiri i slegnuo ramenima bacajui ga na stol. "Trae pet tisua dolara globe", ree ona. "Vi ete se pobrinuti za to." "Recite mi gdje je Tanya Rose." "Ne znam gdje je", ree ona. "Ali dovela sam veleasnog Wilkersona da razgovara s vama. On je sveti ovjek, pa pretpostavljam da ete vjerovati onome to kae." "Cijenim prisutnost sveenika. Svima nam je u naim naporima potrebna pomo Gospodina. Ali nisam doao ovamo moliti, ovdje sam da naem djevojicu. Sve to mi treba je adresa." "Razumijemo ozbiljnost vaega zadatka, gospodine Carl", ree veleasni Wilkerson. Imao je prekrasan, dubok glas i topao osmijeh, a oboje je bilo u nekom neskladu s njegovom malom, pognutom

figurom. Sjedio je i sklopio ruke pred sobom, i netremice me gledao dok je govorit), kao da ima neku izvanzemaljsku mo. "U srce nas je dirnula vaa briga za jednog tako mladog i ranjivog lana nae zajednice. Zato sam doao. Ovdje sam da vas uvjerim kako se djevojica nalazi u najboljim rukama i da se nemate zbog ega brinuti." "Zato sam odjednom vie zabrinut nego to sam prije bio?" "Ne mogu ni zamisliti", ree on i dalje se smjekajui. "to ste vi djevojici?" "Ona je meu mojom pastvom." "Onda pretpostavljam da ste upravo vi ovjek s kojim bih trebao razgovarati." Izvadio sam kopiju naloga kojim me sud odreuje da zastupam Tanyu Rose i stavio ga pred veleasnog. "Graanski sud odredio me da budem odvjetnik djevojice o kojoj govorimo. Moram je vidjeti, i moram je vidjeti odmah." "To nije mogue." "A zato?" "Zato to je sretna i zdrava u svojoj novoj obitelji. Sve ide prekrasno. Vae bi pojavljivanje poremetilo njezinu delikatnu ravnoteu." "Ja? Ja sam dua od ovjeka. Zar nisam dua od ovjeka, Horace?" "Tako je, dua od ovjeka", ree Horace mrzovoljnim glasom. "Vidite? Ne bih ni muhu povrijedio." Veleasni Wilkerson pogleda madam Annu. "Neki se ne bi s tim sloili", ree on. "A obitelj u kojoj se ona nalazi, boji se to biste vi mogli uiniti. Boje se da biste im mogli oduzeti njihovo dijete." "Prvo, ona nije njihovo dijete. Drugo, nemam ovlasti uiniti neto na svoju ruku, sve to radim je u granicama zakona. I tree, svatko tko me spreava u tome da vidim djevojicu, nedvojbeno radi protiv njezinih interesa." "Nedvojbeno, gospodine Carl?" "Tako je", rekoh. "Ponimo sada ispoetka, veleasni. Kakva je vaa uloga u vezi s Tanyom?" "Madam Anna i ja poznajemo se ve godinama. Ona razumije moju veliku zabrinutost za djecu u ovoj zajednici. Kad mi je spomenula kako zna djevojicu kojoj treba dom. Rekao sam joj da u se za to pobrinuti." "Je li pritom novac iao iz ruke u ruku?" "Zar je to vano?" "Pretpostavljam da to znai 'da'." "Moda je bilo nekih trokova koje smo naplatili." "Pregledavate li vi te domove paljivo, veleasni? Odlazite li u posjete, provjeravate li

sve drugo vezano za obitelj, jeste li redovito u tijeku s njima tako da znate da se pravilno brinu za nju? Postoji li program pomoi sa stalnom potporom i ocjenjivanjem?" "inim ono to moram, dobri Bog ini ostalo." "Dopustite mi da to pojasnim. Tanyina majka jednostavno je dijete dala madam Anni. Zatim je madam Anna dijete prodala vama. A vi ste je dali dalje, ili prodali kupcu koji je najvie ponudio, nadajui se da e se providnost pobrinuti za sigurnost djevojice. Je li tako?" "to vi zapravo ovdje radite, gospodine Carl? Koji je va interes u svemu tome?" "Ovdje sam pro bono." "Tko je, dovraga, Bono?" "U2?" "Juta?" Glasno sam uzdahnuo. "Ta djevojica je moja klijentica. Samo obavljam svoj posao." "Ali kako se dogodilo da vam ona postane klijentica? Je li vam taj nalog pao u ruke iz vedra neba?" "Tako nekako", rekoh, iako, da kaem istinu, nije uope bilo tako nekako. "Gospodine Carl, jeste li ikada uzeli u obzir", upita veleasni, "da samo pokuavamo pomoi toj djevojici?" "Vi pokuavate pomoi, ja pokuavam pomoi, ini se da svi pokuavaju pomoi, ali stanje se pogorava, zar ne?" "Neete odustati, zar ne?" "Ne, neu." "Onda smo u slijepoj ulici." "No zadugo", rekoh ustajui. "Oboje znate da je prodaja djece protuzakonita. Veleasni, moete oekivati policiju na svojim vratima." "titi me Prvi amandman." "To su govorili i oni u Wacou*19." "Poznajem vas", ree Horace veleasnom Wilkersonu. "Prepoznajem va glas. Vozite ona mrtvaka kola, s lanim lijesom i tijelom koje viri van, vi ste onaj koji propovijeda protiv droge i nasilja." "To sam ja", ree veleasni. "Vozite se naokolo s tom runom stvari na krovu auta, citirate Sveto pismo na razglas, stvarate buku kad pokuavamo spavati. to mislite da ete time postii?" "Pokuavam spasiti zajednicu."

"A da spasite moj san? Kad doete u moje godine, san ne dolazi tako lako. I onda, ba kad padam u san, vi se provozate i od vaeg propovijedanja budan sam kao u pol bijela dana." "Moda i vama, starce, treba spas." "Imate onaj oronuli hotel u Pedeset prvoj ulici i pretvorili ste ga u neku vrstu sklonita i sastajalita. Hotel Latimore, zar ne, tamo gdje se brinete za svakakve obitelji koje nemaju vlastiti dom." "inim to mogu." "Da, znam vas, dobro", ree Horace. "Imamo dovoljno ljudi koji pogoravaju stvari, tako da cijenim one koji se bore da uine neto boljim. Ali i vi biste morali cijeniti ono za to se ovaj deko bori. Nije na, ne poznaje na nain ivota, a ni mnoge druge stvari, ali to ne znai da ga nije briga. Imao je izbor, mogao je otii i ostaviti tu djevojicu koju ak nikada nije ni upoznao. Drugi bi rekli da je sve to preteko i dignuli bi ruke od svega. Ali on nije. Sad se upleo usred te zbrke, pravno je odgovoran za djevojicu koju ne moe nai, suprotstavlja se mukarcu s megafonom u ruci. Potrebna je velika glupost da se to uini. Nije do vas da mu se naete na putu." "Imam svoje odgovornosti", ree veleasni. "Ima ih i on." "ao mi je", ree on. "Uinio sam sve to sam mogao." "To je potpuno dovoljno", rekoh. "Bojim se za svoju klijenticu, i nisam raspoloen da budem strpljiv. Pokuao sam ovo obaviti na pristojan nain, veleasni, ali sad je gotovo. Krenimo, Horace." Horace se odgurne od stola, ustane i stavi eir na glavu. "Momak je pravi, zar ne?" "Gorljivi huka", ree Wilkerson. "O, gospodine Carl", ree madam Anna prije nego to smo otili. "Imali smo dogovor. to je s ovim papirom koji mi je dao grad? to je s novanom kaznom?" "Hoete da vam pomognem, je li tako? Hoete moje pravno miljenje?" Priao sam stolu, uzeo opomenu i brzo preletio oima tekst. "Ovo ne bi trebao biti problem." "to da radim?" upita ona. "Platite."

50
"Evo ga", ree Horace. "U stara vremena bio je poznat, bio je neto posebno. 'Gdje ste odsjeli?' pitali bismo roake koji bi nam doli u posjet s Juga. Grudi bi im se nadimale od ponosa i rekli bi: 'Hotel Latimore'." Horace je kimao prema ruevnoj etverokatnici, sagraenoj od cigle i stisnutoj izmeu trgovine linoleuma i kineskog restorana. Vani se motalo mnogo ljudi, neki su ulazili, neki izlazili, neki su samo sjedili na stubitu i pijuckali. Pred ulazom je bio parkiran veliki bijeli kombi na ijem je krovu sjedila lutka u odijelu, koja kao da je skoila iz lijesa u koji je bila polegnuta na poinak. Stari neonski znak njihao se iznad ulaza zgrade, pitao je i bljeskao palei se i gasei: HOTEL LATIMORE. "Po onome to su mi priali," ree Horace, "ured mu je na prvom katu. A sastanke odrava u staroj plesnoj dvorani na zadnjem katu." "Tko je onaj tip koji stoji pokraj stubita?" upitao sam. "Velik je, zar ne?" "Velik nije prava rije. Monumentalan, epski i masivan, rijei su koje mi padaju na pamet." "Nikad ga prije nisam vidio." "Po toj njegovoj veliini, crnoj konoj jakni i nainu na koji tamo stoji i ogledava se kao da je vlasnik cijele zgrade, rekao bih da je nekakav zatitar." "Zato bi u hotelu Latimore trebali zatitara?" "Dobro pitanje, ali sigurno neu tako velikog tipa potapati po ramenu i to ga pitati." "Znai li to da nee ui?" "Mislio sam da emo sjediti ovdje i nadzirati mjesto, moda uhvatimo Tanyu da ulazi ili izlazi." "A kako bije prepoznao, ti budalo? Ima sliku?" "Ne, imam neto bolje." "to?" "Vas. Ostat emo ovdje, motriti i drati se to dalje od velikog zatitara." "Nisam znao da sjedim pokraj kukavice. Da si ruan, to sam znao. Glup kao no, to sam znao. Da ima ukus u odijevanju koji bi ubio i mungosa, to sam znao." "A kakva je kravata?" "Kravata mi se svia. to se dogodilo, izvukao si je na djejem automatu sa slatkiima i

igrakama?" "To je svila, baby" "Onda si je sigurno od nekoga dobio na dar, jer znam da si krt ko jeftina kurva. Ali nisam te smatrao kukavicom." "No, sad znate i to." "uvaj tu kravatu. uto ti pristaje." "ekajte sekundu", rekoh dok se veliki crveni auto zaustavljao tono iza kombija. "Zar nije ovaj auto bio parkiran kod madam Anne?" Dovezli smo se pred hotel Latimore odmah im smo otili sa sastanka s dobrim sveenikom u prorokoj sobi gatalice. Parkirali smo auto malo dalje niz ulicu, na mjestu koje mi se inilo i/vrsnom pozicijom za motrenje. Nadao sam se kako emo uspjeti neto uiniti prije nego to veleasni Wilkerson pusti glas da smo Horace i japersonae non gratae, ali sada se inilo da mi se taj plan izjalovio. Upravo je veleasni izaao iz crvenog auta, ogledao se oko sebe, zaustavio pogled u smjeru mojeg auta i pozornije pogledao. Stavio je ruku na rame velikog tipa i rekao mu nekoliko rijei, pokazujui prstom prema nama. Da budem iskren, doao sam do zakljuka kako moja tehnika motrenja ne valja nita. "Mislite da govore o nama?" upitah. "Moda o tebi. Protiv mene nema nita." "Nemojte se omalovaavati." "Samo naprijed, sve svali na Horacea T. Granta, ti kukavice sa utom kravatom. Ali ta ti nee proi. Svaki idiot vidi da se samo vozim s tobom." "Znate, Horace," rekoh, "osim to ste sto godina stariji od mene i dobru stopu nii i crnac, dakle da nije svega toga, mogli bismo biti blizanci." "Ja se bolje odijevam." "To je tono. Evo ih dolaze." "Zato se ne bismo odvezli odavde?" "To bi znailo slabost." "Nema nita loe u slabosti. Podupirem slabost. Ali ako se neemo odvesti, ne bismo li barem trebali zakljuati vrata?" "To sam jednom ve pokuao, ali nije ba djelovalo. Hajde, izaimo van i suoimo se s njima." Izali smo iz auta i naslonili se na poklopac motora u stavu koji je bio najsliniji stavu bezbriznosti, dok je veleasni Wilkerson, pogrbljen kao da je na pogrebu, prelazio ulicu i prilazio nam. Planina od ovjeka u konom kaputu drao se malo iza veleasnoga i nije gledao izravno u nas, ve prvo niz jednu stranu ulice, pa niz drugu, a na licu mu se nije vidjela ni trunka zabrinutosti. Ako se njega pitalo, nismo predstavljali problem, nismo

ak bili ni potencijalna briga, bili smo muice na zidu. '"Oekivao sam da ete nas posjetili, gospodine Carl," ree veleasni Wilkerson uz svoj uobiajeni iroki osmijeh, "ali nisam mislio da ete se tako brzo pojaviti." "Horace mi je priao o dobrim djelima koja ovdje inite, veleasni. Nadao sam se da ete mi moda pokazati svoje prostorije." "To nije mogue. Ne doputamo ulaz posjetiteljima, a vi ste sigurno to. Nitko ne voli njukala, naroito ne Rex. Je li tako, Rex?" Veliki mukarac, jo uvijek gledajui u stranu, nabora lice i sloi grimasu, pokazujui red krivih zuba. "Tako je, veleasni", ree on dubokim glasom. "I naravno vaa usporedba onoga to radimo ovdje s dogaajima u Wacou prilino je zastraujua, ako znamo da je ona situacija zavrila poarom i smru. Jeste li to izgovorili kao prijetnju, gospodine Carl?" "Uope ne", rekoh. "Iskoristio sam to samo kao primjer kako mali nesporazumi izmeu ljudi dobre volje mogu katkad izmai kontroli." "Ali mi nemamo nesporazum. Vi mislite da inite dobro, ali samo ste dobronamjerna budala koja iza sebe ne ostavlja drugo do bol i alost, dok skakuete s jednog malog projekta na drugi." Pomislio sam: "Jao, to boli." "Ne elim istiti nered za vama", ree Wilkerson. "Dovoljno sam se za ivota naistio. Rex, dobro pogledaj ovoga ovjeka." "Ne zaboravite mojeg prijatelja", rekoh pokazujui Horacea prstom. "Imate pravo." Veleasni mi se osmjehne. "Rex, elim da pogleda ovu dvojicu mukaraca. Nisu ovdje dobrodoli, nisu dobrodoli u hotelu, nisu dobrodoli ni blizu naem radu." Rex je na trenutak skrenuo pozornost na nas, kao da urezuje naa lica u svoj rastreseni mozak, a zatim je ponovno pogledao u stranu. "Uinjeno, gospodine veleasni." "Gospodo, najbolje je da sada odete." "Krenut emo kad nam bude odgovaralo i kad budemo spremni," ree Horace, "i ni minutu prije." "Kako se ono zovete, stare?" "Horace." "Kako vas on zove?" upita veleasni pokazujui na mene. "On me zove kako god mu se prohtije." "Recite mi onda, Krmenadliu, to vam to znai da hodate po gradu i nosite mu torbe kao djeak nosa golfskih palica? Zar nemate nimalo ponosa? Ako vam tako oajno treba

posao, doite raditi za nas." "Nemam ja manjak ponosa, ti nasmijeeni prevarante, i radije bih si poupao obrve nego radio za tebe. A moda si stekao pogrean zakljuak, tko kome ovdje nosi torbe. Sve to elimo je nai djevojicu, a to nam vie stojite na putu, to vie postajemo sumnjiavi." "Bolje vam je da date petama vjetra," ree veleasni, "prije nego to se dogodi kakva nesrea." "Neemo dok nismo spremni. Ova ulica je javno mjesto." Wilkerson se nagne naprijed i jo vie razvue svoj osmijeh. "Vidi, Krmenadliu, tu grijei. Nije javno mjesto, uope nije. Zabavljaj ih Rex, sve dok nas ne ostave na miru." Tim rijeima Wilkerson se okrenuo i uputio prema hotelu, ostavivi Rexa da stoji tik do nas, ali ne gledajui nas. Iako nije nita govorio, imalo ga se to vidjeti, glasno je disao, iz tijela mu je zraila toplina. Konano je, i dalje gledajui u stranu, spustio mesnatu ruku na moje rame. "Vrijeme je da krenete", ree on glasom dubokim kao buotina nafte u Teksasu. "Traimo jednu djevojicu", rekoh tiho kad se Wilkerson dovoljno udaljio da ne moe uti. "Ima oko sedam godina. Zove se Tanya." Rex pogleda iza sebe, pa u stranu. "Tanya?" "Tako je, Tanya Rose." "to hoete s Tanyom?" "Vjerovao ili ne," rekoh, "ja sam njezin odvjetnik. Samo je elim nai, porazgovarati s njom i uvjeriti se da joj je dobro. Je li ovdje, u hotelu?" "Vie nije." "Gdje je?" Rex slegne ramenima, pogleda u tlo i utne neto nogom. "Tko bi mogao znati gdje je?" "Veleasni." "Tko jo?" "Moda, gospoica Elise." "Gdje je ta gospoica Elise?" "U hotelu." "Mogu li ui i razgovarati s njom?" "Ne." "Mogu li razgovarati s njom, a da veleasni ne sazna za to?"

"Teko." "Tako stoje stvari izmeu njih, zar ne?" "Vrijeme je da idete." "Moram razgovarati s gospoicom Elise." "Ne, ne mora", ree Rex i pritisne me rukom. "Mora otii." "Neemo otii dok ne budemo spremni", ree Horace. Rex me stisne za rame. "Ne sluam zapovijedi od takvog varalice i nije me briga to on kae", ree Horace. "Ne miemo se ni centimetar, niti jedan centimetar, sve dok nismo spremni." Rex me stisne jae. "Spremni smo", rekoh s bolnim vriskom dok su mi od boli klecala koljena. "Upravo smo spremni." Rex je ostao stajati na mjestu, nije me gledao dok sam ponovno pokuavao stati na noge, nije nas gledao dok smo poput lopova uskoili u auto, nije nas gledao dok smo odlazili. inilo se kao da nas se boji pogledati, kao da emo vidjeti neto u njegovim blagim oima. "Bila je tamo", ree Horace. "Da, bila je." "Taj ju je djeak poznavao." "I njemu se isto svidjela." "Ona je vrlo draga djevojica." "Ali ipak nije htio razgovarati s nama." "Plaio se neega, plaio se Wilkersona. to misli da se ta dogaa?" "Nemam pojma," rekoh, "i to me uasava." "Sto sad namjerava uiniti?" "Ne znam." "Bolje ti je da neto brzo smisli." "Da, tako je. Ali rei u vam istinu, Horace, mislim da je cijela ova stvar prerasla moju skromnu nadarenost. Mislim da je vrijeme da pozovemo vii autoritet?" "Policiju?" "Ne znam bi li nam oni dali ono to nam treba. Ako je djevojica stvarno u opasnosti, a policija se pojavi i pone postavljati svakakva pitanja, bojim se to bi joj ti ljudi mogli uiniti da spase svoju kou."

"to onda? Sutkinju?" "Ne, jo vie." "Gradonaelnika? Poznaje tog tvora?" "Jo vie." "Koga onda? Tko je vii od suca, tko je moniji od gradonaelnika? Koga to ima da nam pomogne?" "Svojeg zubara", rekoh.

51
Otisci prstiju i krv. Dan za danom, Mia Dalton je polagano, ali postojano nastavila s iznoenjem dokaza protiv Francoisa Dubea. Poslije Gullicksenova svjedoenja o gorini brakorazvodne parnice i navodima o zlostavljanju djeteta, tvrdnjama koje su natjerale porotu da mirka s neodobravanjem usprkos suevim uputama i mojem energinom unakrsnom ispitivanju, Dalton je na mjesto za svjedoka pozvala policajca, onoga koji je prvi stigao na mjesto zloina. Rekao je kako se Leesa Dube nije nikome javljala nekoliko sati. Nije se pojavila ujutro, kako je planirano, u kui svojih roditelja da preuzme ker koju su uvali. Nije dola na posao. Nije se javljala na telefon. Pozvana je policija koja je dola na mjesto dogaaja. Vrata su bila zakljuana, te su ih morali razvaliti. Prizor uasa. Porotnici su jedni drugima dodavali fotografije, iz ruke u ruku, usne su se stiskale zbog poloaja tijela, zbog prolivene krvi. Leesa Dube u krvavoj majici kratkih rukava, desna joj je ruka savijena ispod beivotna tijela, lice joj je poprskano krvlju koja joj oko glave stvara lokvu u obliku nakrivljenog srca. Dok su gledali fotografije, porotnici su kradomice pogledavali Francoisa. Usta su mu bila iskrivljena kao da je pojeo prejako peeni odrezak au poivre*20. A onda je Dalton zapoela s glavnim jelom svojeg sluaja, s otiscima prstiju i krvlju. Policajci iz ekipe za oevid svjedoili su o tome kako su obradili mjesto zloina, gdje su nali otiske prstiju, gdje su nali krv. A zatim su svjedoili o pretrazi Francoisova stana dan poslije ubojstva, to je uinjeno na zahtjev detektiva Torricellija, i to su tamo nali. "Policajce Robbins," ree Dalton, "jesu li se latentni otisci prstiju koje ste nali u stanu Leese Dube poklapali s otiscima uzetim bojom, koje su vam dali detektivi?" "Da, gospoo. Nali smo da se poklapaju otisci dviju osoba." "Nastavite." "Nali smo brojne otiske koji odgovaraju otiscima rtve i jo etiri druga. Dva su otkrivena na prekidau na zidu, jedan na vratima i jedan na stolu, a svi su odgovarali otiscima osumnjienoga Francoisa Dubea." "Jeste li nali kakve druge otiske koji su odgovarali otiscima osumnjienoga?" "Da. Dva latentna otiska naena su na ahurama kojima je bio napunjen revolver, naen u stanu osumnjienoga." "Revolver koji je zaveden kao dokaz broj est?" "Tako je. Oruje je naeno u stanu gospodina Dubea i zakljueno je da se radi o oruju

kojim je poinjeno ubojstvo." Lijep dramatian trenutak za Miju Dalton, ali ne preteak da ga ne bih mogao svladati. Francois je prije rastave ivio u tom stanu, soba je trebala biti puna njegovih otisaka prstiju, kao i pitolj koji je kupio, napunio i dao svojoj eni. "Dakle, gospodine Robbins," rekoh stojei pred policajcem,"otisci prstiju o kojima ste govorili gospoici Dalton, a koji su naeni na prekidau na zidu, na vratima i na stolu, bili su latentni otisci, zar ne?" "Tako je." "Na mjestu zloina nije bilo vidljivih otisaka koje ste morali provjeriti. Je li to tono?" "Tono je." "Vidljiv otisak je onaj koji bi nastao, recimo, nakon to bi ubojica imao krv rtve na rukama i zatim neto dotaknuo, te bi otisak ostao vidljiv i bez posebnih tehnika." "Tono." "Ali ak i uz toliko mnogo krvi, nije bilo krvavih otisaka na mjestu zloina koji bi odgovarali otiscima osumnjienoga. Sve to ste nali bili su latentni otisci." "Tako je." "Moete li, policajce Robbins, s bilo kojim od vaih testova ili vrsnih znanstvenih instrumenata, odrediti starost latentnog otiska?" "Ne, gospodine." "Tako su, primjerice, otisci na prekidau na zidu mogli biti stari tjedan dana, mjesec ili jo vie?" "Tako je. Poznato je da su u nekim sluajevima latentni otisci preivjeli i nekoliko godina." "Nekoliko godina", ponovio sam, pa jo jednom. "Nekoliko godina. Fascinantno." "Naravno, obino nestanu nakon ienja." "Pretpostavljam da je tako", rekoh kimajui, kao da je njegova primjedba bila ba dobrodola. "A svi znamo, policajce Robbins, kako esto istimo prekidae za svjetlo. istimo, istimo, istimo. Jeste li nali kakve latentne otiske na mjestu zloina ili na vanjskoj strani oruja kojim je poinjeno ubojstvo, a koje niste mogli nikome pripisati?" "Na vanjskoj strani oruja nije bilo otisaka. Oito je da ga je netko obrisao, vjerojatno kouljom u koju je oruje bilo zamotano u trenutku kad je naeno." "Obrisano do istoga i zatim ostavljeno u stanu osumnjienoga da ga lijepo pronae detektiv Torricelli?" "Da, gospodine. Ali na mjestu zloina naeni su brojni otisci prstiju koje nismo mogli identificirati."

"To su mogli biti bilo iji otisci, zar ne?" "Tako je." "Prijatelja, ljubavnika, pravog ubojice ili moda sve troje u jednoj osobi?" "Nismo ih mogli nikome pripisati." Pogledao sam porotu i podignuo jednu obrvu. Vjebao sam pred ogledalom kod kue, tu jednu podignutu obrvu. To bi se na pravnom fakultetu trebalo predavati kao zaseban kolegij. Morate opustiti jednu stranu lica, skupiti miie na drugoj strani, a cijelo vrijeme zadrati sladak podrugljiv izraz lica. Ako to ne uinite kako treba, izgledat ete kao da ste pojeli ljutu papriicu jalapeno. Uinite to dobro i izrazit ete skepticizam, zajednike informacije koje s nekim dijelite, i to je gotovo kao da viete poroti. Podignuo sam obrvu, a oni su razmiljali o mojoj uvodnoj rijeci i o jo neimenovanom ljubavniku Leese Dube. Nije loe, ali tek smo bili na otiscima prstiju. Krv je bila mnogo tei dokaz koji je trebalo objasniti. Na mjestu zloina krv je bila posvuda, na rtvi, na podu, zidovima, bilo je krvi i krvi, ali nije nas brinula ta krv. Ne, ono to nas je zanimalo bila je krv naena u stanu Franc.oisa Duba nakon njegova uhienja i tijekom pretrage koju je vodio detektiv Torricelli i koja je i dovela do valjanog uhienja. "U redu, porazgovarajmo najprije o koulji", rekoh dok sam jo uvijek unakrsno ispitivao svjedoka. "Detektiv Torricelli naao je tu bijelu koulju, zguvanu u kutu ormara za odjeu osumnjienoga, i u nju je bio zamotan pitolj. Vi ste sami pregledali koulju, zar ne, gospodine Robbins?" "Da, jesam." "I nali ste da je sprijeda zamrljana krvlju?" "Tono." "I zakljuili ste kako se radi o krvi rtve?" "Tono." "A mi bismo trebali pretpostaviti da je koulju, tu bijelu koulju, ini se da je bijelo najpopularnija boja kod kriminalaca koji se spremaju poiniti zloin, netko nosio tijekom ubojstva." "Ne znam to bismo trebali pretpostaviti. Samo sam zabiljeio to sam naao na koulji." "Zabiljeili ste da ste nali jednu jedinu mrlju, koja se preslikala na drugu stranu, jer je koulja bila zguvana u kuglu." "Tako je." "Sad bih vam elio pokazati fotografije mjesta zloina. Primjerice, ova fotografija, dokaz broj dvanaest, pokazuje izbliza snimljeno lice rtve. to vidite na njezinu obrazu?" "Neto tamno. Fotografija je crno-bijela, ali ini se da se radi o krvi."

"Je li to zamrljana krv?" "Ne, gospodine. ini se da se radi o nizu kapljica." "A ova ovdje, dokaz broj petnaest. to vidite na zidu?" "Krv." "Kapljice krvi u odreenom uzorku, zar ne?" "Da, gospodine." "A ova ovdje, dokaz broj devet, prikazuje uzorak kapljica na podu?" "To je ono to se vidi." "Dakle, uzorci kapljica vrlo su korisni u istrazi mjesta zloina, arne?" "Mogu biti." "Zapravo, vi ste obueni kako pretraivati te uzorke krvi da biste mogli odrediti smjer kapanja ili odrediti izvor krvi. Je li tako?" "Da, obueni smo za to." "I to vam je uzorak kapljica na koulji pokazao, ako ste primijenili svoje znanje?" "Na koulji nije bilo uzorka kapljica." 'Nije bilo. Dakle, samo kapljice?" "Nije bilo ni kapljica. Samo mrlja." "Ali prema ovim fotografijama ini se da je prilino jasno to se dogodilo. rtvi je pucano u vrat i krv je poela liptati posvuda. Kapljice su se rasprile uokolo." "Ne posvuda." "Padale su na zidove, na pod, na rtvu, svuda naokolo kako smo snimili fotografskim aparatom. Ali u ovom vrtlogu krvi, mi bismo trebali vjerovati da nijedna kapljica nije pala na bijelu koulju koju je osumnjieni imao na sebi dok je ubijao suprugu? Jer, prema vaem izvjeu, nije bilo tokica, ni izljeva, ni jedne jedine kapljice." "To je ono to sam naao, da." "Vanish protiv mrlja svakim je danom sve bolji i bolji, slaete se?" "Prigovor." "Prihvaa se. Nastavite, gospodine Carl." "Svakako, asni sude, moda bismo mogli nastaviti s izmama. Krv rtve pronaena je na potplatu jedne izme osumnjienoga. Je li tako, policajce?" "Da." "A na tu izmu upozorio vas je uvijek budni detektiv Torricelli, je li tako?"

"Da, gospodine." "Ne znate sa sigurnou kako je krv tamo dospjela, zar ne?" "Ne, gospodine." "No, recimo da gospoica Dalton ima pravo u svojim nagaanjima. Recimo da je izma noena u trenutku ubojstva, da je osoba koja ju je nosila sluajno zagazila u krv rtve, i ta se osoba vratila u stan osumnjienoga. Recimo da je bilo tako." "OK." "Pa, to bismo onda oekivali da emo nai?" "Krv na izmi." "Da, naravno. I to je upravo ono to ste nali. Ali to bismo jo oekivali nai, policajce?" "Pretpostavljam da ete nam vi rei." "Tragove izama. Govorim o tragovima izama ubojice, ostavljenih u krvi. Jeste li nali takve tragove?" "Na mjestu zloina naeni su tragovi izama u krvi." "A kako su otkriveni?" "Neki su bili oiti. Drugi, slabije vidljivi, otkriveni su uporabom ljubiaste otopine leukokristalnog bojila. Kad se poprskaju tom otopinom, ak i najslabije mrlje krvi postanu vidljive." "Prema vaim rijeima to zvui kao da je bilo puno tragova izama." "Bilo ih je vie nego to nam se svia. Kad je nadleni policajac doao na mjesto dogaaja, odmah je priao rtvi da provjeri u kakvom je stanju. S njim su uli i drugi. Bilo je dosta hodanja, prije nego to je mjesto zloina osigurano." "I pojavili su se svi ti otisci cipela?" "Mnogi jesu." "Jeste li mogli identificirati sve otiske cipela koje ste nali?" "Neke jesmo. Usporeujemo karakteristine otiske potplata cipela na slian nain kao i otiske prstiju. Nesavrene rebraste uzorke, ogrebotine na potplatu, rupice i sline stvari esto se pokau i omoguuju nam sigurnu identifikaciju. Tono smo odredili otiske prvog policajca i vlasnika stana. Druge nismo mogli identificirati." "Niste mogli tono identificirati, primjerice, nijedan otisak cipele koji bi odgovarao izmi osumnjienog?" "Ne, nismo mogli s razumnom sigurnou." "Ali postojali su otisci tragova koje ste nali i koje niste mogli tono identificirati. Je li

to tono?" "Da, gospodine." "Ne znate iji su to mogli biti tragovi?" "Ne, gospodine." "Moda ubojiini?" "Ne bih mogao rei, gospodine." "Naravno da ne moete. A u stanu osumnjienoga, dok ste vrili pretragu, jeste li traili krvave otiske cipela?" "Obavili smo pretragu." "S tom posebnom tekuinom, leuko - kako se ve zove?" "Leukokristalno ljubiasto bojilo, da, s tim." "to ste nali?" "Nita?" "Nikakvih krvavih otisaka cipela?" "Ne." "Iako je na izmi naena krv?" "Tono. Naravno, pod je moda opran prije naeg testiranja." "Da, moda je bio opran. To bi onda savreno imalo smisla, zar ne? Osumnjieni je, prepun grinje savjesti i straha da e ga uhvatiti, oprao pod i oistio sve dokaze, ali ostavio je krv na potplatu izme i nije obrisao otiske na oruju kojim je poinjeno ubojstvo, nego ga je ostavio zamotanog u krvavoj koulji na dnu ormara. Posljednje pitanje. Ta krv na izmi, je li se radilo o kapljicama krvi?" "Ne." "O nizu kapljica?" "Ne." "Kako ste to opisali u svojem izvjeu?" "Dopustite da provjerim. Da, tu je. Napisao sam da se na sredini potplata nalazi mrlja." "Mrlja na izmi koju je otkrio detektiv Torricelli. Mrlja na koulji koju je otkrio detektiv Torricelli." Okrenuo sam se licem prema dobrom detektivu koji je sav crven u licu sjedio za stolom tuitelja. "Mrlja na sudu." "Prigovor." "Gospodine Carl", ree sudac glasom u kojem se ula jetka ljutnja. Rairio sam ruke i navukao na lice najneviniji izraz lica. "Sto je?" upitao sam.

A onda sam podignuo jednu obrvu.

52
Evo me sretnika ponovno na stolcu. Doktor Bob mi je skinuo privremene krunice, namjestio mi i uvrstio trajne metalne navlake mosta. Za ovaj postupak nije bio potreban Novocain, samo pritiskanje i povlaenje, savijanje i struganje, neizdrivo kripanje metala po golim ivcima. "Daj da to razjasnimo", ree doktor Pfeffer dok je namjetao svjetiljku i navirivao mi se u usta, a maska mu je skrivala izraz lica. "Danielova sestra, Tanya, je nestala. Taj veleasni Wilkerson zna gdje je, ali nee rei. Neka gospoica Elise takoer zna gdje je djevojica, ali gospoica Elise je na neki nain povezana s veleasnim. A neki tip po imenu Rex, velik kao kua, uva ulaz u hotel Latimore, gdje su skriveni svi odgovori." "Ahimio", rekoh. "Zanimljivo. Cijela stvar pomalo slii na Tolkiena. Moda ti treba Hobbit. Jae otvori. Nije ba savreno sjelo. Treba jo malo namjestiti." Gurnuo je ruku unutra, uinio neto bolno, kimnuo glavom kao da se oekuje da vrsto sklopim oi i stisnem ake. "to namjerava uiniti?" upita on. "Hehnam." "Teka dilema. Ali mislim da je to to pokuava uiniti izvrsna stvar. Ta se djevojica moda nalazi u ozbiljnoj opasnosti, a ti si moda jedina osoba koja je trai." "Highurhno", rekoh. "Ali, Victore, ovo ti mogu rei potpuno sigurno: nikad ne smije podcijeniti posljedice traume iz djetinjstva. ovjek bi pomislio da joj moemo izbjei, ali nikad nije tako. To esto sve objanjava. Otvori jae. Da, potrebno je jo jednom zavrnuti." Opet mi je gurnuo ruku u usta, a stranji dio vrata ukoio mi se od boli. "Dopusti da ti ispriam priu. Vrlo pounu. Bio je jedan lijenik koji je ivio u New Jerseyju. Lijenik ope prakse." Doktor Bob mrcne s neodobravanjem. "Valjda ima i od njih koristi. Mladi koji je cijeli svijet imao pred sobom, lijepu enu, prekrasnu ker, asnu titulu na koju smo, da budemo iskreni, svi previe ponosni." Doktor Bob posegne za novim klijetima. Namjestio je svjetiljku, odmahnuo glavom kao da saalijeva mladog staista iju je priu pripovijedao, dva puta je otvorio i zatvorio klijeta prije nego to mi ih je gurnuo u usta. "Jednoga dana na se lijenik vozio kui, nakon to je pokupio svoju malu ker iz kole. Odjednom je jedan naranasti Gremlin zaokrenuo, ne zaustavivi se pred znakom zaustavljanja i prisilio lijenika da skrene iz svojeg traka, a pritom je zasuo lijenikov

Pontiac ljunkom dok se okretao. Sjea se Gremlina, tog uasnog malog auta? Lijenicima obino Gremlini ne zapreuju put. Budi miran. Da, bolje izgleda. I tako je na mladi lijenik slijedio Gremlina i ljutito je trubio. Sustigao ga je na drugom znaku zaustavljanja, uperio prst u vozaa i natjerao ga da se zaustavi uz cestu." Doktor Bob je na trenutak ponovno virio u moja usta, zbunjeno rekao "Hmm" i ponovno si namjestio svjetlo. Uzeo je jednu od onih iljastih igli i ostrugao mi donje zube odmah uz zubno meso. "Ne bih rekao da mi se ovo svia." "Hto?" "isti li zube koncem?" "Onehae." "Pa, ponekad oito nije dosta. Sada nemam vremena, ali kod sljedeeg posjeta to treba potpuno oistiti. U novinama e se poslije puno pisati o vozau Gremlina, o njegovoj privremeno oduzetoj vozakoj dozvoli, o prethodnim osudama zbog droge, i kako je u ono vrijeme bilo uobiajeno, o njegovoj rasi. Ali ako paljivije proita novinska izvjea, vidi drugu sliku. U nekoj nepoznatoj etvrti, stjeran uz cestu, dok mu se pribliava taj stranac i galami na njega otrim, profesionalnim tonom, taj drugi voza je jednostavno bio preplaen. Dovoljno preplaen da iz pojasa hlaa izvue pitolj i puca dobrom doktoru u prsa." "Phuusaoje?" "'ovjek nikada ne zna unaprijed, je li tako? Ali volim pomoi kad mogu, a moda e u budunosti i ti meni moi pomoi." "Donekle kao da plaa unaprijed." "Donekle, ali bez paradne glazbe i suza." Razmislio sam trenutak. Osjeao sam kao da se uputam u neto to ne razumijem potpuno, ali trebala mi je pomo. Tanyji je trebala pomo. "OK. Oduit u ti se ako budem mogao." "U redu, onda. Imamo dogovor. Provjerit u primaju li u hotelu Latimore rezervacije." Smijuckao se dok je zaklapao karton, pljusnuo njime o stol i vratio se natrag u ordinaciju. Promatrao sam ga dok je odlazio, a zatim sam se okrenuo zidu s osmijesima. Zdrave desni, sjajni zubi, izvjesna arogantna joie de vivre. Onaj tamo, mislio sam, mora biti Carol Kingsly. Ili moda onaj tamo. Moram vam rei, da mi se vie osmijeha inilo jako poznatim. Ali nije bila stvar samo u neobinosti osmijeha na doktorovu zidu koja mi je obuzela misli. Ti su osmijesi visjeli kao glave trofejnih ivotinja u lovakom domu. Bilo je jo neega to me zbunjivalo. Doao sam do zakljuka da doktor Bob nije ovjek od praznih rijei. Sve njegove prie imale su svrhu. I pitao sam se to je, dovraga, bila svrha ove neobine prie o lijeniku i njegovoj keri i malom naranastom Gremlinu? Na kraju sam shvatio, da, jesam. ak i slijepa koka tu i tamo nae koje zrno penice. I to sam shvatio, koliko god bilo perverzno, dok sam gledao fotografije mrtvog tijela Leese

Dube.

53
Doktor Peasley bio je visok, turoban mukarac blijedog tena i s vrlo smeim tupeom. Ponekad mislim da razvijamo svoju osobnost tako da modeliramo ponaanje prema ljudima s kojima najee dolazimo u kontakt, to je dovoljno, prema mojem miljenju, da objasni stil kojim je mrtvozornik svjedoio pred sudom. Ve u trenutku kad je izgovorio i slovkao svoje ime i navodio strunu spremu, iz stranjeg dijela sudnice uli su se podrugljivi zvukovi. Uz zvuke monotonog govora, uz este neobjanjive stanke, tada svi napeto sluaju. Ve sam proitao izvjee, znao sam kako je umrla Leesa Dube, Beth je bila zaduena za ulaganje prigovora kad to bude potrebno i za unakrsno ispitivanje, a dosad je doktor Peasley samo dosadno zujao i svi su se oni kapci u sudnici poeli sputati. Pustio sam misli da lutaju. A kamo bi odlutale nego prema doktoru Bobu. Zbog nekog razloga osjeao sam se nervozno zbog onoga to je zubar rekao dok mi je namjetao novi most. Zato je stalno i iznova naglaavao nepredvidivu prirodu veine ubojstava? Zato me je tako glasno upozoravao da nikada ne podcjenjujem uinak traume iz djetinjstva na psihu odrasle osobe? I ono stoje najvie zabrinjavalo, kakve je veze imala ona pria o lijeniku, Gremlinu i djevojici na stranjem sjedalu? Pomisli na nju, na ker, i na oiljke koje zacijelo nosi od metka koji joj nije ni dotaknuo tijelo, rekao je doktor Bob. Pomisli kako joj taj brutalni dogaaj jo uvijek baca prokletstvo na ivot, utjee na njezino ponaanje na naine koje ona danas i ne razumije. Pitao sam se kako e se to prokletstvo iskazati? Dok je Dalton poroti dijelila fotografije s obdukcije, a doktor Peasley svojim polaganim, sporim glasom objanjavao kako je pucanj izbliza rastrgao vrat Leese Dube i doveo do toga da iskrvari nasmrt, ja sam razmatrao razne mogunosti. Je li postala nasilna psihopatkinja, ta djevojica sa stranjeg sjedala Pontiaca? Je li postala manino depresivna? Luda za pitoljima? Aktivna pobornica mira? Vozaica taksija? to? I zato bi mi zubar priao priu, ako ne postoji neto to bih mogao poduzeti da joj olakam bol? Pitao sam se tko je ona? Moda Carol Kingsly, s kojom me upoznao? Moda Julia Rose, majka njegova pacijenta Daniela i djevojice s ijom sam ga nesigurnom sudbinom nedavno upoznao? Ili je to bio sam doktor Bob, doktor Bob prije promjene spola? Ovo mi se svidjelo, o tome sam ve neko vrijeme razmiljao i pustio sve mogunosti da se krkaju u mojim mislima. A onda mi se rasvijetlilo u jednom drhtaju. Sinulo mi je svom snagom neotkrivene istine, kao da sam roen s tim znanjem, kako je Platon vjerovao, i samo sam ekao da doktor Bob preuzme ulogu mojeg Sokrata i strgne mi povez s oiju. Sinulo mi je dok je Mia Dalton dosezala vrhunac svojeg ispitivanja doktora Peasleyja.

"Doktore Peasley, zakljuili ste da je smrt nastupila oko ponoi. Je li to tono?" "Da", ree doktor Peasley svojim sporim dubokim glasom. "Tono je." "A koliko je ve vremena prolo kad ste je vi vidjeli?" "Donijeli su mi je otprilike u podne idueg dana. Znai, bilo je oko dvanaest sati kasnije." "U kakvom je stanju tada bilo tijelo?" "Kad osoba umre," pone Peasley polako, polako, "tijelo prolazi kroz brojna specifina stanja raspadanja. U samom trenutku smrti, srce prestaje raditi, miii se oputaju, mjehur i crijeva poputaju. Ovisno o okoliu, tijelo svaki sat gubi priblino stupanj Celzijusa. Taj gubitak temperature poznat je kao algor mortis." "to se dogaa nakon trideset minuta?" "Pod normalnim okolnostima, nakon trideset minuta krv se poinje skupljati u donjim dijelovima tijela, to se naziva livor mortis. Koa poinje dobivati ljubiastu boju i postaje poput voska. Ruke i stopala poplave. Oi ponu upadati u one upljine." "A nakon etiri sata?" "Nakon etiri sata nastavlja se skupljanje krvi i koa je sve vie ljubiasta. Tada zapoinje i rigor mortis." "Doktore, to je tono rigor mortis?" "Rigor mortis je ukoenost tijela koja se javlja poslije smrti. Do nje dolazi uslijed kemijskih promjena u miinom tkivu i tada se zglobovi tako ukoe da ih je gotovo nemogue pokrenuti a da ne slomite kost. To se poinje dogaati otprilike etiri sata poslije smrti, a proces je potpun nakon dvanaest sati. Poslije toga tijelo se postupno vraa u stanje oputenosti." Francois je sluao ovo svjedoenje s neutralnom rezerviranosti na licu, to me nije udilo. Svjedoenje o teksturi mrtvog miia nije bio nikakav misterij za kuhara s etiri zvjezdice, na ijem su se slavnom jelovniku nalazila i rebarca, iako je mrtvo miije o kojem se govorilo bilo ono njegove ene. Ali Bethina reakcija bez emocija, dok je sjedila za stolom branitelja izmeu Francoisa i mene, bila mi je poneto zbunjujua. Imala je pred sobom uti pravniki notes, s okomitom crtom du sredine stranice, i grizla je usnicu u koncentraciji dok je sluala lu/nc odgovore doktora Peasleyja i biljeila navode iz svjedoenja pripremajui se za unakrsno ispitivanje. Sudei prema njezinu izrazu liea, svjedok je mogao govoriti o procjenama nekretnina ili o poslu na burzi dionica koji je propao, a ne o stanju rtve ubojstva poloenoj na njegov stol za obdukciju ili o stanjima propadanja ljudskog tijela nakon smrti. "Dakle, nakon to ste pregledali tijelo u mrtvanici," ree Mia Dalton mrtvozorniku, "zakljuili ste da je mrtva ve oko dvanaest sati." "Tako je. Odredio sam vrijeme smrti najprije analizirajui algor mortis. To sam uinio

tako to sam izmjerio temperaturu jetre, koja je bila tek neto via od dvadeset est stupnjeva i tada sam izraunao vrijeme smrti. Takoer sam pregledao do kojeg je stupnja nastupio livor mortis, ili nakupljanje krvi, koje je ve uzelo maha, i provjerio stanje rigor mortis, koje je u to vrijeme bilo potpuno." "Doktore Peasley, to je sve to znailo?" "Svi su joj miii i zglobovi bili potpuno ukoeni." "Jeste li pokuali pomaknuti neki od njezinih zglobova?" "Da, jesam. Desna joj je ruka bila ispod tijela, kako vidite na fotografijama s mjesta dogaaja. Da bih joj mogao pregledati dlan i prste, morao sam pomaknuti ruku. Bilo je prilino teko." Nagnuo sam se i pogledao to Beth biljei. Algor mortis - 26 stupnjeva. Livor mortis, nakupljanje krvi. Rigor mortis, potpuna ukoenost. "A da napie mort i buka?" upitah tiho. "to?" upita ona apatom. "Ako namjerava u biljekama navesti sve mortise, ne bi smjela zaboraviti dobri stari mort i buku." "To je jedno te isto", ree ona ne skidajui pogled sa svjedoka. "Ili mojeg prijatelja iz osnovne kole Freddieja Mortisa." "Je li bio sretan djeak?" "Zapravo nije. Bio je pomalo depresivan. Zbog nekog razloga opsjednut smru. Pretpostavljam da znamo zato je ovaj doktor Peasley studirao medicinu." "Budi tiho." "Da se bori protiv napada nesanice." ". Moram se pripremili za unakrsno." "to e ga pitati?" "Hoe li sa mnom podijeliti svoj Valium", ree Beth. "Jeste li mogli vidjeti dlan preminule?" upita Dalton razdraeno pogledavajui prema nama. Uzvratio sam joj osmijehom. "Na kraju jesam, da", ree doktor Peasley. "Kakva joj je bila ruka?" "Bila je plava i stisnuta." "Jeste li joj rastvarali prste?" "Jesam. Kao dio obdukcije vano je pregledati dlanove i prste zbog moguih rana, a isto tako provjeriti ima li kakvog tkiva pod noktima, koje bismo mogli analizirati. Naalost, nije bilo niega."

"Moete li opisati kako ste joj rastvarali prste?" "Bilo je teko. aka je bila vrsto stisnuta." "Je li to bilo zbog rigor mortisa?" "Ne. aka se nee stisnuti kao posljedica rigor mortisa, samo e se ukoiti. aka joj je ve bila stisnuta kad je nastupio rigor mortis." Beth je u svoj notes zabiljeila ovaj mali biser. Trenutak sam gledao njezin profil, snaan i iskren, i elo koje joj se privlano naboralo u koncentraciji. Bio je to poznati profil moje najbolje prijateljice, a ipak nekako drukiji nego to sam ga ikada prije vidio. A onda se Francois nagnuo naprijed, tako da su s moje toke gledita njegove lijepe crte lica bile usporedne s Bethinim. Djevojica na stranjem sjedalu Pontiaca vidjela je kako su joj oca oteli iz njezina djetinjstva na najgrublji nain. Ostatak ivota ona e eznuti za njim. I moda traiti nekoga da ga zamijeni. Moda nekog starijeg mukarca. Ili lijenika. Ili mukarca koji u sebi nosi ljutnju. Ili moda mukarca koji je slino odvojen od svojeg djeteta, svoje keri. Moda mukarca koji je toj djevojici na stranjem sjedalu, koja je sada odrasla, izgledao kao jedina nada za spas. "A to ste nali kad ste joj pokuali rastvoriti aku?" upita Dalton svjedoka. "Najsporije to sam mogao rastvorio sam joj prste. Paljivo sam radio da ne slomim kosti. A onda sam je ugledao." "to ste ugledali?" "Stvar koju je stiskala u aci." "Jeste li je izvadili?" "Da." "U kakvom je stanju bio taj predmet?" "Bio je zguvan, bilo je neto krvi, ali ipak je bio prepoznatljiv." "elim vam pokazati to je zavedeno kao dokaz broj dvadeset jedan. Prepoznajete li taj predmet?" "Da. To je ono to sam naao u ruci preminule. Ima moje inicijale na poleini." "A to je to tono?" "Fotografija", ree on, a zatim pokae svojim dugakim, koatim prstom na Francoisa. "On je na fotografiji. Ono to sam naao u ruci rtve bila je fotografija osumnjienoga Francoisa Dubea." U sudnici su se zauli povici iznenaenja. Dalton je mudro pre-utjela fotografiju u uvodnoj rijei i sad je to bilo iznenaenje za porotu i neke gledatelje, te su se zato i zauli uzvici. Upravo u tom trenutku, zajedno s porotom, i ja sam povikao od iznenaenja. Ali ne zbog fotografije.

I to nije bilo posljednje iznenaenje za mene na tom suenju. Dopustite mi da vam kaem, udarci su dolazili jedan za drugim.

54
Mia Dalton stajala je za govornicom i lukavo mi se smijeila. To nije bio izravan smijeak, a kako tuitelji uvijek sjede najblie poroti, i s obzirom na to da im je bila okrenuta leima kad mi se nasmijeila, taj smijeak dvanaest porotnika i dvoje zamjenika nisu vidjeli. Ali bio je tu, jasan kao sunce u vedrom, sunanom danu. Kukin sin. "Molim vas recite u zapisnik svoje ime", ree ona svjedoku. "Geoffrey Sunshine", ree Geoffrey Sunshine, i nastavi slovkati svoje ime, kao da smo svi aci u drugom razredu osnovne kole i treba nam takva pomo. "Je li vam to pravo ime?" "To mi je poslovno ime. Pravo ime mi je Gerald Sonenshein. Ali nema istu prponost." Malog Jerryja Sonensheina pozvali su da svjedoi na strani optube. To je bilo loe, vrlo, vrlo loe. Naravno, uloio sam prigovor. "Njega uope nema na popisu svjedoka optube", glasno sam izjavio, s tonom pravedne indignacije. Ali kad je Dalton ukazala da je Sonenshein na mojem popisu, zajedno s nekoliko desetaka drugih imena ukljuenih samo da zbune oito nezbunjivu Miju Dalton, sudac je samo odmahnuo glavom i odbio mi uvaiti prigovor. Zbog nekog je razloga Dalton mislila da je Sonenshein svjedok koji bi mogao pomoi njezinu sluaju, to je za mene predstavljalo problem, s obzirom na to da sam smatrao kako je taj svjedok u samom aritu moje obrane. Jedan od nas je pogrijeio. "A va posao, gospodine Sonenshein?" upita Mia Dalton. "Vlasnik sam kluba u kojem se posluuje rana veera", ree on. "Marake. Prilino je poznat u gradu." "Je li Leesa Dube dolazila u va restoran?" "O, da, naravno. Prije braka, o kojemu sad govorim. Bila je redovita goa. Prizemlje je restoran u pravom smislu rijei. Na katu imamo klub. Nije bila zainteresirana za hranu, ali cijelo je vrijeme bila gore u klubu, prije nego to se udala za njega." Pokazao je na Francoisa. "Dolazila je sa svojom prijateljicom Velmom Wykowski." "A kako znate da je bila goa?" "Hej, kad dvije tako lijepe djevojke i tako drueljubive, redovito dolaze u va klub, onda ih prilino dobro upoznate." A zatim je, odgovarajui na paljiva i pomno odmjerena pitanja mi je Dalton, mali Jerry Sonenshein opisao pojedinosti dogodovtina slavnih sestara Wykowski. Rekao je sve to je i nama ispriao kad smo se prvi put s njime sreli u salonu za puenje, na gornjem

katu njegova kluba. Bio bih uloio prigovor, i ustao i lupio akom o stol i potegnuo svaki razlog kojeg bih se dosjetio da to sprijeim, i mojibi prigovori bili odbaeni, da se nije radilo ba o onom svjedoenju koje sam i sam neizravno izvui iz njega kad ga pozovem na mjesto za svjedoke. Zato sam gledao Francoisa, koji je izgledao udno zabrinut, i gledao sam Beth, koja je slijegala ramenima od zbunjenosti, i pustio sam da sve ide svojim tijekom. Cijela klupska scena prije braka, slavne sestre Wykowski, ulazak Francoisa u njihove ivote. "Jeste li znali, gospodine Sonenshein, kad se Leesa Dube vjenala s osumnjienikom?" "Naravno." "Je li ikada dola u va klub poslije vjenanja?" "Jedanput ili dvaput s Francoisom." "Ikad sama ili s prijateljima?" "Ne." "Jeste li znali kad su poeli ivjeti odvojeno?" "Francois je tada ve imao svoj restoran. U tom poslu svi ogovaramo jedni druge, tako da sam znao, da, uo sam." "Je li Leesa ikad dola u va klub nakon razdvajanja?" "Nije." Kao da me netko pljusnuo. "Nikad nije upoznala nijednog mukarca u vaem klubu nakon razdvajanja od supruga?" "Koliko znam, nije." Kao zvonka pljuska. "Jeste li ikome ikada neto drugo ispriali?" "Da. Ispriao sam..." "Prigovor", rekoh, nimalo smireno. "Na temelju ega, gospodine Carl?" upita sudac. Zato to lae, asni sude. Zato to sere u moj eir zbog srednjokolskog inata. Zato to Dalton igra prljavu igru. Zato to me cijela stvar raspigala. Zato to se osjeam kao da me netko ispljuskao. To je ono to sam elio rei, ali suenje se vodi prema pravilima o izvoenju dokaza, a nijedan od ovih neobinih valjanih razloga nije odgovarao pravilima. Zato sam umjesto toga promucao neku standardnu glupost o nerelevantnosti i neprovjerenim izjavama i neto slino tome. "asni sude," ree Dalton sa smirenou ene koja je sve ovo smislila no prije, za

razliku od moje malenkosti koji sam loe improvizirao, "gospodin Carl je u svojoj uvodnoj rijei naveo mogunost da je Leesa moda upoznala drugog mukarca. Gospodin Carl je tvrdio da je taj mukarac pravi ubojica i nastavio je to sugerirati dok je ispitivao svjedoka. Imamo pravo, u ovom dijelu rasprave u kojem iznosimo svoje dokaze, pobiti tvrdnju da je gospoda Dube ikada imala vezu s drugim mukarcem dok je ivjela odvojeno od mua. Gospodin Sonenshein svjedoi kako Leesa Dube nije upoznala nikakvog mukarca u njegovu klubu, gdje se zabavljala jo dok je bila slobodna djevojka i gdje je upoznala osumnjienoga. Gospodin Sonenshein je iznio tvrdnju koja nije u skladu sa sadanjim svjedoenjem. U interesu potpunog otkrivanja podataka, tako da porota ne misli kako neto tajimo, i prema pravilima o izvoenju dokaza doputeno nam je da mu omoguimo da svjedoi o toj prethodnoj nedosljednoj izjavi." "Gospodine Carl, mislim da ona ima pravo. Prigovor se ne prihvaa." "Ali, suce", promucao sam. "Ne prihvaa se." "Pogreno suenje." "Zabiljeeno. Sad sjednite, gospodine Carl, tako da gospoica Dalton moe zavriti." Sjeo sam. Dalton mi se ponovno lukavo nasmijeila, a zatim je nastavila. "Jeste li ikada ikome ispriali, gospodine Sonenshein," upita Dalton, "da je Leesa Dube zapravo upoznala jednog ovjeka u vaem klubu, nakon razdvajanja od supruga? Jednog nasilnog motociklista po imenu Clem?" "Da, jesam." "Kome ste to ispriali?" "Gospodinu Carlu i gospoici Derringer, koji sjede za stolom branitelja." "A je li to to ste im ispriali bila istina?" "Ne. Bila je la." "Clem ne postoji?" "Ne." "Potpuno je izmiljen?" "Kao i Mickey Mouse, samo bez uiju." "Zato ste to uinili? Zato ste lagali gospodinu Carlu i gospoici Derringer?" "Osim puke zabave?" upita Sonenshein. "Uinio sam to kao uslugu jednoj Leesinoj prijateljici." "Kojoj prijateljici?" "Velmi. Velmi Wykowski koju sam prije spomenuo, koja je udana i sada se zove Velma Takahashi." "Ona vas je zamolila da laete?"

"Da." "I tako ste to uinili?" "Tako je." "Ali sada ne laete?" "Sada sam pod prisegom." "Jo jedna stvar, gospodine Sonenshein", ree Dalton. "Na ured trenutano vodi protiv vas kriminalistiku istragu. Je li to tono?" "Tako su mi rekli." "Zbog prijevare, pronevjere novca i izbjegavanja plaanja poreza, a sve vezano uz va restoran. Je li to tono?" "Ne priznajem nita, ali tako su mi rekli." "I zbog kupnje izvjesnih ilegalnih narkotika." "Tako kau vai deki." "A zato ste ponudili tu informaciju?" "Nadam se da e pomoi rijeiti moju situaciju." "Imate li kakvih obeanja iz naeg ureda?" "Nijedno, iako sam ih pokuao dobiti. Ali ja sam sklon nadi, pa se i sada nadam." "emu se nadate, gospodine Sonenshein?" "Da e me istina osloboditi." "Nemam vie pitanja", ree Dalton. "Preputam svjedoka drugoj strani." Prepustila je svjedoka, otprilike onako kao to vojnik dodaje drugome aktiviranu bombu. Prijatelju, pridri mi ovo minutu. Francois je na kraju stola izgledao bolesno. Beth je bila bijesna. Nagnuo sam se prema njoj i upitao je to misli. "Lae", ree ona. "Pun je govana i lae. Lae i kroz stisnute zube." "to bih prema tvojem miljenju ja trebao uiniti?" "Nema izbora", ree ona. "Kreni na to kopile. Prikucaj ga na zid. Sigurno ima dosta materijala za to." Imala je pravo. Imao sam njegovo laganje, kriminalistiku istragu, ulagivanje tuiteljstvu, njegovu sveukupnu ljigavost. Ne bi bilo teko zgnjeiti njegovu gnojnu leinu na mjestu za svjedoke. Imao sam materijala, imao sam ime, i vjerujte mi, nije postojalo nita to sam vie elio. Na tu sam priliku ekao jo od srednje kole. Unititi ga bilo bi jednostavno kao i zgaziti ohara, a dvostruko zabavno. Ustao sam i priao mjestu za

svjedoka, zakoraio sam unatrag, pa opet korak naprijed. Bio sam kao morski pas koji se sprema na napad. Krv mi je bre kolala, prijatelj je bio u vodi, stari srednjokolski prijatelj. Bio sam spreman. Ali bilo je neega u smijeku Daltonove, neto u bezbrinosti s kojom je Sonenshein sjedio na mjestu za svjedoka, neto u vezi s onim to je rekao pipniar u njegovu klubu, neto u vezi s cvijetom u vazi. Odmahnuo sam glavom i pokuao sve to zaboraviti. Bio je tamo, na mjestu za svjedoka, i kao da je na prsima imao metu s ucrtanim krugovima. Nemogue se tome oduprijeti. Nagnuo sam se prema naprijed, uperio prst u njega, otvorio usta i... I onda mi je opet sinulo. Sjeanje na jedan jedini cvijet u uskoj vazi. Nisam tu sliku mogao nikamo smjestiti. Okrenuo sam glavu i ponovno pogledao Miju Dalton. Promatrala me i s vie od uobiajene zainteresiranosti, promatrala me kao da sam nekakav lani dragulj koji pokuava procijeniti. I sjetio sam se kako mi je namignula nakon moje zavrne rijei. i kako mi je od toga hladnoa prostrujala kraljenicom. "Gospodine CarI?" ree sudac Armstrong. "ekamo." Kimnuo sam glavom, nagnuo se naprijed prema ograenom mjestu za svjedoke, lupnuo jedanput po drvetu ograde, jo jedanput, okrenuo se i pogledao Dalton, pa Beth, ije je lice bilo zgreno u oekivanju, pogledao Francpisa, a njegovo je lice bilo naborano od zabrinutosti. ekali su da ponem. Svi su me ekali, ekali da nasrnem i razderem to kopile na komadie. "Gospodine Carl?" ree sudac. "asni sude," rekoh grizui unutranju stranu obraza u frustraciji, "obrana nema pitanja za ovog svjedoka."

55
Bio sam u svojem autu, vozio sam i u meni je kipjelo, a drutvo mi je pravio vlastiti bijes. Lagali su mi, iskoriten sam i zlouporabljen, manipulirali su mnome kao s majmunom. Sve je bilo izmiljeno, cijela nasilna veza izmeu mrtve ene i njezina tajanstvenog motociklistikog manijaka Clema bila je proizvod izopaene mate jedne osobe. I popuio sam priu. To me je najvie pogodilo, ne to to mi se lagalo - odvjetnik sam, svi mi lau; lagati odvjetniku nacionalna je razbibriga, ba kao i ameriki nogomet i varanje supruge - ve da nisam nanjuio tu la. A ne mogu rei da nije bilo dovoljno naznaka. Previe dramatini posjeti Velme Takahashi groblju. Nain na koji sam iznudio priu o Clemu iz tog kopileta Sonensheina, sa svojom ne ba pametnom prijetnjom o japanskim gangsterima. Ponaanje Velme Takahashi, koja je sve uredno odglumila tijekom naeg sukoba o tom tajanstvenom mukarcu. A to je ono rekla o njemu? On je nita. Nije nigdje. On je fantom. Ponekad pomislim da sam gotovo pametan, a onda mi stvarnost pljune zrno ponienja u lice. Sve mi je to postalo jasno dok sam gledao Jerryja Sonuisliciiia na mjestu za svjedoka. A ipak sam ga planirao napasti, raskrinkati ga kao laca i nastaviti s obranom koristei Clema kao argument. Uvjerljiva la esto je najbolji pristup u sudnici. Gdje bi odvjetnici bili kad bi morali raditi samo s istinom? Ali neobina slika koja me je stalno progonila, slika cvijeta u vazi, uvjerila me u suprotno. ak i jedno jedino pitanje tom kopiletu bilo bi previe. Stoga sam odbio mogunost da ga unakrsno ispitujem. I dok su svi promatrai zajedno uzdahnuli, izjurio sam iz sudnice ne izgovorivi vie ni jednu rije, ostavljajui Beth da oisti cijelu zbrku. A sad sam u autu, vozim i kipim. Kipim i vozim. Ali nisam vozio amo-tamo, bez plana. Znao sam kamo sam krenuo. Bio je utorak poslijepodne i iao sam na manikiranje. Salon je bio otmjen, s velikom smeecrvenom tendom koja je natkrivala ulaz, s plavim i sivim barunastim zavjesama i svjeim cvijeem umjetniki araniranim u ekaonici, s mramornim podom i enom koja je sjedila za recepcijom, a bila je tako blijeda i hladna kao da je napravljena od porculana. Lice joj se malo pomaknulo kad me ugledala kako urno ulazim kroz ulazna vrata. "Dobar dan", rekla je. "Jesmo li narueni?" "Ne", rekoh prolazei pokraj nje. "Nismo." "Gospodine, morate..."

"Ne mogu ekati", rekoh pokazujui joj nadlanicu i migoljei prstima. "Hitan sluaj koice oko nokta." Ustuknula je uasnuta pogledom na moje nokte, a to mi je dalo dovoljno vremena da kliznem kroz vrata i uem u unutarnji dio salona. Sa svake strane prostorije nalazio se cijeli niz radnih mjesta, svako je bilo zavjesom odijeljeno zbog privatnosti. Kretao sam se kroz salon kao osoba koja zna to trai, rastvarao sam zavjese da vidim tko je klijent kojem se ureuju nokti, i time izazvao niz vriskova dok sam se kretao prema stranjem dijelu prostorije. A onda sam je naao, zamotanu u debeli bijeli ogrta od frotira, s runikom oko glave, ispruenu na lealjci, dok joj njeguju ruke i noge. "Zato ste to uinili?" upitah. "Victore, doli ste na pedikuru?" ree Velma Takahashi, a dvije vitke ene koje su sreivale nokte okrenule su se licem prema meni. "Minh je vrlo spretna. To je osjeaj koji vrlo oputa." "Zato ste to uinili?" "Uinila to? Izabrala ovu boju laka za nokte? Mislim da mi pristaje oima. Vi ne mislite tako?" Upravo tada iza mene se pojavila ena s recepcije, a u ruci je drala turpijicu za nokte poput noa. "Pokuala sam ga zaustaviti, gospoo Takahashi", ree ona. Procijenivi situaciju, jedna od ena koje su sjedile zgrabi karice i visoko ih podigne, kao da se sprema ubosti me u koljeno. "U redu je, drage moje", ree Velma enama. "On radi za mene, iako mislim da u ga nakon ovoga morati otpustiti." Recepcionarka se povukla, a manikerke su se vratile svojem poslu. "Zato ste smjestili Francoisu?" upitao sam jo uvijek stojei pred njom, dok su joj ene turpijale, lakirale i polirale nokte. "Nikada ne bih smjestila Francoisu." "Ali to stvarno tako izgleda. Pokuavam shvatiti, ali ne mogu. Mrzite li ga toliko da ga pokuavate i dalje muiti, pruiti mu lanu nadu, a zatim navesti njegova branitelja da se osloni na premisu koja se ubrzo pokae lanom?" "Victore, recite mi to se dogodilo." "Va prijatelj Sonenshein sve je istresao pred okruno tuiteljstvo. Kako ste ga uvjerili da ispria svoju izmiljenu priu o Clemu i Leesi, kako me je prevario i nagnao da mu povjerujem." Usta su joj se trzala, a zatim su ponovno zadobila svoj normalni oblik umjetne napuenosti. "On je patetian laac." "Da, tako je", rekoh. "Ali ovaj put govori istinu. Francois je sad u kripcu, a od mene ste napravili budalu."

"Vae prirodno stanje. Mislim da vam vie neu trebati kao svjedok." "Zato, Velma? To bih volio znati." "Jeste li ikad poalili zbog neega u ivotu, Victore?" "Gotovo svega." "Onda znate kako vam to sipi kroz kosti poput kiseline. Kap, kap, kap." "Ali za im vi alite? Za ivotom potraenim u potrazi za neijim tuim novcem?" "Je li to potraeno?" "Zbog niza operacija koje su vas pretvorile u skupocjenu lutku, kao to su one lutke Kewpie koje mnogi skupljaju?" "Mislila sam da vam se svia rezultat?" "Ili alite zato to ste ubili Leesu Dube?" "Oh, Victore, pomaknula vam se daska u glavi." "Je li? Ako kaete da niste pokuali smjestiti Francoisu, moda ste mu zaista pokuali pomoi, ali ste odustali od toga. No ipak, ostaje pitanje zato? Zato pomoi tom ljigavom kukinu sinu? Odgovor se moda skriva u posjetima groblju, krivnji koja se vidi u vaim oima. Zato biste smislili ovu la osim ako se niste eljeli zbog neega iskupiti? Jeste li je vi ubili, Velma?" "Zato bih ubila najbolju prijateljicu?" "Moda je znala vie nego to je trebala. Moda je znala dovoljno da vaem muu dokae preljub i uniti vam brak, a da ne spominjemo va bankovni raun. Sve te godine s Takahashijem bile bi uzaludne ako bi on mogao iskoristiti one odredbe o preljubu iz predbranog ugovora. Zato je Leesa morala nestati, a da biste pozornost skrenuli dalje od sebe, pokuali ste sve podmetnuti muu. Uuljali ste se u njegov stan nakon ubojstva, zamotali pitolj u koulju, namazali izmu krvlju. Savrena namjetaljka." "Ponaate se blesavo." "Stvarno? Ili vas uasava to sam pogodio pravu icu?" "Uasava, da. Ali radi se o tome, Victore, da nemate motiv. Nikada nisam prevarila supruga." "I to bih vam trebao vjerovati?" "Ne, naravno da ne. Zato biste? Pa radi se samo o istini." Povukla je ruke od manikerke. "ao mi je, ali moram ii. Imam sastanak." "Da smislite koju ete novu la ispriati?" "Victore, ne smijete postati ogoreni. ivot je prepun prekrasnih iznenaenja, tako dugo dok ih uporno ne traite. Poput ljubavi, kad

mislile da sic /;i nju nesposobni, .los mi je ovdje ostalo plaenog vremena. Zalo ihbiste iskoristili ostatak mojeg tretmana? Vaim rukama dobro bi dola njega, a ne elim ni misliti kako je sa stopalima." "To je OK", rekoh. "Ne, stvarno, Victore. Iskoristite priliku." Podignula je stopala s podnoka, navukla papuice, ustala sa stolca i mahnula rukama po zraku u pokuaju da osui lak. "Minh je najbolja u gradu." "Propustit u priliku." "Nemate dobro miljenje o meni, zar ne, Victore?" "Zapravo, ne." "Pa, moda bih se mogla sloiti s vama. Ali brzo, izaberite: ljubav ili novac?" "Oboje." "I tako nemate nijedno. Nisam se zadovoljila s tom mogunou." "Ne vidim da se kladite odjednom na dva konja", rekoh. "Ne gledate dovoljno pozorno." Velma je napuila usne prema meni kao da e mi zrakom poslati poljubac. "Svi mi samo nastojimo preivjeti, Victore. inimo sve samo da bismo dobili ono to elimo. Je li to tako loe?" "Jest, kad netko drugi plaa cijenu." "Oh, Victore. Uvijek netko plati. Vi dobijete jednu parnicu, ali netko drugi je izgubi. Udajte se za mukarca, a neije je srce slomljeno. Postanite svetac, a neija beatifikacija je odgoena. Nisam ja izmislila svijet, ja sam samo djevojica koja se svojski trudi." A zatim je otila, izala je iz zavjesama okruenog separea i krenula prema svlaionici, ostavivi me samog s dvjema manikerkama. Namjeravao sam potrati za njom, ali kakvog bi to imalo smisla? Zato sam ostao stajati trenutak i pokuao sabrati misli. Zatim mi je jedna od ena rukom pokazala da sjednem na stolac. Odmahnuo sam glavom, ali uhvatila me za tkaninu sakoa i njeno povukla. Sljedee to sam znao, sjedio sam na stolici dok mi je Minh polako odvezivala vezice na cipeli.

56
Bio sam neobino smiren kad sam se tog poslijepodneva vratio u ured. I zbog nekog razloga imao sam bizarnu ideju da odem i kupim par sandala. Ali Beth, koja me je ekala u sobi za sastanke, nije bila tako mirna. "Pokuava li sabotirati ovaj sluaj?" upita ona. "Jer po onome to sam danas vidjela, ini se kao da baca naeg klijenta vukovima." "Sve je bila la", rekoh privlaei stolicu i sjedajui. Ispred mene na velikom stolu stajala je fotografija Leese Dube, snimljena prije ubojstva. Bila je lijepa, smijeila se, bila je iva. Tijekom proteklih tjedana dovoljno sam zurio u tu fotografiju da mi je postala nekako udno poznata, poput nekog starog prijatelja. A ipak, nakon svega to se dogodilo, nisam znao to joj se stvarno dogodilo. Sve to sam sada znao bilo je da ubojica ove lijepe ene nije bio neki motociklistiki manijak. "Cijela pria o Clemu i Leesi bila je la." "Kako zna? Moda Sunshine i sada lae. Moda je, da bi ostvario svoj posli, izaao kao svjedok i rekao upravo ono to je Mia Dalton i htjela da kae." "Ona ne bi iznijela la." "Ali dovela je laca, jer ako je Sunshine danas govorio istinu, onda je lagao nama." "Da, lagao je." "A ti nisi smatrao da je to vrijedno iznijeti pred porotu?" "Dalton je to ve uinila za nas. To moemo iskoristiti u zavrnoj rijei." "O, to e biti djelotvorno. Zato ne utedimo na vremenu i dopustimo joj da iznese umjesto nas cijeli sluaj? Reci mi istinu, Victore. Je li ovo neki zabludjeli pokuaj da spasi djevu u nevolji?" "Tako bi opisala samu sebe?" "Nisi nikakav vitez u bijelom, i ne treba mi tvoja pomo." "Beth..." "Ili si samo ljubomoran. Je li zato?" "Moda jesam, malo." "Ba si kopile." "Ali nisam zato uinio ono to sam uinio." "Pa reci mi zato onda, Victore, jer ne razumijem. Kako moe biti tako siguran u to to je bila la a to istina? I ako si siguran, zato nisi unakrsno ispitao laljivo kopile?

Svaki student s prve godine prava mogao je danas sruiti Sunshineov kredibilitet. Poslije smo jo uvijek mogli pozvati Velmu da svjedoi i ispria svoju priu o Clemu. Radilo bi se o njezinoj rijei protiv njegove, i pokazalo bi se da je on lagao. To bi bila osnovana sumnja." "To bi bila katastrofa", rekoh. "Zato si tako siguran da nam to ne bi polo za rukom?" "Zato to postoji vrpca." "Vrpca?" "Na kojoj ga Velma moli da lae, vrpca na kojoj ona iznosi pojedinosti prie koju eli da on ispria, a on pristaje na to." "Oh", ree ona. "Vrpca." "Da." "Dodatni dokaz izostavljen iz prethodno dosljedne izjave." "Tako je." "To ba ne bi dobro izgledalo, zar ne?" "Ne bi." "Onda sam moda bila malo preotra." "Samo malo." Beth je moda bila ljutita i zbunjena, ali uvijek je bila izvrsna pravnica i uvijek je odmah uoila problem. Ako je zaista postojala vrpca na kojoj Velma nagovara Sonensheina da lae, pravila o izvoenju dokaza prijeila su Miju Dalton da iskoristi tu vrpcu tijekom izravnog ispitivanja. Ali da sam u svojem unakrsnom ispitivanju pokuao pokazati kako je Sonenshein lagao na mjestu za svjedoke, Dalton bi odjedanput mogla presluati vrpcu i pobiti moju tvrdnju. To zvui donekle komplicirano i legalistiki, ali neka bude dovoljno ako kaem kako je Dalton oekivala da u napasti njezina svjedoka i otvoriti joj vrata tlu preslua vi |x n pred porotom. Bila je to zamka u koju sam zamalo upao. "Jesi siguran?" upita ona. "Sasvim siguran. Vidjelo se to po nainu na koji je Sonenshein sjedio na mjestu za svjedoka, spokojno samozadovoljan. Po nainu na koji me Dalton gledala, gotovo kao da se nada da neu zagristi mamac. A radilo se o tome da je svjedoio mali Jerry Sonenshein, treber iz kolske filmske grupe. Sjea se da je pipniar u njegovu klubu rekao kako uvijek snima svoje konobare, da vidi potkradaju li ga? Rekao je da ima opremu kao pravi James Bond. I sjea se kako se, bez obzira na to gdje smo se nali s njim, u vazi uvijek nalazio jedan cvijet s kojim bi se igrao, i u salonu za puenje cigara i u njegovu uredu u podrumu? Snimao nas je, a ako je snimao nas, snimao je i nju."

"To znai da ne moemo iskoristiti ni Velmu." "Tako je." Jer Dalton bi jednostavno pustila vrpcu i pobila nau priu. "Znai da sad nemamo nita. Nalazimo se usred suenja o ubojstvu, a nemamo strategiju, nemamo teoriju, ni osumnjienu osobu." "Ali imamo jedno drugog." "O, Boe", ree ona i rukom pokrije lice. "Beznadeno je." A zatim je, jo uvijek s rukom na licu, poela plakati. Nije bilo glasno, nije bilo sentimentalno, ve samo nekoliko trzaja njezinih ramena, no dovoljno da me pogodi u srce. Ponovno sam pogledao sliku Leese Dube, koja je neko voljela Francoisa, a zatim sam pogledao enu koju oito mui isti problem i koja plae pokraj mene. Bila je to prava gnjavaa. "Priaj mi o svojem ocu", rekoh tiho. Obrisala je oi nadlanicom, zatresla glavom kao da trese zvekom i mirnula prema meni. "to?" "Pitao sam te za oca." "ula sam", ree ona brzo protrljavi nos. "Kakve on veze ima sa svim tim? ivi u Cherrv Hillu, sprema se na operaciju kuka, igra golf." "Stvarno?" "Mislim da se vie igra golfa. Ali upoznao si ga. Bio je u uredu." "Tako je. Naravno." "Dakle?" "Je li ti on pravi otac?" "Victore?" "Samo sam znatieljan." "On je jedini otac kojeg znam. Vjenao se s mojom majkom kad mi je bilo est godina." "Znai da ti je ouh. to se dogodilo s tvojim pravim ocem?" "Umro je. Victore?" "Kako?" "Jednostavno je umro. Victore, prestani." "Nikad mi nisi ispriala to se dogodilo tvojem pravom ocu." "Tako je, nikad nisam priala." "Hoe li sada?" "Ne, neu. Victore, to emo poduzeti u vezi s Francoisom?" "Ne znam." Uzeo sam fotografiju Leese Dube i pokazao je Beth. "Izgleda strano

poznato, zar ne?" "Ne vjerujem da bih zaboravila tako lijepu enu." "Ne, mislim da ne bi." "A moram priznati da je imala prekrasne zube. U redu, namjeravam razgovarati s naim klijentom prije nego to ga odvezu natrag iza reetaka." "OK." "Hoe li neto smisliti? Bilo to?" "Nadam se", rekoh, iako je ono to sam stvarno mislio bilo: sumnjam. Umorno je ustala, krenula prema vratima, a onda stala. "Usput reeno," ree ona, "netko ti je potom poslao klju koji si izgubio." "Nisam izgubio klju." "Sigurno jesi. Stigao je u omotnici adresiranoj na tebe, bez popratnih rijei." Pokazala je prstom na debelu utu kuvertu s mojim imenom, bez marke i adrese poiljatelja. "Runo dostavljeno?" upitah. Slegnula je ramenima. Istresao sam sadraj kuverte na dlan. Ispao je samo jedan klju bronane boje, s utisnutim brojem 27 te slovima E-ZEE. "Nije moj", rekoh. "To je sigurno neka pogreka." "Onda ga baci", ree ona i izae iz prostorije. Preokretao sam klju u ruci, vrtio ga gore-dolje, pokuavajui dokuiti o emu se radi, ali nisam uspio. K vragu i klju, pomislio sam sputajui ga u dep. ekale su me druge stvari o kojima sam se morao brinuti. Prije toga sam na trenutak osjetio udnu nadu, jer sam se ponadao, pogreno, mislei da je mala djevojica na stranjem sjedalu Pontiaca bila Beth. Da, znao sam njezina oca, armantnog mukarca koji je malo epao i bio sklon loim vicevima. Ne, Beth nije bila tip osobe koju bi progonila njezina prolost. I da, ve bi mi davno prije ispriala istinu. Bili smo najbolji prijatelji. Izmeu nas nije bilo tajni. Ali, naravno, ja sam imao tajne koje joj nikada nisam rekao. A, kako se inilo, i ona je imala svoje tajne. Znai bilo je ba onako kako sam zamiljao. Whitneyju Robinsonu sam spomenuo svoju zabrinutost za Beth. Whit je sigurno rekao doktoru Bobu. Doktor Bob je sigurno kao krtica prerovao Bethinu prolost da vidi moe li to nai. A onda je, prilikom mojeg posjeta, doktor Bob izveo svoj jednostrani razgovor da bi mi izloio uasne dogaaje iz prolosti. Cijeli lanac dogaaja uinio je da se osjeam kao da sam upao u jamu s blatom iz kanalizacije. Kako je bio udan ovjek taj doktor Bob. Zubar prvog odvjetnika-branitelja na suenju Francoisu. Zubar problematinog mladia koji je tvrdio da je vidio Francoisa na mjestu dogaaja. Sada zubar Francoisovu branitelju u drugom sudskom postupku. inilo se da se

nalazi u sreditu svega. Pa, gotovo svega. Uzeo sam u ruke sliku Leese Dube. Okrenuo je na jednu stranu, okrenuo je na drugu stranu. Stoje ono rekla Beth? A moram priznati da je imala prekrasne zube. I bili su prekrasni, zar ne? Poput uobraenog filmskog redatelja, prstima sam uokvirio fotografiju tako da je ostao vidljiv samo njezin osmijeh. Batmane, koji kutnjak! Sad mi je juno zato mi je fotografija bila tako poznata. Ve prije sam vidio taj osmijeh, svaki put kad bih zakoraio u ordinaciju doktora Boba. Bio je na zidu kao sastavni dio dvorane slavnih osmijeha. Doktor Bob je bio i Leesin zubar. Je li to ita objanjavalo? Tko bi, dovraga, znao? Ali namjeravao sam otkriti. Podignuo sam telefonsku slualicu, nazvao njegov ured i dobio samog velikog ovjeka na vezu. "Hej, doktore," rekoh, "hoete li izai van na pivo?"

57
Obala jezera u Chicagu jedan je od najljepih prizora koji se moe vidjeti s prozora putnikog zrakoplova. Glatka povrina velikog jezera kao da blista beskrajnim obeanjem, a zatim, tamo u daljini na samom rubu vode, diu se fantastini neobini neboderi, svih oblika, veliine i boja i svi se uzvieno sjaje na suncu. Dok letite iznad jezera Michigan, osjeate kao da se pribliavate Ozu. To mi se inilo donekle prikladno, jer upravo sam tada letio u Chicago da otkrijem ovjeka koji se skrivao iza zavjese. Nikad ne smije podcijeniti posljedice traume iz djetinjstva, rekao je doktor Bob. To esto sve objanjava. Pogledaj u prolost i sadanjost e ti biti jasna. Govorio je o Tanyi Rose, a ja vjerujem kako je pokuavao objasniti, na svoj okolini nain, to se zapravo dogaalo s Beth. Ali kao vrsta, mi smo nepokolebljivo skloni citirati sami sebe. Ako mi je doktor Bob davao savjet kako doprijeti do korijena Bethine linosti, moda mi je nehotice dao savjet i kako da naem korijene njegove linosti. Poslije sastanka u baru, s bizarnom tunjavom i krvlju na podu, zakljuio sam da je vrijeme zaviriti u djetinjstvo mojega zubara. Ali gdje je zapravo proveo djetinjstvo? Pacijentima doktora Pfeffera njegovo je djetinjstvo bilo tajanstveno ba kao i ostatak njegova ivota. Carol je nabrojila neke mogunosti s osjeajem uenja: Albuquerque, Seattle, Burma. Burma? Postoji li jo uope Burma? Odluio sam zaboraviti glasine i sam o svemu promisliti. Ne bi se reklo da mi doktor Bob nije dao dovoljno natuknica. Kao djeak iao je na pecanje, spomenuo je grgee i ribe bjelice kao mamce. Zatim, nain na koji je mineralnu vodu pomalo staromodno zvao soda-voda, pa usputna napomena kako je naviknut na hladno vrijeme. Sve je to ukazivalo da je formativne godine proveo negdje u sjevernim dravama Srednjeg zapada. Ali pretpostavljam da je ono to mi je suzilo izbor, vie od iega drugog, bila njegova antipatija za njujorke Metse. Dakle, mogu razumjeti taj prezir. Odrastao sam kao navija kluba Phillies, a mi za Metse osjeamo isto to Pakistanci osjeaju prema Indiji; opcija atomske bombe nikad nije skinuta s dnevnog reda. Ali znam da ljudi u Albuquerqueu ili Seattleu ili Rangoonu ne osjeaju tako. U tim dalekim mjestima Mets je samo jo jedan lo bejzbolski klub, s igraima u runim dresovima. Ali oni doktoru Bobu nisu bili samo to. Zrakoplov je letio na sjever du obale jezera Michigan prije nego to je skrenuo lijevo i krenuo prema kopnu, prema zrakoplovnoj luci O'Hare. Iako je bilo upaljeno svjetlo sa znakom sigurnosnog pojasa, premjestio sam se na drugu stranu zrakoplova, na jedno prazno sjedalo. Tu sam mogao vidjeti obalu koja se gubila prema sjeveru, kao da pokuava pobjei matovitim stambenim zgradama koje su se nizale njezinom duinom i dalje u predgraa. Traio sam neto odreeno, pokuavao sam pogledom pratiti zrakaste

avenije koje su se sastajale u jednom svetitu. A onda sam ga ugledao, manjeg nego to sam ga zamiljao, smjetenog tono usred jedne etvrti, bez beskrajnih parkiralinih mjesta koja obino okruuju takve graevine. Crni bumerang okruivao je kao ad zeleno srce. Stadion Wrigley Field. Zbog tog sam stadiona doao u Chicago. to je za nekoga blagoslov, rekao je doktor Bob, za drugu osobu je katastrofa. to je to znailo? Ili udno pozivanje na neko ime koje ga je jo progonilo. Nemoj me ni podsjeati na Dona Younga, rekao je. Tko je, dovraga, bio Don Young? Pria je tuna i predobro poznata. Bilo je to 1969., u vrelini ljeta, kad su Chicago Cubsi sigurno zasjeli na prvo mjesto. Bila je to sjajna ekipa Cubsa, na elu s Leom the Lipom, Erniejem Banksom, Fergusonom Jenkinsom, zlatnorukim Billyjem Williamsom, sve samim lanovima Dvorane slavnih. Bio je tu i legendarni Ron Santo,koji je isto htio biti s njima unutra. Jedne veeri u srpnju Cubsi su stigli na stadion Shea spremni rasturiti slabe Metse. Cubsi su u posljednjoj izmjeni vodili s tri prema jedan, kad je na udaranje izaao Metsov drugobazni igra i udario ravno na srednjeg vanjskog igraa. Neobjanjivo, ali je srednji vanjski igra Chicaga, totalno neiskusan mladi igra, krivo procijenivi lopticu krenuo unatrag, dopustivi da loptica padne pred njega, to je omoguilo udarau da osvoji dvije baze. Nakon to je izbaen jedan udarac, slavni Donn Clendenon alje loptu duboko u sredinu. Neiskusni zelemba je skoio i uhvatio je ba u trenutku kad je udario u zid. Od tog udarca ispala mu je loptica. Osvojene su dvije nove baze. Ostalo su dovrili Jones i Kranepool, koji su svojim udarcima osvojili jo tri boda i poklonili Metsima pobjedu. Idue je veeri Tom Seaver dopustio samo jedan udarac u cijeloj utakmici. Cubsi nisu znali to im se dogaa, a Metsi, ampioni na kraju sezone, takozvani "udesni Metsi", su se uzdigli i cijelo prvenstvo je krenulo drugim smjerom. A kako se zvao neiskusni srednji vanjski igra? Pa, naravno. I tko bi ga drugi zapamtio nego domai klinac, klinac koji je ivio i disao za svoj gradski klub, onako kako to samo djeaci mogu? Kad mi je to postalo jasno, vie nije bilo tako teko odrediti mjesto dogaaja. Iz stranjeg dvorita mogao sam uti stenjanje, rekao je ranije. I to je bio razlog zato sam nakon dolaska unajmio automobil, te krenuo niz parkiralite poznato kao autocesta 1-90, traei izlaz koji e me odvesti u onaj dio Chicaga u etvrti North Side, iz oitih razloga poznatoj kao Wrigleyville. U telefonskom imeniku Chicaga nije bilo ba mnogo ljudi s prezimenom Pfeffer. Onaj koji je ivio u Wrigleyvilleu doselio se tamo prije tri godine, nakon to je godinama ivio u New Jerseyju. Od ostalih, nekolicina ih je poznavala nekog Boba Pfeffera otprilike pribline starosti, ali nijedan nije poblie odgovarao opisu mojega zubara. "Ima li doktor Pfeffer roake o kojima si neto ula?" upitao sam Carol Kingsly, nakon svoje neuspjene potrage za Pfefferima. "Nikad nije nikoga spomenuo", ree ona. "Kakve su ove?"

"Malo su uske." "To je dobro. Usko je dobro." "Nisu ba udobne." "Dragi, pa to su cipele. Pokuaj jedan dan nositi ovakve." Pokazala je svoju lijepo oblikovanu nogu i crvene lakirane cipele iljatog vrha. Shvatio sam to mi eli rei. Nije se radilo toliko o tome da su joj cipele bile neudobne, ve prije o tome da ako ih namjeravam ponovno zubima skinuti s njezinih nogu, sada je trenutak da promijenim vlastitu obuu. "Ali nemaju vezice", rekoh. "Zar to nije prekrasno? Kope su fantastine." "Osjeam se kao Buster Brown*21." Pogledao sam prodavaa koji je u oajanju odmahivao glavom gledajui moje crne cipele debelog potplata, s ukrasnim jezikom s resicama. "Kakve su to cipele?" "Compton," ree on, "od Crocketta & Jonesa." "Nisu li se tako zvali policajci u Porocima Miamija" Glasno je mrcnuo. "To je britanski proizvoa, gospodine." "Koliko?" "etiristo etrdeset dolara, gotovo badava." "Gospodin Crockett bi se sloio s tim. Imate li jo neto, moda kakve cipele na rasprodaji?" "Trgovina Daffy je tu blizu, u istoj ulici." "A kako bi bilo da mi pokaete neto to ima malo manje kopi?" "Razumijem", ree on. "Pogledat u meu cipelama od umjetne koe." "Stvarno zna impresionirati osoblje", ree Carol nakon stoje prodava otiao u stranju prostoriju vratiti cipele marke Compton. "to uope znai Pfeffer?" upitah. "Zvui kao da kalje neki pua. Pfe. Fer." "Mislim da je njemaka rije." "I to znai? Bol?" "Ne budi glup. Pfeffer je njemaka rije za papar." Voziti po gradu pomalo je kao da traite pie u Salt Lake Cityju*22. Morate biti domai ovjek da biste doli tamo kamo namjeravate doi. A nije pomoglo ni to to sam imao svoj uobiajeni osjeaj dislociranosti zahvaljujui iznajmljenom autu; kako sam mogao nai pravu ulicu, ako nisam mogao nai migavac? No imao sam plan grada i plan akcije. Kod Belmonta sam siao s autoceste i vozio cestom sve do Clarka, i zatim dalje sve dok nisam

stigao do prepoznatljive graevine koju sam traio. Cubsi su bili na gostovanju izvan grada, tako da je promet bio slab i ugao ulica Addison i Clark bio je pust. Samo se uzdizalo golemo bijelo zdanje s velikim crvenim natpisom. WRIGLEY FIELD DOM CHICAGO CUBSA. Kao da to nismo znali. Pogledao sam plan grada i odatle je bila pjesma proslijediti dalje. Malo gore, malo skrenem, samo tri bloka zgrada na zapad od tree baze i stigao sam. Bila je to stara oronula dvokatnica u ulici starih oronulih zgrada, a izmeu njih bili su tek mali prolazi za pjeake. Ali ova je kua bila manja, tamnija, siromanija od ostalih. Neke su bile svjee okreene, neke su imale ureene travnjake, nove prozore, lijepo parkiralino mjesto sprijeda, ali ova nije imala. Vlasnik joj je bio Virgil Pepper. Ve je etrdeset godina bila u posjedu Virgil a Peppera. U telefonskom imeniku na toj su adresi zabiljeena tri imena: Virgil, James i Fran. Vrata je otvorila Fran. "to hoete?" upitala je. Bila je niska i krupna, nosila je iznoenu kunu haljinu to je govorilo da taj dan nije planirala izlaziti. Sudei po stanju u kojem joj je bila kosa, po bljedoi lica, nainu na koji je mirkala na sunevu svjetlu, nije planirala izlaziti iz kue ni sutradan. "Zvao sam ranije", rekoh. "Zovem se Victor Carl." "Vi ste onaj odvjetnik, zar ne?" "Tako je", rekoh. "O emu ste ono htjeli razgovarati?" "Htio sam razgovarati o vaem bratu", rekoh. "O vaem bratu Bobu."

58
"Mislili smo da je mrtav", ree Jim Pepper, zavalivi se u svojem dubokom naslonjau i trznuvi se od nelagode dok je mijenjao poloaj. "Nadali smo se da nije", ree Fran. "Naravno da smo se nadali da nije", odree Jim. "Koja budala eli da mu najmlai brat bude mrtav?" "Samo sam tako rekla", ree Fran. Fran je sjedila na ulubljenom kauu boje blata. Ja sam ukoeno sjedio na tvrdoj stolici za sklapanje. I Jim i Fran govorili su pomalo junjakim naglaskom, vie zateui u stilu Zapadne Virginije, nego govorei ravnim naglaskom tipinim za Chicago. "Kada ste posljednji put vidjeli brata?" upitah. "Da vidimo", ree Jim nadglasavajui zvuk televizora koji je ostao ukljuen i prikazivao poslijepodnevnu dramu i glumce sa savrenim zubima i zabrinutim licima. "Mislim da mu je bilo sedamnaest. Bio je pravi hipi, imao kosu do guzice, drogirao se i bio prepun uzvienih ideala i dobrih djela." "Bobby je bio hipi?" "Naravno. Lova. Bilo je neto vezano uz lovu, sjeam se, i nekog Meksikanca protiv kojeg se pobunio. Ovdje je to bilo teko razdoblje, to zbog majke koja je otila i oca kojeg nije bilo, a i zbog oeve sestre koja se pokuavala brinuti za nas. Bila je ogorena stara vjetica, i vie nego beskorisna, s opakim jezikom." Jim podigne bradu prema stropu i podigne glas u poviku. "uje li ovo? Vie nego beskorisna." S kata se zaula lupa, kao da je netko udario po zidu u znak odgovora. "Nitko nije za Bobbvja rekao da je previe miran", nastavio je mirno Jim. "Jednog su se dana njih dvoje posvaali i pale su svakakve rijei. Te je veeri jednostavno uzeo svoju gitaru i otiao. Bilo je to 1975. ili tako nekako." "Bilo je 1978" , ree Fran. "Tako nekako, da", ree Jim i s nestrpljenjem ljutito pogleda sestru. "Dobili smo par razglednica, neto iz Albuquerquea, i onda nita vie." "ovjek bi oekivao da emo ostati u vezi", ree Fran. "Da e doi u posjet za Boi ili na godinjicu, ali ne." "Mislili smo da je mrtav", ree Jim. "Zato ne bi navratio i pozdravio nas?" ree Fran. "Da nam makar kae da je iv. Tata bi volio da mu se javio."

"Kad vam je otac umro?" upitah. "Nije umro", ree Jim prezrivo otpuhnuvi. "Gore je na katu." Ponovno je podignuo glas. "Vie nije nita drugo nego beskorisna vrea kostiju." S kata se zaulo ljutito gunanje, a zatim jo jedanput, ali moleivo. "Strpi se malo", povie Fran. "Imamo gosta." Jo jedno gunanje, a zatim udarac. "Hoete li aja, gospodine?" upita ona slatko se smijeei. "To bi bilo lijepo", rekoh. "Hvala." "Bobby je jednostavno nestao s lica zemlje", ree Fran ne pokazujui nikakvu namjeru da ustane i ode pristaviti vodu. "Nije bilo pisama, ni telefonskih poziva. Ali to je bilo slino njemu. Toliko je bio zabrinut za sebe, a nimalo nije mario za svoju obitelj. Zar nije bar neto mogao uiniti da nam da do znanja kako je iv?" Odmahnuo sam glavom u znak slaganja s njom, istovremeno se udei kako je mogao tu ivjeti i onoliko koliko je ivio. Koliko god da je kua Pepperovih bila mrana i odbojna s vanjske strane, unutra je bila jo gora. Masne tapete, namjetaj koji se raspadao, mutna svjetla, navuene zavjese. Jim je bio podbuhao i blijed, imao je otprilike pedeset pet godina, ali ve je fiziki bio olupina od ovjeka, koji se trzao u naslonjau i igrao s cigaretom. Nosio je donji dio trenirke, flanelsku koulju i prljave arape. Ukoeno je leao zavaljen u naslonjau, kao da je vijcima privren. Kad umre, zaboravite na lijes, samo do kraja razvucite naslonja i tako ga spustite u raku. Sestra mu se naslonila na naslon kaua, prekriila je gole noge s nateenim venama lako da je jeilna poderana papua strgala u zraku i mahala je njome gore-dolje u nekom isprekidanom ritmu. Sve je zaudaralo na dim i kupus, miji urin i mahune, na zagoreni smrad raspadanja i smrti. "to vi tono ovdje radite?" upita Jim. "Va je brat ukljuen u vrlo delikatnu misiju", rekoh, to nije bilo ni daleko od istine. "Kakvu misiju?" upita Jim. "On, ne smijem vie nita razotkriti. Oboje ete razumjeti, siguran sam, s obzirom na trenutanu situaciju." "Upao je u neto, zar ne?" upita Jim. "Bobby je uvijek upadao u neto. Volio se igrati noevima, bockao je i izazivao. ini li to jo uvijek?" "Na svoj nain, da", rekoh. "Ali da bih mu omoguio da se bavi osjetljivim pitanjima koja sam ve opisao, od nas se trai da obavimo uobiajenu provjeru obitelji. To je sasvim uobiajeno. Htio sam samo doi u njegov dom iz djetinjstva i vidjeti je li mu djetinjstvo bilo normalno."

"Normalno?" upita Jim. "Prokletstva mu, to je to?" "Znate, bejzbol, proslave roendana, i takve stvari." "Ovdje nita nije bilo normalno", ree Jim. "Ali Bobby je volio bejzbol, Jime, sjea se", ree Fran. "Poslijepodne bi sjedio u stranjem dvoritu i sluao prijenos utkamica na svojem tranzistoru. Govorio je da je uz prijenos utakmice i navijanje s igralita doivljaj bio kao da sjedi na donjim tribinama." "Ni ja nisam puno mario za bejzbol," ree Jim, "barem ne otkad su izgubili prelaznu zastavicu one godine." "Don Young", rekoh kimajui glavom. "Ne spominjite mi Dona Younga", ree on. "Ono to nas naroito zanima je," rekoh, "da li je bilo kakvih trauma u djetinjstvu, koje bi mogle utjecati na Boba i izvoenje njegove misije." Jim me na trenutak pogledao stisnutih oiju, a zatim je pogledao sestru koja mu je uzvratila pogledom njenosti. Upravo tada s kata se zaulo novo gunanje. Jesi li ga ve nahranila?" upita Jim tiho. "Pljuvao je vei dio zobene kae," ree Fran, "ali dovoljno je ostalo u njemu da izdri do veere." "to e mu dati za veeru?" "Zobenu kau." Jim se nasmijao. Nije ba sliio na brata, ali smijali su se na isti nain. S druge strane, Fran je bila doktor Bob u enskoj odjei. "Rekli ste da elite aja?" upita me Fran. "Tako je, gospoo", rekoh. "Sa eerom ili bez?" "S malo eera." "To je dobro", ree ona i ostane sjediti na kauu, a podignuta papua joj se i dalje micala gore-dolje. "I ja volim samo malo eera." "Znai elite znati o traumama iz djetinjstva?" ree Jim, vadei drugu cigaretu i palei je upaljaem Bic. "Pa, dopustite mi da vam kaem, gospodine. Doli ste na pravo mjesto." U sreditu prie nalazio se otac, Virgil. Sa svojim je ocem i majkom i neudanom sestrom doao u Chitovra iz gorja Appalachian, kao sastavni dio poznate seobe na sjever iz rudarskih krajeva. Postojala je cijela zajednica u dijelu grada koji se zvao Uptown, uglavnom sirotinja koja je jedva preivljavala. Ali Virgil nije doao na sjever da ivi ivotom od kojega je pobjegao. Naao je dobar posao, uputio se dalje u grad, i jednog popodneva na gradskoj uzdignutoj eljeznici upoznao lijepu djevojku Poljakinju. Zvala se Magda, Maggie, koju je privukao njegov udni naglasak i dobar izgled, iako je bio vrlo mrav. Kad ju je zaprosio mjesec dana poslije, bila je itekako ushiena to e pobjei iz

zaguljive atmosfere oeve kue u kojoj je ivjela sa sedmero brae. Virgil je od svoje tvornike plae dovoljno zaraivao te je na kraju uspio kupiti kuu junije od Uptowna, tek nekoliko ulica udaljenu od bejzbolskog igralita. Tu su on i Maggie poeli podizati obitelj. Najprije je doao Jim, pa Franny i na kraju, gotovo neplanirano, mali Bobby. "To je poput ostvarenja amerikog sna", rekoh. "Moda," ree Fran, "osim to i.ii.i nikada nije bio tip sanjara." Bio je grub ovjek, naporno je radio, puno pio, bio je grub prema svojoj obitelji. Ako se djeca nisu lijepo ponaala, osjetila su njegovu ruku. Ako su prolila mlijeko, osjetila su njegovu ruku. Ako su pogreno disali kad bi se on napio, bilo im je jo gore. A prema Maggie je bio jo grublji. "Nije on bio za to kriv", ree Fran. "Jednostavno je bio roen na drukijem mjestu. Nije znao bolje. Govorio nam je da je tako i njegov otac postupao s majkom." "Ali njegova je mama doivjela osamdeset devet godina", ree Jim. "Istina", ree Fran. "To joj moram priznati." Moglo je biti jednostavnije da je Maggie samo trpjela, kao to su Jim i Franny trpjeli, ali to nije bio njezin nain. I ona je bila temperamentna, i ona je voljela popiti, i kako je starjela, postala je i vie nego nepokolebljiva. Nekad bi se svaali satima, tunjava je odzvanjala po itavoj kui, letjeli su lonci i vaze, vrijealo se vritei na dva jezika. Usred svega toga, djeca bi se sakrila u mranom ormaru i navirivala kroz pritvorena vrata, bespomona u svijetu koji se uruavao oko njih. Jim je nauio da e nastradati nae li se u sreditu tunjave, ne samo od oca ve i od majke, tako da se drao podalje, a i brata i sestru je nastojao zatititi. "Nije mi bilo tako teko drati Franny u ormaru," ree Jim, "ali Bobby, on je stvarao probleme." Mali Bobby je vie sliio majci. On ne bi jednostavno prihvatio udarac od oca, kao to bi Jim i Franny. On bi refleksno vratio udarac kad god bi ga otac pljusnuo, iako njegovi udarci nisu imali nikakvog uinka, samo su nagnali oca da udara jo jae. Bio je najmlai, ali od sve troje djece, on je dobio najvie batina. A kad bi se njih troje skrivalo u ormaru a roditelji se tukli po cijeloj kui, on je bio taj koji je elio izai van i braniti mamu. "Mali bedak je bio malen za svoje godine", ree Jim. "Osmogodinji patuljak koji je mislio da moe zaustaviti ono dvoje. Znate, kad bi oni doli u to stanje, nisu bili svjesni nikoga osim jedno drugoga. Kad bi se pokuao umijeati izmeu njih, ubili bi ga. Zato sam ga zadravao u ormaru najbolje kako sam znao. Nekad se toliko otimao da sam ga morao svezati uzetom da ne otri i ne uini neku glupost." "Koliko dugo je to trajalo?" upitah. "Sve dok nije prestalo", ree Jim. Iz sobe na katu zauje se stenjanje, lupanje po zidu.

"Zavei ti tamo gore", povie Franny. "Ispraznit u ti nonu posudu kad budem mogla. Zar ti nisam rekla da imamo gosta?" "Jo uvijek zna biti zahtjevan", ree Jim veselo. "Ali vie mu nije etrdeset godina." "Ne bi bilo nikakve razlike ni da jest," ree Fran, "jer mu polovica tijela ne radi i ne moe govoriti." "Hvala Bogu na tome", ree Jim. "Kako su prestale one tunjave?" upitah. "Ubio ju je, eto kako", ree Jim. "Zabio joj je no u vrat." "Tuno", ree Fran. "Bobby ju je naao." Vratio se kui s pecanja. I naao majku. Mrtvu. Na podu. Imao je deset godina. Bilo je to '69. nakon to su Cubsi propali. Posljednja bejzbolska sezona do koje mu je bilo stalo. Vozio se kui na biciklu, vraao se s jezera, zaustavio pred trijemom, ostavio je bicikl, gurnuo ulazna vrata. I ugledao krv. "Tata je dobio dvadeset godina", ree Fran. "Puten uvjetno, zbog svojeg stanja. Mi smo jo bili ovdje, jo uvijek u istoj kui. On se samo uselio natrag, mislio je da e biti isto. Ali nije." Zaulo se stenjanje, udarac, a onda neki mukli zvuk kao da je vrea pijeska pala na pod. "Nekad se toliko prevre," ree Fran, "i padne iz kreveta." "Hoe ga ii dignuti?" upita Jim. "Hou na kraju. Ali prvo bih voljela popiti aj. Gospodine, hoete li i vi aja?" "Ne, hvala vam", rekoh. "Stvarno nisam edan, a i moram krenuti." "uli ste sve to vas je zanimalo", upita Jim. "Gotovo sve", rekoh ustajui. "Je li na Bobby proao test?" "O, da." Opet se ulo stenjanje s kata i jedna aka koja udara po podu. "Recite Bobbyju da nas posjeti. Hoete li?" ree Fran. "Svakako u mu rei." "Voljeli bismo ga vidjeti. A sigurna sam da bi i on volio vidjeti svojeg taticu. Prolo je mnogo vremena otkad nije vidio tatu." "Recite mu da se svaki dan sjetimo mame", ree Jim. "Rei u mu." Kad sam stigao do izlaznih vrata, stao sam i okrenuo se. Sjedili su, brat i sestra, i gledali glumce na televiziji koji se pretvaraju da imaju ivot. Pomislio sam na njihovu majku, mrtvu i u krvi na podu, i u mislima mi je bljesnula fotografija koja mi je postala itekako poznata, fotografija druge ene koja lei na jednom drugom podu u lokvi krvi. "Mogu li vas pitati jo neto?" upitah.

"Samo dajte", ree Jim. "Gdje je bila kad ju je Bobby naao?" "Na katu," ree Jim, "u spavaoj sobi." "Na istom podu na kojem sad lei tata", ree Fran. "Krv je bila posvuda", ree Jim. "Na kauu, na sagu" - pokazao je na kau u dnevnoj sobi i sag kao da su to predmeti jo odonda - "a i na stepenicama je ostao trag krvi. Bobby ga je slijedio na kat, pa u spavau sobu. Tamo ju je naao kako lei mrtva na podu. No je do drka bio zaboden u vrat." "Nije bilo nikakve tajne tko je to uinio", ree Fran. "Nali su krv na njegovoj odjei i cipelama. Tata je ak i priznao. Gotovo kao da je bio ponosan na to. Rekao je da je to mama i zasluila." "Ali ipak, ono to je Bobby naao u njezinoj ruci bilo je prokleto zanimljivo", ree Jim. "Kao da se popela na kat samo da to uzme." "Fotografiju svojega mua", rekoh. "Tako je", ree Jim. "Kako ste to znali?" Ba tada se na katu zauje stenjanje i udan utav zvuk. "Oh, opet", ree Fran. "Tata se opet pomokrio na pod."

59
U pukotini Amerikog krajolika sagradili smo svoje katedrale. Prostiru se na beskorisnim esticama zemljita, na terenima nasutim smeem, smjetene na meama izmeu dva ekskluzivna prigradska naselja, na zemlji koja nije pogodna ni za ljude ni za ivotinje. Niske, etvrtaste graevine sa zidovima od graevnih blokova i s elinim vratima, spomenici naega doba koji su se uzdigli da prigrle samu bit amerikoga sna. A to je to tono? Pa naravno, stvari. Privatno spremite za stvari E-Zee nalazilo se odmah pokraj autoceste, izvan grada Exton u Pennsylvaniji. Stajao sam pred crvenim vratima od valovitog lima pred odjeljkom 27, dok su se itanje i buka prometa s autoceste dizali i padali iza mene. Nalijevo je sve zaraslo u korov, a s moje desne strane bila je pusto, no bio sam tu, slubeno nigdje. U Extonu. Ali iza crvenih metalnih vrata nalazila se, kako sam vjerovao, poruka ubojice. Jo u zrakoplovu, vraajui se kui iz Chicaga, dok mi je smrad kuanstva Pepperovih jo uvijek bio u nosu i kad sam duboko u sebi ve bio siguran da je doktor Bob ubio Leesu Dube, shvatio sam da bi mogla postojati poruka. Zavalio sam se u sjedalo, prekriio ruke pokuavajui sve razumjeti, cijelu tu groznu priu, kad sam osjetio neko probadanje u prsima. Ignorirao sam ga najbolje to sam znao, trudei se smisliti neko objanjenje zato bi doktor Bob ubio Leesu Dube. Je li ga izdala na neki nain? Je li ga odbacila? Moda nije redovito istila zube zubnim koncem? Nita od svega toga nije imalo smisla, osim da je on to uinio. Nije bio kriv Franijois, ni Velma, ni tajanstveni Clem, nego Bob. Podudarnosti su bile previe sline da bi bile sluajnost, dva ubojstva koja su se na neki nain doticala Bobbyja Peppera, slika mua ubojice u stisnutoj aci ubijene ene. Bio je to njegov nain svaljivanja krivnje, gotovo refleksni in. Kako smjestiti muu za ubojstvo koje ste vi poinili? Posegnite u svoju prolost, izvedite trik. Da, dok im Bob je ubio Leesu Dube, ali zato? Svaljujui krivnju za ubojstvo supruge na nje/ina zubara, a bez motiva, nee pomoi Francoisu, samo emo svi zbog toga izgledati oajni i patetini. Trebao mi je neki odgovor na "zato". Sjedio sam na sjedalu prekrienih ruku i pustio da mi se to pitanje vrti po glavi. ak i kad sam osjetio probadanje u prsima, ignorirao sam bol i pokuao dalje razmiljati. Postojala je jedna slika koje se nisam mogao otresti, nisam je se mogao osloboditi jo otkad sam izaao iz one kue u Chicagu, i pustio sam da me na trenutak posve obuzme. Troje djece Pepperovih kako se skrivaju u ormaru dok bjesni tunjava izmeu oca i majke. I mali Bobby Pepper, koji viri kroz pritvorena vrata, eli se umijeati i prekinuti svau, eli spasiti majku od brutalnog oca, eli uiniti neto. A ipak ne moe, zaustavlja ga stariji

brat, svezao ga je da ga sprijei u naumu, on je bespomoan u ormaru, promatra kako mu se ivot raspada. Volim pomoi, esto je znao rei, i odjednom ste mogli razumjeti zato. Ali kakve to veze ima s Leesom? Je li ga ona na neki nain spreavala u naumu? Je li prijetila da e neto odati? Sto? Zato ju je ubio? Sve se ponovno svodilo na zato. Sjedio sam u tom zrakoplovu, mozgao o svemu, i doao do zakljuka, doao do zakljuka... Nikakvog. Nisam smislio nijednu prokletu stvar. Osim to me neto probadalo u prsnom kou. Spustio sam ruke uz tijelo, jednom sam rukom posegnuo u dep sakoa i izvadio mali metalni predmet. Klju koji mi je netko poslao kao da sam ga izgubio, ali koji nikada nije bio moj. Drao sam ga u ruci i prevrtao. Bronca je uhvatila trak sunanog svjetla s prozora i zabljesnula me. Spomenuo sam Whitu kako sam zabrinut za Beth, i prvo to ujem od doktora Boba je kako mi pripovijeda o Bethinoj bolnoj prolosti. Spomenuo sam Whitu kako me brinu nestale Francoisove stvari, i gle, im mi se raspala obrana temeljena na Clemu, pojavljuje se klju kao neka poruka s neba. Drao sam ga pred sobom i pomno promatrao, kao da se u njemu krije odgovor na sve. I, pazi sad, moda se stvarno i krio. Nagnuo sam se drei klju u ruci i otkljuao sam lokot odjeljka 27 u Privatnom spremitu za stvari E-zee. Podignuo sam vrata, zakoraio unutra, ukljuio svjetlo i spustio vrata za sobom, i naao sam se tono usred zagonetke. Prostor je bio velik otprilike kao garaa za dva automobila, sa zidovima od graevni li blokova i podom od cementa. Stvari su bile nagomilane u pranjavim hrpama, svakakve stvari, kartonske kutije, kaui, mjedena svjetiljka s nakrivljenim plisiranim zaslonom, umrljani madraci zajedno s okvirima i oprugama, lonci i tave, udne maske, velike bakrene zdjele, raunalo, zaglavlje kreveta, knjige naslagane u tornjeve koji su stajali ukoso, velika keramika figura dalmatinca. Ali nije me iznenadila koliina nagomilane starudije - zapravo, toliko sam i oekivao, jer stvorite li prostor za smee u Americi, Amerika e ga i napuniti - ve nain na koji su hrpe smea formirane. Sve je bilo stijenjeno uza zidove, naslagano visoko u klimave stupove koji su dosezali gotovo do stropa, tako da je u sredini odjeljka stvorena istina. A na njoj, poput prizora obinosti u nekom muzeju avangardne umjetnosti nalazio se naslonja s podesivim naslonom, pakiranje od est piva, televizor i videoureaj. Ove posljednje dvije stvari bile su produnim kabelom spojene sa svjetlom na stropu. No, to je stvarno bilo neobino. Sve to se nalazilo tu unutra, ukljuujui naslonja i televizor i pivo, bilo je prekriveno jednakim slojem praine. Dakle nita nije bilo dirano ili pomicano ve godinama. Ali zato je ovaj naslonja bio ovdje, zato ovaj televizor i video, i pivo? Netko tko je imao klju, gurnuo je sve stvari do zidova i stavio televizor u sredinu da se neto gleda. Tko? Kada? Tko je gledao? I to? I ak ako je ve davno sve ovako pripremljeno za gledanje, prije nego to sam upoznao Francoisa Dubea, zato sam osjeao kao da je sve ovo pripremljeno za mene? Razumijete to mislim kad kaem zagonetka? U sredinjem prostoru nalazile su se dvije kutije, jedna od kartona, a jedna od drveta.

Prvo sam otvorio kartonsku kutiju i odmah se trznuo unatrag. Sad sam znao to je gospoa Cullen mislila kad je priala o igrakama. Lanci i lisice, kolutovi i elektrine naprave s dugim kabelima, zbirka bizarno oblikovanih falusa napravljenih od metala, plastike, silikona, koe, svi su bili dosta pohabani, i od svega mi se okretao eludac. Recite mi, ima li to odvratnije nego neije koritene seksualne naprave? Brzo sam zatvorio kutiju i utnuo je u stranu, a onda sam se sagnuo da otvorim drvenu kutiju, koja se nalazila pokraj videoureaja. Podignuo sam poklopac. Kutija s videovrpcama, sve zajedno oko dvadesetak. Svaku sam uzeo u ruke, jednu po jednu. Fantaziju? Nedoija? arobna glazbena palaa? Da, vrpce koje su zabavljale ker, kad bi dola u posjet. Posjedni je pred televizor, pritisni gumb za ukljuivanje i gledaj kako joj se oi ire od uenja. Ali bile su tu i druge videovrpce, s naslovima koji nisu bili za djecu. Sodomanija 36. Ugoda i uitak, Kurve s mudima 5. enski demon. Oh, moj mlaz 7. I uvijek popularna Velika crna mama Jama. Zgodno. Nadajmo se samo da nikada nije svojoj keri zabunom umjesto Snjeguljice pokazao Orgiju Nubijki. A bile su tu i mnoge vrpce bez ispisanih naziva i bez omota, kasete s francuskim rijeima narkanim preko bijelih naljepnica, od kojih su neke bile umrljane neim to je nalikovalo na kavu. Barem sam se nadao da je rije o kavi. Fuj. Jesu li to bile vrpce s proslavama roendana i sline stvari, ili neto manje nevino i inscenirano za snimanje? Sjeam se popisa stvari koje su naene u stanu u trenutku Francoisova uhienja: videokamera s tronocem i reflektori, ali ne i videovrpce. No, sada su bile tu i ekale me. Ukljuio sam televizor i gurnuo u video jednu od vrpca oznaenih rukom pisanom biljekom. Dok sam ekao da vidim o emu se radi, sjeo sam u naslonja, izvukao jedno pivo iz kartonskog pakiranja, otpuhnuo prainu, odvrnuo ep i pomirisao. Pokvarilo se. Ugh. Ponovno sam zavrnuo ep, vratio bocu i namjestio se udobno u naslonjau, podignuvi noge na podnoak koji je bio u sastavu naslonjaa. Smetnje na vrpci, zatim se zaula glazba i logo HBO to je govorilo da se radi o filmu filmske tvrtke, zatim se ekran nakratko zatamnio prije nego to se pojavila slika spavae sobe. Nikad prije nisam vidio tu spavau sobu, ali odmah sam je prepoznao, s istom mjedenom svjetiljkom i plisiranim zaslonom, s istim zaglavljem kreveta, istim keramikim dalmatincem koji je stajao uz hrpe stvari nagurane uza zidove. Francoisova spavaa soba. Nije bilo filmske klape, ni povika "Tiina, snima se", ali nije bilo ni potrebno, zar ne? Isprva nema nita osim spavae sobe, ali onda se kao na pozornici s lijeve strane otvaraju vrata. Moj Boe.

60
Beth me ekala za ankom u Chauceru, s bocom Buda ispred sebe. Nazvao sam je iz naslonjaa i zamolio da me prieka ovdje. Sad sam se provukao i sjeo do nje, naruio jo jedno pivo za nju i Morski povjetarac za sebe. Kad me pipniar opazio, otro me pogledao. "Veeras bez guve, moe li?" "Nema problema", rekoh. "Dosta mi je to sam proli put morao istiti svu onu krv. Uostalom tko je bio onaj odvratni tip?" "Moj zubar." "Stvarno? Je li dobar? Jer mui me ovaj..." Dok je pipniar opisivao svoje stomatoloke probleme, povlaio donju usnu da nam pokae zbrku potamnjelih zuba, Beth me gledala kao da mi je izrasla jo jedna ruka. "Jesi li ikada primijetila u kakvom su stanju zubi u ovom gradu?" upitao sam nakon to se pipniar smilovao i prekinuo svoju demonstraciju, te nas prepustio naim piima. "To je kao da smo u Engleskoj." "Kako je bilo na putu?" upita ona. "Pouno." "Ima li neto to bih trebala uti?" "Samo to da na klijent nije kriv." "To sam ve znala", ree ona, a onda je shvatila to su moje rijei mogle znaiti. "Naao si dokaz u Chicagu?" "Otkrio sam udnu podudarnost koja bi se mogla smatrati dokazom," rekoh, "ako uspijem rijeiti jo jednu stvar." "to?" "Zato bi moj zubar ubio Leesu Dube?" Ispriao sam joj o posjetu Leppuovima. o onome to sam otkrio, o podudarnosti da obje ubijene ene vrsto dre u ruci fotografiju. Beth me zagrlila kad sam zavrio, kao da sam otkrio lijek protiv raka. Usred te male proslave, pipniar nam je donio pia. Podignuo sam au. "U zdravlje", rekoh. Kucnuli smo se i nazdravili. Brzo sam ispio pie. Odjednom sam se osjeao bolje i, mahnuvi rukom, naruio jo jedno. Sve samo da izbriem iz glave prizor s one

vrpce. Beth se odjednom zamislila. "Je li podudarnost dovoljna?" upitala je. "Nije, ali znai poetak. Jo uvijek moramo nai odgovore na pitanje 'zato'. Ali ima neto drugo o emu bih volio s tobom razgovarati. Whitney Robinson je navratio neki dan i rekao neto to me mui." "Znam da ti je Whit prijatelj, Victore, ali ne vjerujem mu. Nekako previe mirie na snobovtinu jer stalno nosi tvid." "Nikada ne vjeruj mukarcu u tvidu. O tome se radi?" "Zapravo, da. To provjereno pravilo dobro me sluilo svih ovih godina. A i leptir kravate su mi sumnjive." "A gdje je tu onda George Will*23?" "Dokazuje da u oba sluaja imam pravo. Ali ima jo neto u vezi s Whitom, barem kad se radi o Francoisu. Izgleda - kako da to kaem - nekako previe zainteresirano." Moda je imala i pravo, ali u tom trenutku nije me bilo briga. "Tijekom Whitova posjeta," tjerao sam dalje, "rekao mi je neto intrigantno o Francoisu i pomislio sam kako to moram rei i tebi." "Nisam sigurna da elim uti." "Rekao je da je Francois, usprkos svoj armantnoj vanjtini, iznutra upalj." "Ne poznaje ga." "Moda ne. Ali rekao je kako postoje neki fiziki dokazi koji podupiru njegovu tvrdnju. Na je klijent lagao kad je govorio o svojim stvarima. Nisu sve nestale. Pohranjene su u spremitu za stvari. A danas popodne sam ih naao." "O, kladim se da jesi." "Beth, mora me posluati..." "Ne, ne moram, Victore. Ne moram sluati nita to Whitney Robinson ima rei o Francoisu. Ili ti, kad smo ve kod toga. Rekao si da mi nee drati lekcije." "Moda mi je previe stalo do tebe da bih utio." "Pa, pokuaj, Victore. Reci mi kako je tvoja prijateljica Carol?" "Dobro je", rekoh. "Svia mi se taj entuzijazam u tvojem glasu kad god spomene njezino ime." "Prelijepa je, dobro se odijeva, ima lijepe manire i nema make. Ukratko, ona je sve to sam oduvijek traio kod ene." "Ali ipak, neto nije kako treba."

"Sad ne razgovaramo o mojem ljubavnom ivotu." "Moda bismo trebali. Ti misli kako mi ima pravo drati lekciju, ti s beskonanim popisom ljubavnica, na koje se ali ak i dok jo uvijek spava s njima, ena kao to je Carol. Moda sam zbunjena, ali barem neto osjeam. I ti bi to trebao ponekad pokuati." "A to to tono osjea?" Otpila je gutljaj piva i kratko promislila. "Zna li onaj vrtoglavi osjeaj koji te obuzme kad se prvi put zaljubi, kao da ti mozak pluta u ampanjcu?" "Da." "Pa, ne osjeam se tako. Nije nita romantino. Drukije je, dublje na neki nain. Izgleda mi kao da je razlog zbog kojega sam studirala pravo bio upravo taj da jednoga dana mogu pomoi Francoisu." "Beth." "Kao da me sve u ivotu vodilo k njemu. Ne razumijem to i neu se sada tome preputati, jer sam odvjetnica, a on nam je klijent i treba nas u drukijem svojstvu, ali neu zatomljivati te osjeaje. I znaj, Victore, ne postoji nita to bi ti mogao uiniti u vezi s tim." "Jesi li sigurna u to?" Posegnuo sam u aktovku i izvadio jednu od videovrpci sa zamrljanom naljepnicom na kojoj je neto bilo rukom napisano na francuskom. Gurnuo sam je niz ank dok se nije zaustavila pred njom. Spustila je pogled na trenutak, a zatim odmahnula glavom. "Ne elim je", ree. "Zna to sam danas otkrio? Otkrio sam da moe mnogo nauiti o ovjeku iz pornografije koju stvara. A pod tim mislim na neto vie od veliine njegova spolnog organa. Govorim o okrutnosti, zatomljenom nasilju, nainu na koji svijet postoji iskljuivo zato da bi zadovoljavao njegove nezadovoljene potrebe." "Idi k vragu." "Trebala bi ovo dobro pogledati. Na ovoj vrpci je i te kakva glumaka ekipa." "Ljudi se mijenjaju. On nije ista osoba koja je bio prije. U zatvoru je ve tri godine. Nije vidio svoju ker tri godine. To promijeni ovjeka. Ne moe drukije." "Samo jednom pogledaj." Gurnula je vrpcu natrag prema meni. "Makni to, Victore. Spali ih ako eli. Meni ne trebaju." "Poslije e ti moda trebati", rekoh. "Sjea se, ve je mnogo godina prolo, kako si odmah nakon unakrsnog ispitivanja vijenika Moorea u sluaju Concannon, rekao da se takvo to nee nikada dogoditi izmeu nas dvoje?" "Sjeam se."

"To je bio tvoj izbor." "Znam." "Zato odsada nadalje, ne mijeaj se." "Ovo je prilino dobro ispalo, slae se?" upitah. "Ugodan razgovor dvoje prijatelja uz pie." Ispila je pivo do kraja, lupila bocom o ank i spustila se s barskog stolca. "Raun preputam tebi", ree ona pokazujui prstom na prazne boce. Podignuo sam au u znak slaganja. "Hvala", ree ona. "Ne brini se za mene, Victore. Brini se o tome kako e saznati zato je zubar ubio Leesu Dube, tako da moemo Francoisa izvui iz zatvora." "Za to me vie ne plaaju." Trenutak je stajala pokraj mene, a zatim je ispruila ruku i kucnula po videovrpci. "Ovo nee kod tebe nita promijeniti, zar ne? Nee odjednom dignuti ruke od suenja samo da bi me zatitio, zar ne?" Otpio sam veliki gutljaj. Da, stvarno, inilo mi se privlano ostaviti Francoisa da trune u zatvoru. Ali u ivotu sam imao tako malo zvijezda vodilja koje bih pratio, i moja obveza prema klijentima bila je jedina od tih zvijezda na koju mogu uvijek raunati. "Ne", rekoh. "Jedanput kad ti se pridruim, ja sam poput pijavice. Mogu ti isisati svu krv, naravno, ali vraki me se teko osloboditi." "Dobro", ree ona. "Moda i jesi seronja, Victore, ali vraki si dobar odvjetnik." Nagnula se i poljubila me u elo, a onda je otila iz bara. Nisam se okrenuo za njom da je ispratim pogledom. Umjesto toga ispio sam ostatak pia i naruio drugo. Upravo sam prinosio ustima napunjenu au, kad sam na ramenu osjetio tapanje. Okrenuo sam se. Beth je stajala pokraj mene i nagnula glavu u stranu. "Tek tako, iz znatielje..." Nasmijao sam se, a ona mi se pridruila i na trenutak sam osjetio kao da je meu nama gotovo sve u redu. Kad je zaista otila, pokuao sam o svemu razmisliti. Propustio sam uiniti neke oite korake. inilo se da ona veer provedena s Bobom upravo u ovom baru skriva odgovore. to je ono rekao nakon tunjave i sve one krvi? Kome si danas pomogao? Da, tono, pitao je kao da sam nesretni, sebini propalitet, to i priznajem, a on svetac. A onda jo neto. Nezgode se dogaaju, Victore, upamti to. Ponekad se ak i najbolje namjere izjalove. Tako je. A rekao je jo neto, dok sam sjedio u stolici kod njega. Veina ubojstava su nesree zbog slijepih sluajnih okolnosti, rekao je doktor Bob. Jo jedan apsurdan dogaaj u apsurdnom svijetu. Ali ak je i Gamus znao da se apsurdnost svemira moe tek donekle objasniti. ak ako je ubojstvo samo po sebi nesrea, zato je doktor Bob bio u stanu Leese

Dube u noi ubojstva? Kakva je povezanost izmeu njih, osim one izmeu lijenika i pacijenta? to se dogaalo? Zato? U frustraciji sam vrhovima prsliju lupkao po crnoj plastici kutije u kojoj je bila videovrpca. Onda sam prestao kuckati i pogledao odvratnu stvar pred sobom. Podignuo sam je i izbliza pogledao. Crna plastika, bijela naljepnica i neto narkano na francuskom, mrlje na papiru. Tokice. Mrlje. I odjedanput, neobino, taj predmet koji sam drao kao da je postao vru.

61
Odvjetnici branitelji vole slabost. Uvijek smo u potrazi za nekom malom nesavrenou koju moemo nemilosrdno napasti, traimo pukotinu na koju emo udariti i razvaliti tako da se cijela fasada linosti raspadne u prah. Zato smo tako zanimljivi na zabavama. Ali detektiv Torricelli, iako moda tikvan, bio je iznenaujue neprivlana meta. To ne znai da nije imao mana. Bio je ruan kao svinjski papak, a imao je manire ovjeka koji isti kanalizaciju. No, iako moda nije bio detektivska zvijezda na ulici, nauio se ponaati kao zvijezda na mjestu za svjedoke. Dalton je pozvala Torricellija da ispria o svojem cjelokupnom radu na tom sluaju, tako da to bude kao neka vrsta podsjetnika za porotu. Ali on nije doao samo kao potpora, bio je tamo i da na kraju zada mali udarac, jer upravo je Torricelli bio taj koji je prvi ispitivao Francoisa Dubea. "Jeste li osumnjienika obavijestili o njegovim ustavnim pravima?" upita Mia Dalton. "Naravno da jesam", odgovori Torricelli sjedei na mjestu za svjedoke. "A potpisao je i obrazac kojim potvruje da su mu proitana ustavna prava i da ih je razumio." "eljela bih vam pokazati dokazni predmet etrdeset osam. Prepoznajete li ga, detektive?" "Da, to je obrazac koji je osumnjieni potpisao dok je bio sa mnom." "Prebacujem predmet etrdeset osam u dokazni materijal." "Imate li prigovor, gospodine Carl?" upita sudac. "Samo na sportski kaput koji nosi detektiv," rekoh, "ali ne na obrazac." "Ne volite karirani uzorak?" upita sudac. "Nisam vidio jo takvu plavu boju, asni sude, jo otkad sam nosio prvi sako na maturalnoj veeri." Torricelli me je bijesno pogledao dok se porota smijala. Nadao sam se da e se dovoljno dugo smijati da propuste ostatak njegova svjedoenja. Ali nisam bio te sree. Izjava koju je Francois dao Torricelliju bila je vrlo slina izjavi koju je dao meni. Prethodne je veeri radio dokasno. U noi ubojstva bio je iscrpljen. Rano je otiao iz restorana i poao kui da se naspava. To je bio alibi bez alibija, nije ga se moglo izravno pobiti, ali kako ga nije imao tko potvrditi, nije bio od velike koristi. Ako ste vjerovali Francoisu, onda ste ga zamiljali kako spava u svojem krevetu u trenutku ubojstva; ako ste mislili da je laac i ubojica, onda nije imao alibi. Torricelli je toliko odmahivao glavom tijekom davanja svoje izjave da je poroti jasno dao do znanja na kojoj je strani. "Je li vam osumnjieni tijekom ispitivanja ita rekao o razvodu braka?" upita Dalton.

"Rekao mi je da stvari ne teku glatko", ree Torricelli. "Je li spomenuo da ga optuuju za tjelesno zlostavljanje?" "Ne, nije." "Je li spomenuo svoju ker?" "Rekao je da se zbog nje svaaju, vie nego zbog novca. Rekao je da njegova supruga trai puno skrbnitvo nad djetetom i da se namjerava odseliti. A onda je rekao neto to mi se uinilo udno, ako se u obzir uzmu okolnosti." "Prigovor", rekoh. "Bez komentiranja, detektive", ree sudac. "Samo odgovarajte na pitanja." "to je osumnjieni Francois Dube rekao, detektive?" "Rekao je, a to sam tono zapisao, jer mi se inilo zanimljivim. Rekao je" - i tada je detektiv to odrecitirao monotonim glasom - '"Nikad joj neu dopustiti da odvede moju ker, zar vam to nije jasno? Ona je moj ivot, ona mi znai sve. Ako mi oduzmete ker, to je kao da ste me ubili. A onda me pogledao i rekao: 'Znam da je Leesa osjeala isto'." "Jeste li ga upitali to je mislio time rei?" "O, da jesam. Samo je slegnuo ramenima i pogledao u stranu. To je bio kraj naeg razgovora." "to mislite time: kraj razgovora? Zar niste imali vie pitanja?" "Ne, gospoo. Imao sam jo pitanja. Ali nakon toga vie nije elio na njih odgovarati. Rekao je da eli odvjetnika. Pozvan je gospodin Robinson koji ga je zastupao", ree Torricelli, kimajui prema Whitneyju Robinsonu koji je sjedio na svojem uobiajenom mjestu u prvom redu iza naeg stola. "Kad nam se pridruio gospodin Robinson, vie nije bilo ispitivanja." "Hvala vam, detektive", ree Mia Dalton vraajui se na svoje mjesto. "Preputam svjedoka drugoj strani." "Hvala vam na velikodunosti", rekoh, dok se u sudnici zauo priguen smijeh. Ustao sam, poravnao sako i zakopao ga iznad ute kravate. Trenutak sam zastao na podiju, promislio o onome to elim uiniti, u to se uputam. Torricelli me gledao, najprije oprezno, a zatim uz lagan osmijeh kad je vidio moje oklijevanje i zamijenio ga za strah od njegovih nesumnjivih sposobnosti pri davanju izjave. Ali u tom trenutku nisam se plaio Torricellija. Osjetio sam kako mi hladan povjetarac piri za vrat. Naglo sam se okrenuo. Jedan novinar koji se prije iskrao iz sudnice da bi popuio cigaretu, ponovno je uao i pustio malo propuha. Prenuo se na moj iznenadni okret, kao da je uhvaen na djelu. Skrenuo sam pogled na Whitneyja Robinsona, koji me gledao ela naborana od zabrinutosti, kao da je na neki nain mogao proniknuti u moju dilemu.

"Gospodine Carl", ree sudac. Ponovno sam se okrenuo. "Da, gospodine." "Imate li pitanja za ovog svjedoka?" Jo sam jedan trenutak razmiljao o tome, gurnuvi jezik u prazninu gdje je nekada bio zub i pritisnuvi vrkom rupu u desnima. Osjetio sam ugriz boli i to je na neki nain odluilo. Lagano sam udario po ogradi mjesta za svjedoke. "O, da", rekoh.

62
"Detektive Torricelli," poeo sam, "bili ste glavni istraitelj u sluaju ubojstva Leese Dube, je li tako?" "Da, bio sam na elu tog sluaja", ree on s mjesta za svjedoke. "Dobio sam krila kad je stigao poziv." "A kao dio svoje istrage, razgovarali ste s prijateljima gospoe Dube i s obitelji, zar ne?" "Kad istraujemo ubojstvo, nastojimo saznati o rtvi to vie moemo." "Kako ste doli do imena svih ljudi s kojima ste razgovarali?" "Razgovarali smo sa rtvinom obitelji i oni su nam dali imena prijatelja. Prijatelji su nam dali jo drugih imena. Tako se to radi." "Niste se koristili malom crnom knjiicom?" "Tijekom poetne pretrage i svih daljnjih pretraga rtvina stana, nismo nali ni adresar ni dlanovnik. Bez toga bili smo prisiljeni stvoriti lanac osoba za kontakt na temelju provedenih razgovora." "Je li to bilo neobino da niste nali ni adresar ni dlanovnik?" "Zapravo nije, iako je u ovom sluaju bilo malo udno. inilo se da je gospoa Dube bila vrlo organizirana ena." "Je li se moglo dogoditi da je adresar ukraden tijekom ubojstva?" "Nije bilo dokaza o razbojstvu. Vrlo je malo vjerojatno tla bi pljaka ostavio nakit i gotov novac i uzeo adresar." "Osim ako ime ubojice nije bilo u adresaru, a on je elio ostali neimenovan. Dakle, detektive, bez adresara jeste li uspjeli razgovarati s lijenicima Leese Dube?" "Nali smo neka imena i obavili neke pozive, ali takvi upili esto nemaju rezultata, pa prema tome ni ti pozivi nisu bili korisni. Postoji problem tajnosti podataka izmeu lijenika i pacijenta, zbog ega je esto teko doi do informacija, a od posljednjeg posjeta lijeniku moda je prolo nekoliko mjeseci ili ak i godina. U posebnim sluajevima, kad je medicinski status rtve vaan, imamo nain kako dobiti odreenu pomo." "Je li ovo bio jedan od takvih sluajeva?" "Ne. Izvjee sudskog lijenika nije nam dalo naslutiti da je postojao neki medicinski problem. Nali smo ime rtvine ginekologinje i upitali smo je da li je primijetila da se sa rtvom dogaa neto neobino otprilike godinu dana prije ubojstva. Odgovorila je nijeno, i time nije morala prekriti odnos povjerenja izmeu lijenika i pacijenta."

"Koje ste jo lijenike zvali?" "Pedijatra njezine keri. Ime nam je dala gospoa Cullen, majka rtve. I opet, lijenik nije nita primijetio to bi moglo utjecati na istragu." "Nije spomenuto zlostavljanje koje je gospodin Gullicksen izmislio za potrebe brakorazvodne parnice?" "Prigovor zbog rijei 'izmislio'", ree Mia Dalton. "Drukije u se izraziti. Je li djetetov lijenik vidio kakve znakove zlostavljanja?" "Pedijatar nije nita primijetio, ne." Okrenuo sam se i nasmijeio Francoisu poput ujaka koji je upravo primio utjenu vijest. Dok radite na sluaju ubojstva morate se oslanjati na takve stvari. "Jeste li tijekom istrage kontaktirali jo nekog lijenika, detektive?" "Nismo, koliko se sjeam." "to je s psihijatrom rtve?" "Prigovor", ree Dalton. "Pretpostavlja se injenica koja ne postoji u dokaznom materijalu." "Prihvaa se," "Detektive, jeste li bili upoznati s time da preminula odlazi k psihijatru?" "Ne." "Dermatologu?" "Ne." "Kiropraktiaru?" "Ne." "Zubaru'.'" "Ne." "Niste ak ni znali ima li rtva zubara ili ne?" "Pretpostavljao sam da ima, ali to nas nije mnogo zanimalo. Nije postojao problem identifikacije, kad bi zubni karton mogao biti koristan. U napadu zubi rtve nisu oteeni. U izvjeu sudskog lijenika stoji da su zubi rtve u izvrsnom stanju. Nije bilo razloga da razgovaramo s njezinim zubarom." "Osim to je ime zubara Leese Dube bilo jedno od imena u nestalom adresaru." "Je li to pitanje, odvjetnice?" upita Torricelli. "Zapravo nije, ali ovo je: Bilo je prilino prolivene krvi Leese Dube na podu u vrijeme ubojstva. Je li to tono?"

"Da. I?" "Je li mogue odrediti je li sva krv koja je istekla iz tijela preminule ostala na podu, ili je jedan dio nedostajao?" "Nije mogue." "Znai mogla se uzeti odreena koliina, ako je ubojica imao neku namjeru. Je li to tono?" "Tehniki da." "Samo tehniki?" "Pa, ako je tako bilo, oekivali bismo da se vide neke naznake postupka skupljanja krvi. Od svega ostaje trag." "Dopustite mi da vam pokaem fotografiju mjesta zloina, dokazni predmet deset, koja pokazuje pod stana prekriven krvlju. elio bih da pogledate donji lijevi kut fotografije. Vidite li tu neki uzorak, detektive?" "Ne ba." "Ne vidite kruni obris u krvi?" "Ne znam, moda." "Moda kruni obris. Je li tako? Moda je taj trag ostao od malog runika, upotrijebljenog da se obrie malo krvi, moda za neku kasniju upotrebu?" "To ne mogu rei samo na temelju ove fotografije." "Moda da se spremi n plastinu vreicu i iskoristi kasnije tako da tom krvlju namaze koulju ili potplat izme?" "Oekuje li se da odgovorim na to?" "Odakle potjee fotografija iz ruke gospoe Dube?" "Ne znam." "Prema vaoj teoriji pucano joj je u vrat i u samrtnom gru zgrabila je fotografiju svojeg supruga da pokae tko ju je ubio. Je li to tono?" "Samo govorim o onome to sam naao." "ena je smrtno ranjena u vrat, jako krvari, a vi vjerujete kako je zgrabila fotografiju. Moje je pitanje, ako ste pregledali krv na mjestu zloina, a kaete da jeste, te poloaj tijela i raspored stvari u sobi: moete li nam rei odakle je uzela fotografiju?" "Ne mogu tono." "Nije li podjednako vjerojatno da joj je netko stavio fotografiju u ruku?" "Drala ju je prilino vrsto."

"Ali neposredno nakon smrti miii se oputaju, tako je rekao mrtvozornik. Zar nije mogue da joj je fotografija stavljena u beivotnu ruku, prsti pritisnuti tako da je vrsto dri i da tako optui supruga?" "ini se pretjeranim." "A zatim se uzme krv, kako pokazuje kruni potez, da bi se podmetnuo dokaz u stan supruga." "Odvjetnice, sad ste ve odletjeli u sferu ozona." "A moda je sve to uinio netko tko je upoznat s osobnom situacijom rtve, a upoznat je i sa svojstvima i gustoom krvi. Moda osoba kao to je njezin zubar." "to imate protiv zubara?" upita Torricelli. "To se zove dentofobija. Strah od mukaraca s kosmatim podlakticama koji mau builicama i kopaju mi po zubima. Radosno priznajem da patim od te bolesti. A sudei po vaem osmijehu, moda i vi patite od toga. Recite nam, detektive, razgovarate li ikada sa svojim zubarom dok vam isti zubni kamenac?" "Moda." "Jeste h mu ikada pucali o obitelji dok on kopa po vaim desnima?" "Uglavnom vritim." "Dakle, detektive, dopustite da vam ponovim pitanje. Znate li kako se zove zubar Leese Dube?" "Ne." "Zar ne mislite da biste to trebali saznati?" "Naa istraga je zavrena." "Oito nije." Tada sam zauo neko utanje iza sebe, neto to sam ve neko vrijeme oekivao. Whitney Robinson III je ustao, pokuao se provui pokraj ostalih promatraa u istoj klupi i krenuti prema izlazu. Izraz lica dok sam ga uhvatio kako izlazi pokazivao je uas, kao da je mojih nekoliko pitanja o krvi i zubarima na neki nain razderalo tkivo cijelog njegova ivota. Onda je, napokon, ipak ve bio u prolazu izmeu klupa, okrenuo se prema vratima i odluno hodao prema izlazu iz sudnice. im mu se ukae prilika, uzet e telefon i nazvati. A ja sam prokleto dobro znao koga e zvati. Torricelli nam je preprijeio put prije nego to smo Beth i ja uspjeli izai iz sudnice. Porota je rasputena, sudac je izaao iz sudnice, sudski podvornik je odveo Francoisa, a ja nisam elio nita drugo nego da i ja, dovraga, izaem odatle, no Torricelli je imao drukiju zamisao. Nije bio ovjek kojega se lako moe zaobii, naroito ako je stajao u prolazu izmeu sjedala, na pola puta izmeu vas i vrata.

"Detektive", rekoh. "Nadam se da nisam pretjerao s onom alom o sportskom kaputu." "Moja ena kae i gore stvari." "A ti ipak ostaje pri svojem." "Stare navike. Danas smo imali lijepu vodviljsku predstavu." "Dajem sve od sebe." "Hoe li mi rei ime tog zubara?" "Ne jo." Otpuhnuo je. "Naravno. Mislio sam da sam od tebe sve ve doivio, Carl, ali ti onda navali i svali ubojstvo te ene na jednog plemenitog ovjeka od profesije." "Pokuao sam izabrati osobu koju e porota prezirati vie od odvjetnika." "Prilino nisko, ak i za tebe." "Ako misli da je to bilo nisko," rekoh, "vrsto se dri za eir." "Oekivao sam da e me napasti i rei da sam podmetnuo one dokaze koje sam naao. Pripremio sam se za reetanje." "ao mi je to sam te razoarao." "Znam kakva mi je reputacija. Predebeo sam da bih bio pametan, previe sam mrzovoljan da bih bio iskren, cijeli ivot sam policajac, pa onda sigurno moram biti na drugoj strani zakona." "Ne mora me uvjeravati." "Tako je, ne moram. Ali bez obzira na to kako jadno vodi svoj posao, ja ipak marim za svoj. Ne volim pogreno obavljati stvari. To mijenja ravnoteu svega, razumije?" "Govori o karmi, detektive?" "Zovi to kako hoe. Ali ja se svojski potrudim da naem pravi govei odrezak za japanski specijalitet s tunom." "Zato mi se odjednom jede neto od morskih specijaliteta?" "Ovaj put imate pogrenog ovjeka, detektive", ree Beth. "Ne vjerujem da imamo pogrenog", ree Torricelli. "Ali ako tako misli, reci mi ono bitno to moram znati da popravim stvar. Daj mi ime." "To bi pokvarilo iznenaenje." Jo jednom je otpuhnuo. "Mia Dalton mi je rekla da se pomaknem s mjesta i zaradim svoju plau. Imat u ime do sutra ujutro." "Hoe neto znati?" upitah nakon stoje Torricelli krenuo prema izlazu, a mi smo ostali sami u sudnici. "Moda sam podcijenio tog ovjeka."

"Je li to mogue?" upita Beth. "Zastraujua pomisao, zar ne?" "Misli li da je bilo prerano iznijeti cijelu priu o zubaru?" "Poroti se svidjela." "Ali, Victore, Torricelli e vjerojatno otkriti ime zubara. A ako taj dan nije bio u gradu, ili ima alibi, ili ako ne moemo smisliti neki motiv, a sve troje je mogue, igra je zavrena." "Znam." "I?" "Nemamo velik izbor, zar ne? Poslije debakla sa Sonensheinom, moramo riskirati. A to je ovo." "Ali..." "Beth, pogledaj me." Okrenula je lice prema meni i pogledala me svojim lijepim zabrinutim oima. "Vjeruje li mi?" upitah. Usmjerila je pogled prema stropu. "Zato me to pitanje uvijek preplai?" "Pogledaj me." Uinila je tako. "Ne svia mi se on," rekoh, "a ne sviaju mi se ni tvoji osjeaji prema njemu i poelim da nikada nismo prihvatili taj prokleti sluaj. Ali ena je mrtva, jedna je djevojica izgubila majku, njezin otac je moj klijent i bori se za ivot. Sve to uzimam ozbiljno, kao da je najvanije na svijetu. I to god se desilo u ovoj sudnici u nekoliko sljedeih dana, mora mi vjerovati da nastojim postupati ispravno." "Hoe li biti divlje?" "Da." "Ali ti zaista vjeruje Francoisu, zar ne?" "Ne vjerujem nijednoj rijei koja je izala iz njegovih napuenih malih francuskih usta, ali on nije ubio svoju enu." "OK. Dobro. Uinimo to onda. Hajde da ti i ja zakucamo tog zubara na zid." "Ako on najprije ne zakuca nas."

63
Poelo je telefonskim pozivom usred noi. Nitko vas ne zove usred noi da bi vas pozvao na zabavu ili dogovorio izlazak na veeru, osim ako mu tarifni paket mobitela nije prilino tanak. Ne, telefonski poziv usred noi je glasnik tragedije od kojeg vam staje srce, glasnik nevolje, ostvarenja none more. I kad mi je telefon zazvonio usred noi, trgnuvi me iz nemirnog sna, oni trenuci izmeu shvaanja to se dogaa i podizanja telefonske slualice bili su ispunjeni uasavajuim mogunostima koje su mi proletjele glavom. Buknuo je poar u mojoj zgradi. Otac mi je umro. Majka me zove iz Arizone da me pozdravi. "to je?" rekao sam na rubu panike. Nije bilo odgovora. "Halo. Tko je tamo?" Nema odgovora. "Mama?" Nita. Nakon nekoliko trenutaka tiine spustio sam slualicu. Pogrean broj, pomislio sam, ali ipak, nije mi bilo lako opet zaspati. Zvonjava mi je uznemirila ritam otkucaja srca, prizori nesree jo uvijek su mi letjeli mislima. Ako sam prije nemirno spavao, sad mi je bilo nemogue zaspati. Vrtio sam se i bacakao po krevetu, zurio u zraku svjetla uline svjetiljke koja se protezala preko stropa. Ba kad sam ponovno padao u san, telefon je ponovno zazvonio. Trgnuo sam se, primijetio sam da je svjetlo ugaeno i zgrabio slualicu. "to?" rekoh. "Stari, zovem zbog auta." "Kakvog auta?" "Crvenog Caddia kabrija. Je li to konana cijena?" "Kakva cijena?" "Ovdje pie tisuu dvjesto. Mislio sam da bismo se mogli nagodili." "Ne", rekoh. "Nema cjenkanja, nema ni auta. Sigurno imate pogrean broj." "Jesi siguran?" "Potpuno." Spustio sam slualicu i pogledao na sat. Bilo je sedam ujutro a ja jedva da sam spavao, a taj dan trebao sam u deset biti na sudu. Pokuao sam se razbuditi, kad je

telefon ponovno zazvonio." "to?" "Stari, u vezi s autom." "Nismo li ve o tome razgovarali? Koji broj pokuavate dobiti?" Rekao mi je. "To je moj broj, ali nema nikakvog auta", rekoh. "Stvarno nema. Sigurno se radi o tiskarskoj pogreci. Molim vas, ne zovite vie." Izlazio sam ispod tua i brisao se runikom, kad je prokleta stvar zazvonila. Jo uvijek je kapalo s mene, ali pojurio sam u spavau sobu i podignuo slualicu. "Jo", uo se spori, duboki glas. "Zovem zbog kabrioleta." Ostavio sam poruku na telefonskoj sekretarici - "Nema auta" - i obukao odijelo i kravatu. Navratio sam u kafeteriju i popio kavu, jednu veliku, i zatim krenuo dalje. Ba sam stigao do Dvadeset prve ulice i kofein mi je poeo otvarati oi, kad mi je zazvonio mobitel. "Victor Carl", rekoh. "Halo, da. Hvala to ste se javili." Glas je bio enski, vrlo pristojan. "Koliko razumijem imate leglo labrapudla koje elite prodati." Priznajem, ponekad znam biti malo priglup, ali odjednom mi je sinulo tko me zvao usred noi. Kad sam stigao u ured, tamo je bila ludnica. Dolo je desetak kandidata za mjesto pravnog pomonika, s poetnom plaom od 45.000 dolara, plus beneficije, plus poviice, a sve bi to bio prilino sladak bombon, samo to na ured nije traio pravnog pomonika, a 45.000 dolara, plus beneficije, plus poviice, predstavljalo je vie nego to smo i Beth i ja zaraivali kao odvjetnici. Skupina kandidata stajala je ispred moje lajnice Hllie i pisiom joj pokazivala veliki oglas na straniei oglasnika. "Nije me briga to je tu tiskano," govorila im je, "nije otvoreno nikakvo radno mjesto. To je pogreka. Idite kui." Kad me ugledala, razdraeno je dignula ruke. Provukao sam se pred gomilu, nagnuo se prema njoj i tiho rekao: "ao mi je zbog ovoga. Ima li kakvih poruka?" "Imate sedam ponuda za gitaru s potpisom Jimmyja Pagea." "Jimmyja Pagea? Iz Led Zeppelina?" "Nisam znala da imate gitaru Jimmyja Pagea." "Nisam ni ja." Pogledao sam gomilu ljudi. "Bit u u svojem uredu. Moram nekoga

nazvati. Zahvalite im za dolazak i recite da je mjesto ve popunjeno. Tako e biti lake." "to se dogaa, gospodine Carl?" "Netko se malo ali sa mnom." "Sa svim tim, trebat e mi poviica", ree ona. "ao mi je", rekoh. "Kad platimo pomonika, nee nam ostati novca ni za spajalice za papir, a kamoli za poviicu." Zatvorio sam vrata svojeg ureda, sjeo za stol, ispio kavu i gledao kako trepere aruljice slubenog telefona. Znai Bob je igrao igrice, zvao me usred noi, dao u novine lane oglase da bi mi zauzeo sve telefonske linije. Morat e se vie potruditi, zakljuio sam, ali ipak, sve to ilo mi je na ivce, a nisam nimalo sumnjao kako je saznao o mojem ispitivanju Torricellija dan ranije. Kad se linija oslobodila, brzo sam zgrabio telefon i nazvao broj. Whitney Robison III se nasmijao kad sam mu ispriao to se dogodilo tog jutra. "Pa nisi valjda mislio da e biti sretan, zar ne?" upita Whit. "Nisam", odgovorih. "Ili da nee saznati." "Ne, ni to." "Znai, to ti je to, moj djeae. to si drugo mogao oekivati? Bilo je pogreno njega uvlaiti u to. Ugroava mu posao." "Zubarsku praksu?" "Prije bi se reklo misionarsku." "Whil, nemam izbora." "Svi imamo izbora." "A ti si izabrao biti pijun." Nasmijao se na moju optubu. "Volim misliti kako radim uslugu vama obojici. Misli o meni kao o elektrinom vodiu. Vrlo si mi drag, Victore, zna to. A on je osobit ovjek, zaista izuzetan mukarac." "On je zubar." "Oh, moj djeae, on je i vie od toga. On je sjajan primjer nama ostalima. Svi mi lutamo svijetom i vidimo jadnike u nevolji i sve to inimo je da cmoknemo jezikom u suuti, dok idemo dalje svojim putem. Ali on zastane, uzima njihove ruke u svoje, ini neto da im pomogne. Ne mogu ti rei kolikim je ljudima pomogao na razne naine, velike i male. I ti si jedan od njih, Victore, ne zaboravi. Ve ti je uvelike pomogao, a i onoj djeici za koju si tako zainteresiran. A moe ti i vie pomoi." "Zvui kao podmiivanje." "Ako zvui, onda jo uvijek ne razumije. Ovdje nema niega potkupljivog. Kad on

vidi enu u nevolji, ukljui se u njezin ivot i postupa tako kao da je odgovoran za nju. Jo nisi otac, Victore, ali dopusti da ti kaem iz vlastitog iskustva, otac nee prezati ni pred im da bi spasio svoje dijete. Ni pred im. Upamti to. Ali ono to je izuzetno na tom ovjeku je da on isto to osjea prema potpunim strancima. Uoi nain na koji moe pomoi i kree tim putem." "Poput nekog usamljenog rendera koji jae prerijom i pokuava svakome pomoi." "I uspijeva u tome, moj djeae. Uspijeva." "Kao to je uspio s Leesom Dube?" "Uinio je to je mogao." "Whit, ubio ju je." "O, ne nije. Sad se ponaa budalasto. Cijeli njegov ivot svodi se na pomaganje drugima. Nije ubojica. On spaava ivote, u najmanju ruku." "Ubio ju je." "Prestani s tim. Uznemiren si, nisi ovo dobro promislio. Sluaj me, djeae. Znam da mi ne vjeruje kao nekad. Razumijem to. Podijeljena odanost. Ali ako si ikada vjerovao mojim rijeima, onda vjeruj ovo: On nije ubio tu enu." "Tko onda je?" "To vie nije vano." "ak kad bih ti i vjerovao, Whit, jo uvijek sam obvezan prema svojem klijentu." "Spasi svojeg klijenta, ali nemoj njega uvlaiti u to." "Ali jedini nain na koji mogu spasiti klijenta je da iskoristim njega, makar samo da stvorim razumnu sumnju." "Razmisli, Victore. Preispitaj sve mogunosti. Dovodi u opasnost i vie toga nego to misli. Ne samo njega, ve i njegovu misiju, a on to ne moe dopustiti. On moe biti prekrasan prijatelj, kao to je pokazao, ali moe biti i najopasniji neprijatelj." "Ne bih ba rekao. Nekoliko lanih oglasa, nekoliko kasnih nonih poziva. S tim se mogu nositi." "Oh, Victore, moj djeae. Nemoj ga podcijeniti. Na zajedniki prijatelj upravo se samo nakaljava pripremajui se za pravu borbu."

64
Svidjela mi se slika: Mia Dalton njie se u viseoj mrei na blagom povjetarcu, sklopljenih oiju, u ruci dri au s ukrasnim kiobranom, a na radiju tiho svira rumba. "Tuiteljstvo vie nema pitanja", ree ona. "Kad barem mi ne bismo imali pitanja, odmor bi mi dobro doao", promrmljao sam Beth. "Gospodine Carl, jeste li neto rekli?" upita sudac. Zato sam se osjeao kao da sam opet u petom razredu? "Ne, gospodine." "Imate li spremnog svjedoka?" "Da, imamo." "Neka se porota odmori dok mi proemo kroz neka pravna pitanja, a zatim moete nastaviti." "Ustanite", povije sudski podvornik. Svi smo ustali. Kljuna je stvar branitelja, dok porotnici izlaze iz sudnice, da zadri izraz dobroudnog samopouzdanja, sve dok se za njima ne zatvore vrata. Onda je sve doputeno, i moete potonuti na svoje sjedalo s malodunim izrazom potpunog poraza. Beth je obavila uobiajeni postupak traenja da se odbaci optuba, iznijela je uobiajene argumente, stoiki je prihvatila uobiajeno odbijanje. "Imate li jo neto to bih mogao odbiti?" upita sudac. "Proli tjedan odbili su mi prihvatiti kreditnu karticu," ree Beth, "pa mislim da bi to bilo sve." "Dobro", ree sudac. "Dvadeset minuta stanke", i ponovno smo ustali dok je on silazio s uzvienog postolja. "Ovo je dobro prolo", ree Beth. "Toliko dobro koliko se moglo oekivati", rekoh ustajui od stola. "Dalton je prilino detaljno iznijela sluaj." "Jesmo li spremni za nau obranu?" "Mislim da jesmo", rekoh, ali ba kad sam to izgovorio, Beth je rairila oi i osjetio sam neiju prisutnost iza sebe. Trznuo sam se ak i prije nego to sam se okrenuo. Torricelli. "Zove se Pfeffer", ree Torricelli. "Robert Pfeffer." "Kako si ga naao?"

"Rekla nam je jedna prijateljica rtve. Neka gospoa Winterhurst. Pokazalo se da ga je upravo ona preporuila Leesi. Kad smo saznali ime, navratili smo u njegovu ordinaciju. Zgodan tip. ini se kao da zna to radi. Imao sam jedno struno stomatoloko pitanje na koje mi je detaljno odgovorio." "Jesi se naruio za pregled?" "Zapravo jesam. ini se da je prilino sposoban, a uo sam da ima njene ruke. Naravno, pokazalo se da ima alibi za onu no kad je poinjeno ubojstvo." "Naravno da ima", rekoh. "Jesi li provjerio?" "Dri vodu", ree on. "Bio je cijelu no s nekim." "Doktor Bob, taj evac", rekoh odmahujui glavom. "Tko bi to pomislio? Ima li to protiv da mi kae s kim je bio?" "Odnos povjerenja mi to zabranjuje, ali recimo samo da je imao pune ruke." "Kuim." Tilda. Uf. "To je dakle to, zar ne?" upita Torricelli. "Pretpostavljam." "Moemo li na ovom suenju proi bez sveg tog zubarskog sranja?" "Ne bih rekao." "Carl, zna li to si ti? Dave. Jedan dave i kukin sin." "Hvala ti, detektive. Smijem li neto predloiti?" "Da ujem." "Prije nego to sjedne na stolicu doktora Pfeffera, moda bi volio provjeriti njegovu diplomu. Na onom mjestu gdje mu stoji ime, postoji mala mrlja. Izgleda da se nije rodio kao Pfeffer. Prije nego to mu dopusti da ti pogleda u usta, predloio bih ti da sazna zato je promijenio ime." Moda previe jadikujem zbog svojega statusa izopenika iz drutva, ali mora se priznati da u ovom poslu postoje radosni trenuci. Najvaniji je unovavanje eka za honorar. Takoer volim unakrsno ispitivanje glupana, itanje pisanih izjava svjedoka - to je malo bolesno, znam, ali svia mi se - i volim svojoj tajnici rei da mi ne prosljeuje nijedan telefonski poziv. Naroito mi se svia nain na koji ljudi ustuknu kad im kaem da sam odvjetnik. Pokuajte to uiniti koji put na nekoj zabavi ili na ulici, recite nekome da ste odvjetnik i gledajte ih kako se odmiu od vas. To u meni gotovo budi elju da se javim za posao u Poreznoj upravi. I ba me obradovalo, moram vam to rei, kad sam rekao detektivu Torricelliju da je njegov novi zubar, doktor Pfeffer, frizirao diplomu i zbog nekog nepoznatog razloga promijenio na njoj ime. A onda sam gledao kako su Torricelliju ispale oi od iznenaenja i kako je nervozno jezikom prelazio preko zuba. "Gospodine Carl, pozovite svojeg prvog svjedoka", ree sudac. "asni sude, obrana

zove Arthura Gullicksena." Arthur Gullicksen se pribliio mjestu za svjedoka odjeven u skuposivo odijelo, mokasinke s resicama i dobrom frizurom jer je svu svoju sijeci u kosu elegantno zaeljao unatrag. Zapravo, elegantno je bila prava rije za njega, za vitku figuru, ulatene nokte i otre zube, nain na koji mu je lice djelovalo poput otrice ileta. Moda se sjeate imena Gullicksen, odvjetnika u brakorazvodnoj parnici Leese Dube, kojeg smo pokuali drati to dalje od svjedoenja dok je optuba iznosila sluaj. Sad je bio na prvi svjedok. udno kako se stvari mijenjaju. Pojava Gullicksena uivo opet bi mogla pokrenuti vjenu raspravu o odluujuim imbenicima nasljednih osobina ili utjecaja okoline. Privlai li odvjetnike koji izgledaju kao Gullicksen brano pravo, ili ih sam posao pretvara u takve odvratne ljudske primjerke? Kad je Gullicksen sjeo na mjesto za svjedoka, izvukao je manete iz rukava, poravnao revere sakoa, popravio kravatu tako da mu je uredno legla izmeu dva kraja ovratnika. Svoju utu kravatu. Istu kakvu sam ja upravo sada nosio. Hoe li se ovo ponienje zbog moje kravate ikada zaboraviti? "Hvala to ste doli, gospodine Gullicksen. Imam samo nekoliko pitanja. Ve prije ste svjedoili i rekli da ste bili odvjetnik gospoe Dube u brakorazvodnoj parnici. Je li to tono?" "Tako je", ree on provjeravajui svoje manikirane nokte. "Kako je to ilo?" "Molim?" "Taj sluaj. Prema zahtjevima iz prethodne parnice, koje ste dali kao dokazni materijal, vidljivo je da ste se vi i gospoa Dube borili za njezino skrbnitvo nad keri. Borili ste se za lavovski dio u braku steene imovine, ukljuujui i udio u restoranu Francoisa Dubea, a borili ste se i za veliki iznos alimentacije za dijete i suprugu." "Traili smo samo ono na to je imala pravo." "Dobro, nismo ovdje zato da bismo to osporavali. Ali ono to elim znati je, gospodine Gullicksen, kako vam je napredovao sluaj? Je li izgledalo da ete uspjeti u svim tim zahtjevima?" "Teko je rei." "Pokuajte, gospodine Gullicksen. Uzmimo, na primjer, pitanje skrbnitva nad djetetom. Tvrdili ste da su gospoa Dube i Amber Dube bile zlostavljane od strane osumnjienika. Kakve ste dokaze imali za to?" "Leesa Dube bila je spremna svjedoiti." "Ali niste imali druge svjedoke, zar ne?"

"Leesa je svojim prijateljicama priala o zlostavljanju." "To su nepotvrene tvrdnje i stoga nisu prihvatljive kao dokaz. A kako smo ve uli od detektiva Torricellija, pedijatar nije vidio nikakve znakove zlostavljanja. Jeste li imali kojeg drugog svjedoka ili prihvatljive dokaze u pitanju zlostavljanja?" "Ne u tom dijelu suenja, ali traio sam ih." "Dakle, u svojem odgovoru na podnesak, gospodin Dube je tvrdio da je njegova supruga ovisna o lijekovima za suzbijanje boli, da je esto ostavljala ker u kui svojih roditelja dok bi odlazila na neobjanjene izlete izvan grada, i na mnogo je naina bila nesposobna majka. Je li to tono?" "To je on tvrdio." "Je li imao svjedoke koji bi potvrdili njegove iskaze?" "Tvrdio je da ima." "Jeste li ih pozvali da daju iskaz?" "Jesam, neke od njih." "Kako je prolo davanje iskaza?" "Postojale su iroke avenije za diskreditiranje usmenog svjedoenja." "Dugo sam ve odvjetnik i mogu shvatiti to ste rekli. Svjedoenje je bilo prilino snano, zar ne?" "Da, imalo je neku snagu." "Prema vaem miljenju, gospodine Gullicksen, je li postojala mogunost da Leesa izgubi skrbnitvo nad djetetom?" "Prigovor na relevantnost miljenja svjedoka", ree Mia Dalton. "Gospodine Carl? Je li cijelo ovo ispitivanje relevantno?" "Da, asni sude. Molim vas da mi ovdje date malo slobodnog prostora. Ne pokuavam u ovoj sudnici ponoviti brakorazvodnu parnicu. Ali mislim da je izuzetno vano to je odvjetnik Leese Dube mislio o sluaju i to je gospoa Dube mislila o tome kakvi su joj izgledi. Njezin sirah od gubitka djeteta nalazi se u samom sreditu nae obrane." "Nastavite onda, ali budite oprezni." "Hvala, asni sude. Gospodine Gullicksen, je li postojala mogunost da Leesa izgubi skrbnitvo nad djetetom?" "Da." "Prilino velika mogunost?" "Vie nego zanemariva mogunost." "A u skladu s etikim zahtjevima odvjetnike struke, vi ste to rekli svojoj klijentici?"

"Jesam." "Kako je to primila?" "Ne smijem rei to mi je tom prilikom rekla." "Naravno da ne, ali moete nam ispriati u kakvom stanju duha je bila. Kako je primila vrlo realnu mogunost da izgubi skrbnitvo nad svojom keri Amber?" "Ne ba dobro." "A kako je bilo s pitanjem novca? Kako je to izgledalo?" "Dobila bi neku alimentaciju, to je apsolutno sigurno. Bio sam uvjeren da moemo izvui veliku svotu od prihoda gospodina Dubea, ali naalost, taj prihod je bio ogranien. Alimentacija za dijete ovisila je o ishodu dodjele skrbnitva, tako da je i to bilo pod upitnikom. A naa istraga je pokazala da osumnjienik nema vlastitog kapitala u restoranu, zahvaljujui financijskoj strukturi poslovanja. Zato je postojala mogunost da Leesa na kraju dobije vrlo malo novca." "To ste joj isto rekli?" "Naravno." "Kako je to primila?" Gullicksen zagladi kosu prema natrag. "Razvod braka je vrlo teko razdoblje za obje strane." "Je li bila uzrujana?" "Moglo bi se rei." "Izvan sebe zbog onoga to se moe dogoditi?" "Da, ako odluite to dramatino prikazati." "to bi tada pomoglo, gospodine Gullicksen? Kako je mogla popraviti ishod svojeg sluaja?'" "Brakorazvodna parnica je kao i svaka druga. Vana je kvaliteta odvjetnika, zato me i plaaju, ali sve u svemu parnica ovisi o dokazima." "Znai, ono to joj je trebalo bilo je vie dobrih dokaza, zar ne?" "Da." "I to ste takoer rekli gospoi Dube?" "Da, rekao sam." "Jeste li joj rekli koji bi dokazi bili od najvee koristi?" "Rekao sam da bi najvredniji bili dokazi koji bi bacili sumnju na sposobnost njezina supruga da se brine za dijete." "Dokaz o zloporabi droge?"

"Apsolutno." "Dokaz o mnogobrojnim seksualnim partnerima?" "Da, naravno." "Dokaz o bizarnim seksualnim perverzijama?" Nasmijeio se pokazavi zube, kao da su mu ponudili sonu nogu neke plivaice. "Takvi dokazi uvijek pomau u tim parnicama." "Jeste li predloili gospoi Dube da unajmi istraitelja koji bi provjerio postoje li takvi dokazi?" "Jesam, ali tvrdila je kako nema dovoljno novaca, nakon to je platila moj honorar." "Usput reeno, koliko vam je odmah unaprijed platila?" "Prigovor", ree Dalton. "Koja je svrha tog pitanja, gospodine Carl?" upita sudac. "Profesionalna znatielja. Moda se bavim pogrenom granom ove profesije." "Prigovor se prihvaa." "Hvala, asni sude", rekoh. "A zahvaljujem i vama, gospodine Gullicksen. Nemam vie pitanja."

65
Ne znam zato sam se u tom trenutku probudio. U zraku je bio neki mir i moda je to bio razlog. ivim u gradu i poetkom ljeta ostavljao sam prozor otvoren da uhvatim povjetarac, pa su me svake noi uspavljivale serenade gueg i rjeeg prometa, udaljenih trubljenja, smijeha prolaznika na ulici iji je ivot bio bolji od mojega. Ali kad sam se te noi probudio, ula se samo tiina. Moda sam bio poput onog Londonca koji se prenuo iz sna kad Big Ben nije otkucao puni sat. Ili sam ekao njega. Ako i jesam, nije me razoarao. Leao sam otvorenih oiju, ekajui da mi se djelii svijesti spoje u cjelinu, kad je zazvonio telefon. ivci su mi refleksno poskoili na taj zvuk. "Halo", brzo sam se javio. Nije bilo odgovora i odjednom sam znao tko je na drugoj strani. "Pretpostavljam da si ti", rekoh, ali ovaj put bez imalo razdraenosti. Zapravo, glas mi je bio gotovo srdaan. Nita se nije ulo osim laganog hrapavog disanja. "Mislio sam da e ponovo nazvati", rekoh. "Nema nita rei? To je u redu. Ali molim te, nemoj spustiti slualicu. Imam posebnu poruku specijalno za tebe." ekao sam trenutak. Ostao je na vezi. "Ali prije nego to ti prenesem poruku" - jesam li to uo uzdah s druge strane? - "elio bih ti rei da nema nita osobno u ovome to radim. Zapravo, svia mi se, iako bih o tebi trebao drukije misliti. I na neki ti se nain divim. Oni lani oglasi bili su prilino zabavni. Da, bili su gnjavaa, i mojoj tajnici su upropastili dan, zbog svih onih ljudi koji su se javili za posao pomonika, ali ipak, bio je to prilino dobar tos. A najgori su bili oni labrapudli. Mobitel mi nije prestao zvoniti. Iskljuio sam ga da izbjegnem cviljenje svih zainteresiranih, a kad bih ga ponovno ukljuio, dobio bih najmanje dvadesetak poruka, a svi su pitali za labrapudle. K vragu, jo uvijek ne znam tosu labrapudli. Zvui mi kao neka vrsta salame za doruak, ali mogu ti rei da se naveliko trae. Svidjelo mi se i kako si uredio da mi se po uredu razbacaju svi oni pornoasopisi s mojim imenom na lanim naljepnicama, kao da sam pretplaen na njih. Zgodno. Moja tajnica nije zbog toga ba bila sretna, najprije kad je shvatila to si uinio, a onda pretraujui svaki kutak da vidi je li ih sve nala. Hou da zna da sam ih sve odnio kui i proveo sam sate istraujui taj dokazni materijal i jo sam zbunjen. Guze gore jo i mogu shvatiti, a sigurno i Sise, ali Bake lezbijke? Ma, stvarno? Nije ni udo to ne mogu zaspati. Jedva ekam da vidim to si mi sljedee pripremio. Ali ne divim se toliko tvojoj pameti ili sredstvima kojima mi eli zagorati ivot.

Divim se tvojem osjeaju obveze, osjeaju misije. Uvijek govori kako voli pomagati, ali radi se o neemu to je vie od toga, zar ne? To je vie kao neka opsesija. A mislim da razumijem odakle to dolazi. No, mora razumjeti, i ja imam svoje obveze. A upravo sada moja najvea obveza je prema mojem klijentu. Iskreno, ne svia mi se Francois nita vie nego to se svia tebi, ali ipak, moj je klijent. To neto znai, barem meni. Moram uiniti sve to mogu da mu pomognem, a s moje toke gledita, da bih to uinio moram i tebe uplesti u priu. Jesi li jo tu?" Osluhnuo sam. Samo hrapavo disanje, ali to je bilo dovoljno. "U neku je ruku lijepo da za promjenu ja govorim, gotovo kao da su mi ruke u tvojim ustima." Malo sam se nasmijao, ali on nije, nimalo. "Ne razumijem sve ono to se dogodilo one noi kad je umrla Leesa Dube. Tko je kome to uinio i gdje? Sve je zbrkano. Ali sa sigurnou znam da si i ti na neki nain upleten. A vjerujem da bih i porotu mogao u to uvjeriti. I, ako uspijem, postoji ansa da Francois bude osloboen. Nije na meni da sudim je li to dobra ili loa stvar. Jednom sam se pokuao igrati suca i porote, i nije se ba pokazalo dobro. Ono to sam nauio je da ne znam dovoljno. Da budem iskren, jedva znam dovoljno da bih se ujutro obukao, a Carol Kingsly e ti rei da mi ni to ba ne ide od ruke. Ali sve u to mogu biti siguran na ovome svijetu je da sam dobio ovaj zadatak i da u ga obaviti, inikakvi uznemirujui telefonski pozivi ili lane pretplate na porno asopise to nee promijeniti. Samo sam htio da to zna. Ne radi se ni o emu osobnom. OK, mislim da je sad vrijeme da ti prenesem poruku. Prije nekoliko dana bio sam u Chicagu, odmah pokraj igralita za bejzbol. U jednoj kuici tri ulice zapadno od tree baze. Tako je. U tvojoj kui, u kojoj si odrastao. Nisi ti jedini koji zna kopati po prolosti. Ba sam si lijepo porazgovarao s Jimom i Franny. Tvoj brat i sestra bili su vrlo sretni kad su uli za tebe. Nisi im se dugo javljao i mislili su da si mrtav. Gotovo su im potekle suze kad sam im priao kako ti dobro ide u ivotu. Gotovo. Ne mora mi vjerovati, ali tvoj otac je s njima. Dobra vijest. Izaao je iz zatvora. Ali mislim da je doivio modani udar i, iskreno govorei, mislim da se ne ponaaju prema njemu ba dobro, iako ne zasluuje nita bolje. Mislim da to mora znati. No, imam za tebe poruku od brata i sestre. Rekli su da bi te tata elio vidjeti, a i oni bi te eljeli vidjeti. Htjeli bi da ih posjeti. ele da doe kui." ekao sam jedno vrijeme na nekakvu reakciju, ali nije je bilo, samo hrapavo disanje. I onda se zauo klik sputanja slualice. Dobro. Spustio sam slualicu, poloio glavu na svjei jastuk i pustio da mi kapci oteaju. Pomislio sam kako je sve dobro prolo. Noas je na njemu red da nemirno spava.

66
Tommyjeva aica, rano je poslijepodne u danu u kojem nema suenja. Zakoraio sam u svjeinu bara, mahnuo pipniaru s upavom sijedom kosom. Kimnuo mi je i rukom me pozvao u separe pokraj vrata, gdje je Horace T. Grant sjedio s nekim mukarcem. Pred njima je bila ahovska ploa, figure su na crnim i bijelim poljima bile ratrkane poput umornih vojnika. Horace je podignuo pogled kad sam im priao i napravio grimasu kao da je u kuku naglo osjetio otru bol. "Doao si da te jo jednom potuem do nogu?" upita on. "Ne, gospodine", rekoh. "Oiljci naeg prolog susreta nisu mi jo zacijeljeli." "Ne bih to rekao." Ponovno je skrenuo pozornost na ahovsku plou. "Simpsone, namjerava li pomaknuti skakaa ili e zuriti u tu svoju jadnu poziciju ostatak ovog prekrasnog poslijepodneva?" "Imam vie mogunosti", ree mukarac koji je sjedio prekoputa Horacea. "Moda," ree Horace, "ali sve su loe." "Kaem da imam vie mogunosti," ree Simpson, "svakakve mogunosti. I ne treba sjediti tu s druge strane tako uobraen i pun sebe. Ve sam te prije znao smazati." "to si uinio?" upita Horace, a glas mu se dizao od nevjerice. "Kada?" "Onda, sjea se, s pjeakom i kraljicom. Briljantna kombinacija, ako to sam smijem rei." "Sigurno sam bio pijan, pa se ne sjeam", ree Horace. "A nisam bio tako pijan otkad je Wilson Goode bacio onu bombu u naem susjedstvu, pa sam se skroz otrijeznio." "Nisam rekao da se to nedavno dogodilo." "Ne, nisi", ree Horace. "Pa, povuci potez prije nego to mi se kosti pretvore u prah." "Za to je prekasno", rekoh. Simpson se nasmijao prekrivi usta svojim dugim, koatim prstima. Horace je samo odmahnuo glavom. "to hoe?" upita on konano. "Ne mogu ostati, imam sastanak gore na katu." Horace sa zanimanjem podigne obrve. "Samo sam vam htio rei da radim na organiziranju turnira o kojem sam vam priao. Jo nemam nikakvih vijesti."

"U redu", ree on. "Ali nadam se da e to biti brzo." "Zna gdje e me nai." "Da, znam." "To je sve?" "Da." "Dobro, onda nas moe i ostaviti. Visi tu nad nama sav debeo i aav kao neka piriahr*24 i teko nam se usredotoiti na bilo to drugo nego da ti bejzbolskim tapom razbijemo glavu, iako ne kaem da mi treba koncentracije da pobijedim ovu budalu." "Evo ti ovo", ree Simpson i s velikim zamahom ruke pomakne skakaa. "Ne smeta mi nimalo", ree Horace i pojede skakaa svojim lovcem iz kuta. "Prokletstvo", ree Simpson. Isabel Chandler je bila na katu u stanu kod Julije i Daniela Rosea. Posvuda je bio nered od kartonskih kutija i crnih plastinih vrea za smee koje su do vrha bile neim napunjene. "Selimo se", ree ozarena Julia. Daniel joj je sjedio u krilu, odjeven u kratke hlaice i istu majicu s dugim rukavima, a glavu je vrsto stisnuo uz njezin vrat. "Randy je naao stan u Mayfairu, kakav je dugo traio. Blie je njegovu poslu, a ima i sobu za Daniela. Navodno je tamonja kola stvarno dobra." "To je sjajno", rekoh pitajui se zato se Danici skriva od mene. "Julia je dolazila na veinu predavanja za roditelje", ree Isak I, ;i na krilu je drala otvoreni fascikl. "Rekla sam joj kako oekujem da dolazi redovitije, i obeala je. A Danielovi zubi su stvarno dolu i." "Daniele, nasmijei mi se", rekoh. Daniel je podignuo glavu s majinih grudi i na trenutak pokazao svoje nove zube, a onda ponovno zakopao glavu u majin vrat. "Kad se tono selite?" upita Isabel. "Idui tjedan", ree Julia. "Novi stan je ve prazan. Svaku veer provodi sreujui ga, a od vlasnika stana dobio je boju za zidove. Njeno plavu." "Lijepo", rekoh. "Zato ne bismo u toj etvrti nali nekog pedijatra i dogovorili pregled", ree Isabel. "Tako da lijenik od samog poetka prati Danielov napredak." "Zar moramo? Moemo li se najprije preseliti i smjestiti?" "Mislim da bismo to morali dogovoriti sada. Kakvog je Daniel

zdravlja?" "Dobiva na teini", ree Julia. "Vie jede. Sigurno zbog novih zubi. Taj lijenik, doktor Pfeffer, predivno je obavio svoj posao." "On voli pomoi", rekoh. "Samo paljivo slijedite njegove upute." "Tako i inimo. Randy je posebno paljiv. Sve ide tako dobro." "Sretan sam zbog tebe, Julia. Stvarno jesam. Ima li to protiv ako Daniela odvedem u etnju do parka, dok ti zavri posao ovdje?" "Zapravo smo zavrile, zar ne, gospoice Chandler?" "Mislim da jesmo." "Zato ne bismo svi poli?" ree Julia. "Danielu bi dobro dolo malo svjeeg zraka, a i meni takoer." "Sjajno." Dok smo hodali ulicom prema parku, predstavljali smo neobinu skupinu. Isabel u kostimu i ja u odijelu, Julia u trapericama i majici kratkih rukava svezanoj u vor na jednoj strani, dok se Daniel vrsto drao za njezino bedro. Po odjei i dinamici grupe bilo je oito da smo Isabel i ja predstavnici drave, i da smo doli ovamo motriti i prosuivati jedinstveni odnos majke i sina. Iskreno, nije mi se sviala ta uloga. Postoji li itko manje sposoban od mene da sudi o odnosu majke i sina? Bile su mi potrebne godine da skupim hrabrost i ponovno uspostavim vezu s vlastitom majkom, a ipak me jo uvijek ostavljala bez daha mogunost da me ona nazove usred noi. I tko sam bio ja da prosuujem bilo iji odnos s djetetom, kad je sve to sam zapravo znao o djeci bilo to da mi ponekad zaprljaju odijelo? Ali evo me tu, i inilo se da je Julia napokon poela ozbiljno shvaati to treba uiniti da bi se pravilno brinula za sina. Jesam li se zavaravao mislei da je ve sama moja prisutnost, briga za Danielovu dobrobit, imala pozitivan uinak? Gotovo sam se osjeao... Koju sam ono rije trebao? Nisam se mogao dosjetiti prave rijei, ali sve to natjeralo me da osjeam... neto. Prokletstvo, moda ova pro bono stvar i nije puiona. U parku smo nas troje odraslih sjeli na klupu i razglabali o Julijinim planovima za sina, dok je Danici besciljno lutao od jedne do druge sprave za igranje. U jednom trenutku poeo se penjati na penjalicu s prekama, oslonivi se na koljena i ispruiviruku da dosegne jednu viu preku. A onda je stao i paljivo sespustio na tlo. "Idem malo porazgovarati s Danielom", rekoh. Stajao je pokraj klackalice, vrsto je uhvatio zatitnu kuku ispod jednog sjedala i gurao ga gore-dolje. "Kako ide, Daniele?" "OK" ree on, ne pogledavi me.

"Svia li ti se ova selidba?" "Ne znam." "Ne zvui mi oduevljeno." "Svia mi se ovdje." "I tamo e ti biti lijepo." "to ako nas ne bude mogla nai?" "Tko?" "Zna." "Tanya?" "Kako je?" "Ne znam, nisam je jo naao, ali traim je. Nai u je. A ja znam gdje e ti, Daniele, stanovati. Dovest u je k tebi." Okrenuo je glavu i pogledao me. "Ne." "to ne valja?" "On je ne voli." "Znam. Bit u oprezan. Ali to je s tobom, Daniele? Voli litebe?" "Ne znam." Ponovno se okrenuo od mene, odetao do tobogana,lijevom rukom protrljao sjajni metal. Isabel je razgovarala mobitelom, a na krilu joj je bio fascikl. Julia je gledala Daniela sa zabrinutim izrazom i krenula prema nama. Priao sam Danielu i smjestio se tako da djeak nije vidio majku. "to ti se dogodilo s rukom?" upitah. Privukao je ruku blie tijelu. "Nita." "Daniele, daj da vidim, molim te." "Nita." Sagnuo sam se i njeno ga uzeo za zapee, povukao mu lagano ruku sve dok nije bila ispruena. Trznuo se. "Jesi se ozlijedio u igri?" "Nisam." "Jesi li pao s neega?" "Nisam."

"Zavrnut u ti rukav, moe?" "Ne." "Da, hou", rekoh i uinih to, a u tom trenutku neto je u meni protrnulo. "Opekao se na moju cigaretu", ree Julia, koja je sada stajala iza mene i nastavila zuriti u Daniela. "Nisam znao da pui, Julia", rekoh i dalje nagnut nad Daniela, jo uvijek ga drei za zapee i njeno mu odmiui kosu s ela, tako da nisam morao gledati u njegovu ruku. "Nekad puim." "Znam da Randy pui." "To se sluajno dogodilo." "ao mi je, ali ne razumijem te. Pokuao sam razumjeti, ali jednostavno ne mogu. Prvo da od sebe Tanyu, a sad ovo. Nije ak vano to su to tvoja djeca, ja nemam djece, pa neu ni pokuati zamiljati kako se ti osjea. Meni je dovoljno to da su djeca i da im je netko potreban, a onaj koga imaju si ti. Trebali su te da ih zatiti, a ti si okrenula glavu." "Kaem vam, to je bilo sluajno." "Tu su tri opekline koje su zacijeljele do razliitog stupnja. Ova posljednja je otvorena rana. A sve tri su veliine vrka cigarete. To nije bio sluajno." "Vraamo se kui", ree Julia. "Ne", rekoh. "Ne idete kuci." "Doi, Daniclc", ree ona. Ispruila je ruku prema sinu. Danici me pogledao i nije se ni pomaknuo. "to se dogodilo?" upita Isabel prilazei nam, s fasciklom u ruci i rasklopljenim mobitelom u drugoj. "Zovi policiju", rekao sam joj. "Treba nam policijski auto i detektiv iz Odjela za zlostavljanu djecu. I moramo pronai sigurno mjesto kamo emo odvesti Daniela."

67
Kasnio sam na sastanak s Carol Kingsly. Djelomino zbog policije i popunjavanja svih moguih obrazaca i naloga za uhienje Randyja Fleera. Djelomino zbog povratka u Julijin stan i pakiranja Danielove odjee u jednu praznu vreu za smee i vonje do Socijalne slube, gdje je Isabel zasjela na telefon da mu nae dom udomitelja. Djelomino zbog odlaska s Isabel dok je vozila Daniela u kuu jednog dragog, nasmijeenog branog para, roditelja dvoje starije djece, koji su se dobrovoljno javili da prihvate dijete u ovakvoj izuzetnoj situaciji, a ve su priji- proli na razgovoru i provjereni su i pripremljeni za taj posao. Zbog svega toga sam kasnio, da, kasnio. Ali nisam mislio da je to neto zbog ega bi trebalo plakati. Oito sam bio u krivu. Jer Carol Kingsly je bila tu, zastolom u krcatom restoranu Rembrandt, koji je bio blizu velikecrne graevine, kaznionice Eastern State. Pred njom je bila aa bijeloga vina i plakala je. "to se dogodilo?" rekoh sjedajui. "Nisam ba toliko zakasnio, zar ne?" Samo je rukom odmahnula na moje pitanje i pokuala se smirili Nije ba naglas jecala, jer to bi bilo vrlo neugodno. Vie je lo bio tihi, suzdrani pla, kao da joj je uginula maka ili tako neto. Osimto Carol Kingsly nije imala maku. "Carol?" upitah. "Jesi li dobro?" Vratila je kontrolu, struno je obrisala oi vrcima prstiju, tako da joj je makara ostala netaknuta. "Nisam", ree odmahujui glavom. "to se dogodilo?" "Dobila sam neke loe vijesti. Nisam OK." Prostrijelio me uas. Imala je neku bolest za koju nisam znao. Imala je rak. Bio sam siguran u to. Ugledao sam viziju Carol Kingsly kako lei u bolnikom krevetu, usahlih ruku i nogu, obrijane glave, i gleda me upalim oima. Boe. Gleda me i u oima vidim da oekuje kako u se brinuti za nju. Ja. Jesam li sad na neki nain odgovoran za nju? Izlazimo tek nekoliko tjedana, nije mi se ak jako ni sviala, a ipak sam uhvaen u mreu? Kakva su pravila u takvom sluaju? I kome mogu predati svoju albu? Imao sam nesavladivu elju da se ispriam, ustanem, izaem van i potrim koliko me noge nose. Kad se radi o borbi ili bijegu, moj prvi impuls je uvijek odgalopirati to dalje. Ali ovaj sam put vrsto zgrabio rub stola, pritisnuo lea na naslon sjedala i pokuao ne pokazati uas koji sam osjeao. "to je?" upitah. "Neto ozbiljno?" "Vrlo." "Reci mi. to?"

"Sjea se kad sam ti priala o svojoj uiteljici joge, Mirandi? Koja mi je savjetovala da ponem odlaziti k doktoru Pfefferu?" "Tvoja uiteljica joge?" "Vrlo je zabrinuta za mene. Rekla je da loe izgledam i nakon sata joge pregledala me. Ono to je nala je uasno." "Tvoja uiteljica joge?" "Da. Victore, kvaliteta moje chi energije se promijenila. Energije pet elemenata nisu u meni usklaene na pozitivan nain. Svaka se hrani sama sobom. Voda gasi vatru, vatra topi metal, metal ree drvo, drvo kontrolira zemlju, a zemlja upija vodu. Razumije?" "Ne, ne razumijem." "ivot mi nije u ravnotei. Zna za feng shui?" "Sve ono naklapanje kamo treba smjestiti kau?" "Nije to naklapanje, Victore, i vie je od pukog unutarnjeg ureenja prostora, iako je onaj dio koji se odnosi na unutarnje ureenje ba zgodan. Ali to ta kodu podrazumijeva odravanje ravnotee u svakom dijelu ivljenja." "A tvoj ivot nije u ravnotei." "Tako ona kae. Moram napraviti neku promjenu ili e destruktivna energija prouzroiti ozbiljnu tetu na svim mojim akrama." "OK" rekoh. "To je u redu, Carol. Smiri se. Nije se dogodila katastrofa. Napravit emo neke promjene. U emu je problem? U tvojem poslu?" "Ne." "Radi se o tvojem stanu?" Odmahnula je glavom. "Treba li novi auto? Obnavljanje garderobe?" "Misli li ti da trebam obnoviti garderobu?" "Pa, uvijek kae da ne postoji nita to novi par cipela ne bi mogao izlijeiti." "Ne radi se o mojim cipelama, Victore." "to je onda?" upitah poput nekog tupavka. Sjedila je i na trenutak me samo gledala, a suze su joj se poovno poele skupljati u oima. "Oh", rekoh. "Da", ree ona.

"Znai li to sada? Odmah? Zar ne moemo barem veerati?" "ao mije, Victore. Tako mije ao. Ali osjeala sam da izmeu nas nije sve savreno, ve od samog poetka. A i ti si to osjeao. Izmeu nas je uvijek postojala neka udaljenost, mislila sam da e vrijeme pomoi. Ali sada nemamo ba toliko vremena. ao mi je." "I meni", rekoh. I to je jo udnije, zaista mi je bilo ao. Nikad nisam Carol pruio pravu priliku, a to je zloin, jer volio sam neto u njoj. Imala je iskreno i eznutljivo srce. Bila je previe lijepa za mene, predobro odjevena, previe uporna u pokuajima da nae odgovore tamo gdje nije bilo. Ili je samo prokleto previe povezana s doktorom. Kako god bilo, nikada se nisam stvarno potrudio da je jasno vidim.ini mi se kao zgotovljeni proizvod, birala je mukarca pokuavajui nai neto toje pristajalo uz njezin osjeaj stila, ali mislim da sam pogrijeio u procjeni. Nije bila nimalo drukija od nas ostalih, koji traimo neto vrsto za to bismo se uhvatili u ovome svijetu. Ne znam jesam li joj to mogao biti, ili ona meni, ali uprskao sam priliku da to saznamo. Ispila je ostatak vina, jednim prstom obrisala suzu s obraza, skupila svoje stvari i pritisnula torbicu na grudi dok je ustajala. I ja sam ustao. inilo se to kao neto pristojno to treba uiniti. "Zbogom, Victore", ree ona. "Sretno ti bilo s... tim." "Moj chi." "Tako je." "Hvala ti", ree ona prije nego to je krenula. "Carol." Zastala je i okrenula se. "Imam neto to bih ti elio dati." Podignuo sam ruke do ovratnika, olabavio vor ute kravate, razvezao je i pruio joj. "Victore, to je tvoje." "Nije ba moja boja. Sauvaj je kao podsjetnik. Ilije daj svojem prijatelju Nicku. Njemu bi dobro dola koja nova kravata. Molim te, uzmi je." Gledala me trenutak prije nego to ju je uzela. Zatvorila je oi dok je svilom trljala obraz. Suze su navirale, a ne bih se iznenadio da sam zauo zvuk violina. "Uvijek emo se sjeati Strawbridgesa", rekoh. Prokletstvo, pomislio sam dok sam gledao kako izlazi iz restorana i iz mojega ivota, stvarno je lijepa. A onda mi je neto zapelo za oko, u baru na drugoj strani restorana. Starac, visok i dotjeran, gledao me kroz ulazna vrata bara. Whit. Stajao je tamo i gledao sve dok nije bio siguran da sam ga vidio, a onda je slijedio

Carol i izaao. Pretpostavljam da je zakljuio kako ne mora ostati, da je ve sama njegova prisutnost dovoljna poruka. Ovo nije bio samo neizbjean zavretak mlake ljubavne veze, iako je bila sve to. Bila je to jo jedna strijela odapeta prema meni. Moj zubar doktor Bob rekao je svojoj pacijentici Mirandi, uiteljici joge,da uputi Carol Kingsly, koja je predstavljala moju donekle zadovoljavajuu seksualnu vezu, da mi da nogu. A Whit, moj stari prijatelj, pokazao se tek toliko da shvatim cjelinu poruke. Lijenik stomatolog daje, lijenik stomatolog uzima, blagoslovljeno bilo ime lijenika stomatologa. Opet sam sjeo za stol i poeo o svemu razmiljati, o prekidu veze, upozorenju, rtvovanju kravate, sve veem pritisku koji mi nameu, a onda se pojavila konobarica. "Ostali ste samo vi?" upita ona. "Naalost, da." "to ete naruiti?" Pogledao sam je. Bila je prilino slatka, imala je kratku naranastu kosu, crni ru, naunicu u nosu. Izgledala je kao da bi s njom moglo biti zabavno. Znam da je bila samo konobarica, a mukarci su bespomoni kad su u pitanju konobarice, valjda zbog te stvari u naim trapericama, ali ipak, bio je to prilino dobar znak. Pretpostavljam da mi nije trebalo dugo da prebolim Carol. "Donesite mi hamburger," rekoh, "i to dobro zapeen." U Rembrandtu imaju prokleto dobre hamburgere i pretpostavljam da sam nakon to me doktor Bob jo jednom odgurnuo, bio raspoloen za zagorjelo crveno meso.

68
Jedan profesor na pravnom fakultetu obiavao nam jegovoriti da kad smo u sudnici u svojstvu odvjetnika, onda smo poput nekih bogova stvaranja. Nita ne postoji dok mi ne odluimo to prikazati kao dokazni materijal. Odabiremo dokaze, odabiremo svjedoke, formuliramo pitanja, stvaramo svemir sudskog postupka. Iduega dana u sudnici bio sam jedan ljutiti bog, spreman sruiti svijet s njegove osi vrtnje, a osjeao sam se, to je udno, dorastao tom zadatku. Ve tjednima se nisam osjeao ovako, kao onaj stari ja. Prtao sam od energije, raspoloenje mije bilo vedrije, u koraku sam osjeao ivost. to je bio uzrok mojem novom samopouzdanju? Recimo toovako: Popeye treba svoj pinat. Supu nam dobiva snagu od Sunca, Sauronu treba njegov prsten. A ja, rekao bili da meni treba crvena kravata od poliestera. Kad sam svoju staru prijateljicu izvukao s dna ladice i opet je vezao oko vrata, bio sam spreman za borbu. Toga dana pomoni partner mi je bio strunjak za kriminalistiku, doktor Anton Grammatikos. Uvijek elite da vam iskusni svjedok bude visok, sijed i da se lijepo izraava, ili da je moda nizak, energian i poznat poroti jo od suenja O. J. Simpsonu, ili da je barem netko tko ne izgleda kao da e vam prodati rabljeni auto ili dati neki veliki popust pri kupnji. To je razlog zato je Anton bio dostupan im ga zamolite i to uz sirotinjsku naknadu. Ali ono vano za Antona Grammatikosa, usprkos slabanom dojmu koji je ostavljao na mjestu za svjedoka, bilo je da je zaista znao ono to je trebao znati. "asni sude", rekoh nakon iscrpnog ispitivanja Antona o njegovim kvalifikacijama, koje su, usprkos kariranom sportskom sakou, neobrijanu licu i manirama vozaa kamiona, bile prilino impresivne. "Predlaem doktora Grammatikosa kao strunjaka za kriminalistika vjetaenja." "Imate li prigovor, gospoice Dalton?" upita sudac. "Smijem li postaviti samo nekoliko pitanja u vezi s njegovim kvalifikacijama, suce?" "Smijete." Mia Dalton mi namigne, a onda ustane. "Doktore Grammatikos," ree ona, "koliko znam napisali ste knjigu o forenzinoj znanosti, zar ne?" "Da, tako je", ree on. "To je jedna od onih samoobrazovnih knjiga, znate, kao Golf za idiote i Klavir za neznalice." "A vaa je knjiga jedna iz takve biblioteke, doktore?" "Ne. Kad sam je ponudio izdavau, rekli su da trebaju nekoga poznatijeg, nekoga poput onoga doktora Leeja, koji, vjerujte mi, ne zna zapravo toliko mnogo koliko misli. I zato sam umjesto toga pokrenuo vlastitu biblioteku. Pa, znate, te serije s idiotima i

neznalicama zatiena su autorska prava, pa sam morao smisliti neto novo, neto svjee." "Kako se zove vaa knjiga, doktore Grammatikos?" "Forenzika ?a mentalne patuljke." Dalton se okrenula poroti i gledala ih kako se smiju. Rekao sam sebi da se smiju zajedno s mojim strunjakom, a ne njemu, iako se moj strunjak nije smijao. "Kako se knjiga prodaje, doktore?" upita Dalton. "Ne ba dobro." "Imate li neku ideju zato je to tako?" "Ne znam. Moda naslov ba nije pravi za Harvard." "Ne bih rekla", ree Dalton. "Ali trebali biste je proitati, odvjetnice", ree Anton naginjui se naprijed i mudro kimajui glavom. "Kao stvorena je za vas." Mia Dalton je stiskala zube dok se porota ponovno smijala. "Nemam prigovor", ree Dalton. "Ovime se doktor Grammatikos prihvaa kao strunjak za kriminalistiko vjetaenje", ree sudac. "Nastavite, gospodine Carl." "Doktore, sad bih vas elio pitati o spremitu stvari E-Zee, nedaleko od Extona u Pennsylvaniji. Znate li za to spremite?" "Da, sigurno." "Kako ste saznali za njega?" "Vi ste me nazvali, zamolili da pregledam jedan odjeljak spremita, odjeljak broj dvadeset sedam." "Jeste li saznali tko je unajmio taj odjeljak?" "Da, jesam. Pregledao sam knjige u uredu spremita." "I iji je to bio odjeljak, doktore Grammatikos?" "Pokazalo se da ga je unajmio osumnjienik koji sjedi ovdje prijeko, Francois Dube. Unajmio ga je nekako u vrijeme kad su on i supruga poeli ivjeti odvojeno, ali prije ubojstva. Prema slubenim podacima, platio je pet godina unaprijed za pohranu stvari." Svaka glava u sudnici okrenula se prema Francoisu, koji me je gledao zbunjenim izrazom lica. Pogledom sam mu poslao poruku da e postati jo gore, prije nego to se stvar pobolja. Polako, paljivo, vodio sam Antona u odjeljak spremita, naveo ga da opie neobian prizor s dubokim naslonjaem, televizorom i videom, kutijom videovrpci, pakiranjem od est boca piva. Onje fotografskim aparatom snimio odjeljak i nakon dugog pravnog

natezanja, dobio sam doputenje da tu fotografiju iskoristim kao dokazni materijal. Izjavio je da je na temelju debelog sloja praine, po uginulim kukcima ispod naslonjaa, poslovnim knjigama spremita, taj odjeljak napunjen i ovako sreen najmanje dvije godine prije nego to ga je on sam pregledao, ali nakon dana kad je Francois Dube prvi put uhien. "Sad, doktore, vano je znati je li odjeljak zaista namjeten nakon to je Francois zatvoren, jer od trenutka uhienja on nije vie izlazio. Jeste li sigurni u svoju analizu?" Anton je slegnuo ramenima. "Ovo ve radim dosta dugo, odvjetnice. ak sam napisao i knjigu. Osim toga, imao sam i neto opipljivije to mi je pomoglo odrediti datum." "to je to bilo?" "Boce piva imaju na naljepnici otisnut datum punjenja. Tih est boca puteno je u prodaju dva mjeseca nakon uhienja osumnjienika." "Hvala vam, doktore", rekoh. "Spomenuli ste kutiju s video-vrpcama, je li tako?" "Naravno, bila je tamo i kutija. Vidi se na nekoliko fotografija." "Koja vrsta dokaza se nalazila u kutiji?" "Bila je to eklektika zbirka. Dvije vrste komercijalnih video-filmova. Zatim neki djeji filmovi, njih pet ili est, i zatim vei broj komercijalnih pornografskih filmova. elite li da vam kaem naslove?" "Svakako, samo nastavite." "Ugoda i uitak, enski demon, Oh, moj mlaz " "Je li ovo nuno, gospodine Carl?" upita sudac. "Zapravo nije, gospodine, ali ba me vesele ti naslovi." "Onda je to dovoljno." "Dobro. Doktore, je li bilo privatno snimljenih filmova?" "Da. Jedan film s vjenanja osumnjienika, bili su prekrasan par, i jedan obiteljski film u kojem su snimljeni osumnjienik i njegova supruga i mala ki. A zatim jo tri filma domae izradbe koja su, da tako kaem, vie razbludne prirode." "Pornolilmovi?" "Tako je." "Koga su prikazivali?" "Osumnjienika i brojne druge osobe koje nisam prepoznao. Zajedno s nekim predmetima i maskama koje su se takoer nalazile u odjeljku spremita." "Htio bih vam pokazati neke videokasete", rekoh prinosei svjedoku tri kasete, svaku u zasebnoj plastinoj vreici. "Prepoznajete li ih?" "To su pornografski filmovi o kojima govorim. Prepoznajem naljepnice s mrljama, a na svaku sam kasetu stavio i svoju naljepnicu sa svojim inicijalima."

"Nakon to ste fotografirali i pregledali videofilmove, jeste li pretraili odjeljak traei otiske prstiju?" "Vi ste mi rekli da to uinim." "Jeste li nali kakve otiske?" "Svakako. Sve je bilo puno otisaka." "ak i nakon svih tih godina?" "Mjesto poput toga, odjeljak za stvari sa slabim prozraivanjem, u kojem se gotovo nitko nije kretao, i sa slojem praine preko svega, savreno je mjesto za ouvanje otisaka prstiju. Ne postoji vremenska granica koliko dugo otisci mogu ostati u takvom okruju." "Jeste li mogli odrediti kome pripadaju otisci koje ste nali?" "Naravno da sam mogao. ao mi je, ali neki su otisci vai. Morate biti paljiviji, Victore. Zapravo, naao sam dva vaa otiska na otvorenoj boci piva." "ao mi je zbog toga." "Takoer sam naao otiske na izvjesnim pohranjenim stvarima, koji odgovaraju otiscima osumnjienika i rtve. To nije neuobiajeno, jer neke su stvari u odjeljak oito dopremljene izravno iz njihova zajednikog stana." "Je li bilo nekih otisaka koje niste mogli identificirati?" "Apsolutno. Bilo je mnogo otisaka koje nisam mogao razvrstati. To se takoer moe oekivati, tim vie to je slubenik u uredu spremita imao zapisano da su unajmljeni latinici koji su pomogli prenijeti stvari iz stana osumnjienika u odjeljak." "Jeste li mogli odrediti kome pripada neki od tih neidentificiranih otisaka?" "Jedan." "Nastavite." "Dali ste mi policijski dosje koji je sadravao neke neidentificirane otiske naene na mjestu ubojstva gospoe Dube. Jedan od otisaka naen na prekidau za svjetlo na mjestu zloina odgovarao je otisku naenom u odjeljku spremita. Radi se o desnom kaiprstu." "Koliko ste sigurni u poklapanje otisaka?" "Vrlo siguran. Naao sam dvanaest papilarnih linija koje se poklapaju u dva otiska. Volio bih da je vie, ali nisam naao razlike, tako da je to prilino sigurno. Takoer sam isti otisak naao na jednom od pornografskih filmova snimljenih kod kue." "Znate li kome pripada taj otisak?" "Ne." "Ali prema vaem iskazu, neka je nepoznata osoba bila u spremitu, drala je u ruci

videokasetu, a ista ta osoba bila je i na mjestu zloina." "Tako je." "Moda ubojica?" "Prigovor", ree Dalton. "Prihvaa se", ree sudac. "Odvjetnice, to nije nikakav argument." "ao mi je, suce", rekoh gledajui porotnike koji su vidjeli da mi nimalo nije ao. Nekoliko njih imalo je smeten izraz lica, kao da do njih nita ne dopire, ali neki su gledali Antona ela naboranih od koncentracije. Vidjeli su mogunosti, a rei e to i ostalima. Ovaj je sluaj cijelo vrijeme vapio za drugim osumnjienikom. Namjeravao sam za to iskoristiti Sonensheina, sve dok mi se to nije obilo o glavu. Sad sam u tu svrhu iskoristio otiske prstiju. ije otiske? Pa iji bi bili? Doktore Bob, spustite se odozgora. "Da se vratimo videofilmovima", rekoh. "Primjeujem da su naljepnice zamrljane i prljave." "Tono." "Jeste li uspjeli odrediti podrijetlo mrlja na naljepnicama?" "Naravno." "Kakve su to mrlje?" "Krv", ree Anton Grammatikos. "Ljudska krv." Pustio sam da se amor u sudnici digne i nabuja i ponovno splasne poput nekog oceanskog vala, a onda sam nastavio. "ija je krv na naljepnicama?" "Uzeo sam mali uzorak sa svake naljepnice i naao uzorak DNK. Zatim sam usporedio tu DNK s izvjeem policijskih forenziara. Zakljuio sam da je krv na naljepnicama krv Leese Dube." Pogledao sam porotu. Zbunjena lica svuda naokolo. Mia Dalton imala je isto takvo zbunjeno lice. inilo se kao da eli skoiti i uloiti prigovor, ali nije mogla nai nita emu bi prigovorila. Bilo ju je zabavno vidjeti kako trai u mislima i ne uspijeva. "Doktore Grammatikos, jeste li mogli donijeti neki zakljuak o tome jesu li videovrpce naene u spremitu bile i na mjestu zloina kad je poinjeno ubojstvo?" "Nakon analize fotografija i poteza koji je ostao u krvi na podu i zidovima na mjestu zloina, a zatim i nakon usporedbe krvi s naljepnica, najvie to mogu rei da je sasvim mogue da su se videokasete nalazile u stanu u trenutku ubojstva." "asni sude", rekoh. "Traim da se ove videokasete unesu u dokazni materijal, a zatim traim da nam se dopusti da poroti pri-kaemo te filmove u cijelosti." Rekao sam to smireno, kao da se samo po sebi razumije. Nisam nepotrebno

naglaavao rijei, pa je bilo prilino zanimljivo vidjeti kakva je bila reakcija na moju jednostavnu reenicu. Kao to sam i oekivao, Francois je skoio negodujui, viui: "Non, mon Dieu, non", a mislim da to na francuskom znai: "Moj me odvjetnik evi kako hoe." Beth je skoila i gledala me kao da sam idiot. U cijeloj sudnici dolo je do prilinog komeanja, neki su se porotnici smijuckali, ba kao i promatrai u sudnici. Jedino me Mia Dalton iznenadila ne pridruivi se gunguli. Mirno je sjedila, duboko zamiljena, kad je sudac odjednom sve prekinuo svojim ekiem i povienim glasom i nimalo ljubazno rekao: "Svi odmah u moj ured."

69
"Gospodine Carl, neu to dopustiti", ree sudac Armstrong. "Neete moju sudnicu pretvoriti u pornografski emporij." "Bez asopisa Pepeep show kabina za dvadeset pet centi," rekoh, "teko bi prola kao pornografski emporij." "Kakvog bi imalo smisla prikazivati te filmove?" "To je dobro pitanje, asni sude", ree Beth. "I ja se to pitam." "Ti su filmovi," rekoh, "i to ne sami po sebi, ve zbog slika zabiljeenih na magnetiziranoj vrpci, sredinji dio nae obrane. Oni su razlog smrti Leese Dube, oni su razlog zato se mojem klijentu sudi za njezino ubojstvo." "Nastavite, gospodine Carl", ree sudac. "Objasnite kako bi prikazivanje tih filmova moglo biti od kljune vanosti za dokazivanje vae teorije ovog sluaja. Bolje bi vam bilo da pritom budete genijalni." "Nije dovoljno da porota samo zna za postojanje tih vrpci. Mora ih i vidjeti, suce, porotnici moraju osjetiti gaenje koje sam i ja osjetio kad sam ih prvi put gledao, a koje je osjetio i ubojica. Osoba koja je ubila Leesu Dube pokuavala joj je pomoi u brakorazvodnoj parnici. Gospodin Gullicksen je rekao da je Leesa bila u opasnosti da izgubi skrbnitvo nad djetetom. Izjavio je da bi filmovi kao to su ovi pomogli u njezinu sluaju. Ispriala je nekome svoj problem, a taj netko je jednostavno pokuao pomoi. Najprije je provalio u spremite sa stvarima osumnjienika, da nae ove vrpce, a zatim je provalio u Leesin stan da joj ih preda. Mislio je da e joj time osigurati da zadri ker. Ali neto je krenulo po zlu. Leesa se vjerojatno probudila, sigurno ju je preplaio stranac u njezinu stanu. Zgrabila je pitolj i suoila se s provalnikom. Dolo je do borbe u mraku, pitolj je opalio i metak je izbliza proao kroz vrat Leese Dube. Bio je to nesretan sluaj, sve suprotno namjerama provalnika, ali nezgode se dogaaju, i Leesa Dube je poginula. Kad se to dogodilo, jo dok je leala mrtva na podu, a krvi je bilo posvuda, ubojicaje uzeo fotografiju osumnjien stavio je u njezinu ruku da bi podvalio mojem klijentu. Zatim je provalio u stan mojega klijenta i podmetnuo krv i pitolj." "To je vaa teorija?" upita sudac. "Tako je." "To je najsmjenija stvar koju sam ikada uo." "Ali to je i vie od teorije", rekoh. "To je ono to se zaista dogodilo." "A zato bi ubojica smjestio vaem klijentu?" "Da zatiti sebe," rekoh, "a i da zatiti ker. Kad pogledate filmove, sve e vam biti jasno. Neki od glumaca gotovo su sigurno maloljetni. Oni pruaju ne samo motiv koji

objanjava zato je ubojica bio u stanu, ve i razlog za podmetanje dokaza poslije ubojstva." "Sve se to ini pretjerano, gospodine Carl. Ne znam kako ete to dokazati ili natjerati porotu da vam vjeruje." "Imamo plan", rekoh. "Pretpostavljam da imate. Morat u pogledati filmove prije nego to donesem odluku, naravno, ali sklon sam miljenju da nema razloga prikazivati ih u sudnici. Gospoice Dalton, neobino ste tihi tijekom ove rasprave. Kakav je va stav?" "Suce, nemam prigovora." "Molim?" "Ako su ove vrpce ono to gospodin Carl kae da jesu, a sklona sam mu vjerovati iako oekujem da ih i sama pogledam, onda nemam prigovora da se prikau u sudnici. Zapravo, one samo slue da uvrste stav tuiteljstva." "Kako to, gospoice Dalton?" upita sudac. "Doktor Grammatikos je izjavio da su se vrpce nalazile u stanu rtve u trenutku smrti. Prihvaamo to miljenje. Te su vrpce sigurno neto stoje rtva namjeravala iskoristiti u brakorazvodnom postupku. Ako je osumnjienik bio svjestan injenice da je njegova supruga nala vrpce, on bi ih smjesta pokuao vratiti. Nikada ne bi supruzi dopustio da ih iskoristi protiv njega u borbi za skrbnitvo. I tako je otiao i naao vrpce, borio se sa svojom enom, ubio ju, uzeo vrpce istavio ih u svoje spremite sa stvarima, a jo su bile pokapane krvlju. Te vrpce neizmjerno pridonose snazi naeg argumenta." Odjednom sam osjetio snanu bol u potkoljenici. Pogledao sam dolje. Beth me udarila nogom, i to snano, ali nije se trebala truditi. Tono sam shvaao to se dogaa, a sve je bilo loe. Sudac je zapravo imao pravo. Dok sam objanjavao svoju novu teoriju sluaja, ak je i meni zvuala pretjerano. A ja sam poznavao doktora Boba. Kako bi zvuala poroti? Shvatio sam da ne bi ba dobro. I Mia Dalton je imala pravo. Vrpce su ile njoj u prilog, pruale su joj odreeni motiv zbog kojega je Francois Dube ubio svoju enu. Mislio sam da sam pametan, ali kao i uvijek kad bih tako mislio, preraunao bih se. "Ako gospodin Carl ne uvrsti vrpce u dokazni materijal i ne prikae ih poroti," ree Mia Dalton, "ja u to uiniti." "U redu", ree sudac, odmahujui glavom, ne samo zbog ovog razgovora ve i zbog stanja u kojemu se nalazio dananji svijet. "Dopustite da pogledam vrpce u svojem uredu i onda u odluiti. Nisam zadovoljan, ali ako obje strane ele prikazati te vrpce, onda u se, pretpostavljam, sloiti." Dok smo izlazili iz sueva ureda, Beth mi je rekla: "Ima li ti pojma to radi?" "Mislio sam da imam," rekoh, "ali sada nisam vie tako siguran." "Zato me ta izjava ne ispunjava sigurnou?" upita ona.

Sljedeeg jutra sudnica je bila zatvorena za javnost i novinare, iako sam primijetio da su brojni sudski tajnici varkom uli u sudnicu da bi gledali. Ispred mjesta za svjedoke stajala su kolica s televizijskim ekranom i videom. Umetnuta je prva vrpca i pritisnut gumb za ukljuivanje. Mogli su nam dati i kokice za grickanje. Sve to je nedostajalo je neka sladunjava glazba da vergla i poprati stenjanje i dahtanje koje se ulo s malih zvunika na televizoru. Kako sam sve ve prije vidio i uo, nisam morao pozorno gledati filmove, hvala Bogu, pa sam provodio vrijeme nagaajui kakav e uinak filmovi imati na prisutne u sudnici. Porota je gledala mrane, mutne prizore na ekranu, uz uobiajeni raspon emocija koje pornografija izaziva kod nenaviklih gledatelja: najprije uas, zatimopinjenost, zatim dosadu. A onda, kad su sve odgledali, ponovno uas. Uhvatio sam ih kako iskosa pogledavaju Francoisa i svi s velikim naporom pokuavaju sakriti gaenje, iako su ih odavala stisnuta usta. Sudac je isto pogledom prelazio preko lica porotnika, da procijeni njihovu reakciju i zakljui je li donio ispravnu odluku kad je dopustio gledanje filmova. Dalton i Torricelli su sjedili za stolom tuitelja, prekrienih ruku, napravivi cijelu malu predstavu oka i negodovanja. Dranje i izrazi lica bili su im toliko slini, kao da su to uvjebavali dan prije. Ali mnogo zanimljiviji prizor, barem meni, odvijao se za stolom branitelja. Francois se naslonio na naslon stolice i zaneseno promatrao sam sebe kako se poniava na videoekranu. Isprva je glumio posramljenost i negodovanje, ali to nije dugo trajalo. Nakon prvih nekoliko scena, kad su prisutni razabrali poetne eksplicitne prizore i nastavili s gledanjem, Francoisov izraz lica se promijenio. Lana maska ponienja pretvorila se u lukavi samozadovoljni smijeak. Nije se mogao suzdrati. Iako me je dan prije glasno prekoravao svojim afektiranim galskim naglaskom, tvrdei da ga razapinjem na kri amerikog puritanizma, sada, dok su se njegove seksualne fantazije otkrivale na videoekranu, nije mogao nego likovati, a izraz lica odavao je njegove misli. Svi ste ljubomorni, mislio je, svi biste se u hipu mijenjali sa mnom, kad biste imali hrabrosti i mate. I to je bilo zanimljivo. Nekad je fino usnama pratio stenjanje iz zvunika. Bilo je kao da si ne moe pomoi, kao tinejderica kad slua na radiju svoju najdrau pjesmu, pjeva sama sebi, i ne znajui da joj se usne miu. Zaskoio sam tog kukina sina otprve, zar ne? Ali ono to je meni bilo jo zanimljivije bilo je promatra li Bellinni reakciju. I makar si to tada nisam htio priznati, sad to mogu, ona je za mene bila najvaniji gledatelj usudnici. Mogao sam izloiti argumente i raspredati svoju teoriju uz kratki opis videovrpci koji jedao Anton Grammatikos, koji bi i vie uivao detaljnije opisujui pomno sve pojedinosti. Da, smatrao sam da e nakon ovog prikazivanja vrpci porota lake povjerovati u moju teoriju, i da, prikazivanje e poveati uinak onoga to u im rei u zavrnoj rijei, i da, prikazivanje vrpci bilojeivieod opravdane pravne strategije. Ipak. znao sam da prikazivanje vrpci u sudnici moe neke porotnike okomitiprotiv mojega klijenta. No, bio sam spreman prihvatiti taj rizik, jer sam se nadao da e to istovremeno i

Beth odbiti od njega. Ali ono to sam vidio na njezinu licu bilo je daleko od utjenog. U oima joj je bila tuga, a i saaljenje. Na obrazima posramljenost i napetost u nainu na koji je prepletala prste dok je ruke poloila na uti notes na stolu. Sve sam to oekivao. A vie od iega drugog, u napola stisnutim oima i nainu na koji su joj se usnice spustile na krajevima, vidio sam gaenje, koje sam takoer oekivao. Ali gaenje nije bilo usmjereno na videovrpce, ne, niti na naega klijenta koji joj je sjedio slijeva. Jasno sam vidio to gaenje tek kad je okrenula jj glavu da me pogleda. A zasluio sam ga u potpunosti.

70
Te sam veeri dokasno ostao raditi u uredu. Nadao sam se da e Beth doi iz sudnice, tako da joj objasnim svoje postupke, ali to se tu imalo objanjavati? Rekla mi je da njezini osjeaji prema Francoisu nisu romantini, ali ipak joj nisam vjerovao. Odbila je pogledati vrpcu kad sam joj to ponudio i zato sam joj tu vrpcu gurnuo u grlo u sudnici, iako je to znailo dovoenje u opasnost sluaja naega klijenta. Igrao sam paternalistiku ulogu, iako joj nisam otac. Proklet bio ako joj ne pomognem, htjela to ona ili ne. Neto od doktora Boba prelo je i na mene. A kad mi je to postalo jasno, kraljenicom su mi proli ledeni srsi. to e biti sljedee, osjetit u neobinu elju da izbrusim Beth koji kutnjak. Dok sam uzalud ekao Beth, pripremao sam se za nastavak suenja. Najprije sam nazvao gospou Winterhurst, koja je Leesi preporuila doktora Boba. Sjeam se da je tijekom jednog od mojih hitnih posjeta, doktor morao otrati u drugu prostoriju pregledati gospou Winterhurst. Bila je ena koja je uvijek zvuala kao da se ali, ali odijevala se moderno. Rekla mi je preko telefona da e, naravno, svjedoiti. Dodala je da e to biti uzbudljivo i da ba ima pravi komplet za tu priliku. Bio sam siguran da ima. Poslije sam nazvao Chicago i prvo razgovarao s Franny Pepper, zatim provjerim letove s O'Hare, a onda sam pokuao nai dobru medicinsku sestru koja e se brinuti za Virgila Peppera dok Franny bude odsutna zbog svjedoenja. Sumnjao sam da Jim moe ustati iz onog naslonjaa, a kamoli se popeti stubama da pazi na onog brutalnog starca. Zato sam nazvao nekoliko starakih domova i zamolio slubenike da mi kau radi li koja od medicinskih sestara i honorarno, izvan radnog vremena. Iznenadili biste se koliko sam kandidatkinja naao. Kad je sve bilo sreeno, natipkao sam poziv za sud za doktora Boba. Idui dan sud nije zasjedao, sudac je iao na neku konferenciju, tako da u imati dovoljno vremena da posjetim svojeg zubara, ali proklet bio ako u mu ikada vie dopustiti da mi takne zube, iako sam jo uvijek imao onu prazninu koju je trebalo popuniti. Bilo je ve kasno kad sam ugasio svjetla u uredu, zakljuao vrata i zakoraio u toplu, vlanu no. Bio sam iscrpljen i gladan, Phillies su u San Franciscu igrali kasnu utakmicu, to je znailo da u do tree izmjene zaspati na kauu, a to je zvualo prilino dobro. Na putu kui kupio sam pakiranje od est piva, odrezak sa sirom za van - da, mi stvarno jedemo takve stvari - pokupio potu na ulazu u svoju stambenu zgradu i krenuo stepenicama prema stanu. Otvorio sam vrata, uao unutra i stao kao ukopan. U zraku je bilo neto poznato i uasavajue. I jo neto. Stan sam ostavio u neredu, priznajem, ali ne ba u ovakvom neredu. Odjea je bila

razbacana, jastuci na kauu razderani, veliki stol prevrnut, stolice pobacane sa strane, uokvireni posteri skinuti sa zida, moj jeftini porculan bio je razbijen a, najgore od svega, televizor je leao na podu razbijenog ekrana. Veeras nema bejzbola. Prva mi je pomisao bila hoe li mi osiguranje stana pokriti sve ove trokove, a druga pomisao bila je kako nemam nikakvo osiguranje. Prije nego to sam mogao pomisliti i treu pomisao, neto me zgrabilo oko vrata i poelo me stiskati. Lea su mi bila pritisnuta uza zid, koji je bio irok i iznenaujue mekan. Bio sam podignut u zrak. Grlo mi se stisnulo samo od sebe. Namjerno koristim trpni glagolski oblik, jer, iskreno govorei, u prvih nekoliko sekundi od oka sam bio potpuno paraliziran i pasivan. Kad sam napokon shvatio to se dogaa, bespomono sam pokuao zgrabiti debelu ruku koja mi je stiskala vrat. Kliznuo sam prstima niz tu ruku nadajui se da u napipati napadaevu aku i moda savinuti koji prst te ga prisiliti da me pusti. Osjetio sam samo tanku gumu elastine rukavice preko nepomine mase tetiva i kostiju. Toliko, to se toga tie. Gambit s prstima jadno je propao, pa sam odabrao sljedeu najbolju opciju, i dok su mi plua vritei traila kisik, poeo sam mahnito mahati rukama. Moda sam izgledao kao neki imitator Elvisa dok plee uz " Jailhouse Rock" na uarenom ugljevlju tijekom epileptinog napada, ali stil vie nije bio toliko vaan. Petom sam udario u neiju potkoljenicu, aka mi je pala na neto mekano usred protivnikova lica, laktom sam udario u njegovo rebro. udovite koje me dralo poelo je skakutati, olabavilo je stisak i naglo ispustilo zrak iz plua uz duboko stenjanje. Idue sekunde naao sam se licem prema podu. Poeo sam se boriti nastojei ustati, ali neto tvrdo i teko udarilo me u donji dio leda i opet sam kao palainka pljusnuo na pod. Bolio me cijeli prednji dio tijela, a bol kao da se irila od neega to me ubolo u obraz. Podignuo sam glavu da pobjegnem od te boli, ali neto me tako snano pljesnulo da mi je nos ponovno udario u pod. "Ovo ti je posljednja prilika, ljepotane", zauo se otar apat s njemakim naglaskom. Zgrabilo me za uho i tako snano ga zavrnulo da sam zavritao. Teret koji mi je bio na leima je nestao. Ponovno sam trznuo glavom da izbjegnem bol u obrazu. Pokuao sam se osvrnuti da vidim tko je on, ali neto mi je kliznulo unutar obraza. Prestao sam se micati i njeno sam prinio ruku obrazu. Osjetio sam neto sklisko, kao da mi je obraz prekriven gustim uljem. Ali nije bilo ulje. Polako sam se podignuo na ruke i koljena, sjeo na pod i ponovno prinio ruku obrazu. Neto je stralo van, neka krhotina. vrsto sam zgrabio i povukao, i nakon prvotnog otpora iskliznulo je van, uz mali grgljaj. Krhotina stakla, malo zakrivljena. Nisam prva osoba koju je televizija nabola na raanj, ali vie bih volio da se to dogodilo u emisiji vijesti 60 minuta.

Pomislio sam da ustanem, oteturam niz stubite i moda vidim svojeg napadaa, ali munina mi je u utrobi poela cvjetati poput cvijeta zla i predomislio sam se. A osim toga, i znao sam, zar ne? Tilda. Rimuje se s Brunhilda. Debela je dama propjevala.

71
S mnogo opreza uao sam u ekaonicu doktora Pfeffera. Gotovo da sam oekivao Tildu kako straari na ulazu s bejzbolskom palicom i plakatom s natpisom ZABRANJEN ULAZ PETPARAKIM ODVJETNICIMA, ali sve je bilo isto kao i prije. Zidovi su i dalje bili be boje, lijepa Deirdre se osmjehivala za stolom. Ista jarka svjetla, ista vedra glazba iz zvunika, ista deprimirajua atmosfera veselja. A ja sam, bilo je oito, bio i vie nego dobrodoao. "Oh, gospodine Carl, tako nam je drago da ste doli. Je li to nova kravata? A to vam je to na obrazu? Nadam se da nije nita ozbiljno." "Samo mala vea doza televizije", rekoh ne spominjui sate provedene na hitnoj pomoi, injekcije Novocaina, etrnaest avova. "Ne vidim da ste danas narueni. Jesmo li se zabunili?" "Ne, Deirdre, vaa knjiga dobro kae. Pomislio sam da bih mogao navratiti na kratak prijateljski razgovor s doktorom. Je li ovdje?" "Doktor Pfeffer upravo ima jednog pacijenta, ali sigurno e mu biti drago da vas vidi. Vi ste mu jedan od najdraih." "Ma nemojte mi rei." "Mislim da je slobodna jedna od soba za pregled. Ako elite, gospodine Carl, moete doktora priekati u sobi B. Pravilo nam je da posjetitelje ne putamo u sobe za pregled, ali sigurna sam da zbog vas moemo malo zaobii to pravilo." Pogledao sam zatvorena vrata koja su vodila u hodnik iz kojeg se ulazilo u sobe za pregled, gdje su bile zubarske stolice, instrumenti i builice i... Pogledao sam vrata i zadrhtao. "Ne, hvala vam", rekoh. "Da vam iskreno kaem, ne biste me tamo vie odvukli ni lancima i buldoerom." Nasmijeila se, nesigurna to bi rekla na to. "Molim vas, sjednite onda. Sigurna sam da e doktor brzo biti gotov." Sjeo sam na be stolicu, uzeo neki stari asopis i pokuao smiriti ivce. Ve je bilo dovoljno uznemirujue to sam uope bio tamo - ipak je to bila ekaonica kod zubara - ali bilo je dvostruko gore, jer inilo se da ovaj zubar eli i vie od uobiajene koliine moje krvi. elio je da ga izostavim iz sluaja Dube, a taj pritisak se poveavao alarmantnom stopom. Na neki nain morao sam prestati, i to je bila svrha mojeg posjeta. Naravno, mogao sam se povui, ali koliko god da sam no prije upravo to odluio uiniti, dok mi je

lijenik ivao obraz, jedan av za drugim, ja nisam tip koji odustaje. Nemam ba ponosa, bez kraljenice sam, pa je pravo udo da se ujutro mogu uspraviti, ali pritiite me kao to me on dotad pritiskao i to god da sam imao umjesto kraljenice, to se malo stvrdne u tvrdoglavosti. Zato sam zakljuio da je jedini nain da tome stanem na kraj tako da zavrim, da mu bacim prokleti poziv na sud u krilo i prekinem tu neizvjesnost. Otvorila su se vrata ordinacije. Skoio sam na noge. Tilda je stajala na vratima, ukoeno nagnuta udesno, a lijevo joj je oko bilo nateeno i zatvoreno. Ono drugo oko pogledalo me prepuno zlobe prije nego to se pomaknula u stranu i pustila da pokraj nje prou doktor Bob i pacijentica, lijepa mlada ena, i dou do prijamnog stola. Kad me spazio, doktor Bob je naglo stao, lice mu se prenerazilo na tren, a onda mu se vratio smijeak. "Victore, zdravo. Kakvo neoekivano zadovoljstvo." mirnuo je prema zavoju na mojem obrazu, kao da je zaista iznenaen to ga vidi, a onda se okrenuo prema Tildi u onom jadnom stanju u kojem je bila. "Viate li se to vas dvoje meni iza lea?" upita on glasom u kojem se ulo da ga to zabavlja. Priekao sam dok je razgovarao s pacijenticom i zapisivao neto u njezin karton. Prije odlaska nervozno je pogledala zavoj na mojem obrazu. Kad su se vrata zatvorila, priao sam prijamnom stolu drei u ruci poziv za sud. "Doktore, imam neto za vas", rekoh, i u jednom potezu uruim mu papir. Odjednom sam se osjeao laganije, kao da sam se umjesto nekoliko slubenih papira na plavoj kartonskoj podlozi oslobodit) ipke s utezima. Kratko je pregledao poziv i slegnuo ramenima. "Vidjet u jesam li slobodan taj dan", ree on bezbojnim glasom. "Ali prijeimo na neto korisnije." Lice mu je odjednom zasjalo, glas mu je postao srdaan i veseo. "ini mi se kako se sjeam da sam ti htio oistiti kamenac prije nego to postavimo novi most. Dakle, imam dobru vijest. U rasporedu mi se ukazao slobodan termin. Upravo sada imam vremena za ienje. Doi idemo." "Ne bih rekao", odgovorih. "O, ne brini, Victore, to je najlaki dio postupka. Ponekad dam Tildi da to uini, vrlo je temeljita, kao to moe i zamisliti, ali ja u se sam pobrinuti za tebe." Bacio sam pogled prema otvorenim vratima, odakle me Tilda ljutito gledala. "Ne namjeravam ui unutra." "Naravno da hoe", ree on. "Primijetio sam da su ti desni prilino mekane. ienje e uiniti uda. Osmijeh e ti zablistati, obeajem." "Nai u nekoga drugog da mi to uini, a i da napravi most." "Ali to je uzaludno troenje novca. Tvoj most stie za par dana. Oh, daj ne budi takav straljivi pili. Kvoc, kvoc, kvoc. Obojica smo profesionalci, zar ne? Ako emo ita vjerovati jedan drugome, onda barem moramo to vjerovati. Deirdre, molim vas Victorov

karton." Nervozno sam gledao dok je Deridre izlazila iz prijamnog ureda da donese karton, ostavljajui me samog s doktorom Bobom i Tildom, koja je i dalje zurila onim urokljivim okom, dok joj je drugo bilo zatvoreno. "Hajde, doi", ree Bob, proe pokraj Tilde i ue u ordinaciju. "Ovo nee dugo trajati. I dok struem kamenac i poliram zube, imam za tebe neke zanimljive vijesti. Zna onu adresu koju si traio? Naao sam je." "Klju rjeenja bio mi je Rex", ree doktor Bob, gurne mi vrh metalnog instrumenta izmeu zuba i desni i pone strugati, strugati i strugati. "Naravnu, sjea se Rexa, onog golemog mukarca s loim zubima koji stoji ispred hotela Latimore. Molim te, olabavi donju usnicu. Nemoj mi se tu suprotstavljati, Victore. Moram dosegnuti pod zubno meso. Tko god te uio kako istiti zube zubnim koncem, treba ga upucati. Kad sam shvatio da je Rex klju ulaska u hotel Latimore, bilo je samo pitanje vremena da naem nain kako mu se pribliiti. Ba sam sretnik, jedva da sam ikada vidio ovjeka kojemu je hitnije trebao zubar." Istina, teko mi je bilo usredotoiti se na priu doktora Boba. Teko mi je bilo suzdravati se da ne pobjegnem sa stolice koliko me noge nose i spasim si ivot. Ali doktor Bob je imao adresu i priu koja ide uz to, a trebao sam oboje, da i ne spominjem da mojim zubima uvijek dobro doe ienje. Zato sam odluio izdrati, iako su mi ivci bili tako prenapeti da bih poskoio svaki put kad je metalni vrak instrumenta dotaknuo zub ili zubno meso. Ali, za divno udo, doktor Bob je bio neobino njean. Zapravo, najvie boli osjetio sam u grenju ruke dok sam se vrsto drao za rukohvate na stolici. "Moram rei da je bio bolji pacijent od tebe, Victore. Ima vei | prag podnoenja boli, ili me jednostavno ne poznaje tako dobro kao ti. Dakle, Rex me odveo do mlade ene po imenu Claire, koja je radila u uredu s monom gospoicom Ellisom, draganom veleasnog Wilkersona, koja mu je izgledom ista suprotnost. Najprije sam pokuao s gospoicom Ellise i nisam nikamo dospio. Takva sasuena, stara usidjelica i jo k tome imuna na sav moj arm, zamisli to. Ali Claire je bila drugo. Vrlo lijepa, puna ideala, istinski produhovljena mlada ena. Mislim da je i Rexu zapela za oko. Zar ne bi bilo lijepo da spojim njih dvoje? Mislim da e mi to biti idua misija. Moe ispljunuti." Pljuc, pljac, pljuc. "Na kraju mi je Claire pronala adresu. Prilino jednostavna operacija, kako se pokazalo na kraju. Morao sam prekriti samo nekoliko manjih zakona. Ali nije mi adresa bila najzanimljivija u cijelom sluaju. Ve Rex. Danas smo malo napeti. Zato? Zna, Victore, morat e mi ee dolaziti ako u budunosti elimo izbjei ovakve probleme. Uzmemo li u obzir stanje tvojih zuba i desni, trebao bi dolaziti svaka tri mjeseca. Kao to uvijek kaemo na konvenciji Amerike udruge stomatologa, dvije stvari kojih nikada ne moe imati previe su analni seks i dentalna

skrb. OK, mislim da smo s donjima zavrili. iroko otvori usta i napast emo na gornje zube. Kakvu etkicu ima? Moda ti treba nova.Od velike je koristi ako istu etkicu ne koristi dvije godine." Metalni vrak, struganje, ubod, struganje, struganje, ubod. "Uvijek pazim neu li naii na neki novi talent, na istu duu koja ima srce, snagu, odlunost da promijeni neto u svijetu. Htiobih te uputiti na jednu enu u Baltimoreu, brani par, na mukarca u Mexico Cityju koji mogu pokrenuli planinu. Svi mi elimo samo pomagati. A mislim da bi Rex mogao biti istotakav Vrlo je sirov talent, tako da mu nedostaje samopouzdanja u svemi osim u tjelesnoj visini, no srce mu je isto i mnogo je bitnije to pokazuje. Mislim da e biti dobar regrut, samo ako budem imao vremena raditi s njime kako treba. Ali u ovom poslu nikad ne zna kad e mu kucnuti trenutak. O, ao mije, moda sam zabio vrak malo preduboko. Iz tvoje reakciji reklo bi se da sam pogodio ivac. ekaj sekundu, da malo usisam." Hvu-svi-hvu-svi-svi-svi-hvu. "Ajme meni, ba si tip koji puno krvari, je li?" tei ilokhN IM i vrati se struganju kamenca. "Neko sam te ak namjeravao regrutirati, Victore. Tvoja vrckavost i gruba vanjtina. Nadao sam se da unutra u tebi nije uobiajeni tip sebine ravnodunosti. Ali ne, otkrio sam neto znaajnije nego to sam se nadao da u s tim moi raditi. Pogledajnain na koji pomae tom djeaku, Danielu, i tvojtrud pomogne njegovoj polusestri. Pa ak i ono to radi smee ovjeanstva, gospodina abara, peenjara, ima tako puno potencijala.Ali kao to se esto dogaa, postoji neka mana. Dakle, nisam zavrio." Gurnuo mi je ogledalo u usta i kruio njime. Nije bilo tako strano, zar ne?" Zapravo i nije bilo. Osim onog trenutka kad me prevario dok je na zaobilazan nain govorio o sudskom postupku. Postupak ienja bio je relativno bezbolan, relativan u odnosu na operaciju bubrega, ali ipak. "Vrijeme je za poliranje", ree on veselo. Dok mi je okrugla etkica zujala preko zuba, doktor Bob je nastavio. "Neki regruti nikad ne dou do zadnjeg kruga. Sve postane previe osobno. Gledam tvoje lice, gledam Tildino oko i osjeam da sam je iznevjerio. Ona je prekrasna ena, snana i neustraiva i iznenaujue agilna u krevetu, ali impulsi su joj svi pogreni. Uvijek je bolje biti Loki nego Thor. ekaj malo, uskoro sam gotov. Da. Gotovo. Dobar posao, ako to sam smijem rei. Paljivo isperi i ispljuni." Bu, bo, bu, bo - pljuc. "Je li to sve?" upitah nadajui se potvrdnom odgovoru.

"Ne, jo. Tilda", povie on. Pojavila se ranjena Valkira. "Gospodin Carl treba fluorid. Koji okus voli, Victore? okoladu, pina coladu ili metvicu?" Promatrao sam golemu enu koja je stajala na vratima i ivci su mi podivljali sami od sebe. "Recimo da emo preskoiti fluorid", rekoh piskutavo poput djevojice. "Glupost", ree doktor Bob. "Recimo, pina colada? To bi ilo dobro uz onaj Morski povjetarac koji tako voli. Preuzmite, Tilda, molim vas. Vraam se za sekundu." Nestao je i ostavio me na milost svojoj pomonici. Pogledao sam uvis u zastraujue, oteeno lice. "Otvorite jako usta", ree ona i prui ruku prema mojim ustima. "I ovaj put bez plakanja, ljepotane." Jo uvijek sam se tresao od teke patnje uzrokovane fluoridom, kad se u prostoriji pojavio doktor Bob. Na licu je imao masku a na glavi malu plavu kapicu, ruke je drao podalje od tijela kao kirurg, s prstima prema gore i dlanovima okrenutima prema prsima, a gumene rukavice ve su mu bile navuene. "Mislim da je to sve, Victore", ree on. "Zavrili smo. eka me drugi pacijent, pa ne mogu tratiti vrijeme i askati." "Hvala ti", rekoh. "Deirdre e te obavijestiti kad doe novi most, tako da ga odmah ugradimo. To e trajati sekundu. Onda smo ti i ja gotovi. Sad te moram zamoliti da uzme natrag svoj glupi poziv na sud. Tekomi je to traiti od tebe, vjeruj mi, ali nemam izbora. A imali smo i dogovor." "Jesi li je ubio?" "Nisam", ree on ravnoduno iskreno. "Bila mi je pacijentica, ba kao i ti. Samo sam joj htio pomoi." "Kako god bilo, morat e svjedoiti." "Znai da nee povui svoj poziv za sud?" "Ja tu ne mogu nita uiniti." "ao mi je to to ujem, ali pretpostavljao sam da e tako i biti." "Rekao si da imam neku manu. Na to si mislio?" "Upravo sad to promatramo kako se iskazuje, zar ne? Izvjesno tvrdoglavo vjerovanje u status quo i zakone koje su napisali ljudi. Izvjesna hinjena bespomonost pred nestalnim svijetom. Kae da ne moe nita uiniti? Ja kaem da ne postoji nita to ne moe ostvariti, tako dugo dok si spreman platiti cijenu. Pretpostavljam da u te barem jo jednom vidjeti da ti stavim taj most, a onda emo i o tome razgovarati." Kad se okrenuo da ode, upitao sam ga: "to je s adresom?" "Pogledaj u dep koulje." Uinio sam to i naao je, uredno napisanu na komadiu papira. "Zato to radi?"

upitah. "Neki trikovi nikad ne zastarijevaju", ree on prije nego to je nestao, a moda je imao pravo.

72
Nisam otiao u ured, nisam otiao u Tommyjevu au, nisam otiao u Socijalnu slubu po Isabel, nigdje se nisam zaustavio. Izaao sam iz ordinacije doktora Boba, uskoro sam provjerio plan grada i odvezao se ravno prema zapadnom dijelu, traei adresu koju mi je doktor Bob ostavio u depu. Vozio sam brzo. Nisam tono znao to u nai kad tamo stignem, osim djevojice koju je napustila majka i koju su iznevjerili svi s kojima je dola u dodir, ali oekivao sam sve najgore. Philadelphia moda i jest grad Bratske ljubavi, ali takoer je i grad Erice Pratt, koju su oteli, ali se oslobodila tako to je zubima pregrizla ljepljivu traku kojom su je vezali. To je i grad Garyja Heidnika, koji je u podrumu imao prostoriju za muenje svojih seksualnih robova, a svoje je rtve hranio mesom onih koje je ubio. Je li me ponijela mata? Moete se kladiti da jest, a kad se radilo o djetetu koje je bilo u domeni moje odgovornosti, nisam mogao drukije. Pokazalo se da se ulica nalazi nedaleko od Cobbs Creeka, najboljeg gradskog igralita golfa u Philadelphiji, u dijelu grada koji se zove Overbrook Hills. Vozio sam pokraj znaka PAZITE NA DJECU, skrenuo desno, proao pokraj kue iji je broj bio na adresi i nisam primijetio nita neobino. Vozio sam uliicom iza kue, ponovno glavnom ulicom i zatim sam parkirao auto na pola puta niz ulicu, na suprotnoj strani tako da sam mogao motriti ulazna vrata. Ponovno sam sjedio u zasjedi. Pomislili biste da sam ve nauio lekciju. Bila je to etvrt s kuama u nizu. Identini domovi od cigle sa svake su strane obrubljivali ulice, koje su se protezale okomito jedna na drugu. Ove su kue bile novije i manje od uobiajenih kua u nizu u Philadelphiji, bez grandioznih arhitektonikih detalja ili velikih kamenih trijemova kakve nalazimo u starijim dijelovima zapadne i sjeverne Philadelphije. Imale su ravne fasade od cigle, s ponekim zabatom iznad zatitnih vrata od aluminija. Travnjaci su bili uski i neuredni, a otprilike polovica ih je bila ograena. Dok sam gledao kuu, pokuao sam ponovno zamisliti mogue uasne scenarije, ali sad kad sam vidio ulicu, bilo mi je tee. Posvuda su se vidjele djeje igrake, plastini automobili, veliki plastini tobogani, na jednom ograenom travnjaku djeji plastini bazen. A bilo je i ljudi koji su se etali, mlade u skupinama, tinejderi, klinci koji su brzo vozili svoje bicikle. Na jednom je travnjaku sjedio starac, cuclao je cigaru u sjeni zelene plastine tende. Jedna je ena mela. Naslonio sam se i spustio to sam nie mogao. elio sam vidjeti nekoga da ulazi, htio sam dobiti neku naznaku s kim imam posla. Ako me ita dovoljno preplai, bio sam spreman zvati specijalce, ali smatrao sam daje

bolje priekati malo prije nego to to uinim. Vrata se nisu otvarala, prozori su bili zatvoreni. Kad dovoljno dugo u neto zurite, misli vam skrenu u maglu, i to se sigurno i meni dogodilo, jer nisam bio svjestan dok nije bilo prekasno, da se pokraj mene zaustavio. "Ima li kakvih problema?" Trgnuo sam se na zvuk, okrenuo i ugledao auto koji mi je preprijeio izlaz, a policajac u uniformiod glave do pete, i bio sam siguran da se pita to stranac u starom autu, u jeftinom odijelu radi. "Sve je u redu. Hvala", rekoh. "Mogu li vam pomoi?" "Ne treba, hvala." "Mogu li vas pitati to ovdje radite?" "Sigurno, moete pitati", rekoh. Gledali smo se trenutak, a onda jo jedan dok nije shvatio tos. "Molim vas, izaite iz auta", ree on. Mislim da mu tos nije bio smijean. Na koulji mu je stajalo ime Washington. Nakon provjere moje dozvole i registracije i iskaznice Odvjetnike komore koju sam dao, pomno me sluao dok sam mu objanjavao to tamo radim. Imam nalog kojim me sud odreuje za ovaj zadatak. "Zato ne odemo unutra i pitamo ih?" Poeo sam neto govoriti o Erici Pratt i Garyju Heidniku, ali u ozraju smirenosti policajca Washingtona, shvatio sam da se ponaam kao idiot. "Naravno", rekao sam i tako smo uinili. ena koja je otvorila vrata bila je punana i lijepa. Nervozno je trljala ruke jednu o drugu, kad je ugledala policijsku odoru i tipa u odijelu. "Da?" rekla je. "Mogu li vam pomoi?" "Dobar dan, gospoo", ree policajac Washington. "Ovo je Victor Carl." ena je reagirala na ime kao da se radi o Belzebubu. "Ima sudski nalog koji potvruje da je on odvjetnik djevojice Tanye Rose. Pokuava je nai i smatra da je moda ovdje. Znate li gdje bi mogla biti Tanya Rose?" "Kako ste doli do ove adrese?" upita ena. "Samo je elim nai", rekoh, pokuavajui se utjeno nasmijeiti, ali sudei po njezinoj

reakciji, u tome sam jadno propao. "Hou se samo uvjeriti da je dobro." "Moram nekoga nazvati", ree ena. "Je li ona ovdje?" "Moram nekoga nazvati prije nego to vam ita kaem. Imam svoja prava. Ne moete samo tako ui." "Gospoo", ree policajac. "Na temelju sudskog naloga, on ima pravo provjeriti je li djevojica ovdje." uo sam kako niza stube silaze neki lagani koraci. Zakoraio sam pokraj ene i uao u tamnu sobu male kue. Nisam primijetio otrcani namjetaj niti to visi na zidovima, ni izlizani sag, ni miris zaina koji je dolazio iz kuhinje, nisam nita primijetio osim malih tenisica koje su skakutale niza stube, gole tanke noice, plavi pulover, djevojicu s pletenicama i velikim oima, koja je stiskala uza sebe smeeg plianog jednoroga. Zastala je kad me ugledala kako zurim u nju. "Mama," ree ona, "to se dogaa?" "Je li tvoje ime Tanya?" upitah. Nije mi odgovorila. Umjesto toga preplaeno se povukla korak unatrag, jednu stubu vie. Pogrijeio sam, doktor Bob je uprskaostvar, to nije bila prava djevojica, ova ena bila joj je majka. Nisam znao to bih osim da nastavim. "Zovem se Victor Carl. Odvjetnik sam Djevojica je nagnula glavu u stranu. "Daniel me poslao", rekoh joj. Njezin osmijeh pogodio me ravno u srce A evo to me je iznenadilo i smuivalo, i Tanya je bila dobro, Tanya je bila u dobi i priznati daje veleasni Wilkerson, suprotno sumnjama, a i predrasudama, uinio sve najbolje. ena se zvala gospoa Hanson i bila je uzrujana jer sam je preplaio. "Hoete li mi oduzeti Tanyu?" "Ne znam", rekoh, a zaista nisam znao. Sjedili smo tako u dnevnoj sobi i razgovarali, ona, policajac Washington i ja. Tanya se vratila u sobu igrati, a prikradala bi se svako malo i prislukivala. Nakon nekog vremena doao je i gospodin Henson, nizak, energian mukarac u plavoj kouljii hlaama, pa smo sve troje jo malo razgovarali. Priali su mi o novim Tanyinim prijateljima, priali su mi o zajednikom izletu u King's Dominion. "U Elvisov karaoke bar u sjeveroistonoj Philadelphiji?" upitah. "Ne", ree gospodin Hanson. "U zabavni park u Virginiji."

"Ah, da", rekoh. "Naravno." Namjetaj je bio star, slike na zidovima bile su onakve kakve kupujete u velikim trgovakim centrima, televizor je bio barem deset godina star, jedan je zid bio obojen u simetrine geometrijske uzorke kakve su prije dvadeset godina reklamirali na UHF kanalima. Nisu bili bogati, moda ak nisu bili ni srednja klasa, ali bili su obitelj, toplina je bila opipljiva, a skalp mi se nije jeio u njihovoj kui, to je bio dobar pokazatelj da tu nije bilo one odvratne nefunkcionalnosti koja je postojala u mojem djetinjstvu. Kad sam zamolio da s Tanyom nasamo razgovaram, nervozno su se pogledali, a onda me odveli gore u njezinu sobu. Sjedila je na krevetu, okruena morem malih plianih ivotinja. Izgledalo je kao da sastavlja neku predstavu, ali kad me vidjela kako stojim na vratima, prestala je i spustila ruke. Sagnuo sam se tako da su nam oi otprilike bile na istoj razini, iako me nije gledala. Rekao sam joj tko sam i zato sam doao. Vidio sam da me slua, nasmijeila se kad sam spomenuo Daniela, vidio sam kako je stisnula usne kad sam spomenuo majku, ali uope mi nije odgovarala, sve dok je nisam pitao ima li u blizini neko mjesto gdje bi se moglo kupiti sladoled. "Nekoliko ulica dalje", rekla je. "Hoe ii?" "OK." Gospoa Hanson nije bila sretna to vodim Tanyu u etnju, ali suprug ju je smirio i uputio me prema trgovini. Primijetio sam da nas je i slijedio jedan dio puta, to mi nimalo nije smetalo. Hodali smo u tiini, Tanya i ja. Skrenuli smo lijevo, zatim desno i doli u malu trgovinu s velikim bijelim hladnjakom u kutu. Izabrala je tvorniki sladoled u kornetu, od okolade i s ljenjacima na vrhu, a ja sam uzeoChipwich. Vraajui se kui nali smo klupu i sjeli smo da do kraja pojedemo sladoled. "Svia li ti se ovdje?" upitali. Kimnula je glavom. "Gospou Hanson si zvala mama. "Svia joj se." "Svia li se ona tebi?" "Da." "Zato?" "Draga je. Brine se za mene i kupuje mi igrake. Jeste li vidjeli koliko ih imam?" "Da, vidio sam. Puno.

"Napunit u sobu tako da u jedva moi proi kroz gomilu i tamo spavati svake noi." Pogledao sam niz ulicu. On je sjedio na niti stotinu metara i pratio situaciju. Lagano sam mu je uzvratio. "Svia li ti se gospodin Hanson?" "I on je drag." "A Charles?" "Da, iako nije esto kod kue. Jako je genij." "Misli li ikada na majku?" "Da." "Nedostaje li ti?" "Da." "eli li se vratiti i ivjeti s njom?" "Ne znam. Svia mi se kod Hansonona?" "Samo pitam. Kako je Daniel?" "Dobro je", rekoh. "Mislim da je sada OK. Popravili smo muzube." "Trebalo ih je itekako popraviti. Nedostaje mi Daniel. Moete li otii do moje mame i rei mu da mi nedostaje?" "On nije sada kod tvoje majke." Rairila je oi. "Randy ga je povrijedio, a tvoja ga majka nije sprijeila. Zato je Randy uhien, a Daniel je kod jedne obitelji." "Hou ga vidjeti." "Vidjet u to mogu uiniti." "Jeste li stvarno doli da mi pomognete?" "Tako je. Ne mora mi vjerovati, ali radim za tebe." "Nemam novca da vam platim." "To je u redu", rekoh. "Zato bi ti bila drukija od mojih ostalih klijenata?" "to vam se dogodilo s licem?" "Ugrizao me moj televizor." "Mislim da mi zato i ne daju da previe gledam televiziju." "Jesi li tuna zbog toga?" "Ne ba. Ovdje ima dobra kola. Mogu pjeice ii tamo i unutra je lijepo obojena, i igram se s djecom u susjedstvu. Ta djeca isto idu u kolu i idemo zajedno pjeice. Sam ima

mali bazen i zajedno plivamo kad je vrue." "Pa to hoe da uinim za tebe?" "Ne elim otii odavde. Svia mi se kola." "OK." "Ali nedostaje mi Daniel." "OK." "Moda bi i on mogao ii u kolu." "Jo je premalen za kolu." "Da. Mogu li sad dobiti drugi kornet?" "Ne", rekoh.

73
to je zajedniko mjuziklu s Broadwaya i Dugonoge plavue u kratkim suknjicama i cipelicama s potpeticom? O tome mogu samo sanjati, vie nego to mije ugodno priznati. Imao sam gospodu Winterhurst da poveem rtvu s doktorom Bobom, Franny Pepper da povezem doktora Boba sa stavljanjem fotografije u hladnu, mrtvu ruku Leese Dube i, konano, samog doktora Boba da lae na mjestu za svjedoka i zatim da se sparui pod napadom mojeg briljantnog unakrsnog ispitivanja. Bio sam tako siguran u snagu svojeg velikog finia da sam jedva obraao pozornost na ono to se dogaa u sudnici. Beth je preuzela zadatak objanjavanja Francoisova alibija. Nije to bio neki alibi, da budemo iskreni, ali svaka je sitnica dobro dola. Stoga je Beth pripremala izjavu o Francoisovu kretanju tijekom cijele veeri kad je ubijena njegova supruga, kako je bio u kuhinji sve do zatvaranja restorana, kako je popio pie na anku sat ili dva nakon toga i kako je na kraju odetao u no iscrpljen i spreman za spavanje. I porota samo to nije zaspala, vidjelo se to po njima. Razumio sam ih jer sam osjeao isto. Zapravo, ba sam se spremao zadrijemati kad mi je Torricelli mahnuo promigoljivi prstima ruke. Trgnuo sam se. O emu se radilo? inilo se kao da mi je govorio "ku-ku", to je bilo neobino, jer Torricelli nije bio tip koji bi govorio "ku-ku". Tajna njegova mahanja prstima rijeena je u stanci za ruak. Dok se sudnica praznila, Torricelli mi je priao i poloio mi svoju veliku ruku na rame. "Kako ide, Carl?" Pogledao sam njegovu ruku, pa njegovu runu facu. "Dobro." "to ti se dogodilo s licem?" "Ugrizao me televizor." "Victore, bez obzira na to kako dobar bio porni, nema smisla skakati na ekran i pridruivati se akciji." "Jesi li pio, detektive? Jer neki ljudi kad si malo popiju, poinju se ponaati previe prijateljski." "Ja ne", ree on vedro. "Kad pijem, pretvorim se u opakog kukina sina." "Znai ne djeluje na tebe." Nasmijao se, to je ve bio znak za zabrinutost. Torricelli je bio i previe dobro raspoloen. "Zato si tako veseo?" upitah. "Muio me taj moj zub. Ali odjednom je sve rijeeno."

"Ma nemoj mi rei." "Bilo je jednostavno, karijes koji se nije vidio. Tek na rendgenu. Pretrpio sam malo bruenja i sad se osjeam dobro." "Zvui kao da si naao zubara." "Da, jesam. Simpatian tip. "Moda." "Razmisli, Victore. Dolazim k njemu samo s nekoliko pitanja o ubojstvu, a izaem s potpuno novim nazorom na svijet." "Ima on u sebi to neto, zar ne? Je li ti rekao imena?" "Rekao je da nije zgodno da se zubar uplie, to ima nekog smisla, zar ne?" "I popuio si to?" "Zato ne? Kad mi je sredio zub, dao mi jepristanak." "Lizalicu?" "Otiske prstiju." "Vrlo je usluan, zar ne?" "eli znati rezultate naih usporedbi otisaka. "Tvoj mi osmijeh sve govori", rekoh. "Otisci se nisu poklapali", ree Torricelli. "Latentni otisak naen na mjestu za koji je tvoj strunjak rekao da se poklapa s otiskom na videovrpci, ne pripada doktoru Pfefferu. "Dat u svojem strunjaku da provjeri te otiske. "Uini to, ali i on e doi do istog zakljuka. Prvo, ima alibi. Zatim, otisci prstiju se ne poklapaju. To donekle rui tvoju teoriju da je zubar krivac." Izvio sam usne i pokazao kako se trudim da ne povratim. "Nadam se da ti nisam pokvario ruak", ree Torricelli. Ali pokvario je, zar nije? Ta mala poslastica od informacije koju mi je dao, okrenula mi je eludac naopako. To je bila ona vrsta vijesti koja najvie boli, vijest koje se uasavate, ali istovremeno je i oekujete. Moda se sjeate da sam stavio u dep au od viskija iz koje je pio doktor Bob, tijekom naeg udnog posjeta baru one veeri. Ali ta je aa jo uvijek bila u plastinoj vreici, otisci su i dalje bili latentni, jo su ekali da im ivot udahnu kemikalije i praci i da zauvijek ostanu sauvani na fotografijama. Nikad nisam tu au poslao Antonu Grammatikosu da je pregleda. Zato je nisam poslao? Jer su postojala dva mogua odgovora. Ili su otisci prstiju doktora Boba odgovarali neidentificiranom otisku s kasete i mjesta zloina, ili nisu

odgovarali. Moja obrana mogla je preivjeti samo na temelju jednog od tih odgovora. Bolja je i nesigurnost koju moete obrazlagati pred porotom, nego sigurnost koja vau obranu uini nitavnom. Ali sad je detektiv Torricelli, dokazavi da je ipak dobar detektiv, upravo pokrenuo tu nitavnost. Kako mi je apetit nestao, tijekom stanke za ruak razmiljao sam o svemu, a nastavio i poslije dok je Beth u sudnici obrazlagala alibi i dogaaje u noi ubojstva. Cijela moja teorija temeljila se na tome da je ubojstvo bilo sluajna nesrea. Doktor Bob pokuavao je pomoi Leesi Dube. Doktor Bob je donio videovrpce Leesi da joj pomogne u brakorazvodnoj parnici. Neto je polo ukrivo i Leesa je ubijena, a doktor Bob je podmetnuo ubojstvo Francoisu, brzo odnio vrpcu u Francoisovo spremite stvari, jo uvijek zamrljanu Leesinom krvlju. Slika koja je naena u Leesinoj ruci, kao i slika naena u ruci majke doktora Boba, bila je krunski dokaz. Zapravo, ak sam vjerovao da je doktor Bob uredio spremite stvari da izgleda onako kako je izgledalo, u sluaju da netko doe provjeravati, kao recimo ja, tako da moe sjediti na stolici i biti uasnut videosnimkama i znati da je podmetanje ubojstva bilo ispravna stvar. Ali sada se inilo da doktor Bob nije bio osoba koja je uzela vrpce s mjesta zloina. Tko je onda to mogao uiniti? Odgovor okrunog tuitelja bio je prokleto uvjerljiv. Kome je videovrpca mogla nanijeti najvie tete? Francoisu. Gdje je naena vrpca zamrljana rtvinom krvlju? U spremitu Francoisovih stvari. Tko je imao motiv? Francois. Sve je bilo tako jasno, imalo je potpuno smisla, osim pitanja zato bi Francois zadrao vrpcu nakon toga? Zato je nije spalio, razbio, nepovratno unitio? Zato je vrpca ostala da bi je netko mogao nai? Zato to je on prebrzo uhien? Jer nije imao vremena unititi vrpcu? Vremena da vrpcu vrati u spremite, ali ne i da je uniti? Nita od svega nije imalo smisla, ako doktor Bob nije poinio zloin. Ali ako doktor Bob nije poinio zloin, tko je onda? udno, u tom sam trenutku pomislio na Rexa, planinu od ovjeka s njenim pogledom, koji me doekao pred hotelom Latimore. U uima mi je zazvonilo neto to je doktor Bob rekao o Rexu. Uvijek pazim neu li naii na neki novi talent, rekao je doktor Bob, na istu duu koja ima srce, snagu, odlunost da promijeni neto u svijetu. Rex je prekasno uao u priu da bi bio ukljuen, ali moda se radi o nekom od drugih regruta doktora Boba, moda je taj poinio ubojstvo, moda netko koga je doktor Bob otkrio i istrenirao, netko tko je izvrio doktorovu zapovijed a zatim je puten da ode, i koji se sada dobro prikrio duboko u nekom podzemlju. Ali tko bi to mogao biti? I kako u ga nai? I kako da ga iskoristim da spasim svojega klijenta? U mislima mi se motao izraz "duboko u podzemlju" koji me konano i naveo na shvaanje cijele istine. Kad mi je sinulo, bilo je to kao da je netko podignuo prozorsko platno i sunce je ulo u sobu. Kad mi je svjetlost dodirnula lice, naglo sam ustao. Beth je upravo napola formulirala pitanje. Zastala je usred reenice i pogledala me. U sudnici je zavladala tiina, sve su se glave okrenule prema meni.

"elite li neto rei, odvjetnie?" upita sudac Armstrong. "asni sude, samo da moram izai", rekoh. "Ovog trena." "Neto ste pojeli, gospodine Carl?" Prije nego to se smijeh stiao, ve sam bio izvan sudnice. Kamo sam se uputio? Nai jeftinu kurvu.

74
Detektiv Gleason je prije svega bio pravi profesionalac. Vidjelo se to po tome kako je mogao uoiti prostitutke ak i s velike udaljenosti. "Gledaj cipele", savjetovao mije. Vidjelo se to po tome kako je hodao ulicom s potpunim uvjerenjem dok sam ja sjedio u autu, kako se s osmijehom pribliavao skupinama prostitutki i mahao im, po tome kako je sa svakom enom tiho porazgovarao, na koji je nain postavljao pitanja i smijao se njihovim dosjetkama, sluao njihove odgovore kimajui bezbrino glavom, po nainu na koji im je neprimjetno davao novac kad bi zavrio s razgovorom. A sve je to inio, projicirao je sav svoj autoritet, bez znake, s obzirom na to da je jo po kazni radio uredski posao. Ali za njega ovo nije bio radni zadatak, ovo je bilo osobno. Naao sam tu presliku Elvisa za prijamnim stolom Odjela za automobilske krae. Turobno je sjedio i javljao se na telefon, pruao obrasce jadnim budalama koje su ostale bez auta. Kad je podignuo pogled i ugledao me, sa sigurnou se moe rei da mu lice nije obasjao osmijeh dobrodolice. "Trebam tvoju pomo", rekoh. "Nestao ti je auto?" "Ne." Detektiv Gleason odmahne glavom. "Nemoj mi plakati na ramenu, djeae. Ve smo pomogli jedan drugome. Ja sam ti omoguio da dobije obnovu sudskog postupka za onog tvojeg ljigavog klijenta, a ti si meni pomogao da trajno ostanem za ovim stolom." "Da, ao mi je zbog toga. Hoe da razgovaram sa efom policije?" "Stvarno me hoe pokopati, zar ne? to ti se dogodilo s licem?" "Takav sam, Mister popularnosti." Pustio je dug uzdah. "to trai, Carl?" "Istinu", rekoh, "o Seamusu Dentu." mirnuo je na spomen tog imena. "Mislim da znam toje radio u onoj kim |ni je ubijen," rekoh, "a mislim da znam i tko ga je ubio. "Dobro i to onda?" "eli li mi pomoi da to dokaem?" "Ne osobito. Prolo me sve to. No uskoroe iskopati injenice." "Slubeno ti nije doputeno na ulicu. "A zato bi mi do toga bilo stalo?" "Zato to si pokuao neto promijeniti i hoe saznati zato je sve krenulo po zlu. "Neke stvari jednostavno ne ispadnu kako planiramo "Ne, ovdje se radi o jo neemu.

"A ti misli da zna tko je to?" "O, da." "Baby, to hoe da uinim?" "Hou da mi pomogne to dokazati." "Kako?" "Postoji jedna djevojka." "Zar ne postoji uvijek?" "Ne kao ova, tuga i jad od djevojke. Droga, nasilje, kompletno i totalno. "Misli li da je na ulici?" "Moe li se sjetiti boljeg mjesta gdje bi je potraio? Zove se Kylie i mislim da je ona razlog zato je Seamus mrtav. Ako itko zna to se dogodilo Seamusu, onda je to Kylie." "I zato me onda treba?" "Prije si radio u Odjelu za ubojstva. Poznaje ulicu bolje nego to u je ja ikada poznavati. Trebam te da mi je pomogne nai." Gleason se naslonio na naslon stolice i gladio zaliske. "Hoe da me ponovno najure, zar ne?" "To mi nije namjera." "To uvijek kau oni koji zaista zeznu sve nas ostale", ree on. "Zavravam s poslom u etiri." "Sjajno. Nee poaliti." "Ve jesam." Osvrnuo sam se po ekaonici Odjela za automobilske krade. Bio je to prazan prostor s plastinim stolicama. "Smijem li te priekati ovdje?" "Ne", ree on. Vozio sam se u autu niz mranu, usku ulicu u starom, naputenom dijelu grada, u gnojnom gradskom iru istono od rijeke Schuylkill, nedaleko od rafinerije i pornotrgovina koje se niu du ceste. Ono malo danjeg svjetla koje je ostalo kad smo zapoeli potragu pobjeglo je na zapad i sad smo kruili automobilom u mraku. Tek je nekoliko razbacanih krhotina asfalta bilo osvijetljeno mutnim ulinim svjetiljkama. Ovo nije bila lokacija gdje se za veliki novac prodavalo tijelo, ovo ak nije bio ni Wal-Mart. To je bila trnica prolosezonske robe, oteene robe, to je bio pakao kurvi. "Moj Boe", rekoh. "Tko bi ovdje traio kurvu?" "To nije pravo pitanje," ree Gleason, "jer oni e uvijek doi. Smjesti se na groblje, otvori lijes i gledaj ih kako ekaju u redu. Pitanje je, tko je pao tako nisko da se ovdje

prodaje?" "Kylie." "Po onome to sam uo, ona je vie ili manje dosegnula dno. Ovisna je o heroinu, svodnik ju je najurio kad vie nije zaraivaladovoljno da se odri u igri, tijelo joj je prekriveno ranama i trese je groznica." "Ovo je posljednje utoite, zar ne?" "Tu zavravaju kad im se izjalove posljednje anse." "Kamo idu odavde?" "U mrtvanicu." "ini se da je to ono to Kylie eli." "ekaj", ree Gleason. "to je ono tamo?" Neka sjena naslanjala se na zid daleko od rasvjete. Zaustavio sam auto u slabom krugu svjetla koje je bacala ulina svjetiljka. Sjena se odgurnula od zida, polako nam prila, pogledala naprijed i iza sebe prije nego to se nagnula i oslonila podlaktice na vrata, a lice joj se pojavilo s druge strane prozora na istoj visini kao i moje. Tvrdo, umorno lice, tamne oi, blijede usne, crvena svjea modrica na obrazu. "Momci, traite li zabavu?" "Kako se zove, duo?" upita Gleason naginjui se sa suvozaeva sjedala. "Je li vano?" "Moramo te nekako zvati." "Moe li Jenny?" Nasmijeila se, a zubi su joj bili kao i okoli u kojem je radila, nekoliko skrhanih komadia koji su se klimali iznad velikih praznih dijelova. "Hoete zabavu s Jenny? Znam neke trikove." "Siguran sam da zna, srce," ree Gleason, "ali mi ne traimo nikakvu Jenny. Traimo Kylie." ena je podignula glavu i brzo bacila pogled niz ulicu. "Tko ste vi?" "Ovdje smo zbog posla", ree Gleason. "Dovraga, to mislite, to ja radim ovdje? To ne znai da se ne moemo zajedno zabaviti. Imam ovdje svoju sobu, ako hoete. Usreit u vas" - pljesnula se po stranjici "ako si dovoljno mukarac da zna to bi s ovim." "Imamo nekoliko pitanja za Kylie", ree Gleason. "Ima li to protiv ako tvoju konkurenciju maknemo nakratko s ulice?" Prezrivo je otpuhnula. "Ta mrava kucka nije mi nikakva konkurencija." "Gdje je ona, Jenny?"

"Je li u nekoj nevolji?" "Ne", ree Gleason. "Samo je elimo neto pitati." "Loe. Nevolja bi za nju bila korak u pravom smjeru. Pokuajte nekoliko ulica nie, s desne strane, u onom skladitu gdje radi. Ako je naete, recite toj princezi s malim bijelim dupetom da joj je Jenny poruila da odjebe." "Lijepo je vidjeti takvo zajednitvo meu radnim narodom", ree Gleason kad se Jenny odmaknula i ponovno stopila sa sjenama. Vozio sam prema skladitu i zaustavio se tono iza starog dvobojnog Chevyja parkiranog uz plonik. Skladite je bila oronula zgrada od cigle, preko prozora i vrata bile su zabijene sive perploe. Tanko drvo iznad jednog od donjih prozora bilo je razbijeno, a kroz otvor je istjecala tama poput nekog odvratnog dima. Gleason je ugasio motor i ekali smo u tiini. Nekoliko trenutaka poslije jedna je sjenka bojaljivo kliznula van kroz razbijeni prozor, krenula prema Chevyju i zaobila prednji dio. Bacila je pogled prema nama dok je otvarala vrata i spustila se na prednje sjedalo. Dok se udaljavao, motor stare olupine je zarikao nadglasavajui priguiva. "Pretpostavljam da je sada na nas red", ree Gleason. "Ui emo unutra?" upitah. "Ne brini", ree Gleason i posegne u pretinac za rukavice. "Tu je moj mali prijatelj." Bio sam razoaran kad je izvadio teku plavu baterijsku svjetiljku. "Nema pitolj?" "Jo uvijek radim uredski posao", ree on. Izali smo iz auta a ja sam ga slijedio preko irokog plonika do razbijenog prozora. Gleason je skliznuo preko prozorske klupice i nestao u uskom otvoru. Oklijevao sam trenutak, a onda sam poao za njim i nesigurno se doekao na noge na drugoj strani. U unutranjosti zgrade bilo je mrano kao u rogu, smrdljivo i vlano. Zaudaraloje na urin i vlani cement, na takore s mokrim krznom, na znoj i pepeo - tune prie koje su se pretvorile u prah. Gleason je ukljuio baterijsku svjetiljku, osvijetlio gomile srnea, savijene grede, buku koja se mrvila sa zidova i vreu za spavanje koja je drhturila ivotom. A onda, sasvim na lijevoj strani madrac i na njemu mlada ena, sva u dronjcima. Sjedila je obujmivi rukama noge, bradu je oslonila na koljena, oi su zurile izravno u svjetlo, a na usnama je imala prezirni osmijeh prkosa. "Ugasi to", ree ena umornim jednolinim glasom. Imala je okruglo lice, i vidjelo se da je neko bilo lijepo, ali sad vie nije. Kosa joj je bila masna, oi crvene i vodenaste, obrazi upali, usne u krastama, a koa prekrivena sasuenom krvlju i prljavtinom. "Jesi li ti Kylie?" upita Gleason.

"Ja sam nitko", ree ena. "Onda tebe traimo", rekoh. "Seronje, ugasite svjetlo", ree Kylie podiui ruku da se zatiti od zrake svjetla. "elimo razgovarati s tobom", ree Gleason. "Razgovor dodatno kota." "Kako bi bilo da samo razgovaramo?" "To si ne moete priutiti." "Jesi li gladna, Kylie?" upitah. "eli li neto pojesti?*' "Vie ne jedem." "Jesi li edna?" "Nisam." "Ja jesam", ree glas iz vree za spavanje. "Popit u bilo to, nema veze, samo ako sadri alkohol." "Zavei", ree Gleason. "Nisam nita loe mislio," ree vrea za spavanje, "ali pie mi uvijek dobro doe." "Daj zavei." "to god imate, dajte to Alu", ree Kylie. "Mene ne morate opijati, nisam ta vrsta djevojke. Samo ugasite svjetlo i radite to hoete." "elimo razgovarati", rekoh. "elimo uti priu." "Kupite si knjigu." "Priu o Seamusu Dentu", rekoh. "O Seamusu? Isuse. to o Seamusu?" "elimo saznati zato je umro?" "To je lako", ree ona. "Zato to mu je bilo stalo." "Do ega?" "Do svega." "to je s tobom? Do ega je tebi stalo?" "Ni do ega." "ak ni do Seamusa?" "Ugasite to svjetlo." "Ako ga ugasimo, hoe li nam rei?"

"Ako ga ugasite, neu vam iskopati oi." Al u vrei za spavanje se nasmije. "Reci nam cijenu", ree Gleason. "Sad dobro govorite", ree Al. "O kojoj cijeni govorite?" "Zato je vie vano to se dogodilo Seamusu?" upita Kylie. "Vano je ovom ovjeku ovdje," rekoh pokazujui na Gleasona, "koji je uinio sve to je mogao da se Seamus skine s droge, kad ga je naao iscrpljenog jer je zaglibio u kui s narkomanima. A vano je i mojem klijentu, kojemu prijeti doivotna kazna za neto to mislim da je Seamus uinio. A vano je i Wayneu, koji jo misli da ga je Seamus izdao, jer Seamus je spasio Wayneu ivot, a onda je naizgled dignuo ruke od vlastitog ivota nizato." "Wayne? Razgovarali ste s Wayneom?" "Tako je." "Isuse. Wayne. Pogodio si u sridu. Kako je on?" "Zapravo je dobro. Seamus ga je odveo ocu Kennethu u vaoj staroj upi, a otac Kenneth mu je pomogao da se skine s droge. Wayne sad radi u crkvi." "Uvijek je imao u sebi pobonu crtu." "Sreuje si ivot." "Dobro za njega", ree Kylie. "Razgovarajmo jo malo o novcu", ree Al. "to si joj ti, agent?" upita Gleason. "Samo poslovni ovjek koji pokuava preivjeti " "I k tome jo vraki uspjean poslovni ovjek ree Gleason mahnuvi baterijskom svjetiljkom uokolo po prostoru. "Ugasi svjetlo", ree Kylie. "Hoe li nam ispriati priu ako ugasimo. "Ne znam cijelu priu", ree ona. "ali rekao mije daje bilo gadno." "Ispriaj nam ono to zna." "Rekao je da to nije htio uiniti, da je samo pokuavao pomoi, a ne ubiti je. Htio je popraviti stvar, ali odvjetnik mu nije dopustio " "Je li zato dobio onaj dugi kaput?" "Rekao je da je dugi kaput poput plata u stripovima. Odluio je da on to eli biti, superjunak, da eli popraviti stvar."

"Zbog nesree, zbog ubojstva one ene'" "Da." "Je li se zato ponovno vratio drogi? "Na kraju je bio ist", ree Kylie. "Nije bilo droge. Doao je zbog mene." "Prokleti kauboj", ree Gleason. "Ako ugasimo svjetlo," rekoh joj, "hoe li nam ispriati priu?" "Ne znam cijelu." "Ono to zna." "Hoete li me poslije ostaviti na miru?" "Ako je to ono to eli." "I novac", ree Al. "Ne zaboravite platiti. "Neemo", rekoh. "Pobrinut emo se za vas. U redu, ugasi svjetlo." Gleason osvijetli svjetiljkom okolinu da vidi ima li koga iza nas, a onda ugasi baterijsku svjetiljku. Tama je pala preko hladnog, vlanog prostora poput smrdljivog pokrivaa. Neto je potralo u kutu, s grede iznad nas palo je neto vlano, neto je zastenjalo u daljini. Stajali smo u nelagodnoj tiini raspadanja i propadanja i ekali, i jo malo ekali. A onda je Kylie poela priati. Bilo je rano jutro kad smo napokon napustili ono vlano, smrdljivo skladite. Gleason i ja dugo smo stajali u mraku, sluali Kylie kako nam pria svoju priu. Preplavile su nas emocije, ak i Kylie, moglo se to uti usprkos ravnoj jednolinosti njezina glasa. A kad je na kraju prie Gleason opet ukljuio baterijsku svjetiljku, vidjeli smo kako joj je prljavtina na licu proarana suzama. Tada, i poslije u autu, ugledali smo prve naznake svitanja na istonome nebu, dok sam nas vozio to dalje od tog trulog predgraa. Vozio sam na istok sve dok nisam stigao do glavne ceste i zatim na zapad brzom cestom 676, na istok cestom 95, pa opet na sjever do izlaza na Aveniji Aramingo i dalje prema Fishtownu. ekali su nas pred crkvom, stojei kraj ulaza sa strane. Otac Kenneth se naslonio na zid, s rukama u depovima, a svjetlo privreno iznad vrata padalo mu je poput blagoslova na glavu i ramena. Wayne se pljeskao po nadlakticama dok je hodao goredolje ulicom, gore-dolje, nervozno koraajui kao budui otac pred raaonicom, koji eka da uje hoe li tog jutra zagrliti djeaka ili djevojicu. Bila je djevojica.

75
Jo nisam otiao na spavanje. Glasno sam lupao na velika drvena vrata. Vani je svanulo, ali jo je bilo dovoljno rano te bi pristojnost zahtijevala njeno kucanje ili najavu dolaska telefonskim pozivom. Ali nakon onog to sam te noi uo od Kylie, nisam mario za pristojnost, nego sam lupao. Snano. I opet. Trajalo je due nego to sam mislio, vrata su se otvorila i ono to sam ugledao nije bilo ono to sam oekivao. Moj stari mentor Whitney Robinson III. "Bojim se da nije dobar trenutak, djeae", ree, "Morat e biti dobar." "Ah, odrjeit mladi ovjek. Nisam znao, Victore, da ima to u sebi, malo sam razoaran. "Igra se Boga." "ini se da je to ono to voli." "to ti se dogodilo s licem?" "Zubareva medicinska sestra." Whit je razrogaio oi. "Prava je ena, ta Tilda. Pretpostavljam da e ui, pozvao te ja unutra ili ne." "Dobro si pretpostavio." "Onda ti samo mogu izraziti dobrodolicu u mom domu. Ui, elio bih da nekoga upozna." Dok sam ga slijedio u veliku kamenu kuu, primjetio sam da je pognut i mrav, kako su ga godine pritisle, bio je manjeiz gornjeg sloja amerikog kastinskog sustava, a vie je bio drhtavi starac, koji se mlako hvatao za svaku slamku koju je jo u ovom ivotu mogao zgrabiti. Godinama sam mu se divio, a i plaio u drugom dijelu ove posljednje parnice, ali iako neobjanjivo, sada mi ga je bilo ao. Vodio me kroz izblijedjeli hodnik, pa zatim desno kroz blagovaonicu koja je izgledala, usprkos velikom hrastovom stolu i tekom kristalnom lusteru, kao da je ve godinama izvan uporabe. Kakav god da su veseli dogaaj slavili u toj prostoriji, kakve su god sveane veere prireivali i nazdravljali si, sve je to bilo u dalekoj prolosti. Ova je soba sada bila samo prolaz koji je vodio do sobe na drugom kraju, sobe koja je sa svojom tragedijom oito postala sredite kue. Na vratima je poput straara stajala blijeda medicinska sestra koju sam tijekom

posljednjeg posjeta vidio na prozoru. Bila je visoka i mrava, kao uvela stabljika kukuruza, i gledala me s mjeavinom straha i gaenja, a tanka su joj se usta trzala ve od samog pogleda na mene. "Ostavite nas malo same, molim vas, gospoice MacDhubshith." "Sirotica, treba joj mir", ree sestra grlenim glasom. "Naravno da joj treba", ree Whit. "Odmorite se malo. Ja u ostati s njom." ena me jo jednom ljutito pogledala prije nego to je odmarirala. Do telefona, pretpostavljao sam, da cinka nas dvojicu znate ve kome. Kad je otila, Whit je otvorio vrata, a ja sam ga slijedio. Naao sam se u staroj dnevoj sobi, obloenoj drvetom, s policama za knjige i prozorima od lijepog obojenog stakla. Bila je to prostorija u kojoj su se trebali nalaziti naslonjai od crvene koe i u teleu kou uvezani svesci Dickensa i Thackeravja, Tocquevillea i Maupassanta. U kaminu je trebala gorjeti vatra, u boci je trebalo biti vino porto, a u kutu se trebala igrati partija vista. Bio sam siguran da se svojevremeno sve to ovdje i dogaalo, ali sada nije, i mogu vam rei da je sigurno ve godinama tako. To je sad bilo svetite ivog mrtvaca. "Ovo je moja ki Annabelle", ree Whit i rukom pokae na bolniki krevet u sredini sobe i enu koja je nelagodno leala na njemu. Sjeo je na stolicu koju je primaknuo krevetu, nagnuo se nad ker i njeno joj nadlanicom dotaknuo obraz. Naizgled je bila mlada i lijepa, imala je kratko oianu kosu, sjajnu kou, ruke ukaste kao vosak i glatke, s dugim, oblikovanim noktima. Blijedoplave oi bile su otvorene i nemirno su prelijetale po sobi kao da je pokuava cijelu sagledati, ali postalo je jasno, nakon samo trenutka, da ne vidi nita. Tijelo joj se treslo i grilo nekim udnim, neprirodnim ritmom. Jedino to ju je dralo da ne padne s kreveta bilo je remenje kojima su joj ruke bile vezane za okvir kreveta. "Moje najmlae dijete", ree Whit. Nagnuo se naprijed i poljubio joj drhtavo elo. "Moja mala princeza. Dolo je nenadano. Skijala je u Coloradu. Srani udar i zatim modani udar zbog kojega je mozak predugo ostao bez kisika. Ostala je u ovom stranom stanju." "ao mi je, Whit. Koliko je dugo ve takva?" "Pet godina", ree on. "Pet nemoguih godina. Isprva je bila u minimalno svjesnom stanju. Bila je zaista svjesna to se oko nje zbiva, ponekad se moglo rei da ak pokuava i govoriti. Srce nam je pucalo. inilo se kao da je unutar ove ljuture i pokuava izai van. Ali tada je barem postojala nada." "Kakva nada?" "U jedan eksperimentalni postupak koji je mnogo obeavao, neto to se zove neuralna modulacija. Elektrode se usade duboko u mozak a u grudni ko baterija, vrlo

slino elektrostimulatoru srca. Pokazalo se da dubinska stimulacija mozga zaista djeluje na promjenu same strukture mozga, omoguava jo uvijek zdravim dijelovima da preuzmu vodeu ulogu, ali samo ako se to primijeni vrlo brzo nakon oteenja. Kad bi to uspjelo, vratila bi se, moja ki, moja draga, draga djevojica. Vratila bi nam se. Ali postojao je problem. Amerika udruga za lijekove odobrila je samo ogranieno istraivanje, s vrlo strogim parametrima. Lijenici su rekli da Annabelle ne zadovoljava. Prolo je previe vremena od nesretnog dogaaja." "Je li postojao neki nain da se zaobiu ti uvjeti?" "Nijedan koliko sam znao. Otvorio sam sva vrata, ali nikakve koristi. Bio sam izvan sebe. A onda se Seamus Dent pojavio u mojem uredu. To je bilo neprosredno prije suenja. Znao sam da je svjedok u sluaju protiv lian^oisa. Bio sam okiran kad sam ga vidio. Ali rekao mi je kako mi neto mora ispriati." "to ti je rekao, Whit?" "udnu, matovitu priu o zubaru koji ima prekrasnu sposobnost pomagati ljudima u nevolji." "Pfeffer." "Da. Rekao mi je kako mu je doktor Pfeffer popravio zube i istovremeno ga regrutirao da mu pomae u ostvarenju njegovih plemenitih ciljeva. A jedne veeri doktor Pfeffer mu je dao zadatak da pomogne Leesi Dube. Imao je klju i videovrpcu. Zadatak mu je bio da ue u njezin stan, stavi vrpcu u videoureaj, programira je da se pone prikazivati ujutro i da brzo ode. Trebala je vrlo vrsto spavati i izgledalo je da je zadatak jednostavan. Ali ena se probudila i tako se uplaila zbog upada u stan da mu je zaprijetila pitoljem. A on je loe reagirao. Poeli su se hrvati, pitolj je opalio, a metak ju je pogodio u vrat. Rekao je da je krv navirala kao uragan. Pobjegao je i nazvao doktora Pfeffera, koji je rekao da e se za sve pobrinuti, to je i uinio." "A kad ti je to ispriao, Whit, to si uinio?" "Otiao sam vidjeti tog tajanstvenog doktora Pfeffera. elio sam se suoiti s njim, saznati istinu. Ali tijekom razgovora, doktor je spomenuo da zna za stanje u kojem je moja ki i da bi mogao pomoi. Rekao je da ima veze, rekao je da zna kako e je ukljuiti u istraivanje. Rekao mi je da e se pobrinuti za to, i uinio je tako. Ona je posljednji pacijent kojega su primili. Doktor Pfeffer joj je pruio ansu za ivot." "I zbog toga si ignorirao Seamusovo priznanje." "Uinio sam ono to sam morao uiniti. Uvjerio sam deka da njegova izjava ne bi uinila nikakvo dobro, da mu nitko ne bi vjerovao. Upast e u nepriliku, da, ali mojem klijentu to nee pomoi. Rekao sam mu da je najbolje i jedino to moe uiniti da izbjegne nepriliku to da na sudu ponovi ono to je ve rekao policiji." "Znai izdao si svojeg klijenta." "Ti nema djece, Victore, i ne moe razumjeti veliki strah koji te obuzme u trenutku

njihova roenja. Tu je i ljubav, da, tako sladak, uzbudljiv osjeaj, ali takoer i strah. Strah da e na neki nain iznevjerili dijete. To te nikad ne naputa i cijeli ivot osjea zastraujuu i uasnu odgovornost za njihovu dobrobit. Bi li ti uinio bilo to drugo da se radilo o tvojoj keri koja je tu leala?" "Ne znam." "Koga je imala osim mene? Cijeli sam se ivot borio za klijente. Ovaj put stao sam na stranu svojeg djeteta." "I kako je zavrilo, Whit?" "Vidi i sam. Postupak nije djelovao. Stanje joj se pogoralo, miii se neprestano, nasumce gre. Sve to mogu je pruiti joj skrb. Nije lako. Taj napor je ubio moju suprugu, a mene je potpuno iscrpio. Ali doktor Pfeffer mi nastavlja pomagati. Naao je medicinsku sestru, lijenike dri u stavu pozornosti, uvjerio je osiguravajue drutvo da mi dopusti da se za svoju princezu brinem u svojem domu." "Moda bi bilo bolje da si pustio stvari da idu svojim tokom." "Zasluila je da joj se prui prilika." "Isto je zasluila i osoba koju je tvoja ki izbacila s popisa onih koje e primiti u istraivanje." "Uinio sam ono to sam morao." "On je amater u tome." "U emu?" "U igranju Boga", rekoh. "Svjedoit e u korist Francoisa." "Ne dolazi u obzir." "Ne bih se sloio." Izvadio sam mali, minijaturni kasetofon. "Danas ih proizvode tako male, ba genijalno." "Ono to mi je Seamus rekao nije provjereno. To se ne moe iskoristiti na sudu." "Seamusova izjava nije bila u njegovu interesu." "Potreban ti je posredni dokaz o istinitosti njegove izjave." "Imam ga." "Gdje?" "U prolosti naega zubara." "Vidim da si dobro napravio svoju domau zadau. Gotovo da je teta to ti on nee dopustiti da sve to iznese pred porotu." "Pokuat e me zaustaviti."

"I uspjet e. Vrlo je pametan." "Nije dovoljno pametan. A dokaz je, naalost, u ovoj sobi. Reci mi, Whit, odrekao si se svega za to si itav ivot radio, svakog i najmanjeg smisla svoje karijere, za jednu priliku koja je propala. Bi li to ponovno uinio?" "Svaki dan, uvijek i iznova." "No, tko je sad upalj ovjek?" upitao sam. "Vidimo se na sudu." Kad sam izaao iz sobe, on se jo naginjao nad krevetom, milovao je obraz svoje keri, nesvjestan bilo ega osim drhtanja njezina tijela i njezinih beivotnih nemirnih oiju. Proao sam izblijedjelom, tunom blagovaonicom do glavnog hodnika, gdje me ona ekala. Naravno da me ekala. Sestra MacDhubshith stajala je pokraj ulaznih vrata, a ruke je drala na leima. Prva linija obrane doktora Boba. "Gospodine Carl, sad ete mi dati taj kasetofon", ree ona. "Nije li vas majka nauila da je nepristojno prislukivati?" "Ugradili smo interkom u sobu tako da mogu paziti na nju gdje god se nalazim. Ponekad ima toliko mnogo jada." "Kladim se da ima." "Dakle, kasetu." "Nema anse", rekoh. "Niste valjda vjerovali da emo vam dopustiti da provedete svoj naum i sve unitite?" "Svi inimo ono to moramo." "Tako je", ree ona i izvue desnu ruku iza lea. Stiskala je drak apsurdno velikog noa za rezanje mesa. "Recite mi ovo, sestro MacDhubshith. to je on uinio zavas?" "Sredio mi je isturenu gornju eljust i spasio ivot mojem bratu." "I zbog toga ete me ubiti i isjeckati tim noem?" "Ne budite glupi. Ne namjeravam vas ubiti, gospodine Carl. No je tu samo da vas malo zareem, moda odreem jedno uho." Nasmijeila se i izvukla lijevu ruku iza leda. "A ovo e vas zaustaviti da odete s tom kasetom." U lijevoj ruci drala je injekciju, nekakvu starinsku gotiku napravu s okruglim metalnim obruem za prste i dugom metalnom iglom iz koje je kapala neka odvratna tekuina. Koraknula je prema meni, drei iglu pred sobom. Lano sam se nagnuo ulijevo, a skoio udesno, gurnuo je u stranu i pokuao dotrati do vrata.

No je zafijukao zrakom uz bljesak. Odskoio sam unatrag. Otrica je zamalo promaila moj trbuh, probuila mi je sako prije nego to se zabola u drvenu oplatu na zidu. Nastojao sam se osloboditi, ali sako je bio priboden na zid. Pokuao sam se izvui iz sakoa, ali nisam uspio. Sestra MacDhubshith mi je prila s injekcijom. Podignuo sam nogu i snano je odgurnuo. Ispruila se po podu uz vrisak i stenjanje, a ja sam zgrabio drak noa i pomicao ga gore-dolje da ga izvuem iz zida i oslobodim se. Odbacio sam no na pod, jurnuo prema vratima, kad me je neto zgrabilo. Pokuao sam se otresti, pokuao sam je odgurnuti, sestra je bila tako mrava da nije trebalo biti teko otresti je s lea. Ali nije ba bilo jednostavno, i nije mi na leima bila medicinska sestra. "Budi sad dobar djeak, ljepotane," ree Tilda svojim tekim njemakim naglaskom, "i uzmi svoj lijek, ja." U sljedeem trenutku osjetio sam ubod u vrat, a neto hladno kliznulo mi je niz vrat, pojurilo dolje niz grudi, ravno u srce. Zamahnuo sam rukom i pogodio Tildu na isto mjesto gdje sam je ve prije udario. Snaga udarca me oslobodila na trenutak. Zakoraio sam prema vratima, ali onda sam zateturao. Soba mi se poela okretati. Pod je glasno kliznuo ispod mojih nogu kad sam izgubio ravnoteu. Pogledao sam dolje. Poskliznuo sam se na ravan komad metala. Sagnuo sam se, zgrabio drak metalne otrice i pokuao se uspraviti. Soba se opet pomaknula. Ispruio sam ruku prema kvaki na ulaznim vratima i promaio, udarivi glavom u drvo. Sabrao sam se, ponovno ispruio ruku i osjetio hladnu mjedenu kuglu kvake u svojoj pregrijanoj ruci. Okrenuo saru kuglu, povukao vrata prema sebi i zateturao unatrag. "Zdravo, Victore", ree doktor Bob stojei na ulazu. "Tako je lijepo opet te vidjeti. Spusti to. Nema potrebe za nasiljem." No mi je ispao iz ruke i pao na pod udarivi u njega vrkom otrice. Zateturao sam natrake, pa prema naprijed i pao na koljena. "Ba mi je drago da te mogu uhvatiti", ree doktor Bob zakoraivi naprijed i zgrabivi me za ruku da me zadri u uspravnom poloaju dok mi je glava klonula u stranu. "to kae na jo jedan pregled na stolici, Victore, u ime dobrih starih vremena?"

76
Probudio sam se iz sna kojeg se vie ne sjeam, u zaguljivoj vlanoj tami koja se okretala oko mene poput karnevalskog vrtuljka. Bila je tu nekakva stolica, udno nagnuta unatrag, a ja sam sjedio na njoj. Pokuao sam pomaknuti ruke, noge i vrat, ali sve je bilo zamrznuto. Pokuao sam otvoriti usta, ali nisam mogao, to je valjda bilo prvi put u ivotu. Tama se okretala i okretala oko mene. Borio sam se da ostanem budan, ali nita na svijetu nije bilo tako slatko kao zaklopiti oi i ponovno potonuti u san, san toliko podatan i sladak kao domaa karamela, koja se irila i razvlaila sve dok me nije potpuno obuhvatila svojim blijedim, ljepljivim rukama. Sanjao sam da sam se probudio i da mi je jarko svjetlo svijetlilo u lice. Usta su mi bila otvorena jer mi je izmeu zuba bio gurnut komad gume. Neki zubar, s maskom na licu i kapicom, ije lice nisam vidio zbog svjetla koje je sjalo iza njega, radio mi je neto u ustima. Kau da u snu ne osjeate bol, ali to je la, jer ovaj je san bolio kao sam vrag. uo sam neke glasove. Sigurno sam jo sanjao, jer su glasovi postali dio bajkovite zbrke oblika i boja. Bio sam u arobnom svijetu gdje je cvjetalo cvijee, vile su skakutale a sjajni bijeli zubi sa slamnatim eirima plesali na svojim korijenima, vrtei zubne etkice kao vodviljske tapove i pjevajui vesele pjesmice o higijeni usta. Na pozornici su se pojavile dvije ene, prekrasne, prekrasne ene, sve u bijelom. Jedna je govorila dubokim grlenim naglaskom, druga njemakim, tako seksi zbog te otrine, a obje su ove prelijepe ene govorile o meni. Ono to sam osjeao za te dvije ene odjevene u bijelo bilo je podjednako stvarno kao i sve to sam ikada prije osjeao u ivotu. Ono to sam osjeao bila je ljubav, slatka i bolna i istinska kao i zubi koji su plesali preda mnom. Na vratima se ulo kucanje. Netko je kucao i kucao. Otvorite vrata, pokuao sam viknuti, ali mogao sam samo prigueno zastenjati, jer ponovno nisam mogao otvoriti usta. Kucanje. Kucanje. A onda sam shvatio da kucanje nije na vratima, nego u mojoj lubanji. Otvorio sam oi i ugledao doktora Boba, koji je lagano kuc-kuc-kucao po mojem elu. "Zdravo, Victore. Jesi li spreman izai van i igrati se?" Poeo sam izranjati na povrinu svijesti i na trenutak mi je sve bilo jasno: svjetlo, tama iza njega, vlaan podrum, stolac na kojem sam nekako bio vezan. I, naravno, doktor Bob, koji se oinski smijao dok je promatrao kako opet polako tonem natrag u dubinu. Jo jednom me je prstom kucnuo po glavi. "Ba je dobro vidjeti da si konano budan", ree. Kako se osjea? Potpuno odmoreno, rekao bih." Progunao sam neto i jezikom preao preko zuba. Jo su bili tamo, ali vie nije bilo dviju privremenih krunica, a na tom mjestu bili su samo tupi tiftovi, izgubljeno strei. Osjeao sam se nekako razgolien.

"Zubar ulazi u bar", ree doktor Bob. "Zaustavi ovaj vic. Ulazi u bar i susree djevojku. Kad joj kae tko je ona mu odjednom skoi u zagrljaj. 'to ima tako privlano u zubarima? pita on. A ona kae: 'Oni su jedini mukarci koji mi ne kaugutaj. Ha, ha, ha." Pokuao sam ustati sa stolice, ali nisam mogaojer je nekako bila privrena. to god mi je ta kopilad dala onom injekcijom u vrat, to me nije paraliziralo. "ekaj, ima jo", ree doktor Bob. "I tako taj zubar odvede djevojku kui, i kad su bili gotovi, ona mu ree: 'Ti si sigurno jako dobar zubar.' 'Kako zna?' pita on. A ona kae" zastao je zbog veeg dojma - 'Jer nita nisam osjetila.' Ha, ha, ha." Jo jednom sam se pokuao osloboditi spona i glasno sam zastenjao. "Ne krivim te", ree on. "Vicevi o zubarima su najjadniji na svijetu. Moda zato to stvarno nema niega smijenog u loe odravanoj higijeni usta. to kae na ovaj? Zubar se obraa zgodnoj eni, svojoj pacijentici: 'Hoete li pristati na seks sa mnom za milijun dolara?' Ona kae: 'Naravno.' On pita: 'A moe li za dolar i trideset devet centi?' Ona kae: 'Naravno da ne. Za koga vi mene drite?' A zubar kae: 'Ve smo ustanovili to ste, gospoo. Sad samo dogovaramo cijenu.' Ha, ha, ha." Povukao se malo natrag, podboio bradu akom i zamislio se. Promatrao me kao da je uitelj u osnovnoj koli koji mora odluiti to e poduzeti u vezi s neposlunim uenikom. "Jo uvijek se ne smije, Victore. Moda zato to sam ti zavezao usta. Ili zato to se to i tebe tie? Hmm? Je li u tome problem? Ali zar nije bolje biti otvoren u ovim stvarima, naroito kad sve moje fine aluzije i upozorenja nisu djelovali?" Pokazao mi je maleni kasetofon skriven u depu mojeg sakoa. Ukljuio ga je na trenutak. Zauo se Whitov glas, pomalo priguen, ali ipak dovoljno jasan. Trebala je vrlo vrsto spavati i izgledalo je da je zadatak jednostavan. Ali ena se probudila i tako se uplaila zbog upada u stan da mu je zaprijetila pitoljem. A on je loe reagirao. Poeli su se hrvati, pitolj je opalio, a metak..." Doktor Bob naglo iskljui kasetofon. "Dakle, Victore, reci zubaru svoju cijenu. to? Hoe rei neto, ali ne moe? Moda je to zbog ljepljive trake preko tvojih usta. A da uinimo ovo?" Ispruio je ruku prema mojim ustima i brzo povukao. Rrrrrrrippp. Zapeklo me kao eravica. "Aaaargh", bilo je sve to sam mogao rei. "Gdje sam?" "U podrumu gospodina Robinsona "Ne mogu se micati." "Zar ljepljiva vrpca nije fantastina. Imam dva koluta da te zaveem za taj stolac." Jo sam se malo koprcao, osjetio kako poputa, ali nisam se uspio ni priblini olabaviti. to je s onom injekcijom?" "O, nita ozbiljno. Neto to koristim u praksi, nita se ne mora brinuti.

"Ako je to ono to eli?" "Svia mi se ovdje", rekoh. "Oh, ma daj, ovjee, ne budi takav. eli li natrag Carol Kinglsy? Ili bi moda htio neko mjesto? Prilino isplativo mjesto. "Moram povraati." "Onda, pretpostavljam da ti u ovom lei primamljiv poticaj. Znam to bi elio. Ured koji je prilino povezan s vladom, Victore. Imaju slobodno mjesto za odvjetnika-parniara u svojem odjelu za kazneno pravo. Ti bi bio savren. Razmisli o tome. Poneto staloen posao, moda, ali vrlo prestina odjea, a klijenti bi ti bili sve sami najbolji ljudi." "Imam klijenta." "Naravno da ima. Ali on je bezumno smee koje je zlostavljalo svoju obitelj, varao je enu, napustio dijete, duboko je ogrezao u razvratu, a sad se poigrava s emocionalnim ivotom tvoje partnerice. to duguje jednom takvom stvoru?" "Ono najbolje to imam. Oslobodi me." "Oh, ne mogu to uiniti. Uzmi u obzir sav moj trud, sve te due kojima upravo pomaem." "I u zatvoru ima mnogo ljudi kojima bi mogao pomoi." "Ja nisam kriminalac." "Nego to si?" "Netko tko ne eli samo sjediti i ne initi nita, dok se raspadaju ivoti ljudi oko njega. Optimistian sam ovjek od akcije. Borac protiv bolesti zuba i ivotnih boljetica. Trai ljubavnu vezu? Ja u ti je nai. Progoni te deko? Drat u ga podalje od tebe. Nestala je mlada djevojka? Nai u ti je." Zastao je na trenutak i pogledao kasetofon u svojoj ruci. "Zlostavlja li te otac? Pobrinut u se da mu se vie ne prui prilika za to." "Govori o Francoisu Dubeu. Zato si poslao Semausa da odnese vrpcu." "Jedva je ekao. Bio je to tako lagan zadatak. Staviti kasetu u video, namjestiti tajmer da se ukljui kad se Leesa probudi. I to bi bilo sve, na ekranu njezina televizora bio bi dokaz njegova razvrata i njezino osiguranje kako da dobije skrbnitvo nad djetetom." "Ali zavrilo je tako da je ubijena." "Nesretan sluaj slijepe sluajnosti. Nitko nije kriv. Stvari se dogaaju." "Smrt je moda bila nesretan sluaj, ali ne i podmetanje ubojstva." "On bi inae dobio skrbnitvo. Imao bi potpunu vlast nad keri. Ono to se dogodilo u stanu bio je tragian sluaj, da. Ali nisammogao dopustiti tom ovjeku da miunakazidijete. Ti bi, vie od ikoga drugog, trebao znati kakvu tetumoe nanijeti djetetu."

"Prekrasan si." "Hvala ti." "Zato ne ode u vojsku i spasi svijet?" "inim to, samo to to radim na svoj nain." "Nesputan zakonom, bilo kakvim nadzorom ili kontrolom moi triju oblika vlasti." "Moe mi se vjerovati." "A na temelju ega si donio odluku na temelju ogorenih, bijesnih rijei koje ti je ispljunula jadna ena dok si joj brusio zube?" "Obiteljski zubar uvijek zna." "Moda si pogrijeio." "Vjeruj mi, Victore, kad ti kaem: nisam. "Ne elim ivjeti u tvojem svijetu." "Moda bi trebao promijeniti svoje lijekove." "Dakle, to emo s tobom, Victore?" "Odvezi me kui i daj mi dar za rastanak u obliku kune verzije tvoje igre?" "Ne bih se sloio", ree doktor Bob, a zatim je iskljuio svjetlo i ustao sa svojeg mjesta. Dok je odlazio, cipele su mu otro odzvanjale po podu podruma. Ne znam koliko sam dugo tamo leao, ljepljivom trakom vezan na stolici i u mraku. inilo mi se kao da su proli sati, pa i due. Jednom sam zavrio na predstavi Ice Capadesa*26 i inilo mi se da je trajala tjednima, tako da mi je poimanje vremena bilo prilino rastezljivo. Malo sam vritao, ali od toga sam samo promukao, a nije bilo koristi. Trudio sam se osloboditi ljepljive trake, jedino sam uspio osloboditi glavu, ali kad sam pogledao dolje cijelo mi je tijelo bilo prekriveno srebrnom trakom. Iz toga se nisam mogao izvui. Ipak, pokuavao sam. ak sam zamiljao da sam Nevjerojatni Hulk dok sam se pokuavao osloboditi, i ako sam pozelenio, to je bilo samo zato to me preplavila munina, ali svejedno sam ostao sputan. Borio sam se da ostanem smiren. Isprva sam pokuao meditirati, izbrisao sam iz uma sve misli i to mi je u velikoj mjeri uspijevalo. Oistio sam um od svih misli osim jedne. Ali ta jedna koja je zapela bila je da sam ostavljen na milost i nemilost potpuno ludom zubaru kojemu su radno okruje predstavljali krv i bol. Ilije bolje rei bol i krv? Jedno ili drugo. Nijedno nije prualo mnogo utjehe, a zajedno su bili uasna neuinkovita mantra. Toliko o meditiranju. Zatim sam pokuao otkriti zato se nisam jednostavno pokorio tom kopiletu. Bio sam u nevolji, trebao sam pristati na sve to je rekao, a onda pobjei koliko me noge nose. Ali to onda? Izdati ga znailo bi dati mu ispriku da me uniti. Bila je to udna

pomisao, jer zato bi mu trebala isprika? Kakva mu je isprika trebala da me omami drogom, odvue u podrum, vee ljepljivom trakom i skine mi krune sa zuba? Ali bilo je neega u toj pomisli, zar ne? A kad mi je napokon postalo jasno o emu se radi, to me je uvelike umirilo. Sjeam se kako je pogledao Tildu kad je uoio ranu.On je bio taj koji ju je poslao k meni. Vjerojatno sam ponovno zaspao na stolu prije nego to sam ih zapravo uo. "Probudi se, ljepotane", ree Tilda. "Doao je trenutak. Stolica se trznula u uspravan poloaj. Preda mnom su stajali doktor Bob i Tilda, a do njih stajao je udan par koji su tvorili sestra MacDhubshith. "Ima kakvih novih zamisli?" upita. Jesi li razmislio o mojoj ponudi? "Neko je to bilo sve to sam elio. "Prihvati to, moj djeae", ree Prodrmaj malo svu onu plavu krv." "Ne mogu." "teta", ree doktor Bob. "Osim ako ne eli neto znati?" rekoh. Neobino je da vas se ne plaim. "Hrabar si junak, zar ne?" "Ne, Whit e ti rei. Ja sam siguran da me nee ozlijediti." "Zato si tako siguran?" "Zato to sebe vidi kao kriara s platem, kao primjer moralne osobe u kompromitiranom svijetu. Nee me ozlijediti, doktore, jer vjeruje, u najdubljim slojevima svoje tune zbunjene due, da si dobar." "Imao si takav potencijal", ree on odmahujui glavom. "Sestro." Sestra MacDhubshith prie sa karama u jednoj i injekcijom u drugoj ruci. Razrezala mi je koulju i iz depa izvadila krpicu koja je smrdjela na alkohol. Protrljala mi je rame krpicom prije nego to je zabola iglu. Hladnoa mi je potekla rukom i odjednom sam opet postao omamljen. "Samo jedno pitanje", rekoh dok me droga sve vie obuzimala. "Zato joj, dovraga, nisi potom poslao onu videovrpcu?" "Ne bi imalo isti uinak kao kad bi je nala, sasvim sluajno, u svojem videu", ree on. "Uvijek si spreman na trikove." "Victore, vjeruje li u Boga?" Svakim sam trenutkom sve vie padao u san. Promrmljao sam: "Ja... nisam siguran." "Pa, moda je vrijeme da se odlui", ree doktor Bob iz daljine. "Potrai me kad to sazna, pa emo ponovno razgovarati. Ima toliko dobrih stvari koje bi mogao uiniti.

Tilda, otvori mu usta." Tilda me jednom svojom golemom rukom zgrabi za eljust. vrsto me stisnula i usta su mi se otvorila tako lako kao trula dinja. Prije nego to sam shvatio to se dogaa, gurnula mi je komad gume izmeu zuba, tako da su mi usta bila irom otvorena. "Adieu, mon ami. Adieu", ree doktor Bob iz takve daljine da mi se inilo kao da je s druge strane oceana. "To je francuski. Mislim da je vrijeme da nauim drugi jezik."

77
Imao sam previe zubi. Leao sam na svojem krevetu rairenih ruku i nogu i gol, glava mi je pucala od boli, koa na rukama i licu me je pekla. Bio sam dovoljno omamljen da nisam znao koliko je sati ni koji je dan, ni gdje u povraati - iako sam znao da u sigurno povraati. Nisam ak bio siguran jesam li iv ili mrtav. Ali jedna stvar je bila sigurna: imao sam previe zubi. Donji zubi divlje su stiskali jedan drugoga, tako da su morali provaliti prema prednjem dijelu mojih usta, poput bujice nabujale rijeke kad probije branu. Radio mi je u ustima sa svojim instrumentima i tehnikama i pretvorio me u grotesku. Napravio je od mene udovite, cirkusku nakazu. Doite mladi i stari, pribliite se i pogledajte uas naeg doba, zvijer s koje ne moete skinuti prestravljen pogled: neusporedivog, neopisivog, nevjerojatnog odvjetnika s previe zubi. Polako, borei se protiv uasa koji me obuzimao, jezikom sam provjerio donje zube. Iznenaujue, ali inilo se da je sve u redu, sve je bilo ravno i glatko, samo je jedno bilo neobino. to je to? A onda sam shvatio da meu zubima vie nemam prazninu. Doktor Bob mi je stavio most. Otvorio sam oi. Sunce je ulazilo kroz prozor i osvjetljavalo moju sobu jo uvijek u onom stanju u kojem ju je ostavila Tilda za prethodnog posjeta. Digitalni sat pokazivao je 1:30 poslije podne. Iz jastuka je strilo neto metalno, tono tamo gdje mi je bila glava. Sjeo sam prestravljen. Prokletstvo, to je to? Oh, da, naravno. Bio je to metalni zubarski instrument s tankim vrkom, zaboden u pjenu jastuka, a pod njim je bio priboden komadi papira. Provukao sam papir ispod metalne igle. Odravanje i ienje vaeg novog zubnog mosta. Jo dok sam to itao, pokuao sam shvatiti to to zaista znai, preplavila me munina i pojurio sam u kupaonicu. Nije puno izalo van - ne sjeam se kad sam zadnji put jeo - ali ipak je bilo dovoljno snano da mi oguli caklinu novog umjetnog zuba. "Dobro doao u moj svijet", rekoh glasno svojem mostu. Kad sam se istuirao i obrijao, ietkao novi zub zajedno s ostalima, provjerio sam svoje poruke. Koliko me dugo nije bilo vidio sam po broju poruka koje su bljeskale: 17. Beth, Ellie, Beth, Beth, Torricelli, Dalton, Beth, Gleason, novinar, tajnik suca Armstronga, Franny Pepper, Beth, Beth... Sve su poruke bile iste: "Dovraga, gdje si?" "Koliko me dugo nije bilo?" upitao sam Beth nakon to je zavrilo glumatanje i kad smo se ponovno primili posla. "Danas je trei dan otkad si nestao." "Isuse, nije ni udo da nisam imao to povratiti. to se dogaa na suenju?"

"Sudac je odredio prekid postupka dok se ne vrati. Rekao je da bi ti bilo bolje kad se idui put pojavi na sudu da ima prokleto dobru priu ili da ponese etkicu za zube." "Imam priu", rekoh. "Ali ipak u ponijeti etkicu za zube za svaki sluaj. Nikad ne potcjenjuj znaaj dobre higijene zuba, Beth. To je pouka koje se odsada nadalje pridravam. Je li Franny Pepper jo u gradu?" "Smjestila sam je u Sheraton." "Lijepo." "Hoe li mi rei to se dogodilo?" "Kasnije", rekoh. "Je li barem zanimljivo?" "Zanimljivo ko vrag. Dakle, treba mi uiniti sljedee. Reci sucu da sam se vratio i da sam spreman zavriti sudski postupak poevi sutra ujutro. Prvo, gospoa Winterhurst mora biti spremna svjedoiti kako je doktora Pfeffera preporuila Leesi Dube i kako je Leesa postala njegova pacijentica. Zatim trebam na sudu Whitneyja Robinsona. Bit e kod kue sa svojom keri. Poalji mu poziv za sud, trebam ga sutra. Volio bih da jo imam njegovu izjavu na kaseti, to bi dalo sigurnost njegovu svjedoenju, ali mogu i bez toga izvui istinu iz njega. Zatim pripremi Franny Pepper da bude spremna." "Jesi li neto naao?" "Da, jesam." "Je li dobro?" "Dovoljno dobro." "to da kaem Francuisu?" To me na trenutak zaustavilo. Sve se jo samo tako nejasno: bio sam iv, zubi su mi bili popravljam, sve sam imao pod kontrolom. A onda sam se sjetio i to mi je Bob rekao o njemu. "Victore", ree Beth. "to da kaem sucu? "Moram ii", rekoh. "Pobrini se da im javi "Dok to radim, to ti namjerava radili?" "Ja, ja u ostvariti svoj san. Jeo sam falafel koji sam kupio na ulici. To je bilo prvo to sam pojeo i to je sjelo na prazan eludac - preni slanutak - bio sam tako gladan da nisam mogao duboko zagristi u lepinju, kad se odjedanput zauje: "Ovo je slika koju bih volio zaboraviti. Podignuo sam glavu i nasmijeio se, umak mi je bio razmazan po obrazima.

"Kaplje ti na kravatu", ree Torricelli . Spustio sam pogled. Bijela mrlja kaplje. "Prikladno. Zna, Carl, nisam se zabrinuo za tebe." "Ma nemoj mi rei." "Ti si kao gljivice na noktima stopala; prirastao si mi nekako." "Hvala ti, valjda. Podsjeti me da te nikada ne gledam kad nosi sandale. Ima li ono to nam treba?" "Sve je sreeno, baby." "Onda uinimo to." Napravio sam pokret kao da u baciti ostatak sendvia u oblinju kantu za smee, ali sam se predomislio i jo jednom zagrizao. Jedan pokraj drugog uli smo u zgradu doma zdravlja, dizalom se popeli do kata na kojem je bila ordinacija doktora Boba, proli smo pokraj ploice s njegovim imenom i uli u meni sada ve dobro poznatu be ekaonicu. Nekoliko pacijenata lijeno je listalo stranice starih asopisa, dok su potiskivali svoj prirodni strah. Osvrnuo sam se jo jednom zbog dobrih starih vremena, posluao glazbu iz zvunika i upio sterilnu vedrinu. "Oh, gospodine Carl", ree Deirdre, lijepa i ivahna recepcionarka. "Tako je dobro vidjeti vas ponovno. A drago mi je i vas vidjeti, detektive Torricelli. Mislim da nijedan od vas dvojice nije naruen za danas. Ali, gospodine Carl, tako mi je drago to ste doli, jer imam neto za..." "Je li doktor tu?" upitah, prekinuvi je. "Upravo ima jednog pacijenta. Ali ako priekate..." "Nakratko emo ga posjetiti", rekoh krenuvi prema vratima. "Poznajem put." "Oh, ne, gospodine Carl. To nije doputeno. Ne moete tamo otraga..." "U redu je, Deirdre", ree Torricelli i pokae joj svoju znaku. "Ovo je slubeno." "Ne razumijem." "Naravno da ne razumijete. Samo pazite da nitko ne ode odavde, molim vas." Otvorio sam vrata hodnika, oekujui da e mi Tilda preprijeiti put, ali nije bilo Tilde niti kakve prepreke. uo sam zujanje builice u jednoj od ordinacija. Zvuk me natjerao da zadrhtim i protiv svoje volje. "Idemo", rekoh, i Torricelli i ja krenuli smo ravno prema zvuku. Pacijent je leao na naranastoj stolici, cipele su mu podrhtavale, usta su mu bila irom otvorena, sisaljka je radila, a doktor Bob je, s maskom i kapicom, s vrstim gumenim rukavicama, radio svoj barbarski posao. "Roberte Pfeffer," ree Torricelli, "imam nalog za vae uhienje. Tereti vas se za otmicu."

Zubar je izvadio ruke iz usta pacijenta, okrenuo se i pogledao nas. Pacijent je podignuo glavu, te je i on gledao, sa sisaljkom u razjapljenim ustima. "Pokuala sam ih zaustaviti, doktore," ree Deirdre koja je dotrala za nama, "ali jednostavno su provalili." "to ovo znai?" upita zubar. Primijetio sam da mu je glas bio dublji i da je promijenio okvir naoala. "Ovdje sam usred posla." Spustio je masku s lica, pokazujui upave crne brkove. To nije bio doktor Bob, to uope nije bio doktor Bob." "O-ho", ree Torricelli. "ao nam je zbog ovoga. Traimo doktora Roberta Pfeffera, poznatog i kao Robert Pepper. Znate li gdje je?" "Ne mogu vam pomoi", ree zubar. "Kamo je otiao?" upitah. "Ne znam", ree zubar. "Ja sam doktor Domsky. Ovo je sada moja ordinacija. Pfeffer mi je prodao svoju praksu." "Kad?" "Juer. Ve sam neko vrijeme pokuavao kupiti njegovu praksu, i odjedanput je pristao pod uvjetom da sve smjesta preuzmem. Nisam imao vremena promijeniti ni ploicu s imenom." "Kako ste mu platili?" "Inzistirao je na blagajnikom zapisu." "Kladim se daje." Okrenuo sam se prema Deirdre. "Gdje je?" "Nita mi nije rekao", ree ona. "Ali dao mi je vrlo lijepu novanu nagradu." "Nikakve naznake?" upita Torricelli. "Ni rijei?" "Ne, gospodine", ree Deirdre. "Ali ostavio mi je neto za vas, gospodine Carl. To sam vam pokuala rei." "Otiao je", rekoh. "Tako se ini", ree Torricelli. "Nisam siguran da sam ba povjerovao u tvoju nevjerojatnu priu, ali ini se da moda ima neto u tome. Javit u novost Miji Dalton i raspisati tjeralicu." "Nee ga nai", rekoh. "Ne, mislim da neemo." Pacijent, jo uvijek na stolici, upita: "Hohemonasthavhithi?" "Naravno", ree doktor Domsky. "Gospodo, ako nemate nita protiv, nastavio bih." "Ne, u redu je", ree Torricelli i posegne rukom u dep. "Evo vam moja posjetnica. Ako vam se javi, nazovite me. Oprostite to smo smetali."

Doktor Domsky pogleda posjetnicu s divljenjem. "Torricelli, ha? A vi ste Carl. ini mi se da prepoznajem vaa imena. Zar niste i vi moji pacijenti?" Pogledao sam Torricellija, koji mi je uzvratio pogled i slegnuo ramenima. "Zapravo jesmo", rekoh. "Bio bih vam zahvalan ako biste mi pruili priliku da ostanem va lijenik." "Doktor Domsky je izvrstan zubar", ree Deirdre. "Ima tako njene ruke." "O, kladim se da ima", rekoh. Vratili smo se do prijamnog stola i ekao sam da mi Deirdre donese ono to mi je doktor Bob ostavio. Primijetio sam da je sa zidova skinut niz osmijeha iz dvorane slavnih osmijeha. Sigurno e vrlo brzo biti postavljeni negdje drugdje, bio sam siguran u to, a donekle sam i pretpostavljao gdje. "Izvolite, gospodine Carl", ree Deirdre. Bila je to vrsta uta omotnica s mojim imenom, a u njoj se nalazilo neto malo i etvrtasto. Rasparao sam je, a predmet mi je kliznuo u dlan. Moj kasetofon. Pritisnuo sam gumb za ukljuivanje i zauo Whitov glas: "... metak ju je pogodio u vrat. Rekao je da je krv navirala kao uragan. Pobjegao je i nazvao doktora Pfeffera, koji je rekao da e se za sve pobrinuti, toje..." Iskljuio sam kasetofon. "to je to?" upita Torricelli. "Pretpostavljam dar za rastanak", rekoh. Odvagivao sam kasetofon u ruci dok sam jezikom opipavao unutarnju stranu umjetnog zuba. Kakav god pravedni gnjev sam osjeao prema doktoru Bobu, u tom je trenutku iscurio iz mene, a zamijenila ga je perverzna zahvalnost. Moda zbog novog mosta koji je savreno pristajao. Ima neto to vas potpuno oara u osobi lijenika koji vam izlijei bolest. No postoji i neto drugo. Na svoj bizarni nain, nas dvojica smo se borili kao boksai teke kategorije, podloni nekim udnim pravilima koja nikada nisam shvatio. Nijedan nije odluno pobijedio, rezultat je nerijeen, ali im nije potpuno odgovaralo. A kad mi je ostavio kasetofon, bilo jetokao daje u znak potovanja skinuo eir, prije nego to je krenuo ususret novom meu u drugom gradu. "to e sad uiniti?" upita Torricelli. "Mislim da u najprije s Deirdre provjerili slobodan termin i dogovoriti ienje kamenca i pregled zubi, nikad dovoljno opreza. A sutra u uivati u pobijedi." A tako je i bilo.

78
Posljednje ekanje u zasjedi i promatranje. Ovaj se put nije radilo o tekom sluaju. No bilo je itavo more automobila. Parkirao sam Explorera iza crvenog kamioneta Dodge i imao sam savren pogled na velika siva vrata. I ovaj put nije bilo kave, imao sam drutvo. "to tono radimo ovdje?" upita Beth. "ekamo i promatramo." "Zato?" "Rekao mije da e se nai s keri. "To bi bilo lijepo. Ali priekajmo. "Odahnula sam to je sve napokon gotovo." "Zna tko je izgledao kao da mu je stvarno odlanulo?" "Tko?" "Mia Dalton. Kad joj je Torricelli u sudnici sve ispriao o doktoru Bobu, moglo se vidjeti kako stie eljusti. Mislio sam da e odmah raspustiti postupak, ali to bi bila velika politika teta za njezinu eficu. Nikad nisam vidio tuitelja koji je s toliko zahvalnosti odahnuo kad je izreena presuda glasila: nije kriv." "Ponovno mi je ponudila posao." "Neumorna je." "Rekla sam joj da plaa nije dovoljno velika." "Vea je od onoga to zaradi sa mnom." "Ali postoje i dodaci, Victore, pomisli dodatne pogodnosti." "Tamo imaju i zdravstveno osiguranje." "to je dovoljan razlog da ostanem gdje jesam." Bio je vru, sunan dan. Prozori su bili otvoreni, ali, ipak, u autu je bilo toplo. Skinuo sam sako. Skinuo sam i kravatu. Da nije bilo nepristojno, skinuo bih i hlae. "ao mi je", ree Beth. "Ureduje", rekoh. "Nisam imala priliku ispriati se, a htjela sam." "Prihvaam ispriku."

"Ne zna ak ni zato se ispriavam." "Nije vano. Zbog ega god se eli ispriati, prihvatit u. To se ne dogaa esto." "Zavei." "OK." "Zato to sam se ponaala neprofesionalno." "Zbog toga se ispriava?" "Da." "Ma daj, Beth, moe ti i bolje od toga. Neprofesionalno ponaanje je ono to stalno radimo. Derringer i Carl, neprofesionalni profesionalci. Zapravo, to bismo trebali zatititi autorskim pravom prije nego to nam CIA ukrade. Kakvog bi imalo smisla da moramohodati naokolo u smrdljivim odijelima i cijelo se vrijeme ponaati kao profesionalci? Odmah bih ostavio ovaj posao." "to bi radio?" Razmislio sam trenutak. "Volio bih se okuati kao maneken za obuu. Rekli su mi da imam lijepa stopala." "Tko ti je to rekao?" "Vrlo draga Vijetnamka koja mi je radila pedikuru." Naslonila se na naslon i zagledala se u mene. "Nikad me ne prestaje iznenaivati." "Hoe vidjeti?" "Boe, ne." Okrenula se da pogleda kroz prozor i trenutak je gledala u jo uvijek zatvorena metalna vrata. "I zbog ega bih se onda trebala ispriati?" "Ne znam. Nisam ba dobar u tom prihvaanju isprika. Uvijek poelim rei: 'Zaboravi na ispriku i samo mi daj novac'." "Zato to sam sumnjala u tebe", ree Beth. "OK", rekoh. "Prihvaam." "Mislim ozbiljno." "I ja." "Brinuo si se cijelo vrijeme za mene. ak i ono prikazivanje videovrpci na sudu. To je bilo podjednako zbog mene, koliko i zbog porote, zar ne?" "Mogu li se odvjetnici pozvati na Peti amandman?" "Ne." "Pa, to je ono to nas dvoje radimo, Beth. Pazimo jedno na drugog." "Ne znam odakle je to dolo, ali jednostavno me preplavilo. Ne sjeam se da sam se ikada osjeala tako emocionalno krhka, tako emocionalno potroena. ak se ne sjeam da

sam ikada prije neto tako snano osjeala." "Oh, nisi?" Nasmijala se. "Ti misli drukije? Kad?" "Razmisli malo." "Victore, jane..." "ekaj", rekoh. "Pogledaj vrata." Velika siva vrata tek su se malo odkrinula. Izaao je uvar. Skinuo je svoju uvarsku kapu, obrisao podlakticom elo i brzo vratio kapu na glavu. A onda je van izaao Francois Dube. Osjeao sam kako je Beth pokraj mene zadrala dah. Francois je bio odjeven u bijelu koulju s raskopanim ovratnikom i hlae od odijela, koje je nosio na suenju. Nije imao putnu torbu; pretpostavljam da u zatvoru nije imao nita vrijedno to bi ponio sa sobom. Rukovao se sa uvarom, osvrnuo se oko sebe i priekao da uvar ponovno ue i zatvori za sobom vrata. Zatim je iz depa izvadio kutiju cigareta, istresao jednu i stavio u usta, zapalio ibicu i zatitio plamen dlanovima. Izgledao je privlano taj Francois, gotovo kao da pozira pred kamerama, kao da je izaao iz Godardova filma, kao Jean-Paul Belmondo u Do posljednjeg daha, kad palcem trlja donju usnicu. A nije trebalo dugo i pojavila se njegova Jean Seberg. Na parkiralite je ula crna limuzina, prola tono pokraj nas i lagano se zaustavila ispred Francoisa. Iznutra je netko otvorio stranja vrata, prije nego to je to mogao voza, i van je iskoila - a tko bi drugi? - Velma Takahashi. "Nadam se da su papiri potpisani", rekoh dok je Francois bacao cigaretu i njih dvoje se zagrlili. "Ne razumijem", ree Beth. "Njezini papiri o rastavi od Takahashija", rekoh. "Pretpostavljam da je nakon presude pristala na brzu nagodbu samo da se sve im prije zavri. Sada vie nemaju razloga za skrivanje. Ona ga voli. Uvijek ga je voljela. Dala ga je Leesi da joj ga priuva dok se sama udala za Takahashija i njegov novac. I sve je zavrilo bolje nego to se nadala. Oslobodila se Takahashija, ima pune vree Takahashijeva novca, a Leesa vie nije u igri. Moe ostatak ivota provesti s Francoisom, barem dok joj opet ne postane dosadno." "Zato je pokuala namjestiti lanu priu sa Sonensheinom." "Da izvue Francoisa", rekoh. "Iako je stvarno mislila kako je on to uinio, ali nedostajao joj je veliki trapavko." "I on nju voli", ree ona tiho. "Tako izgleda, ili ima novi raun u banci. Teko je rei, osobito kad govori o ivotnom

stilu bolesnih i sebinih." U tiini smo promatrali dok su se ono dvoje, jo uvijek zagrljeni. uspjeli uvui u unutranjost limuzine. Vrata su glasno zalupila i limuzina je krenula. Beth je obrisala oi. "Jo uvijek neto osjeam. Je li to ludo?" "Da. Njemu smo poslali raun, ali novac je njezin, i ne znam da li emo vidjeti ita od onoga to nam on jo duguje. Nita mu nije na ljestvici prioriteta nego isplatiti jueranjeg odvjetnika. "to je s njegovom keri?" upita ona. "Dosjeti se sama. Njegov prvi poziv bio je upuen \ cimi. Nije| on tip koji bi se ovdje zadrao zbog keri." "Jadno dijete." "Sjea se Gullicksena, Leesina odvjetnika? Poslao sam gaCullensima, zajedno s kopijama onih videovrpci. Oni trae da dobiju skrbnitvo nad djetetom." "Hoe li im se on suprotstaviti?" "Nadajmo se da nee." "Victore, ne zna to. On joj je otac. "Vjerojatno. Razgovarao sam s Cullensima. Djevojici trebati neka vrsta pomoi. Dao sam im tvoje ime." "Victore." "Ti si meni natovarila Daniela Rosea. Vraam ti uslugu. "Neu moi pomoi." "Sigurno hoe." "On e joj uvijek nedostajati. "Ali ipak e joj moi pomoi." "Ne bih rekla. Potpuno sam pogrena osoba. "Pitao si me prije o mojem ocu." "Jesam li?" "Mislim da ti nikada nisam priala o njemu "Nisi." "Mislim da nikome nisam priala." "Ne mora." "Da", ree ona. "Da, moram." "Hoe da odemo nekamo?"

"Ne, ovdje je dobro", ree ona. "Moemo ostati neko vrijeme." "U redu", rekoh. "Ali, ba je vrue. Ima li to protiv ako skinemhlae?"

79
Tommyjeva aica. Mislim da sam ve postao redoviti gost, jer im sam provirio kroz vrata, pipniar je povikao: "Jo, Krmenadliu, stigao je tvoj egrt." Pogledao sam Whiteyja koji je pognutih ramena stajao za ankom. "egrt?" "Kaem onako kako jest", ree on. "Nisam ak ni siguran to to znai." "I ne mora znati", ree Whitey. "Ali sigurno je da si upravo to." "Ne znam, ali hvala", rekoh. Okrenuo sam se prema separeu koji je bio najblii vratima. Horace T. Grant se udubio u partiju aha sa svojom stalnom rtvom. Podignuo je pogled sa ahovske ploe. "Sad sam ba usred poteza", ree on. "Moe li priekati minutu?" "Moramo krenuti", rekoh. "Simpsone," ree on protivniku, "morat emo nastaviti ovu vjebu u kontroliranom sakaenju kad se vratim." "O ne, neemo. Igramo sada ili se predaj." "Da se predam?" Horace se zapjenio od gnjeva. "Drim te u aci, starce. Da nisi toliko vremena potroio na svoje glupe poteze, ve bih te pobijedio prije dvadeset minuta." "Imam pravo razmiljati i postaviti ti zamke. U poloaju sam gdje imam mnoge mogunosti." "A sve su pogubne", ree Horace. "Igraj ili predaj", ree Simpson. Horace me pogleda. Kimnuo sam prema vratima. Ramena su mu se pognula kad je sruio svojeg kralja. Horaceov protivnik usklikne i podigne u zrak obje ruke. "Dobio sam te, Krmenadliu, da jesam. Pobijedio sam te poteno i isto. Predao si se pred mojim nadmonim mogunostima." "Uivaj", ree Horace ustajui. "To e ti morati trajati iduih dvadeset godina." Dok smo izlazili iz bara, Horace mi ree: "Bolje ti je da ovo bude dobra stvar." "Oh, dobra je", rekoh. Auto sam parkirao u blizini. Isabel Chandler, socijalna radnica iz Socijalne slube,

sjedila je naprijed na suvozaevu sjedalu. A otraga, u djejoj sjedalici koju je nabavila Isabel, sjedio je Daniel Rose. Kad se Horace smjestio pokraj Daniela, nagnuo sam se prema njemu stojei pokraj otvorenih vrata. "Horace, poznaje li Daniela?" "Vidio sam tog djeaka u naem susjedstvu", ree Horace. "Kako si mi, sinko?" "OK", ree Daniel. "Ne viam te puno u posljednje vrijeme", ree Horace. "ivim negdje drugdje", ree Daniel. "Nadam se da je tamo dobro." "Dobro je." "Daniele, gospodin Grant je zasluan to sam postao tvoj odvjetnik." Daniel se nasmijei starcu. "Hvala." "Nema na emu. Sviaju mi se tvoji zubi, djeae. To je puno bolje od onoga to pamtim." "Nisu pravi", ree Daniel ponosno. "Nisu ni moji", ree Horace. "Ti si onaj koji je stalno razgovarao s mojom sestrom." "Moda i jesam", ree Horace. "Sjeam se." "Jesi li vidio sestru?" "Nisam ve dugo", ree Daniel. "U redu, onda. Pa, lijepo je da se napokon mogu s tobom upoznati." Horace isprui svoju uvelu staru ruku. Daniel poloi svoju malu, blijedu ruku na njegov dlan, gledajui kako mu ruka nestaje u starevoj. A onda su se njeno rukovali. Vonja nije dugo trajala. Krenuli smo ulicom Cobbs Creek, vozili sve do Haverforda i onda gore prema golfskom igralitu. Skrenuli smo lijevo, desno i opet lijevo, i stigli u etvrt kuica u nizu, sagraenih od cigle, gdje su se djeca igrala u dvoritu, u obiteljsku etvrt. Kuu koju smo traili bilo je lako nai, osobito zato to je mnogo balona bilo vezano na svjetiljku pokraj vrata. "Tu smo", rekoh kad smo se zaustavili pred kuom. "to misli, Daniele?" "Izgleda OK", ree on. "Hansonima je vrlo drago to e te upoznati", ree Isabel. "Ovo nee biti kao ona prola obitelj, samo kratkotrajno. Hansoni su obeali da e se brinuti za tebe koliko bude

potrebno." "to je s mamom?" "Ona naporno radi, Daniele", ree Isabel. "Kad bude spremna brinuti se za tebe onako kako treba, ii emo pred suca i dogovoriti se to emo uiniti. Ali dotada e ovo biti tvoj dom." "Nedostaje mi moja mama." "Znam, Daniele", rekoh. Otvorila su se ulazna vrata i izali su gospodin i gospoa Hanson. iroko su se smijeili i svaki je u ruci drao zamotan dar. "Hajdemo se upoznati s tvojom novom obitelji", ree Isabel. Izala je iz auta, sagnula se i otkopala Danielov remen na sjedalici. Njih dvoje polako su poli prema njegovu novom domu. "elite li izai?" upitah Horacea. "Ne, dajmo djeaku malo vremena." "Ovo e biti vrlo dobro za njega", rekoh. "Ne moe biti gore od onoga to je imao." "Uinili ste za Daniela dobro djelo." "Nije to bilo nita to i netko drugi ne bi uinio." "Nemojte se kladiti u to", rekoh izlazei iz auta. Hansoni su se naumili naprijed i razgovarali s djeakom, dok se on vrsto drao za Isabelinu nogu, kao da je splav na uzburkanom moru. Kad su ispruili ruke prema njemu, povukao se. Kad su mu pokuali dati poklone, sakrio je lice. Boe, izgledalo je tako jednostavno dok smo Isabel i ja sve to dogovarali, inilo se tako oito. Ali nije ba dobro krenulo, na Danielovu licu nije bilo ni radosti ni uzbuenja. Samo strah i razoaranje, jo jedna postaja na vlaku koji vozi bez cilja. "Daniele?" Svi smo pogledali. Na vratima kue stajala je Tanya Rose, odjevena u najbolju nedjeljnu odjeu i nervozno se smjekala. Daniel je provirio iza Isabeline noge. Tanya je ispruila ruke. Daniel je povikao: "Tanya" i potrao prema njoj. Brat i sestra. Zagrlili su se i skakali i popadali jedno preko drugoga, pa se opet grlili, i Daniel se odjednom nije mogao prestati smijati. Na vrlo stvaran nain ovaj njeni trenutak omoguio nam je doktor Bob. Popravio je

Danielove zube, pronaao mi je Tanyinu obitelj, nauio me da uinim i vie od onoga to se trai, da naem nain kako da ono izvanredno postane norma. I, moda prvi put, osjetio sam ono to je pokuavao nai cijelog ivota, gotovo bolno zadovoljstvo koje dolazi kad nastojite uiniti neto dobro i vidite kako se to ostvaruje i bolje nego to se nadali. Doktor Bob je bio pravi samaritanac koji nije htio dopustiti da obiaji ili zakoni stanu na put njegovim pokuajima da pomae. Ali, bez obiaja ili zakona gdje emo, dovraga, zavriti? I nije bilo gotovo, zar ne? Doktor Bob je jo uvijek bio negdje, na slobodi, i nije morao odgovarati zbog optubi koje bi mogle biti podignute protiv njega: za provalu, jer poslao je Seamusa Denta u stan Leese Dube, za teko ubojstvo do kojega je dolo, za urotu i ometanje pravde podmetanjem ubojstva Francoisu Dubeu. ak ni za moju otmicu. Nestao je i nitko ga nee pronai. Nagaao sam da je otvorio praksu na jugu Francuske, ili u Francuskoj Gvajani, ili na Martiniqueu, negdje gdje e moi vjebati naueni novi jezik. Samo naprijed, proeite, moda u Pointe-a-Pitreu, u jednoj od siromanijih gradskih etvrti i ut ete priu o zubaru s njenim rukama i vrlo uslunom naravi, o ljubaznoj i hrabroj dui koja izvodi maioniarske ti i kove za siromanu il|ini kojima je |)i ije besplatno popi a vio zube, ut ete o tajanstvenom doktoru Poivreu. Ali gdje god bio, prije svega bio je opasan ovjek. Govorio je da voli pomagati, ali stvari su se esto izokretale na zlo. Sjetite se, Leesa Dube je bila mrtva. A i Seamus Dent, koji ju je sluajno ubio, bio je mrtav. Doktor Bob je bio ivi dokaz stare poslovice koja govori da je put u pakao poploen dobrim namjerama. A, tuno je to to moram rei, i moji pokuaji da pomognem esto su zavravali loe. Julia Rose je ostala u velikoj tuzi, bez djece, i sve vie je klizila u tuno stanje bespomonosti. A Kylie je izdrala samo tjedan dana u centru za pomo, kamo ju je smjestio otac Kenneth. Ponovno je bila na ulici i dalje se pokuavajui ubiti, i to e joj sigurno poi za rukom. Tuno je, ali Francois Dube je odluio traiti skrbnitvo nad svojom keri. Borio sam se da ga izvuem iz zatvora, ali bojim se da sam uinivi to ugrozio njegovu ker. To je gotovo bilo dovoljno da se obveem kako ubudue vie neu nikome pomagati, gotovo je bilo dovoljno da me uvjeri da sam cijelo vrijeme bio u pravu, da je najsigurniji put u ovom nesigurnom svijetu bio da se bavim samo svojim prokletim poslom. Iza mene zalupila su se vrata auta. Horace T. Grant je izaao, krenuo prema nama, a neto kao da mu je upalo u oko. Tanya Rose prestane se grliti s bratom i valjati. Ustala je i nesigurno napravila jedan korak prema naprijed. "Djede?" upita ona. Skoro da je to i bio.

Zahvale
Centar za pravno zastupanje djece u Philadelphiji, uz pomo stotina odvjetnika koji rade kao dobrovoljci, nudi besplatnu pravnu i socijalnu pomo zlostavljanoj i zanemarenoj djeci te onoj koja trebaju medicinsku pomo. Imao sam ast biti jedan od tih odvjetnika. U ovoj knjizi, Victor se nosio sa svojom pro bono zadaom najbolje to je mogao, ali dobrovoljni odvjetnici koji rade u Centru prolaze kroz opsenu obuku i imaju stalnu pomo na raspolaganju. Usluge koje Centar prua ugroenoj djeci grada predstavljaju pravo udo. Na dragocjenoj pomoi u dijelovima knjige koji se odnose na stomatologiju, a i zbog truda da mi sauva zube, zahvaljujem doktorici Ruth S. Rosenberg. Moda sam duboko u sebi antidentit, ali ona je uspjela bacanje mojih cipela svesti na najmanju moguu mjeru, iako sam ostavio nekoliko otisaka na njezinu zidu. Takoer bih elio zahvaliti Wendy Sherman, svojoj izvrsnoj agentici, dr. Andrewu Grossu i, kao i uvijek, mojoj majci za pomo koju su mi pruili itanjem rukopisa, a Marku Pfefferu to mi je posudio svoje ime. Veliku zaslugu za moj rad imaju i Michael Morrison, Lisa Gallagher, Sharyn Rosenblum i cijelo drutvo u Morrowu, a naroito moja urednica, izuzetno briljantna i vrlo otra Carolyn Marino, koja je od samog poetka pokazala veliko oduevljenje za mojega Boba. Na kraju, kao i uvijek, nita nisam bez svoje obitelji, i zato im svima zahvaljujem, naroito svojoj dragoj supruzi Pam.

1. Duane Hanson (1925. - 1999.), ameriki kipar. Poznat po vrlo vjernim ljudskim figurama od polivinila, u stvarnoj veliini, s pravom odjeom i kosom. 2. Matlock, televizijska kriminalistika serija od 1986. do 1995. 3. Sweet Leilani, prva od "velikih" pjesama Binga Crosbyja. 4. Atticus Finch, odvjetnik iz romana Harpera Leeja Ubiti pticu rugalicu. 5. Hrvatski naziv filma je Samo igra, snimljen 1999. Viva Las Vegas je iz 1964. godine.

6. Surrender, predaj se. 7. U stijenama planine Rushmore u Junoj Dakoti uklesane su goleme glave etvorice amerikih predsjednika: G. Washingtona, T. Jeffersona, A. Lincolna i T. Roosevelta. 8. Duh iz pripovijetke Charlesa Dickensa Boina pjesma. 9. U kafeterijama Starbucks kava se naruuje: tali (najmanja), grande (vea) ili venti (najvea alica). 10. Barista, strunjak za spravljanje kave. 11. Zgrada u kojoj je prihvaena Deklaracija o nezavisnosti i ameriki Ustav. 12. Marokansko jelo od pirjanog povra, janjetine i suenog voa, s gustim umakom. 13. Aluzija na Johna Hinckleyja mlaeg, koji je 1981. pokuao izvriti atentat na predsjednika Ronalda Reagana. 14. Sunshine, sunana svjetlost (engl.). 15. Boca Raton, grad na Floridi, jedan od mnogih gradova kamo zbog blage klime odlaze stariji Amerikanci. 16. Aluzija na poslovicu: Znatielja je ubila maku. 17. Jedan od trojice komiara (Curly, Moe i Larry) poznatih kao The Three Stooges, iji su se skeevi prikazivali od 1934.1958., a popularni su i danas. 18. Confit, meso marinirano i polagano pirjano na maslinovom ulju sa zainima. 19. Amerika vlada i FBI orujem su napali vjersku sektu u gradiu Waco, u Teksasu, 1993.

20. Odrezak istrljan grubo mljevenim paprom i peen uz flambiranje. 21. Slavni lik bogatog djeaka iz stripa, po kojem su nazvane odjevne kolekcije, djeje cipele itd. 22. Glavni grad drave Utah, gdje veinu stanovnika ine mormoni kojima vjera zabranjuje piti alkoholna pia. 23. Konzervativni kolumnist Chicago Sun-Timesa. 24. Figura od papirmaea ili gline, u obliku ovjeka ili ivotinje, ispunjena slatkiimai igrakama. U vrijeme Boia, u Meksiku i zemljama Latinske Amerike, djeca, vezanih oiju, pokuavaju tapom udariti i razbiti pinatu. 26. Ice Capades, putujui zabavni show s klizanjem na ledu i izvedbama dramskih djela.