Ken Follett - Uica igle (336 stranica( Nijemci su bili gotovo potpuno prevareni -tek je Hitler pravilno nasluivao,

ali on je oklijevao da se osloni na svoj predosjeaj... A. J. P. Taylor Engleska povijest 1914 1945 B. Zahvaljujem Malcolmu Hulkeu na neprocjenjivoj pomoi koju mi je velikoduno pruio. Predgovor U poetku 1944. godine njemaka obavjetajna sluba prikupljala je podatke o golemoj vojsci na jugoistoku Engleske, Izviaki a vioni vraali u se s fotografijama kasarni, uzletita i floti-la brodova u Washu; generala Gcorgea S. Pattona vidjeli su kako u jasno prepoznatljivim ruiastim hlaama za jahanje vodi u etnju svog bijelog buldoga; zamijeena je poveana aktivnost u eteru i razmjena signla izmeu pukova na tom podruju; njemaki pijuni u Engleskoj slali su vijesti koje su to potvrivale. Nikakve vojske, dakako, nije bilo. Brodovi su bili krivotvorine od gume i drva, kasarne su zapravo bile filmske kulise, Patton pod svojom komandom nije imao ni jednog jedinog ovjeka, radio-poruke su bile besmislene, pijuni su bili dvostruki agenti. Cilj je bio da se neprijatelja dovede u zabludu kako se sprema invazija preko Pas de Caki i sa i kako bi na Dan D napad na Normandiju imao uinak iznenaenja. Bila je to velika, gotovo nemogua obmana. Doslovno tisue ljudi bile su umijeane u provoenje te varke. udo bi bilo da ni jedan od Hillcrovih pijuna o tome neto ne dozna. Je li bilo kakvih pijuna? Svojedobno su ljudi mislili da su okrueni onim to se tada nazivalo petom kolonom. Poslije rata nastao je mit da je MI5 taj soj pozatvarao do Boia 1936. Istina je, ini se, da ih je bilo vrlo malo: MI5 ih je stvarno gotovo sve poh vatao. No uvijek je potreban samo jedan... Znamo da su Nijemci zaista vidjeli znake koje su trebali vidje1ti u Istonoj Angliji. Znamo i to da su posumnjali ne radi li se o obmani. A znamo i to da su se svojski trudili da proniknu istinu. Toliko povijest, a ja nisam otkrio nikakvih injenica koje se ve ne nalaze u povijesnim knjigama. Ono to slijedi je izmiljeno. A ipak, mislim da se neto poput ovog moralo dogoditi... Camberlev, Surrev lipnja 1977. 1. Bila je to najhladnija zima u etrdeset i pet godina. Sela engleske provincije odsjekao je snijeg, a Temza se sledila. Jednog sijeanjskog dana vlak iz Glasgovva za London stigao je u Euston s dvadeset i etiri sata zakanjenja. Zbog snijega i zamraenja vonja automobilom postala je opasna: prometne su se nesree udvostruile, a ljudi su se alili da je opasnije voziti nou austin 7 po Piccadillvju nego tenkom prijei Siegfriedovu liniju. A onda, kad je dolo proljee, bilo je velianstveno. Barani baloni dostojanstveno su lebdjeli po jasnom plavom nebu, a na londonskim ulicama vojnici na dopustu oijukali su s djevojkama u haljinama bez rukava. Grad ba i nije izgledao kao prijestolnica drave u ratu. Naravno, bilo je znakova ratnog stanja. Henry Faber, koji se od kolodvora Watcrloo biciklom vozio prema Highgateu, primjeivao ih je: gomile vrea s pijeskom ispred vanih javnih zgrada, Andcrsonova sklonita po vrtovima predgraa, propagandni plakati o evakuaciji i mjerama protuavionske zatite. Faber je promatrao te stvari - bio je znatno paljiviji od prosjenog eljeznikog namjetenika. Vidio je mnotvo djece po perivojima i zakljuio da evakuacija nije uspjela. Zapazio je znatan broj automobila na cesti, unato racioniranom benzinu, itao je i o novim modelima to su ih oglaavali proizvoai automobila. Znao je znaenje none smjene radnika koji su se slijevali u tvornice u kojima, jo prije nekoliko mjeseci, jedva da je bilo dosta posla i za dnevnu smjenu. Vie od svega kontrolirao je pokrete jedinica po britanskoj eljeznikoj mrei: svi su doku13menti prolazili kroz njegov ured. Iz tih se papira moglo mnogo doznati. Danas je, na primjer, ovjerio hrpu tiskanica koje su ga uvjerile u to da se prikupljaju nove ekspedicione snage. Bio je potpuno siguran da e brojati otprilike 100.000 ljudi i da su namijenjene Finskoj. Znakova je bilo, to je tono; no bilo je neeg aljivog u vezi s njima. U skeevima na radiju ismijavao se birokratizam ratnih propisa; u protuzranim sklonitima pjevalo se u zboru, a otmjene ene nosile su plinske

maske u torbama koje su izradili modni kreatori. Priale su o "dosadnom ratu". Odjednom je rat bio pre-napuhan i beznaajan, poput kakve filmske predstave. Sve uzbune, bez iznimke, bile su lani alarmi. Faber je na stvari gledao drukije - no on je bio osoba druge vrste. Usmjerio je bicikl na Archway Road i malko se nagnuo naprijed da svlada uzbrdicu, a duge noge neumorno su gazile pedale poput klipova kakve lokomotive. Bio je u odlinoj formi za svoju dob - a imao je trideset i devet godina - premda je u vezi s time lagao: lagao je on o veini stvari - kao mjera opreza. Kad se uspinjao brdacem u Highgate, poeo se znojiti. Zgrada u kojoj je ivio bila je jedna od najviih u Londonu, a zato se i bio odluio da ivi ondje. Bila je to viklorijanska kua od opeka na kraju niza od est zgrada. Kue su bile visoke, uske i mrane, poput dua ljudi za koje su bile sagraene. Svaka je imala tri kata i prizemlje s ulazom za sluinad - engleski srednji stale iz devetnaestog stoljea zahtijevao je da ima ulaz za sluinad premda nije imao slugu. Fabcr je bio cinian prema Englezima. Kua broj est bila je vlasnitvo gospodina Harolda Gardena, onog iz Garden's Tea And Coffcc, male tvrtke koja je skrahirala u velikoj krizi. ivei po naelu da je insolventnost smrtni grijeh, bankrotirani gospodin Garden nije imao drugog izbora nego da umre. Kua je bila sve to je ostavio svojoj udovici koja je tada morala uzeli stanare. Uivala je u tome da bude kuevlasni-ca, premda su pravila ponaanja njenog drutvenog kruga zahtijevala da se pretvara kao da se toga pomalo stidi. Faber je imao sobu na najviem katu s tavanskim prozorom. ivio je ondje od ponedjeljka do petka, a gospodi Garden je rekao da vikende provodi sa svojom majkom u Erilhu. Zapravo, imao je jo jednu gazdaricu u Blackhcathu, koja ga je zvala gospodin Baker i koja 14 je vjerovala da je trgovaki putnik nekog proizvoaa pisaih potreptina te da cijeli tjedan provodi na putu. Odgurao je bicikl vrtnom stazom pod surim visokim prozorima sumornog proelja. Stavio ga je u upu i lokotom privrstio uz kosilicu za travu - bilo je protuzakonito ostaviti vozilo nezakljuano. Sjemenski je krumpir klijao u kutijama koje su bile po cjeloj upi. Gospoda Garden je lijehe sa cvijeem zbog ratnih potreba pretvorila u lijehe za povre. Fabcr je uao u kuu, objesio eir na vjealicu, oprao ruke i otiao na aj. Tri druga stanara ve su jela: bubuljiavi momak iz Yorkshirca koji je nastojao ui u vojsku, prodava slastica prorijeene u-kastocrvenkaste kose i umirovljeni mornariki oficir koji je prema Fabcrovom uvjerenju bio degeneriran. Faber im je kim-nuo i sjeo. Prodava je upravo pripovijedao neku alu. "I tako zapovjednik eskadrile veli: 'Rano si se vratio!', a pilot kae: 'Da, bacio sam letke u svenjevima. Zar to nije u redu?', a zapovjednik eskadrile e na to: 'Boe sveti! Mogao si nekoga ozlijediti!'" Mornariki je oficir zahihotao, a Faber se nasmijeio. Ula je gospoda Garden s ajnikom. - Dobar veer, gospodine Faber. Poeli smo bez vas - nadam se da ne zamjerate. Fabcr je tanko razmazao margarin po kriki kruha od neprosi-janog brana i na trenutak poelio debelu kobasicu. - Va sjemenski krumpir spreman je za sadnju - rekao joj je. Faber je urno ispijao aj. Ostali su se prepirali oko toga je li ili nije trebalo Chambcrlaina najuriti i zamijenili Churchillom. Gospoda Garden glasno je izraavala svoja miljenja, a zatim pogledala Fabera da vidi kako reagira. Bila je neuredna ena, malko predebela. Bila je Faberove dobi, nosila je odjeu tridese-togodinjakinjc, a on je nasluivao da bi htjela drugog mua. Nije se ukljuio u raspru. Gospoda Garden je ukljuila radio. Malo je zujao, a onda se spiker oglasio: "Ovdje BBC, Tuzemni program. Opet onaj ovjek?' Faber je ve ranije uo taj ske. Redovito je opisivao njemakog pijuna koji se zvao Funf. Ispriao se i popeo u svoju sobu. 15Nakon skea Opet onaj ovjek gospoa Garden je ostala sama: mornariki je oficir s prodavaem otiao u toionicu, a momak iz Yorkshirea, koji je bio religiozan, otiao je na molitveni sastanak. Sjela je u salon s aicom dina piljei u zastore za zamraivanje i mislei o gospodinu Faberu. Kad barem na bi toliko vremena provodio u svojoj sobi! Trebala je drutvo, a on je bio upravo takvo drutvo kakvo je trebala. Zbog takvih se misli osjeala krivom. Da ublai osjeaj krivnje, pomislila je na gospodina Gardena. Uspomene su joj bile poznate, ali zamagljene poput stare kopije filma izderanih perforacija i nerazgovijetne tonske snimke, stoga je, premda se lako mogla sjetili kako je to bilo kad je s njom bio ovdje u sobi, bilo teko zamisliti njegovo lice ili odjeu koju bi nosio ili pak primjedbu kojom bi popratio dnevne ratne vijesti. Bio je malen, okretan ovjek, uspjean u poslu kad je bio sretne ruke, a neuspjean onda kada nije bio, suzdrljiv u javnosti i beskrajno njean u krevetu. Jako ga je voljela. Bit e mnogo ena u njenom poloaju ako ovaj rat ikad pode onako kako treba. Natoila je jo jednu au. Gospodin Fabcr bio je miran ovjek - u tome je bila nevolja. Kao da nije imao poroka. Nije puio, u njegovom dahu nikad nije namirisala pie, a svaku je veer provodio u sobi sluajui klasinu glazbu sa svog radija. itao je mnogo novina i odlazio na duge etnje. Slutila je da je, unato skromnom namjetenju, prilino pametan: njegov udio u razgovoru u blagovaonici uvijek je bio za nijansu promiljeniji od razmiljanja ostalih. On bi sigurno mogao dobili bolji posao kad bi samo pokuao. Kao da nije htio prihvatiti ono to zasluuje.

Tako je bilo i s njegovim izgledom. Bio je dobro graen mukarac: visok, snanog vrata i ramena, nimalo debeo, dugih nogu. Lice mu je bilo energino, visokog ela, duge eljusti i svijello-plavih oiju; to lice nije bilo lijepo kao u filmske zvijezde, ali bilo je jedno od onih lica koja se sviaju enama. Bez obzira na usta - malena i tanka mogla je zamisliti da zna biti okrutan. Gospodin Garden bio je nesposoban za okrutnost. A ipak, na prvi pogled, nije bio od onih mukaraca koje bi ena dvaput pogledala. Hlae njegovog starog izlizanog odijela nikad nisu bile izglaane - ona bi mu to uinila, i to rado, ali on je nikad nije zamolio - a uvijek je nosio otrcani kini ogrta i splotenu kapu lukog radnika. Nije imao brkova, a kosu je svaka 16 dva tjedna iao kratko. Kao da je elio izgledati posve beznaajno. Trebala mu je ena, u to nije bilo sumnje. Na trenutak se pitala da li bi on mogao biti ono to ljudi zovu enskast, ali tu je pomisao brzo odbacila. Trebala mu je ena da ga dotjera i da mu potakne ambicije. Njoj je trebao mukarac za drutvo i za - ljubav. Meutim, nikad nije nita poduzimao. Ponekad bi mogla vritati zbog suzdravanja. Bila je sigurna da je privlana. Dok je natakala jo jedan din, pogledala se u zrcalo. Imala je zgodno lice i svijetlu kovraslu kosu, a imao bi je mukarac za to i uhvatili... Pri toj je pomisli zahihotala. Mora da se nacvrcala. Ispila je jo jedan gutljaj i pomislila ne bi li ona morala povui prvi potez. Gospodin Fabcr je oito plah kronino plah. Nije bio aseksualan - mogla je to uoiti u njegovom pogledu kad ju je u dvije prilike vidio u spavaici. Moda bi njegovu plahost mogla nadvladati drskou. to je mogla izgubiti? Pokuala je zamisliti najgore tek tako da vidi kako to izgleda. Pretpostavimo da je odbije. Pa, neugodno bi bilo - ak i poniavajue. Bio bi to udarac njezinom ponosu. No nitko ne bi smio doznati da se to zbilo. On bi jednostavno morao otii. Pomisao na odbijanje navela ju je da odbaci cijeli plan. Pribra-la se polako, razmiljajui: "Ja jednostavno nisam od onih namet-ljivica." Bilo je vrijeme da poe spavati. Ispije li jo jedan din u krevetu, moi e spavali. Ponijela je bocu na kat. Njezina je spavaa soba bila ispod sobe gospodina Fabera i dok se skidala, mogla je uti violinsku svirku iz njegovog radija. Odjenula je novu spavaicu - ruiastu s izvezenim izrezom, a nikoga da je vidi! - i natoila posljednju aicu. Pitala se kako li izgleda gospodin Fabcr kad se svue. Trebao bi imati plosnati trbuh i dlake na bradavicama, a kako je vitak, trebala bi mu se vidjeti rebra. Vjerojatno ima malu stranjicu. Ponovo je zahihotala i pomislila: "Ba sam prosta." Odnijela je pie u krevet i uzela knjigu, ali se nije mogla koncentrirali na tivo. Osim toga, dodijala joj je romansa iz druge ruke. Prie o opasnim ljubavima dobre su samo kad ima savreno bezopasnu ljubav svojega mua, no eni je potrebno vie od Barbare Cartland'. Gucnula je din i poeljela da gospodin ' Autorica brojnih sentimentalnih romana (op. prev.). 17Faber iskljui radio. Bilo je to kao da pokuava zaspati na ajanki! Naravno, mogla ga je zamoliti da iskljui radio. Pogledala je na sat koji joj je bio uz uzglavlje: prolo je deset. Mogla je navui kuni ogrta koji je odgovarao njezinoj spavaici, malo se poeljati, zatim navui papue - vrlo elegantne, s uzorkom rua - i jednostavno skoknuti stubama do najblieg odmorita i jednostavno, no, kucnuii na njegova vrata. On e ih otvoriti, moda u hlaama i polkoulji, a onda e je pogledati onako kako ju je pogledao kad ju je vidio u spavaici kad je ila u kupaonicu. - Budalo stara - rekla je glasno sama sebi. - Samo trai izliku da ode onamo gore. A zatim se upitala zbog ega joj je uope potrebna izlika. Zrela je, odrasla osoba. To je njena kua, u deset godina nije srela ni jednog drugog mukarca koji bi joj ba odgovarao i do-vraga, treba joj da na sebi osjeti nekog snanog, vrstog i dlakavog koji joj gnjei dojke, zadihano ape u uho i irokim nezgrapnim rukama razmie stegna jer bi ve sutra iz Njemake mogle stii plinske bombe pa e svi umrijeti guei se, teko diui otrovani, a njoj e promaknuti posljednja prilika. Stoga je iskapila au, digla se iz kreveta, navukla na sebe kuni ogrta, samo se malo poeljala i nataknula na noge papue, pa uzela sveanj kljueva u sluaju da se zakljuao a ne bi uo kucanje zbog svirke radija. Na odmoritu nije bilo nikoga. Stube je nala u mraku. Namjeravala je prekoraiti stepenicu koja kripi, no spotakla se na slabo privrenom sagu i vrsto zagazila upravo na nju, ali se inilo da je nitko nije uo, pa se nastavila penjati i pokucala o vrata na vrhu. Pokuala ih je otvoriti. Bila su zakljuana. Radio se stiao, a gospodin Faber je viknuo: -Da? Lijepo se izraavao: u njegovom govoru nije bilo ni cockneya' ni nekog stranog naglaska. Bio je to ugodan, ist izgovor. Rekla je: - Mogu li naas govoriti s vama? Kao da je oklijevao. Zatim je rekao: - Nisam odjeven. ' londonsko narjeje (op. prev.) 18 - Nisam ni ja - zahihotala je i otvorila vrata svojim duplikatom kljua. Stajao je ispred radija s nekakvim odvijaem u ruci. Na sebi je imao hlae, ali ne i potkoulju. Lice mu je bilo blijedo, a izgledao je kao da se smrtno uplaio.

Ula je i za sobom zatvorila vrata ne znajui to da rekne. Odjednom se prisjetila teksta iz nekog amerikog filma i rekla: -Biste li platili pie usamljenoj djevojci? - Bilo je to glupo, stvarno glupo, jer je znala da on u svojoj sobi nema nikakva pia, a bila je sigurna u to da nije odjevena za izlazak, ali je djelovalo zavodniki. inilo se da je postigla eljeni uinak. Bez rijei joj je polako priao. Imao je dlake na bradavicama. Koraknula je naprijed, a zatim su je njegove ruke obuhvatile, pa je zamirila i podigla lice, a on ju je poljubio; ona se malko pomakla u njegovom naruju, a zatim je nastupila ona uasna, strahovita, nepodnoljiva, otra bol u leima pa je otvorila usta da krikne. uo je kad se spotakla na stubitu. Da je priekala koji asak, bio bi stavio radio-odailja u koveg a knjige ifri u ladicu, pa uope ne bi bilo potrebno da umre. No prije nego to je stigao sakriti kompromitirajue predmete, uo je njen klju u bravi, a kad je otvorila vrata, u ruci mu je bio bode. Zbog toga to se u njegovom naruju malko pomakla, Faber je prvim ubodom oruja promaio srce pa je morao gurnuti prste u njeno drijelo da sprijei krik. Ubo je ponovno, no opet se pomakla i otrica je udarila u rebro i samo ju je povrinski ranila. Zatim je ikljala krv pa je znao da ovo nee biti isto ubojstvo, a nikad i nije ako prvi udarac promai. Previe se izvijala da bi je sada ubio ubodom. Drei prste u njenim ustima palcem joj je zgrabio eljust i gurnuo ju je prema vratima. Uz glasan tresak glavom je udarila o drvena vrata pa je poalio to je iskljuio radio, ali kako je mogao oekivati neto ovako? Oklijevao je prije nego to e je ubiti jer bi bilo mnogo bolje da umre u krevetu - bolje za kamuflau koja se ve poela oblikovati u njegovim mislima - ali nije bio siguran da e je moi tiho dovui tako daleko. Stegnuo je jae njenu eljust, glavu joj smirio pritiskujui je o vrata i zamahnuo bodeom u irokom v. 19luku pa joj je rasporio gotovo cijelo grlo, iako bode nije no za rezanje, a grlo nije Faberov najdrai cilj. Odskoio je kako bi izbjegao prvi uasni mlaz krvi, a zatim je ponovo iskoraio da je uhvati prije nego to padne na pod. Odvukao ju je do kreveta i tu je poloio nastojei da ne gleda u njen vrat. Ubijao je i prije, pa je iekivao reakciju: uvijek bi nastupila im bi se osjetio sigurnim. Otiao je do umivaonika u kutu sobe i priekao je. U ogledalcu za brijanje mogao je vidjeti svoje lice. Bilo je blijedo, a oi su mu bile izbuljene. Pogledao se i pomislio: ubojica. Zatim je povraao. Kad je povratio, osjeao se bolje. Sada se mogao latiti posla. Znao je to mora uiniti: pojedinosti se dosjetio jo dok ju je ubijao. Oprao je lice, zube i oistio slivnik. Zatim je sjeo za stol uz svoj radio. Pogledao je u biljenicu, pronaao mjesto i poeo kuckati po tipki. Poruka je bila duga, o prikupljanju vojske za Finsku, a bio je na polovici kad ga je ena bila prekinula. Poruka je bila ispisana u bloku ifrom. Kad ju je dovrio, potpisao ju je sa: "Pozdrav Williju!" Kad je odailja uredno spremio u specijalno konstruirani koveg, strpao je svoje preostale stvari u drugi koveg. Svukao je hlae i isprao krvave mrlje, a zatim se sav oprao. Na kraju je pogledao u le. Sada je prema njoj mogao bili hladan. Ratno je doba; bili su neprijatelji: da je nije ubio, bila bi uzrok njegove smrti. Ugroavala ga je, pa je sada osjeao samo olakanje to je ta opasnost nestala. Nije ga trebala prestraiti. Pa ipak, njegova je posljednja dunost bila neugodna. Rastvorio joj je kuni ogrta i podigao spavaicu sve do struka. Nosila je dugake gae. Razderao ih je tako da su se vidjele stidne dlake. Jadna ena: samo ga je eljela zavesti. No nije je mogao izvesti iz sobe a da ne spazi odailja, a britanska je propaganda razvila kod ovih ljudi budnost prema pijunima - koliko god to bilo smijeno: da je Abvvehr imao onoliko agenata koliko tvrde novine, Britanci bi ve izgubili rat. Koraknuo je unatrag i pogledao je nakrivivi glavu. Neto nije bilo u redu. Pokuao je razmiljati kao seksualni manijak. Da sam poludio od pohote za enom kao to je Una Garden i da sam 20 je ubio samo zato da postignem ono to elim, to bih zatim uinio? Naravno: taj soj luaka elio bi pogledati njezine dojke. Faber se nagnuo nad tijelo, epao dekolte spavaice i razderao ga sve do pasa. Velike su se dojke postrance objesile. Policijski lijenik ubrzo e otkriti da ena nije silovana, ali Faber nije smatrao da je to vano. Pohaao je kriminoloki teaj u Heidelbergu i znao da mnogi seksualni napadi nisu izvedeni do kraja. Osim toga, prijevaru nije mogao izvesti tako potpuno, pa ak ni za Domovinu. Nije bio u SS-u. Neki od esesovaca stajali bi u redu da siluju le... Odagnao je tu pomisao. Opet je oprao ruke i odjenuo se. Bila je gotovo pono. Priekat e jedan sat prije nego to ode: kasnije e biti sigurnije. Sjeo je da razmisli gdje je pogrijeio. Uope nije bilo dvojbe da je poinio pogreku. Da je njegova kamuf laza bila savrena, bio bi potpuno siguran. Da je bio potpuno siguran, nitko ne bi mogao otkriti njegovu tajnu. Gospoa Garden je otkrila njegovu tajnu - ili bolje rei bila bi je otkrila da je ivjela nekoliko sekundi due - stoga nije bio potpuno siguran, stoga njegova kamuflaa nije bila savrena, stoga je pogrijeio.

Tjcbao je staviti zasun na vrata. Bolje bi bilo da ga smatraju kronino plahim nego da mu se usred noi gazdarice u spavai-cama uuljavaju u sobu s duplikatima kljueva. To je prividna pogreka. Prava se pogreka sastojala u tome to je previe poeljan da bi bio neenja. O tome je razmiljao s izvjesnom srdbom bez imalo tatine. Znao je da je zgodan, privlaan mukarac i da nema vidljivog razloga zbog kojeg bi morao biti samac. Poeo je smiljali izliku koja e to objasniti a da se pri tome ne izazovu ostale sline gospode Garden. Trebao bi nai nadahnue u svojoj pravoj osobnosti. Zato je bio samac? Nelagodno se promekoljio: nije volio ogledalo. Odgovor je bio jednoslavan. Samac je zbog svoje profesije. Ako je i bilo dubljih razloga, nije ih elio znati. Morat e no provesti vani. Highgate Wood e biti sasvim pogodan. Ujutro e kovege odnijeti u kolodvorsku garderobu, a zatim e sutra naveer otii u svoju sobu u BlackheathuT"" Prijei e u svoj drugi identitet. Nije se ba previe bojao da e ga uloviti policija. Trgovaki putnik koji je preko vikenda stanovao u sobi u Blackheathu izgledao je znatno drukije od e21ljeznikog namjetenika koji je ubio svoju stanodavku. Osoba iz Blackheatha bila je razgovorljiva, neodgojena i lakomislena. Nosila je upadljive kravate, plaala runde pia i drukije eljala kosu. Policija e razaslati opis otrcanog, malog pervertita koji ne zna brojiti ni do pet sve dok ga ne uspali pouda, pa se nitko nee paljivije zagledali u zgodnog trgovca u prugastom odijelu koji je oito tip koga vie-manje stalno uspaljuje pouda i koji ne mora ubijati ene da bi ih privolio da mu pokau svoje grudi. Morat e stvoriti novi identitet - uvijek je imao barem dva. Potreban mu je nov posao, nove isprave - putnica, osobna karta, knjiica s tokicama za hranu, krsni list. Sve je to odve riskantno. Prokleta gospoa Garden. Zato se nije, kao obino, napila i zaspala? Jedan sat. Faber se posljednji put ogledao po sobi. Nije ga brinulo to ostavlja tragove - otisci njegovih prstiju bili su oito po cijeloj kui i nitko nee dvojiti tko je ubojica. Odlazei iz stana koji mu je dvije godine bio dom, nita nije osjeao: o njemu nikad nije mislio kao o domu. Nikad ni o emu nije razmiljao kao o domu. Uvijek e o ovom slanu razmiljali kao o mjestu gdje je nauio staviti zasun na vrata. Ugasio je svjetlo, uzeo kovege i oduljao se niza stube i kroz vrata u no. 22 2. Henrik II. bio je neobian kralj. U doba kad jo nije bio stvoren izraz "letei posjet", leprao je izmeu Engleske i Francuske takvom brzinom da su mu pripisivali arobne moi; razumljivo je da te glasine niim nije nastojao sprijeiti. Godine 1173 - u lipnju ili rujnu, ovisno o tome kojem e se pomonom izvoru ovjek prikloniti - kralj je stigao u Englesku i ponovo se zaputio u Francusku tako brzo da ni jedan pisac iz njegova doba to uope nije otkrio. Kasniji povjesniari pronali su u arhivu biljeku o njegovom rashodu. U to je doba njegovo kraljevstvo bilo izloeno napadima njegovih sinova s krajnjeg sjevera i juga - sa kotske granice i s juga Francuske. No to je zapravo bila svrha njegovog puta? S kim se sastao? Zato je to bilo tajanstveno kad je mit o njegovoj maginoj brzini vrijedio koliko i cijela vojska? to je postigao? To je bio problem koji je titio Pcrcivala Godlimana ljeti 1940. kad su Hillerove vojske poput kose harale francuskim itnim poljima, a Britanci se u krvavom meteu izlijevali kroz dankirko usko grlo. Profesor Godliman bio je najvei ivi strunjak za srednji vijek. Njegova knjiga o crnoj smrti prevladala je sve ustaljene poglede na srednji vijek; postala je bestseler i objavljena u depnom izdanju. Ostvarivi to, profesor se okrenuo neto ranijem i ak jo nepristupanijem razdoblju. Jednog prekrasnog londonskog lipanjskog dana u 12 sati i 30 minuta tajnica je zatekla Godlimana zgrbljenog nad iluminiranim rukopisom kako marljivo prevodi srednjovjekovnu latinti23nu i pravi biljeke svojim jo neitljivijim rukopisom. Tajnica, koja je svoj ruak kanila pojesti u vrtu na Gordon Squareu, nije voljela sobu s rukopisima jer je vonjala na smrt. Da se u nju ue, trebalo je toliko kljueva da je mogla biti ba i grobnica. Godliman je bio za stalkom, stojei na jednoj nozi poput ptice, a lice mu je blijedo osvjetljavao reflektor sa stropa: mogao je biti duh redovnika koji je napisao knjigu, a koji sada bdi nad svojim dragocjenim ljetopisom. Djevojka se nakaljala i priekala da je zamijeti. Gledala je oniskog ovjeka pedesetih godina, savijenih ramena i slaba vida, odjevenog u odijelo od tvida. Znala je da on moe biti savreno razborit kad ga se jednom izvue iz srednjeg vijeka. Ponovo se nakaljala i rekla: - Profesore Gidliman! Podigao je pogled, a kad ju je spazio, nasmijeio se. Tada nije izgledao kao duh ve prije kao neiji aavi tatica. - Hej! - rekao je zauenim tonom kao da je svog prvog susjeda upravo sreo usred Sahare. - Zamolili ste me da vas podsjetim da u Savoyu ruate s pukovnikom Terrvjem. - Ah, da. - Izvadio je sat iz depa prsluka i radoznalo ga pogledao. - Budem li iao pjeice, bit e najbolje da smjesta poem. Kimnula je. - Donijela sam vam plinsku masku.

- Ba ste paljivi! - Ponovo se nasmijeio, a ona je zakljuila da je posve zgodan. Uzeo je masku i upitao: Treba li mi kaput? - Jutros niste imali kaput. Prilino je toplo. Da zakljuam iza vas? - Hvala vam, hvala. - Ugurao je biljenicu u dep sakoa i iziao. Tajnica se ogledala, stresla i pola za njim. Pukovnik Andrew Terry bio je kot. Crvena lica, strastven pua i zbog toga tanak poput cigaretnog papira, rijetke tamno-plave kose jako natopljene briljantinom. Godliman ga je naao u Savoy Grillu za stolom u kutu. Bio je u civilu. U pepeljari su bila tri opuka. Pukovnik je ustao da se rukuju. Godliman je rekao: - Dobro jutro, ujo Andrew. - Terry je bio najmlai brat njegove majke. - Kako si, Percy? 24

- Piem knjigu o Plantagenetima". - Godliman je sjeo. - Jesu li tvoji rukopisi jo u Londonu? To me udi. - Zato? Terry je zapalio drugu cigaretu. - Prebaci ih u pokrajinu zbog bombardiranja. - Je li potrebno? - Pola Nacionalne galerije je ukopano u jednu prokletu rupe-tinu negdje gore u Walcsu. Mladi Kcnneth Clark je bri od tebe. Bilo bi pametno da se i ti skloni odavde, kad se ve time bavi. Ne vjerujem da ti je ostalo mnogo studenata. - Istina je. - Godliman je od konobara uzeo jelovnik pa rekao: - Neu piti. Terry nije ni pogledao jelovnik. - Ozbiljno, Percy, zato si jo u gradu? Godlimanove oi kao da su se poele bistriti, poput slike na ekranu kad se projektor centrira, i kao da je sada, prvi put otkako je uao, morao misliti. - Sasvim je u redu da odu djeca i nacionalne institucije kao to je Bertrand Russell". No to se mene tie - pa, ispalo bi pomalo kao da bjeim i ostavljam druge da se za mene bore. Shvaam da to ba nije strogo logiki argument. To je stvar osjeaja a ne logike. Tcrry se osmjehnuo smijekom osobe ija su se oekivanja obistinila. No okanio se te teme i pogledao u jelovnik. Trenutak zatim rekao je: - Boe sveti. LeLord WooltonPie". Godliman se nasmijeio. - Siguran sam da su to jo uvijek sami krumpiri i povre. Kad su naruili jelo, Tcrry je rekao: - to misli o naem novom predsjedniku vlade? - Glupan. Ali napokon, Hiller je budala, a vidi kako mu dobro ide. Stoti veli? - S Winslonom moemo ivjeli. Barem je ratoboran. Godliman je podigao obrve. - Mi? Jesi li opet u igri? - Zna, zapravo je nikad nisam ni napustio. - Ali, rekao si... ' Engleska kraljevska obitelj iz XII. stoljea (op. prev.) " Engleski filozof (op. prev.) " Naziv jela (op. prev.) 25 -*:- Percy. Ne moe li zamisliti odjel ije cjelokupno osoblje tvrdi da ne radi za vojsku? - Pa, dovraga! Sve ovo vrijeme... Stiglo je njihovo prvo jelo, pa su naeli bocu bijelog bordo-kog vina. Godliman je jeo kuhanog lososa i izgledao zamiljeno. Konano je Terry upitao: - Razmilja li o posljednjoj guvi? Godliman je kimnuo. - Mladi dani, zna. Uasno vrijeme. - No glas mu je bio sjetan. - Ovaj rat uope nije kao onaj. Moji momci ne idu iza neprijateljskih linija i ne broje bivake kao to si ti to radio. No rade i to, ali ta je strana stvari ovaj put mnogo manje vana. Danas samo sluamo radio. - Zar ne emitiraju ifrirano? Terry je slegnuo ramenima. - ifre se mogu razrijeiti. Iskreno reeno, u dananje doba uspijevamo doznati sve to trebamo. Godliman se osvrnuo, ali nikoga nije bilo u blizini, a nije bilo njegovo da Terryju kae kako neoprezan razgovor stoji ivota. Terry je nastavio: - Zapravo, moj je posao da se pobrinem da oni ne dobiju informacije koje im trebaju a nama. Obojicu je ekala kosana piletina. Na jelovniku nije bilo govedine. Godliman je utihnuo, no Tcrry je dalje govorio: - Zna, Canaris je smijean momak. Admiral Wilhelm Cana-ris, ef Abvvehra. Upoznao sam ga prije nego to je poela ova guva. Svia mu se Engleska. Rekao bih da mu se Hitler ba previe ne svia. Bilo kako bilo, znamo da mu je reeno da protiv nas pokrene veliku obavjetajnu operaciju, kao pripremu za invaziju... no ba se puno ne trudi. Dan nakon poetka rata uhapsili smo njihovog najboljeg ovjeka u Engleskoj. Sad je u zatvoru Wandsworlh. Ti Canarisovi pijuni su nesposobni. Stare dame u pansionima, mahniti faisti, sitni kriminalci. Godliman je napomenuo:

- Sluaj, stari, to je previe. - Drhtao je od mjeavine gnjeva i neshvaanja. - Sve je to tajna. Ne elim je doznati! Terry se nije uznemirio. - Bi li jo neto? - ponudio je. - Ja u sladoled od okolade. Godliman je ustao. - Neu. Vratit u se svom poslu, ako nema nita protiv. Terry ga je hladno pogledao. 26 - Svijet moe priekati tvoj novi sud o Plantagenetima, Percy. Rat je, dragi moj. elim da radi za mene. Godliman se nekoliko trenutaka zagledao u njega. - to bih ja, zaboga, radio? Terry mu se vuji nasmijeio. - Hvatao pijune. Vraajui se na fakultet, Godliman se unato lijepom vremenu osjetio potitenim. Prihvatit e ponudu pukovnika Terryja: o tom nema dvojbe. Njegova je domovina u ratu; to je pravedan rat; ako je i prestar da se bori, jo je uvijek dovoljno mlad da pomogne. No pomisao na to da e napustiti svoj rad - i na koliko godina? - snudila ga je. Volio je povijest, a od smrti svoje ene - prije deset godina - potpuno ga je bila zaokupila srednjovjekovna Engleska. Volio je odgonetavanje zagonetki, otkrie neznatnih indicija, razrjeavanje proturjeja, raskrinkavanje lai, propagande i mitova. Njegova nova knjiga bit e najbolja koja je u posljednjih sto godina na tom podruju napisana, a ravne joj nee biti ni u narednom stoljeu. Toliko je dugo vladala njegovim ivotom da je pomisao na to da e je napustiti bila gotovo nestvarna, isto tako teko prihvatljiva kao i spoznaja da si siroe i da vie nema nikakve veze s osobama koje si uvijek nazivao majkom i ocem. Buka protuzrane uzbune prekinula mu je misli. Pomislio je da se na nju ne obazire: toliko je ljudi sada tako postupalo, a do fakulteta mu je preostalo jo samo deset minula hoda. No nije imao pravog razloga da se vrati u svoju radnu sobu - znao je da danas vie nita nee uraditi. Zato je pourio u stanicu podzemne eljeznice i pridruio se jednolinoj masi Londonaca koji su se tiskali po stubitu i prljavom peronu. Slao je tik do zida, zurei u Bovrilov plakat, i pomisli: "Ne ostavljam za sobom samo stvari." Snudilo ga je i vraanje u igru. Bilo je tu nekih stvari koje su mu se sviale: vanost malih stvari, vrijednost same injenice to si pametan, cjepidlaarcnje, odgonetavanje. Ali mrzio je ucjenu i izdaju, himbu, oajanje i to da se neprijatelju uvijek zabode no u leda. ' Engleski proizvoa namirnica (op. prev.) 27Peron je postajao sve tjenji. Godliman je sjeo dok je jo bilo prostora i ustanovio da se naslanja na ovjeka u uniformi ofera autobusa. ovjek mu se osmjehnuo i rekao: - Oh, biti u Engleskoj, sada kad je ljeto. Znate li tko je to rekao? - Sada kad je travanj - ispravio ga Godliman. - To je rekao Browning." - uo sam da je to bio Adolf Hitler - rekao je ofer. ena do njega zakretala je od smijeha, pa se ovjek posvetio njoj- Jeste li uli to je evakuirani rekao seljakovoj eni? Godliman se okrenuo i prisjetio jednog travnja kad je eznuo za Engleskom uei na visokoj grani platane i zurei kroz hladnu maglicu preko neke francuske ravnice iza njemakih linija. Nije vidio nita osim tamnih nejasnih obrisa, ak ni dalekozorom, a ba je nakanio spuznuti i otii milju-dvije dalje kad su iznenada odnekud iznikla tri njemaka vojnika i sjela oko stabla, zapalivi cigarete. Nakon nekog vremena izvadili su karte i poeli igrati, a mladi je Percival Godliman shvatio da su uspjeli strugnuti te da su ovamo doli na cijeli dan. Ostao je na drvetu, gotovo se nije ni pomaknuo sve dok nije poeo drhtali, dok mu se miii nisu grevito ukoili i dok nije osjetio da bi mu mjehur mogao prsnuti. Tada je izvukao revolver i ustrijelio onu trojicu, jednoga za drugim, pucajui u tjemena njihovih kratko poia-nih glava. A tri ovjeka, koja su se smijala, klela i kockala o svoju plau, jednostavno su prestala postojati. Bilo je to prvi put to je ubio, a jedina mu je pomisao bila: "Samo zato to sam morao piati." Godliman se promekoljio na hladnom betonu staninog perona i odagnao uspomene. Iz tunela je dopro topli vjetar i u stanicu je uao vlak. Ljudi koji su sili nali su mjesta i pripremili se na ekanje. Godliman je sluao glasove. - Jeste li uli Churchilla na radiju? Sluali smo kod Duke of Wellingtona. Stari Jack Thornton je plakao. Glupi stari klipan... - Kako ujem, Kathyn je djeak u otmjenom domu, i ima i svog vlastitog slugu! Moj Alf ie muze kravu... - Odavno ve nisam na jelovniku imao odrezak pa sam i zabo" Robert Brovvning, engleski pjesnik iz XIX. st. (op. prev.) 28 ravio njegov krvavi okus... Povjerenitvo za vino je uoilo da se sprema rat pa je, hvala Bogu, kupilo dvadeset tisua tuceta... - Da, tiho vjenanje, no ima li smisla ekati kad ne zna to e donijeti novi dan? - Zovu to proljee, mama, veli on meni, a svake godine ovdje dolje imaju po jedno... - Opet je trudna, zna... da, trinaest godina od posljednje... Mislila sam da sam otkrila otkud to! - Ne, Peter se nikad nije vratio iz Dunkirka...

Voza autobusa ponudio mu je cigaretu. Godliman je odbio i izvadio lulu. Netko je poeo pjevati. PAZ-ov ovjek u prolazu dreknu: "Mama, dolje sa zastorom tim! Pogledaj samo Sto ti se vidi!", a mi Viknusmo: "Nita za to!" Oh! Koljena uvis, mama Brovvn... Pjesma se pronijela mnotvom sve dok je nisu svi pjevali. Godliman se pridruio, znajui da je ovo narod koji gubi rat, ali pjeva da sakrije strah kao to se zvidi kad se nou prolazi pokraj groblja; znajui da je iznenadna ljubav koju je osjetio za London i Londonce prolazan osjeaj, srodan masovnoj histeriji, nemajui povjerenja u unutarnji glas koji mu je govorio: "Evo, evo u emu je rat, evo zbog ega ga vrijedi vojevali", znajui ali ne marei, jer je prvi put nakon toliko godina osjetio upravo tjelesno ganue zbog drugarstva a to mu je bilo drago. Kad se zauo zvuk svretka uzbune, pjevajui su se uspeli stubama na ulicu, a Godliman je naao telefonsku govornicu i nazvao pukovnika Tcrrvja da ga upita kad bi mogao zapoeti. 293. Seoska crkvica bila je stara i vrlo lijepa. Ograda od suhozida opasivala je groblje u kojem je raslo divlje cvijee. Sama crkva jo je postojala - barem njezini dijelovi - kad je Britanija posljednji put bila zauzeta, prije gotovo tisuu godina. Sjeverni zid glavne crkvene ladc, debeo nekoliko metara, koji su probijala samo dva prozoria, mogao je pamtiti posljednju invaziju: bio je sagraen u doba kad su crkve bile mjesta i tjelesnog i duhovnog utoita, a prozorii zaobljenih lukova prikladniji su bili za odapinjanje strelica iz crkve nego za proputanje Gospodinova sunca. I doista, dobrovoljci Mjesne obrane imali su razraene planove za upotrebu crkve ako i kada novovjekovna banda evropskih pljakaa prijee Kanal. Ovoga kolovoza 1940. godine konjike izme nisu odzvanjale poploenim podom ispred oltara; jo ne. Sunce je sjalo kroz oslikana prozorska stakla koja su preivjela Cromwellovc ikonokla-ste i gramzljivost Henrika Osmog, a krov je odzvanjao od zvukova orgulja koje su ve trebale podlei crvotoini i trulei. Bilo je to divno vjenanje. Lucy je bila u bijelom, naravno, a njezinih pet sestara bile su djeverue u haljinama boje marelice. David je nosio sveanu uniformu zrakoplovnog oficira Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, svu utavu i novu jer ju je prvi put obukao. Pjevali su 23. psalam, "Gospodin je moj pastir" prema napjevu Crimond. Lucyn je otac izgledao ponosito kao to se i prilii danu kad se njegova najstarija i najljepa ki udaje za zgodnog mladia u uniformi. Bio je poljoprivrednik, ali je ve prolo mnogo vreme30 na otkad je zadnji put sjeo za traktor: svoju obradivu zemlju dao je u zakup, a na preostalom je dijelu uzgajao trkae konje iako e, naravno, ove zime izorati svoj panjak i na njemu zasaditi krumpir. Premda je zapravo bio vie gospodin nego poljoprivrednik, njegova je koa odavala da boravi na zraku. Imao je iroki prsni ko i velike vorugave seljake ruke. Veina mukaraca na toj strani crkve bila mu je slina: bavaslih grudi i izboranih crvenih lica, ti ljudi nisu bili u fraku nego su radije nosili odijela od tvida i vrste cipele. I djeverue su imale neto od toga; bile su seoske djevojke. Ali, mlada je bila na majku. Njezina je kosa bila tamna, tamnocrvena, duga i gusta, sjajna i prekrasna, a imala je iroko razmaknute jantarne oi i ovalno lice; kad je tim jasnim, izravnim pogledom pogledala upnika i isto tako vrstim, jasnim glasom rekla "da", upnik se zapanjio i pomislio: "Boga mi, ona to zaista misli", to je bila udna pomisao za upnika usred obreda vjenanja. I porodica s druge strane crkvene ladc imala je svoju specifinu crtu. Davidov je otac bio odvjetnik - njegova stalna namrte-nost bila je profesionalna deformacija i skrivala je vedru prirodu. (U prolom ratu bio je major u pjeadiji, a cijelu ovu stvar s RAF-om" i s ratom u zraku smatrao je tek hirom koji e brzo proi.) Ali na njega nitko nije sliio, ak ni njegov sin koji je sada stajao ispred oltara i obeavao da e svoju enu voljeti do smrti koja ne mora biti vrlo daleko, ne dao Bog. Ne, oni su svi sliili Davidovoj majci koja je sjedila pokraj svog mua, gotovo crne kose, tamne puti i dugih, vitkih udova. David je bio najvii u porodici. Prole je godine na sveuilitu u Cambridgeu oborio rekorde u skoku uvis. Ipak je za mukarca bio malo previe privlaan. Da nije bilo tamne, neizbrisive sjene guste brade, moglo bi se rei da ima ensko lice. Brijao se dvaput dnevno. Imao je duge trepavice i izgledao inteligentno, to je i bio, i osjeajno, to nije bio. Bilo je idilino: dvoje sretnih, lijepih ljudi, djeca iz pristojnih, dobrostojeih, tipinih engleskih obitelji na vjenanju u seoskoj crkvi za najljepeg ljetnog vremena koje Britanija moe ponuditi. Kad su bili proglaeni muem i enom, obje su majke imale suhe oi, a oba su oca plakala. Royal Air Force - Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (op. prev.) 31Cjelivanje mlade je barbarski obiaj, pomislila je Lucy kad joj je jo jedan par srednjih godina, usana mokrih od ampanjca, umrljao obraz. Vjerojatno je potjecao od jo barbarski jeg obiaja iz srednjeg vijeka, kad je svaki mukarac iz plemena smio... pa, u svakom sluaju vrijeme je da se sasvim civiliziramo i odbacimo tu cijelu pripovijest. Znala je i prije da joj se nee svidjeti ovaj dio vjenanja. Voljela je ampanjac, ali nije bila luda za pileim batacima ili grudicama kavijara na etvrtastim komadima hladnog tosta, a to se tie govora i fotografija, kao i viceva o medenom mjesecu, to zaista... Ali moglo je biti i gore. Da je mirno doba, otac bi bio unajmio Albert Hali. Dosad je devetoro ljudi reklo: "Neka sve vae potekoe budu male", a jedna osoba, jedva neto originalnija, dodala je: "elim vidjeti da vau kuu okruuje i neto drugo osim ograde." Lucy je stisnula nebrojeno mnogo

ruku i pretvarala se da ne uje primjedbe poput: "Ne bi mi bilo krivo da noas budem u Davidovoj pidami." David je odrao govor u kojem je zahvalio Luvcinim roditeljima to su mu dali svoju ker, kao da je ona neki beivotni predmet koji se moe poput dara umotati u bijeli atlas i poklonili najvrednijem molitelju. Lucyn je otac grubo rekao da zapravo ne gubi ker nego da dobiva sina. Sve je bilo krajnje smijeno, ali se sve to radi zbog roditelja. Neki je daleki stric iskrsnuo iz bara, i lako se ljuljao. Lucy je susprcgla drhtaj. Predstavila ga je svom muu: - Davide, ovo je stric Norman. Stric Norman je tresao Davidovu kotunjavu ruku: - Onda, moj deko, kad stupa na dunost? - Sutra, gospodine. - to, zar nema medenog mjeseca? - Samo dvadeset i etiri sata. - Ali ti si, ini mi se, tek zavrio obuku. - Da, ali letio sam i prije, znate. Nauio sam u Cambridgeu. Osim toga, u kakvoj smo guvi, ne mogu tedjeti pilote. Oekujem da u sutra bili u zraku. Lucy je mirno rekla: - Davide, nemoj - ali se na nju nisu osvrtali. - Na emu e letjeti? - Stric Norman je upitao oduevljen poput kolarca. - Na spitfircu. Vidio sam ga juer. Pravi zmaj. - David je ve 32 poprimio argon avijatiara - zmajeve i gajbe i cuga i banditi na dva sata. - Ima osam topova, postie tri stotine pedeset vorova, a okrenut e se u kutiji od cipela. - Sjajno, sjajno. Vi ete, deki, sigurno privesti pameti one iz Luftwaffe, ha? - Juer smo sruili ezdeset za jedanaest naih - rekao je David ponosno kao da ih je sve sam sruio. - Prekjuer, kad su napali Yorkshire, poslali smo cijelu bandu natrag u Norveku podvita repa. Nismo izgubili ni jednog zmaja! Stric Norman je estinom pijanca stegnuo Davidovo rame. -Nikad - citirao je pompozno - toliki nisu toliko dugovali tako malom broju ljudi. Churchill je to rekao neki dan. David se pokuao skromno nasmijeiti. - Mora da je govorio o raunima u oficirskoj kantini. Lucy je mrzila kad su tako omalovaavali krvoprolie i unitavanje. Rekla je: - Davide, sad bismo trebali poi i presvui se. Do Lucync kue dovezli su se odvojenim automobilima. Majka joj je pomogla da skine vjenanu haljinu govorei: - Pa, draga moja, ne znam ba tono to noas oekuje, ali trebala bi znati... - Oh, mama, nemoj biti neugodna - prekinula ju je Lucy. -Kasni deset godina da mi pria o ivotu. Ovo je, zna, 1940. Majka je neznatno pocrvenjela. - U redu, draga - rekla je blago - ali ako ima neto o emu bi htjela porazgovarati, kasnije... Lucy je sinulo da je majka morala uloiti znatan napor da bi rekla tako neto pa je poalila to je lako otro odgovorila. - Hvala ti - rekla je. Dotaknula je majinu ruku. - Hou. - Onda, sad te ostavljam. Pozovi me ako bilo to treba. -Poljubila je Lucy u obraz i izila. Lucy je u kombineu sjela za toaletni stoli i poela se eljati. Tono je znala to da noas oekuje. Kad se sjetila malo se zaa-rila od zadovoljstva. Bilo je to dobro isplanirano zavoenje, iako tada Lucy nije palo na pamet da je David moda unaprijed bio smislio svaki pokret. Dogodilo se to u lipnju, godinu dana nakon to su se sreli na godinjem studentskom kostimiranom plesu. Od toga su se vremena viali svakog tjedna, a David je dio uskrnjih praznika 33proveo s Lucvnom obitelji. Sviao se njenoj majci i ocu - bio je privlaan, pametan i uglaen, a potjecao je iz istog drutvenog sloja kao i oni. Otac je mislio da je samo malko previe samouvjeren, ali majka je rekla da vlastela o studentima tako govore ve est stotina godina. Ona je mislils da e David biti dobar svojoj eni to je, konano, najvanije. Tako je u lipnju Lucy otila Davidovima na vikend. Imanje je bilo viktorijanska kopija farme iz osamnaestog stoljea s etvrtastom kuom koja je imala devet spavaih soba i terasu s koje se pruao lijep pogled. Lucy se najvie dojmila spoznaja da su ljudi koji su zasadili vrt morali znali da e sami biti ve odavno mrtvi kad vrt izraste. Atmosfera je bila vrlo oputena. Ona i David pili su pivo na terasi obasjanoj poslijepodnevnim suncem. Tada joj je David rekao da je primljen na oficirsku obuku u RAF-u, zajedno s etvoricom prijatelja iz sveuilinog aero-kluba. Htio je biti pilot lovac. - Dobro letim - rekao je - a trebat e im ljudi kad se rat zahukta. Kau da e ovaj put rat biti izvojevan ili izgubljen u zraku.

- Zar se nimalo ne boji? - upitala je tiho. - Nimalo - odvratio je. A onda je rukom pokrio oi pa rekao: - Da, bojim se. Pomislila je kako je vrlo hrabar i stisnula mu je ruku. Neto kasnije obukli su kupae kostime i spustili se do jezera. Voda je bila bistra i hladna, ali je sunce jo bilo jako, a zrak topao. Veselo su se prskali, kao da su znali da je ovo kraj njihovog djetinjstva. - Jesi li dobra plivaica? - upitao ju je. - Bolja od tebe! - Dobro. Utrkujmo se do otoka. Zasjenila je oi da bi pogledala prema suncu. Zadrala je taj stav na trenutak pretvarajui se da ne zna kako je poeljna u mokrom kupaem kostimu podignutih ruku i zabaenih ramena. Otok je bio komadi zemlje obrastao grmljem i drveem udaljen tristotinjak metara, u sredini jezera. Spustila je ruke, povikala: - Sad! - i brzo zaplivala kraulom. Pobijedio je, naravno, David sa svojim dugim rukama i nogama. Lucy se nala u neprilici kad je bila jo svega pedeset metara daleko od otoka. Prela je na prsni nain, ali je ak i za to bila previe umorna pa se morala izvrnuti, na lea i plutati. David, koji je ve sjedio na obali otpuhujui poput mora, ponovo se bacio u vodu i zaplivao prema njoj. Priao joj je straga, uhvatio ispod ruku ispravnim spasilakim zahvatom i polagano vukao prema obali. Ruke su mu bile upravo ispod njezinih dojki. - Uivam u ovom - rekao je, a ona je zahihotala unato tome to je bila bez daha. Nekoliko trenutaka kasnije rekao je: - Mislim da bih ti sada mogao i rei. ~- to? - zadihano je pitala. - Jezero je duboko samo metar i dvadeset. - Ti... barabo! - izvila se iz njegovih ruku te otresajui se i smijui stala na vrsto tlo. Primio ju je za ruku, poveo iz vode pa kroz umicu. Pokazao joj je jedan stari drveni veslaki amac koji je trunuo izvrnut, ispod grma gloga. - Kad sam bio djeak, veslao bih ovamo u tome, s jednom od tatinih lula, kutijom ibica i s malo duhana u papirnatom smotuljku. Tu sam obiavao puiti. Nalazili su se na istini, potpuno okrueni grmljem. Tratina ispod njihovih stopala bila je ista i elastina. Lucy je sjela na zemlju. - Natrag emo plivati polako - rekao je David. - Nemojmo sada o tome - odvratila je. Sjeo je pokraj nje i poljubio je, a zatim ju je njeno gurao prema natrag sve dok nije leala na zemlji. Pogladio joj je bok i poljubio vrat, a ona je uskoro prestala drhtati. Kad je svoju ruku poloio njeno, nervozno na mekan breuljak izmeu njenih nogu, izvila se potiui ga da pritisne jae. Privukla je njegovo lice svojemu i poljubila ga otvorenih usta i vlano. On posegne za naramenicama njenog kupaeg kostima i spusti ih preko ramena. Rekla je: - Nemoj. Zagnjurio je lice izmeu njenih dojki. - Lucy, molim te. -Ne. Pogledao ju je. - To bi mi mogla biti posljednja prilika. Prevrnula se na bok i ustala. A onda zato to je bio rat i zbog moleivog izraza njegovog zaarenog mladog lica, i zbog vatre koju je osjeala u sebi, a koja nikako nije jenjavala, hitrim je pokretom skinula kupai kostim i odbacila kupau kapu tako dase njena tamnocrvena kosa rasula po ramenima. Kleknula je ispred njega, prihvatila njegovu glavu u svoje ruke i usmjerila njegove usnice prema svojim grudima. Izgubila je djevianstvo bezbolno, zaneseno i jedino malo prebrzo. Natruha krivnje samo je pojaala, a ne umanjila ugodu sjeanja. Pa ako je to i bilo briljivo smiljeno zavoenje, bila je dobrovoljna, da ne kaemo poudna rtva, osobito pri kraju. Poela se odijevati za put. Onoga poslijepodneva na otoku zapanjila ga je nekoliko puta: jednom kada je poeljela da on poljubi njezine dojke i opet kad ga je rukama uvodila u sebe. Takve se stvi oito nisu dogaale u knjigama koje je itao. Poput veine'vojih prijateljica, Lucy je itala D. H. Lawrencea u potrazi za informacijama o seksu. Pouzdavala se u njegovu koreografiju, a nepovjerljivo se odnosila prema zvunim efektima; ono to su njegovi ljudi jedno drugom radili lijepo je zvualo, ali ne tako ugodno; pri svojem seksualnom buenju nije oekivala trube, grmljavinu i zveket inela. David je bio jo neupueniji od nje, ali je bio njean i uivao je u njenom uitku, a ona je bila sigurna da je to najvanije. Uinili su to odonda jo samo jednom; tono tjedan dana prije vjenanja ponovo su vodili ljubav i to je dovelo do njihove prve svae. Ovaj put to je bilo u kui njezinih roditelja, ujutro nakon to su svi drugi otili. Doao je u njezinu sobu u kunom ogrtau i legao u krevet s njom. Gotovo da je promijenila miljene o Lawrenceovim trubama i inelama. David je odmah nakon ina ustao.

- Nemoj ii - rekla je. - Netko bi mogao ui. - Riskirat u. Vrati se u krevet. - Bilo joj je toplo, ugodno, bila je snena i eljela ga je pokraj sebe. Obukao je kuni ogrta. - ivcira me. - Prije pet minuta nisi bio ivan. - Posegnula je za njim. -Lezi kraj mene. elim upoznati tvoje tijelo. - Boe moj, ba si besramna. Pogledala ga je da vidi da li se ali, a kad je shvatila da to nije tako, razljutila se. - Ali to to dovraga znai? 36 - Uope nisi... uglaena! - Kakva je to glupa izjava! - Ponaa se kao... kao... drolja. Skoila je iz kreveta, gola i bijesna, a njezine ljupke dojke dizale su se i sputale od gnjeva. - to ti zapravo zna o droljama? - Nita! - to zna o enama? - Znam kako bi se djevica trebala ponaati! - Ja sam... bila sam... dok nisam srela tebe... - Sjela je na rub kreveta i rasplakala se. Naravno, to je bio kraj svae. David ju je zagrlio i rekao: -Oprosti mi, oprosti, oprosti. I ti si meni prva i % znam to da oekujem, a tako sam zbunjen... Hou rei, nitko ti nita o ovome ne pria, zar ne? mrcnula je i odmahnula glavom u znak suglasnosti, a palo joj je na pamet da ga u stvari uznemiruje spoznaja da e za osam dana uzletjcti u krhkom zrakoplovu i boriti se za svoj ivot iznad oblaka; zbog toga mu je oprostila, a on joj je obrisao suze, pa su se vratili u krevet i vrsto stisnuli radi ohrabrcnja. Lucy je ispriala svojoj prijateljici Joanni o svai, rekavi da je to bilo zbog haljine za koju David misli da je besramna. Joan-na je rekla a se parovi uvijek prije vjenanja svaaju, obino no prije vjenanja: to je posljednja prilika da preispitaju snagu svoje ljubavi. Upravo se bila dotjerala. Promotrila se u velikom ogledalu. Kostim joj je bio pomalo vojniki, etvrtastih ramena, s epoletama, ali bluza ispod njega bila je enstvena, radi ravnotee. Ispod zgodne francuske kapice kosa joj je padala u velikim kovr-ama. Ne bi bilo u redu da ode raskono odjevena, barem ne ove godine; no osjeala je da je uspjela postii nekakav ivahno praktian a ipak privlaan izgled koji je brzo dolazio u modu. David ju je ekao u predvorju. Poljubio ju je i rekao: - Izgledate prekrasno, gospodo Rose. Odvukli su ih natrag u primau sobu da bi svima rekli: "Do vienja." Namjeravali su no provesti u Londonu, kod Claridgea, a onda bi se David odvezao u Biggin Hill, a Lucy vratila kui. Kanila je ivjeli sa svojim roditeljima; mogla je koristiti ladanjsku kuu kad bi David bio na odsustvu. Uslijedilo je jo pola sata rukovanja i poljubaca, a zatim su se 37uputili prema autu. Neki Davidovi bratii popeli su se na njegov otvoreni MG. Za branike su konopcima svezali limenke i stare izme, papue na automobilu bile su preplavljene konfetima, a po cijelom je vozilu kriavim crvenim ruem bilo narkano "Upravo vjenani." Krenuli su smijui se i domahujui gostima koji su ispunili ulicu iza njih. Zaustavili su se nakon jedne milje i oistili auto. Bio je ve sumrak kad su ponovno krenuli. Davidovi su reflektori bili zasjenjeni zbog zamraenja, ali on je svejedno vozio vrlo brzo. Lucy je bila vrlo sretna. David ree: - U pretincu je boca pjenuca. Lucy je otvorila pretinac i pronala ampanjac i dvije ae paljivo umo$tae u svileni papir. Jo je bio prilino hladan. ep je izletio uz glasan pucanj i frknuo u no. David je zapalio cigaretu dok je Lucy toila vino. - Zakasnit emo na veeru - rekao je. - Koga je za to briga? - Pruila mu je au. Bila je zaista previe umorna da bi pila. Drijemalo joj se. inilo se da auto juri uasno brzo. Prepustila je Davidu vei dio ampanjca. Poeo je zvidati 5/. Louis Blues. Vonja kroz Englesku za vrijeme zamraenja bila je neobian doivljaj. Nedostajala su svjetla, to se prije rata nije ni primjeivalo: svjetla po trijemovima ladanjskih kua i na prozorima seoskih kua, svjetla na tornjevima katedrala i oznake gostionica te - vie od svega - jasan odsjaj nisko na dalekom nebu, tisua svjetala oblinjeg grada. ak i da se moglo vidjeti, nije bilo putokaza da se orijentira; maknuli su ih kako bi omeli njemake padobrance koje su oekivali svakog dana. (Prije samo nekoliko dana poljoprivrednici u Midlandsu pronali su padobrane, radio--aparate i mape, ali kako nije bilo tragova otisaka stopala koji bi vodili od tih predmeta, zakljuilo se da se nije spustio nijedan ovjek te da je cijela stvar bila tek slabaan nacistiki pokuaj da se u narodu stvori panika.) Bilo kako bilo, David je znao put za London.

Uspinjali su se dugakim breuljkom. Maleni sportski automobil brzo se kretao. Lucy je poluzatvorenim oima piljila u tminu. Spust s breuljka bio je strm i vijugav. Lucy je zaula udaljeno brujanje kamiona koji se pribliavao. Gume MG-a su cviljele dok je David savladavao zavoje. - Mislim da vozi prebrzo ~ rekla je Lucy blago. 38 Stranji dio automobila zanio se u lijevom zavoju. David je prebacio u niu brzinu bojei se prikoiti da ponovo ne zanese. Zasjenjeni reflektori nejasno su ocrtavali ivicu s obiju strana ceste. Naiao je otar desni zavoj. David je ponovo osjetio kako se stranji kraj automobila zanosi. Zavoji kao da su se protezali u nedogled. Mali se automobil zanio postrance i okrenuo za 180 stupnjeva tako da je krenuo natrake, a zatim se nastavio okretati u istom smjeru. Lucy je kriknula: - Davide! Iznenada je iziao mjesec, pa su ugledali kamion. Brektao je uzbrdo puevom brzinom, a gusti dim, srebrn na mjeseini, sukljao je iz ispune cijevi. Lucy je naas ugledala vozaevo lice, ak i njegovu suknenu kapu i brkove; uasnuto je otvorio usta naga-zivi na konicu. Automobil se sada ponovo kretao naprijed. Bilo je upravo toliko mjesta da zaobidu kamion da je David uspio ponovo ovladati automobilom. Okrenuo je volan i dotakao gas. To je bila greka. Automobil i kamion frontalno su se sudarili. 394. Stranci imaju pijune; Britanija ima Vojnu obavjetajnu slubu. Kao da to ve nije dovoljan eufemizam, pa je ime skraeno MI*. Godine 1940. MI je bio dio Ministarstva rata. U to se vrijeme irio poput korova - to nije bilo nita udno - a njegovi su raznovrsni odjeli bili poznati po brojevima: MI9 je organizirao trase bijega iz logora ratnih zarobljenika kroz okupiranu Evropu u neutralne zemlje, MI8 je nadzirao neprijateljsku raio-aktivnost, a bio je vredniji od est pukova, MI6 je slao agente u Francusku. Profesor Pcrcival Godliman je u jesen 1940. godine stupio u slubu MI5. Pojavio se u Ministarstvu rata u Whitehallu jednog hladnog rujanskog jutra, nakon noi provedene u gaenju poara po cijelom East Endu; zrani je rat bio u punom jeku, a on je bio pomoni vatrogasac. Vojnu obavjetajnu slubu vodili su u mirno doba vojnici kada - po Godlimanovu miljenju - pijunaa ionako niemu nije sluila, ali sada, kako je ustanovio, ta je sluba bila prepuna amatera, pa se obradovao kad je otkrio da pozna polovicu ljudi u MI5. Prvog dana susreo je odvjetnika koji je bio lan njegova kluba, povjesniara umjetnosti s kojim je pohaao srednju kolu, arhivara sa svoga sveuilita i svog omiljenog pisca detektivskih romana. U ured pukovnika Terrvja uveli su ga u deset sati. Terry je ' Military Intelligence (op. prev.) 40 ondje bio ve nekoliko sati: u kou za smee bile su dvije prazne kutije cigareta. Godliman je upitao: - Moram li te sada oslovljavati s "gospodine"? - Ovdje se ba ne drimo forme, Percy. "Ujo Andrevv" bit e sasvim u redu. Sjedni. Terry je, meutim, bio nekako ivahan to nije bilo kad su ruali u Savoyu. Godliman je primijetio da se nije nasmijao i da mu panju neprestano privlae hrpe neproitanih poruka na stolu. Terry je pogledao na sat i rekao: - Uputit u te u stvar, ukratko... dovrit u lekciju koju sam zapoeo za rukom. Godliman se nasmijeio. - Ovaj put neu se praviti vaan. Tcrry je zapalio novu cigaretu. Canarisovi pijuni u Britaniji bili su neupotrebljivi. (Terry je nastavio kao da su razgovor prekinuli prije pet minuta a ne prije tri mjeseca). Dorothy O'Grady bila je tipian sluaj: uhvatili smo je dok je rezala vojne telefonske vodove na otoku Wightu. Nevidljivom tintom kakva se moe kupiti u trgovini igraaka pisala je pisma u Portugal. Novi val pijuna naiao je u rujnu. Zadatak tih ljudi bio je da izvide kako u Britaniji teku pripreme za invaziju: da oznae plae pogodne za iskrcavanje, polja i ceste na koje se mogu spustiti jedrilice za prebacivanje trupa, zamke za tenkove, barikade na cesti i prepreke od bodljikave ice. Kao da su ih loe probrali, uurbano prikupili, nedovoljno izvjebali i traljavo opremili. Tipian su primjer etvorica koja su stigla u noi izmeu 2. i 3. rujna: Mcicr, Kieboom, Pons i Waldberg. Kieboom i Pons spustili su se predveer pokraj Hyt-hea, a uhapsio ih je redov Tollervcy iz somersetske lake pjeadije koji je na njih nabasao u pjeanim dinama utajui veliku prljavu kobasicu. Waldbcrg je uspio poslati poruku u Hamburg: STIGAO SRETNO. DOKUMENT UNITEN. ENGLESKA STRAAR-NICA 200 METARA OD OBALE. PLAA SA SMEIM MREAMA I ELJEZNIKIM PRAGOVIMA NA UDALJENOSTI OD 50 METARA. MINA NEMA. MALO VOJNIKA. NEDOVREN BUNKER. NOVA CESTA. WALDBERG.

41Jasno je da nije znao gdje je, a nije imao ak ni konspirativno ime. O vrijednosti njegovog izvjetaja govori injenica da nije nita znao o engleskim zakonima o toenju alkoholnih pia -uao je u gostionicu u devet sati ujutro i zatraio kvart" jabukovae. (Godliman se na to nasmijao, a Terry je rekao: - ekaj, bie jo smjenije.) Vlasnik je Waldbergu rekao da se vrati u deset i predloio mu da za to vrijeme razgleda seosku crkvu. Za divno udo, Waldberg se vratio tono u deset, a dva su ga policajca na biciklima uhapsila. (- Kao scenarij za Opet onaj ovjek - rekao je Godliman.) Meirea su pronali nekoliko sati kasnije. Jo je jedanaest agenata uhvaeno u nekoliko sljedeih tjedana, veina od njih nekoliko sati po sputanju na britansko tlo. Gotovo su svi bili osueni na smrt. (- Zar gotovo svi? - zapitao je Godliman. Tcrry je odvratio: Da. Nekolicinu su izruili naem odjelu B-I(a). Vratit u se na to za trenutak.) Ostali su se spustili u Republiku Irsku. Jedan od njih bio je Ernst Weber-Drohl, poznati akrobat koji je imao dvoje vanbra-ne djece u Irskoj - bio je ondje ve prije na turneji po varijeteima kao "najjai ovjek na svijetu". Uhapsila ga je Garda Siocha-na, globila ga s tri funte i izruila B-I(a). Drugi je bio Hermann Goeiz, koji se umjesto u Republiku Irsku zabunom spustio u Ulsler, gdje ga je opljakala IRA, zatim je preplivao Boyne u krznenom donjem rublju i na kraju progutao kapsulu. Imao je depnu lampu s oznakom "Made in Dresden". (- Ako je tako lako hvatati te cprtlje - rekao je Terry - zato uzimamo u slubu takve inteligentne tipove kao to si ti da ih hvataju? Dva su razloga. Prvi: namamo naina da saznamo koliko ih nismo uhvatili. Drugi: vano je to radimo s onima koje ne vjeamo. Tu stupa na scenu B-I(a). No da to objasnim, moramo se vratiti u 1936. godinu.) Alfrcd Georgc Owens bio je elektrotehniar u poduzeu koje je radilo neke poslove za vladu. Tridesetih godina u nekoliko je navrata posjetio Njemaku i dobrovoljno odao Admiralitetu " etvrt galona - 1,1361 (op. prev.) 42 nekoliko raznovrsnih tehnikih informacija koje je tamo pokupio. Konano ga je Mornarika obavjetajna sluba uputila u MI6 koji ga je poeo obuavati za agenta. Otprilike istodobno zavrbovao ga je i Abwehr to su u MI6 otkrili kad su uhvatili njegovo pismo, adresirano na poznatu njemaku vezu. Jasno je da uope nije bio lojalan: samo je elio da bude pijun. Nazvali smo ga "Snijeg", a Nijemci su ga zvali "Johnny". U sijenju 1939. godine Snijeg je dobio pismo koje je sadravalo: 1) upute za upotrebu radio-prijemnika i 2) kupon garderobe na kolodvoru Victoria. Uhapen je dan nakon izbijanja rata pa su i on i njegov predajnik (koji je bio podigao u koferu kad je u garderobi pokazao kupon) zatvoreni u tamnicu u Wandsworlhu. Nastavio je saobraati sa Hamburgom, no sada su sve poruke bile napisane u odjelu B-I(a) slube MI5. Abwehr ga je povezao s jo dvojicom njemakih agenata u Engleskoj koje smo odmah epali. Odali su mu i ifru i podrobno ga uputili u radio-veze to je sve bilo od neprocjenjive vrijednosti. Snijega su slijedili Charlie, Duga, Ljeto, Keks, i konano mala vojska neprijateljskih pijuna koji su svi bili u redovnoj vezi s Canarisom i u koje je on oito imao povjerenje, a koje je sve do jednoga potpuno kontrolirala Britanska obavjetajna sluba. U tom trenutku MI5 je poeo nejasno uviati strahovitu mogunost: uz malo sree mogao je drati pod kontrolom cijelu njemaku oba vjetajnu mreu u Britaniji i njome manipulirali. - Pretvaranje agenata u dvostruke agente umjesto da ih vjeamo ima dvije kljune prednosti - zavravao je Terry. - Budui da neprijatelj misli da su njegovi pijuni jo aktivni, ne pokuava da ih nadomjesti drugima koji moda nee biti uhvaeni. A budui da mi pribavljamo informacije koje pijuni saopavaju svojim naredbodavcima, moemo prevarili neprijatelja i zavesti njegove stratege. - To ne moe biti ba tako lako - rekao je Godliman. - Naravno da nije. - Terry je otvorio prozor da istjera dim cigarete i lule. - Da bi bio djelotvoran, sistem mora biti gotovo posve sveobuhvatan. Ako u nas postoji iole znatniji broj pravih agenata, njihove e informacije proturjeili izvjetajima dvostrukih agenata, pa e Abwehr nanjuiti prijevaru. 43- Zvui strahovito uzbudljivo - rekao je Godliman. Lula mu se ugasila. Terry se nasmijeio, prvi put tog jutra. - Ljudi koji ovdje rade rei e ti da je posao naporan: radi se prekovremeno, vrlo napeto, a ima i razoaranja... ali da, naravno, uzbudljivo jest. - Pogledao je na sat. - Htio bih da sad upozna jednog vrlo bistrog mladog lana mojeg osoblja. Odvest u te u njegov ured. Izali su iz sobe, preli stepenice i nekoliko hodnika. - Zove se Frederick Bloggs i ljuti se ako se alimo na njegov raun - nastavio je Terry. - Ukrali smo ga Scotland Yardu, bio je inspektor u Specijalnom odjelu. Ako treba ruke i noge, upotrijebi njegove. Naravno, bit e iznad njega po inu, ali ne bih se na to previe obazirao... mi ovdje na to ne pazimo. Drim da ti to i ne trebam rei. Uli su u malu gotovo praznu sobu koja je gledala na neki goli zid. U njoj nije bilo saga. Na zidu je visjela fotografija zgodne djevojke, a na vjealici za eir bio je par lisiina. Terry je rekao: - Frtederick Bloggs, Percival Godliman. Sad vas ostavljam.

ovjek s druge strane stola bio je plavokos, zdepast i nizak -mora da je bio upravo toliko visok da su ga primili u policiju, pomislio je Godliman. Njegova je kravata bola u oi, ali je imao ugodno, iskreno lice i privlaan osmijeh. Stisak ruke bio mu je vrst. - Zna to, Percy, upravo sam htio skoknuti kui na ruak -rekao je. - Zato ne bismo poli zajedno? ena priprema divne kobasice i preni krumpir. - Govorio je razvuenim koknijev-skim naglaskom. Kobasice i preni krumpir nisu bili Godlimanovo omiljeno jelo, ali je poao. Otili su do Trafalgar Squarea i uhvatili autobus za Hoxton. Bloggs je priao: - Oenio sam se predivnom djevojkom, ali vrlo loe kuha. Kobasice i preni krumpir jedem svakog dana. Istoni se London jo dimio od noanjeg zranog napada. Proli su pokraj skupina vatrogasaca i dobrovoljaca koji su prekopavali po ruevinama, polijevali vodom vatre koje su tinjale i raiavali kr s ulica. Vidjeli su starca koji je iz napola sruene kue iznosio dragocjeni radio-aparat. Godliman je zapoeo razgovor. - Znai da emo zajedniki hvatati pijune. 44 - Nastojat emo, Percy. Bloggsova kua bila je dograena zgrada s tri spavae sobe u ulici potpuno istih zgrada. Svi siuni prednji vrtovi koristili su se za uzgoj povra. Gospoa Bloggs bila je ona zgodna djevojka s fotografije na uredskom zidu. Izgledala je umorno. - Za vrijeme zranih napada vozi automobil hitne pomoi, je li tako, ljubavi? - rekao je Bloggs. Ponosio se njome. Zvala se Christine. Rekla je: - Svakog jutra kad se vraam kui, pitam se je li kua jo na mjestu. - Jesi li primijetio da se brine za kuu, a ne za mene? - rekao je Bloggs. Godliman je s kamina uzeo kutijicu s medaljom. - Kako si ovo dobio? Christine je odgovorila: - Oteo je samaricu razbojniku kojije pljakao potu. - Pravi ste par - rekao je Godliman. - Jesi li oenjen, Percy? - upitao je Bloggs. - Udovac sam. - ao mi je. - ena mi je umrla od tuberkuloze 1930. godine. Nismo imali djece. - Ni mi ih jo nemamo - rekao je Bloggs. - Ne dok je svijet u ovakvom slanju. Christine je dobacila: - Oh, Fred, to ga ne zanima! - Izila je iz kuhinje. Sjeli su za etverouglasti stol u sredini sobe. Godlimana je dirnuo ovaj par i domai prizor pa je samog sebe zatekao u mislima na Elconor. To je bilo neobino: ve je nekoliko godina bio imun na osjeaje. Moda mu, napokon, ivci ponovno oivljavaju. Rat je inio smijene stvari. Christinino kuhanje bilo je zaista grozno. Kobasice su bile pregorene. Bloggs je svoje jelo utopio u umaku od rajice, a Godliman je s radou poao njegovim stopama. Kad su se vratili u Whitehall, Bloggs je Godlimanu pokazao dosje o neidentificiranim neprijateljskim agentima za koje se misli da jo djeluju u Britaniji. 45Postojala su tri izvora podataka o takvim ljudima. Prvo, izvjetaji o useljavanju iz Ministarstva unutranjih poslova. Pasoka je kontrola dugo vremena bila produena ruka Vojne obavjetajne slube, a postojao je popis koji je sezao sve do posljednjeg rata - svih stranaca koji su uli u zemlju, ali je nisu napustili ili nisu bili obraeni na neki drugi nain kao to su smrt ili naturalizacija. Po izbijanju rata svi su se pojavili pred sudovima koji su ih razvrstali u tri grupe. U poetku su bili internirani samo stranci iz grupe "A", no do srpnja 1940. godine, nakon to su se Fleet Streetom proirile neke uznemirujue glasine, bili su lieni slobode kretanja i ljudi iz grupe "B" i "C". Samo mali broj useljenika nije se mogao pronai; moglo se pretpostaviti da su neki od njih pijuni. Njihovi su papiri bili u Bloggsovom dosjeu. Drugi su izvori bile radio-emisijc. Ljudi iz odjela C iz MI8 svake su noi nadzirali eter, snimali sve za to nisu bili sigurni da je nae, i to slali u Vladinu kolu za ifre i deifriranje. Taj odsjek, koji je nedavno preseljen iz Berkclcv Streeta u Londonu u seosku kuu u Bletchlev Parku, uope nije bio kola nego skupina ahovskih majstora, muziara, matematiara i cnigmatiara koji su vjerovali da ifru koju ovjek moe izmisliti moe i rijeiti. Poruke koje su potjecale iz Ujedinjenog Kraljevstva, a nisu se mogle pripisati ni jednoj slubi, pripisivale su se pijunima. Deifrirane poruke bile su u Bloggsovom dosjeu. Konano, tu su bili i dvostruki agenti, no njihova je vrijednost bila vie potencijalna nego stvarna. Poruke to ih je uputio Abwchr upozorile su na nekoliko agenata koji su se trebali prebaciti i odale jednog ovdanjeg pijuna gospodu Matildu Kraft iz Bourncmoutha koja je Snijegu potom poslala novac i bila odmah utamniena u zatvoru Holloway. No dvostruki agenti nisu bili kadri otkriti identitet ili mjesto boravka neprimjetnih, djelotvornih profesionalnih pijuna koji su za tajnu obavjetajnu slubu najvredniji. Nitko nije sumnjao da takvi

postoje. Bilo je nekih indicija: netko je, na primjer, prenio Snijegov odailja iz Njemake i pohranio ga za njega u garderobi kolodvora Victoria. No i Abwehr i sami pijuni bili su previe oprezni da bi dopustili da ih uhvate dvostruki agenti. Bilo kako bilo, indicije su bile u Bloggsovom dosjeu. Doli su i do drugih izvora: strunjaci su radili na poboljanju metode triangulacije (usmjereno lociranje radioodailjaa), a 46 ljudi iz MI6 nastojali su ponovo izgraditi mreu agenata u Evropi koja je potonula pod plimom Hitlerove armije. Ono malo podataka koji su postojali bilo je u Bloggsovom dosjeu. - To ponekad moe ovjeka dovesti do bjesnila - rekao je Bloggs Godlimanu. - Pogledaj ovo. - Izvadio je iz dosjea dugaku radio-poruku s britanskim planovima o ekspedicionoj armiji za Finsku. - Ovo smo uhvatili poetkom ove godine. Informacija je besprijekorna. Pokuavali su ga locirati kadli je iznenada uutio, bez oitog razloga... moda ga je netko prekinuo. Nastavio je nakon nekoliko minula, ali je ponovo iezao iz etera prije nego to su nai ljudi uope dobili priliku da uspostave kontakt. Godliman je upitao: - to je to "Pozdrav Williju"? - E, to je vano - rekao je Bloggs. Poeo se oduevljavati. -Ovdje je dio teksta jo jedne, posve nove poruke. Pogledaj. "Pozdrav VVilliju" Ovaj put je doao odgovor. Naslovljen je sa "Die NadcF. - Igla- Ovaj momak je profesionalac. Pogledaj njegove poruke: saete, ekonomine, ali iscrpne i potpuno nedvosmislene. Godliman je prouio dio druge poruke. - Rije je o uincima bombardiranja. - Oito je proao East Endom. Profesionalac, profesionalac. - to jo znamo o Dic Nadelu? Bloggsov izraz mladenakog oduevljenja komino je splasnuo. -To je sve, bojim se. - Konspirativno mu je ime Die Nadel, poruke zavrava s "Pozdrav Williju", a ima dobre podatke. Zar je to sve? - Na alost. Godliman je sjeo na rub stola i zagledao se kroz prozor. Na zidu kue koja je stajala suelice, ispod ukraene prozorske daske, vidio je gnijezdo crne iopc. - Na temelju toga, kakvi su nam izgledi da ga uhvatimo? Bloggs je slegnuo ramenima. - Na temelju toga, ba nikakvi. 475. Rije "sumoran" izmiljena je ba zbog ovakvih mjesta. Otok, u obliku slova J velika je gomila stijena koje se prkosno uzdiu iz Sjevernog mora. Na karti lei poput gornje polovice slomljenog tapa; usporedan je s ekvatorom, ali daleko, daleko sjevernije; njegova zakrivljena ruka okrenuta je prema Aber-deenu, a njegov slomljeni, nazupani batrljak usmjeren je prijetei prema dalekoj Danskoj. Dugaak je deset milja. Du veeg dijela obale stijene se uzdiu iz hladnog mora bez susretljivosti ala. Razljueni ovom grubou, valovi u nemonom bijesu udaraju o stijenu. Otok se ve deset tisua godina ne obazire na taj napad zlovolje. U vilici slova J more je mirnije jer si je tu osiguralo ugodniji prijem. Plima je u tu viticu nanijela toliko pijeska, morske trave, naplavljenog drvlja, oblutaka i koljaka da se sada tamo, izmeu podnoja stijena i ruba vode, nalazi polumjesec neega to vrlo slii suhoj zemlji, kakvoj-takvoj plai. Svakog ljeta raslinje s vrha stijene isputa rukovet sjemenki na plau onako kako bogata dobacuje suvian sitni prosjacima. Ako je zima blaga, a proljee brzo stigne, nekoliko sjemenki pusti slabano korijenje koje nikad nije dovoljno otporno da samo procvjeta i iri vlastito sjeme, pa tako alo s godine na godinu ivotari od milostinje. Na samoj zemlji, pravoj zemlji, stijenama zaklonjenoj od domaaja mora, zelene biljke rastu i razmnoavaju se. Vegetacija se veinom sastoji od otre trave koja jedva da je dostatna za prehranu nekoliko mravih ovaca, no koja je dovoljno snana da 48 povrinski sloj tla privee za kamenu podlogu otoka. Tu je i neto bodljikavog grmlja, koje prua utoite kuniima i divan cmogorini gaj u zavjetrini obronka breuljka na istonom kraju. Na viem dijelu prevladava vrijesak. Svakih nekoliko godina ovjek - da, tu postoji i ovjek - pali vrijesak pa tada moe rasti trava koju ovce mogu pasti, ali nakon nekoliko godina vrijesak se vraa bogzna odakle odbijajui ovce sve dok ga ovjek opet ne zapali. Kunii su tu jer su se tu okotili, ovce su tu jer su ih ovamo prenijeli, a ovjek je tu da bi se brinuo o ovcama, ali ptice su tu jer im se tu svia. Ima ih na stotine tisua: dugonoge trepeteljke zviduu piiip piiip piiip dok lete i pipi-pi-pi kad se obruava-ju poput spilfirea kad napada Messerschmidt, prdavci, koje ovjek rijetko via, ali zna da su tu jer je zbog njihovog tektanja budan cijele noi, gavrani i crne vrane, troprsti galebovi i bezbrojni obini galebovi, par orlova zlataa na koje ovjek puca kad ih vidi jer zna - bez obzira na to to mu prirodoslovci i strunjaci iz Edinburgha kau - da oni love ive janjce a ne samo strvine ve uginulih.

Najredovitiji posjetilac otoka je vjetar. Dolazi preteno sa sjeveroistoka, iz zaista hladnih predjela gdje ima fjordova, ledenjaka i santi, i esto sa sobom donosi nedobrodole darove: snijeg, obilne kie i vrlo hladne magle; ponekad stie praznih ruku da bi samo zavijao i urlao, pravio urnebes i kidao grmlje i savijao drvee a neobuzdani ocean nagonio na nove provale zapjenjenog bijesa. Neumoran je taj vjetar: to mu je pogreka. Kad bi dolazio povremeno, mogao bi zauzeti otok na prepad i poiniti stvarnu tetu, ali budui da je gotovo stalno prisutan, otok se nauio ivjeli s njime. Biljke su pustile duboko korijenje, kunii se kriju duboko u gutarama, drvee je izraslo s leima ve povijenim za ibanje, ptice se gnijezde u zatienim grebenima, a ovjekova je kua vrsta, zbijena, izgraena vjetinom koja taj vjetar odvajkada pozna. Ta je kua sazdana od velikog sivog kamenja i sivog kriljevca boje mora. S malenim prozorima i vratima koji dobro zaptivaju i iljastim dimnjakom. Na vrhu je breuljka, na istonom kraju otoka, blizu slomljenog batrljka prelomljenog tapa. Ona kruni breuljak prkosei vjetru i kii ne da bi se razmetala hrabrou nego da ovjek moe nadgledati ovce. Postoji jo jedna kua, veoma slina ovoj, deset milja dalje, na 49suprotnome kraju otoka, pokraj one, kakve-takve plae, ali u njoj nitko ne ivi. Bio je jednom tamo neki ovjek. Mislio je da e moi nadvladati surovu prirodu, mislio je da e moi uzgajati zob i krumpir i drati nekoliko krava. Borio se vie od tri godine s vjetrom, hladnoom i tlom prije nego to je priznao da je pogrijeio. Kad je otiao, nitko nije htio njegovu kuu. Surov je to kraj. Samo ono najotpornije moe ovdje opstati: tvrdo stijenje, otra trava, ilave ovce, divlje ptice, vrste kue i snani ljudi. Samo ono to je tvrdo i hladno, surovo i gorko i otro, otporno, sporo i odluno; samo ono to je ledeno, nepopustljivo i neumoljivo poput otoka samog. Za mjesta poput ovoga izmiljen je naziv "sumorna golet". - Zove se Olujni otok - rekao je Alfred Rose. - Mislim da e ti se svidjeti. David i Lucy Rose sjedili su na pramcu ribarskog brodia i gledali preko uzburkane vode. Bio je lijep novembarski dan, hladan i vjetrovit, ali jasan i suh. Slabano sunce caklilo se u valiima. - Kupio sam ga 1926 - nastavio je tata Rose - kad smo mislili da e doi do revolucije i da emo se trebati negdje sakriti od radnike klase. To je pravo mjesto za oporavak. Lucy je pomislila da je nekako sumnjivo srdaan, ali je morala priznati da otok izgleda lijepo: sav vjetrovit, prirodan i svje. Taj potez je imao smisla. Morali su otii od roditelja i ponovo zapoeti kao oenjeni ljudi. Nije imalo smisla da se presele u grad gdje su bila bombardiranja, a gdje oboje zbog slabog zdravlja ne bi mogli biti od pomoi. Tada je Davidov otac otkrio da posjeduje otok u blizini kotske obale, a to je izgledalo prelijepo da bi bilo istinito. - Posjedujem i ovce - rekao je tata Rose. - iai ovaca dolaze s kopna svakog ljeta, a vuna donosi upravo toliko da Tomu McAvitvju platim nadnice. Stari Tom je pastir. - Koliko mu je godina? - upitala je Lucy. - Dobri Boe, mora imati... on, oko sedamdeset. - Vjerojatno je udak. - Brodi je skrenuo u zaljev, i Lucy je na molu ugledala dva siuna lika: ovjeka i psa. - udak? Ne vie nego to bi ti bila da ivi sama dvadeset godina. Razgovara sa svojim psom. 50 Lucy se okrenula kapetanu brodia. - Kako esto navraate? - Jednom u etrnaest dana, gospoice. Donosim Tomove potreptine, to nije mnogo, i njegovu potu, ega je jo manje. Vi mi samo svakog drugog ponedjeljka predajte svoj popis, pa ako se moe kupiti u Aberdecnu, ja u to donijeti. Ugasio je motor i dobacio konop Tomu. Pas je lajao i trao oko Toma u krugu od uzbuenja. Lucy je stavila jednu nogu na rub ograde brodia i skoila na molo. Tom joj je prihvatio ruku. Imao je grubo lice i veliku lulu od bijeloga vrijesa s poklopcem. Bio je nii od nje, ali irok, a izgledao je smijeno zdrav. Nosio je najdlakaviji kaputi od tvida koji je ikada vidjela i pleteni debeli pulover koji je najvjerojatnije napravila neka starija sestra, a uz to kariranu kapu i vojnike izme. Nos mu je bio golem, crven i iaran ilicama. - Drago mi je - rekao je uljudno kao da mu je ona danas deveti posjetilac a ne prvo ljudsko lice koje je vidio u etrnaest dana. - Evo, Tome - rekao je kapetan. Iz brodia je iskrcao dvije kartonske kutije. - Ovaj put nema jaja, ali tu je pismo iz Devona. - Bit e da je od moje neakinje. Lucy je pomislila: "Odatle, dakle, pulover." David je jo bio u brodiu. Kapetan je stao iza njega i upitao: - Jeste li spremni? Tom i tata Rose sagnuli su se u brodi da pomognu, pa su njih trojica podigla na mol Davida s njegovim kolicima za invalide.

- Ako sad ne odem, morat u etrnaest dana ekati na slijedei autobus - rekao je tata Rose sa smijekom. - Kua je sasvim lijepo sreena, vidjet ete. Tamo su sve vae stvari. Tom e vam sve pokazati. - Poljubio je Lucy, stisnuo Davidovo rame i rukovao se s Tomom. - elim vam nekoliko mjeseci odmora i zajednitva. Potpuno se oporavite a zatim se vratite. Ima vanih ratnih poslova za vas oboje. Lucy je znala da se nee vraati, barem ne prije kraja rata. Ali to jo nikom nije rekla. Tata se vratio u brodi koji se u malom krugu okrenuo prema puini. Lucy je mahala dok nije ieznuo iza rta. Tom je pogurao kolica, a Lucy je uzela njegove ivene namirnice. Izmeu mola i vrha stijene bila je duga strma uska kosina koja se uzdizala visoko nad obalu poput mosta. Lucy bi teko 51odgurala kolica na vrh, ali Tomu je to polo za rukom bez uoljivog napora. Kuica je bila savrena. Bila je malena i siva, malim nasipom zatiena od vjetra. Sva je drvenarija bila svjee obojena, a pokraj praga rastao je grm divlje rue. Pramenovi dima dizali su se iz dimnjaka da bi ih zatim raznio povjetarac. Prozorii su pruali pogled na zaljev. - Svia mi se! - izjavila je Lucy. Unutranjost kue bila je oiena, prozraena i obojena, a na kamenom podu bili su debeli sagovi. Imala je etiri prostorije: dolje moderniziranu kuhinju i dnevnu sobu s kamenim kaminom, gore dvije spavae sobe. Jedan dio kue bio je briljivo preureen da bi se uvele vodovodne instalacije, gore za kupaonicu, a dolje za kuhinju. Njihova je odjea bila u ormarima. Runici su bili u kupaonici, a hrana u kuhinji. Tom je rekao: - Moram vam pokazati neto u tali. Bila je to upa, a ne tala, skrivena iza kuice. U njoj je bio blistavi novi dip. - Gospodin Rose kae da je naroito prilagoen da ga moe vozili mladi gospodin Rose - rekao je Tom. - Ima automatski mjenja, a gasom i konicom upravlja se runo. Tako je rekao. -Ponavljao je rijei poput papige kao da uope nema pojma o tome to bi mogli biti mjenja, konica i gas. - Zar to nije genijalno, Davide? - obradovala se Lucy. - Prvorazredno. Ali kamo u u tome ii? - Uvijek ste dobrodoli da me posjetite i da popuimo jednu cigaretu i popijemo aicu viskija. Veselio sam se to u opet imati susjede - izjavio je Tom. - Hvala - odvratila je Lucy. - Ovo ovdje je generator - rekao je Tom okreui se i pokazujui. - Ja imam isti takav. Ovdje stavljate gorivo. Proizvodi izmjeninu struju. - To je neobino, mali su generatori obino istosmjerni -napomenuo je David. - Aha. Ja zapravo ne znam u emu je razlika, ali kau da je ovaj sigurniji. - Istina je. Udar iz ovoga bacio bi te na drugu stranu sobe, ali bi te iz istosmjernog ubio. Vratili su se u kuicu. Tom je rekao: - Pa, bit e da se elite smjestiti, a ja se moram pobrinuti za ovce i stoga u vas pozdraviti. Oh! Trebao bih vam rei: u sluaju nude mogu radiom uspostaviti vezu sa kopnom. David se iznenadio. - Ima radio-odailja? - Aha - potvrdio je Tom ponosno. - Ja sam izvia neprijateljskih aviona u Kraljevskom izviakom korpusu. - Jesi li ikad ikojeg vidio? - upitao je David. Lucy se zacrvenjela negodujui zbog sarkazma u Davidovom glasu, ali Tom kao da to nije primijetio. - Jo ne - odgovorio je. - Samo naprijed! - dobacio je David. Kad je Tom otiao, Lucy je rekla: - On samo eli pridonijeti svoj skromni udio. - Ima nas mnogo koji elimo pridonijeti svoj skromni udio -rekao je David. A u tome i jest problem, razmiljala je Lucy. Odbacila je tu misao i odvezla svog osakaenog mua u njihov novi dom. Kad su Lucy zamolili da posjeti bolnikog psihologa, smjesta je posumnjala da je Davidu oteen mozak. Nije bilo tako. - Jedini je trag povrede na glavi gadna brazgotina na lijevoj sljcpooici - rekla je lijenica i nastavila: Meutim, gubitak nogu dovodi do tekog oka i ne moe se predvidjeti kako e to utjecati na njegovo mentalno stanje. Da li je jako elio postati pilot? Lucy je razmiljala. - Bojao se, ali mislim da je to svejedno strano elio. - Pa trebat e mu podrke i utjehe koliko god mu budete mogli pruiti. I strpljenja. Jedino to moemo predvidjeti jest to da e neko vrijeme biti odbojan i loe raspoloen. Njemu sad treba ljubavi i odmora. Meutim, tijekom prvih nekoliko mjeseci na otoku inilo se da on ne eli ni jedno ni drugo. Nije s njom vodio ljubav moda stoga to je ekao da mu rane potpuno zacijele. Ali nije se niti odmarao. Bacio se na ovarstvo jurei po otoku u svom ipu u kome su bila i invalidska kolica. Podigao je ograde du opasnih stijena, pucao na orlove, pomagao Tomu oko dresure novog psa

52 53kad je Belsy poela gubiti vid, palio je vrijesak, a u proljee je svake noi bio vani kod ovaca koje su se janjile. Jednog je dana posjekao veliki stari bor pokraj Tomove kuice i etrnaest ga dana kljatrio cijepajui ga u male cjepanice koje je dovozio kui za gorivo. Uivao je u tekom fizikom poslu. Nauio je kako da se vrsto zavee za kolica i upre tako da mu tijelo ostane u sigurnom poloaju dok zamahuje sjekirom ili maljem. Izrezbario je nekoliko indijanskih kijaa i s njima satima vjebao sve dok mu Tom ne bi uspio pronai neki novi posao. Miii ruku i lea postali su mu pretjerano razvijeni, kao kod onih ljudi koji pobjeuju na natjecanjima "bildera". Odluno je odbio da pere sue, da kuha ili da isti kuu. Lucy nije bila nesretna. Bojala se da bi mogao cijeli dan sjediti uz vatru i kukati nad svojom nesreom. Pomalo ju je zabrinjavalo to je toliko opsjednut poslom, ali barem nije vegetirao. Na Boi mu je rekla da oekuje dijete. Ujutro mu je poklonila motornu pilu, a on njoj balu svile. Tom je doao k njima na ruak pa su jeli divlju gusku koju je on ustrijelio. David je nakon aja odvezao pastira kui, a kad se vratio, Lucy je otvorila bocu brendija. Zatim je rekla: - Imam za tebe jo jedan poklon, ali ga ne moe otvoriti do svibnja. Nasmijao se. - O emu, dovraga, pria? Koliko si log brendija popila dok sam bio vani? - Dobit u dijete. Zurio je u nju, a smijeak-mu se istopio. - Dobri Boe, samo nam jo to treba. - Davide! - Ali, zaboga... Kad se to, dovraga, desilo? - Nije teko izraunati, zar ne? - primijetila je gorko. - Mora da je to bilo tjedan dana prije vjenanja. udo je to je preivjelo sudar. - Jesi li bila kod lijenika? - A, kada? - Pa kako si onda sigurna? - On, Davide, ne budi tako dosadan. Znam sigurno jer su mi menstruacije prestale, bole me bradavice, jutrom povraam, a 54 struk mi je nekoliko centimetara iri nego obino. Da si me ikad pogledao, i ti bi sigurno znao. - U redu. - to je s tobom? Trebao bi biti uzbuen! - Oh, da. Moda emo imati sina i onda u ga moi izvesti u etnju i s njime igrati nogomet, a onda e odrasli elei da kao i njegov otac poslane ratni heroj, beznoga luda! - Oh, Davide, Davide - proaptala je. Kleknula je pred njegova invalidska kolica. - Davide, ne misli tako. On e te potovati. On e ti se diviti jer si ponovo sredio svoj ivot i jer iz svojih invalidskih kolica moe uraditi koliko dvojica mukaraca, jer si svoj hendikep podnio hrabro i radosno. - Ne budi tako prokleto obzirna! - rekao je otresito - Poput nekog licemjernog popa. Ustala je. - Onda se nemoj ponaati kao da je to moja krivica. I mukarci mogu poduzeti mjere opreza, zna. - Ne moe poduzeti mjere opreza protiv nevidljivih kamiona kad je zamraenje! Oboje su znali da je to glup, jadan izgovor, pa Lucy nije nita rekla. itava zamisao Boia sada je izgledala posve besmisleno: komadi arenog papira po zidovima, i bor u kutu, i ostaci guske u kuhinji koje treba baciti u smee - nita od toga nije imalo veze s njezinim ivotom. Poela se pitati to radi ovdje, na ovom sumornom otoku s ovjekom koji je, ini se, ne voli, nosei dijete koje on ne eli. Zato ne bi - zato ne - pa, mogla bi... Tada je shvatila da nema kamo poi, da ne moe nita drugo uraditi sa svojim ivotom, da ne moe biti nita drugo nego gospoa Lucy Rose. Konano je David rekao: - E pa, idem u krevet. - Odvezao se u predvorje i izvukao iz kolica i natrake uspeo uza stepenice. ula ga je kako strue po podu, ula je kripu kreveta kad se dovukao do njega, ula je njegovu odjeu kako je pala u kut kad se skinuo, zatim je napokon ula jo jednom cvilenje opruga kad je legao i navukao pokriva preko sebe. I jo uvijek nije plakala. Pogledala je prema boci brendija i pomislila: Ako sada sve to ispijem i zatim legnem u kadu vrele vode, moda ujutro neu vie biti trudna.Razmiljala je o tome dugo sve dok nije dola do zakljuka da bi ivot bez Davida, bez otoka i bez djeteta bio jo gori jer bi bio prazan. I tako nije plakala i nije ispila brendi i nije napustila otok, nego je umjesto toga otila gore, zavukla se u krevet i leala budna pokraj usnulog mua, sluajui vjetar i pokuavajui da ne razmilja sve dok se galebovi nisu poeli

oglaavati, a siva kina zora dovukla preko Sjevernog mora i ispunila malu spavau sobu hladnim, sumornim, blijedim svjetlom. Tada je konano zaspala. U proljee ju je obuzeo nekakav mir, kao da su sve opasnosti odgoene dok se dijete ne rodi. Kad je februarski snijeg okopnio, zasadila je cvijee i povre na komadiu zemlje izmeu kuhinjskih vrata i sue, zapravo ne vjerujui da e rasti. Temeljito je oistila kuu i rekla Davidu da e se, ukoliko eli da se to ponovo uradi prije kolovoza, morati sam latiti posla. Pisala je majci i mnogo plela, a pelene je naruila potom. Savjetovali su joj da ode kui i da tamo rodi, ali ona je znala da se, ako ode, nikad nee vratiti. Odlazila je na duge etnje kroz vrijesak s knjigom o pticama ispod ruke, sve dok joj vlastita teina nije poslala prevelikim teretom da bi je mogla daleko nositi. Drala je bocu brendija u kredencu kojim se David nikad nije sluio i kad god bi se osjetila potitenom, odlazila ju je pogledati kako bi se podsjetila na ono to je zamalo bila izgubila. Tri tjedna prije nego to se dijele trebalo rodili odvezla se brodiem u Aberdeen. David i Tom mahali su joj sa mola. More je bilo tako uzburkano da su se ona i kapetan prestraili da bi mogla rodili prije nego to stignu do kopna. Otila je u bolnicu u Aberdecnu, a etiri tjedna kasnije donijela je dijete istim brodiem kui. David o svemu to je proivjela nije nita znao. On je vjerojatno mislio da ene raaju isto tako lako kao i ovce. Nije znao to su trudovi i ono uasno, nemogue rastezanje i boli nakon poroda, i osorne, sveznajue bolniarke koje vam ne daju da do-taknete vlastito dijete jer nisto tako spretni, sposobni, izvjebani i sterilni kao one; samo ju je vidio kako odlazi trudna i kako se vraa s divnim, u bijelo umotanim zdravim mukim djetetom, pa je rekao: - Zvat emo ga Jonathan. Dodali su Alfred zbog Davidovog oca i Malcolm zbog Lucy-nog, a Thomas zbog starog Toma, ali su djeaka zvali Jo, jer je 56 bio previe siuan za Jonathana, a kamoli za Jonathana Alfreda Malcolma Thomasa Rosea. David se nauio da mu daje boicu, da mu pomae da se podrigne i da mu mijenja pelene, a ak ga je ponekad zibao na krilu, ali je duhom bio odsutan, neprisutan. Ponaao se slino kao i bolniarke; nije mu bilo tako stalo kao to je bilo Lucy. Tom je bio prisniji s djetetom nego David. Lucy mu nije doputala da pui u sobi u kojoj se nalazi dijete, a stari bi momak na nekoliko sati spremio u dep svoju veliku lulu od bijelog vrijesa s poklopcem, gugutao s malim Joom i gledao ga kako se koprca nogama ili bi pak pomagao Lucy da ga okupa. Lucy bi mu oprezno nabacila da moda zanemaruje ovce. Tom bi rekao da ih ne treba gledati kako se hrane - radije gleda Joa kako se hrani. Iz komada naplavljenog drveta izdubio je zveku koju je ispunio malim okruglim oblucima i bio presretan kad je Jo posegnuo za njom te je potresao, prvi put, a da mu to nitko nije pokazao. David i Lucy jo nisu vodili ljubav. Prvo su tu bile njegove ozljede, zatim je ona bila trudna, a potom se oporavljala od poroda; no sada su razlozi otpali. Jedne je noi rekla: - Sad sam opet kao i prije. - Kako to misli? - Nakon djeteta. Moje je tijelo kao i prije. Zacijelila sam... - Oh, razumijem. Dobro. - Okrenuo se. " Pazila je da ide u krevet kad i on da bi mogao promatrali kako se svlai, ali bi on uvijek okrenuo lea. Dok bi tako leali, drijemajui, ona bi se pomakla tako da bi se rukom, stegnom ili dojkom oeala o njega, to bi bio sluajan, ali jasan poziv. Nije bilo odgovora. vrsto je vjerovala da je s njom sve u redu. Nije bila nimfo-manka - nije eljela jednostavno seks, eljela je seks s Davidom. Bila je sigurna u to da ne bi pala u napast ak i da na otoku postoji neki drugi mukarac ispod sedamdesete. Nije bila drolja gladna seksa, bila je ena gladna ljubavi. Presudan trenutak nastupio je jedne od onih noi dok su leali na leima, jedno uz drugo, oboje potpuno budni, i oslukivali vjetar izvana i slabe Joove zvukove iz pokrajnje sobe. Lucy se inilo da je ve vrijeme da on to ili uradi ili pak jasno i glasno kae zato nee, inilo joj se kao da on namjerava izbjegavati tu 57stvar dok ga ona na to ne potakne i da bi ga ba sada mogla privoljeti, radije nego da i dalje ivi u bijednom neshvaanju. Stoga je rukom prela preko njegovih bedara i otvorila usta da progovori no umalo to nije kriknula od zaprepatenja kad je otkrila da on ima erekciju. Znai, mogao je to uraditi! I elio je ili zato bi inae... Ruka joj je pobjedonosno stegla dokaz njegove elje, pa mu se primakla blie i uzdahnula: - Davide! - On, zaboga! - epao joj zglavak i odgurnuo njezinu ruku od sebe okrenuvi se na drugu stranu. Ali ovaj put nije bila voljna da njegovo odbijanje prihvati edno i tiho. - Davide, zato ne? - Isuse Kriste! - zbacio je pokriva, bacio se na pod, jednom rukom zgrabio perinu i odvukao se prema vratima. Lucy se uspravila u krevetu i vrisnula za njim: - Zato ne?

Jo je poeo plakati. David je podigao prazne nogavice svoje podrezane pidame, pokazao na nabranu bijelu kou svojih balrljaka i rekao: - Eto, zato ne! Eto, zato ne! Odsklizao se u prizemlje da prespava na sofi, a Lucy je otila u susjednu sobu da umiri Joa. Dugo joj je trebalo dok ga ponovo nije uspavala, vjerojatno zato to je i ona imala potrebu da je netko tjei. Dijete je okusilo suze na njezinim obrazima, pa se zapitala ima li ono ikakva pojma to one znae: nee li suze biti neto to e dijete najranije shvatiti? Nije se mogla prisiliti da mu pjeva ili da mu iskreno mrmlja kako je sve u redu, zato ga je vrsto drala i njihala, a kad je ono nju umirilo svojom toplinom i svojim priljubljivanjem, zaspalo joj je u naruju. Stavila ga je natrag u kolijevku i neko vrijeme stajala gledajui dijete. Nije imalo smisla da se vrati u krevet. ula je Davidovo hrkanje iz dnevne sobe: bio je u dubokom snu jer je uzimao jake tablete, inae od stare rane ne bi mogao zaspati. Lucy je smjesta morala pobjei od njega nekamo gdje ga ne bi ni vidjela ni ula, gdje je nekoliko sati ne bi mogao pronai ak da je i htio. Obukla je hlae i demper, debeli kaput i izme pa se oduljala dolje, van u no. Vani je bilo burno, maglovito i vlano i vrlo hladno. Otok se za to ve specijalizirao. Podigla je ovratnik kaputa, pomislila da se vrati natrag po al, ali se predomislila. ljapkala je blatnom stazom i godilo joj je to je magla tipa u grlu jer joj je ta mala vremenska neugoda odvraala panju od veeg bola u njoj. Dospjela je do vrha stijene i oprezno se spustila niza strmu, usku kosinu paljivo stavljajui noge na skliske kamene ploe. Stigavi do podnoja, skoila je na pijesak i odetala do mora. Vjetar i voda nastavljali su svoju neprekidnu svau, vjetar se obarao na more izazivajui valove, a more je siktalo i pljuvalo udarajui o obalu: dva su elementa bila osuena da se vjeno prepiru jer se nijedan ne moe umiriti dok je drugi prisutan, a opet ni jedan ni drugi nema kamo. Lucy je hodala po grubom pijesku doputajui da joj buka i nevrijeme ispune glavu sve dok plaa nije zavrila u otrom kutu, gdje se voda susrela sa stijenom, tu se okrenula i vratila. Hodala je obalom cijelu no. Pred zoru joj je iznenada sinula jedna misao: To je njegov nain da bude jak. Naravno, ta joj misao nije bila od velike pomoi nakon to je osjetila njen smisao u vrsto stisnutoj aci. Jo je malo razmislila o tome, i aka se otvorila, otkrivi neto to je izgledalo poput malenog bisera mudrosti to se ugnijezdio na dlanu: moda je Davidova hladnoa prema njoj potjecala od iste one potrebe koja ga je gonila da sijee stabla, da se sam razodijeva, da vozi dip, da baca indijanske kijae, i da ivi na hladnom, okrutnom otoku u Sjevernom moru... to je ono bio rekao? "...njegov otac, ratni heroj, beznoga luda..." Morao se neim potvrditi, neim to bi djelovalo otrcano kad bi se izrazilo rijeima, neim to je mogao uinili kao pilot lovac, ali sada se morao zadovoljiti drveem i ogradama, indijanskim kijaama i invalidskim kolicima. Ne bi mu dopustili da polae ispit, a on je elio da moe rei: "Ipak sam ga mogao poloiti: samo pogledajte koliko mogu trpjeti." Bilo je okrutno, beznadno, uasno nepravedno: bio je hrabar i pretrpio je rane, ali se time nije mogao ponositi. Da mu je Mes-serschmidt otkinuo noge, invalidska kolica bila bi poput medalje, ordena za hrabrost, a ovako e cijelog ivota morati govoriti: "Bilo je to za vrijeme rata - ali ne, nikad nisam bio u borbi, bila je to prometna nesrea, proao sam obuku i trebao sam se boriti, ba sutradan, vidio sam ak i svoga zmaja, bio je predivan, i bio bih hrabar, znam..." 59Da, to je bio njegov nain da bude jak. A moda bi i ona mogla biti jaka. Mogla bi pronai nain da zakrpa olupinu svog ivota. David je neko bio dobar i njean i pun ljubavi pa bi sad ba mogla nauiti da strpljivo eka dok se on bori da postane potpun ovjek kakav je bio. Mogla je pronai nove nade, nove stvari za koje e ivjeti. Druge su ene smogle snage da podnesu gubitak, i bombardirane kue, i mueve u zarobljenikim logorima. Podigla je oblutak, zabacila ruku i svom snagom bacila kamen u more. Nije niti vidjela niti ula kad je pao; moda je odletio zauvijek kruei oko Zemlje poput satelita u svemirskoj prii. Viknula je: -1 ja mogu biti jaka! Zatim se okrenula i zaputila kosinom prema kuici. Bilo je upravo vrijeme da Jou dade prvi obrok. 6. Izgledala je poput palae, a u stanovitoj mjeri to je i bila: prostrana kua, na vlastitoj zemlji, u Wohldorfu, gradu punom zelenila malo izvan sjevernog Hamburga. Mogao je to biti dom vlasnika rudnika, uspjenog uvoznika ili industrijalca. Meutim, pripadala je Abwehru. Svoju je sudbinu dugovala vremenu - ne ovdanjem nego onom dvije stotine milja jugoistono, u Berlinu, gdje su atmosferske prilike bile nepogodne za radio-vezu s Engleskom. Bila je to palaa samo do prizemlja. Ispod toga su se nalazila dva velika betonska sklonita i radio-uredaji vrijedni nekoliko milijuna rajhs-maraka. Elektronski sistem sastavio je major Werner Trautmann; obavio je dobar posao. Svaka je dvorana imala dvadeset malih, zvuno izoliranih kabina za sluanje, to su ih zaposjeli

radio-operatcri koji su pijuna raspoznavali po tome kako otkucava poruku, kao to moete prepoznati rukopis svoje majke na omotnici. Pri sastavljanju prijemnika mislilo se na kvalitetu dok su predajnici bili oblikovani prema zahtjevima vrstoe, a ne snage. Najee su to bili koveii zvani Klamotten, to ih je za admirala Wilhelma Canarisa, efa Abwehra, izradio Telefunken. Ove je noi eter bio relativno tih tako da su svi znali kad se Die Nadcl javio. Poruku je primio jedan od starijih operatera. Otipkao je da je primio poruku, zatim ju je brzo deifrirao, istr-gnuo list iz bloka i otiao do telefona. Proitao je poruku preko izravne veze s glavnim tabom Abwehra u Sophien Terrace u Hamburgu, a zatim se vratio u svoju kabinu da popui cigaretu. 61 Ponudio je cigaretu mladiu u susjednoj kabini i njih su dvojica stajali nekoliko minuta naslonjeni na zid puei. - Ima li to? - upitao je mladi. Stariji je ovjek slegnuo ramenima. - Uvijek ima neto kad on zove. Ali ovaj put ne ba mnogo. Luftwaffe je ponovo promaila katedralu Svetog Pavla. - Za njega nema odgovora? - Ne vjerujemo da eka odgovor. On je samostalan gad, uvijek je bio takav. Ja sam ga uio radio-emitiranju, zna, a kad sam zavrio, mislio je da to zna bolje od mene. Mladi se prenerazio. - Ti si upoznao Dic Nadela? - O, da - odvratio je stariji otresajui pepeo. - Kakav je? - Kao drug u piu zabavan je otprilike koliko i krepana riba. Mislim da voli ene a i to ne previe, ali to se tie nekoliko aica s momcima... to ne dolazi u obzir. Usprkos tome, on je najbolji agent kojeg imamo. - Stvarno? - Sigurno. Neki kau najbolji dosad. Pria se da je pet godina radio u NKVD-u u Rusiji i da je zavrio kao jedan od najpouzdanijih Staljinovih pomonika... Ne znam je li to tono, ali on bi za takvo to bio sposoban. Pravi profesionalac. I Fiihrer to zna. - Hitlcr ga pozna? Stariji je kimnuo. - Jednom je elio vidjeti sve Dic Nadclove poruke. Ne znam da li to jo uvijek eli. No to za Die Nadela i nije tako vano. Toga ovjeka se" nita ne doima. Zna to? Svakoga gleda na isti nain: kao da razmilja kako e te ubiti uini li pogrean potez. - Drago mi je to ga nisam morao obuavati. - Uio je brzo, to mu moram priznati. - Dobar ak? - Najbolji. Trudio se oko toga dvadeset i etiri sata dnevno, a kad je sve svladao, ne bi mi rekao ni "dobro jutro". Treba mu puno vremena da bi se sjetio pozdraviti Canarisa. - Ach u me i ne Scheisse. - O, da. Zar nisi znao - uvijek se odjavljuje s "Pozdrav Willi-ju". Toliko on dri do ina. - Ne. Pozdrav Williju? Ach du meine Scheisse. Popuili su cigarete, bacili ih na pod i zgazili. Zatim je stariji pokupio opuke i spremio ih u dep jer u podzemnom sklonitu puenje zapravo nije bilo doputeno. Radioaparati jo su bili tihi. - Da, on nee upotrijebiti svoje konspirativno ime - nastavio je stariji. - Dao mu ga je von Braun, ali nikad mu se nije svialo. Nikad mu se nije sviao ni von Braun. Sjea li se tog vremena... ne, bilo je to prije nego to si nam se pridruio... Braun je rekao Nadelu da ide na aerodrom u Farnboroughu, u Kentu. Dola je povratna poruka, brzo poput munje. "Nema aerodroma u Farnboroughu, u Kentu. Postoji aerodrom u Farnboroughu, u Hampshircu. Na sreu, geografija Luftwaffea bolja je od tvoje, ti pizdek jedan." - Ba lako. - Mislim da je to razumljivo. Kada grijeimo, stavljamo na kocku njihove ivote. Stariji se namrlio. On je donosio takve zakljuke i nije volio da mu se sluateljstvo uplee svojim vlastitim miljenjem. - Moda - rekao je nerado. Mladi se ovjek vratio svojoj prvotnoj ulozi zadivljenog ovjeka. - Ali zato ne voli svoje konspirativno ime? - Kae da ono ima svoje znaenje, a konspirativna rije sa znaenjem moe ovjeka odati. Von Braun nije htio ni uti. - Znaenje? Igla? to to znai? Ali u tom trenutku veteranov je radio zacvrkutao i on se brzo vratio svojem aparatu; i tako je mladi ostao zauvijek bez odgovora. 62 63Oj

o" 7. Poruka je ozlovoljila Fabera jer ga je primorala da se suoi s pitanjima koja je izbjegavao. Hamburg se vraki potrudio da mu dostavi poruku. Odaslao je svoju ifru i umjesto uobiajenog "Primljeno produi" odgovorili su mu "Otii na randevu broj jedan". Potvrdio je prijem naredbe, odaslao svoj izvjetaj i spremio primopredajnik natrag u koveg. Zatim se izvezao biciklom iz Erith Marshesa - izdavao se za promatraa ptica - i uputio cestom za Blackheath. Dok se vozio natrag u svoj tijesni dvosobni stan, pitao se da li da izvri naredbu. Imao je dva razloga da bude neposluan: jedan profesionalan, jedan osoban. Profesionalan razlog bio je taj to je "randevu broj jedan" bila stara ifra, koju je izmislio Canaris jo 1937. godine. Ona je znaila da mora otii do ulaza u odreenu trgovinu izmeu Leicestcr Squarea i Piccadillv Circusa da bi se sastao s drugim agentom. Agenti bi prepoznavali jedan drugog po tome to bi obojica nosila Bibliju. Postojala je i lozinka: "Koje je dananje poglavlje?" "Trinaesto poglavlje Prve knjige o kraljevima." Ako su potpuno sigurni da ih nitko ne slijedi, sloili bi se da je poglavlje "vrlo nadahnuto". U suprotnom sluaju jedan bi rekao: "Na alost, jo ga nisam proitao." Moda taj ulaz u trgovinu vie ne postoji, ali to nije zabrinjavalo Fabera. Pomislio je da je Canaris vjerojatno otkrio ifru veini uobraenih amatera koji su preli Kanal 1940. godine iuletjeli u ruke MI5. Faber je znao da su ih uhvatili jer su vjea-nja bila javna, bez sumnje zato da bi uvjerili javnost kako se neto poduzima u vezi s petokolonaima. Sigurno su bili odali tajne prije smrti, pa su sada Britanci vjerojatno znali staru ifru za "randevu". Ako su uhvatili poruku iz Hamburga, ulaz u trgovinu mora da sada ve vrvi od uljudnih mladih Engleza, koji svaki sa svojom Biblijom pod rukom uvjebavaju reenice "Vrlo nadahnuto" s njemakim naglaskom. Abwehr je odbacio profesionalizam jo za onih opojnih dana kada se inilo da je invazija blizu. Od tada Faber nije vjerovao Hamburgu. Nije im htio rei gdje ivi, odbio je saobraati s njihovim drugim agentima u Britaniji, mijenjao je frekvenciju na kojoj je emitirao ne marei za to da li smeta signalu nekog drugogDa je uvijek sluao svoje nadreene, ne bi tako dugo preivio. U Woolwichu se Faberu pridruila gomila drugih biciklista jer su radnici, medu kojima je bilo mnogo ena, upravo izlazili iz tvornice municije, nakon zavretka dnevne smjene. Umorni, ali dobro raspoloeni radnici, posjetili su Fabera na njegov osobni razlog na neposlunost: pomislio je na to da njegova strana gubi rat. Oni sigurno nisu pobjeivali. U rat su uli Rusi i Amerikanci, Afrika je izgubljena, Italija je pala; saveznici e ove godine, 1944, izvriti invaziju na Francusku. Faber nije htio bezrazlono riskirati ivot. Stigao je kui i spremio bicikl. Dok je umivao lice, sinulo mu je da, unato svakoj logici, ipak eli otii na taj "randevu". Bio je to glup rizik, bezrazloan, no izgarao je od elje da pokua. Razlog lome bio je taj to mu je jednostavno bilo neizrecivo dosadno. Rutinska emitiranja, promatranje ptica, bicikl i ajevi u pansionu: prole su etiri godine otkad je posljednji put doivio neto to bi i izdaleka mirisalo na akciju. Kao da mu ne prijeti nikakva opasnost i zbog toga je bio nervozan jer je zamiljao nevidljive opasnosti i prijetnje. Najsretniji bi bio kada bi svako malo uspio otkriti opasnost i poduzeti odgovarajue mjere da je otkloni. Da, otii e na randevu. Ali ne onako kako su oni oekivali. 68 Usprkos ratu, u londonskom West Endu bilo je jo mnogo svijeta; Faber se pitao je li tako i u Berlinu. Kupio je Bibliju u Hatchardovoj knjiari na Piccadillvju i strpao je u unutranji dep kaputa, izvan domaaja pogleda. Dan je bio topao i vlaan, povremeno je padala kiica, a Faber je nosio kiobran. Za taj su randevu bila odreena dva mogua termina: ili izmeu devet i deset sati ujutro, ili izmeu pet i est poslije podne, a bilo je dogovoreno da se tamo dolazi svaki dan sve dok se ne pojavi druga strana. Ne uspije li sastanak pet dana zaredom, dva tjedna valja dolaziti svaki drugi dan. Nakon toga treba odustati. Faber je stigao na Leicester Square u devet i deset. Veza je bila tamo, kod ulaza u trafiku, sa crno ukorienom Biblijom pod rukom, pretvarajui se da se titi od kie. Faber je krajikom oka spazio ovjeka i brzo proao mimo njega sagnute glave. ovjek je bio mladolik, plavih brkova, a djelovao je dobro uhranjen. Nosio je dvoredni crni kini ogrta, vakao vakau gumu itajui Dai-lyExprcss. Nije ga poznavao. Kad je Faber drugi put proao drugom stranom ulice, spazio je pratioca. Nizak, zdepast ovjek u trenkotu i pustenim eirom, kakve vole engleski policajci u civilu, stajao je u predvorju jedne poslovne zgrade i kroz staklena vrata promatrao mukarca koji je stajao na ulazu u trafiku s druge strane ceste. Postojale su dvije mogunosti. Ako agent ne zna da ga slijede, Faber ga treba samo udaljiti sa sastajalita i zamesti trag. No druga je mogunost da je agent bio uhvaen i da je ovjek na ulazu njegov dvojnik, a u tom sluaju ni on ni pratilac ne smiju vidjeti Faberovo lice. y

Faber je pretpostavio da se dogodilo ono najgore pa je razmislio to bi dalje poduzeo. Na trgu se nalazila telefonska govornica. Faber je uao i zapamtio njen broj. Zatim je u Bibliji pronaao trinaesto poglavlje Prve knjige o kraljevima, istrgnuo stranicu i nakrabao na margini: "Otii u telefonsku govornicu na trgu." Proetao se pokrajnjim ulicama, iza Nacionalne galerije, dok nije naiao na djeaka od deset ili jedanaest godina koji je sjedio na kunim stepenicama i bacao kamenje u mlakice. - Zna li trafiku na trgu? - upitao je Faber. Djeak je odgovorio: -Aha. - Voli li gumu za vakanje? 69 -Aha. Faber mu je pruio istrgnuti list iz Biblije. - Na ulazu u trafiku stoji jedan ovjek. Ako mu da ovo, on e ti dati gumu za vakanje. - U redu - rekao je djeak. Ustao je. - Je li taj starkelja Jenki? - Aha - potvrdio je Faber. Djeak je otrao. Faber ga je slijedio. Kad je djeak priao agentu, Faber se sklonio u veu zgrade na suprotnoj strani ulice. Pratilac je jo bio ondje i piljio kroz staklo. Faber je stao na sam ulaz i otvorio kiobran zaklonivi pratiocu pogled na drugu stranu ulice. Pretvarao se da se mui s kiobranom i poao u smjeru suprotnom od onoga kojim je agent otiao. Pogledao je preko ramena i vidio kako pratilac istrava na ulicu i ogledava se za nestalim agentom. Faber je upao u najbliu telefonsku govornicu i okrenuo broj govornice na trgu. Trebalo mu je nekoliko minuta da dobije vezu. Konano je duboki glas rekao: - Halo? - Koje je dananje poglavlje? - upitao je Faber. - Trinaesto poglavlje Prve knjige o kraljevima. - Vrlo nadahnuto. - Da, zar ne? Budala nema pojma u kakvoj je guvi, pomislio je Faber. Glasno je rekao: - Dakle? - Moram se sastati s vama. - Nemogue. - Ali moram! - U glasu se osjeao neki prizvuk za koji je Faber pomislio da granii s oajem. - Poruka dolazi sa samog vrha, shvaate li? Faber se pretvarao da se koleba. - Onda, u redu. Sastat emo se za tjedan dana u predvorju kolodvora Euston, u devet ujutro. - Zar ne moete prije? Faber je spustio slualicu i iziao. Hodajui brzim korakom zaobiao je dva ugla i ugledao telefonsku govornicu na trgu. Vidio je da se agent uputio u pravcu Piccadillvja. Nigdje nije mogao uoiti pratioca. Faber je poao za agentom. ovjek je uao u stanicu podzemne eljeznice na Piccadillv Circusu i kupio kartu do Stockvvella. Faber je odmah shvatio da se onamo moe stii i izravnijim putem. Iziao je iz stanice, brzo otiao do Leicester Squarea i popeo se u vlak Northern Linea. Agent e morati presjedati u Waterloou a Faberov vlak je bio direktan. Tako e Faber prvi stii u Stockwell, ili e, u najgorem sluaju, doi istim vlakom. Faber je morao ekati dvadeset i pet minuta na stanici u Stoc-kwellu prije nego to se agent pojavio. Faber ga je nastavio slijediti. Otiao je u kavanu. Ba nigdje u blizini nije bilo ni jednog mjesta gdje bi se ovjek mogao zadrati due, a da to ne bi djelovalo napadno: nije bilo ni klupa na kojima se moe sjediti, ni parkova za etnju, ni autobu-snin stanica ili stajalita taksija, ni javnih zgrada. Predgrae je bilo pusto i prazno. Faber je morao etati ulicom gore-dolje, stalno ostavljajui dojam da nekamo ide; morao je tako hodati sve dok ne izie iz vidokruga kavane, a zatim se vraati suprotnom stranom, dok je agent za to vrijeme sjedio u toploj, zadimljenoj kavani, pio aj i jeo topli sendvi. Iziao je nakon pola sata. Faber ga je pratio kroz nekoliko ulica u stambenoj etvrti. Agent je znao kamo ide, ali nije urio. Hodao je poput ovjeka koji ide kui znajui da preostali dio dana nema nikakvih obaveza. Nije se osvrtao, a Faber je pomislio: "Jo jedan amater." Napokon je uao u kuu - u jednu od onih jadnih, bezlinih, neupadljivih stambenih zgrada u kakvima posvuda ive pijuni. Kua je imala mansardni prozor na krovu; to e biti agentova soba, visoko gore zbog boljeg radioprijema. Faber je proao pokraj zgrade paljivo prouavajui suprotnu stranu ulice. Da - eno tamo. Jedan pokret iza prozora na gornjem katu, sjenka u sakou i kravati, i lice motrioca se povuklo: i pratilac je bio ovdje. Mora da je agent juer otiao na randevu i dopustio da ga MI5 slijedi do kue - osim ako, naravno, sam nije bio MI5. Faber je skrenuo iza ugla i proetao najbliom usporednom ulicom brojei kue. Gotovo izravno iza zgrade u koju je uao agent nalazila se ruevina neega to je ranije bilo par prizidanih kua. Dobro.

Kad se vraao prema stanici, osjetio je drhtaj uzbuenja. Korak mu je bio gipkiji, srce je udaralo malko bre, a oko sebe se ogledavao oima koje su sjale od radoznalosti. Bilo je sve u redu. Igra je poela. 71 Te se noi obukao u crno: vunena kapa, dolevita ispod kratkog konog avijatiarskog kaputia, hlae ugurane u arape, cipele s gumenim onom - sve crno. Bit e gotovo nevidljiv, jer i London je bio zamraen. Provezao se tihim ulicama priguenih svjetala izbjegavajui glavne ceste. Ve je prola pono, nikoga nije vidio. etvrt milje od svog odredita ostavio je bicikl u dvoritu jedne gostionice privezavi ga lokotom za ogradu. Nije poao prema agentovoj kui nego prema razruenoj zgradi u susjednoj ulici. Paljivo je iao kroz vrt pred kuom koji je bio pun kra, uao kroz otvorenu veu i, proavi kroz kuu, izbio na stranji ulaz. Bilo je vrlo mrano. Gust zaslon niskih oblaka sakrio je mjesec i zvijezde. Faber je morao hodati polako, ruku ispruenih preda se. Stigao je do kraja vrta, preskoio plot i proao kroz slijedea dva vrta. U jednoj je kui na trenutak zalajao pas. Vrt stambene zgrade bio je zaputen. Faber je zaao u grm kupine u kojem se zaplco. Bodlje su mu izgreble lice. Sagnuo se da bi mogao proi ispod konopca za rublje - bilo je dovoljno svijetlo da ga je mogao vidjeti. Pronaao je kuhinjski prozor i iz depa izvadio malu spravu s otricom u obliku kutljae. Kit na prozoru bio je star i krhak, a ponegdje su ve poispadali vei komadi. Nakon dvadest minuta tihog rada izvadio je staklo iz okvira i paljivo ga poloio na travu. Posvijetlio je baterijom kroz prazan okvir da bi se uvjerio kako na putu kojim mora proi nema prepreka koje bi prouzroile buku, pa se zatim uvukao kroz prozor u kuu. Zamraena kua vonjala je po kuhanoj ribi i raskunom sredstvu. Faber je prije nego to je uao u predvorje otkljuao stranja vrata, to je bila mjera opreza u sluaju da mora hitno pobjei. Baterijskom svjetiljkom brzo je jednom zabljesnuo. U tom djeliu svjetlosti pogledom je obuhvatio opekom poploeno predvorje, ovalni stol koji mora zaobii, red kaputa na vjealicama i, s desne strane, stepenice pokrivene sagom. Tiho se uspeo uza stepenice. Nalazio se na odmoritu i kretao prema drugom kraku stepenica kadli ispod jednih vrata ugleda svjetlo. Trenutak kasnije zauo je asmatini kaalj i um vode u zahodu. Faber je u dva dugaka koraka stigao do vrha i pritajio se uza zid. Svjetlo je preplavilo odmorite kad su se vrata otvorila. Faber 72 je iz rukava izvukao bode. Starac je iziao iz zahoda i proao preko odmorita ostavivi svjetlo upaljeno. Na vratima svoje spavae sobe progunao je, okrenuo se i vratio. Morao me vidjeti, pomislio je Faber. vre je stisnuo drak noa. Stareve napola otvorene oi bile su okrenute prema podu. Kad je posegnuo za prekidaem, pogledao je uvis i Faber ga je tada umalo ubio, no ovjek je pipao po zidu traei prekida, pa je Faber shvatio da je tako pospan da praktiki seta poput mjeseara. Svjetlo se ugasilo i starac je oteturao u krevet, a Faber je ponovo poeo disati. Na kraju drugog kraka stepenica bila su samo jedna vrata. Faber ih je oprezno pokuao otvoriti. Bila su zakljuana. Iz depa kaputa izvadio je drugu napravu. um vode koja je punila kotli zagluio je Faberovo akanje po bravi. Otvorio je vrata i osi usnuo. uo je duboko, ravnomjerno disanje. Stupio je unutra. Zvuk je dopirao iz suprotnog ugla sobe. Nita nije mogao vidjeti. Polako je preao kroz potpuno mranu sobu pipajui ispred sebe po zraku prije svakog koraka sve dok nije stigao do kreveta. U lijevoj je ruci drao bateriju, bode se nalazio u rukavu a desna mu je ruka bila slobodna. Upalio je bateriju i spavau vrsto stegnuo grlo. Agentove oi su mirnule i otvorile se, prestravljene, ali ovjek nije mogao ispustiti ni glasa. Faber je opkoraio krevet i sjeo na njega. Tada je proaptao: - Trinaesto poglavlje Prve knjige o kraljevima - i olabavio stisak. - Vi! - rekao je agent. Zurio je u baterijsku svjetiljku pokuavajui da vidi Faberovo lice. Protrljao je vrat ondje gdje ga je slegnula Faberova ruka. Faber je psiknuo: - Budi miran! - i usmjerio svjetlo u agentove oi, a desnom rukom izvadio bode. - Zar neete dopustiti da ustanem? - Drae mi je da si u krevetu gdje ne moe priiniti vie nikakve tete. - tete? Vie nikakve tete? - Motrili su te na Leicester Squareu, dopustio si da te slijedim 73ovamo. I ovu kuu dre pod prismotrom. Kako ti onda mogu vjerovati? - Boe moj, ao mi je. - Zato su te poslali? - Poruku je trebalo predati osobno. Naredbe dolaze od samog Fuhrera. - Agent je umuknuo. - Pa? Kakve naredbe? - Ja... moram biti siguran da ste to vi.

- Kako se moe uvjeriti? - Moram vidjeti vae lice. Faber je oklijevao, a zatim je naas uperio svjetlo prema sebi. - Jesi li zadovoljan? - Die Nadel - dahnuo je ovjek. - A tko si ti? - Major Friedrich Kaldor, na slubu, gospodine. - Ja bih trebao rei "gospodine". - O ne, gospodine. Vi ste dvaput unaprijeeni za svoje odsutnosti. Sada ste potpukovnik. - Zar oni u Hamburgu nemaju pametnijeg posla? - Niste zadovoljni? - Bio bih zadovoljan kad bih se vratio i naredio majoru von Braunu da isti zahode. - Mogu li ustati, gospodine? - Nipoto. to ako majora Kaldora dre u zatvoru Wands-worth, a ti si njegov dvojnik i vreba trenutak da da signal svojim prijateljima koji motre iz kue preko puta? - Vrlo dobro. - Onda... koje su to naredbe od samog Hitlera? - Pa, gospodine, Reich vjeruje da e ove godine doi do invazije na Francusku. - Sjajno, sjajno. Nastavi. - Vjeruju da general Patton sakuplja Prvu armijsku grupu Sjedinjenih Drava' u dijelu Engleske poznatom pod imenom Istona Anglija. Ako je ta armija invaziona sila, onda slijedi da e napasti preko Pas de Calaisa. - To ima smisla. Ali nisam vidio ni traga od te Pattonove armije. " First United States Army Group (FUSAG) (op. prev.) 74 - Neto se sumnja u najviim krugovima u Berlinu. Ftihrerov astrolog... -to? - Da, gospodine, on ima astrologa koji mu govori da brani Normandiju. - Boe moj. Zar je tamo tako loe? - Dobiva on i mnogo zemaljskih savjeta. Osobno smatram da mu astrolog slui kao izlika kad misli da generali grijee, ali ne moe pobiti njihove argumente. Faber je uzdahnuo. Bojao se takvih vijesti. - Nastavi! - Va je zadatak da istraite snagu FUSAG-a: broj jedinica, artiljeriju, zranu obranu... - Hvala. Znam kako se procjenjuje snaga armije. - Naravno - zastao je. - Nareeno mi je da naglasim vanost log zadataka, gospodine. - I uinio si to. Reci mi, stoje li stvari u Berlinu zaista lako loe? Agent je oklijevao pa rekao: - Ne, gospodine. Moral je na visini, proizvodnja municije raste svakog mjeseca, ljudi pljuju na bombardere RAFa... - Nema veze - prekinuo ga je Faber. - Propagandu mogu sluati i preko radija. Mladi ovjek je utihnuo. - Ima li mi jo to rei? Slubeno, mislim - dometnuo je Faber. - Da. Za vrijeme tog zadatka imate specijalni kanal za bijeg. - Oni zaista misle da je to vano - rekao je Faber. - Uspostavit ete vezu s podmornicom koja je u Sjevernom moru, a treba se nai deset milja istono od grada po imenu Aberdeen. Samo ih pozovite na svojoj uobiajenoj raio-frek-venciji i oni e izroniti. im vi ili ja javimo Hamburgu da sam vam predao naredbu, put e biti otvoren. Podmornica e biti ondje svakog petka i ponedjeljka u est sati poslijepodne i ekati do est sati ujutro. - Aberdeen je velik grad. Ima li tone geografske podatke? - Da. - Agent je navodio brojeve, a Faber ih je pamtio. - Je li to sve, majore? - Da, gospodine. 75- to namjerava uinili s gospodinom iz MI5 u kui preko puta? Agent je slegnuo ramenima. - Morat u im utei. Faber je pomislio: "To nije dobro". - to ti je nareeno da uini nakon sastanka sa mnom? Ima li ti kanal za bijeg? - Ne. Moram otii u grad Weymouth i ukrasti amac kojim u se vratiti u Francusku. To uope nije bio nikakav plan. Tako je, pomislio je Faber: Canaris je znao to e se zbiti. Vrlo dobro. - A ako te Britanci uhvate i podvrgnu muenju? - upitao je. - Imam kapsulu.

-1 upotrijebit e je? - Sigurno. Faber ga je pogledao. - Mislim da bi mogao - rekao je. Poloio je lijevu ruku na agentova prsa i pritisnuo svom teinom kao da namjerava ustati iz kreveta. Tako je mogao tono osjetiti gdje zavrava prsni ko i poinje mekani trbuh. Zarinuo je vrh bodea upravo ispod rebara i povukao nagore prema srcu. Agentove su se oi na trenutak uasno rairile. Krik je dospio do njegova grla, ali nije kroza nj proao. Tijelo mu se grilo. Faber je bode gurnuo jo malo dublje. Oi su se zatvorile, a tijelo omlitavilo. - Vidio si mi lice - izustio je Faber. 76 ., * i 8. - Mislim da smo izgubili kontrolu nad situacijom - rekao je Percival Godliman. Frederick Bloggs je kimnuo da se slae i dodao: - Ja sam kriv. Momak je izgledao umorno, pomislio je Godliman. Ve gotovo godinu dana izgleda tako, jo od one noi kad su ispod hrpe ruevina jedne bombardirane kue u Hoxtonu izvukli smrvljene ostatke njegove ene. - Ne zanima me tko je kriv - rekao je Godliman. - injenica je da se neto dogodilo na Leicester Squareu u onih nekoliko sekundi kad si Blondicja izgubio iz vida. - Misli li da je uspostavljena veza? - Moda. - Kad smo ga ponovo uhvatili u Stockwellu, mislio sam da je jednostavno odustao od namjere da toga dana ode na sastanak. - U lom bi sluaju bio otiao na sastanak i juer i danas. -Godliman je na svom stolu slagao razne likove od ibica; bila je to navika koja mu je pomagala u razmiljanju. - I dalje se u kui nita ne mie? - Nita. Unutra je ve etrdeset osam sati. - Bloggs je ponovio: - Ja sam kriv... - Ne budi dosadan, stari moj - rekao je Godliman. - Odluio sam da ga pustimo da se ee kako bi nas doveo do nekog drugog, a jo uvijek mislim da je to bio pravi potez. Bloggs je sjedio nepokretno, bezizraajnog lica, drei ruke u depovima kinog ogrtaa. 77- Ako je veza uspostavljena, ne bismo trebali otezati, nego bi trebalo pokupiti Blondieja i saznati kakav je imao zadatak. - Na taj nain gubimo svaku ansu da slijedei Blondieja doemo do nekog zaista opasnog. - Ti odlui. Godliman je od ibica napravio crkvu. Trenutak ju je promatrao, a onda iz depa izvadio novi od pola penija i bacio ga uvis. - Pismo - primijetio je. - Ostavite mu jo dvadeset i etiri sata. Kuevlasnik je bio srednjih godina, irski republikanac iz Lis-doonvarna, grofovije Clare, koji je gajio potajnu nadu da e Nijemci dobiti rat i tako zauvijek osloboditi Smaragdni otok' od engleskog ugnjetavanja. Artritino je epesao oko stare kue skupljajui tjedne stanarine i razmiljajui o tome koliko bi dobio za stanarinu kad bi je mogao dii na njenu pravu trinu vrijednost. Nije bio bogata - posjedovao je samo dvije zgrade, ovu i jednu manju u kojoj je sam ivio. Uvijek je bio loe raspoloen. Na prvom je katu pokucao na stareva vrata. Ovom je stanaru uvijek bilo drago kad ga je vidio. Bilo mu je vjerojatno drago da bilo koga vidi. Rekao je: - Dobar dan, gospodine Riley, elite li alicu aja? - Danas nemam vremena. - Oh, dobro. - Starac mu je predao novac. - Pretpostavljam da ste vidjeli kuhinjski prozor. - Ne, nisam onuda uao. - Oh! Nedostaje staklo na jednom prozoru. Prekrio sam ga zastorom za zamraivanje, ali, naravno, jo je propuh. - Tko ga je razbio? - upitao je kuevlasnik. - Smijeno, ali uope nije razbijeno. Samo lei tamo na travi. Mislim da je stari kit popustio. Sam u ga popraviti ako uspijete nabaviti malo kita. Ti stara budalo, pomislio je kuevlasnik. Naglas je rekao: - A ne pada vam sluajno na um da su vas moda okrali? ' Irska (op. prev.) 78 Starac kao da se zapanjio. - Toga se uope nisam sjetio.

- Da li nekom nedostaju kakve dragocjenosti? - Nitko mi nita nije rekao. Kuevlasnik je poao prema vratima. - U redu, pogledat u kad odem dolje. Starac je izaao za njim. - Mislim da onaj novi klipan nije gore - rekao je. - Ve nekoliko dana nisam uo ni glasa. Kuevlasnik je onjukivao. - Je li kuhao u svojoj sobi? - Ne bih znao rei, gospodine Riley. Njih su se dvojica popela stepenicama. Starac je rekao: - Vrlo je tih, ako je unutra. - to god kuha, moral e prestati. Strano smrdi. Kuevlasnik je pokucao na vrata. Nije bilo odgovora. Otvorio ih je, a starac je poao za njim. - Vidi, vidi, vidi! - rekao je stari narednik vedro. - Mislim da imate mrtvaca. - Stao je na vrata i razgledavao sobu. - Jesi li to dirao, Paddy? - Ne - odgovorio je kuevlasnik. -1 zovem se gospodin Riley. Policajac se na to nije obazirao. - Ipak, nije dugo mrtav. Onjuio sam i gore. - Pregledavajui sobu, zapazio je staru komodu, koveg na niskom stoliu, izblijedjeli etvrtasti sag, prljave zastore na krovnom prozoru i razbacan krevet u kutu. Nije bilo tragova borbe. Priao je krevetu. Mladievo je lice bilo spokojno, a ruke sklopljene na prsima. - Da nije tako mlad, rekao bih: srani udar. - U blizini nije bilo prazne boice s tabletama za spavanje to bi upuivalo na samoubojstvo. Podigao je konatu lisnicu koja je leala na komodi i pregledao sadraj. U lisnici se nalazila osobna karta, knjiica s tokicama za sljedovanje i prilino debeo blok. - Papiri su u redu i nije opljakan. - Ovdje stanuje otprilike tjedan dana - rekao je kuevlasnik. -Inae, ne znam ba mnogo o njemu. Doao je iz Sjevernog Walesa da radi u nekoj tvornici. - Pa dobro - primijetio je narednik. - Da je bio tako zdrav kao 79to izgleda, bio bi u vojsci. - Otvorio je koveg koji je leao na stolu. - Do sto avola, to je to? Sad su se kuevlasnik i starac progurali u sobu. Kuevlasnik je kazao: - To je radio - a starac je istodobno dodao: - Krvari. - Ne dirajte tijelo! - rekao je narednik. - Dobio je noem u trbuh - ustrajao je starac. Narednik je paljivo podigao jednu ruku s prsa i otkrio malenu mrlju usirene krvi. - Krvario je - rekao je. - Gdje je najblii telefon? - Peta vrata niz ulicu - rekao je kuevlasnik. - Zakljuajte sobu i ne ulazite dok se ne vratim. Narednik je iziao iz kue i pokucao na vrata susjeda koji je imao telefon. Otvorila je neka ena. - Dobro jutro, gospodo. Mogu li se posluiti vaim telefonom? - Uite. - Pokazala mu je telefon na stalku u predvorju. - to se dogodilo? Neto uzbudljivo? - Gore u jednoj kui u ovoj ulici umro je stanar - rekao joj je dok je birao brojeve. - Ubijen? - upitala je razrogaenih oiju. - To preputam strunjacima. Halo! efa Jonesa, molim. Ovdje Canter. - Pogledao je enu. - Smijem li vas zamoliti da skoknete u kuhinju dok razgovaram sa svojim efom? Otila je, razoarana. - Zdravo, efe. Ono tijelo ima ranu od noa i radio u kovegu. - Hoe li mi ponoviti adresu, narednice? Narednik Canter ju je ponovio. - Da, to je kua koju nadgledaju. Ovo je posao za MI5, narednice. Otii na broj 42 i lamo reci pratiocima to si otkrio. Ja u javiti njihovom efu. Krei. Canter je zahvalio eni i preao ulicu. Bio je prilino uzbuen; bilo mu je to tek drugo ubojstvo za trideset i jednu godinu slube u Gradskoj policiji, a sad se ispostavilo da je rije o pijunai! Mogao bi dogurali do inspektora! Pokucao je na vrata broj 42. Otvorila su se, a unutra su stajala dva ovjeka. Narednik Canter je rekao: - Jeste li vi tajni agenti iz M15? 80 Bloggs je stigao istodobno kad i ovjek iz Specijalnog odsjeka, inspektor Harris, kojeg je upoznao dok je radio u Scotland Yar-du. Canter im pokae tijelo. Naas su stajali nepomino gledajui smireno mlado lice s plavim brkovima. - Tko je on? - upitao je Harris. - Konspirativno mu je ime Blondie - rekao mu je Bloggs. -Mislimo da je ubaen padobranom prije nekoliko tjedana. Uhvatili smo radio-poruku upuenu jednom drugom agentu u kojoj se dogovarao za sastanak. Znali smo

ifru tako da smo mogli motriti sastajalite. Nadali smo se da e nas Blondie navesti na ovdanjeg agenta koji je mnogo opasnija zvjerka. - Pa to se onda ovdje dogodilo? - Proklet bio ako znam. Harris je pogledao ranu na agentovim prsima. - Bode? - Tako neto. Vrlo ist posao. Pod rebra pa ravno gore u srce. Munjevito. - Ima i gorih naina umiranja. - Da li biste htjeli vidjeti kako je uao? - upitao je narednik Canter. Odveo ih je dolje u kuhinju. Pogledali su prozorski okvir i nerazbijeno staklo na tratini. - Ah da, obijena je brava na vratima spavae sobe - dometnuo je Canter. Sjeli su za kuhinjski stol, a Canter je skuhao aj. Bloggs je rekao: - Dogodilo se to one noi nakon to sam ga izgubio iz vida na Leicester Squareu. Ja sam sve zabrljao. - Nitko nije savren - napomenuo je Harris. Neko su vrijeme utke pili aj. Zatim je Harris upitao: - Inae, kako si? Zalo nikad ne skoi do Yarda? - Zaposlen sam. - Kako je Christine? - Poginula je u bombardiranju. Harrisove su se oi rairile. - Jadnice. - Kako ti? - Izgubio sam brata u sjevernoj Africi. Jesi li poznavao John-nyja? 81-Ne. - Bio je momak. Pie? Nikad nisi vidio neSto takvo. Toliko je troio na pijacu da si nikad nije mogao priutiti da se oeni... to je sasvim u redu s obzirom na razvoj stvari. - Veina je ljudi ponekog izgubila. - Ako si sam, navrati k nama u nedjelju na ruak. - Hvala, sad radim i nedjeljom. Harris je kimnuo. - Onda kad god hoe. Jedan je detektiv provirio kroz vrata i oslovio Harrisa. - Moemo li poeti spremati dokazni materijal, efe? Harris je pogledao Bloggsa. - Ja sam zavrio - rekao je Bloggs. - U redu, sinko, nastavi - rekao mu je Harris. Bloggs je kazao: - Pretpostavimo da je, nakon to sam ga izgubio iz vida, uspostavio kontakt i dogovorio se s ovdanjim agentom da ovaj doe ovamo. Taj je agent moda posumnjao da je rije o klopki. To bi objasnilo zalo je uao kroz prozor i provalio bravu. - Onda je to vraki sumnjiav gad - rekao je Harris. - Moda ga zato i nismo uspjeli uhvatiti. Bilo kako bilo, ulazi uBlondiejevu sobu i budi ga. Sad zna da nije rije o klopki. Tono? - Tono. - Pa zato onda ubija Blondieja? - Moda su se posvadili. - Nije bilo nikakvih znakova borbe. Harris se namrtio nad svojom praznom alicom. - Moda je shvatio da je Blondie pod prismotrom pa se uplaio da emo pokupiti momka i natjerati ga da propjeva. - Onda je to okrutni gad - napomenuo je Bloggs. -1 to je vjerojatno razlog to ga nikad nismo uspjeli uhvatiti. - Udi. Sjedni. Upravo su me nazvali iz MI6. Canarisa su najurili. Bloggs je uao, sjeo i rekao: - Je li to dobra ili loa vijest? - Vrlo loa - rekao je Godliman. - To se dogodilo u najgorem moguem trenutku. - Hoe li mi rei zato? 82 Godliman ga je paljivo pogledao malo mirei a onda rekao: - Mislim da mora saznati. U ovom trenutku imamo etrdeset dvostrukih pijuna koji u Hamburg alju lane informacije o saveznikim planovima za invaziju na Francusku. Bloggs je f unuo. - Uope nisam znao da je to tako vano. Pretpostavljam da dvostruki govore da emo na Cherbourg dok zapravo idemo na Calais ili obratno. - Otprilike tako. Oito nije potrebno da znam pojedinosti. U svakom sluaju nisu mi rekli. Ipak, cijela je stvar u opasnosti. Poznavali smo Canarisa, znali smo da smo ga uspjeli prevariti, mogli smo ga i dalje varali. Novajlija

moda nee imati povjerenja u agente svog prethodnika. tovie, imali smo nekoliko prebjega s one strane koji bi mogli prokazati ovdanje ljude Abweh-ra ako ovi ve i sami nisu bili izdani. Jo jedan razlog da Nijemci ponu sumnjati u nae dvostruke agente. - Zatim je tu i mogunost da negdje procuri. Sada doslovce tisuu ljudi zna za sistem dvostrukih agenata. Dvostruki agenti nalaze se na Islandu, u Kanadi, na Cejlonu. Tako djelujemo i na Srednjem istoku. - Prole smo godine gadno pogrijeili kad smo reparirali Nijemca Ericha Carla. Kasnije smo doznali da je bio agent Abwehra, pravi agent, i da je u pritvoru na otoku Manu mogao otkriti dva naa dvostruka agenta, Mutta i Jeffa, a vjerojatno i treeg, zvanog Tate. - Tako smo se nali na tankom ledu. Ako jedan malo bolji agent Abwehra u Britaniji sazna za Smionost... to je ifra za plan prijevare, cijela e strategija bili ugroena. Bez pretjerivanja, mogli bismo izgubiti taj jebeni rat. Bloggs je zalomio smijeak: sjeao se vremena kad profesor Godliman nije znao znaenja takvih rijei. Profesor je nastavio: - Vijee dvadesetorice posve mi je jasno dalo znati kako od mene oekuje da se pobrinem da u Britaniji ne bude nijednog boljeg agenta Abvvehra. - Prolog bismo tjedna u to bili sasvim sigurni - rekao je Bloggs- Sada znamo da postoji barem jedan. - A dopustili smo mu da nam klizne kroz prste. - Znai da ga sad moramo ponovo pronai. 83- Ne znam - rekao je Bloggs smrknuto. - Ne znamo iz kojeg dijela zemlje djeluje, nemamo blagog pojma kako izgleda. Previe je vjet da bismo ga mogli priklijetiti goniometrijskim mjerenjem dok emitira, inae bismo ga bili ve odavno zgrabili. Ne znamo ak ni njegovo konspirativno ime. Odakle onda da ponemo? - Nerijeeni zloini - rekao je Godliman. - Pazi: pijun je prisiljen kriti zakon. Krivotvori isprave, krade benzin i municiju, izbjegava kontrole, ulazi u zabranjena podruja, fotografira, a kad ga netko otkrije, ubija ga. Policija mora znati za neke od takvih zloina ako je pijun djelovao barem neko vrijeme. Pregledamo li dosjee s nerazjanjenim zloinima, koji su se dogodili za vrijeme rata, nai emo tragove. - Zar ne shvaa da je vei dio zloina nerazjanjen? - rekao je Bloggs skeptino. - Tim dosjeima mogao bi se ispuniti Albert Hali! Godliman je slegnuo ramenima. - Pa, onda, ograniimo se na London i ponimo s umorstvima. Ono to su traili nali su ve prvog dana istraivanja. Godliman je na to naletio a da u prvi as nije shvatio potpuno znaenje tog nalaza. Bio je to dosje o umorstvu neke gospode Une Garden u High-gateu 1940. godine. Vrat joj je bio prerezan i bila je seksualno zlostavljana, premda ne i silovana. Pronaena je u spavaoj sobi svoga stanara sa znatnom koliinom alkohola u krvi. Slika je bila prilino jasna: dola je stanaru, on je htio vie od onoga to mu je ona bila spremna dopustiti, posvaali su se, ubio ju je, a umorstvo je osujetilo njegov libido. Policija nije nikad pronala stanara. Godliman je upravo kanio odloiti dosje: pijuni ne sudjeluju u seksualnim napadima. No on je bio vrlo pedantan ovjek kad se radi o izvjetajima pa je proitao svaku rije i tako otkrio da je nesretna gospoa Garden osim smrtonosne rane na vratu zadobila i rane od bodea u lea. Godliman i Bloggs sjedili su jedan nasuprot drugom za drvenim stolom u arhivu Old Scotland Yarda. Godliman je dobacio dosje preko stola i rekao: - Mislim da je to to. Bloggs je letimice pogledao pa procijedio: 84 - Bode. Potpisali su primitak dosjea i odetali se do oblinjeg Ministarstva rata. Kad su se vratili u Godlimanovu sobu, na stolu ih je ekala deifrirana poruka. Godliman je ju letimice proitao, a zatim uzbueno bubnuo po stolu. - To je on! Bloggs je itao: - Naredbe primljene. Pozdrav Williju. - Sjea ga se? - upitao je Godliman. - Die Nael? - Da - odvratio je Bloggs oklijevajui. - Igla. Ali ovdje ba nema mnogo podataka. - Razmisli, razmisli! Bode je poput igle. To je isti ovjek: umorstvo gospoe Garden, sve one poruke 194O. godine koje nismo mogli locirati, sastanak s Blondiejem... - Moda - zamiljeno e Bloggs. - To mogu i dokazati - rekao je Godliman. - Sjea li se poruke o Finskoj koju si mi pokazao prvog dana kad sam doao ovamo? One koja je bila prekinuta? - Da. - Bloggs ju je potraio u fasciklu. - Ako me pamenje dobro slui, datum emitiranja te poruke poklapa se s datumom onog umorstva i kladio bih se da se vrijeme smrti poklapa s prekidom.

Bloggs je pogledao na poruku u fasciklu. - U pravu si u oba sluaja. - Vidi! - Djeluje u Londonu ve najmanje pet godina, a tek smo sada uspjeli doprijeti do njega - razmiljao je Bloggs. Neemo ga lako uhvatiti. Godliman je iznenada poprimio vuji izraz. - Moda je lukav, ali ne kao ja - rekao je odluno. - Sjebat u ja njega. Bloggs se glasno nasmijao. - Boe moj, ti si se promijenio, profesore. Godliman je dometnuo: - Jesi li svjesan da si se nakon godinu dana prvi put nasmijao? 859. Brodi s namirnicama zaobiao je rt i tekui uplovio u zaljev Olujnog otoka nad kojim se plavilo nebo. U njemu su bile dvije ene: jedna je bila kapetanova ena - njega su regrutirali i sada je ona vodila posao - a druga Lucvna majka. Majka je izila iz brodia. Bila je obuena u praktinu odjeu - u muki sako i suknju koja je sezala iznad koljena. Lucy ju je snano zagrlila. - Mama! Kakvo iznenaenje! - Ali pisala sam li. Pismo se nalazilo u brodiu s ostalom potom; majka je zaboravila da pota na Olujni otok dolazi samo jednom u dva tjedna. - Je li to moj unuk? Pa to je ve veliki deko! Mali Jo, kojemu je bilo gotovo tri godine, srameljivo se okrenuo i sakrio iza Lucvne suknje. Bio je tamnokos, zgodan i za svoju dob prilino visok. - Isti otac! - dobacila je majka. - Da - potvrdila je Lucy. U njezinom odobravanju bilo je stanovite neodlunosti. - Mora da se smrzava, poimo u kuu. Ma gdje si samo nabavila tu suknju? Uzele su namirnice iz brodia i poele se uspinjali kosinom prema stjenovitom vrhu. Dok su hodale, majka je brbljala. - Takva je sad moda, draga moja. tedi se na materijalu. Na kopnu ipak nije tako hladno kao ovdje. Kakav vjetar! Pretpostavljam da mogu ostaviti svoj koveg na molu. Nikog nema tko bi ga ukrao! Jane se zaruila s jednim amerikim vojnikom, bijelcem, Bogu hvala. On je iz mjesta koje se zove Milwaukee i ne vae 86 gumu za vakanje. Zar to nije zgodno? Sada jo trebamo poudati samo etiri keri. Jesam li ti rekla da je tvoj otac kapetan u Domovinskoj obrani? Pola noi patrolira po opinskom terenu iekujui njemake padobrance. Skladite ujaka Stephena je bombardirano. Ne znam to e uiniti, ali tu je Ratni zakon ili neto slino... - Ne uri, mama. Ima etrnaest dana vremena da mi ispria sve novosti - nasmijala se Lucy. Pribliile su se kui. Majka je kazala: - Nije li prekrasna! - Ule su. - Mislim da je ovo upravo prekrasno. Lucy je smjestila majku za kuhinjski stol i skuhala aj. - Tom e donijeti tvoj koveg. Uskoro e stii ovamo na ruak. - Zar je to pastir? -Da. - Nalazi li on poslove za Davida? Lucy se nasmijala. - Ba obratno. Sigurna sam da e ti on sve sam ispriali. Nisi mi rekla zbog ega si ovdje. - Draga moja, vrijeme je da te vidim. Znam da ne trebamo poduzimati nepotrebna putovanja, ali jednom u etiri godine nije pretjerano, zar ne? Izvana su uli zvuk dipa i trenutak kasnije u kuhinju se dovezao David. Poljubio je punicu i predstavio Toma. Lucy je rekla: - Tome, mogao bi zaraditi svoj dananji ruak ako donese gore mamin koveg jer ti je donijela namirnice. David je grijao ruke na pei. - Danas je svjee. - Ti, dakle, zaista ozbiljno shvaa ovarstvo? - upitala je majka. - Stado je dvostruko vee nego to je bilo prije tri godine -odgovorio joj je David. - Otac nikad nije posveivao dovoljno panje ovom otoku. Ogradio sam est milja stijene na samom vrhu, unaprijedio ispau i uveo nove metode uzgoja. Ne samo to imamo vie ovaca, nego i od svake ivotinje dobivamo vie mesa i vune. - Pretpostavljam da Tom obavlja fizike poslove, a ti izdaje naredbe - nabacila je majka. David se nasmijao: - Ravnopravni smo ortaci, mama. 87Za ruak su imali srca, a oba su mukarca pojela brdo krumpira. Majka se pohvalno izrazila o Joovom ponaanju za stolom. Zatim je David zapalio cigaretu, a Tom napunio lulu. Majka je dobacila:

- Zaista me zanima kad ete mi podariti jo unuadi. - Nasmijala se vedro. Uslijedila je tiina. - Mislim da se David izvrsno dri - rekla je majka. - Da - odvratila je Lucy. - Ponovo se osjetila stanovita mrzovolja. etale su se po vrhu stijene. Treeg dana majinog boravka vjetar je jenjao i bilo je vrlo ugodno. Povele su Joa, obuenog u ribarski demper i kaput od krzna. Zastali su na vrhu uzviice da bi promatrali kako David, Tom i pas tjeraju ovce. Lucy je na majinom licu mogla zapaziti unutranju borbu izmeu zabrinutosti i obzira. Odluila je majku potedjeli napora da postavlja pitanja. - Ne voli me - rekla je Lucy. Majka se hitro ogledala da vidi da li Jo moe uti. - Sigurna sam da nije ba tako loe, draga. Razliiti mukarci svoju ljubav pokazuju na raz.. - Mama, nismo bili mu i ena... kako treba...otkad smo se vjenali. - Ali?... - Odmahnula je glavom prema Jou. - Bilo je to tjedan dana prije vjenanja. - Oh! Oh, draga moja! - zaprepastila se. - Je li to, zna, zbog nesree? - Da, ali ne onako kako ti misli. Nije nita fiziki. On jednostavno... nee. - Lucy je tiho plakala; suze su tekle niz njezine obraze, preplanule od vjetra. - Jeste li razgovarali o tome? - Pokuala sam. - Moda s vremenom... - Ve su prole gotovo etiri godine! Zautjele su. Uputile su se kroz vrijesak; sjalo je blijedo poslijepodnevno sunce. Jo je natjeravao galebove. Majka je rekla: - Jednom sam zamalo ostavila tvog oca. Ovoga se puta Lucy zaprepastila. 88 - Kada? - Bilo je to nedugo nakon to se rodila Jane. U to vrijeme nismo bili tako imuni, zna. Otac je jo radio za svog oca, a bila je privredna kriza. Ja sam bila u drugom stanju trei put u toku tri godine i inilo se da je preda mnom ivot pun samog raanja djece i sastavljanja kraja s krajem bez iega to bi moglo olakati tu jednolinost. Tada sam otkrila da se via sa svojom starom ljubavi, Brendom Simmonds. Nikada je nisi upoznala jer je odselila u Basingstoke. Iznenada sam se zapitala to da radim i nisam mogla nai pravi odgovor. Lucyno sjeanje na te dane bilo je blijedo, nepovezano: sjeala se djeda koji je imao sijede brkove, oca u vitkijem izdanju, obroka u velikoj kuhinji seljake kue u krugu cijele rodbine, mnogo smijeha, sunca i ivotinja. Tada joj je izgledalo da je brak njezinih roditelja trajno ispunjen zadovoljstvom i sretan. Upitala je: - Zato nisi otila? - Oh, to se u ono vrijeme nije radilo. Nije bilo ni tolikih razvoda, a i ena ne bi mogla dobiti posao. - ene sada rade razliite poslove. - Radile su i za prolog rata, ali se kasnije sa sve veom nezaposlenou sve promijenilo. Vjerujem da e se to dogoditi i ovaj put. Mukarci se, zna, openito govorei bolje snalaze. - I tebi je drago to si ostala. - To nije bilo pitanje. - Ljudi mojih godina ne bi se trebali tuiti na ivot. Ali /no/se ivot sastojao od savladavanja prepreka, a isto se moe rei za veinu ena koje znam. Postojanost uvijek slii na rtvu, ali obino nije. Bilo kako bilo, neu ti dati nikakav savjet. Ne bi ga prihvatila, a da ga i prihvati, pretpostavljam a bi za svoje probleme okrivila mene. - Oh, mama - nasmijeila se Lucy. Majka je predloila: - Da se vratimo? Mislim da smo se za danas dosta nahodale. Jedne veeri u kuhinji Lucy je rekla Davidu: - eljela bih da mama ostane jo dva tjedna, ako hoe. Majka je bila na katu i spremala je Joa u krevet priajui mu priu. - Zar dva tjedna nisu dovoljna za ralanjivanje moje linosti? - odvratio je David. 89- Ne budi smijean, Davide. Dovezao se do njenog stolca. - Hoe li mi rei da ne razgovarate o meni? - Naravno da razgovaramo o tebi. Ti si mi mu. - ta joj onda govori? - Zato se tako ljuti? - upitala je Lucy, ne bez zlobe. - ega se toliko srami? - Prokleta bila, nemam se ega sramiti. Nitko ne eli da o njegovom osobnom ivotu raspredaju dvije traerice. - Ne ogovaramo te. - ta joj govori? - to si tako razdraljiv? - Odgovori na moje pitanje.

- Kaem joj da te elim ostaviti, a ona me nastoji od toga odvratiti. Okrenuo je kolica i odvezao se. - Reci joj da se ne trudi zbog mene. Dobacila je: - Stvarno tako misli? Zastao je. - Nikoga ne trebam, razumije li? Mogu i sam. Dovoljan sam samom sebi. - A to je sa mnom? - upitala je mirno. - Moda ja nekoga trebam. - Zbog ega? - Da me voli. Ula je majka i osjetila kakva je atmosfera. - vrsto spava - rekla je. - Zaspao je prije nego to je Pepeljuga dola na ples. Mislim da u sad spakirati neke stvari da mi ne ostane sve za sutra. - Ponovo je izila. - Misli da e se to ikad promijeniti, Davide? - upitala je Lucy. - Ne razumijem o emu govori. - Hoemo li ikad opet biti... kakvi smo bili prije vjenanja? - Moje noge nee narasti, ako to misli. - On, Boe, zar ne zna da me to ne smeta? Jedino elim biti voljena. David je slegnuo ramenima. - To je tvoj problem. - Iziao je prije nego to je poela plakati. Majka nije ostala daljnjih etrnaest dana. Lucy se slijedeeg dana spustila s njom do mola. Padala je gusta kia i obje su nosile kine kabanice. utke su ekale brodi promatrajui kako kia na povrini mora dubi male kratere. Majka je u naruju drala Joa. - Stvari e se vremenom promijeniti, zna - rekla je majka. -Za jedan brak etiri godine nisu nita. Lucy je dometnula: - Ne vjerujem da e se on promijeniti, ali ja ne mogu bogzna to uiniti, osim da mu pruim priliku. Tu je Jo, rat je, a i Davidovo stanje... kako mogu otii? Brodi je stigao pa je Lucy ukrcala majku i preuzela tri kutije namirnica i pet pisama. More je bilo uzburkano. Majka je sjela u malenu kabinu. Mahali su joj dok je brodi obilazio rt. Lucy se osjetila veoma osamljenom. Jo je poeo plakati. - Ne elim da baka ode! - Ni ja - rekla je Lucy. 90 91 10. Godliman i Bloggs su hodali jedan uz drugoga plonikom bombama razorene londonske trgovake ulice. Bili su neujednaen par: zgrbljeni profesor ptijeg izgleda s naoalama ovalnih lea i s lulom, koji ne gleda kamo ide, a stupa sitnim uurbanim koracima, i mladi ravnih tabana, plav i odrjeit u svom detektivskom kinom kaputu i smijenom eiru: karikatura koja se sama namee. Godliman je govorio: - Mislim da Die Nadel ima dobre veze. - Zato? - Jedino tako moe ostati nekanjen zbog insubordinacije. Radi se o onom "Pozdrav Williju". To se mora odnositi na Cana-risa. - Misli li da je bio Canarisov intiman prijatelj? - Intiman je prijatelj s nekim... moda s nekim monijim nego to je bio Canaris. - Imam osjeaj da to nekamo vodi. - Ljudi obino dobre veze stvaraju u koli, na fakultetu ili u generaltabnoj koli. Pogledaj ono. Bili su ispred trgovine s golemim praznim prostorom, na kojem je neko bio ustakljeni izlog. Na nedovrenom natpisu, rukom ispisanom i privrenom na okviru prozora, bilo je napisano: "ak otvorenije nego obino". Bloggs se nasmijao pa rekao: - Vidio sam jedan ispred bombardirane policijske stanice: "Budite dobri. Mi jo uvijek radimo". 92 - To postaje svojevrstan nain umjetnikog izraavanja. Nastavili su hodati. Bloggs je upitao: - Onda, to ako je Die Nadel iao u kolu s nekim tko je na visokom poloaju u Wehr-machtu? - Ljudi uvijek uvaju fotografije snimljene u koli. Midvvinter ima dolje u podrumu u Kensingtonu - tamo gdje je MI6 bio prije rata, zbirku od nekoliko tisua fotografija njemakih oficira: kolske fotografije, pijanke u kantinama, odredi u maru na smotri, rukovanje s Adolfom, slike iz novina... svata. - Razumijem - rekao je Bloggs. - Ako si u pravu i ako je Die Nadel proao kroz njemake kole koje odgovaraju Etonu i Sandhurstu, vjerojatno imamo njegovu fotografiju! - Gotovo sigurno. pijuni su nepopravljivo srameljivi to se tie foto-aparata, ali ne postaju pijuni dok ne dou u zrele godine. U Midvvinterovim fasciklima pronai emo Die Nadela u mladiom danima.

Proli su rubom velikog kratera pred brijanicom. Lokal je bio nedirnut, ali je tradicionalni crveno-bijelo prugasti stup leao na ploniku u komadima. Na prozorskom je natpisu pisalo: "Dobro su nas sredili. Uite da mi sredimo vas." - Kako emo ga prepoznati? - upitap je Bloggs. - Nitko ga nikad nije vidio. - O, da, vidjeli su ga. U kui gospoe Garden u Highgateu poznaju ga sasvim dobro. Viktorijanska je kua stajala na breuljku s kojega se vidio London. Bila je graena od crvene cigle, a Bloggs je pomislio da izgleda kao da se ljuti zbog tete koju je Hitler nanosio gradu. Bila je na uzvisini, na vrlo dobrom mjestu za emitiranje. Mora da je Die Nadel stanovao na najviem katu. Bloggs se pitao kakve li je tajne onih mranih dana 1940. godine slao pijun s ovog mjesta u Hamburg: geografske podatke o tvornicama aviona i eliana-ma, detalje o obalnoj obrani, politikim traevima, plinskim maskama, Andersonovim sklonitima i vreama pijeska, o britanskom moralu, izvjetaje o teti nanesenoj bombardiranjem. "Deki, dobro ste obavili svoj posao; konano ste pogodili i Christine Bloggs..." Jezik za zube. Vrata je otvorio postariji ovjek u crnom sakou i prugastim hlaama. 93- Dobro jutro. Ja sam inspektor Bloggs iz Scotland Yarda. elio bih porazgovarati s vlasnikom kue. Bloggs je zapazio kako je strah navro u ovjekove oi, a zatim se u vei iza njega pojavila mlada ena i rekla: -Izvolite ui. Poploeno predsoblje mirisalo je na latilo. Bloggs je na vjealicu objesio eir i kaput. Starac je iezao u unutranjosti kue, a ena je uvela Bloggsa u sobu. Bila je namjetena skupim, bogatim i staromodnim pokustvom. Na pokretnom soliu za serviranje nalazile su se boce viskija, dina i serija; sve su bile neotvorene. ena je sjela u fotelju sa cvjetnim uzorkom i prekriila noge. - Zato se stari boji policije? - pitao je Bloggs. - Moj tast je njemaki idov. Ovamo je doao 1935. godine bjeei pred Hitlerom, a 1940. strpali ste ga u koncentracioni logor. Njegova se ena ubila kad se nala pred takvim rjeenjem. Upravo je otputen s otoka Mana. Dobio je pismo od kralja u kojem mu se ispriava zbog neugodnosti kojima ga je bio izloio. - Mi nemamo koncentracionih logora - rekao je Bloggs. - Mi smo ih izmislili. U Junoj Africi. Niste to znali? Cijenimo svoju povijest, ali zaboravljamo neke dijelove. Tako dobro mirimo pred neugodnim injenicama. - Moda je to ba dobro. -to? - Godine 1939. mirili smo pred neugodnom injenicom da ne moemo dobiti rat protiv Njemake - i pogledajte to se dogodilo. - To kae i moj tast. On nije tako cinian kao ja. Kako moemo pomoi Scotland Yardu? Bloggs je uivao u raspravi pa se nerado vratio poslu. - Rije je o umorstvu koje se ovdje zbilo prije etiri godine. - Tako davno! - Mogle su doi na vidjelo neke nove injenice. - Znam za to, naravno. Bivu je vlasnicu ubio stanar. Moj je mu kupio kuu od njezinog izvritelja oporuke. Nije imala nasljednika. - elim pronai ostale koji su tada bili stanari. - Da. - enino je neprijateljstvo sada iezlo i na njenom inteligentnom licu ocrtavao se napor prisjeanja. - Kad smo stigli, ovdje su bila trojica koja su tu stanovala i prije umorstva: umirovljeni pomorski oficir, trgovaki putnik i mladi iz Yorkshirea. 94 Mladi je otiao u vojsku, a jo nam i sada pie. Trgovakog su putnika regrutirali. Poginuo je na moru. To znam po tome to su dvije od njegovih pet ena stupile u vezu s nama! A komandant je jo ovdje. - Jo je ovdje! - To se zove srea. - elio bih ga vidjeti, molim vas. - Svakako. - Ustala je. - Vrlo je ostario. Odvest u vas do njegove sobe. Popeli su se stepenicama pokrivenim sagom na prvi kat. Rekla je: - Dok vi s njim razgovarate, potrait u zadnje mladievo pismo iz vojske. - Pokucala je na vrata. Bilo je to vie nego to bi moja gazdarica uradila, pomislio je Bloggs ironino. Odazvao se neki glas: - Otvoreno je - i Bloggs je uao. Komandant je sjedio na stolcu kraj prozora; koljena mu je prekivao pokriva. Nosio je sportski sako, okovratnik, kravatu i naoale. Kosa mu je bila rijetka, brkovi sijedi, koa oputena i naborana na licu to je neko moglo biti jedro. Soba je bila dom ovjeka koji ivi od uspomena: slike jedrenjaka, sekstant i teleskop, i njegova fotografija kao momka na palubi HMS Winche-ster. - Pogledajte ovo - rekao je ne okreui se. - Recite mi zato onaj momak nije u mornarici. Bloggs prie prozoru. Pckareva zaprena kola stajala su uz rub plonika pred kuom, a ostarjeli konj gurao je glavu u zobnicu dok se obavljala isporuka. Onaj "momak" bila je ena kratke plave kose, u hlaama. Imala je velianstvene grudi. Bloggs se nasmijao. - To je ena u hlaama - rekao je. - Bog nek' mi se smiluje, lako je! - Komandant se okrenuo. -Danas vie ovjek ne zna... ena u hlaama!

Bloggs se predstavio. - Ponovo smo otvorili sluaj umorstva koje je ovdje poinjeno 1940. godine. Mislim da ste vi ve bili ovdje u vrijeme kad je tu stanovao i glavni osumnjieni, stanoviti Henry Faber. - Jesam! ime vam mogu pomoi? - Da li se jo sjeate Fabera? - Savreno. Visok momak, crne kose, uljudan, tih. Prilino pohabano odjeven... da ste od onih koji ocjenjuju po izgledu, u njemu biste se mogli prevariti. Nisam prema njemu osjeao od95bojnost. Ne bi mi bilo krivo da sam ga mogao bolje upoznati, ali on to nije elio. Pretpostavljam da je bio vaih godina. Bloggs je zatomio smijeak: navikao je da ga ljudi dre starijim, jednostavno zato to je detektiv. Komandant je dodao: - Znate, siguran sam da on to nije uinio. Znam poneto o karakteru... ne moete upravljati brodom a da to ne znate, pa ako je onaj ovjek bio seksualni manijak, ja sam Hermann Goring. Bloggs je iznenada doveo u vezu plavuu u hlaama s pogrenom predodbom o njegovim godinama i zakljuak ga je utukao. Rekao je: - Znate, uvijek biste trebali traiti od policajca da vam pokae svoju iskaznicu. Komandant je bio malko zateen. - U redu. Da je vidim. Bloggs je otvorio lisnicu i presavio je da bi pokazao Christini-nu sliku. -Evo. Komandant ju je na trenutak posmatrao, a onda rekao: - Prilino slini. Bloggs je uzdahnuo. Starac je bio gotovo potpuno slijep. Ustao je- To je, za sada, sve - rekao je. - Hvala vam. - Nita, nita. Pomoi u koliko mogu. Sada nisam od velike koristi za Englesku. Kad bi vas otpisali iz Domovinske odbrane, morali biste znati da ste sasvim beskorisni. - Zbogom. - Bloggs je izaao. ena je ekala dolje u predsoblju. Predala je Bloggsu pismo. - Mladieva je adresa broj vojne pote - rekla je. - Nema sumnje da ete moi otkriti gdje je. - Znali ste da komandant nee biti ni od kakve koristi - rekao je Bloggs. - Pretpostavljala sam da nee. Ali posjetilac mu uljepava dan. - Otvorila je vrata. Sasvim neoekivano Bloggs je upitao: - Biste li veerali sa mnom? Sjena joj je preletjela licem. - Moj je mu jo na otoku Manu. - Oprostite... Mislio sam... - U redu je. Polaskana sam. - elio sam vas uvjeriti da nismo Gestapo. 96 - Znam da niste. Osamljena ena jednostavno postaje ogorena. - Izgubio sam enu u bombardiranju - dometnuo je Bloggs. - Tada znate da zbog toga ovjek poinje mrziti. - Da - rekao je Bloggs. - Zbog toga ovjek poinje mrziti. -Spustio se niz stepenice. Vrata su se za njim zatvorila. Poelo je kiiti. I tada je kiilo. Bloggs je kasnio kui. S Godlimanom je pre-gledavo neke nove materijale. urio se da bude bar pola sata s Christinom prije nego to ona ode voziti svoja kola hitne pomoi. Bilo je mrano i zrani je napad ve otpoeo. Ono to je Christi-ne nou gledala bilo je tako jezivo da je prestala o tome priati. Bloggs se njome vrlo ponosio. Ljudi s kojima je radila rekli su da je bolja od dva mukarca: jurila je kroz zamraeni London vozei poput veterana, sijekui zavoje na dva kotaa, fukajui i sipajui viceve dok se grad oko nje pretvarao u baklju. Zvali su je Neustraiva. Bloggs je bio upueniji: bila je zaplaena, ali nije doputala da se to vidi. Znao je to jer je gledao njezine oi jutrom kad je ustajao, a ona odlazila u krevet, kad je njene budnosti nestalo i kad bi za nekoliko sati bila izvan toga uzbudljivog posla. Znao je da to nije neustraivost nego hrabrost i ponosio se. Kad je iziao iz autobusa, kiilo je jo jae. Navukao je eir i podigao ovratnik. U trafici je kupio cigarete za Christine. Nedavno je poela puiti poput tolikih ena. Prodava mu je zbog nestaice dao samo pet komada. Stavio ih je u Woolworthovu bakelitnu dozu za cigarete. Policajac ga je zaustavio i zatraio osobnu kartu: izgubio je jo dvije minute. Mimo njega projurila su kola hitne pomoi slina onima koja je vozila Christine; bio je to kamion za prijevoz voa koji su rekvirirali i obojili u sivo. Kako se pribliavao kui, postajao je sve nervozniji. Eksplozije su bile sve blie i jasno je mogao uti avione. East End je veeras trebao biti cilj jo jednog razaranja: spavat e u Morriso-novom sklonitu. Jedna snana eksplozija bila je vrlo blizu pa je ubrzao korak. I veeru e pojesti u sklonitu. Skrenuo je u svoju ulicu, spazio kola hitne pomoi i vatrogasna kola, pa je pojurio.

Bomba je pala na njegovu stranu ulice, negdje u sredini. Mora da je blizu njegove kue. Isuse na nebesima, ne mi, ne... 97Bio je to izravan pogodak u krov, i kua je bila doslovno sravnjena sa zemljom. Dotrao je do grupe ljudi, susjeda, vatrogasaca i dobrovoljaca. - Je li moja ena iva i zdrava? Je li izila? JE LI TU? Neki ga je vatrogasac samilosno pogledao. - Nitko odavde nije izaao, prijatelju. Spasioci su kopali po kru. Iznenada jedan od njih povikne: - Ovamo! - Zatim je dodao: - Isuse, pa to je Neustraiva Blog-gs! Frederick je doletio do ovjeka. Christine je leala ispod velikog komada zida. Vidjelo joj se lice. Oi su bile zatvorene. Spasilac je viknuo: - Dizalicu, deki, i to brzo. Christine je zastenjala i pomakla se. - iva je! - rekao je Bloggs. Kleknuo je do nje i zavukao ruku pod rub gomile kra. Spasilac je rekao: - Sinko, to nee pomaknuti. Zid se pomaknuo. - Ubit ete se - rekao je spasilac i sagnuo se da bi pomogao. Kad su srueni zid podigli pol metra iznad zemlje, podmetnuli su poda nj ramena. Teina sada nije leala na Christini. Pridruio se trei ovjek, pa etvrti. Svi su se zajedno uspravili. - Izvui u je van - izjavio je Bloggs. Uspuzao je pod kosi cigleni krov i podigao u naruaj svoju enu. - Jebi ga, klizi! - povikao je netko. Bloggs se urio. Izvukao je Christine privivi je vrsto na prsa. im se izmakao na sigurno, spasioci su pustili zid i odskoili. Ruevina je pala na zemlju uz odvratni mukli udarac, a kad je Bloggs shvatio da je to palo na Christine, znao je da e ona umrijeti. Odnio ju je do kola hitne pomoi koja su smjesta krenula. Prije nego to je umrla, jo jednom je otvorila oi i rekla: - Mali, morat e izvojevati ovaj rat bez mene. Vie od godinu dana kasnije, dok se sputao s Highgatea u londonski kotao, a kia mu se na licu ponovo mijeala sa suzama, pomislio je da je ena u pijunovoj kui kazala veliku istinu: zbog toga ovjek poinje mrziti. 98 U ratu djeaci postaju odrasli mukarci, a mukarci postaju vojnici, a vojnici dobivaju unapreenje; zbog toga je Billvju Parkinu, osamnaestogodinjaku koji je trebao postati egrt u koarnici svoga oca u Scarboroughu, vojska povjerovala da ima dvadeset i jednu, pa ga unaprijedila u narednika kojemu je bilo povjereno da vodi izviaki vod kroz sparnu, suhu umu prema pranjavom, obijeljenom talijanskom selu. Talijani su se predali, ali Nijemci nisu, pa su Nijemci branili Italiju od kombinirane britansko-amerike invazije. Saveznici su ili na Rim, a za vod narednika Parkina bilo je to dugo pjeaenje. Izili su iz ume na vrhu breuljka i legli potrbuke da promotre selo. Parkin je izvadio dalekozor i rekao: - to sve ne bih dao za jebenu alicu jebenog aja. - Odao se piu, cigaretama i enama, a rjenik mu je bio kao i u svih vojnika na svijetu. Vie nije iao na molitvene sastanke. Neka o ovih sela bila su branjena, neka pak nisu. Parkin je priznao da je to mudra taktika: nije se znalo koja su nebranjena, pa im se svima prilazilo s oprezom, a oprez stoji vremena. Obronak breuljka pruao je slab zaklon - na njemu je bilo samo nekoliko grmova - a selo je poinjalo u njegovu podnoju. Tu je bilo nekoliko bijelih kua, rijeka s drvenim mostom, zatim neto vie kua oko malog trga s gradskom vijenicom i tornjem sa satom. Izmeu tornja i mosta bio je brisan prostor: ako je neprijatelj uope ovdje, bit e u gradskoj vijenici. Nekoliko ljudi radilo je u okolnim poljima; Bog zna tko su oni. Mogli bi biti pravi seljaci ili bilo tko: faisti, mafija, Korzikanci, partizani, komunisti... ili ak Nijemci. Nije se znalo na ijoj e biti strani dok ne zapone pucnjava. Parkin je dobacio: - U redu, kaplare. Kaplar Watkins, ponovo je nestao u umi i pojavio se za pet minuta na pranjavoj cesti to vodio u selo, nosei civilni eir a preko uniforme blatni stari gunj. Vie se gegao nego to je hodao, a preko ramena je nosio zaveljaj koji je mogao biti bilo to: od vree bijelog luka do mrtvog kunia. Stigao je do ruba sela i nestao u tami niske kue. Trenutak kasnije je iziao. Stojei tik do zida gdje ga se nije moglo vidjeti iz sela, pogledao je prema vojnicima na vrhu breuljka i mahnuo: jedan, dva, tri. 99Vod se niz brijeg sjurio u selo. - Narednice, sve su kue prazne - rekao je Watkins. Parkin je kimnuo. To nije nita znailo. Izmeu kua probili su se do rijeke. Parkin je zazvao: - Smiler, ti si na redu. Preplivaj ovaj Mississippi ovdje! Redov "Smiler" Hudson smotao je svoju opremu u uredan zaveljaj, skinuo ljem, izme i bluzu te kliznuo u rjeicu. Pojavio se na drugoj strani, uspeo na obalu i izgubio meu kuama. Ovaj put su due ekali: trebalo je pretraiti vee podruje. Naposljetku se Hudson vratio preko drvenog mosta.

- Ako su o'e, onda se skrivaju - rekao je. Pokupio je svoju opremu i vod je preko mosta uao u selo. Idui prema trgu, drali su se kua. Jedna je ptica prhnula s krova i preplaila Parkina. Neki su vojnici u prolazu otvorili nogama nekoliko vrata. Nije bilo nikoga. Stajali su na rubu trga. Parkin je odmahnuo prema gradskoj vijenici. - Jesi li onamo uao, Smiler? - Jesam, gospodine. - Onda se ini da je selo nae. - Da, gospodine. Parkin je koraknuo naprijed da prijee trg, a onda je otpoelo. Pratale su puke, a meci su posvuda oko njih pljutali. Netko je vrisnuo. Parkin je trao, vrludao, saginjao se. Watkins, koji je bio ispred njega, kriknuo je od boli, uhvatio se za nogu. Parkin ga je istog asa podigao. Metak mu je zveknuo o limeni ljem. Potrao je prema najblioj kui, gurnuo vrata i svalio se unutra. Pucnjava je prestala. Parkin se podigao i provirio van. Jedan je ovjek leao ranjen na trgu: bio je to Hudson. Sudbina je neumoljiva. Hudson se pokrenuo, odjeknuo je usamljeni pucanj. Zatim se smirio. Parkin je opsovao: - Jebena kopilad. Watkins je neto petljao oko noge i psovao. - Tane je jo unutra? - upitao je Parkin. Watkins je kriknuo: - Jao! - zatim se nacerio i neto podigao. - Vie nije. Parkin je ponovo pogledao van. - U tornju su. Nitko ne bi pomislio da tamo ima dovoljno mjesta. Ne moe ih biti mnogo. - Ali zato znaju pucati. 100 - Da. Dre nas u ahu. - Parkin se namrtio. - Ima li neto za vatromet? -Aha. - Da vidimo. - Parkin je otvorio Watkinsov zaveljaj i izvadio dinamit. - Evo. Napravi mi fitilj od deset sekundi. Ostali su bili u kui s druge strane ulice. Parkin je viknuo: -Hej! Jedno se lice pojavilo na vratima. - Narednice? - Bacit u paradajz. Kad viknem, pokrivajte me vatrom. - Razumijem! Parkin je zapalio cigaretu, Walkins mu je pruio sveanj dinamita. Parkin je viknuo: - Pali! - Cigaretom je upalio fitilj, istrao na ulicu, zamahnuo i bacio bombu na toranj sa satom. Sklonio se natrag u kuu dok mu je paljba njegovih ljudi odjekivala u uima. Metak je okrznuo drvenariju i jedna mu se krhotina zarila u bradu. uo je kako je dinamit eksplodirao. Prije nego to je stigao pogledati, neko s druge strane je povi-kao: - Pun pogodak! Parkin je iziao. Drveni toranj sa satom se sruio. Zvono je neskladno odjekivalo dok se praina slijegala po ruevinama. - Jesi li ikada igrao kriket? - upitao je Watkins. - To je bio vraki dobar hitac. Parkin je otiao do sredine trga. inilo se da je bilo dovoljno ljudskih rezervnih dijelova da bi se od njih napravila dva-tri Nijemca. Napomenuo je: - Toranj je ionako bio prilino klimav. Vjerovatno bi se sruio i da smo svi u isti mah kihnuli. - Okrenuo se na drugu stranu: -Jo jedan dan, jo jedan dolar. - Tom su se uzreicom sluili Jenkiji. - Narednice! Radio. - Bio je to radist. Parkin se vratio i preuzeo aparat. - Narednik Parkin. - Major Roberts. Od ovog trenutka otputen si iz aktivne slube. - Zato? - Parkin je najprije pomislio da su otkrili njegovu pravu dob. - Trebaju te glaveine u Londonu. Ne pitaj me zato jer ne 101znam. Predaj dunost svom kaplaru i uputi se natrag u bazu. Auto e te ekati na cesti. - Razumijem, gospodine. - Nareeno je takoer da se ni pod koju cijenu ne izlae opasnosti. Jesi li shvatio? Parkin se nacerio, mislei na toranj sa satom i dinamit. - Shvatio sam. - U redu. Krei. Sretni pederiu! Svi su ga zvali deko, ali oni su ga poznavali prije nego to je stupio u vojsku, pomislio je Bloggs. Nije bilo sumnje da je sada vojnik. Hodao je samosvjesno i otmjeno, gledao otro oko sebe i bio je pun potovanja, a da se pritom nije osjeao nelagodno u drutvu viih oficira. Bloggs je znao da momak lae to se tie dobi, a to je znao ne po izgledu ili ponaanju nego po malim znakovima koji su izbijali na vidjelo kadgod bi se spomenula dob, znakovima to ih je Bloggs, iskusan ispitiva, zapaao ve po navici.

Smijeno mu je bilo kad su mu rekli da ele da pregledava snimke. Sada, treeg dana u pranoj kensingtonskoj arhivi gospodina Midwintera, proao ga je smijeh, a uselila se dosada. Najvie ga je smetala zabrana puenja. Bilo je to jo dosadnije Bloggsu koji je morao sjediti i promatrati momka. U jednom trenutku Parkin primijeti: - Ne biste me pozvali iz Italije da pomaem u etiri godine starom sluaju umorstva to bi moglo ekati do svretka rata. Uz to, ovo su preteno slike njemakih oficira. Ako u lom sluaju zbog neega trebam drati jezik za zubima, bilo bi bolje da mi to kaete. - To je neto zbog ega treba drati jezik za zubima - rekao je Bloggs. Parkin se vratio svojim snimkama. Sve su bile stare, veinom poutjele i izblijedjele. Mnoge u bile iz knjiga, asopisa i novina. Ponekad je Parkin uzeo povealo za koje se gospodin Midvvinter obzirno pobrinuo da bi paljivije promotrio siuno lice u nekoj grupi; svaki put kad se to dogodilo, Bloggsovo bi srce ivnulo da bi se smirilo kad bi Parkin spustio povealo na stranu i uzeo slijedeu fotografiju. 1-02 Na ruak su otili u oblinju gostionicu. Pivo je bilo slabo, poput veine ratnih piva, ali je Bloggs svejedno mislio da e biti pametno da mladog Parkina ogranii na dvije pinte dok bi sam, inae, ispio galon. - Gospodin Faber bio je povuen - rekao je Parkin. - Ne biste pomislili da to ima u sebi. Kaem vam da gazdarica nije loe izgledala. I to je eljela. Gledajui unatrag, mislim da bih je bio i sam prevrnuo da sam znao kako treba postupiti. Onda sam imao tek... osamnaest. Jeli su kruh i sir, a Parkin je progutao desetak ukiseljenih lukova. Na povratku su zastali ispred kue da Parkin popui jo jednu cigaretu. - Znate li - rekao je - da je on bio povei momak, zgodan, uglaen. Svi smo mislili da nije nita osobito zbog toga to mu je odjea bila bijedna i zato to je vozio bicikl i to nije imao novca. Pretpostavljam da je to mogla biti vrlo vjeta maska. - Podigao je obrve u znak pitanja. - Mogla je biti - sloio je Bloggs. To poslijepodne Parkin je pronaao ne jednu nego tri Faberove slike. Jedna od njih bila je stara samo devet godina. A gospodin Midvvinter je imao negativ. Henrik Rudolph Hans von Mueller-Guder ("Zovimo ga jednostavno Faber", rekao je smijui se Godliman) rodio se 26. svibnja 1900. u selu koje se zove Oln u Zapadnoj Prusiji. Obitelj njegova oca ve je tokom nekoliko narataja bila imuna, zemljoposjed-nika. Njegov je otac bio drugi sin, a isto tako i Henrik. Svi drugi sinovi bili su oficiri kopnene vojske. Njegova majka, ki vieg oficira Drugog Reicha, roena je i odgojena da bude plemika ena, a to je i bila. U trinaestoj godini Henrik je otiao u kadetsku kolu u Karls-ruheu, u Badenu; dvije godine kasnije prebacili su ga u ugledniju kolu u Gross-Lichterfeldcu pokraj Berlina. U oba sluaja to su bile institucije s otrom disciplinom, u kojima su uenike umove oplemenjivali ibama i hladnim kupkama te loom hranom. Unato tome, Henrik je nauio govoriti engleski i francuski, studirao je povijest, a zavrne ispite poloio je s najviim ocjenama koje su zabiljeene od poetka stoljea. O njegovoj 103kolskoj karijeri postoje jo samo tri zabiljeke: jedne otre zime toliko se pobunio protiv kolskih vlasti da se nou iuljao iz kole i propjeaio 250 kilometara do kue svoje tetke, uitelju rvanja slomio je ruku za vrijeme treninga, iibali su ga zbog neposlunosti. Godine 1920. kratko je vrijeme sluio kao pitomac-zastavnik u neutralnoj zoni Friedrichsfelda pokraj Wesela; 1921. godine proao je oficirsku obuku u Ratnoj koli u Metzu, a 1922. godine dobio je in potporunika. ("Koju si ono frazu upotrijebio?" upitao je Godliman Bloggsa. "Njemaki ekvivalent Etona i Sandhursta.") U slijedeih nekoliko godina obavio je vie kraih slubenih putovanja u pet-est mjesta ponaajui se poput ovjeka koji se priprema za generaltab. Nastavio se isticali kao atletiar specijalizirajui se za tranje na duge staze. Nije stvarao bliska prijateljstva, nikad se nije oenio i odbio je da se ulani u Nacionalsoci-jalistiku stranku. Njegovo promaknue u in porunika prilino je odgodila nezgoda s trudnoom keri jednog potpukovnika u Ministarstvu obrane, ali je do promaknua konano dolo 1928. godine. Njegovu naviku da s viim oficirima razgovara kao sa sebi ravnima prihvatili su kao oproslivu za ovjeka koji je i mlad oficir u usponu i pruski aristokrat. Potkraj dvadesetih godina admiral Wilhelm Canaris sprijateljio se s Henrikovim stricem Onom, starijim bratom njegovog oca, i proveo nekoliko praznika na porodinom imanju u Olnu. Adolf Hitler, koji tada jo nije bio njemaki kancelar, bio je (1931. godine) tamo gost. Godine 1933. Henrik je dobio in kapetana i otiao u Berlin na neodreenu dunost. To je datum posljednje fotografije. Negdje u to vrijeme kao da je, prema objavljenim informacijama, prestao postojati. - Ostalo moemo zamisliti - rekao je Percival Godliman. Abvvehr ga obuava u radio-emitiranju, ifriranom pismu, crtanju karata, obijanju, ucjenjivanju, sabotai i tihom ubijanju. U London dolazi otprilike 1937. godine imajui dovoljno vremena da isplanira solidan lani identitet a moda i dva. pijunska igra izotruje usamljenike instinkte. Kad izbija rat, on smatra da ima

104 dozvolu za ubijanje. - Pogledao je fotografiju na svom stolu. -Lijep momak. Bila je to slika momadi trkaa na 5000 metara iz Desetog hanoverskog lovakog bataljona. Faber je bio u sredini i drao pokal. Imao je visoko elo, podianu kosu, isturenu bradu i mala usta ukraena tankim brkom. Godliman je pruio sliku Billvju Parkinu. - Je li se mnogo promijenio? - Izgleda mnogo stariji, ali to bi mogla biti samo njegova... poza. - Zamiljeno je prouavao fotografiju. - Kosa mu je sada dua, brkovi su nestali. - Pruio je sliku natrag preko stola. - Ali to je on, sasvim sigurno. - Jo su dvije pojedinosti u fasciklu, obje se temelje na naslu-ivanju - rekao je Godliman. - Prva, kae se da je moda otiao u Obavjetajnu slubu 1933. godine... to je uobiajena pretpostavka kad spisi nekog oficira prestaju tek tako, bez oitog razloga. Druga pojedinost je glasina, koju nije potvrdio nijedan vjerodostojni izvor, da je stanovit broj godina proveo kao Staljinov povjerljivi savjetnik upotrebljavajui ime Vasilija Zankova. - To je nevjerovatno - rekao je Bloggs. - U to ne mogu vjerovati. Godliman je slegnuo ramenima. - Netko je nagovorio Staljina da likvidira kremu oficirskog zbora u godinama kad je Hitler preuzimao vlast. Bloggs je odmahnuo glavom i promijenio temu. - to emo sada? Godliman je razmiljao. - Neka narednika Parkina premjeste k nama. On je jedini ovjek za kojeg znamo da je stvarno vidio Die Nadela. Osim toga, on previe zna da bismo ga izloili opasnosti na bojitu; mogli bi ga uhvatiti i ispitivali te razotkriti igru. Zatim, napravi prvorazredno poveanje ove fotografije, a retuer neka pojaa kosu i izbrie brkove. Tada moemo razaslati kopije. - Hoemo li otpoeti hajku? - upitao je Bloggs sumnjiavo. - Ne. Za sada emo djelovati tiho. Ako stvar objavimo u novinama, ut e za to i nestali. Za sada samo poalji fotografiju policiji. - Je li to sve? - Mislim da jest. Osim ako nema drugih ideja. Parkin je proistio grlo. 105- Gospodine? -Da? - Stvarno bih se radije vratio u svoju jedinicu. Nisam ba uredski tip, ako shvaate to mislim. - Nema izbora, narednice. U ovom trenutku jedno talijansko selo vie ili manje nije vano, ali ovaj ovjek, Faber, mogao bi nas stajati rata. to bi Amerikanci rekli, ne zezam se. 106 U. Fabcr je otiao u ribolov. Ispruio se na palubi amca dugakog deset metara i uivao u proljetnom suncu kreui se kanalom brzinom od otprilike tri vora. Jedna ruka nemarno je drala kormilo, a druga je poivala na prutu to je povlaio povraz u vodi iza amca. Cijelog dana nije nita ulovio. Lovio je ribe i promatrao ptice - oboje ga je zanimalo (zapravo je s vremenom sve vie saznavao o tim prokletim pticama), ali i zato da bi imao izgovor za noenje dalekozora. U toku > dana vidio je vodomarovo gnijezdo. Ljudi u pristanitu u Norvvichu bili su presretni da mu iznajme amac na etrnaest dana. Posao je iao loe: sad su imali samo dva amca, a jedan od njih nije upotrebljavan jo od Dunkirka. Fabcr se cjenkao tek reda radi. Na kraju su mu dali jo i sanduk konzervirane hrane. U oblinjoj je trgovini kupio mamac; ribiki pribor donio je iz Londona. Primijetili su da ima lijepo vrijeme i poeljeli mu dobar ulov. Nitko ak nije zatraio da vidi njegovu osobnu kartu. Dotle je bilo lako. Tei dio tek je trebao doi jer procijeniti snagu jedne vojske zaista je teko. Najprije ju je trebalo pronai. U mirnodopsko vrijeme vojska bi postavila svoje putokaze da bi vam pomogla. Sada su ih uklonili, i to ne samo svoje nego i sve ostale putokaze. Najjednostavnije rjeenje bilo bi sjesti u automobil i slijediti prvo vojno vozilo koje spazite sve dok ne stane. Ali Faber nije 107imao auto; civilu je bilo gotovo nemogue unajmiti auto; ak da ga i imate, ne biste mogli nabaviti benzin. Osim toga, vrlo je vjerojatno da bi brzo uhapsili civila koji se vozika naokolo slijedei vojne kamione i promatrajui vojne logore. Zbog toga se odluio za amac. Nekoliko godina ranije, prije nego to je zabranjeno prodavanje zemljopisnih karata, Faber je otkrio da Britanija ima tisue milja unutranjih vodenih putova. Prvobitna rijena mrea proirena je u devetnaestom stoljeu mreom kanala. U nekim podrujima gotovo da je bilo toliko plovnih kanala koliko i cesta. Norfolk je bio jedno od tih podruja.

amac je imao brojne prednosti. Na cesti ovjek nekamo ide, na rijeci samo jedri. Spavanje u parkiranom automobilu je upadljivo, spavanje u usidrenom amcu je prirodno. Plovni je kanal pust. I tko je ikada uo za kanalsku prepreku? Bilo je i nedostataka. Aerodromi i kasarne morali su biti blizu cesta, i bili su razmjeteni bez obzira na pristup vodenim putem. Faber je okolicu morao pretraiti nou, ostavljajui svoj amac usidren i pjeaiti po mjeseini po obroncima bregova pravei naporna kruna putovanja, dugaka i po etrdeset milja, prilikom kojih je lako mogao predvidjeti ono to trai zbog mraka, ili zato to jednostavno nije imao vremena da provjeri svaku kvadratnu milju zemljita. Kada bi se nekoliko sati nakon svitanja vratio, spavao bi do podneva, a zatim krenuo dalje povremeno se zaustavljajui da se uspne na oblinje brdace i rezgleda okolicu. Na ustavama, u osamljenim seljakim kuama i gostionicama uz rijeku razgovarao bi s ljudima nadajui se da e naii na trag o prisutnosti vojske. Do sada jo nita nije otkrio. Poinjao se pitati nalazi li se u pravom podruju. Pokuao se staviti u kou generla Pattona pa je razmiljao: kad bih planirao invaziju na Francusku istono od Scine iz baza u istonoj Engleskoj, gdje bih smjestio tu bazu? Norfolk se nametao: iroko prostranstvo puste zemlje, mnogo ravnog tla za avione, blizina mora za sluaj brzog odstupanja. A zaljev Wash je bio prirodno mjesto za sakupljanje flote brodova. Ipak, njegovo nagaanje moglo je iz njemu nepoznatih razloga biti pogreno. Uskoro e morati razmisliti o brzom prelasku kroz zemlju u novo podruje: moda Fens. Ustava se pojavila ispred njega, pa je podesio jedra da uspori brzinu. Polako je uklizio u ustavu i meko udario o vrata. Kua uvara ustave bila je na obali. Faber je skupio dlanove oko usta i doviknuo: - Hej! - Zatim se umirio i ekao. Nauio je da su uvari ustava soj koji se ne moe pourivati. Osim toga, bilo je vrijeme aju, a tada ih je bilo gotovo nemogue pokrenuti. Neka je ena izila na kuna vrata i mahnula mu pozivajui ga. Faber joj je odmahnuo, a zatim iskoio na obalu, privezao amac i uao u kuu. uvar ustave sjedio je za kuhinjskim stolom u koulji podvinutih rukava. Zapitao je: - Ne uri vam se, zar ne? Faber se nasmijeio. - Ma kakvi. - Nalij mu aja, Mavis. - Ne bih, zaista ne bih - rekao je Faber uljudno. - Samo izvolite, upravo smo ga skuhali. - Hvala. - Faber je sjeo. Kuhinja je bila zrana i ista, a aj je dobio u lijepoj porculanskoj alici. - Provodite praznike pecajui? - upitao je uvar ustave. - Pecajui i promatrajui ptice - odgovorio je Faber. - Razmiljam o tome da se uskoro ukotvim i provedem nekoliko dana na kopnu. - Aha. Bit e bolje da se onda drite druge strane kanala. S ove je strane zabranjeno podruje. - Zaista? Nisam znao da je u blizini vojno podruje. - Aha, poinje otprilike pola milje odavde. to se tie toga je li vojno, ne bih znao. Meni nita nisu rekli. - Pa, pretpostavljam da mi ne trebamo ni znati - rekao je Faber. - Tako je. Popijte, dakle, pa u vas propustiti kroz ustavu. Hvala to ste mi dopustili da u miru popijem aj. Otili su iz kue; Faber je uao u amac i odvezao ga. Vrata iza njega polako su se zatvorila, a zatim je uvar otvorio ustave. amac je postupno tonuo zajedno s povrinom vode u ustavi, a onda je uvar otvorio prednja vrata. Faber je razvio jedro i zaplovio. uvar ustave je mahao. Ponovo se zaustavio desetak milja dalje i privezao amac za debelo drvo na obali. Dok je ekao da padne no, pripremio je jelo od kobasice iz konzerve, dvopeka i vode iz boce. Obukao je svoje crno odijelo, u torbicu stavio dalekozor, foto-aparat i knji108 109gu Rijetke ptice Istone Anglije, strpao u dep kompas i uzeo baterijsku svjetiljku. Bio je spreman. Ugasio je fenjer na amcu, zakljuao vrata kabine i iskoio na obalu. Provjerivi svjetiljkom kompas, uao je u umski pojas du kanala. Hodao je tono prema jugu otprilike pola milje od svog amca sve dok nije naiao na ogradu. Bila je od guste mreaste ice, visoka gotovo dva metra, na vrhu opletena bodljikavom icom. Povukao se u umu i popeo na visoko drvo. Na nebu su bili raspreni oblaci. Mjesec se kroz njih pojavljivao na mahove. S druge strane ograde zemljite je bilo golo s blagim usponom. Faber je ovakve stvari radio i ranije, u Biggin Hillu, Aldershotu i brojnim vojnim porujima diljem june Engleske. Osiguranje je bilo dvojako: ophodnja du ograde i stalna straa kod objekta. I jedno i drugo moe se izbjei strpljenjem i opreznou. Faber je siao s drveta i vratio se do ograde. Sakrio se iza grma i pripremio na ekanje.

Morao je saznati kada ovuda prolazi ophodnja. Ako ne doe do zore, jednostavno e se vratiti sljedee noi. Bude li imao sree, ophodnja e uskoro proi. S obzirom na veliku povrinu podruja pod straom, pretpostavio je da e straa izvriti samo jedan potpun obilazak ograde svake noi. Imao je sreu. Nedugo poslije deset sati zauo je tapkanje nogu, a tri su mukarca promarirala s unutranje strane ograde. Pet minuta kasnije Faber je preao ogradu. Hodao je samo prema jugu: kad su svi smjerovi podjednaki, najbolja je ravna linija. Nije se sluio baterijom. Drao se ivica i drvea kad je mogao, a izbjegavao je uzvisine gdje se njegov lik mogao ocrtati pri iznenadnoj mjeseini. Ogoljeni krajolik gubio se u crnom, sivom i srebrnom. Tlo pod nogama bilo je malo ras-kvaeno, kao da bi u blizini mogle biti movare. Jedna je lisica pretrala preko polja ispred njega, brza poput hrta, draesna poput make. Bilo je ve 23 sata i trideset minuta kad je naiao na prve znakove vojne aktivnosti, a bili su to vrlo neobini znakovi. Mjesec je iziao iz oblaka pa je spazio, moda etvrt milje ispred sebe, nekoliko redova jednokatnih zgrada postavljenih nepogreivom preciznou vojnike kasarne. Istog se trenutka 110 bacio na zemlju, ali je ve posumnjao u stvarnost onoga to je oito ugledao: nije, naime, bilo ni svjetla ni buke. Leao je nepomino deset minuta ne bi li mu se pruila prilika da to objasni, ali nita se nije dogodilo osim to mu je jedan jazavac naletio u vidokrug, primijetio ga i odjurio. Faber je poeo puzati naprijed. Kad se pribliio, primijetio je da barake ne samo to nisu nastanjene nego su i nedovrene. Veina se sastojala tek od krova na uglovima poduprtog stupovima. Neke su imale jedan zid. Iznenada ga je zaustavio neiji glasan smijeh. Legao je neujno i motrio. ibica je naas bljesnula i ugasila se ostavljajui u jednoj od nedovrenih baraka dvije uarene crvene loke: bili su to straari. Faber je dotaknuo bode u rukavu, a zatim ponovo poeo puzati, uputivi se prema dijelu logora koji je bio udaljeniji od strae. Napola izgraene barake nisu imale ni podova ni temelja. U blizini nije bilo graevinskih strojeva, taki, mijealica za beton, lopata ili gomila cigli. Blatna staza vodila je iz logora preko livade, no proljetna je trava rasla u koloteinama: u posljednje vrijeme nisu se njome koristili. Kao da je netko odluio da ovdje ukonai deset tisua ljudi, a zatim se, nekoliko tjedana nakon poetka gradnje, predomislio. Ipak, bilo je tu neega to nije sasvim odgovaralo takvom objanjenju. Faber je unaokolo hodao tiho, oprezno, da straarima ne bi palo na um da pou u obilazak. Usred logora bila je skupina vojnih vozila. Vozila su bila stara, zarala i ispranjena - nijedno nije imalo motor ili bilo koji unutranji dio. Ali ako je netko kanio pohraniti zastarjela vozila, zato nije karoserije upotrijebio kao staro eljezo? Barake koje su imale zid bile su u najisturenijim redovima. Njihovi su zidovi bili okrenuti prema van. Kao da su to bile filmske kulise a ne gradilite. Faber je zakljuio da je na ovom mjestu vidio sve to je vrijedilo vidjeti. Otiao je do istonog ruba logora, zatim se bacio na ruke i koljena i puzao sve dok nije stigao iza jedne ivice izvan domaaja pogleda. Pola milje dalje, blizu vrha uzviice, ponovo se osvrnuo. Sada je sve opet izgledalo upravo kao barake. Traak jedne ideje pojavio mu se u mislima. ekao je da sazre. Zemljite je jo bilo relativno ravno, jedino je ponegdje bilo 111blago ulegnuto. Bilo je tu umaraka i movarnih gutara kojima se Faber okoristio. Jednom je morao obii neko jezero ija je povrina bila poput srebrnog ogledala na mjeseini. Zauo je huk sove i pogledao u tom smjeru spazivi u daljini srueni sjenik. Pet milja dalje ugledao je aerodrom. Ondje je bilo vie aviona nego to je zamiljao da ih ima u cjelokupnom Kraljevskom zrakoplovstvu. Bilo je pathfindera za bacanje rasvjetnih bombi, lancastera i amerikih B-17 za bom-bardersku pripremu, hurricana, spitfirea i mosquita za izvianje i briui let: dovoljno aviona za invaziju. Svima su, bez iznimke, stajni trapovi utonuli u meko zemljite pa su do trbuha bili u blatu. I opet nije bilo nikakvih svjetala ni buke. Fabcr je primijenio isti postupak: puzao je prema avionima sve dok nije otkrio strau. Na sredini aerodroma nalazio se mali ator. Slabana svjetlost svjetiljke prosijavala je kroz platno. U atoru su bila dva ovjeka, moda i tri. to se Faber vie pribliavao avionima, inilo se kao da su postajali plosnatiji, kao da su svi bili zgnjeeni. Doao je do najblieg i sa zaprepatenjem ga dotaknuo. Bio je to komad perploe debljine oko dva centimetra, izrezan u obliku spitfirea, obojen maskirnom bojom i konopcem privezan za zemlju. Svi ostali avioni bili su isti. Bilo ih je vie od tisuu.

Faber se uspravio motrei krajikom oka ator, spreman da se na najmanji pokret baci na zemlju. Proetao je po lanom aerodromu razgledajui lane lovce i bombardere, povezujui ih s barakama-filmskim kulisama i nastojei dokuiti dublji smisao onoga to je pronaao. Znao je da e, nastavi li istraivati, pronai druge takve aerodrome i druge napola sagraene barake. Ode li u Wash, nai e flotu razaraa i transportnih brodova od perploa. Bila je to golema, briljivo izvedena, skupa i neuvena smicalica. To, dakako, ne bi na due vrijeme moglo prevariti promatrae sa zemlje. Bilo je namijenjeno promatranju iz zraka. ak i niskoletei izviaki avion, opremljen najmodernijim foto-aparatima i osjetljivim filmom, vratio bi se sa slikama koje 112 bi nedvojbeno pokazivale golemu koncentraciju ljudstva i mainerije. Nije udo to je generaltab predviao invaziju istono od Seine. Nagaao je da bi moglo biti i drugih elemenata zavaravanja. Britanci e u porukama spominjati FUSAG upotrebljavajui ifre za koje znaju da su otkrivene. Lani pijunski izvjetaji stizat e u Hamburg kroz panjolsku diplomatsku torbu. Bilo je bezbroj mogunosti. Britanci su imali na raspolaganju etiri godine da se naoruaju za tu invaziju. Najvei dio njemake vojske borio se u Rusiji. Kad se saveznici jednom uvrste na francuskom tlu, bit e nezaustavljivi. Jedina ansa za Nijemce bila je da ih zaustave na plaama i unite pri izlazu iz transportnih brodova. Budu li ekali na pogrenom mjestu, izgubit e i tu jedinu ansu. Cijela je strategija bila potpuno jasna. Bila je jednostavna, ali razorna. Faber je morao obavijestiti Hamburg. Pitao se hoe li mu vjerovati. Ratna se strategija rijetko mijenjala na rije jednog ovjeka. Njegov je ugled bio osobito velik, no da li tako velik? Morao je nabaviti dokaz, a zatim ga predati Berlinu. Trebao je fotografije. Snimit e tu divovsku lanu vojsku, zatim e otii u kotsku, uspostavili vezu s podmornicom i predati snimke osobno Fiihre-ru. Vie od toga ne moe uiniti. Za fotografiranje je trebalo svjetlo. Morat e ekati do zore. Malo prije je proao pored sruenog sjenika: ondje bi mogao provesti ostatak noi. Provjerio je kompas i uputio se. Sjenik je bio dalje nego to je mislio pa je na pjeaenje utroio jedan sat. Bilo je to staro drveno zdanje s rupama u krovu. takori su ga davno napustili zbog nedostatka hrane, ali je zato bilo imia. Faber je legao na neke daske. Zbog spoznaje da je sad on osobno kadar promijeniti tok najveeg rala u povijesti, nije mogao zaspati. 113Sunce je trebalo izii u 5,21. U 4,20 Faber je napustio sjenik. Prerada nije spavao, dvosatni mu je poinak odmorio tijelo i smirio misli. Sad je bio dobro raspoloen. Zapadnjak je tjerao oblake pa je nebo bilo obasjano zvijezdama, iako je mjesec zaao. Dobro je tempirao vrijeme. Kad se pribliio "aerodromu", nebo je postalo primjetno svjetlije. Straari su jo bili u svom atoru. Bude li sree, oni e spavati: Faber je iz vlastitog iskustva znao da je na takvim zadacima najtee ostati budan posljednjih nekoliko sati. Ako iziu, morat e ih jednostavno pobiti. Izabrao je poloaj i u Iciku umetnuo 35-milimetarski osjetljivi agfa film sa 36 snimaka. Nadao se da se na svjetlo osjetljive kemikalije filma nisu pokvarile, jer je film u njegovom runom kovegu bio pohranjen jo do prije rata: danas se u Britaniji ne moe kupiti film. Trebao bi biti ispravan jer ga je drao u kovegu zatienom od svjetla i na hladnom mjestu. Kad se crveni sunev obru pomolio na horizontu, poeo je fotografirati. Snimio je seriju fotografija iz raznovrsnih povoljnih pozicija i razliitih udaljenosti zavravajui krupnim kadrom jednog lanog aviona: fotografije e pokazati i varku i stvarnost. Kad je snimio posljednju sliku, krajikom oka zamijetio je pokret. Bacio se na trbuh i otpuzao pod jedan mosquito od perploe. Iz atora je iziao vojnik, napravio nekoliko koraka i pomokrio se na zemlju. ovjek se protegnuo i zijevnuo, a zatim zapalio cigaretu. Ogledao se po aerodromu, stresao i vratio u ator. Faber se digao i potrao. Osvrnuo se nakon etvrt milje. Aerodrom se vie nije vidio. Uputio se na zapad, prema barakama. Ovo e biti vie od obinog uspjenog pothvata. Hitler je cijelog ivota bio usamljen. ovjek koji bi donio dokaz da je Fuhrer jo jednom u pravu i da su svi strunjaci pogrijeili, mogao bi zatraiti i vie od tapanja po leima. Faber je znao da ga Hitler ve smatra najboljim agentom Abwehra: ovaj trijumf vjerojatno e mu donijeti Canarisov poloaj. Ako uspije.

Ubrzao je korak trei dvadesetak metara, hodajui slijedeih dvadeset pa opet trei tako da je do baraka stigao u 6,3O. Sada je ve bila puna dnevna svjetlost pa nije mogao prii blie jer straari tu nisu bili u atoru nego u jednoj baraci bez zidova odakle su imali jasan pregled oko sebe. Legao je kraj ivice i snimio 114 fotografije s udaljenosti. Obine kopije pokazat e samo vojarnu, ali u velikim bi se poveanjima trebali otkriti detalji varke. Ispucao je trideset snimaka, a onda se uputio natrag prema amcu. Ponovo je pourio jer je sada bio strano upadljiv: ovjek u crnom koji nosi platnenu torbu s priborom i tri preko otvorenih polja zabranjene zone. Sat kasnije stigao je do ograde, a da nita nije vidio osim divljih gusaka. Dok se penjao preko ice, osjetio je golemo olakanje. Unutar ograde bio je sumnjiviji nego s druge strane. Mogao bi se pozvati na svoje uloge promatraa ptica, ribia, mornara. Prolo je vrijeme najvee opasnosti. Hodao je kroz umu hvatajui dah i nastojei da ga mine mora uspomena nonih napora. Odluio je odjedriti nekoliko milja dalje prije nego to se ponovo usidri kako bi malo odspavao. Stigao je do kanala. Svreno je! Na jutarnjem suncu amac je izgledao divno. im krene, skuhat e aj, zatim... Iz kabine amca iziao je ovjek u uniformi i upitao: - Lijepo, lijepo. A tko ste nam vi? Faber je stajao nepokretno preputajui ledenoj mirnoi i starim instinktima da preuzme igru. Nezvani gost je nosio uniformu kapetana Domovinske obrane. Imao je nekakav pitolj u futroli sa zaklopccm na dugme. Bio je visok i vitak, ali je, ini se, dobrano zaao u pedesete godine. Sijeda mu je kosa provirivala ispod kape. Nije se maio pitolja. Faber je sve to zapazio i odvratio: - Vi ste u mojem amcu, pa mislim da bih ja trebao pitati vas tko ste. - Kapelan Stephen Langham iz Domovinske obrane. - James Baker. - Faber je ostao na obali. Kapetan nije patrolirao sam. - A to radite? - Na odmoru sam. - Gdje ste bili? - Promatrao sam ptice. - Zar prije zore? Dri ga na nianu, Watsone! Faberu se slijeva pojavio ovjek mladenakog izgleda u pamunoj uniformi sa samaricom. Faber se ogledao. Zdesna mu je bio jo jedan ovjek, a etvrti se nalazio iza njega. Kapetan je poviknuo: - Iz kojeg je smjera doao, kaplare? 115Odgovor je stigao s vrha jednog hrasta: - Iz zabranjenog podruja, gospodine. Faber je proraunao omjer. etiri na jednog - dok se kaplar ne spusti s drveta. Od vatrenog oruja imali su samo samaricu i kapetanov pitolj. I bili su amateri. A i amac e pomoi. Faber se zaudio: - Zabranjeno podruje? Vidio sam samo djeli neke ograde. ujte, da li biste htjeli spustiti tu ostraguu? Mogla bi odapeti. - Nitko ne odlazi promatrati ptice po mraku - rekao je kapetan. - Ako osmatranicu postavite pod zatitom mraka, skriveni ste u vrijeme kad se ptice bude. To je uobiajen nain. Gledajte, Domovinska obrana je vraki patriotska, revna i tako dalje, ali nemojmo pretjerivati. Nije li dovoljno da samo provjerite moje papire i napiete izvjetaj? Kapetan je gledao nekako sumnjiavo. - to je u toj platnenoj torbi? - Dalekozor, foto-aparat i prirunik. - Faber je rukom poao u torbu. - Ne, nemojte! - rekao je kapetan. - Pogledaj unutra, Watsone! To je bila amaterska greka. - Ruke uvis! - oglasio se Watson. Faber je podigao ruke iznad glave; desna ruka mu je bila tik do lijevog rukava sakoa. Faber je izreirao slijedeih nekoliko sekundi: ne smije doi do pucnjave. Watson je priao Faberu slijeva upcrivi u njega samaricu i otvorio zaklopac njegove platnene torbe. Faber izvue bode iz rukava, odmakne se od Watsonove puke i zarine no do drke u Watsonov vrat. Drugom je rukom istrgnuo mladiu samaricu. Druga dva vojnika na obali krenula su prema njemu, a kaplar se stao buno sputati iz kronje hrasta. Faber je potegao no iz Watsonova vrata dok je Watson padao na zemlju. Kapetan je petljao oko zaklopca futrole. Faber je skoio u amac. amac se zanjihao, a kapetan je zateturao. Faber ga je udario bodeom, no ovjek je bio predaleko da bi zadobio smrtonosan ubod. iljak je zahvatio rever njegove uniforme, a zatim se trznuo i zaparao mu bradu. Ruka s futrole se odmakla da bi stisnula ranu. Faber se munjevito okrenuo prema obali. Jedan od vojnika je skoio u amac. Faber je zakoraio i ukoeno ispruio desnu

116 ruku. Vojnik koji je skoio sam se nabo na bode dug dvadesetak centimetara. Silina udarca sruila je Fabera i on je ispustio bode iz ruke. Vojnik je pao na iljak njegova oruja. Faber se podigao na koljena: nije bilo vremena da izvue bode jer je kapetan otvarao futrolu. Faber se bacio na oficira pruivi ruke prema njegovom licu. Pitolj se pomolio. Faberovi su se palci utisnuli u kapetanove oi, ovjek je vrisnuo od boli i pokuao odgurnuti Faberove ruke. Kad je etvrti straar pao u amac, uo se mukli udarac. Faber se okrenuo od kapetana koji sada nije mogao vidjeti kamo da opali iz pitolja ak kad bi uspio da ga otkoi. etvrti je ovjek drao policijski pendrek; snano je zamahnuo. Faber se pomaknuo ulijevo tako da mu je udarac promaio glavu i zahvatio lijevo rame. Lijeva ruka bila mu je trenutak paralizirana. Bridom desne ruke udario je ovjeka u vrat; bio je to snaan, toan udarac. Zaudo, ovjek ga je podnio i podigao pendrek da ga ponovo udari. Faber je nasrnuo na njega. Osjeaj mu se vratio u lijevu ruku koja ga je silno zaboljela. Objema rukama zgrabio je vojni-kovo lice, gurnuo ga, zavrnuo i ponovo gurnuo. Jasno se ulo kad je ovjeku puknuo vrat. Istog trenutka pendrek se ponovo spustio, ovaj put na Faberovu glavu. Posrnuo je omamljen. Kapetan je na njega naletio jo uvijek teturajui. Faber ga je odgurnuo. Kapa mu je sletjela kad se natrake spotaknuo o rub amca i uz jak pljusak pao u kanal. Kaplar je s dva metra visine skoio s hrasta na zemlju. Faber je izvadio bode iz straara koji se nabo i skoio na obalu. Watson je jo bio iv, ali ne zadugo: krv mu je ikljala iz rane na vratu. Faber i kaplar su stajali jedan nasuprot drugom. Kaplar je imao pitolj. Bio je krajnje prestraen. U nekoliko sekundi, koliko mu je trebalo da se spusti s hrasta, ovaj je ovjek ubio njegova tri druga, a etvrtog bacio u kanal. Iz oiju mu je sjala strava. Faber je pogledao pitolj. Bio je star, izgledao je poput muzejskog primjerka. Da se kaplar mogao pouzdati u taj pitolj ve bi ga upotrijebio. Kaplar je koraknuo naprijed, a Faber je primijetio da epa na desnu nogu - moda ju je povrijedio sputajui se s drveta. Faber je zakoraio postrance prisiljavajui kaplara da teinu prebaci na povrijeenu nogu dok se okree upirui pitolj u metu. Faber je 117vrak cipele podvukao pod neki kamen u utnuo ga uvis. Kaplar je naas pogledao kamen, a Faber je nasrnuo. Kaplar je povukao obara: nita se nije desilo. Stari je pitolj zatajio. Da je i opalio, promaio bi Fabera: kaplar je gledao kamen, klecnuo je povrijeenom nogom, a Faber je jurnuo na njega. Ubio ga je ubodom u iju. Ostao je samo kapetan. Faber se ogledao i spazio da se ovjek uspinje iz vode na drugu obalu. Pronaao je kamen i bacio ga. Pogodio je kapetana u glavu, ali se ovjek izvukao na kopno i potrao. Faber je potrao na obalu, bacio se u vodu i s nekoliko zamaha dospio na drugu obalu. Kapetan je bio udaljen stotinu metara i trao je, no bio je star. Faber se dao u lov. Postojano ga je sustizao sve dok nije uo kapetanovo muno, isprekidano disanje. Kapetan je usporio, a zatim se strovalio u grm. Faber mu je priao i okrenuo ga. - Vi ste... avo - prostenjao je kapelan. - Vidjeli ste mi lice - rekao je Faber i ubio ga. 118 12. Tromotorni transportni avion Ju-52 s kukastim krievima na krilima bubnuo je o mokru pistu u Rastenburgu u istonopruskoj umi. Nizak ovjek otrih crta lica, velikog nosa, irokih usta i velikih uiju iskrcao se i brzo preao asfaltom do merceesa koji ga je ekao. Kad je auto krenuo kroz mranu, vlanu umu, feldmaral Erwin Rommel je skinuo kapu i rukom nervozno proao kroz ve prorijeenu kosu. Znao je da e za nekoliko tjedana jedan drugi ovjek putovati ovim putem s bombom u putnoj torbi, bombom namijenjenoj samom Fiihreru. U meuvremenu se borba mora nastaviti tako da bi novi voa Njemake, a to moe biti i sam Rommel, mogao s jakih pozicija pregovarati sa saveznicima. Na kraju vonje od petnaestak kilometara automobil je stigao u Wolfsschanze, Vuji brlog, sada glavni tab Hillera i sve ueg, neurotinog kruga generala koji su ga okruivali. Kiica je jednolino sipila, s visokih etinjara kapljice su padale na skupinu kua. Pred vratima Hitlcrovog osobnog stana Rommel je stavio kapu i iziao iz auta. Oberfiihrer Rattenhuber, ef tjelesne strae SS-a, bez rijei je ispruio ruku i prihvatio Rommelov pitolj. Sastanak se trebao odrati u podzemnom bunkeru, hladnom, vlanom, zaguljivom sklonitu obloenom betonom. Rommel se spustio stepenicama i uao. Tamo je ve bilo desetak ljudi koji su ekali podnevni sastanak: Himmler, Goring, von Ribbentrop, Keitel. Rommel je nekoliko puta kimnuo glavom u znak pozdrava i sjeo na tvrdi stolac.

119Svi su ustali kada je uao Hitler. Nosio je sivu vojniku bluzu i crne hlae, a bio je sve pogureniji to je Rommel primijetio. Otiao je ravno do udaljenog kraja bunkera gdje je na beton bila privrena ogromna zidna karta sjeverozapadne Evrope. Izgledao je umorno i razdraljivo. Progovorio je bez uvoda. - Doi e do saveznike invazije na Evropu. Bit e to ove godine. Poduzet e je iz Britanije, s engleskim i amerikim jedinicama. Iskrcat e se u Francuskoj. Unitit emo ih na toki najvie plime. O ovome se nema to diskutirati. Osvrnuo se kao da izaziva svoj tab da mu se suprotstavi. Nastao je muk. Rommel je zadrhtao: bunker je bio hladan kao smrt. - Pitanje je: gdje e se iskrcati? Von Roenne, va izvjetaj. Digao se pukovnik Alexis von Roenne koji je od Canarisa preuzeo dunost. Obian kapetan pri izbijanju rata, istakao se sjajnim izvjetajem o slabostima francuske vojske, izvjetajem koji su prozvali odlunim faktorom njemake pobjede. Postao je ef kopnene obavjetajne slube 1942. godine, a taj ured nakon Canarisovog pada progutao je Abvvchr. Rommel je uo da je Roenne uobraen, bez dlake na jeziku, ali sposoban. Roenne je preuzeo rije: - Nae informacije su opsene, ali ni u kojem sluaju nisu potpune. Saveznika ifra invazije je Overlord. U Britaniji se jedinice koncentriraju kao to slijedi. - Uzeo je pokaziva i krenuo do zidne karte. - Prvo: du june obale. Drugo: ovdje u podruju poznatom pod imenom Istona Anglija. Tree: u kotskoj. Najvea je koncentracija u Istonoj Angliji. Zakljuujemo da e invazija imati tri klina. Prvi: napad na Normandiju, koji treba zavarati panju. Drugi: glavni udarac, preko Doverskih vrata na obalu Calaisa. Trei: boni napad na Norveku iz kotske preko Sjevernog mora. Svi izvori obavjetajne slube podupiru ovu prognozu. - Zatim je sjeo. - Ima li kakvih primjedbi? - upitao je Hitler. Rommel, koji je bio zapovjednik Grupe armija B, to je kontrolirala sjevernu obalu Francuske, rekao je: - U prilog tome mogu dodati jo neto to to potvruje: Pas de Calais je dobio najveu koliinu bombi. - Koji izvor obavjetajne slube podupiru vau prognozu, von Roenne? - upitao je Goring. Roenne je ponovo ustao. - Ima ih tri: zrana izvianja, prae120 nje neprijateljskih radio poruka i izvjetaji obavjetajaca. - Opet je sjeo. Hitler je prekriio ruke ispred svojih genitalija kao da ih titi, to je bila nervozna navika, koja je znaila da namjerava odrati govor. - Sad u vam rei - poeo je - kako bih ja razmiljao da sam Winston Churchill. Suoen sam s dvjema mogunostima: istono od Scine, ili zapadno od Seine. Istok ima jednu prednost: blie je. Ali u modernom voenju rata postoje samo dvije udaljenosti... unutar dosega lovca i izvan dosega lovca. Te obje mogunosti su unutar dosega lovca. Zbog toga udaljenost nema vanosti. - Zapad ima jednu veliku luku, Cherbourg, a istok nijednu. I to je najvanije: istok je mnogo jae utvren od zapada. I neprijatelj ima zrano izvianje. - I tako, ja bih izabrao zapad. I to bih onda radio? Pokuao bih natjerati Nijemce da pomisle suprotno! Na svaki avion na Normandiju poslao bih dva bombardera na Pas de Calais. Pokuao bih sruiti svaki most preko Seine. Emitirao bih lane radio-po-rukc, slao bih lane obavjetajne izvjetaje, razmjestio jedinice tako da zavaraju protivnike. Prevario bih budale poput Rommela i von Roennea. Nadao bih se da u zavarati i samog Fuhrera! Nakon podulje tiine prvi je progovorio Goring: - Moj Fiihrcru, mislim da laskate Churchillu pripisujui mu olroumnosl ravnu vaoj. U neudobnom bunkeru dolo je do primjetnog poputanja napetosti. Goring je rekao ba ono to je trebalo uspjevi svoje neslaganje izraziti u obliku komplimenta. Ostali su ga slijedili; svaki je prikazivao stvar neto malo odlunije: saveznici e izabrati krai prijelaz preko Kanala; blia obala omoguit e lovcima iz zrane podrke da ponovo uzmu gorivo i da se vrate u kraem roku; jugoistok je pogodniji za sputanje amaca - ima vie estuarija i luka; nije vjerojatno da su svi izvjetaji obavjetajaca bez iznimke pogreni. Hitler je sluao pola sata, a zatim podigao ruku zahtijevajui tiinu. Dohvatio je poutjeli snop papira sa stola i mahnuo njime. - Godine tisuu devetsto etrdeset i prve - rekao je - objavio sam direktivu Izgradnja obalne obrane u kojoj sam predvidio da e do odlunog iskrcavanja saveznika doi na isturenim dijelovima Normandije i Bretanje gdje e izvrsne luke predstavljati 121idealne mostobrane. To mi je rekla moja intuicija, a to mi govori i sada! - Traak pjene pojavio se na Fuhrerovoj donjoj usnici. Von Roenne je progovorio. (Hrabriji je od mene, pomislio je Rommel.) - Moj Fiihreru, naa se istraivanja nastavljaju, sasvim prirodno, a postoji jedno osobito istraivnje za koje biste trebali doznati. Ovih sam tjedana u Englesku poslao glasnika da stupi u vezu s agentom poznatim kao Die Nadel. Hitlerove su oi zasjale. - Ah! Znam tog ovjeka. Nastavite.

- Die Nadel je dobio nalog da procijeni snagu Prve armijske grupe Sjedinjenih Drava pod generalom Pattonom u Istonoj Angliji. Ako on otkrije da se o tome pretjeravalo, morat emo svakako razmisliti o naoj prognozi. Ako pak javi da je vojska tako jaka kao to u ovom trenutku vjerujemo da jest, nee biti sumnje da je cilj Calais. Goring je pogledao von Rocnnea. - Tko je Die Nadel? Na to pitanje odgovorio je Hitler: - Jedini pristojni agent kojeg je Canaris ikada pridobio zato to ga je pridobio po mojem nalogu. Poznajem njegovu obitelj... stup Reicha. vrsti, odani, estiti Nijemci. A Die Nadel je sjajan ovjek, sjajan! itam sve njegove izvjetaje. U Londonu je jo od prije nego to su Englezi uli u rat. Prije toga, u Rusiji... Von Rocnnc ga je prekinuo: - Moj Fiihreru... Hitler je zurio u njega, ali kao da je spoznao da pijunski zapovjednik ima pravo to ga zaustavlja. - Dakle? Von Roenne je nabacio: - Dakle, prihvatit ete Die Nadelov izvjetaj? Hitler je kimnuo. - Taj e ovjek otkriti istinu. Trei dio 122

13. Faber se drui naslonio na drvo i povratio. Zatim je razmislio bi li trebao sahraniti onu petoricu mrtvih. Procijenio je da bi mu za to trebalo izmeu trideset i ezdeset minuta, ovisno o tome koliko e uspjeti da prikrije tijela. Za to bi ga vrijeme mogli uhvatiti. Morao je odmjeriti taj rizik u odnosu prema prednosti od nekoliko dragocjenih sati koje bi imao odgodivi otkrie ubojstva. Nestanak ove petorice ubrzo e se primijetiti: potraga e otpoeti oko devet sati. Ukoliko su bili u redovnoj patroli, znat e se njihova ruta. Potraga e, kao prvo, odaslati jednog trkaa da prijee cijelu rutu. Ostanu li tijela ovako kako su sada, vidjet e ih i dii uzbunu. U suprotnom, vratit e se, izvijestiti i pokrenut e se opa potraga, povest e pse tragae, a policajci e pretraiti svaki grm. Mogao bi proi i cijeli dan prije nego to otkriju leeve. Dotle bi Faber mogao biti u Londonu. Bilo mu je vano da umakne iz tog podruja prije nego to ponu traili ubojicu. Odluio je riskirati jedan dodatni sat. Preplivao je kanal s postarijim kapetanom preko ramena. Bezobzirno ga je bacio iza grma. Zatim je donio dva tijela iz amca i poloio ih preko kapetana. Hrpi je pridodao Watsona i kaplara. Nije imao lopatu, a trebao mu je veliki grob. Nekoliko metara dublje u umi pronaao je komadi sipke zemlje. Tlo je bilo malko uleknuto, to mu je odgovaralo. Uzeo je tavu iz malene brodske kuhinje i poeo kopati. Nekoliko desetaka centimetara bio je samo humus i napredovao je s lakoom. Zatim je dopro do gline i kopanje je postalo 125vrlo teko. Za pola sata iskopao je jo samo pola metra. Morat e biti dovoljno. Donio je tijela, jedno po jedno, i pobacao ih u jamu. Zatim je skinuo svoju blatnu, krvlju umrljanu odjeu i bacio je na vrh. Grob je pokrio sipkom zemljom i slojem lia to ga je otkinuo s oblinjih grmova i stabala. To bi trebalo biti dovoljno da grob ne opaze pri prvoj letiminoj pretrazi. Nabacao je zemlju preko mjesta pokraj obale gdje je iskrvario Watson. I u amcu je bilo krvi; na mjestu gdje je leao probodeni vojnik. Faber je pronaao krpu i oprao palubu. Zatim je obukao istu odjeu, dignuo jedro i zaplovio. Nije lovio ribe a ni promatrao ptice; nije bilo vremena da dosjetljivo uljepava svoje maskiranje. Umjesto toga podigao je jedro da bi to dalje odmakao od groba. Morao je to prije sii s vodenog puta i nai neki bri prijevoz. Dok je jedrio, razmiljao je bi li mu bilo zgodnije da se negdje ukrca na vlak ili da ukrade automobil. Automobil bi mu vie odgovarao jer je bri, ukoliko bi ga uspio ukrasti, ali potraga za autom moe poeti vrlo brzo bez obzira na to povee li se kraa s iezlom patrolom Domovinske obrane. Moda e mu trebati vie vremena da pronae eljezniku stanicu, ali je to nekako sigurnije: ako bude oprezan, mogao bi tokom veeg dijela dana izbjei sumnji. Pitao se to da uini s amcem. Bilo bi idealno da ga potopi, ali bi ga mogli vidjeti dok to ini. Ostavi li ga u nekom pristanitu ili pak jednostavno privee uz obalu kanala, policija e ga to bre povezati s umorstvima, a to e im pokazati i u kojem se smjeru kree. Odgodio je odluku. Na nesreu nije bio siguran gdje se nalazi. Na njegovoj karti vodenih puteva u Engleskoj bili su oznaeni svaki most, luka i ustava, ali ne i eljeznike linije. Raunao je da se nalazi sat-dva hoda od nekoliko sela, ali selo ne znai nuno i stanicu. Sreom, ubrzo je doao do rjeenja za oba problema; kanal je prolazio ispod eljeznikog mosta. Uzeo je kompas, film iz foto-aparata, novarku i bode. Sve ostale njegove stvari potonut e s amcem.

Staze za tegljenje bile su u sjeni drvea s obiju strana kanala, a u blizini nije bilo cesta. Smotao je jedro i demontirao jarbol koji je poloio na palubu. Zatim je izvadio ep iz kobilice i drei ue zakoraio na obalu. amac je plutao pod mostom dok ga je voda postupno punila. 126 Faber je pritezao ue da bi zadrao amac tono ispod mosta. Prva je potonula krmena paluba, slijedio je pramac i konano je voda kanala prekrila i kabinu. Pojavilo se nekoliko mjehuria, a zatim nita. Obris amca sakrivala je od letiminih pogleda sjena mosta. Faber je bacio konopac u vodu. eljeznika pruga pruala se u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Faber se popeo uz nasip i krenuo prema jugozapadu, u smjeru Londona. Bila je to pruga s dva kolosijeka, vjerojatno seoski odvojak. Bit e tu malo vlakova, no sigurno staju na svakoj stanici. Dok je hodao, sunce je jae zagrijalo, pa mu je od napora postalo vrue. Kad je zakopao svoju krvlju umrljanu crnu odjeu, obukao je dvoredni sportski vuneni sako i debele flanelske hlae. Sada je skinuo sako i prebacio ga preko ramena. etrdeset minuta kasnije zauo je udaljeno u-u-u i sakrio se u grm pokraj pruge. Jedna stara parnjaa polako je prola u smjeru sjeveroistoka, isputajui velike oblake dima i vukui kompoziciju vagona s ugljenom. Naie li vlak iz suprotnog smjera, mogao bi u njega uskoiti. Da li da uskoi? To bi ga spasilo od duga hodanja. U drugu ruku, zaprljao bi se, bio bi upadljiv pa bi mogao imati neprilika kad se bude htio neprimjetno iskrcati. Ne, sigurnije je hodati. Poput strelice ravna pruga vodila je preko ravnice. Faber je proao pokraj seljaka koji je traktorom orao polje. Nikako nije mogao izbjei da ga ovaj ne primijeti. Seljak mu je domahnuo ne prekidajui posao. Bio je predaleko da bi mogao dobro vidjeti Faberovo lice. Hodao je jo desetak milja kadli je ispred sebe spazio stanicu. Bila je udaljena pola milje pa je mogao vidjeti samo daane poviene perone i sklop signala. Siao je s pruge i poao poljem drei se drvea sve dok nije stigao do ceste. Za nekoliko minuta uao je u selo. Ni po emu nije mogao otkriti kako se selo zove. Sada, kad je opasnost od invazije prola, ponovo su podignuti putokazi i oznake mjesta, ali u ovom selu nisu to jo uinili. Tu je bio potanski ured, skladite ita i gostionica "Bik". ena s djejim kolicima ljubazno mu je poeljela "Dobar dan!" dok je prolazio pokraj spomenika palima u ratu. Mala stanica pospano se grijala na proljetnom suncu. Faber je uao. 127Na oglasnoj ploi bio je nalijepljen red vonje. Faber je zastao ispred njega. Glas s druge strane alterskog prozoria je rekao: - Da sam na vaem mjestu, ne bih se na to osvrtao. To je najmatovitije djelo poslije Sage o Forsyteima. Faber je i sam pretpostavljao da red vonje ne vai, ali je morao ustanoviti da li vlakovi uope idu za London. Ili su. Upitao je: - Da li onda uope znate kada prolazi slijedei vlak za Liverpool Street? inovnik se zajedljivo nasmijao: - Negdje u toku dana, ako imate sree. - Ipak u kupiti kartu. Jednosmjernu, molim. - Pet i etiri penija. Kau da talijanski vlakovi voze po rasporedu - rekao je slubenik. - Vie ne - primijetio je Faber. - U svakom sluaja, drai su mi loi vlakovi i naa politika. ovjek mu uputi nervozan pogled. - U pravu ste, naravno. elite li ekati u "Biku"? ut ete vlak... ili, ako ga ne budete uli, poslat u po vas. Faber nije elio da vie ljudi vidi njegovo lice. - Ne, hvala, tamo bih samo troio novac. - Uzeo je kartu i iziao na peron. Nakon nekoliko trenutka iziao je i slubenik i sjeo pokraj njega na klupu koja je bila na suncu. Upitao ga je: - Da li vam se uri? Faber je odmahnuo glavom. - Dananji sam dan otpisao. Ustao sam kasno, posvadio se sa efom, a kamion koji me je povezao, pokvario se. - Ima takvih dana. Ah, da. - inovnik je pogledao na sat. -Jutros je otiao na vrijeme, a prije ili kasnije mora se vratiti. Moda ete imati sree. - Vratio se u ured. Faber je imao sree. Dvadeset minuta kasnije stigao je vlak. Bio je pun seljaka, kompletnih obitelji, poslovnih ljudi i vojnika. Faber je pronaao mjesto na podu do prozora. Kad je vlak tropo-ui konano krenuo, podigao je odbaene novine stare dva dana, posudio olovku i poeo rjeavati krialjku. Ponosio se svojom sposobnou da rjeava krialjke na engleskome: to je kamen kunje koji pokazuje poznavanje stranog jezika. Nakon nekog vremena kretanje vlaka uljuljalo ga je u lagan san i on je poeo sanjati. 128 esto je sanjao taj isti san, san o njegovu dolasku u London. Preao je iz Francuske s belgijskim pasoem prema kojem je bio Jan van Gelder, Phillipsov predstavnik (to bi objasnilo ra-dio-odailja u kovegu da su ga na carini otvorili). Engleski je tada govorio teno ali ne i kolokvijalno. Na carini ga nisu gnjavili; bio je iz saveznike drave. Uhvatio je vlak za London. Onih je dana u vagonima bilo mnogo praznih sjedala i mogao se dobiti obrok. Faber je objedovao peenu govedinu i jorkirski

puding'. To ga je zabavljalo. Sa studentom povijesti iz Cardiffa razgovarao je o evropskoj politikoj situaciji. San je liio na stvarnost sve dok vlak nije stao na stanici "VVaterloo. Tada se pretvorio u moru. Neprilike su zapoele kod rampe za pregled karata. Poput svih snova i ovaj je bio pun udne unutranje neloginosti. Nije im bio sumnjiv njegov krivotvoreni paso nego savreno ispravna eljeznika karta. Kontrolor karata je rekao: - To je karta Abvvehra. - Ne, nije - rekao je Faber govorei smijeno napadnim njemakim naglaskom. to se desilo s njegovim finim engleskim izgovorom? Nikako da se pojavi. - Ja sam je u Doveru gekauft. -Prokletstvo, sad je uprskao. Kontrolor, koji se pretvorio u londonskog policajca, pravog pravcatog, sa ljemom, kao da nije obraao panju na iznenadni prelazak na njemaki. Uljudno se nasmijeio i rekao: - Trebao bih pregledati va Klamolte, gospodine. Kolodvor je bio pun ljudi. Faber je pomislio da bi mogao pobjei ako se izgubi u svjetini. Ispustio je koveg s radio-odai-ljaem i gurajui se pojurio kroz masu. Iznenada je shvatio da je u vlaku ostavio hlae i da su mu na arapama kukasti krievi. Moral e kupiti hlae u prvom duanu prije nego to ljudi primijete ovjeka koji tri bez hlaa a u nacistikim arapama. Tada je netko iz gomile rekao: "Ve sam vidio tvoje lice" i podmetnuo mu nogu, a on se, bubnuvi, sruio na tlo. mirnuo je, zijevnuo i ogledao se oko sebe. Boljela ga je glava. Na trenutak je osjetio olakanje to je sve ovo bio san, a onda se Tipina engleska jela (op.prev.) 129nasmijao besmislenosti simbolike: arape s kukakstim krievima, za ime Boje! ovjek u radnom odijelu pokraj njega rekao mu je: - Dobro ste odspavali. Faber ga je otro pogledao. Uvijek se bojao da e govoriti u snu i odati se. - Runo sam sanjao - rekao je. ovjek na to nije nita odgovorio. Smrkavalo se. Doista je dugo spavao. Iznenada se upalilo svjetlo u vagonu, jedna-jedina plava arulja, a netko je navukao zastor. Lica ljudi pretvorila su se u blijede, nejasne ovalne mrlje. Radnik je ponovo postao razgovorljiv. - Propustili ste zabavu - rekao je Faberu. Faber se namrtio. - to se dogodilo? - Nije mogue da bi prespavao nekakvu policijsku kontrolu. - Mimo nas je proao jedan od onih jenki-vlakova. Iao je dvadesetak kilometara na sat, a vozio ga je crnjo. Zvonio je, a sprijeda je imao prokleto veliki odbojnik! Pravi Divlji zapad. Faber se nasmijeio i ponovo pomislio na san. U stvarnosti, njegov dolazak u London proao je bez incidenta. Prvo se prijavio u hotel, sluei se jo uvijek svojim lanim identitetom Belgijanca. Tokom tjedna obiao je nekoliko seoskih groblja, s nadgrobnih spomenika prepisao je imena mukaraca svoje dobi i zatraio tri kopije izvoda iz matine knjige roenih. Zatim je, koristei se svaki put drugim identitetom, u tri razliite kue unajmio sobu i pronaao skromna zaposlenja, posluivi se krivotvorenim preporukama nepostojee tvrtke iz Manchestera. ak je uspio da se prije rata upie u biraki spisak u Highgateu. Glasao je za konzervativce. Kad je uvedeno racioniranje hrane, izdavanje potroakih knjiica obavljalo se preko kuevlasnika koji su ih davali svakoj osobi koja je odreene noi spavala u kui. Faber je dio te noi uspio provesti u svakoj od tri razliite kue u kojima je imao sobu, pa se tako domogao papira za svaku od svojih linosti. Spalio je belgijski paso; bude li trebao paso, to nije bilo vjerojatno, mogao je dobiti tri britanska. Vlak je stao, a po buci izvana putnici su znali da su stigli. Tek kad je iziao, Faber je osjetio koliko je gladan i edan. Njegov posljednji obrok, prije dvadeset etiri sata, bio je nadjev za kobasice, dvopek i voda iz boce. Proao je kroz kontrolu karata i 130 pronaao kolodvorski bife. Bio je pun ljudi, preteno vojnika koji su spavali ili pokuavali spavati za stolovima. Faber je zatraio sendvi sa sirom i alicu aja. - Hrana je rezervirana za vojsku - rekla je ena za ankom. - Onda samo aj. - Imate li alicu? Faber se iznenadio. - Ne, nemam. - Nemamo ni mi, prijatelju. Faber je bio ogoren. Otiao je, razmiljajui da li da ode na ruak u Great Eastern Hotel, ali za to bi mu trebalo dosta vremena. Pronaao je gostionicu i ispio dvije krigle slabog piva, a zatim u prodavaonici ipsa i ribe kupio vreicu ipsa i pojeo je stojei na ploniku. Zaudo, osjetio je da ga je to jelo zasitilo. Sada je morao pronai neku drogeriju' i provaliti u nju. elio je razviti film da se uvjeri da je uspio dobiti fotografije. Nee riskirati da se vrati u Njemaku s rolom unitenog, beskorisnog filma. Ako fotografije nisu dobre, morat e ukrasti jo filma i vratiti se. Ta mu je pomisao bila nepodnoljiva.

Morat e to biti mala nezavisna radnja, a ne podrunica neke velike tvrtke koja filmove razvija samo na jednom mjestu. Mora se nalaziti u etvrti iji si stanovnici mogu priutiti foto-aparate (ili su to mogli prije rata). Dio Istonog Londona, u kojem se nalazio kolodvor Liverpool Street, nije mu odgovarao. Odluio je da se uputi prema Bloomsburvju. Ulice obasjane mjeseinom bile su tihe. Veeras, do sada, nije bilo sirena. Dva vojna policajca zaustavila su ga u Chanccrv Laneu i zatraila da pokae osobnu kartu. Faber se pretvarao da je pripit pa ga vojni policajci nisu pitali to radi na ulici. Na sjevernom kraju Southampton Rowa pronaao je drogeriju koja mu je odgovarala. U izlogu je bio Kodakov znak. Zaudo, drogerija je bila otvorena. Uao je. Pognut, razdraljiv ovjek prorijeene kose i s naoalama stajao je iza tezge. Bio je u bijeloj kuti. - U ovo doba izdajemo samo lijekove, i to uz lijeniki recept - napomenuo je. ' U Velikoj Britaniji filmovi se mogu dati na razvijanje u drogerijama (op.prev.) 131- Dobro. Samo bih htio znati izraujete li fotografije. - Da, ako navratite sutra... - Da li ih izraujete na licu mjesta? - upitao je Faber. - Trebam ih brzo, znate. - Da, ako navratite sutra.. - Da li bih mogao dobiti fotografije istog dana? Brat mi je na odsustvu, pa bi htio ponijeti neke sa sobom... - Najbre to moemo uiniti jest za dvadeset etiri sata. Navratite sutra. - Hou, hvala - slagao je Faber. Na izlasku je primijetio da se drogerija treba zatvoriti za deset minuta. Preao je cestu, stao u sjenu te priekao. Tono u devet sati drogerist je iziao, zakljuao za sobom vrata i zaputio se ulicom. Faber je otiao u suprotnom smjeru i skrenuo u paralelnu ulicu. inilo se da ne postoji izravan pristup stranjem dijelu radnje. To ga je zateklo. Faber, naime, nije kanio provaliti na prednji ulaz, jer bi policajac koji patrolira mogao primijetiti da su vrata nezakljuana dok je on unutra. Hodao je sporednom ulicom traei stranji ulaz. Oito ga nije bilo. Ipak, mora da postoji nekakav ulaz sa stranje strane jer su te dvije ulice bile previe udaljene da bi se zgrade u njima izravno oslanjale stranjim dijelom jedna o drugu. Izmeu njih je sigurno postojalo dvorite. Konano je naiao na staru kuerinu s ploom koja je oznaavala da je to internat oblinjeg koleda. Prednja vrata nisu bila zakljuana. Faber je uao i brzo proao kroz zajedniku kuhinju. Jedna usamljena djevojka sjedila je za stolom, pila kavu i itala knjigu. Faber je promrmljao: - Provjera zamraenja koleda. - Kimnula je i nastavila s itanjem. Faber je iziao na stranja vrata. Proao je kroz dvorite udarivi o gomilu kanti za smee koje su mu bile na putu i pronaao vrata prema uliici. Za koji trenutak bio je kod stranjeg dijela drogerije. Taj se ulaz oito nikada nije koristio. Uspeo se na neke gume i odbaene madrace i ramenom upro o vrata. Trulo drvo je lako popustilo, i Faber je bio unutra. Pronaao je tamnu komoru i zatvorio se u nju. Pritisnuo je prekida i upalio zasjenjenu crvenu svjetiljku na stropu. Komora je bila sasvim dobro opremljena, s pomno oznaenim boicama razvi jaa, aparatom za poveavanje, ak i suilicom za fotografije. 132 Faber je radio brzo ali paljivo, tono odreujui temperaturu doze s filmom i naginjui posude s tekuinama da bi se film ravnomjerno razvio, mjerei trajanje obrade kazaljkama velikog elektrinog sata na zidu. Negativi su bili savreni. Osuio ih je, stavio u aparat za poveavanje i napravio potpun komplet fotografija veliine deset sa osam. Oduevio se kad je spazio da se u posudi s razvijaem postupno pojavljuju obrisi. Boe, obavio je dobar posao! Sada je trebalo donijeti najvaniju odluku. Taj mu se problem motao cijeli dan po glavi, a sada, kad je napravio fotografije, morao ga je rijeiti. Sto ako ne uspije stii kui? Putovanje koje ga je ekalo bilo je, najblae reeno, neizvjesno. Bio je siguran da e zahvaljujui svojim sposobnostima stii na mjesto sastanka, unato prometnim ogranienjima i obalnom osiguranju, ali nije mogao jamiti da e podmornica biti tamo ili da e se vratiti preko Sjevernog mora. Dakako, moe se dogoditi i to da izie odavde i da ga zgazi autobus. Sada, poto je otkrio najvaniju ratnu tajnu, pomisao da bi mogao umrijeti, a s njim i njegova tajna, izgledala mu je previe strana da bi je dublje razmatrao. Morao je smisliti lukavu odstupnicu za svaki sluaj, neki drugi nain osiguranja da e dokazni materijal o saveznikoj varci stii do Abwehra. A to je znailo pisati u Hamburg. Naravno, nije bilo nikakve potanske veze izmeu Engleske i Njemake. Pota je morala ii preko neke neutralne zemlje. Sigurno se takva pota cenzurira. Mogao je poslati ifrom, ali to nije imalo smisla: morao je poslati fotografije jer su samo one dokazni materijal koji se uzima u obzir. Postoji veza, ali stara. U portugalskoj ambasadi u Londonu radi jedan funkcioner, njemaki simpatizer djelomino iz politikih razloga, a djelomino stoga to je dobro potkupljen - koji e prenijeti poruke u

diplomatskoj lorbi do njemake ambasade u Lisabonu. Veza je bila uspostavljena poetkom 1939. godine, ali Faber se njome posluio samo jednom i to onda kad je Canaris bio zatraio rutinsku provjeru djelotvornosti. Morat e uspjeti. Fabera je obuzeo estok i iracionalan bijes. Mrzio je kad se morao pouzdavati u druge. Taj put moda vie nije otvoren ili je 133nesiguran, ;i u lom sluaju e Britanci saznati da je razotkrio njihovu i.ijim. Temeljno pravilo pijunae kae da protivnik ne smije saznati koje ste od njegovih tajni otkrili; jer ako sazna, vrijednost vaih otkria ravna je nuli. Meutim, u ovom sluaju nije bilo tako; jer to mogu Britanci uiniti sa svojim znanjem? Jo je pred njima bio problem iskrcavanja u Francuskoj. Faberove su misli bile jasne. Argumenti su neosporno pretegli u korist ideje da tajnu povjeri vezi u portugalskoj ambasadi. Usprkos svojoj intuiciji sjeo je da napie pismo. 134 14. Frederick Bloggs proveo je neugodno poslijepodne na selu. Kada se pet zabrinutih ena obratilo lokalnoj policijskoj stanici i izjavilo da njihovi muevi nisu doli kui, seoski policajac napregao je svoju ogranienu snagu rasuivanja i zakljuio da je nestala cijela patrola Domovinske obrane. Bio je prilino siguran da su se jednostavno izgubili - svi su vjerojatno bili ili nagluhi ili priglupi, ili senilni, jer bi inae bili u vojsci -ali je svejedno obavijestio centralnu policijsku stanicu tek toliko da mu nita ne mogu prigovoriti. Deurni narednik koji je primio poruku odmah je shvatio da su nestali ljudi patrolirali osobito osjetljivim vojnim podrujem pa je o tome obavijestio svog inspektora. Taj je obavijestio Scotland Yard, koji je na mjesto dogaaja poslao ovjeka iz Specijalnog odjela i obavijestio MI5, koji je poslao Bloggsa. ovjek iz Specijalnog odjela bio je Harris, onaj koji je radio na stokvelskom umorstvu. On i Bloggs sastali su se u vlaku, jednom od onih koje je vukla lokomotiva s Divljeg zapada, to su ih Amerikanci posudili Britaniji zbog pomanjkanja vlakova. Harris je ponovio poziv na nedjeljni ruak, a Bloggs mu je ponovo rekao da radi gotovo svake nedjelje. Kad su sili s vlaka, posudili su bicikle i krenuli stazom uz obalu du kanala sve dok nisu susreli potragu. Za Harrisa, deset godina starijeg i dvadeset i pet kilograma teeg od Bloggsa, vonja biciklom bila je naporna. Pod eljeznikim mostom naili su na dio potrage. Harris je radosno doekao priliku da sie s bicikla. 135- to ste pronali? - upitao je. - Tijela? - Ne, amac - odvratio je policajac. - Tko ste vi? Predstavili su se. Jedan policajac odjeven samo u donje rublje zaronio je da pregleda amac. Izronio je s epom u ruci. Bloggs je pogledao Harrisa. - Namjerno potopljen? - Tako izgleda. - Harris se obratio roniocu. - Jeste li jo neto primijetili? - Nije dugo pod vodom. U dobrom je stanju, jarbol je bio sputen, a ne slomljen. - Mnogo informacija za jednu minutu pod vodom - primijetio je Harris. - Ja sam mornar-amatcr - rekao je ronilac. Harris i Bloggs popeli su se na bicikle i krenuli. Kad su se sreli s glavninom potrage, tijela su ve bila pronaena. - Ubijeni, sva petorica - rekao je uniformirani deurni inspektor. - Kapetan Langham, kaplar Lee i redovi Watson, Davton i Forbes. Davtonu je slomljen vrat, a ostali su ubijeni nekom vrsti noa. Langhamovo tijelo bilo je u kanalu. Sve smo pronali zajedno u plitkom grobu. Grozno umorstvo. - Bio je prilino potresen. Harris je paljivo pregledao pet leeva poredanih jedan do drugog. - Ve sam vidio rane poput ovih, Frede rekao je. I Bloggs je paljivo pogledao. - Isuse Kriste, izgleda kao... Harris je kimnuo. - Bode. Inspektor ih je zaprepateno pogledao: - Vi znale tko je to uinio? - Moemo pretpostaviti - rekao je Haris. - Mislimo da je taj na isti nain ubio ve dva puta. Ukoliko je to isti ovjek, znamo tko je, ali ne i gdje je. Inspektorove oi su se suzile: - Budui da je zabranjena zona tako blizu - rekao je - i budui da su Specijalni odjel i MI5 stigli na mjesto dogaaja tako brzo, trebam li jo neto znati o ovom sluaju? Harris je odgovorio: - Samo da utite kao zaliven dok va ef policije ne porazgovori s naim ljudima. - Razumijem. 136 - Jeste li pronali neto, inspektore? - upitao je Bloggs. - Jo uvijek proeljavamo okolicu u sve irim krugovima, ali zasad bez rezultata. Nekakva je odjea bila u grobu. - Pokazao je prstom. Bloggs ju je paljivo dotaknuo; crne hlae, crni pulover, kratka crna kona jakna, poput RAF-ove.

- Odjea za none operacije - rekao je Harris. - Za krupnog ovjeka - dodao je Bloggs. - Koliko je visok va ovjek? - Vie od metra i osamdeset. - Jeste li proli pokraj ljudi koji su pronali potonuli amac -upitao je inspektor. - Da - namrtio se Bloggs. - Gdje je najblia brana? - etiri milje uzvodno. - Ako je na ovjek bio u amcu, uvar ustave morao ga je vidjeli, zar ne? - Morao je - sloio se inspektor. - Bilo bi najbolje da porazgovaramo s njim. - Bloggs se vratio svom biciklu. - Zar jo etiri milje uzvodno? - prigovorio je Harris. - Odradit e neke od onih nedjeljnih rukova - dobacio mu je Bloggs. Za etiri milje vonje biciklom trebao im je gotovo puni sat, jer je staza bila namijenjena konjima a ne kotaima: bila je neravna, blatna i ispresijecana kamenjem i korijenjem drvea. Kad su stigli do ustave, Harris se znojio i psovao. uvar ustave sjedio je ispred svoje kuice puei lulu i uivajui u blagom poslijepodnevnom zraku. Bio je to ovjek srednjih godina, spor u govoru i jo sporijih kretnji. Motrio je dvojicu biciklista pomalo podsmjeljivo. Bloggs mu se obratio jer je Harris bio bez daha. - Mi smo policajci. - Ma nemojte? - rekao je uvar ustave. - Zbog ega ste tako uzbueni? - inilo se da je uzbuen koliko i maka pred kaminom. Bloggs je iz lisnice izvadio Die Nadelovu fotografiju i pruio je ovjeku. - Jeste li ga ikada vidjeli? uvar ustave stavio je sliku u krilo da bi prinio novu ibicu 137luli. Zatim je na trenutak promotrio fotografiju pa ju je pruio natrag. - Onda? - upitao je Harris. - Aha - polako je kimnuo uvar. - Bio je ovdje juer, otprilike u ovo vrijeme. Uao je u kuu na alicu aja. Dosta zgodan momak. to je uinio? Zapalio svjetlo poslije nareenog zamraenja? Bloggs se tromo svali na stolac. - Slae se - rekao je. Harris je glasno razmiljao: - Vezuje amac nizvodno odavde i ulazi u zabranjenu zonu kad padne mrak. - Govorio je tiho da ga ne uje uvar ustave. -Vraa se i nalazi straare koji su zaposjeli njegov amac. Obraunava se s njima, otplovi malo dalje do eljeznike pruge, potapa amac... uskae u vlak? Bloggs je upitao uvara ustve: - Ona eljeznika pruga koja sijee kanal nekoliko kilometara nizvodno - kamo vodi? - U London. Bloggs promrmlja: - Sranje! Bloggs se u Ministarstvo rata u Whitehallu vratio u ponon. Godliman i Billy Parkin bili su tamo i ekali ga. Bloggs je rekao: - To je sigurno on - i ispriao im cijelu priu. Parkin je bio uzbuen. inilo se da je Godliman tek pomalo napet. Kad je Bloggs zavrio, Godliman je rekao: - Sada je opet u Londonu, a mi ponovo traimo iglu u plastu sijena. - Igrao se ibicama slaui od njih lik na stolu. - Znate, svaki put kad pogledam tu fotografiju, imam osjeaj da sam zapravo sreo tog prokletog momka. - Onda razmisli - dobacio je Bloggs. - Gdje? Godliman je razoarano odmahnuo glavom. - Najvjerojatnije sam ga sreo samo jednom i to na nekom udnom mjestu. Podsjea me na lica koja sam viao medu sluaocima predavanja ili meu gostima na nekom primanju. Letimian pogled, sluajan susret. Ako se sjetim, vjerojatno nam nee biti od koristi. - to je u tom podruju? - upitao je Parkin. - Ne znam, to znai da je vjerojatno od najvee vanosti -rekao je Godliman. Nastao je muk. Parkin je jednom od Godlimanovih ibica zapalio cigaretu. Bloggs je podigao pogled i prekinuo tiinu. - Mogli bismo njegovu sliku odtampati u milijun primjeraka 138 i dati je svakom policajcu, PAZ-ovim ljudima, pripadnicima Domovinske obrane, vojnicima, eljeznikim inovnicima, prilijepiti ih na zidove i objaviti u novinama... Godliman je odmahnuo glavom. - Previe riskantno. to ako je ve razgovarao s Hamburgom o onome to je vidio? Ako u javnosti podignem galamu oko tog ovjeka, oni e znali da su mu informacije tone. Samo bismo potvrdili njegove rijei. - Moramo neto uiniti. - Svakako. Razdijelit emo njegovu sliku policajcima. Dat emo njegov opis tampi i rei da je obian ubojica. Moemo dati detalje o umorstvima u Highgateu i Stockwellu ne spominjui da je umijeana Sluba sigurnosti.

- To zapravo znai da se moramo boriti s jednom rukom zavezanom iza lea - primijetio je Parkin. - Barem za sada. - Zapoet u s Yardom - rekao je Bloggs. Podigao je slualicu. Godliman je pogledao na sat. - Noas vie ne moemo mnogo uiniti, ali mi se ne ide kui. Neu zaspati. Parkin je ustao. - U tom sluaju, pronai u kotli i skuhati malo aja. - Iziao jeibice na Godlimanovu stolu prikazivale su sliku konja i koije. Uzeo je ibicu koja je predstavljala nogu konja i njome zapalio lulu. - Ima li djevojku, Frcde? -Ne. - Ne otkako je Christine...? -Ne. Godliman je otpuhnuo dim. - Tugovanju mora doi kraj, zna. Bloggs nije odgovorio. - Sluaj, moda ti ne bih trebao dijeliti savjete kao kakav pop. No ja znam kako se osjea... I sam sam to proao. Jedina razlika je u tome to nisam imao koga okrivljavati. - Nisi se ponovo oenio - dometnuo je Bloggs ne gledajui Godlimana. - Ne, a ne bih htio da i ti ponovi istu greku. Kad doe u srednje godine, osamljeniki ivot moe biti vrlo turoban. 139- Jesam li ti ikad rekao da su je zvali Neustraiva Bloggs? - Jesi, rekao si. Bloggs je konano pogledao Godlimana. - Reci mi gdje u na svijetu pronai drugu takvu djevojku? - Mora li biti heroj? - Poslije Christine... da. - Engleska je puna heroja, Frede. U tom trenutku uao je pukovnik Terry. - O, ujae Andrew... - iznenaeno e Godliman. Terry ga prekine: - Nemojte ustajati, gospodo. Ovo je vano, sluajte paljivo. Tko god da je ubio onih pet vojnika Domovinske obrane, saznao je tajnu od ivotne vanosti. - Broj jedan: nae invazione snage za Evropu iskrcat e se u Normandiji. Broj dva: Nijemci vjeruju da e se iskrcati u Calaisu. Broj tri: jedan od najvanijih aspekata varke je vrlo velika lana armija nazvana Prva armijska grupa Sjedinjenih Drava, smjetena na zabranjenom podruju kojim su patrolirali oni ljudi. Na tom se podruju nalaze lane kasarne, kartonski avioni, tenkovi od gume golema armija igraaka koje promatraima iz izviakih aviona to ih proputamo izgledaju kao prave. - Zato ste tako sigurni da je njihov ovjek to otkrio? - upitao je Bloggs. Tcrry je otiao do vrata. - Uite, Rodriguez. Visok, zgodan ovjek, crne kose poput ugljena i dugakog nosa uao je u sobu i uljudno kimnuo Godlimanu i Bloggsu. Terry je dometnuo: - Senhor Rodriguez je na ovjek u portugalskoj ambasadi. Recite im to se dogodilo, Rodriguez. ovjek je stajao kraj vrata drei eir. - Oko jedanaest sati pred ambasadu se dovezao jedan taksi. Putnik nije izaao, a ofer je doao do vrata s omotnicom naslovljenom na Franciska. Vratar me pozvao, kako mu je reeno, i ja sam preuzeo omotnicu. Uspio sam zabiljeiti broj taksija. - Naredio sam potragu za taksijem - rekao je Terry. - Dobro, Rodriguez, moete se vratiti. I hvala vam. Visoki Portugalac iziao je iz sobe. Terry je pruio Godlimanu veliku utu omotnicu naslovljenu na Manuela Franciska. Godli140 man je otvori - ve je bila otpeaena - i iz nje izvue drugu omotnicu ispisanu besmislenim nizovima slova: vjerojatno ifra. U drugoj omotnici bilo je nekoliko listova papira prekrivenih rukopisom i zbirka fotografija veliine deset sa osam. Godliman je pregledao pismo i utvrdio: - Izgleda poput najosnovnije ifre. - Ne treba itati - rekao je Terry nestrpljivo. - Pogledaj fotografije. Godliman je to i uinio. Bilo ih je tridesetak; razgledao je svaku pojedinano prije nego to je progovorio. Pruio ih je Bloggsu. - Ovo je katastrofa. Bloggs je letimino pogledao slike, a zatim ih spustio na stol. - Ovo mu je samo osiguranje. Jo ima negative / s njima nekamo ide. - napomenuo je Godliman. Tri mukarca sjedila su u malom uredu nepomini poput slike. Jedina rasvjeta bila je svjetiljka na Godlimanovu pisaem stolu. Ta prostorija ukastih zidova, zamraenih prozora, s oskudnim namjetajem i izlizanim sagom bila je tako bezlina da se mogla nalaziti bilo gdje na svijetu.

- Morat u rei Churchillu - dometnuo je Terry. Telefon je zazvonio i pukovnik je podigao slualicu. - Da. Dobro. Odmah ga dovedite ovamo, molim vas, ali prije nego to to uinite, upitajte ga gdje je iskrcao putnika. to? Stvarno? Hvala vam. Brzo doite ovamo. - Spustio je slualicu. -Taksi je naeg ovjeka iskrcao kod Sveuiline bolnice. - Bloggs je rekao: - Moda je ranjen u borbi s Domovinskom obrano. - Gdje je ta bolnica? - upitao je Terry. - Kojih pet minuta hoda od kolodvora Euston - odvratio je Godliman. - Vlakovi iz Eustona idu za Holyhead, Liverpool, Glasgow... Sve su to mjesta iz kojih se moe uhvatiti trajekt za Irsku. - Liverpool-Bclfast - dometnuo je Bloggs. - Zatim automobilom do granice pa prijeko u Republiku Irsku gdje ga eka podmornica na atlantskoj obali. Nee riskirati Holyhead-Dublin zbog pasoke kontrole, a nema smisla ii u Glasgow preko Liver-poola. Godliman je odmah reagirao: - Fred, bit e najbolje da ode na kolodvor i da tamo pokae 141Faberovu sliku da vidi je li ga tko primijetio da ulazi u vlak. Telefonirat u na kolodvor i upozoriti ih da dolazi, a istodobno u saznati koji su vlakovi krenuli poslije pola jedanaest. Bloggs uzme eir i kaput. - Kreem na put. Godliman podigne slualicu. - Da, ve smo krenuli. Na kolodvoru Euston jo je bilo mnogo ljudi. Iako se inae kolodvor zatvarao oko ponoi, ratni zastoji bili su takvi da zadnji vlak esto nije kretao prije nego to bi stigao prvi jutarnji mljekarski vlak. eljezniko predvorje bilo je zbrka vojnikih naprt-njaa i tijela spavaa. Bloggs je pokazao sliku trojici eljeznikih policajaca. Nijedan od njih nije prepoznao lice. Pokuao je s deset ena-nosaa i nita. Otiao je do svake rampe za pregled karata. Jedan od slubenika je rekao: - Gledamo karte a ne lica. - Pokuao je s nekoliko putnika ali bez rezultata. Napokon je otiao na blagajnu i svakom prodavau karata pokazao sliku. Vrlo debeo, elav slubenik s umjetnim zubalom koje mu je loe stajalo prepoznao je lice. - Igram jednu posebnu igru - rekao je Bloggsu. - Nastojim da na putniku zapazim neto to bi mi reklo zbog ega putuje vlakom. Na primjer, ovjek moe imati crnu kravatu za pogreb, blatne izme znak su da je seljak koji se vraa kui, ili pak to moe biti al nekog fakulteta, bijeli trag na eninom prstu s kojeg je skinula vjenani prsten... Shvaate to mislim? Ovo je dosadan posao... nije da se tuim... - to ste primijetili na tom momku? - prekinuo ga je Bloggs. - Nita. Vidite, u tome je stvar. Uope ga nisam mogao prozre-ti. Kao da je ba nastojao da bude neupadljiv, ako shvaate to mislim? - Shvaam to mislite. - Bloggs je zastao. - Htio bih da sada dobro razmislite. Kamo je iao? Moete li se sjetiti? - Da - rekao je debeli slubenik. - U Inverness. - To ne znai da tamo i ide - rekao je Godliman. - On je profesionalac, zna da se moemo raspitivati na eljeznikim kolod142 vorima. Vjerojatno automatski kupuje kartu za pogreno odredite. - Pogledao je na sat. - Mora da je uhvatio onaj u 11 i 45. Taj vlak sada ulazi u Stafford. Provjerio sam kod eljeznice, a oni su provjerili kod skretniara dodao je, objanjavajui. - Zaustavit e vlak s one strane Crevvea. Vas dvojicu ve eka avion koji e vas prebaciti u Stoke-on-Trent. - Parkin, ti e se ukrcati na vlak gdje stane, kod Crewea. Bit e odjeven kao kontrolor karata i pregledat e svaku kartu... i svako lice u onom vlaku. Kad spazi Fabera, ne isputaj ga iz vida. - Bloggs, ti e ekati kod rampe za pregled karata u Creweu, ako Faber odlui da se tamo iskrca. Ali nee. Ui e u vlak i prvi sii u Liverpoolu i ekat e kod rampe za pregled karata da Parkin i Faber siu. Polovica mjesne policije bit e tamo da li pomogne. - Sve je u redu samo ako me ne prepozna - rekao je Parkin. -No to ako se sjeti mog lica iz Highgatea? Godliman je otvorio ladicu stola, izvadio pitolj i predao ga Parkinu. - Ako te prepozna, ubij gada. Parkin je bez primjedbe spremio oruje u dep. - elim da obojica budete potpuno svjesni vanosti svega ovog. Ako ne uhvatimo tog ovjeka, morat e se odgoditi izvazija na Evropu... vjerovatno za godinu dana. Za to se vrijeme ratna srea moe okrenuli protiv nas. Moda nikad vie nee bili ovako pogodne prilike - dometnuo je Godliman. - Hoemo li saznati koliko ima do dana D? - upitao je Bloggs. - Znam samo da se radi o tjednima. Parkin je razmiljao. - Onda e to biti u lipnju. - Sranje - procijedio je Bloggs. - Bez komentara - dobacio je Godliman. Zazvonio je telefon, Godliman je podigao slualicu. Trenutak kasnije okrenuo se prema njima:

- Va auto je ovdje. Bloggs i Parkin su ustali. Godliman je rekao: - Priekajte asak. Zastali su na vratima gledajui profesora. On je govorio: - Da, gospodine. Naravno. Hou. Zbogom, gospodine. 143Bloggs se nije mogao sjetiti nikoga koga bi Godliman oslovljavao s gospodine. Upitao je: - Tko je to bio? - Churchill... - to je rekao? - upitao je Parkin pun strahopotovanja. - Obojici eli sretan put i mnogo uspjeha - odvratio je Godliman. 144 15. U vagonu je bilo mrano kao u rogu. Faber je razmiljao o alama koje su ljudi priali. "Skini ruku s mog koljena. Ne, ne ti, ti." Britanci e iz svega napravili alu. Njihove eljeznice sada su bile gore nego ikada, ali se vie nitko nije alio jer je to bilo za opu dobrobit. Faber je volio mrak: u njemu je mogao ostati nezamijeen. Isprva su i pjevali. Zapoela su tri mornara u hodniku, a cijeli im se vagon pridruio. Otpjevali su "Budi poput kotlia i pjevaj", "Engleska e uvijek postojati" (za njima su uslijedile "Glasgow pripada meni" i "Zemlja mojih otaca", zbog etnike ravnotee), i, u skladu s prilikom, "Ne putujem vie mnogo". Zauo se signal za uzbunu i vlak je smanjio brzinu na pedeset kilometara na sat. Svi su trebali lei na pod, ali, naravno, nije bilo mjesta. Neki enski glas je rekao: - Oh, Boe, bojim se - a muki glas, s jakim londonskim akcentom, je dometnuo: - Na najsigurnijem si mjestu, djevojko... Ne mogu pogoditi pokretnu metu. - Zatim su se svi nasmijali i nitko se vie nije bojao. Netko je otvorio koveg i svima oko sebe nudio kutiju sa sendviima od jaja u prahu. Jedan mornar se htio kartati. - Kako se moemo kartati u mraku? - Opipajte rubove. Sve Harryjeve karte su oznaene. Iz nepoznatog razloga vlak se najednom zaustavio oko etiri sata ujutro. Kultiviran je glas (opskrbnik sendviima od jaja u prahu, pomislio je Faber) kazao: - Rekao bih da smo ispred Crewea. 145- S obzirom na to kakva nam je eljeznica, tko zna gdje smo... moda negdje izmeu Boltona i Bournemoutha - rekao je onaj Londonac. Vlak je naglo krenuo, a svi se se razvedrili. Gdje je, pitao se Faber, onaj ledeno suzdran Englez s karikature? Ovdje nije. Nekoliko trenutaka kasnije zauo se u hodniku neki glas kako govori: - Karte, molim! Faber je prepoznao jorkirski naglasak; sada su bili na sjeveru. Preturao je po depovima traei kartu. Imao je sjedalo u kutu do vrata tako da je mogao vidjeti hodnik. Kontrolor je osvjetljavao karte depnom lampom. Faber je spazio njegovu siluetu u odbljesku svjetla. Uinila mu se nekako poznatom. Smirio se na sjedalu i priekao. Sjetio se more: "To je karta Abvvehra" - i nasmijeio se u mraku. Zatim se namrtio. Vlak staje iz nepoznatog razloga, a ubrzo nakon toga poinje pregled karala; kontrolorovo lice nakako mu je poznato... Moda to ne znai nita, ali Faber vjerojatno ne bi ostao do sada iv da nije pridavao panju i najmanjim sitnicama koje moda nisu bile od nekog posebnog znaenja. Ponovo je pogledao u hodnik, ali je ovjek ve uao u jedan kupe. Vlak se nakratko zaustavio - netko u Fabcrovu kupeu rekao je da je to stanica u Crewcu - zatim je vlak ponovo krenuo. Faber je jo jednom pogledao kontrolorovo lice i sada se sjetio. Pansion u Highgalcu! Djeak iz Yorkshirca koji je elio stupiti u vojsku! Faber ga je paljivo promatrao. Njegova je baterija prelazila preko lica svakog putnika. Nije pregledavao samo karte. Ne, razmiljao je Faber, nemoj olako donositi zakljuke. Kako su mu uope mogli ui u trag? U tako kratkom vremenu nisu mogli otkriti u kojem je vlaku i nai jednog od rijetkih ljudi na svijetu koji zna kako on izgleda, a zatim tog ovjeka kao kontrolora karata ubaciti u vlak. To je nevjerojatno. Parkin, tako se zvao. Billy Parkin. Sada je djelovao mnogo starije. Pribliavao se. Mora da je u pitanju slinost! Moda stariji brat. To mora biti sluajnost. Parkin je uao u kupe do Fabcrovog. Nije preostalo mnogo vremena. 146 Faber je oekivao najgore i spremio se za to. Ustao je, napustio kupe i poao hodnikom provlaei se izmeu kovega, naprtnjaa i tjelesa do zahoda. Zahod je bio slobodan. Uao je i zakljuao vrata.

Samo je tratio vrijeme: kontrolori karata nisu zaboravljali provjeriti zahode. Sjeo je na sjedalo i zapitao se kako da se iz ovog izvue. Vlak je ubrzavao kreui se prebrzo da bi mogao iskoiti. Osim toga, netko bi ga mogao vidjeti kako iskae iz vlaka, pa bi po svoj prilici zaustavio vlak. - Sve karte, molim. Parkin se ponovo pribliavao. Faber se dosjetio. Spojnica izmeu dva vagona majuan je prostor, poput zrane komore, zatvoren pregradom slinom mijehu i s obiju strana pregraen vratima zbog buke i dima. Iziao je iz zahoda, probio se do kraja vagona, otvorio vrata i zakoraio u spojni prolaz. Za sobom je zatvorio vrata. Bilo je strahovito hladno, a buka je bila uasna. Faber je sjeo na pod i sklupao se pretvarajui se da spava. Ovdje bi samo mrtvac mogao spavati, ali ljudi u dananje vrijeme ine u vlaku udnovate stvari. Trudio se da ne dre. Vrata iza njega su se otvorila. - Karte, molim. Nije se obazirao. uo je kako su se vrata zatvorila. - Probudi se, Uspavana ljepotice. - Bio je sasvim siguran da je ve uo taj glas. Faber se pretvarao da se trgnuo od iznenaenja, a onda se uspravio, jo uvijek leima okrenut Parkinu. Kad se okrenuo, u ruci mu je bio bode. Pritisnuo je Parkina o vrata, uperio mu vrh noa u vrat i rekao: - Budi miran ili u te ubiti. Lijevom je rukom uzeo Parkinovu bateriju i uperio je u mladievo lice. inilo se da Parkin nije onoliko uplaen koliko je Faber oekivao. Faber je dobacio: - Vidi, vidi, Billy Parkin koji je elio stupiti u vojsku a zvrio na eljeznici. Ipak, i to je uniforma. - Vi?! - iznenadio se Parkin. - Vraki dobro zna da sam to ja, mali Billy Parkin. Traio si me. Zato? - Trudio se iz petnih ila da zvui opasno. - Ne znam to bih vas trebao traiti. Nisam policajac. 147Faber je teatralno trgnuo noem. - Prestani mi lagati. - asna rije, gospodine Faber. Pustite me; obeavam da neu nikome rei da sam vas vidio. Faber je poeo sumnjati. Ili Parkin govori istinu, ili pretjeruje koliko i sam Faber. Parkinovo se tijelo pomaklo, jer je desnom rukom zamahnuo u mrak. Faber mu je eljeznim stiskom epao zglavak. Parkin se na trenutak borio, ali je Faber vrh bodea tankog poput igle zari-nuo za milimetar u Parkinovo grlo i ovjek se smirio. Faber je pronaao dep za koji se Parkin maio i izvukao pitolj. - Kontrolori karata nisu naoruani - primijetio je. - Za koga radi, Parkine? - Sada svi nosimo pitolje. Zbog mraka u vlakovima ima mnogo kriminalaca. Parkin je lagao hrabro i ustrajno. Faber je zakljuio da prijetnje nee biti dovoljne da mu odveu jezik. Pokret mu je bio iznenadan, hitar i toan. Otrica bodea poskoila mu je u aci. Njezin je vrh uao tono centimetar u Parkinovo lijevo oko i ponovo iziao. Faberova ruka pokrila je Parkinova usta. Prigueni bolni vrisak utopio se u buci vlaka. Parkin prekrije rukama uniteno oko. - Spasi barem drugo oko, Parkine. Za koga radi? - Za Vojnu obavjetajnu slubu. O, Boe, molim vas, nemojte to opet uiniti. - Za koga? Menziesa? Mastermana? - O, Boe, za Godlimana, Percvja Godlimana. - Godliman! - Faber je znao to ime, ali nije imao vremena da se prisjeti detalja. - to imaju? - Fotografiju; naao sam vas u arhivu. - Koju fotografiju? Koju fotografiju - Trkaka momad... trite... s pokalom... vojska. Faber se sjetio. Kriste, gdje li su je nabavili? Bila je to mora koja ga je stalno muila: imali su fotografiju. Ljudi e prepoznati njegovo lice. Njegovo lice. Primaknuo je no blie Parkinovom desnom oku. - Kako si znao gdje sam? - Nemojte, molim vas... agent u portugalskoj ambasadi uhvatio je vae pismo.. . uzeo broj taksija... raspitivali su se na Eustonu... molim vas, ne drugo oko... - Pokrio je oba oka rukama. 148 - Kakav je plan? Gdje je klopka? - U Glasgovvu. ekaju vas u Glasgowu. Ondje e isprazniti vlak. Faber je spustio no u visinu Parkinova trbuha. Da bi mu odvratio panju, rekao je: - Koliko je tamo ljudi? - Tad je snano gurnuo no unutra i nagore prema srcu.

Parkinovo oko zurilo je uasnuto, nije odmah umro. Bila je to mana Faberova omiljenog naina ubijanja. Obino je ok od noa dovoljan da zaustavi srce. No ako je srce snano, ne uspijeva uvijek u tome. Uostalom, i kirurzi ponekad zabadaju iglu ravno u srce da bi ubrizgali adrenalin. Nastavi li srce pumpati, njegovi pokreti stvorit e oko otrice rupu kroz koju e krv istei. To je takoer smrtonosno, samo je dugotrajnije. Konano je Parkinovo tijelo omlitavilo. Faber ga je neko vrijeme drao uza zid i razmiljao. Bilo je tu neeg... bljesak hrabrosti, sjena osmijeha... prije nego to je umro. To je neto znailo. Takve su stvari uvijek neto znaile. Pustio je da tijelo padne na pod, a onda ga smjestio u takav poloaj da se inilo da spava, a rane su bile skrivene od pogleda. utnuo je eljezniarsku kapu u kut. Oistio je bode o Parkinove hlae i obrisao onu tekuinu s ruku. Bio je to prljav posao. Spremio je no u rukav i otvorio vrata prema vagonu. U mraku se progurao natrag do svog kupea. im je sjeo, Londonac je dobacio: - Trebalo vam je dosta vremena, zar ne? Je li tamo rep? - Mora da je od neega to sam pojeo - odvratio je Faber. - Vjerojatno sendi od jaja u prahu. - Londonac se nasmijao. Faber je razmiljao o Godlimanu. Znao je to ime, mogao mu je ak pridodati i nejasno lice: srednjih godina, s naoalama i lulom; rastresenog profesorskog ponaanja... To je to... Bio je profesor. Navirala su sjeanja. Za onih prvih nekoliko godina u Londonu Faber je imao malo posla. Rat jo nije bio poeo i veina ljudi je vjerovala da do njega nee ni doi. (Faber nije bio meu optimistima.) Mogao je obavljati malo korisnog posla: veinom provjeravanje i prepravljanje zastarjelih Abvvehrovih karata plus opi izvjetaji zasnovani na vlastitim zapaanjima i itanju novina, ali ne mnogo. Da ispuni vrijeme, da unaprijedi svoj engleski i usavri svoju masku, razgledavao je grad. Svrha posjeta katedrali u Centerburvju bila je neduna: iako je 149kupio razglednicu s pogledom iz zraka na grad i katedralu i poslao je u Njemaku za Luftwaffe, od toga nisu imali osobite koristi - gotovo cijele 1942. godine nisu je pogodili. Faber je cijeli dan posvetio razgledavanju graevine: itao je prastare inicijale urezane u zidove, nastojao razlikovati razne arhitektonske stilove, podrobno je itao vodi polako se eui katedralom. Bio je u junom trijemu kora i gledao slijepe arkade kad je primijetio da je jo netko osim njega veoma zainteresiran za graevinu: bio je to jedan stariji ovjek. "Veoma zanimljivo, zar ne?" "rekao je ovjek, a Faber ga je zapitao to tim misli rei. "Jedan zailjen luk u nizu zaobljenih. Za to nema razloga. Taj dio oito nisu prepravljali. Iz nekog nepoznatog razloga netko je tek tako promijenio ovaj jedan. Pitam se zato." Faber je shvatio to ovjek eli rei. Kor je bio romaniki a laa gotika; pa ipak je ovdje u koru bio jedan usamljeni gotiki luk. "Moda su", rekao je "redovnici htjeli vidjeti kako bi izgledali zailjeni lukovi, a graditelj je to izveo da bi im pokazao." Stariji se ovjek zapiljio u njega. "Kakva sjajna pretpostavka! Naravno da je to razlog. Jeste li povjesniar?" Faber se nasmijao. "Ne, samo inovnik i povremeno italac povijesnih knjiga." "Ljudi za ovako nadahnute pretpostavke dobivaju doktorate!" "A vi! Jeste li povjesniar?" "Da, jesam." Ispruio je ruku. "Percy Godliman." Je li mogue, razmiljao je Faber dok je vlak drndao dalje kroz Lancashire, da bi ta neugledna spodoba u odijelu od tvida mogao biti ovjek koji je otkrio njegov identitet? pijuni obini tvrde da su dravni inovnici ili neto podjednako neodreeno, ali ne povjesniari. Takvu je la previe lako otkriti. A opet, pria se da s Vojnom obavjetajnom slubom surauje odreeni broj sveuilinih profesora. Faber ih je zamiljao kao mlade, vjete, agresivne i ratoborne, ali i pametne. Godliman je bio pametan, ali nita od onog ostalog. Osim ako se nije promijenio. Faber ga je jo jednom vidio, iako tom drugom zgodom nije s njim razgovarao. Nakon kratkog susreta u katedrali Faber je vidio obavijest koja je najavljivala da e profesor Godliman na svojem fakultetu odrati javno predavanje o Henriku Drugom. Otiao je onamo iz puke znatielje. Predavanje je bilo ueno, ivo i uvjerljivo. Godliman je usprkos svemu bio pomalo smijean svat koji je ipao iza govornice i zanosio se svojim predmetom, ali je bilo jasno da mu je um britak poput noa. To je, dakle, ovjek koji je otkrio kako Die Nadel izgleda. Isuse Kriste, amater. On e, dakle, initi amaterske greke. Jedna je bila ta to je poslao Billvja Parkina: Faber je prepoznao mladia. Godliman je trebao poslati nekog koga Faber ne poznaje. Parkin je imao vee izglede da prepozna Fabera ali nikakve da preivi susret s njim. Profesionalac bi to znao. Vlak se zatresao i stao, a priguen glas izvana objavio je da je to Liverpool. Faber je ispod glasa opsovao; bilo bi bolje da je za ovo vrijeme smislio svoj slijedei potez, umjesto to se prisjeao Percvja Godlimana.

ekaju ga u Glasgowu, rekao je Parkin prije nego to je umro. Zato u Glasgovvu? Raspitujui se u Euslonu morali su saznati da ide u Invcrncss. A ako su posumnjali da je Inverness lani trag,, domislili bi se da dolazi ovamo, u Liverpool - to je najblia veza za irski trajekt. Faber je mrzio nagle odluke. Bilo kako bilo, morao je sii s vlaka. Ustao je, otvorio vrata, zakoraio van i uputio se prema rampi za pregled karata. Sjetio se neeg drugog. to je ono bljesnulo u oima Billvja Parkina prije nego to je umro? Ni mrnja, ni strah, ni bol - iako je sve to bilo prisutno. Bilo je prije neto poput...trijumfa. Faber je podigao pogled, proao kontrolu karta i shvatio. Na drugoj strani, obuen u kinu kabanicu i eir, stajao je mladi plavokosi pratilac s Leicester Squarca. Parkin je, umirui u mukama i ponien izdajstvom na koje ga je prisilio, na kraju prevario Fabera. Klopka je bila ovdje. ovjek u kinom ogrtau nije jo zamijetio Fabera u svjetini. Faber se okrenuo i popeo u vlak. Kad je uao unutra, odmaknuo je zastor i pogledao van. Pratilac je ispitivaki motrio lica u masi. Nije primijetio ovjeka koji se vratio u vlak. Faber je gledao kako se putnici slijevaju prema izlazu sve dok se peron nije ispraznio. Plavokos ovjek uurbano je rekao neto kontroloru karata koji je odmahnuo glavom. inilo se da je ovjek bio uporan. Nekoliko trenuka kasnije mahnuo je nekome izvan vidokruga. Iz sjene se pojavio policajac i obratio se kontro150 151loru. Grupi se pridruila Peronska straa, a za njima ovjek u civilnom odijelu koji je mogao biti vii eljezniki slubenik. Strojovoa i loa napustili su lokomotivu i prili rampi. I oni su mahali rukama i odmahivali glavom. Konano su eljezniari slegnuli ramenima, okrenuli se ili prevrnuli oima, a sve njihove geste govorile su da odustaju od objanjavanja. Plavokosi policajac sakupio je druge policajce i odluno su poli na peron. Pretrait e vlak. Svi eljezniki slubenici, ukljuujui i osoblje lokomotive, nestali su u suprotnom smjeru, bez sumnje da potrae aj i sendvie dok luaci pokuavaju pretraiti pretrpan vlak. To je Faberu dalo ideju. Otvorio je vrata i iskoio na drugu stranu vlaka, na stranu suprotnu od perona. Vagoni su ga skrivali od policije, pa je potrao du tranica prema lokomotivi, spotiui se o eljeznike pragove i skliui se po ljunku. To je, naravno, morala biti loa vijest. Od trenutka kada je shvatio da Billy Parkin nee izai iz vlaka, Frederick Bloggs je znao da im je Die Nadel opet kliznuo kroz prste. Dok su se uniformirani policajci u parovima kretali kroz vlak da pretrae svaki vagon, Bloggs je smislio nekoliko moguih objanjenja Parkinova nepojavljivanja, a svako je bilo porazno. Podigao je ovratnik kaputa i proetao zaposjednutim peronom. Strahovito je elio uhvatiti Die Nadcla: ne samo zbog invazije, iako je, naravno, to samo za sebe bio dovoljan razlog, nego zbog Pcrcvja Godlimana, zbog one petorice iz Domovinske obrane i zbog Christine... Pogledao je na sat: etiri sata. Uskoro e biti dan. Bloggs je bio na nogama cijelu no i nije jeo od jueranjeg doruka, ali je do sada izdrao na adrenalinu. Neuspjeh klopke - bio je potpuno siguran da nije uspjela - iscrpio mu je svu energiju. Obuzeli su ga glad i umor. Morao se prilino potruditi da ne snatri o vruoj hrani i toplom krevetu. - Gospodine! - Jedan se policajac naginjao kroz prozor vagona i mahao mu: - Gospodine! Bloggs je poao prema njemu, a zatim je potrao. - to ste nali? 152 - To bi mogao biti va ovjek, Parkin. Bloggs se popeo u vagon. - Kako to mislite: mogao bi biti? - Radije pogledajte. - Policajac je otvorio prolazna vrata izmeu vagona i posvijetlio baterijom. Bio je to Parkin; Bloggs je to znao po kontrolorskoj uniformi. Bio je sklupan na podu. Bloggs je uzeo policajevu bateriju, kleknuo pokraj Parkina i okrenuo ga. Pogledao je Parkinovo lice, hitro odvratio pogled, pa rekao: - O, dobri Boe. - Znai, to je Parkin? - upitao je policajac. Bloggs je kimnuo. Ustao je, vrlo polagano, ne pogledavi vie tijelo. - Ispitat emo svakoga iz ovog i susjednog vagona - rekao je. -Svakoga tko je vidio ili uo bilo to neobino zadrat emo zbog daljnjeg ispitivanja. Nee nam to ba pomoi; ubojica mora da je iskoio iz vlaka prije nego to je vlak stigao ovamo. Bloggs se vratio na peron. Svi su tragai obavili svoj zadatak i sakupili se u grupu. estoricu od njih odredio je za ispomo pri ispitivanju. Policijski je inspektor rekao: - Va ovjek je, dakle, iskoio. - Gotovo sigurno - suglasio se Bloggs. - Jeste li pogledali u svaki zahod i u kola za pratioca?

- Da, i na krov vlaka i ispod njega, i u lokomotivu i u tender s ugljenom. Jedan je putnik siao s vlaka i pristupio Bloggsu i inspektoru. Bio je to nizak ovjek, slabanog prsnog koa, koji je teko sop-tao. - Oprostite - rekao je. - Da, gospodine - rekao je inspektor. - Ba sam se pitao traite li nekoga? - Zato pitate? - Pa, ako traite, pitao sam se, je li to visok momak? - Zato pitale? - upitao je inspektor. Bloggs je nestrpljivo upao. - Da, visok ovjek. Hajde, zinite. - Pa jedan visok momak iziao je sa suprotne strane vlaka. - Kada? - Minutu ili dvije nakon to je vlak uao u kolodvor. On je, toboe, uao, a zatim je izaao sa suprotne strane. Skoio je na 153prugu. Samo, nije imao prtljage, znate, to je takoer bilo neobino, i ba sam pomislio... Inspektor je rekao: - Zajeb. - Mora da je primijetio klopku - dometnuo je Bloggs. - Ali kako? Ne zna moje lice, a vai su ljudi bili izvan vidokruga. - Zbog neega je postao sumnjiav. - Znai, preao je ogradu i doao do drugog perona i iziao tim putem. Zar ga nitko nije vidio? Inspektor je slegnuo ramenima. - Ovako kasno, ovdje nema mnogo ljudi. A da ga je tko i zaustavio, mogao je jednostavno rei da je bio previe nestrpljiv da eka u redu na rampi za pregled karata. - Niste li pripazili i na ostale rampe za pregled karata? - Nisam na to mislio. - Ni ja. - Pa, moemo pretraiti okolicu, a kasnije moemo provjeriti razna mjesta u gradu i, naravno, nadgledat emo trajekt... - Da, molim vas - rekao je Bloggs. Ali, slutio je da nee pronai Fabera. Prolo je vie od sata prije nego to se vlak pokrenuo. Fabera je uhvatio gr u listu lijeve noge a nos mu je bio pun praine. uo je kako se strojovoa i loa uspinju u svoju kabinu i priaju o tijelu koje je pronaeno u vlaku. Kad je loa lopatom ubacio ugljen, zauo je metalni zveket, zatim itanje pare, lupanje klipova, a kad se vlak pokrenuo, osjetio je trzaj i uo pisak pare. Fabcr je u tom trenutku promijenio poloaj i prigueno kihnuo. Nakon toga osjeao se bolje. Bio je u stranjem dijelu tendera, zakopan duboko u ugljen tako da bi ovjeku s lopatom trebalo barem deset minuta napornog rada da ga iskopa. Kao to se bio nadao, policajci su samo s vrata pogledom pretraili tender i otili. Pitao se da li je sad ve dovoljno siguran da se izvue iz ugljena. Mora da postaje svjetlije: da li e ga netko zamijetiti s mosta iznad pruge? Mislio je da nee. Koa mu je sada bila potpuno crna, a u vlaku koji se kree i pri blijedom svjetlu zore bit e tek tamna mrlja na tamnoj pozadini. Da, riskirat e. Polako i oprezno iskopao se iz svog ugljenog groba. Duboko je udisao hladni zrak. Loai su uzimali ugljen kroz 154 malu rupu na prednjem dijelu tendera. Moda e kasnije loa morati ui u tender, kad se hrpa goriva smanji. Meutim, Faber je zasad bio siguran. Kad je svjetlo postalo jae, pogledao se. Od glave do pete pokrila ga je ugljena praina, kao rudara koji izlazi iz jame. Mora se negdje oprati i promijeniti odjeu. Virnuo je preko ruba tendera. Vlak je jo bio u predgrau i prolazio pokraj tvornica, skladita i redova aavih kuica. Morao je razmisliti o svom slijedeem potezu. Isprva je planirao da sie s vlaka u Glasgowu i uhvati drugi vlak za Dundee pa da uz istonu obalu poe do Aberdeena. Jo uvijek se moe iskrcati u Glasgovvu. Ne moe, dodue, sii na kolodvoru, ali moe iskoiti ili malo prije ili malo poslije njega. Meutim, i to je bilo opasno. Vlak e se sigurno zaustaviti na stanicama izmeu Liverpoola i Glasgovva, a tada bi ga netko mogao primijetiti. Ne, mora brzo sii s vlaka i pronai neko drugo prijevozno sredstvo. Idealno mjesto bio bi pust, ravan dio pruge neposredno izvan nekog grada ili sela. Mora biti pust: ne smiju ga vidjeti kako skae s tendera, ali mora biti dovoljno blizu kua kako bi mogao ukrasti odjeu i automobil. A potrebno je da pruga vodi uzbrdo tako da se vlak kree dovoljno sporo kako bi mogao iskoiti.

Sada mu je brzina bila ezdesetak kilometara na sat. Faber se svalio natrag na ugljen i priekao. Nije mogao neprestano promatrati kraj kroz koji je prolazio jer se bojao da ga ne primijete. Odluio je da e pogledati svaki put kada vlak uspori. Inae e mirno leati. Nakon nekoliko minuta poeo je tonuti u san, iako mu je poloaj bio vrlo neudoban. Promijenio je poloaj i oslonio se na lak-tove tako da, ako zaspi, padne i probudi se od udarca. Vlak je ubrzavao. Izmeu Londona i Liverpoola inilo se da vlak vie stoji nego to se kree; sada, kad nije prolazio kroz gradove, jurio je punom parom. Kao za inat, poela je padati kia; hladna, postojana kiica koja mu je potpuno promoila odjeu a na koi kao da se pretvarala u led. Razlog vie da to prije side s vlaka: mogao bi umrijeti od studeni prije nego to stignu u Glasgow! Nakon pola sata brze vonje poeo je razmiljati o tome da ubije osoblje lokomotive i da sam zaustavi vlak. Signalna kuica spasila im je ivot. Vlak je iznenadno usporio. Postupno su sma155njivali brzinu. Faber je pretpostavljao da je na tom dijelu pruge propisano smanjenje brzine. Pogledao je van. Ponovo su bili izvan grada. Sada mu je bilo jasno zbog ega usporavaju: pribliavali su se raskriju tranica, a signal je bio zatvoren. Dok je vlak mirovao, Faber je ostao u tenderu. Nakon pet minuta kompozicija je ponovo krenula. Faber se uzverao uz tender, za trenutak sjeo na rub, a onda iskoio. Pao je na nasip i ispruio se, licem nadolje, u visokoj travurini. Ustao je kad se buka vlaka izgubi. Jedini znak civilizacije u blizini bila je signalna kuica, jednokatna drvena graevina s velikim prozorima u kontrolnoj sobi na vrhu, s vanjskim stepenicama i vratima u prizemlju. Od stranje strane kuice vodio je put posut ljakom. Faber je napravio irok krug da bi se zgradi pribliio sa stranje strane gdje nije bilo prozora. Uao je kroz vrata u prizemlju i pronaao ono to je i oekivao: zahod, umivaonik i kaput koji je visio o klinu. Skinuo je promoeno rublje, oprao ruke i lice, i prljavim runikom snano se istrljao po cijelom tijelu. Valjkasta limena kutijica za film u kojoj su bili negativi jo mu je bila privrena ljepljivom trakom na prsa. Ponovo se obukao, a svoj promoeni sako zamijenio je skretniarevim ogrtaem. Sada mu je trebalo samo prijevozno sredstvo. Skretniar je morao na neki nain doi ovamo. Faber je iziao i pronaao bicikl privren lokotom za ogradu s druge strane kuice. Otricom bodea razvalio je lokoti. Udaljavajui se u ravnoj liniji od golog stranjeg zida signalne kuice, gurao je bicikl sve dok zgradu nije izgubio iz vida. Tada je poao poprijeko i napokon dospio do puta posutog ljakom. Tu se popeo na bicikl i odjurio. Percival Godliman je donio iz svog stana mali poljski krevet. Leao je na njemu u uredu, obuen u hlae i koulju, ali nikako nije mogao zaspati. Ve gotovo etrdeset godina nije patio od nesanice, jo od polaganja zavrnih ispita na fakultetu. Bio bi sretan da ga sada more brige koje su ga tada muile, a ne ove zbog kojih ne moe zaspati. Znao je da je tada bio drugaiji ovjek; ne samo to je bio mladi nego i znatno manje rastresen. Bio je otvoren, agresivan, ambiciozan; namjeravao se baviti politikom. Tada nije bio sklon uenju - imao je razloga da brine zbog ispita. Tih dana zanosio se dvjema nespojivim stvarima: diskutira-njem i plesanjem. Isticao se govorima u Oksfordskom savezu, a u The Tatleru su ga nacrtali kako plee valcer s djevojkama koje su prvi puta izile na ples. Nije bio veliki enskar; elio je seks sa enom koju voli, ne zato to bi vjerovao u nekakva plemenita naela nego zato to je tako osjeao. I lako je sauvao nevinost sve dok nije sreo Elcanor, koja nije bila debitantkinja, nego briljantna diplomirana matemaliarka, ljupka i srdana, a ivela je s ocem koji je poslije etrdeset godina rada u rudniku ugljena umirao od plune bolesti. Odveo ju je da upozna njegove. Otac mu je bio guverner grofovije, a njihova kua se Eleanor inila poput palae, no djevojka je bila prirodna i armantna i nimalo prestraena; a kad joj se u jednom trenutku Percvjeva majka obratila pomalo s visine, odgovorila joj je otro i duhovito, zbog ega ju je jo vie zavolio. Bio je magistrirao a zatim je nakon svjetskog rata poduavao u 157srednjoj koli i proao tri reizbora. I on i Eleanor bili su razoarani kad su otkrili da ne mogu imati djece, no beskrajno su se voljeli i bili su sretni, a njena je smrt bila najuasnija tragedija koju je Godliman ikada doivio. Njezinom je smru zavrilo njegovo zanimanje za stvarni svijet, pa se potpuno povukao u svijet svojih studija o srednjem vijeku. Taj osjeaj bolnog gubitka, koji su obojica iskusili, zbliio je njega i Bloggsa. Rat je Godlimana vratio ivotu, oivio u njemu odlunost i agresivnost i ar zahvaljujui kojima je nekad bio vrstan govornik, uitelj i nada Liberalne stranke. Jako je elio da se u Bloggsovu ivotu desi neto to e ga spasiti od ogorenosti i povuenosti. U trenutku kad je Godliman o njemu razmiljao, Bloggs je nazvao iz Liverpoola da javi kako je Die Nadel skliznuo kroz mreu te da je Parkin ubijen. Godliman, koji je sjedio na rubu poljskog kreveta i telefonirao, zatvorio je oi. - Trebao sam tebe poslati u vlak - promrmljao je.

- Hvala! - rekao je Bloggs. - Samo zato to ne zna kako izgleda. - Mislim da zna - usprotivio se Bloggs. - Mislim da je uoio klopku, a moje je lice bilo jedino koje je mogao vidjeti kad je siao s vlaka. - Ali gdje te mogao vidjeti? Oh! Ma nije... ma nije valjda na Leiccster Squarcu? - Ne shvaam kako, ali onda... ini se da ga stalno potejenju-jemo. - Da je barem na naoj strani - promrmljao je Godliman. -Nadgledale li trajekt? -Da. - Nee, naravno, njime... previe je oito da to oekujemo. Vjerojatnije je da e ukrasti amac. S druge strane, moda ipak ide u Invcrncss. - Alarmirao sam tamonju policiju. - Dobro. Ali, pazi, mislim da ne moemo stvarati nikakve pretpostavke o njegovom odreditu. To treba imati na umu. - Jasno. Godliman je ustao, podigao telefon i poeo koraati sagom. - Isto tako nemoj uzeti zdravo za gotovo da je on taj koji je siao s vlaka sa suprotne strane. Kreni od pretpostavke da je siao 158 prije Liverpoola, u Liverpoolu, ili poslije njega. - Godlimanov um je ponovo bio u pogonu razvrstavajui permutacije i mogunosti. - Htio bih govoriti s komesarom. - Ovdje je. Nastala je stanka, a zatim se javio drugi glas: - Ovdje komesar Anthonv. - Slaete li se s mojom pretpostavkom da je na ovjek siao iz vlaka negdje u vaem rejonu? - upitao ga je Godliman. - ini se vjerojatnom. - Dobro. Prvo e mu zatrebati prijevozno sredstvo. Zbog toga elim da detaljno istraite svaku krau automobila, amca, bicikla ili magarca unutar sto milja oko Liverpoola u slijedea dvadeset etiri sata. Obavjetavajte me, ali informacije proslijedite Bloggsu i suraujte s njime, prema uputama. - Da, gospodine. - Pazite na sva ostala krivina djela koja moe poiniti bjegunac: kraa hrane ili odjee, neobjanjivi napadi, neispravnost dokumenata, i tako dalje. - U redu. - Dakle, gospodine Anthonv, shvaate li da taj ovjek nije samo obian masovni ubojica? - Pretpostavljam, gospodine, s obzirom da vi istraujete njegov sluaj. Meutim, ne znam pojedinosti. - A i ne trebate ih znali. Dovoljno je rei da je stvar vana za nacionalnu sigurnost i to u tolikoj mjeri da je predsjednik vlade u neprekidnom kontaktu s ovim uredom. - Razumijem. No gospodin Bloggs bi htio jo neto rei, gospodine. Bloggs se ponovo javio. - Jesi li se sjetio otkud ti je poznato njegovo lice? - Oh, da, ali to nije vano, kao to sam i predviao. Sluajno sam ga sreo u katedrali u Cantcrburvju... razgovarali smo o arhitekturi. To samo potvruje da je inteligentan. Sjeam se da je imao nekoliko zanimljivih opaski. - Znali smo da je inteligentan. -1 predobro. Komesar Anthonv, pravi pripadnik srednje klase, briljivo umekanog liverpulskog izgovora, nije znao da li da se ljuti zbog 159naina na koji mu je MI5 nareivao ili da bude uzbuen zbog mogunoti da spasi Englesku u svom okrugu. Bloggs je znao za njegovu unutranju dvojbu - susretao se s takvim stvarima svaki put kad je radio s lokalnom policijom - i znao je kako e ga pridobiti za sebe. Rekao je: - Zahvaljujem vam na pomoi, komesare. Znate, ove stvari ne prolaze nezamijeeno u Whitehallu. - Samo izvravam svoju dunost - odvrtio je Anthonv. Nije bio siguran treba li Bloggsa oslovljavati sa "gospodine". - Ipak, postoji velika razlika izmeu pasivne pomoi i aktivne suradnje. - Da. Pa, vjerojatno e nam trebali nekoliko sati dok ponovo ne otkrijemo bjegunev trag. elite li malko odspavati? - Da - rekao je Bloggs zahvalno. - Ako imate stolac negdje u kutu... - Ostanite ovdje - dometnuo je Anlhonv pokazujui na svoj ured. - Bit u dolje u sobi deurnoga. Probudit u vas im naie-mo na neto.

Anthonv je iziao, a Bloggs se premjestio u naslonja i zavalio se zatvorenih oiju. Istog trenutka vidio je Godlimanovo lice kao da mu je projicirano poput filma na stranju stranu onih kapaka. Godliman je govorio: "Mora doi kraj tugovanju... Ne elim da uini istu pogreku..." Bloggs je iznenada shvatio da ne eli da rat zavri jer bi ga to primoralo da se suoi s pitanjima poput onog to ga je Godliman potaknuo. Rat je pojednostavnio ivot. Bloggs je znao zato mrzi neprijatelja, a znao je to s tim u vezi treba uraditi. Kasnije... ali pomisao na drugu enu inila mu se izdajnikom ne samo prema Christine, nego, nekako maglovito, i prema Engleskoj. Zijevnuo je i jo se dublje zavalio u naslonja; kako je san nadirao, misli su mu postajale sve nejasnije. Da je Christine umrla prije rata, sasvim bi drukije razmiljao o ponovnoj enidbi. Uvijek mu se sviala i uvijek ju je potovao, naravno, ali nakon to je preuzela onaj posao u hitnoj pomoi, potovanje se pretvorilo u divljenje, gotovo strahopotovanje, a svianje u ljubav. Tada su imali neto naroito, neto za to su znali da ne postoji izmeu drugih zaljubljenih. Sada, nakon vie od godinu dana, Bloggsu bi bilo lake nai drugu enu koju bi mogao potovati i koja bi mu se sviala, ali je znao da mu to vie nikad ne bi 160 bilo dovoljno. Obian brak i obina ena uvijek bi ga podsjeali na to da je jednom posjedovao ideal. Promekoljio se u naslonjau pokuavajui odangati misli kako bi mogao spavati. Engleska je puna heroja, rekao je Godliman. Ako Die Nadel pobjegne, Engleska e biti puna robova. Prve stvari prvo... Netko ga je prodrmao. Bio je vrsto zaspao i sanjao je da je u sobi s Die Nadelom, ali ga ne moe vidjeti jer ga je Die Nadel oslijepio bodeom. Kad se probudio, jo je mislio da je slijep jer nije mogao vidjeti tko ga drma sve dok nije shvatio da jednostavno ima zatvorene oi. Otvorio ih je i vidio nad sobom golem uniformiran lik komesara Anthonvja. Bloggs se uspravio i prolrljao oi. - Imate li neto? - upitao je. - tota - odvratio je Anthony. - Pitanje je samo to od toga vrijedi. Izvolite doruak. - Stavio je na stol alicu aja i dvopek pa je sjeo s duge strane stola. Bloggs se digao s udobnog naslonjaa i privukao stolu tvrdi stolac; pijuckao je aj. Bio je slab i vrlo sladak. - Hajdemo! - rekao je. Anlhony mu je pruio sveanj s pet ili est ceduljica. Bloggs je primijetio: - Nemojte mi rei da su to jedina krivina djela u vaem podruju... - Naravno da nisu - rekao je Anthonv. - Ne zanimaju nas opijanja, kune svae, prekraji zamraenja, prometni prekraji ili krivina djela ije smo poinioce ve uhapsili. - Oprostite - dometnuo je Bloggs. - Jo se nisam razbudio. Dajte da proitam ove. Bile su tri provale. U dvjema od njih ukradene su dragocjenosti: dragulji u jednom sluaju, krzno u drugom. Bloggs'je napomenuo: - Mogao bi ukrasti dragocjenosti tek toliko da zametne trag. Oznaite ove na karti, molim vas. Moda e nam neto pokazati. - Vratio je dvije ceduljice Anthonyju. Trea provala je upravo bila prijavljena i nije bilo nikakvih pojedinosti. Anthony je oznaio mjesto na karti. 161Iz ureda za izdavanje potroakih karata za racioniranu robu u Manchesteru ukradene su stotine potroakih knjiica. - Ne trebaju mu potroake knjiice, treba mu hrana - napomenuo je Bloggs. Tu je ceduljicu stavio na stranu. Bila je jo jedna kraa bicikla malo izvan Prestona i silovanje u Birkenhea-du. - Ne bih rekao da je silovatelj, ali svejedno oznaite. Kraa bicikla i trea provala u kuu bile su vrlo blizu. Bloggs je upitao: - Je li ona signalna kuica iz koje je ukraden bicikl na glavnoj pruzi? - Da, mislim da jest - odvratio je Anthonv. - Pretpostavimo da se Faber skrivao u tom vlaku i da smo ga nekako previdjeli. Bi li signalna kuica bila prvo mjesto poslije Liverpoola na kojem se vlak zaustavlja? - Mogla bi biti. Bloggs je pogledao na papir. - Ukraden je ogrta, a umjesto njega ostavljen je mokar sako. Anthonv je slegnuo ramenima. - To moe znaiti bilo to. - Zar nemate nijedne krae automobila? - upitao je skeptino Bloggs. - Nema, a nema ni krae amaca ili magaraca - odvratio je Anthonv. - Ovih dana i tako nema kraa automobila. Do automobila je lako doi... ljudi kradu benzin. - Bio sam siguran da e ukrasti auto u Liverpoolu - rekao je Bloggs. Razoarano se lupkao po koljenu. - Bicikl mu sigurno mnogo ne koristi. - Bilo kako bilo, mislim da bismo trebali detaljno istraiti ovu kradu bicikla - ostao je pri svome Anthonv. - To nam je najbolji trag.

- U redu. Ali u meuvremenu ponovo ispitajte provale i uvr-dite da li je ukradeno neto hrane ili odjee. Moda rtve to nisu isprva primijetile. Pokaite Fabcrovu sliku i onoj silovanoj. I nastavite ispitivali sva krivina djela. Moete li mi osigurati prijevoz do Prestona? - Nabavit u vam automobil - rekao je Anthonv. - Koliko e trebati vremena da dobijemo pojedinosti o toj treoj provali? - Vjerojatno upravo sada ispituju - odvratio je Anthonv. 162 Kad stignete do signalne kuice, trebao bih ve imati potpun izvjetaj. - Ne dajte im da zavlae. - Bloggs je posegnuo za ogrtaem. -Javit u vam se im stignem. - Anthonv? Ovdje Bloggs. Nalazim se u signalnoj kuici. - Nemojte tamo tratiti vrijeme. Va je ovjek umijean u treu provalu. - Sigurni ste? - Jesam, osim ako ne postoje dva klipana kojima je obiaj da ljudima prijete bodeom. - Kome je prijetio? - Dvjema starim gospoama koje ive same u kuici. - Oh, Boe. Mrtve? - Ne, osim ako nisu umrle od uzbuenja. -Ha? - Doite ovamo. Shvatit ete o emu govorim. - Kreem. Bila je to jedna od onih kuica u kojima uvijek stanuju same dvije postarije gospode. Bila je malena, etvrtasta i stara, a vrata je obrastao grm divlje rue koji su starice gnojile iskoritenim listovima aja - sigurno su zbog toga utroile ve tisue lonia aja. Redovi povra uredno su rasli u malom vrtu ispred kue s potkresanom ivicom. Na prednjim prozorima bili su ruiasto-bijeli zastori, a vrata su kripala. Prednja je vrata pomno obojio neki nestrunjak, a zvekir na vratima bio je napravljen od grube mjedi. Na Bloggsovo kucanje odgovorila je osamdesetogodinjakinja sa samaricom u rukama. - Dobro juro. Ja sam iz policije - obrati joj se Bloggs. - Ne, niste - odsijee je ona. - Oni su ve bili. Sad nestanite prije nego to vam prosviram glavu. Bloggs ju je promotrio. Bila je nia od metra i pol, s gustom sijedom kosom, spletenom u punu i blijedim, izboranim licem. Ruke su joj bile tanke poput akalica, ali je vrsto stezala samaricu. U depu pregae imala je mnogo tipaljki za vjeanje 163rublja. Bloggs joj je pogledao u noge i vidio da nosi muke radne izme. Rekao je: - Jutros ste vidjeli ljude iz lokalne policije. Ja sam iz Scotland Yarda. - Odakle da to znam? - upitala je. Bloggs se okrenuo i pozvao svog vozaa policajca. Policajac je iziao iz automobila i doao do vrata. Bloggs se obratio staroj gospoi: - Hoe li vas uniforma uvjeriti? - U redu - rekla je i stala u stranu da ga propusti. Uao je u sobu s niskim stropom i podom poploenim opeka-ma. Soba je bila prepuna tekog starog namjetaja, a svaka je ploha bila ukraena porculanskim i staklenim ukrasima. U kaminu je tinjao ugljen. Mirisalo je na lavandu i make. Druga stara gospoa digla se iz naslonjaa. Bila je slina prvoj, ali gotovo dvostruko ira od nje. Dok je ustajala, dvije su joj make skoile s krila. - Ja sam Emma Parton, moja sestra je Jessie. Ne obraajte panju na samaricu, nije napunjena, hvala Bogu. Jessie voli dramatizirati. Hoete li sjesti? Tako ste mladi da biste bili policajac. udi me da se Scotland Yard zanima za ovu malu pljaku. Jeste li jutros doli iz Londona? Skuhaj mladiu alicu aja, Jessie. Bloggs je sjeo. - Ako je tona naa pretpostavka o identitetu provalnika, on je opasan kriminalac - napomenuo je. - Jesam li ti rekla! - dobacila je Jessie. - Mogao nas je ubiti, zaklati, hladnokrvno! - Ne budi smijena - primijetila je Emma. Okrenula se Blog-gsu: - Bio je to tako zgodan ovjek. - Recite mi, to se dogodilo? - upitao je Bloggs. - Pa, otila sam iza kue - poela je Emma. - Bila sam u koko-injcu, nadala sam se da u nai koje jaje. Jessie je bila u kuhinji... - Iznenadio me - upala je Jessie. - Nisam stigla otii po puku. - Previe gleda kaubojske filmove - prekorila ju je Emma. - Bolji su od tvojih ljubavnih ... samo suze i poljupci. Bloggs je izvadio Faberovu fotografiju iz lisnice. - Je li to taj ovjek? Jessie je pomno promotrila fotografiju. 164 - To je on. - to ste pametni! - zadivila se Emma.

- Da smo pametni, ve bismo ga dosad uhvatili - rekao je Bloggs. - to je uinio? Jesse je nastavila: - Prislonio mi je no na vrat i rekao: "Jedan krivi potez i pre-rezat u ti guu". Vjerujem da je to i mislio. - Oh, Jessie, rekla si mi da je kazao: - "Neu vam uiniti nita ako uradite kako kaem." - To je isto, Emma! - to je elio? - upitao je Bloggs. - Hranu, kupanje, suhu odjeu i auto. Pa, dale smo mu jaja, naravno. Pronale smo neto odjee koja je pripadala Jessienom pokojnom muu Normanu... - Moete li je opisati? - Da. Plava radna jakna, plavo radno odijelo, karirana koulja. I uzeo je auto sirotog Normana. Ne znam kako emo u kino bez njega. To nam je jedini porok, znate... kino. - Kakav auto? - Morris. Norman ga je kupio 1924. godine. Dobro nas je sluio taj auti. - Ipak se nije okupao! - dometnula je Jessie. - Pa - rekla je Emma - morala sam mu objasniti da dvije gospoe koje ive same ne mogu dopustiti da se neki mukarac kupa u njihovoj kuhinji... - Pocrvenjela je. - Radije bi si dala prerezati grkljan nego da vidi mukarca u donjem rublju, zar ne, glupao? - upala je Jessie. - to je rekao kad ste odbile? - upitao je Bloggs. - Nasmijao se - rekla je Emma. - No mislim da je shvatio na poloaj. Bloggs nije mogao zatomiti osmijeh: - Mislim da ste vrlo hrabre - rekao je. - Ja to ne mislim. Znam da jesmo. - Znai, otiao je odavde u morrisu iz 1924, obuen u plavo radno odijelo i plavu jaknu. Koliko je bilo sati? - Oko pola deset. Bloggs je rastreseno pogladio utu tigrastu maku. Ona je mirnula i poela presti. - Je li u autu bilo dosta benzina? - Nekoliko galona... ali uzeo je nae kupone. 165Bloggs se neega sjetio. - Kako to da ste vi, gospoe, dobile kupone za benzin? - Svrstali su nas meu poljoprivrednike - odgovorila je Emma branei se. Pocrvenjela je. Jessie je frknula: - Osamljene smo i stare. Morale smo ih dobiti. - Uvijek idemo u prodavaonicu u isto vrijeme kad idemo u kino - dodala je Emma. - Ne razbacujemo benzin. Bloggs se nasmijeio i podigao ruku. - U redu, ne brinite, racioniranje nije u mojoj nadlenosti. Kojom brzinom ide va auto? - Nikad ne prelazimo pedeset kilometara na sat - odvratila je Emma. Bloggs je pogledao na sat. - ak i pri toj brzini sada bi mogao biti udaljen stotinjak kilometara. - Ustao je. - Moram nazvati Liverpool i izvijestiti ih. Nemate telefon, zar ne? -Ne. - Koji je tip morrisa? - Cowlcy. Norman ga je zvao "buba". - Boja? - Siva. - Broj registracije? - MLN 29. Bloggs je sve zapisao. - Mislite li da emo ikada dobiti natrag svoj auto? - upitala je Emma. - Vjerujem da hoete, ali moda nee biti u osobitom stanju. Kad netko vozi ukraden aulo, obino se o njemu ne brine naroito. - Otiao je prema vratima. - Nadam se da ete ga uhvatiti - viknula je Emma. Jessie ga je ispratila. Jo uvijek je vrsto drala samaricu. Na vratima je uhvatila Bloggsa za rukav i upitala teatralno apui: - Recite mi to je on? Odbjegli kanjenik? Ubojica? Silovatelj? Bloggs ju je pogledao. Njene malene zelene oi blistale su od uzbuenja. Povjerovat e to god joj kae. Sagnuo je glavu i tiho joj apnuo na uho: - Nemojte rei nikome ivom - promrmljao je. - On je njemaki pijun. 166 17.

Faber je preao most na Sarku i malo poslije fljonoi uao u kotsku. Proao je mimo zgrade za naplatu mostarine na Sarku, niske graevine s natpisom koji je oznaavao da je to prva kua u kotskoj, i s ploom iznad vrata na kojoj je bio neki natpis, o vjenanjima koji on nije mogao proitati. Pola kilometra dalje, kad je uao u selo Gretnu, shvatio je: ovamo se dolaze potajno vjenati. Ceste su jo bile vlane od rane kie, no sunce ih je brzo suilo. Otkako su popustile mjere opreza od invazije, putokazi i natpisi sa imenima mjesta ponovo su podignuti. Faber se provezao kroz niz malih nizinskih sela: Kirkpatrick, Kirtlebridge, Ecclefechan. iroka je ravnica bila ugodna oku, zeleni vrijesak blistao je na suncu. Stao je u Carlislcu zbog benzina. Radnica na pumpi, ena srednjih godina sa zamaenom pregaom, nije postavljala nikakva nezgodna pitanja. Faber je napunio spremnik i rezervnu kantu privrenu izvana na papuu automobila. Bio je sasvim zadovoljan malim dvosjedom. Unato starosti jo je mogao povui osamdeset kilometara na sat. etvcrocilindrini stroj od 1548 kubinih centimetara, s postrance smjetenim ventilima, radio je skladno i neumorno dok se penjao i sputao po kotskim breuljcima. Koom presvueno iroko dvostruko sjedalo bilo je udobno. Stisnuo je gumenu lopticu trube da zalutale ovce upozori na svoj dolazak. Proao je kroz malo trgovite Lockerbie, preao rijeku Annan slikovitim Johnstone mostom i poeo se uspinjati na Beattock 167Summit. Ustanovio je da se sve ee mora sluiti trobrzinskom mjenjakom kutijom. Odluio je da ne ide najizravnijim putem do Aberdeena, preko Edinburgha pa cestom uz obalu. Vei dio kotske istone obale i obje strane Firth of Fortha bila je zabranjena zona. Posjetiocima je zabranjen pristup na pojas zemlje irok petnaest kilometara. Naravno, vlasti ne mogu ozbiljno kontrolirati tako dugaku obalu. Pa ipak, manje je vjerojatno da e Fabera zaustaviti i ispitivati ako se bude drao izvan zabranjene zone. Na kraju e ipak morati ui u nju - bolje kasnije nego ranije -pa je poeo smiljati priu koju e ispriati ako ga budu ispitivali. Privatne vonje za zabavu praktiki vie nije bilo u posljednjih nekoliko godina zbog sve vee restrikcije benzina, a ljudi koji su imali automobile za najpotrebnija putovanja izlagali su se sudskom progonu ukoliko bi zbog osobnih razloga skrenuli ma i nekoliko metara sa svoje najnunije rute. Faber je itao da su glasovitog imprcsarija strpali u zatvor zbog toga to je benzin namijenjen za poljoprivredne svrhe upotrijebio da nekoliko glumaca odveze iz kazalita u hotel Savoy. Neprekidna propaganda govorila je ljudima da bombarder lancaster troi 2OOO galona za let do Ruhra. Nita Faberu ne bi bilo drae nego da troi benzin koji bi se inae mogao iskoristiti za bombardiranje njegove domovine, ali da ga zaustave sada, s informacijama to ih je privrstio na prsa, i uhapse zbog krenja propisa o racioniranju benzina, bila bi uasna ironija. Bilo je teko. Vozila na cesti bila su uglavnom vojna, a on nije imao nikakvih vojnih isprava. Nije mogao tvrdili da dostavlja osnovne namirnice jer u automobilu nije imao nita za isporuku. Namrtio se. Tko putuje ovih dana? Mornari na dopustu, slubene osobe, rijetki izletnici, strunjaci... Evo ga! Bit e inenjer, specijalist na nekom teko razumljivom polju, kao to su visokotem-peraturna ulja za mjenjake kutije, koji ide u tvornicu u Invernessu da rijei neki tehnoloki problem. Upitaju li ga u koju tvornicu, rei e da je to vojna tajna. (Mora izmisliti odredite koje se ne nalazi u blizini, kako se ne bi desilo da ga ispituje netko tko poznaje ovaj kraj i pouzdano zna da ovdje nema takve tvornice.) Pitao se da li inenjeri savjetnici ikad nose radno odijelo poput ovoga koje je ukrao od postarijih sestara - no u ratno doba sve je bilo mogue. Smislivi to, osjetio se relativno sigurnim od svake sluajne provjere na licu mjesta. Opasnost da e ga zaustaviti netko tko izriito trai Henrvja Fabera, pijuna kojeg goni policija, drugi je problem. Imali su onu fotografiju... Znali su kako izgleda njegovo lice. Njegovo lice! ... a ubrzo e imati i opis automobila kojim putuje. Mislio je da nee blokirati cestu jer ni na koji nain nisu mogli pogoditi kamo se uputio, no bio je siguran da e svaki policajac u zemlji tragati za sivim morrisom cowleyem s registracijom MLN 29. Primijete li ga u seoskom podruju, nee ga odmah uhapsiti jer seoski policajci imaju bicikle, a ne automobile. Ali e policajac telefonirati u centralu, pa e automobili za nekoliko minuta krenuti za Faberom. Ugleda li policajca, morat e se, odluio je, otarasiti ovog automobila, ukrasti drugi i skrenuti sa svoje planirane rute. Meutim, u rijetko naseljenoj kotskoj nizini imao je dobre izglede da stigne sve do Aberdeena, a da ne sretne seoskog policajca. U gradovima e biti drukije. Tamo je opasnost od policijske potjere vrlo velika. Vjerojatno ne bi uspio pobjei: auto mu je bio star i relativno spor, a policajci su openito dobri vozai. Bilo bi najbolje da izie iz vozila i da se pokua izgubiti u svjetini ili u sporednim ulicama. Razmiljao je o tome da ostavi automobil i ukrade drugi kad god bude morao ui u neki vei grad. Ali problem je u tome to e tako omoguiti MI5 da prema prijavama kraa prati njegovo kretanje. Moda je kompromisno rjeenje najbolje: vozit e kroz gradove, ali e nastojali ii samo sporednim ulicama. Pogledao je na sat. U Glasgovv e stii otprilike u suton, a zatim e iskoristiti pogodnosti mraka. Pa, ba nije osobito umirujue, ali kad je netko pijun, nikad ne moe biti potpuno siguran. Kad je dospio do vrha tristo metara visokog Beattock Summita, poela je kia. Faber je zaustavio automobil i iziao da bi podigao platneni krov. Zrak je bio sparan i vru. Faber je pogledao uvis. Nebo se vrlo brzo naoblailo. Obeavalo je grmljavinu i sijevanje.

Kad je krenuo dalje, otkrio je neke nedostatke malog auta. Vjetar i kia prodirali su kroz nekoliko pukotina u platnenom krovu, a mali brisa, koji je brisao gornju polovicu vodoravno podijeljenog vjetrobrana, omoguavao je pogled na cestu kao iz tunela. Kako je teren postupno postajao sve bregovitiji, zvuk stroja poeo je bivati sve hrapaviji. To nije bilo nikakvo udo: tjerao je dvadesetogodinji automobil punim gasom. 168 169Pljusak je prestao. Oluja koja je prijetila nije dola, ali je nebo ostalo tmasto, a atmosfera teka. Faber je proao kroz Crawford koji se ugnijezdio meu zelenim breuljcima, kroz Abington, mimo crkve i potanskog ureda na zapadnoj obali rijeke Clyde i kroz Lesmahagow, na rubu pustopoljine obrasle vrijeskom. Pola sata kasnije stigao je u predgrae Glasgovva. im je uao na gradsko podruje, skrenuo je s glavne ceste na sjever u nadi da e zaobii grad. Slijedio je niz manjih ulica presijecajui glavne arterije u istonom dijelu grada, sve dok nije doao do Cumber-nauld Roada gdje je ponovo skrenuo prema istoku i odjurio iz grada. Napredovao je bre nego to je oekivao. Sluila ga je srea. Bio je na glavnoj cesti i prolazio pokraj tvornica, rudnika i seoskih imanja. Proao je pored mnogih kotskih mjesta, ija je imena tek letimino zapaao: Millerston, Stepps, Muirhead, Mollinsburn, Condorrat. Srea ga je napustila izmeu Cumbernaulda i Stirlinga. Ubrzavao je ravnim dijelom ceste koja se blago sputala, a s obiju strana bila su otvorena polja. Kad je kazaljka brzinomjera dosegla sedamdeset i pet, zauo se neoekivan, vrlo glasan zvuk iz motora: jaki zveket poput onoga kad se golemi lanac prevlaci preko zupanika. Usporio je na pedeset, no zvuk se nije osjetno stiao. Oito se neki veliki i vani dio mehanizma pokvario. Faber je paljivo osluhnuo. Bio je to ili slomljeni kuglini leaj u prijenosu ili pukotina u bregastoj osovini. Sigurno da to nije neto lako jednostavno kao blokirani rasplinja ili zamaena svjeica: kvar koji bi mogao popraviti bez pomoi mehaniara. Zaustavio se i pogledao ispod haube. inilo se da posvuda ima ulja, ali nije mogao otkrili kakav je kvar posrijedi. Vratio se za volan i krenuo. Snaga motora se nesumnjivo smanjila, ali automobil je jo iao. Pet kilometara dalje iz hladnjaka je poela sukljati para. Faber je shvalio da e automobil uskoro potpuno stati. Potraio je mjesto gdje e ga ostaviti. Pronaao je blatnjav put koji je s glavne ceste vjerojatno vodio prema nekom imanju. Sto metara od ceste put je skretao iza grma kupine. Faber je parkirao auto uz grmlje i ugasio motor. itanje pare koja je izlazila postupno je jenjalo. Iziao je i zakljuao vrata. Bilo mu je ao Emme i Jessie, jer teko da e prije svretka ' rata moi popraviti svoj automobil. Do glavne se ceste vratio pjeice. Odavde se automobil nije mogao vidjeti. Proi e dan ili ak dva dana prije nego to naputeno vozilo izazove sumnju. Do tada, pomislio je Faber, mogao bih biti u Berlinu. Nastavio je put pjeice. Prije ili kasnije stii e do nekog grada u kojem e moi ukrasti drugo vozilo. Napredovao je prilino brzo: prolo je manje od dvadeset etiri sata otkako je napustio London, a jo je imao cijeli dan pred sobom prije nego to podmornica sutra u osamnaest sati stigne na sastajalite. Sunce je bilo odavno zalo i sada se iznenada spustila tama. Faber jedva da je ita vidio. Na sreu, po sredini ceste bila je povuena bijela linija - inovacija koja je postala nuna za sigurnost vonje tokom zamraenja - a on je mogao jedino da je slijedi. U nonoj tiini ve izdaleka e uti bude li naiao neki automobil. U stvari, proao je mimo njega samo jedan automobil. Izdaleka je uo duboko brujanje motora i udaljio se nekoliko metara od ceste da bi legao izvan vidokruga dok vozilo ne proe. Bio je to veliki automobil, vjerojatno vauxhall 10, a jurio je velikom brzinom. Propustio ga je, zatim je ustao i nastavio hodati. Nakon dvadeset minuta spazio ga je ponovo: bio je parkiran uz cestu. Da ga je primijetio na vrijeme, bio bi ga zaobiao skrenuvi u polje, no svjetla su bila ugaena a motor iskljuen, tako da je u tmini gotovo udario o njega. Prije nego to je mogao smisliti to da radi, ispod haube je prema njemu bljcsnula baterija, a neki je glas rekao: - Hej, ima li tu koga? Faber je zakoraio u trak svjetla i upitao: - Imate li problema? - ini mi se. Svjetlo se spustilo nadolje, a kako se Faber pribliavao, u odbljesku svjetlosti vidio je brkalo lice ovjeka srednjih godina u dvorednom kaputu. U drugoj ruci ovjek je prilino nespretno drao veliki odvija i inilo se da nije znao to da s njim zapone. Faber je pogledao motor. - U emu je problem? - Gubi snagu - rekao je ovjek, gutajui slogove pri izgovoru. - U jednom trenutku iao je kao zmaj, a u slijedeem je poeokaljucati. Bojim se da nisam neki naroiti mehaniar. -Ponovo je uperio svjetlo u Fabera. Jeste li vi? - zavrio je pun nade. - Ba ne - odvratio je Faber - ali ovdje se oito radi o prekinutom kontaktu, to ak i ja vidim. - Uzeo je od ovjeka depnu lampu, nagnuo se nad motor i spojio iskopanu icu natrag na glavu cilindra. - Probajte sada. ovjek je uao u automobil i upalio motor. - Savreno! - viknuo je kroz buku. - Vi ste genij! Uskaite! Faberu je sinulo da bi ovo mogla biti pomno smiljena zamka

MI5, ali je odbacio tu misao; da i znaju gdje je, to nije vjerojatno, zato bi postupali obazrivo? Isto bi tako lako mogli poslati dvadeset policajaca i nekoliko oklopnih automobila da ga pokupe. Uao je. Voza je krenuo i brzo izmijenjao brzine sve dok automobil nije vozio vrlo brzo. Faber se udobno smjestio. ofer je dobacio: - Uostalom, zovem se Richard Porter. Faber je brzo razmislio koje je ime na osobnoj karti to je ima u lisnici. - James Baker. - Drago mi je. Mora da sam negdje nie proao pokraj vas, ali vas nisam vidio. Faber je shvatio da se ovjek ispriava to ga nije pokupio: otkako traje nestaica benzina, svi uzimaju autostopiste. - U redu je - rekao je Faber. - Vjerojatno sam bio siao s ceste, iza grma, odazivajui se pozivu prirode. uo sam automobil. - Dolazite li izdaleka? - Porter mu je ponudio cigaru. - Zaista vam hvala, ali ne puim - uzvratio je Faber. - Da, dolazim iz Londona. - Aulostopirali ste cijelim putem? - Ne. Automobil mi se pokvario u Edinburghu. Oito mu treba rezervni dio kojeg nema na skladitu, pa sam ga morao ostaviti u garai. - Kakav peh. Eto, ja idem u Abcrdeen, pa vas mogu putem iskrcati, ako vm to odgovara. Faber je brzo promislio. Ovo je zaista prava srea. Zamirio je i zamislio kartu kolske. - Sjajno - rekao je. - Idem u Banff, pa mi Aberdeen jako odgovara. Samo ja sam kanio ii glavnom cestom... Nisam ponio propusnicu. Je li Aberdeen zabranjena zona? 172 - Samo luka - odvratio je Porter. - Uostalom, ne morate brinuti o takvim stvarima dok ste u mom autu. Ja sam mjesni sudac i lan Straarskog odbora. to kaete na to? Faber se u tami nasmijeio. Ba je imao sreu. - Hvala vam - rekao je. Odluio je promijeniti temu. - Je li to posao s punim radnim vremenom? Biti sudac, mislim. Porter je prinio ibicu cigari i otpuhnuo dim. - Zapravo ne. Znate, ja sam napola u mirovini. Bio sam odvjetnik dok nisu otkrili da imam slabo srce. - Ah. - Faber je nastojao da glasom izrazi suut. - Nadam se da vam dim ne smeta? - Porter je mahnuo debelom cigarom. - Nimalo. - to vas vodi u Banff. - Inenjer sam. Pojavio se problem u tvornici... zapravo, taj posao je neka vrst vojne tajne. Porter je podigao ruku. - Nemojte rei ni rijei. Razumijem. Neko vrijeme vladao je muk. Automobil je prohujao kroz nekoliko gradova. Porter je oito dobro poznavao cestu kad je po zamraenju vozio tako brzo. Velild je automobil gutao kilometre. Njegovo nezaustavljivo napredovanje djelovalo je uspavljujue. Faber je zatomio zijevanje. - Prokletstvo, sigurno ste umorni - primijetio je Porter. - Ba sam glup. Nemojte se ustruavati. Samo vi pridrijemajte. - Hvala vam - rekao je Faber. - Hou. - Zatvorio je oi. Kretanje automobila nalikovalo je drmusanju vlaka i Fabera je ponovo obuzela stara mora, samo ovaj put neto drukija. Umjesto da objeduje u vlaku i s suputnikom razgovara o politici, morao je iz nekog nepoznatog razloga putovati u tenderu sjedei na kovegu s radioodailjaem, leima naslonjen na tvrdu eljeznu ogradu vagona. Kad je vlak stigao u Waterloo, svi su -ukljuujui i putnike koji su se iskrcali - imali uza se malu kopiju Faberove fotografije s trkakom momadi, a svi su pogledavali jedan drugog i usporeivali lica koja su vidjeli s licem na slici. Kod rampe za pregled karata kontrolor ga je uhvatio za rame i rekao: "Vi ste ovjek s fotografije, zar ne?" Faber je zanijemio. Samo je buljio u fotografiju i sjeao se kako je trao da osvoji onaj pokal. Boe, kako li je trao; malo se prerano uspravio, zavrni je sprint otpoeo pola kilometra ranije nego to je planirao, i 173u tih 5OO metara poelio je da umre - i sad e moda umrijeti zbog te fotografije u ruci kontrolora karata... Kontrolor je govorio: "Probudite se! Probudite se!" i iznenada se Faber opet naao u Porterovu vauxhallu 10, a Porter je bio taj koji mu je govorio da se probudi. Desna ruka mu je bila na pola puta prema lijevom rukavu, gdje mu je bio bode, prije nego to se u djeliu sekunde sjetio da je za Portera James Baker, neduan autostopist. Ruka mu je pala i opustio se. - Budite se poput vojnika - rekao je Porter veselo. - Ovo je Aberdeen. Faber je primijetio da je ono "vojnik" izgovorio kao "vuj-nik", i prisjetio se da je Porter mjesni sudac i lan Straarskog odbora. Pogledao je ovjeka pri mutnom svjetlu ranog jutra: Porter je imao crveno lice i navotene

brkove, a ogrta boje devine dlake izgledao je skup. Bio je bogat i moan u ovom gradu, nagaao je Faber. Da nestane, gotovo bi odmah primijetili da ga nema. Faber je odluio da ga ne ubije. Faber je rekao: - Dobro jutro. Kroz prozor je pogledao granitni grad. Polako su se kretali glavnom ulicom gdje su s obiju strana bile prodavaonice. Vani se nekoliko radnika ranoranilaca odluno kretalo u istom smjeru: ribari, ocijenio je Faber. inilo se da je grad hladan i vjetrovit. Porter je upitao: - Biste li se htjeli obrijati i neto dorukovati prije nego to nastavite put? Bit e mi drago da vam ponudim gostoprimstvo - Vrlo ste ljubazni... - Nita. Da nije bilo vas, jo bih bio na glavnoj cesti kod Stir-linga i ekao da se otvori garaa. - ... ipak, neu, hvala. elim nastaviti put. Porter nije navaljivao, a Faber je osjetio da mu je laknulo to njegova ponuda nije prihvaena. - U tom sluaju, ostavit u vas u George Streetu, tu poinje druga glavna cesta i ide ravno do Banffa. - Trenutak kasnije zaustavio je automobil na uglu. - Izvolite, tu smo. Faber je otvorio vrata. - Hvala na vonji. - Bilo mi je drago. - Porter je pruio ruku. - Sretno! Faber je iziao, zatvorio vrata i automobil je krenuo. Nema razloga da se boji Portera, pomislio je; ovjek e otii kui i spavati cijeli dan, a kad shvati da je pomogao bjeguncu bit e prekasno da ita uini. Promatrao je vauxhall sve dok mu nije nestao iz vida, a onda je preao cestu i uao u ulicu s primamljivim imenom: Trnika. Ubrzo nakon tog naao se u luci i, slijedei svoj nos, stigao do riblje trnice. U uskomeanoj, bunoj, smrdljivoj trnici, gdje su svi bili obueni u radnu odjeu kao i on, osjeao se sigurno. Zrakom su letjele mokre ribe i vesele psovke. Faber je utvrdio da slabo razumije grlen, nerazgovijetan izgovor. U jednoj je daari kupio vru, jak aj u okrhnutom vriu i poveliko pecivo s tanko namazanim bijelim sirom. Sjeo je na neku bavu da pojede i razmisli. Ove veeri morat e ukrasti amac. Ljutilo ga je to mora ekati cijeli dan, a osim tog to mu je nametalo problem kako da se sakrije slijedeih dvanaest sati; sada je bio previe blizu ljudi da bi riskirao, a krasti amac pri jasnom dnevnom svjetlu mnogo je opasnije nego u sumrak. Zavrio je s dorukom i ustao. Proi e nekoliko sati prije nego to preostali dio grada oivi. Iskoristit e vrijeme da pronae dobro skrovite. Obiao je pristanite i luku izloenu plimi i oseci. Osiguranje je bilo povrno, pa je primijetio nekoliko mjesta gdje bi se moglo kliznuti mimo kontrolnog mjesta. Probio se do pjeane plae i zaputio etalitem dugakim tri kilometra koje je vodilo do ua rijeke Don, gdje je bilo usidreno nekoliko jahti. One bi vrlo dobro odgovarale Faberovoj namjeri, ali su bile bez goriva. Gusti sloj oblaka krio je izlazak sunca. Zrak je ponovo postao vrlo topao i sparan. Nekoliko odlunih izletnika izmililo je iz obalnih hotela i tvrdoglavo sjelo na plau iekujui sunce. Faber je sumnjao da e ga danas doekati. Plaa bi mogla bili najbolje mjesto za sakrivanje. Policija e kontrolirati eljezniki i autobusni kolodvor, ali nee organizirati sveobuhvatno pretraivanje grada. Mogli bi provjeriti nekoliko hotela i pansiona. Nije vjerojatno da e pristupiti svakome na plai. Odluio je da dan provede u lealjci. U kiosku je kupio novine i iznajmio stolac. Skinuo je koulju i prebacio je preko radnog odijela. Jaknu nije obukao. Vidjet e policajca, ako koji naie, mnogo prije nego to ovajdoe do mjesta gdje Faber sjedi. Bit e dovoljno vremena da ode s plae i da se izgubi u ulicama. Poeo je itati novine. Novine su radosno javljale da je u Italiji u toku nova saveznika ofenziva. Faber je bio skeptian. Anzio je bio klaonica. Novine su bile loe otisnute i nije bilo fotografija. Proitao je da policija traga za stanovitim Henrvjem Faberom koji je u Londonu bodeom ubio dvoje ljudi... Prola je neka ena u kupaem kostimu i uporno je gledala Fabera. Srce mu je zastalo. Zatim je shvatio da ona samo oijuka. Na trenutak je doao u iskuenje da je oslovi. Bilo je to tako davno... Trgnuo se u mislima. Strpljenja, strpljenja. Sutra e biti kod kue. Bio je to ribarski brodi dugaak petnaest do dvadeset metara, irokog trupa, s ugraenim motorom. Antena je pokazivala da ima snaan radio-aparat. Vei dio palube zauzimalo je grotlo malog spremita. Kabina je bila straga, tek toliko velika da u nju stanu dva ovjeka, plus komandna ploa i kormilo. Trup je bio preklopne grade i nedavno dotjeran, a inilo se da je svjee obojen. Dva druga brodia u luci takoer bi odgovarala, ali Faber je vidio, dok je stajao na molu, kako posada ovaj vezuje i puni gorivom prije nego to e se razii kuama. Priekao je nekoliko minuta da se udalje a zatim je obiao luku i uskoio u brodi. Zvao se Marie II.

Utvrdio je da je kormilo svezano lancem. Sjeo je na pod male kabine izvan domaaja iijeg pogleda i deset minuta razvaljivao lokot. Tama se rano spustila zbog oblanog sloja koji je jo zasti-rao nebo. Kad je oslobodio kormilo, podigao je malo sidro, a zatim skoio na molo i odvezao konopce. Vratio se u kabinu, otvorio dovod goriva i povukao starter. Motor je zakaljao i ugasio se. Pokuao je ponovo. Ovaj put motor je zagrmio i proradio. Poeo je manevrirati iz sidrita. Zaobiao je drugi brodi koji je bio uz molo i pronaao glavni kanal oznaen plutaama koji je vodio iz luke. Pomislio je da se samo brodii mnogo veeg gasa zaista moraju drati kanala, ali je smatrao da nije naodmet biti oprezan. Kad je isplovio iz luke, osjetio je svje povjetarac i ponadao se 176 da to nije znak da e se vrijeme pokvariti. More je bilo iznenaujue burno, pa je vrsti mali brodi visoko poskakivao na valovima. Faber je dao puni gas, provjerio kompas na komandnoj ploi i odredio kurs. U pretincu ispod upravljaa pronaao je neke karte. Izgledale su stare i malo koritene: vlasnik brodia sigurno je lokalne vode poznavao i suvie dobro da bi trebao karte. Faber je provjerio geografske podatke koje je upamtio one noi u Stockwellu, odredio jo toniji kurs i fiksirao kormilo. Prozore kabine prekrila je voda. Faber nije znao je li to kia ili vodena praina. Vjetar je lomio vrhove valova. Provirio je kroz vrata kabine samo na trenutak, ali lice mu se ipak potpuno smoilo. Ukljuio je radio. Na trenutak je zazujao a onda zapucketao. Pomaknuo je bira frekvencije lutajui kroz eter i uhvatio nekoliko nerazumljivih poruka. Ureaj je radio savreno. Namjestio je frekvenciju podmornice, a zatim iskljuio: bilo je prerano za uspostavljanje veze. to se vie udaljavao prema otvorenom moru, valovi su postajali vei. Sada se sa svakim valom brodi propinjao poput pastuha, a zatim se njihao na vrhu vala prije nego to bi se strmoglavio u dolinu izmeu dva vala. Faber je slijepo zurio kroz prozore kabine. Pala je no i nije vidio ama ba nita. Bilo mu je pomalo muno. Svaki put kad bi samog sebe uvjerio da valovi ne mogu jo vie narasti, novo bi udovite, vie od ostalih, podiglo brodi prema nebu. Valovi su se poeli pribliavati jedan drugom, tako da je brodi uvijek leao krmom prema nebu ili prema morskom dnu. Kad se brodi strmoglavio u jednu osobito duboku dolinu meu valovima, iznenada ga je osvijetlio bljesak munje jasno kao da je dan. Faber je ugledao sivo-zelenu vodenu planinu koja se obruila na pramac i slila preko palube i kabine u kojoj je stajao. Nije znao je li uasan prasak koji je zauo sekundu kasnije tresak groma ili lomljava brodskih dasaka. Pomamno je po kabini traio prsluk za spaavanje. Nije ga bilo. Zatim su poele sijevali munje. Faber se drao za zaglavljeno kormilo i leima se opirao o stijenu kabine da bi ostao uspravan. Sada nije imalo smisla da pokua upravljati brodiem: on e ionako ii onamo kamo ga baci more. Neprestano je samog sebe uvjeravao da je brodi sigurno tako izgraen da moe odoliti ovakvim iznenadnim ljetnim olujama. 177Nije se mogao u to uvjeriti. Iskusni ribari vjerojatno bi bili vidjeli da se sprema oluja i ne bi se niti otisnuli od obale jer su znali da im brodii ne mogu izdrati takvo nevrijeme. Nije imao pojma gdje se sada nalazi. Moda je opet u Aberde-enu, a moda je i na sastajalitu. Sjeo je na pod kabine i ukljuio radio. Zbog snanog njihanja i drmanja bilo je teko baratati ureajem. Kad se aparat ugrijao, pokuao je vrtjeti po skali, ali nita nije uspio uhvatiti. Pojaao je ton do maksimuma: jo uvijek nije bilo zvuka. Mora da se antena otkinula iz svog leita na krovu kabine. Prebacio je na odailjanje, nekoliko puta ponovio jednostavnu poruku: "Molim vas, javite se", a onda namjestio ureaj na prijem. Nije se mnogo nadao da e njegov signal ikamo prodrijeti. Ugasio je motor da sauva gorivo. Morat e nekako prebroditi oluju - ako bude mogao - a zatim nekako popraviti ili zamijeniti antenu. Kasnije e mu gorivo moda vie trebati nego sada. Brodi je strahovito skliznuo postrance niz slijedei veliki val, a Faber je shvatio da mora ukljuiti motor kako bi brodi pramcem doekivao valove. Povukao je starter. Nita se nije dogodilo. Pokuao je nekoliko puta, a onda je odustao proklinjui samog sebe to je uope bio toliko glup da ga je iskljuio. Sada se brodi tako nagnuo na stranu da je Faber pao i lupio glavom o kormilo. Leao je omamljen na podu kabine oekujui svakog asa da se brodi prevrne. Jo je jedan val udario o kabinu i razbio prozore. Odjednom se Faber naao pod vodom. Siguran u to da brodi tone, s mukom se digao na noge i izbio na povrinu. Svi su prozori bili porazbijani, ali brodi je jo plutao. Udarcem noge otvorio je vrata kabine i voda je prokuljala van. vrsto se uhvatio za kormilo da ga voda ne povue u more. Nevjerovatno, ali oluja je postajala sve ea. Jedna od Fabe-rovih posljednjih suvislih misli bila je da se u ovim vodama ovakva oluja vjerojatno deava jednom u sto godina. Zatim je svu panju usredotoio na to da ne ispusti upravlja. Trebao se za njega privezati, ali ga se sada nije usudio ispustiti dok ne nae komad konopca. Kako se brodi neprestano uspinjao i valjao po valovima visokim poput stijena, vie uope nije mogao odrediti to je gore a to dolje. Olujni vjetar i tisue galona vode nastojali su da ga odvuku s njegova mjesta. Noge su mu se

neprestano sklizale po mokrom podu i stijenama brodia, a miii ruku boljeli su ga od napora. Udahnuo je zrak kad bi mu se glava nala iznad vode, ali je inae morao zadravati dah. Nekoliko puta umalo to se nije onesvijestio. Samo je mutno razaznavao da je nestalo ravnog krova kabine. Svaki put kad bi sijevnula munja, nakratko bi spazio uasnu sliku mora. Uvijek bi se iznenadio videi gdje je val: ispred, ispod, kako se uzdie iza njega ili potpuno izvan vidokruga. Uasnuo se kad je otkrio da vie ne osjea ruke, pa je spustio pogled i vidio da jo uvijek vrsto dre kormilo, zaleene u mrtvakom stisku. U uima mu je neprestano bualo pa nije mogao razlikovati vjetar od grmljavine i mora. Sposobnost razumnog razmiljanja polagano ga je naputala. U stanju koje nije bilo haluciniranje, ali je bilo gore od fantazira-nja, vidio je djevojku koja je ranije na plai zurila u njega. Neprestano je hodala prema njemu po palubi ribarskog brodia koji se propinjao: kupai kostim prilijepio joj se uz tijelo, neprestano je prilazila, ali nikako da stigne. Znao je da e, kad mu se priblii toliko da je moe dotai, odvojiti umrtvijene ruke od kormila i posegnuti za njom, ali je neprekidno ponavljao "Jo ne, jo ne", dok je ona hodala, smjekala se i njihala se u bokovima. Bio je u iskuenju da pusti kormilo i da sam premosti udaljenost izmeu nje i sebe, ali ga je preostali djeli svijesti upozoravao da je nikad nee dostii ako to uini, pa je ekao, gledao i s vremena na vrijeme uzvraao joj osmijeh, a mogao ju je vidjeti ak i kad je zatvorio oi. Sada bi naas izgubio svijest pa se opet osvijestio. Misli bi mu odlutale, prvo bi nestali more i brodi, zatim bi slika djevojke stala blijediti, sve dok ga trzaj ne bi probudio i dok zauen ne bi otkrio da jo stoji, da jo dri kormilo, da je jo iv; zatim bi se za trenutak prisilio da ostane pri svijesti, ali bi ga iscrpljenost konano opet svladala. U posljednjem svjesnom trenutku primijetio je da se valovi kreu u jednom smjeru i da nose brodi sa sobom. Ponovo je blje-snula munja i sa strane je spazio golemu tamnu masu, nevjerojatno visok val, ali ne, to nije bio val, bila je to stijena... Nakon spoznaje da je blizu kopna preplavio ga je srah da e udariti o stijenu i smrskati se. Povukao je starter, to je bila glupost, a zatim je urno vratio ruke na kormilo, ali vie nije mogao stisnuti ake. Novi je val podigao brodi i oborio ga poput odbaene igrake. Dok je padao kroz zrak drei upravlja jednom rukom, Faber je 178ugledao poput bodea iljast greben kako izviruje izmeu valova. Bio je siguran da e se brodi nabiti na njega, ali je on samo trupom okrznuo rub grebena i proao dalje. Valovi poput planina sada su se razbijali o brodi. Slijedei je bio prejak za drvenu grau brodia koji je uz snaan udarac plju-snuo u usjeklinu vala, a lomljava trupa odjeknula je u noi poput eksplozije. Faber je znao da je brodi uniten. Voda se povukla, a Faber je shvatio da se trup raspao zato to je udario o kopno. Zanijemio je od zaprepatenja kad je nova munja osvijetlila plau. More je podiglo uniteni brodi s pijeska kad je slijedei val ponovno udario o palubu bacivi Fabera na pod. No, u tom je trenutku vidio sve jasno kao po danu. Plaa je bila uska, a valovi su udarali ravno u stijenu. Tamo je bio neki molo, s desne strane, a nekakav je most vodio od mola do vrha stijene. Znao je da e ga slijedei val ubiti tonama vode ili e mu o stijenu razmrskati glavu poput jajeta ako tu na plai iskoi iz brodia. Ali ako uspije da izmeu dva vala stigne do mola, mogao bi se mostom uspeti dovoljno daleko da bude izvan dosega vode. Jo bi mogao preivjeti. Slijedei val raspolovio je palubu kao da osueno drvo nije jae od bananine kore. Brodi se slomio pod Faberom, a povratni ga je val povukao unatrag. S mukom se osovio na noge, nestabilne kao da su od hladetine, i dao se u trk pljuskajui kroz pliak prema molu. Pretrati tih nekoliko metara bilo mu je neto najtee to je ikada uinio. elio je da se spotakne kako bi se mogao u vodi odmoriti i umrijeti, no ostao je uspravan - kao i onda kad je pobijedio u utrci na 5000 metara - sve dok se nije zaletio u jedan potporanj mola. Posegnuo je uvis i zgrabio daske poeljevi da mu ruke oive barem nekoliko sekundi. Podigao se toliko da je bradom dopro do ruba, zatim je zabacio noge uvis i otkotrljao se preko ruba mola. Val je naiao kad se uspravio na koljena. Bacio se naprijed. Val ga je ponio nekoliko metara a zatim ga grubo odbacio na drvene daske. Gutnuo je vodu i vidio sve zvijezde. Kad mu je teina spala s lea, usredotoio se na to da se ponovo pokrene. Nije ilo. Osjeao je kako ga neto nesmiljeno vue natrag. Obuzeo ga je iznenadni bijes. To nee dopustiti - ne sada. Vrisnuo je od mrnje prema oluji, i moru, i Britancima, i Percivalu Godlimanu i odjednom se osovio na noge i potrao, trao je to 180 dalje od mora, uz kosinu; trao je zatvorenih oiju i otvorenih usta, s mahnitim bijesom u srcu, usprkos tome to su mu se plua gotovo rasprsnula i kosti zamalo popucale, sjeajui se nejasno da je ve jednom bio u tom ludilu i zamalo umro; trao je ne znajui za cilj, ali znajui da ne smije stati dok sasvim ne poludi. Kosina je bila duga i strma. Jak bi ovjek mogao otrati do samog vrha da je u formi i odmoran. Olimpijski atletiar, da je umoran, doao bi do polovice. Prosjean etrdesetogodinjak uspio bi prijei metar ili dva. Faber je uspio doi do vrha. Metar prije kraja kosine doivio je lagani srani udar i izgubio svijest, ali je gotovo automatski napravio jo dva koraka prije nego to se survao na raskvaenu ledinu.

Nikad nije saznao koliko je vremena ondje leao. Kad je otvorio oi, oluja je jo bjenjela, ali se razdanilo, pa je nekoliko metara ispred sebe opazio kuicu, koja kao da je bila nastanjena. Podigao se na koljena i zapoeo dugo, beskonano puzanje do ulaznih vrata.18. U-505 okretala se u zamornom krugu, a njeni moni dizel--strojevi polagano su brcktali dok se probijala kroz dubine poput sivog, bezubog morskog psa. Porunik bojnog broda Werner Heer, njen zapovjednik, ispijao je ersatz-kavu i nastojao da ne zapali vie nijednu cigaretu. Bio je dug dan i duga no. Nije volio taj zadatak jer je bio borac, a nikakve borbe nee biti, a nije volio ni tihog oficira Abvvehra, podmuklih plavih oiju, koji je bio neeljen gost u podmornici. ovjek iz obavjetajne slube, major Wohl, sjedio je suelice kapetanu. Taj ovjek nikad nije izgledao umorno, proklet bio. Te plave oi motrile su uokolo upijajui stvari, no njihov se izraz nikad nije mijenjao. Unato naporima podvodnog ivota, uniforma mu se nikad nije zguvala; svakih deset minuta, na sekundu tono, palio je novu cigaretu i puio je do opuka dugog pola centimetra. Heer bi prestao puiti kako bi se mogao pozvati na pravila i zabranili Wohlu da uiva u duhanu, ali je i on sam bio previe strastven pua. Heer nije nikada volio ljude iz obavjetajne slube jer je uvijek imao osjeaj da skupljaju podatke o njemu. A nije volio raditi ni s Abvvehrom. Njegov je brod napravljen za borbu, a ne zato da se sakriva oko britanske obale, eka i skuplja tajne agente. inilo mu se da je prava ludost riskirati skupocjeni borbeni aparat, a o uvjebanoj posadi da i ne govorimo, zbog jednog jedinog ovjeka koji se ak moda nee ni pojaviti. Ispraznio je alicu i napravio grimasu. - Prokleta kava - rekao je. - Uasna je. 182 Wohl mu je na trenutak uputio svoj bezizraajni pogled, a onda ga skrenuo. Nita nije rekao. Heer se nemirno promekoljio na sjedalu. Na mostu broda koraao bi gore-dolje, no podmorniari su navikli izbjegavati nepotrebne pokrete. - Znate, va ovjek nee doi po ovom vremenu - napomnuo je" Wohl je pogledao na sat. - ekat emo do est ujutro - kazao je mirno. Nije to bila naredba, jer Wohl nije mogao nareivati Heeru, no golo izraavanje injenice svejedno je bila uvreda viem oficiru. Heer je dobacio: - Prokletstvo! Na ovom brodu ja sam gospodar! - Obojica emo posluati naredbe - rekao je Wohl. - Kao to znate, one dolaze od zaista visokog autoriteta. Heer je obuzdao srdbu. Mladi je balavac, naravno, imao pravo. Hccr e posluati naredbu. Kad se vrate u luku, prijavit e Wohla zbog insubordinacije. Nee se tu mnogo promijeniti: petnaestogodinja sluba u mornarici nauila je Heera da ljudi iz glavnog taba imaju vlastite zakone. - Ako je va ovjek tako lud da noas pokua sreu, sigurno nije takav pomorac da bi preivio. Wohlov jedini odgovor bio je isti bezizraajni pogled. Heer je doviknuo radiotelegrafistu: - Weissman! - Nita, gospodine. - Imam neugodan osjeaj da je mrmljanje koje smo uli prije nekoliko sati bilo njegovo - dometnuo je Wohl. - Ako je bilo, bio je daleko od mjesta sastanka, gospodine -umijeao se radio-telegrafist. - Meni je to prije nalikovalo na munje. - Ako nije bio on, onda nita. Ako je bio, do sada se ve udavio. - dodao je Heer. Glas mu je bio samozadovoljan. - Ne znate vi tog ovjeka - odvratio je Wohl, a ovaj put u njegovu glasu bilo je stanovite osjeajnosti. Heer je uutio. Zvuk stroja malko se promijenio i inilo mu se da uje slabo tropolanjc: pojaa li se na putu kui, morat e se to u luci ispitati. Mogao bi to uiniti i ako se tropot ne nastavi, tek toliko da izbjegne drugo putovanje s nemoguim majorom Woh-lom. 183 Provirio je jedan mornar. - Kavu, gospodine? Heer je odmahnuo glavom: - Popijem li jo malo, propisat u kavu. - Ja hou, molim vas - zatraio je Wohl i izvadio cigaretu. To je Heera ponukalo da pogleda na svoj sat. est sati i deset minuta. Lukavi major Wohl nije zapalio cigaretu, koju je uvijek puio u est, kako bi podmornicu zadrao ovdje jo nekoliko minuta. Heer je rekao: - Uzmite kurs prema kui. - Trenutak - dobacio je Wohl. - Mislim da bismo prije nego to odemo trebali pogledali na povrinu. - Ne ludujte - usprotivio Heer. Znao je da je sada na sigurnom tlu. - Shvaate li kakva je gore oluja? Ne bismo mogli otvoriti vrata, a periskopom neemo vidjeti dalje od nekoliko metara. - Kako moete znati iz ove dubine kakva je gore oluja?

- Iz iskustva - rekao mu je Heer. - Onda barem poaljite signal u bazu da im javite da na ovjek nije uspostavio vezu. Moda e nam narediti da ostanemo ovdje. Heer je ljutilo uzdahnuo: - Iz ove dubine ne moemo uspostaviti radio-vezu s bazom. Wohlov mir napokon je uzdrman. - Zapovjednice Heer, najtoplije vam savjetujem da izaete na povrinu i uspostavite radio-vezu s bazom prije nego to odemo s mjesta sastanka. ovjek kojeg moramo pokupiti ima informacije koje su od ivotnog znaenja za budunost Reicha. Sam FUhrer eka njegov izvjetaj! Heer ga je pogledao: - Hvala vam, majore, to ste mi iznijeli svoje miljenje -rekao je. - Punom snagom oba motora naprijed! - otro je uzviknuo. Zvuk dvaju jednakih dizel-strojeva preao je u grmljavinu i podmornica je poela ubrzavati. 184 etvrti dio19. Kad se Lucy probudila, oluja koja se sino digla jo je bjesnje-la. Oprezno se nagnula preko ruba kreveta da ne bi probudila Davida i podigla s poda svoj runi sat. Tek je prolo est. Oko krova zavijao je vjetar. David je mogao i dalje spavati: malo e se posla danas moi obaviti. Pitala se nije li oluja noas odnijela koji crijep s krova. Morat e provjeriti iz potkrovlja. No s time e morati priekati dok David ne ode jer e se on inae ljutiti to nije njega zamolila da to uini. Izvukla se iz kreveta. Bilo je vrlo hladno. Toplo vrijeme u posljednjih nekoliko dana bilo je lano ljeto, priprema za oluju. Sada je bilo hladno kao u studenom. Svukla je flanelastu spavai-cu preko glave pa ubrzo uskoila u rublje, hlae i pulover. David se promekoljio. Pogledala ga je: okrenuo se na drugu stranu, ali se nije probudio. Prela je malo odmorite na stubama i pogledala u Joovu sobu. Trogodinjak je prerastao kolijevku i preao u krevet i esto bi nou ispao iz njega, a da se pritom ne bi probudio. Jutros je bio u krevetu i spavao na leima irom otvorenih usta. Lucy se nasmijeila. Divno je izgledao dok spava. Tiho je sila niz stube, pitajui se naas to li ju je tako rano probudilo. Moda je Jo zajeao ili ju je uznemirilo zavijanje oluje. Kleknula je pred ognjite, zasukala rukave pulovera i poela pripremati vatru. Dok je mela reetku, fukala je napjev koji je ula na radiju, Jesi ili nisi moja draga?. Prekapala je po pepeluodabirui najvee komade zapretanog ugljena da na njima naloi dananju vatru. Suha paprat sluila je za potpalu, a zatim je dolo drvo, pa na njega ugljen. Ponekad bi upotrijebila samo drvo, ali pri ovakvom vremenu ugljen je bio bolji. Ognjite je nekoliko trenutaka zastrla listom iz novina kako bi dimnjak bolje povukao. Kad ga je maknula, drvo je gorjelo, a ugljen se ario. Smotala je papir i spremila ga za sutra ispod posude za ugljen. Plamen e uskoro ugrijati kuicu, a dotle e dobro doi alica vrueg aja. Lucy je otila u kuhinju i stavila ajnik na elektrino kuhalo. Na pladanj je stavila dvije alice, a zatim pronala Davidove cigarete i pepeljaru. Skuhala je aj, natoila ga u alice i ponijela pladanj preko predsoblja do stuba. Jednom je nogom bila na najnioj stepenici kad je zaula kucanje. Zastala je, namrtila se, zakljuila da to vjetar neim klopara, pa je zakoraila na slijedeu stepenicu. Zvuk se ponovio. Kao da netko kuca na ulazna vrata. Naravno, to je bilo smijeno. Nema nikoga tko bi kucao na vrata - osim Toma, a on uvijek ulazi na kuhinjska vrata i nikada ne kuca. Kucanje se ponovilo. Tek da udovolji svojoj znatielji sila je sa stepenica i balansirajui pladnjem u jednoj ruci otvorila ulazna vrata. Od zaprepatenja je ispustila pladanj. ovjek je pao u predsoblje oborivi je na pod. Vrisnula je. Prestraila se samo na trenutak. Neznanac je leao potrbuke pokraj nje na podu predsoblja oito nesposoban da bilo koga napadne. Odjea mu je bila sva mokra, a ruke i lice bili su od hladnoe bijeli poput kamena. Lucy je ustala. David je na turu skliznuo niza stube i upitao: - to je? to je? - On - rekla je Lucy i pokazala prstom. David je u pidami doao do dna stuba i podigao se u svoja kolica. - Ne vidim zbog ega treba vritati - kazao je. Dovezao se blie i zagledao u ovjeka na podu. - Oprosti. Uplaila sam se. - Sagnula se, primila ovjeka za nadlaktice i odvukla ga u dnevnu sobu. David ju je slijedio. ovjeka je polegla ispred vatre. David je zamiljeno piljio u besvjesno tijelo. - Odakle je samo taj jadnik doao? - upitao je. - Mora da je mornar koji je doivio brodolom. 188 - Naravno. Ali nosio je radniku, a ne mornarsku odjeu, primijetila je Lucy. Pomno ga je promatrala. Bio je to prilino krupan mukarac, dui od saga pred kaminom koji je imao preko metar i osamdeset centimetara, snanog vrata i

irokih ramena. Lice mu je bilo energino i finih crta, visoka ela i duge eljusti. Mogao bi biti lijep, pomislila je, da nije tako sablasno blijed. Neznanac se pomaknuo i otvorio oi. Isprva je izgledao sraho-vito preplaeno, poput djearca koji se budi u nepoznatoj okolini; no vrlo brzo se opustio, osvrnuo se oko sebe pogledavi kratko i otro Lucy, Davida, prozor, vrata i vatru. - Moramo mu skinuti odjeu. Davide, donesi pidamu i kuni ogrta - napomenula Lucy. David se odvezao, a Lucy je kleknula do neznanca. Prvo mu je svukla visoke cipele i arape. inilo se kao da mu se u pogledu zaiskrilo veselje dok ju je promatrao. No kad mu je htjela skinuti jaknu, prekriio je ruke na prsima kao da se brani. - Umrijet ete od upale plua, ako ostanete u toj odjei, -rekla je najobzirnije to je mogla. - Dajte da vam je skinem. - Mislim da se ne poznajemo dovoljno. Uostalom, nismo se upoznali - primijetio je neznanac. Bilo je to prvi put da je progovorio. Njegov glas bio je tako samosvjestan, a njegove rijei tako birane da se Lucy glasno nasmijala toj oprenosti s njegovim uasnim izgledom. - Samo smatram da mukarac treba sauvati stanovitu tajnovitost. - iroko se nasmijeio, no osmijeh je odjednom nestao a oi su mu se zatvorile od boli. David se vratio s istom pidamom preko ruke. - ini se da se vas dvoje ve vrlo lijepo slaete - rekao je. - Moral e ga ti skinuti - rekla je Lucy. - Meni ne da. Davidov pogled bilo je teko protumaiti. Neznanac je kazao: - Moi u sam, hvala... ako to s moje strane nije previe neljubazno. - Kako elite - rekao je David. Bacio je odjeu na stolac i izvezao se. - Skuhat u jo aja - kazala je Lucy polazei za njim. Zatvorila je sa sobom vrata dnevne sobe. U kuhinji je David ve punio ajnik dok mu se zapaljena ciga189reta njihala meu usnama. Lucy je brzo u predsoblju pospremila polupane alice pa mu se pridruila. - Prije pet minuta uope nisam bio siguran da je momak iv, a sada se sam oblai - napomenuo je David. Lucy je bila zauzeta oko ajnika. - Moda se samo pretvarao. - Ideja da ga ti svlai sigurno je pridonijela njegovom brzom oporavku. - Ne mogu vjerovati da netko moe biti tako stidljiv. - Tvoj vlastiti nedostatak na tom podruju moe te dovesti do toga da potcijeni njegovu snagu kod drugih. Lucy je zveckala alicama. - Obino prije doruka nisi zajedljiv i neurotian. Osim toga kako neko podruje moe imati snagu? - Hvatanje za rije uvijek ti je posljednja obrana. - David je ugasio opuak u sudoperu. Lucy je nalila k i puu vodu u ajnik. - Hajde da se danas ne svaamo. Za promjenu, imamo neto zanimljivije. - Uzela je pladanj i otila u dnevnu sobu. Neznanac je zakopavao gornji dio pidame. Kad je ulazila, okrenuo joj je leda. Spustila je pladanj i natoila aj. Kad se ponovo okrenula, bio je u Davidovom kunom ogrtau. - Vrlo ste ljubazni - rekao je. Otvoreno ju je pogledao. Zaista ne izgleda kao neki stidijivko, pomislila je Lucy. Ali, bio je nekoliko godina stariji od nje - moglo mu je biti etrdeset, nagaala je. Moda bi se time moglo sve objasniti. Iz asa u as sve je manje liio na brodolomca. - Sjednite uz vatru - rekla je. Dodala mu je alicu aja. - Nisam siguran da mogu drati tanjuri - napomenuo je. -Prsti mi ne funkcioniraju. - Primio je alicu ukoenim rukama, pridravajui je dlanovima, a zatim ju je oprezno prinio usnama. Uao je David i ponudio mu cigaretu. Odbio je. Neznanac je ispio aj. - Gdje sam? - upitao je. - Ovo se zove Olujni otok - odgovorio je David. inilo se da je ovjeku laknulo. - Pomislio sam da me oluja bacila natrag na kopno. David ga primi za noge i okrene ga prema vatri da bi ugrijao gola stopala. - Vjerojatno vas je oluja bacila u zaljev - primijetio je. -Obino je tako. Tako je i nastalo alo. Uao je Jo, pospanog pogleda, vukui svoju igraku, jednoru-kog pandu, koji je bio velik kao i on sam. Kad je spazio neznanca, potrao je do Lucy i sakrio lice. - Prestraio sam vau curicu - nasmijeio se ovjek. - To je deko. Moram ga oiati. - Lucy je podigla Joa u krilo. - Oprostite. - Neznaneve su se oi opet sklopile i on se zaljuljao u stolcu. Lucy je ustala i stavila Joa na sofu. - Davide, moramo jadnog ovjeka smjestiti u krevet. - Samo trenutak - rekao je David. Dovezao se blie ovjeku. -Je li mogue da ima jo preivjelih? - upitao je. ovjek je podigao glavu.

- Bio sam sam - promrmljao je. Bio je na rubu snage. - Davide... - poela je Lucy. - Samo jo jedno pitanje: jeste li o svojoj ruti obavijestili Obalnu strau? - Ma je li to vano? - rekla je Lucy. - Vano je, jer ako jest, moglo bi se desiti da sada neki ljudi izlau svoje ivote na moru tragajui za njim, a mi im moemo javiti da je on na sigurnom. ovjek je polako rekao: - Ni-isam. - Dosta! - dobacila je Lucy Davidu. Kleknula je pred ovjeka. - Moete li se popeti na kat? Kimnuo je i polako ustao. Lucy je prebacila njegovu ruku preko svojih ramena i poela ga odvoditi. - Smjestit u ga u Joov krevet - rekla je. Ili su stepenicu po stepenicu, zastajkujui na svakoj. Kad su stigli na vrh, ono malo boje to je vatra vratila u ovjekovo lice ponovno je nestalo. Lucy ga je povela u manju spavau sobu. Sruio se na postelju. Lucy ga je pokrila, dobro ga umotala u pokrivae i izala iz sobe zatvorivi tiho vrata. Olakanje je preplavilo Fabera poput plime. U posljednjih nekoliko minuta morao je uloiti nadljudski napor da zadri kontrolu nad sobom. Oseao se slabo, utueno i bolesno. Kad su se otvorila ulazna vrta, dopustio je sebi da naas klone. Opasnost je nastupila kad ga je lijepa djevojka poela razodijeva-ti, a on se sjetio kutijice sa filmom koju je privrstio na prsa. Razmiljanje o tome vratilo mu je na neko vrijeme budnost. 190 191Takoer se plaio da bi mogli pozvati hitnu pomo, ali to nisu spominjali: moda je otok premalen da bi imao bolnicu. Barem nije na kopnu - ondje ih ne bi mogao sprijeiti da prijave brodolom. Ipak, prema muevljevim pitanjima zakljuio je da zasad nita nee prijaviti. Faber nije imao snage da razmilja o buduim opasnostima. inilo se da je na sigurnom, a to je bilo posve dovoljno. Za sada, bilo mu je toplo, bio je na suhom i bio je iv, a krevet je bio mekan. Preokrenuo se i prouio sobu: vrata, prozor, dimnjak. Navika da bude oprezan prevladavala je u njemu sve, samo ju je smrt mogla nadvladati. Zidovi su bili ruiasti, kao da se brani par nadao da e dobiti djevojicu. Na podu je bio vlak i vrlo mnogo slikovnica. Bilo je to sigurno, domae mjestace: dom. On je bio vuk u ovjem toru, ali epav vuk. Sklopio je oi. Usprkos iscrpljenosti, morao se siliti da se opusti, mii po mii. Glava mu se potpuno ispraznila od misli i on je zaspao. Lucy je probala zobenu kau i dodala jo malo soli. Navikli su na ovakvu kau kakvu sprema Tom, na kotski nain, bez eera. Nikad vie nee praviti slatku zobenu kau, pa ni onda kad eera opet bude u izobilju i kad vie ne bude racioniran. Smijeno je kako se ovjek navikava na stvari kad je na to prinuen: crni kruh, margarin i slana zobena kaa. Napunila je tanjure i obitelj je sjela za doruak. Jo je nalio mnogo mlijeka da bi ohladio svoju kau. David je ovih dana jeo goleme koliine, a nije se debljao: mnogo je vremena provodio na zraku. Pogledala je njegove ruke na stolu. Bile su grube i tamnosmee, ruke fizikog radnika. Zamijetila je neznaneve ruke. Prsti su mu bili dugi, koa bijela i puna krvlju podlivenih masnica. Oito nije bio navikao na grube poslove koje obavlja posada broda. - Danas nee puno napraviti. ini se da oluja ne jenjava -primijetila je Lucy. - Nema veze - progunao je David. - Za ovce se moram pobrinuti, bez obzira na vrijeme. - Gdje e biti? - Na Tomovom kraju. Otii u tamo dipom. 192 - Mogu li i ja? - upitao je Jo. - Ne danas - rekla mu je Lucy. - Vani je previe mokro i hladno. - Ali meni se ne svia onaj ovjek. Lucy se nasmijeila. - Ne govori gluposti. Nee nam uiniti nita naao. Toliko je bolestan da se jedva kree. - Tko je on? - Ne znamo kako se zove. Doivio je brodolom i moramo se pobrinuti za njega dok se ne oporavi toliko da se moe vratiti na kopno. Vrlo je zgodan ovjek. - Je li to moj ujak? - On je samo stranac, Jo. Pojedi to! Jo je bio razoaran. Jednom je upoznao jednog ujaka. Za njega su ujaci bili ljudi koji su mu davali slatkie, koje je volio, i novac, s kojim nije znao to bi uinio.

David je zavrio s dorukom i navukao kinu kabanicu. Bio je to komad odjee slian atoru, s rukavima i otvorom za glavu, a pokrivao je i njega i najvei dio kolica. Na glavu je stavio mornarski eir koji pokriva glavu i zatiljak i svezao ga ispod brade. Poljubio je Joa, i Lucy rekao zbogom. Trenutak-dva kasnije ula je kako pali dip. Prila je prozoru da gleda kako se David odvozi u kiu. Stranji kotai vozila klizali su po blatu. David e morati pripaziti. Okrenula se Jou koji je rekao: - Ovo je pas. - Od kae i mlijeka pravio je na stolnjaku sliku. Lucy ga je udarila po ruci govorei: - Kakav straan nered! Djeakovo je lice poprimilo ljutit, mrk izraz, a Lucy je pomislila kako djeak nalikuje na oca. Bili su iste tamne puti i gotovo crne kose, a oba su se nekako povlaila u sebe kad su bili ljuti. No Jo se mnogo smijao; hvala Bogu, neto je naslijedio i od Lucyne obitelji. Jo je njezin zamiljeni pogled pogreno protumaio kao srdbu, pa je dometnuo: - Oprosti. Umila ga je nad kuhinjskim slivnikom, a zatim je sklonila posue od doruka, razmiljajui o neznancu gore u sobi na katu. Sada, kad je neposredna kriza prola i kad je znala da ovjek nee umrijeti, zaokupila ju je radoznalost. Tko je on? Odakle je? to je radio po oluji? Ima li obitelj? Zato ima radniko odijelo, 193inovnike ruke, a govori kao da je iz okolice Londona? Bilo je to prilino uzbudljivo. Palo joj je na um da ga ne bi, da je ivjela negdje drugdje, tako spremno prihvatila kad se iznenada pojavio. Pretpostavljala je da bi mogao biti vojni bjegunac, zloinac ili ak bjegunac iz zarobljenikog logora. No ivei na otoku, ovjek zaboravlja da ostala ljudska bia mogu biti opasna, a ne drueljubiva. Vidjeti novo lice bilo je tako ugodno da se bilo kakva sumnja inila istom nezahvalnou. Moda je ona - nezgodne li misli - vie od veine ljudi sklona da srdano primi privlanog mukarca... Odagnala je tu misao. Glupost, glupost. Bio je tako umoran i bolestan da uope nikoga nije mogao ugroziti. ak i na kopnu, tko bi mogao da ga ne primi, onako pokislog i onesvijetenog? Kad mu bude bolje, moi e ga ispitati, pa ako njegovo objanjenje ne bude zadovoljavajue, moi e obavijestiti kopno radio-vezom iz Tomove kuice. Kad je svrila s pranjem, oduljala se na kat da ga pogleda. Spavao je licem prema vratima, a kad je provirila, istog trena je otvorio oi. U njima je opet bio onaj prvotni bljesak straha. - Sve je u redu - proaptala je Lucy. - Samo provjeravam je li s vama sve u redu. Zamirio je ne rekavi nita. Ponovo je sila u prizemlje. I ona i Jo obukli su mornarske kine kabanice i gumene izme, pa su izili. Kia je i dalje lijevla kao iz kabla, a vjetar je bio strahovit. Pogledala je na krov: ispalo je nekoliko crepova. Pognuvi se prema vjetru, krenula je ka vrhu stijene. vrsto je drala Joa za ruku: vjetar bi ga lako mogao odnijeti. Nakon dvije minute poalila je to nije ostala unutra. Kia se slijevala pod ovratnik kabanice i preko rubova izama i Lucy je bila posve mokra. Mora da je tako bilo i s Joom, ali sada kad su se ionako ve smoili, mogli su biti mokri jo neko vrijeme. Lucy je eljela otii do plae. Meutim, kad su dospjeli do vrha uspona, shvatila je da je to nemogue. Uski drveni nogostup bio je klizav od kie, a po ovom vjetru mogla bi izgubiti ravnoteu i pasti, sunovratiti se dvadesetak metara do plae. Morala se zadovoljiti gledanjem. A imalo se to vidjeti. Golemi valovi, svaki veliine manje kue, valjali su se brzo, jedan za drugim. Prelazei plau, val bi se digao jo vie, njegova 194 bi se krijesta kovrala poput upitnika, da bi se bijesno bacio o podnoje stijene. Preko vrha stijene dizali su se gusti oblaci vodene praine, pa je Lucy urno morala uzmaknuti dok je Jo ciao od oduevljenja. Lucy je smijeh sina mogla uti samo zato io joj je djeak skoio u naruaj, pa su mu usta sada bila blizu njena uha: huk vjetra i mora zagluio je udaljenije zvukove. Bilo je neeg silno uzbudljivog u promatranju valova koji su pljutali, valjali se i bijesno grmjeli, u tome to stoji malko preblizu ruba stijene, to se osjea istodobno ugroenom i sigurnom, drhti od studeni, a ipak se znoji od straha. Bilo je to doista uzbudljivo, a u Lucvnom je ivotu bilo tako malo uzbuenja. Ba se htjela vratiti, brinui o Joovom zdravlju, kad je ugledala brodi. Naravno, to vie nije bio brodi; upravo je to bilo okantno. Preostale su samo velike grede trupa i kobilica. To je bilo razasuto po grebenima ispod stijene poput pregrti poispadalih ibica. To je morao biti veliki brodi, primijetila je Lucy. Jedan je ovjek mogao njime upravljati, ali ne lako. A teta koju je more izazvalo na tom djelu ovjekovih ruku bila je uasna. Teko je bilo pronai dva komada drveta koja su se jo drala zajedno. Kako je, zaboga, neznanac odavde izaao iv? Zadrhtala je pri pomisli na to to bi oni valovi i oni grebeni mogli uiniti s ljudskim tijelom. Jo je zamijetio iznenadnu promjenu raspoloenja pa joj je rekao u uho: - Idemo kui, odmah. Brzo se okrenula od mora i blatnom stazom pourila u kuicu.

Kad su opet bili u kui, svukli su mokre kabanice i objesili ih u kuhinju da se osue. Lucy se popela na kat i ponovo pogledala neznanca. Ovaj put nije otvorio oi. inilo se da vrlo mirno spava, no ona je ipak imala osjeaj da se bio probudio i prepoznao njen korak na stubama pa zamirio prije nego to je otvorila vrata. Pripremila je toplu kupelj. Ona i djeak bili su pokisli do koe. Svukla je Joa i stavila ga u kadu, a onda je prepustivi se trenutanom porivu - skinula svoju odjeu i ula za njim. Toplina je bila predivna. Zamirila je i opustila se. To je takoer bilo divno: biti u kui, osjeati toplinu, dok oluja neumorno udara o vrste kamene zidove. Odjednom je ivot postao zanimljiv. U jednoj noi desila se oluja, brodolom i pojavio se tajanstveni ovjek, i to nakon trogo195dinje dosade. Ponadala se da e se neznanac uskoro probuditi kako bi saznala sve o njemu. Bilo je vrijeme da pone spremati ruak. Imala je neto janjeih prsa za gula. Izala je iz kupelji i lagano se obrisala. Jo se igrao sa svojom igrakom za kupanje, sasvim izgrienom gumenom makicom. Lucy se pogledala u zrcalo ispitujui bjelkaste strije koje joj je trudnoa ostavila na trbuhu. Polako su nestajale, no nikad nee posve nestati. Ipak, izgledala bi bolje kad bi pocrnila po cijelom tijelu. Nasmijeila se sama za se, pomislivi: Za to se stvarao ovdje prua prava prilika! Osim toga, koga zanima njen trbuh? Nikog, osim nje same. - Mogu li ostati jo malo? - upitao je Jo. To "jo malo" bila je njegova fraza, a mogla je znaiti ak i pola dana. - Samo dok se obuem. - odgovorila je Lucy. Objesila je runik na vjealicu i pola prema vratima. Na vratima je stajao neznanac i promatrao je. Zurili su jedno udrugo. udno je bilo - mislila je Lucy kasnije - da se nije nimalo uplaila. Bilo je to zbog naina na koji ju je gledao: u njegovom izrazu nije bilo nikakve prijetnje, niega razvratnog, nikakva znaajna smijuljenja, nikakve poude. Nije gledao njen pubis, pa ni grudi, nego njeno lice - gledao joj je u oi. Uzvratila je pogled, malko zateena, ali ne i zbunjena, dok se samo djeliem svijesti pitala zato ne cikne, pokrije se rukama i zalupi mu vrata. Neto mu je, konano, navrlo u oi - moda je to samo uobra-avala, ali vidjela je divljenje, slabani treptaj iskrene vedrine i trag tuge, a onda je arolija nestala, okrenuo se i vratio u svoju spavau sobu, zatvorivi vrata. Trenutak kasnije Lucy je ula kako su zacviljele opruge kad se svom teinom svalio u krevet. I bez ikakvog pravog razloga osjetila se strahovito krivom. 20. Percival Godliman je odluio sada upotrijebiti sva raspoloiva sredstva. Svaki je policajac u Ujedinjenom Kraljevstvu dobio po jedan primjerak Faberove fotografije, a otprilike polovica svih snaga bila potpuno ukljuena u potragu. U gradovima su provjeravali hotele i pansione, eljeznike i autobusne kolodvore, kavane i trgovake centre, mostove, podvonjake i ruevine od bombardiranja u kojima su stanovale skitnice. U pokrajini su zagledali u tagljeve i silose, prazne kuice i razruene dvorce, gutike, istine i kukuruzita. Fotografiju su pokazivali prodavaima karata na kolodvoru, osoblju benzinskih stanica, radnicima na trajektu i u stanicama za naplatu cestarine. Pretraili su sve putnike luke i aerodrome, a na ploi svake pasoke kontrole bila je privrena Faberova fotografija. Policajci su mislili da tragaju za obinim ubojicom. Policajac iz uline patrole je znao da je ovjek s fotografije noem ubio dvoje ljudi u Londonu. Starjeine su znale malo vie: da je jedno umorstvo bilo seksualni napad, drugo naizgled bez motiva, a tree - za koje njihovi ljudi nisu trebali znati - bilo je neobjanjiv ali okrutan napad na nekog vojnika u vlaku na liniji EustonLiverpool. Samo su efovi i nekoliko oficira u Scotland Yardu znali da je vojnik privremeno bio u slubi M15 te da su sva umorstva na neki nain bila povezana sa Slubom sigurnosti. Novinari su takoer mislili da je to obian lov na ubojicu. Dan nakon to je Godliman objasnio detalje, veina novina je objavila priu u kasnijim izdanjima - u prva izdanja za kotsku, Ulster 196i Sjeverni Wales nije uspjelo ui, pa se u tim izdanjima pojavila skraena verzija dan kasnije. rtvu iz Stockwella identificirali su kao radnika kojemu su dali lano ime i neodreeno londonsko porijeklo. Godliman je u izjavi za tampu povezao to umorstvo sa smru gospoe Une Garden iz 1940. godine, ali je bio vrlo neodreen to se tie prirode te veze. Rekao je da je oruje kojim su poinjena ubojstva bio bode. Dva liverpulska lista vrlo su brzo doznala za tijelo u vlaku i oba su se pitala je li u to upleten londonski ubojica s bodeom. Oba su se raspitala kod liverpulske policije. ef policije nazvao je urednike obaju listova. Nijedne novine nisu objavile taj izvjetaj. Uhapeno je ukupno sto pedeset i sedam visokih tamnih mukaraca za koje se sumnjalo da su Faber. Svi osim dvadeset i devetorice imali su dokaze da uope nisu mogli poiniti ta umorstva. Istraitelji iz MI5 razgovarali su s dvadeset i devetoricom. Dvadeset sedmorica pozvala su se na roditelje, roake i susjede koji su potvrdili da su roeni u Britaniji i da su ondje ivjeli dvadesetih godina kada je Faber bio u Njemakoj. Preostalu dvojicu priveli su u London i ponovo ispitivali. Ovaj put ispitivao ih je Godliman. Obojica su bili neenje, ivjeli su sami, bez ikakvih ivih roaka i stalno su mijenjali mjesto stanovanja. Prvi je bio dobro odjeven samosvjestan ovjek koji je neuvjerljivo tvrdio kako ivi putujui zemljom i radei razne fizike poslove. Godliman je objasnio da trai njemakog pijuna i da ima - to policija nema - mo da bilo

koga zatvori za cijelo vrijeme trajanja rata a da nikome za to ne polae raune. tovie, dodao je, uope ga ne zanimaju obini sitni grijesi, a svaka informacija koju dobije tu u Ministarstvu rata strogo je povjerljiva i nee ii dalje. Zatvorenik je smjesta priznao da je varalica i dao je adrese devetnaest starijih ena kojima je u protekla tri tjedna na preva-ru izmamio njihov starinski nakit. Godliman ga je predao policijiNije osjeao nikakvu obavezu da bude poten prema profesionalnom laljivcu. I drugi osumnjienik popustio je pred Godlimanom. Njegova je tajna bila da uope nije neenja, i to ve poodavno. Imao je enu u Brightonu. I u Solihullu i Birminghamu. I u Colchesteru, 198 Newburyju i Exeteru. Svih pet ena su kasnije u toku dana predoile vjenane listove. Bigamist je otiao u zatvor ekajui sudski postupak. Godliman je spavao u svom uredu, a lov se nastavio. Bristol, Temple Meads, eljezniki kolodvor: - Dobro jutro, gospoice. Hoete li pogledati ovo, molim vas. - Hej, djevojke, policajac e nam pokazati sliice! - Nemojte tratiti vrijeme nego mi samo recite jeste li ga vidjeli. - O-oh, ba je zgodan! Da bar jesam! - Ne biste to poeljeli da znate to je uinio. Doite sve da ga pogledate, molim vas. - Nikad ga nisam vidjela. - Ni ja. - Ni ja. - Ni ja. - Kad ga uhvatite, upitajte ga eli li upoznati zgodnu mladu djevojku iz Bristola. - ujte, djevojke ... ne znam... Zar samo zato to vam dadu hlae i posao nosaa mislite da se trebate ponaati poput mukaraca... Trajekt za Woolwich: - Gadan dan, policajce. - Dobro jutro, kapetane. Rekao bih da je gore na otvorenom moru. - Mogu li vam pomoi? Ili samo prelazite rijeku? - elio bih da pogledate jedno lice, kapetane. - Da stavim naoale. O, ne brinite, vidim koliko treba da upravljam brodom. Naoale trebam za blie stvari. Da vidimo... - Sjeate li-se? - ao mi je, policajce. Ne znai mi nita. - Pa javite mi ako ga vidite. - Svakako. - Bon voyage! 199Leak Street, broj 35, London El: - Narednik Riley! Kakvo ugodno iznenaenje! - Ne budi drska, Mabel. Koga ima ovdje? - Sve same ugledne goste, narednice. Pa pozna me. - Poznam te vrlo dobro. Zato i jesam ovdje. Je li kojim sluajem netko od tvojih lijepih uglednih gostiju bjegunac? - Otkad regrutira za vojsku? - Ne regrutiram, Mabel. Traim jednog nitkova pa ako je ovdje, vjerojatno ti je rekao da je bjegunac. - Gledaj, Jack, ako ti kaem da ovdje nema nikoga koga ne poznajem, hoe li otii i prestati me gnjaviti? - Zato da ti vjerujem? - Zbog 1936. - Tada si bolje izgledala, Mabel. -1 ti, Jack. - Predajem se... To je bezobziran ubojica. Ako momak doe ovamo, javi se, u redu? - Obeavam. -1 ne gubi vrijeme. - U redu! - Mabel... Noem je zaklao enu tvojih godina. Samo te upozoravam. - Znam. Hvala. - Pa-pa. - uvaj se, Jacko. Billova gostionica na glavnoj cesti pokraj Bagshota: - Molim aj, Bili. Dva eera. - Dobro jutro, policajce Pearson. Gadan dan. - to ima na jelovniku, Bili... oblutke iz Portsmoutha?

- Pecivo s maslacem i groicama, kao to dobro zna. - Oh! Onda u uzeti dva. Hvala... Sluajte, deki. Svi koji ele da im pregledam kamion od vrha do dna neka odmah iziu... To je bolje. Pogledajte ovu sliku, molim vas. - Zbog ega ga gonite, policajce? Zbog vonje biciklom bez svjetla? - Nemoj se aliti, Harry! Poalji fotografiju naokolo. Je li netko povezao ovog momka? - Ja ne. -Ne. - ao mi je, policajce. - Nikad ga nisam vidio. - Hvala, deki. Ako ga vidite, javite. Zdravo. - Policajce? - Da, Bili? - Nisi platio pecivo. - Zapljenjujem ga kao dokazni materijal. Zdravo! Smethwickova garaa, Carlisle: - Dobro jutro, gospoice. Kad budete imali malo vremena... - Odmah u doi, policajce. Samo da posluim ovog gospodina... Dvadeset i est penija, molim vas. Hvala. Zbogom! - Kako ide posao? - Uasno, kao obino. ime vas mogu posluiti? - Moemo li na trenutak ui u ured? - Aha, hajdemo... E, pa, onda? - Pogledajte ovu fotografiju i recite mi jeste li tog ovjeka nedavno posluili. - Pa, ako jesam, lako u se sjetiti. Nije ba da nam kupci navaljuju u gomilama... ooh! Znate mislim da sam ga posluila! - Kada? - Prekjuer ujutro. - Jeste li potpuno sigurni? - Pa... bio je neto stariji nego na fotografiji, ali sam prilino sigurna. - to je vozio? - Neki sivi automobil. Ne razumijem se ba u marke automobila, ovo je zapravo posao mog mua, ali on je sada u mornarici. - Onda recite, kako je izgledao taj auto? Sportska kola? Limuzina? - Bio je star s pominim platnenim krovom. Dvosjed. Sportski. Na nogostupu je imao privren pomoni rezervoar za benzin, pa sam i njega napunila. - Sjeate li se to je ovjek imao na sebi? - Ne ba. Radno odijelo, mislim. - Bio je visok? - Da, vii od vas. - Dovraga, mislim da je to on! Imate li telefon...? 200 201William Duncan imao je dvadeset i pet godina, bio je visok metar i sedamdeset sedam centimetara, teak sedamdeset kilograma i zdrav kao dren. Takvim ga je odrao ivot na otvorenom i potpuna nezainteresiranost za duhan, pie, dugo bdjenje i razvratan ivot. Pa, ipak, nije bio u oruanim jedinicama. Sve do osme godine izgledao je poput normalnog djeteta, moda malo zaostalog, a onda mu se mozak jednostavno prestao razvijati. Nitko se nije sjeao nikakve traume ili tjelesnog oteenja kojima bi se objasnio iznenadan slom. Zapravo, prolo je nekoliko godina prije nego to je itko primijetio da neto ne valja jer je s deset godina bio tek pomalo zaostao, a s dvanaest samo malo tup, no u petnaestoj je bio oito glup, a u osamnaestoj su ga znali kao Blesavog Willieja. Njegovi roditelji pripadali su nekoj opskurnoj fundaaientali-stikoj vjerskoj sekti iji se lanovi nisu smjeli vjenati izvan Crkve (to moe, ali ne mora imati veze s Williejevom slaboum-nou). Molili su se za njega, naravno, ali su ga odveli i specijalistu u Stirling. Lijenik, postariji ovjek, obavio je neka ispitivanja i tada im je, gledajui ih iznad svojih zlatom uokvirenih naoala, rekao da je djeak u mentalnoj dobi od osam godina i da mu se razum uope vie nee razvijati. Nastavili su se moliti za njega, ali su predmnijevali da im je tu nesreu poslao Gospod da ih iskua pa su se pobrinuli da Willijeva dua bude spaena i jedva su ekali dan kad e se s njim, tada zdravim, sresti u raju. U meuvremenu, potrebno mu je bilo zaposlenje. Osmogodinjak moe uvati krave, a uvanje krava ipak je posao, pa je Blesavi Willie postao kravar. Automobil je spazio prvi put dok je uvao krave. Pretpostavio je da su u njemu ljubavnici.

Willie je znao za ljubavnike. To jest, znao je da ljubavnici postoje i da na mranim mjestima kao to su grmlje, kina i automobili ine stvari koje se ne smiju spomenuti; o njima se stoga ne govori. Zato je brzo potjerao krave pokraj grma iza kojeg je bio parkiran dvosjed morris cowley iz 1924. godine (poznavao je automobile kao i svaki osmogodinjak) i svim silama se trudio da ne pogleda unutra kako ne bi poinio grijeh. Odveo je svoje malo stado u staju na muu, otiao kui zaobilaznim putem, veerao, proitao ocu jedno poglavlje iz Levitskog zakonika - naglas i pomno - a zatim otiao u krevet i sanjao o ljubavnicima. Automobil je ostao na istom mjestu i sutradan naveer. Usprkos svoj svojoj prostodunosti Willie je znao da ljubavnici ne rade ono, to god to bilo dvadeset i etiri sata bez prekida. Ovaj put je otiao ravno do automobila i pogledao unutra. Vozilo je bilo prazno. Zemlja ispod motora bila je crna i umrljana ugljem. Willie je smislio novo objanjenje: automobil se pokvario, a voza ga je napustio. Nije mu palo na pamet da se upita zbog ega je automobil bio napola sakriven u grmu. Kad je stigao u staju, rekao je gazdi to je vidio. - Jedan automobil u kvaru nalazi se na puteljku uz glavnu cestu. Gazda je bio krupan ovjek gustih obrva boje pijeska koje bi se spojile dok je razmiljao. - Zar nije bilo nikoga u blizini? - Ne... a bio je tamo i juer. - Zato mi to onda nisi rekao juer? Willie je pocrvenio. - Mislio sam da su, moda... ljubavnici. - Oh. - Farmer je shvatio da Willie ne izigrava nego da mu je zaista neugodno. Potapao je mladia po ramenu. Dobro, hajde kui i pusti da se ja za to pobrinem. Nakon munje farmer je sam otiao pogledati. Njemu je palo na pamet da se upita zbog ega je automobil napola sakriven. uo je za londonskog ubojicu s bodeom i premda nije brzopleto zakljuio da je ubojica napustio automobil, ipak je pomislio da moda postoji veza izmeu tog automobila i onog ili nekog drugog zloina. Stoga je poslije veere poslao svog najstarijeg sina da odjae u selo i telefonira policiji u Stirling. Policija je stigla prije nego to se farmerov sin vratio iz sela. Bilo ih je najmanje desetak i svi su neprestano pili aj. Farmer i njegova ena probdjeli su pola noi posluujui ih. Pozvali su Blesavog Willicja da opet ispria to je vidio; on je ponovio da je prvi put spazio automobil prethodne veeri, i opet se zacrvenio kad je objanjavao da je pomislio da su u njemu ljubavnici. Sve u svemu, bila im je to najuzbudljivija ratna no. Te se veeri Percival Godliman spremao da provede etvrtu uzastopnu no u uredu pa je otiao kui da se okupa, presvue i spakira. ! 202 203Imao je stan s plaenom uslugom ienja u jednoj etvrti u Chelseaju. Bio je to malen stan iako dovoljno velik za samca, a bio je ist i uredan, osim radne sobe u koju istaica nije smjela ulaziti, pa su zbog toga po toj sobi bile razbacane knjige i papiri. Sav je namjetaj bio predratni, naravno, no bio je prilino dobro odabran pa je stan izgledao udobno. U dnevnoj sobi bili su konati klupski naslonjai i gramofon, a kuhinja je bila puna rijetko koritenih kuanskih aparata. Dok se kada punila, zapuio je cigaretu - u posljednje vrijeme bio je na njih navikao, s lulom je trebalo toliko petljati - i promatrao svoju najdragocjeniju imovinu: sliku koja je prikazivala mraan i fantastian srednjovjekovni prizor, vjerojatno djelo Hieronvmusa Boscha. Bila je to obiteljska batina i Godliman je nikad nije prodao, ak i kad je trebao novac, jer ju je volio. U kadi je razmiljao o Barbari Dickens i njezinu sinu Peteru. Nikome nije priao o njoj, ak ni Bloggsu, iako se upravo spremao da je spomene dok su razgovarali o ponovnoj enidbi, ali je ba tada upao pukovnik Terry. Udovica je, mu joj je ubijen u jednoj akciji na samom poetku rata. Godliman nije znao koliko joj je godina, ali je izgledala kao etrdesetogodinjakinja, i inila mu se premlada za majku dvadeset dvogodinjeg mladia. Radila je na prevoenju uhvaenih neprijateljskih poruka i bila je pametna, zabavna i vrlo privlana. Bila je i bogata. Godliman ju je tri puta izveo na veeru prije nego to je izbila sadanja kriza. Mislio je da ga ona voli. Bila je upriliila sastanak izmeu Godlimana i svog sina Pete-ra, koji je bio kapetan. Godlimanu se momak svidio. No on je znao neto to ni Barbara ni njen sin nisu znali: Peter e u Normandiju. To je bio jo jedan razlog vie da uhvati Die Nadela. Iziao je iz kade i dugo se i oprezno brijao razmiljajui: volim li je? Nije bio siguran kako bi trebala izgledati ljubav u srednjim godinama. Sigurno ne poput plamene strasti mladosti. Naklonost, divljenje, njenost i traak kolebljive poude? Ako je to znailo ljubav, on ju je volio. A sada mu je bilo potrebno da s nekim dijeli ivot. Godinama su mu bili dovoljni samoa i njegovo istraivanje. Drugarstvo u Vojnoj obavjetajnoj slubi sada ga je privuklo: priredbe, sastanci koji su trajali cijelu no kad bi iskrslo neto vano, duh predanog amaterizma, pomamna potraga za uicima ljudi koji su uvi-

204 jek blizu smrti, iji se as nikad ne moe predvidjeti - sve je to utjecalo na njega. Znao je da e to nestati nakon rata, ali ostat e druge stvari: potreba da razgovara s nekim bliskim o svom razoaranju i svojim trijumfima, potreba da nou dotakne nekog, potreba da kae: "Vidi! Pogledaj ono! Zar nije lijepo?" Rat iscrpljuje, pritie, razoarava i liava udobnosti ali ovjek ima prijatelje. Ako mir ponovo donese osamljenost, Godliman je mislio da e biti nesretan. U ovom je trenutku najvee blago bilo isto rublje i svjee izglaana koulja. Stavio je jo neto istog rublja u koveg, a zatim je sjeo da uiva u ai viskija prije nego to se vrati u ured. Vojni ofer vani u rekviriranom daimleru moe jo malo priekati. Punio je lulu kad je zazvonio telefon. Odloio je lulu i umjesto nje zapalio cigaretu. Telefon mu je bio prikljuen na telefonsku centralu Ministarstva rata. Telefonist mu je rekao da ga glavni inspektor Dalkeith zove iz Stirlinga. ekao je da kljocaj oznai da je dobio vezu. - Ovdje Godliman. - Pronali smo morris cowley - obavijestio je Dalkeith bez uvoda. - Gdje? - Na glavnoj cesti juno od Stirlinga. - Prazan? - Aha, pokvaren. Tamo je ve barem dvadeset i etiri sata. Netko ga je odvezao nekoliko metara s glavne ceste i sakrio u grm. Pronaao ga je jedan maloumni seoski mladi. - Da li u blizini tog mjesta postoji neka autobusna ili eljeznika stanica do koje bi se moglo doi pjeice? -Ne. Godliman je progunao: - To znai da je na ovjek vjerojatno morao pjeaiti ili auto-stopirati nakon to je ostavio automobil? -Aha. - U tom sluaju, hoete li se propitati u okolici... - Ve pokuavamo ustanoviti da li ga je tko od ovdanjih vidio ili povezao. - Dobro. Javite mi... U meuvremenu u prenijeti vijest Scot-land Yardu. Hvala vam, Dalkeith.- Ostat emo u vezi. Do vienja, gospodine. Godliman je spustio slualicu i otiao u radnu sobu. Sjeo je i pronaao u atlasu cestovnu kartu sjeverne Britanije. London, Liverpool, Carlisle, Stirling... Faber se kretao prema sjeveroistonoj kotskoj. Godiman se pitao ne bi li ipak trebalo razmotriti teoriju da Faber pokuava pobjei iz zemlje. Najbolji put bijega vodi preko neutralne Republike Irske. Istona obala kotske bila je meutim podruje na kojem su se vodile najraznovrsnije vojne akcije. Je li mogue da Faber ima takve ivce da nastavlja izvianje, a zna da mu je MI5 za petama? Mogue je, zakljuio je Godliman - znao je da je Faber vrlo hrabar - ali ipak nije vjerojatno. Nita to bi se moglo otkriti u kotskoj ne moe biti vanije od informacije koju ve ima. Stoga e Faber bjeati preko istone obale. Godliman je na brzinu razmotrio mogunosti bijega koje se pruaju pijunu: laki avion koji bi se spustio na osamljenu pustopoljinu, samotno putovanje preko Sjevernog mora u ukradenom brodiu, sastanak s podmornicom na otvorenoj puini, prijelaz na trgovakom brodu preko neutralne zemlje do Baltika, iskrcavanje u vedskoj i prelazak granice u okupiranu Norveku... bilo je previe mogunosti. Yard mora biti obavijeten o najnovijem razvoju stvari. Oni e zamoliti sve pripadnike kotske policije da pokuaju nai nekoga tko je pokupio autostopistu prije Stirlinga. Godliman se vratio u dnevnu sobu da telefonira, ali je aparat zazvonio prije nego to je doao do njega. Javio se. - Ovdje Godliman. - Neki gospodin Richard Porter zove iz Aberdeena. - Oh! - Godliman je oekivao Bloggsa iz Carlislea. - Spojite ga, molim. Halo? Ovdje Godliman. - Ah, ovdje Richard Porter. Ja sam iz ovdanjeg Straarskog odbora. - Da, izvolite. - Zapravo, stari moj, to je uasno neugodno. Godliman je obuzdao svoje nestrpljenje. - Nastavite. - Taj momak kojeg traite... umorstva noem i tako dalje. Pa, prilino sam siguran da sam tog vrajeg momka povezao vlastitim automobilom. Godliman je vre stisnuo slualicu. 206 - Kada? - Preksino. Automobil mi se pokvario na glavnoj cesti ba ispred Stirlinga. Usred vraje noi. Putem naie taj momak, pjeice, popravi ga, kao od ale. I tako, naravno... - Gdje ste ga iskrcali? - Upravo ovdje u Aberdeenu. Rekao je da ide u Banff. Stvar je u tome to sam juer gotovo cijeli dan prespavao i tek sam danas poslijepodne...

- Nemojte si predbacivati, gospodine Porter. Hvala to ste se javili. - Pa, do vienja. Godliman pritisne viljuku aparata pa se opet javi telefonist iz Ministarstva rata. - Spojite me s gospodinom Bloggsom, molim vas. On je u Car-lisleu. - eka vas na liniji, gospodine - obavijestio je telefonist. - Dobro! - Halo, Percy. ta je novo? - Ponovo smo mu na tragu, Frede. Ostavio je morris neposredno prije Strilinga i autostopom se prebacio do Aberdeena. - Do Aberdeena! - Mora da pokuava pobjei kroz istona vrata. - Kada je stigao u Aberdeen? - Vjerojatno juer rano ujutro. - U tom sluaju nije imao vremena pobjei osim ako je bio zaista brz. Tamo vlada najgora oluja koju ljudi pamte. Poela je prole noi i jo traje. Brodovi ne isplovljavaju, a tako je gadno da se ni avion ne moe sigurno spustiti. - Dobro. Idi onamo to bre moe. Ja u u meuvremenu pokrenuli mjesnu policiju. Nazovi me kad stigne u Aberdeen. - Ve kreem. - Frede? -Da? - Ipak emo epati tog gada. Fred se jo smijao kad je Godliman prekinuo vezu.21. Kad se Faber probudio, bio je gotovo mrak. Kroz prozor spavae sobe mogao je vidjeti kako posljednje toke sivila brie s neba nona tmina. Oluja nije jenjala, kia je bubnjala o krov i slijevala se iz lijeba, a vjetar je neumorno hujao i udarao. Upalio je malu svjetiljku koja je bila pokraj postelje. Taj ga je napor zamorio i on se svalio na jastuk. Preplailo ga je to je tako slab. Ljudi koji veruju da jai tlai uvijek moraju biti jaki, a Faber je bio dovoljno samosvjestan da zna to njegova vlastita etika podrazumijeva. Strah je uvijek bio negdje pod povrinom njegovih osjeaja: moda je zato i preivio tako dugo. Kronino je patio od nedostatka osjeaja sigurnosti. Na onaj neodreeni nain na koji shvaamo najosnovnije stvari o sebi shvaao je da je njegova nesigurnost razlog zbog kojega je odabrao zanimanje pijuna: bilo je to jedino zvanje koje mu je u svakom trenutku doputalo da ubije bilo koga tko ga i najmanje ugroava. Strah od osjeaja slabosti bio je dio sindroma koji je ukljuivao njegovu opsjednutost neovisnou, njegovu nesigurnost i njegov prezir prema vojnim starjeinama. Leao je u djejem krevetu u spavaoj sobi ruiastih tapeta i pravio inventuru vlastitog tijela. ini se da je bio posvuda izudaran, no bilo je oito da nita nije slomljeno. Nije osjeao groznicu: tijelo se oprlo upali plua unato noi u brodiu. Osjeao je tek onemoalost. Slutio je da je to vie nego iscrpljenost. Prisjetio se trenutka kad je dospio do vrha kosine, kad je pomislio da e umrijeti, pa se upitao nije li se u onoj posljednjoj bezumnoj trci prenapregnuo toliko da e mu ostati neke trajne posljedice. 208 Provjerio je i svoje stvari. Kutijica s negativima jo mu je bila prilijepljena na prsima, bode je bio privren o lijevu ruku, a isprave i novac u depu gornjeg dijela posuene pidame. Zbacio je pokrivae i naglo se premjestio u sjedei poloaj s nogama na tlu. Trenutak vrtoglavice doao je i proao. Ustao je. Najvanije je da ne misli o sebi kao o bolesniku. Odjenuo je kuni haljetak i otiao u kupaonicu. Kad se vratio, na krevetu je naao svoju odjeu, istu i izglaa-nu: rublje, radno odijelo i koulju. Odjednom se sjetio da je jutros ustao i da je u kupaonici ugledao golu enu: bio je to neobian prizor i on nije bio siguran to znai. Bila je vrlo lijepa, prisjetio se. Polagano se odijevao. Rado bi se obrijao, no odluio je zamoliti domaina za doputenje prije nego to posudi britvu s police u kupaonici: neki su mukarci jednako posesivni prema svojim britvama kao i prema svojim enama. Meutim, bio je toliko slobodan da se poslui djejim plastinim eljem, to ga je pronaao u najgornjem pretincu komode. Nije se osjeao ponosnim dok se gledao u zrcalu. Nije bio tat. Znao je da ga neke ene smatraju privlanim, a druge pak ne, ali je pretpostavljao da je tako s veinom mukaraca. Naravno, imao je vie odnosa sa enama nego veina mukaraca, no to je pripisivao svojoj pohoti, a ne izgledu. Odraz u zrcalu pokazivao je da izgleda pristojno, a jedino je to i elio znati. Tako je zadovoljan iziao iz kupaonice i polako krenuo niza stube. Ponovo je osjetio val slabosti, ponovo se prisilio da ga savlada; stezao je ogradu na stubitu i s naporom silazio, stepenicu po stepenicu, sve do prizemlja. Zastao je pred vratima dnevne sobe pa kako nije uo nikakva zvuka, poao je u kuhinju. Pokucao je i uao. Mladi je par bio za stolom i ba je zavravao s veerom.

ena se digla kad je uao. - Ustali ste! - iznenadila se. - Mislite da je to pametno? Faber je pustio da ga ona dovede do stolca. - Hvala vam - rekao je. - Ne smijete me ohrabrivati da izigravam bolesnika. - Mislim da ne shvaate kakvu ste strahotu preivjeli - napomenula je. - Hoete li neto pojesti? - Ako vam nije teko... - Nimalo. Ne budite smijeni. Grijem vam juhu. 209- Tako ste ljubazni, a ja vam ak ni ime na znam - dometnuo je Faber. - David i Lucy Rose. - Nalila mu je juhu u zdjelu i stavila je na stol ispred njega. - Davide, molim te, odrei kruha. - Ja sam Henry Baker. - Faber nije znao zato je to rekao: na to ime nije imao nikakvih isprava. ovjeka koji se zvao Henry Faber progonila je policija, pa se trebao posluiti imenom Jamesa Bakera, no zbog neeg je elio da ga ova ena zove Henry, najbliim engleskim ekvivalentom njegova prava imena - Henrik. Moda to uope nije vano: uvijek je mogao rei da mu je ime James, ali da ga oduvijek zovu Henry. Progutao je malo juhe i odjednom je osjetio stranu glad. Brzo je pojeo juhu, a zatim i kruh. Kad je zavrio, Lucy se nasmijala. Bila je prekrasna kad bi se smijala: usta su joj bila irom otvorena tako da su joj se vidjeli brojni pravilni bijeli zubi, a oko oiju su se pojavile simpatine borie od smijeha. - Jo? - ponudila je. - Puno vam hvala. - Vidim da vam prija. U obraze vam se vraa boja. Faber je i sam osjetio da mu je bolje. Drugi tanjur juhe pojeo je sporije, vie iz uljudnosti negoli zato to bi mu bilo previe. David je upitao: - Kako to da ste bili vani po ovakvoj oluji? - Bilo je to prvi put to je progovorio. - Ne gnjavi ga, Davide - napomenula je Lucy. - Nita ne smeta - rekao je Faber. - Bio sam lud, to je sve. Ovo je prvi put od poetka rata da sam dobio dopust; silno sam elio otii na ribarenje i jednosta.vno se nisam osvrtao na vrijeme. Jeste li vi ribar? David je odmahnuo glavom. - Ja sam ovar. - Imate li mnogo pomonika. - Samo jednoga, starog Toma. - Vjerojatno na otoku ima i drugih ovara. - Ne. Mi ivimo na ovom kraju, Tom na drugom, a izmeu nas nema niega osim ovaca. Faber je polako kimnuo. To je dobro, vrlo dobro. ena, bogalj, dijete i starac ne mogu predstavljati prepreku. A ve se osjeao znatno snaniji. . - Kako uspostavljate vezu s kopnom? - upitao je. 210 - Svakih etrnaest dana dolazi brodi. Trebao bi doi ovog ponedjeljka, ali nee ako oluja potraje. U Tomovoj kuici je radio-odailja, ali njime se moemo posluiti samo u prijekoj potrebi. Da sam mislio da za vama tragaju ili da vam je bila potrebna hitna medicinska pomo, upotrijebio bih ga. No kako stvari stoje, mislim da nije potrebno. Nema smisla: nitko ne moe doi da vas odvede s otoka dok se oluja ne smiri, a tada e ionako doi brodi. - Naravno. - Faber je prikrio oduevljenje. Problem kako da u ponedjeljak uspostavi vezu s podmornicom kopkao ga je neprestano u podsvijesti. U dnevnoj sobi Roseovih vidio je obian radio-aparat i on bi iz njega, za nudu, mogao napraviti odailja. No injenica da Tom ima pravi radio-odailja sve je pojednostavila. - to e Tomu odailja? - upitao je Faber. - On je pripadnik Kraljevskog promatrakog korpusa. Aber-deen je bombardiran u lipnju 1940. Nije bilo nikakve protuavionske uzbune. Stoga je i bilo pedeset rtava. Tada su unovaili Toma. Dobro je to mu je sluh bolji od vida. - Pretpostavljam da su bombarderi stigli iz Norveke? -I ja. Lucy je ustala. - Prijeimo u drugu sobu. Oba su mukarca pola za njom. Faber nije osjealo ni slabost, ni vrtoglavicu. Pridrao je vrata Davidu koji se odvezao tik do ognjita. Lucy je Fabera ponudila konjakom. Odbio je. Natoila je svome muu i sebi. Faber se zavalio i promatrao brani par. Lucy je stvarno izvrsno izgledala: imala je ovalno lice, iroko razmaknute oi neobine, maje jantarne boje i bujnu tamnocrvenu kosu. Pod muka-rakim ribarskim demperom i vreastim hlaama naziralo se izvanredno, punano tijelo. Da nakovra* kosu, navue svilene arape i koktel-haljinu, mogla bi biti vrlo privlana. David je takoer bio naoit - gotovo lijep, da mu nije izbijala vrlo crna brada. Kosa mu je bila gotovo crna, a put mediteranska. Da su mu noge bile razmjerne s rukama, bio bi visok. Faber je pretpostavljao da bi te ruke mogle biti vrlo snane, ojaalih miia zbog toga to se ve godinama kree u kolicima.

Da, bili su privlaan par, no osjeao se da izmeu njih neto nije u redu. Faber nije bio nikakav strunjak za brakove, ali 211zahvaljujui uvjebanosti u tehnikama ispitivanja nauio je itati nijemi jezik tijela pa je po neznatnim kretnjama znao kada je netko preplaen, samopouzdan, kada neto taji ili kad lae. Lucy i David rijetko su se kada pogledali, a nikada se nisu dodirivali. Vie su se obraali njemu nego jedno drugome. Kruili su jedno oko drugoga poput purana koji nastoje pred sobom sauvati nekoliko etvornih metara slobodnog prostora za kretanje. Napetost izmeu njih bila je vrlo velika. Bili su poput Churchilla i Staljina koji su trenutano prisiljeni da se bore rame uz rame, a pri tom tekom mukom savladavaju duboko neprijateljstvo. Faber se pitao kakva li to strana trauma lei iza njihove mrnje. Ova udobna kuica mora biti, to se osjeaja tie, lonac za kuhanje pod pritiskom, unato sagovima i vedrim bojama zidova, naslonjaima, presvuenim tkaninom sa cvjetnim uzorkom, ras-plamsaloj vatrici i uokvirenim akvarelima. ivjeti osamljeno, sama sa starcem i djetetom kao drutvom, uz ovakav odnos izmeu njih dvoje sve ga je to pod sjealo na dramu koju je gledao u Londonu, djelo nekog Amerikanca Tennesseeja, tako nekako. David je naglo ispio pie i rekao: - Moram na spavanje. Osjeam svoja lea. Faber je ustao i ispriao se: - Oprostite, zadravam vas. David mu je mahnuo da sjedne. - Nimalo. Spavali ste cijeli dan pa neete odmah u krevet. Osim toga, Lucy bi, siguran sam, voljela brbljati. Radi se samo o tome da upropatavam lea, znate, lea bi trebala podijeliti teret s nogama. Lucy je dometnula: - Bit e bolje da onda veeras uzme dvije pilule. - S gornje police ormara za knjige skinula je boicu, istresla dvije tablete za spavanje i dala ih muu. Progutao ih je bez vode. - Pa, laku no. - Odvezao se. - Laku no, Davide. - Laku no, gospodine Rose. Trenutak kasnije Faber je uo Davida kako se vue uza stube i pitao se kako li mu to uope uspijeva. Lucy je prozborila kao da eli prikriti zvuk Davidovog uspinjanja. - Gdje ivite, gospodine Baker? - Molim vas, zovite me Henry. ivim u Londonu. - Godinama nisam bila u Londonu. Od njega vjerojatno nije mnogo ostalo. - Promijenio se, ali ne toliko koliko biste mislili. Kad ste posljednji put bili ondje? - etrdesete. - Natoila je sebi jo jedan konjak. - Otkad smo doli ovamo, s otoka sam otila samo jednom kad sam trebala roditi. Sad se ba i ne moe mnogo putovati, zar ne? - Zato ste doli ovamo? - Hm. - Sjela je, otpila gutljaj i pogledala u vatru. - Moda ne bih trebao.. - U redu je. Istog dana kad smo se vjenali, doivjeli smo prometnu nesreu. Tako je David izgubio noge. Polazio je obuku za pilota lovca... Mislim da smo oboje htjeli pobjei od svijeta. Vjerujem da je to bila pogreka, ali se tada inilo da je to dobra ideja. - A to je jo i povealo njegovu ogorenost. Otro ga je prostrijelila pogledom. - Vi ste ovjek koji dobro zapaa. - To je oito. - Govorio je vrlo tiho. - Vi ne zasluujete toliku nesreu. Nekoliko je puta mirnula. - Predobro zapaate. - Nije teko. Zato nastavljate, ako ne ide? - Ne znam to bih vam rekla. elite li otrcanu fraze? Brani zavjet, dijete, rat... Ako postoji neki drugi razlog, ne mogu za nj nai rijei. - Krivnja - rekao je Faber. - No vi razmiljate o tome da ga napustite, zar ne? Zurila je u njega polako tresui glavom u nevjerici. - Odakle toliko znate? - Za etiri godine na ovom otoku zaboravili ste vjetinu pretvaranja. Osim toga, te su stvari mnogo, mnogo jednostavnije kad ih se promatra izvana. - Jeste li ikad bili u braku? - Ne. To i hou rei. - Zato niste? Mislim da biste trebali biti. Ovaj put se Faber zamiljeno zagledao u vatru. Stvarno zato nije? Njegov omiljeni odgovor - kojim je i samog sebe uvjeravao - bila je njegova profesija. No to joj nije mogao rei, a osim toga bilo bi to previe otvoreno. Odjednom je rekao: 212

213- Ne vjerujem da bih ikoga mogao toliko voljeti. - Te je rijei izrekao bez razmiljanja i pitao se jesu li istinite. Trenutak kasnije pitao se kako je to Lucy uspjela osvojiti njegovo povjerenje ba kad je pomislio da on nju razoruava. Oboje su utjeli neko vrijeme. Vatra je zamirala. Nekoliko zalutalih kinih kapi proletjelo je kroz dimnjak i zacvralo na ugljenu koji se hladio. Oluja nije pokazivala znake slabljenja. Faber se ulovio u mislima o posljednjoj eni koju je imao. Kako li se zvala? Gertrude. Bilo je to prije sedam godina, no mogao ju je zamisliti sada, uz treptanje vatre: okruglo njemako lice, plava kosa, zelene oi, lijepe grudi, preiroki bokovi, debele noge, runa stopala; u razgovoru poput ekspresnog vlaka, divlje, neiscrpno oduevljenje za seks... Laskala mu je divei se njegovoj pameti (rekla je) i oboavajui njegovo tijelo (to mu nije trebala rei). Pisala je stihove za popularne pjesme i itala mu ih u bijednom podrumskom stanu u Berlinu: nije to bilo unosno zanimanje. Predoio ju je sebi u njenoj neurednoj spavaoj sobi kako lei gola i zahtijeva da s njom izvodi jo bizarnih i erotinih stvari: da je ozljeuje, da sam sebe dodiruje, da lei potpuno mirno dok ona vodi ljubav s njim... Lagano je odmahnuo glavom da odagna uspomene. Nije o tome razmiljao svih ovih godina koje je proveo bez ena. Takve su ga slike uznemiravale. Pogledao je Lucy. - Bili ste daleko - rekla je sa smijekom. * - Uspomene. Taj razgovor o ljubavi... - Nisam vas trebala optereivati. - Niste me opteretili. - Ugodne uspomene? - Vrlo ugodne. A vae? I vi ste razmiljali. Opet se osmjehnula. - Ja sam bila u budunosti, ne u prolosti. - to ste ondje vidjeli? inilo se da je htjela odgovoriti pa se predomislila. Zbilo se to dva puta. Oko njenih oiju primijetio je znakove napetosti. - Vidim da ete nai drugog mukarca - napomenuo je Faber. Dok je govorio, mislio je: Zato to inim? - Slabiji je od Davida i nije tako lijep: ali - vi ga ljubite ba zbog njegove slabosti. Pametan je, ali nije bogat, suosjeajan je, ali ne i sentimentalan; njean, odan, predan. On... aa iz koje je pila konjak rasprsla se u njenoj ruci od siline stiska. Komadii su joj popadali u krilo i na sag, a ona ih nije ni pogledala. Faber je pristupio njenom stolcu i kleknuo pred nju. Krvario joj je palac. Primio ju je za ruku. - Ozlijedili ste se. Pogledala ga je. Plakala je. - Oprostite - rekao je. Posjekotina je bila povrinska. Iz depa hlaa izvadila je rupi i zaustavila krvarenje. Faber je pustio njenu ruku i stao sakupljati krhotine razbijenog stakla alei to je nije poljubio kad mu se za to pruila prilika. Stavio je krhotine na ogradu kamina. - Nisam vas elio uznemiriti - dometnuo je. Maknula je rupi i pogledala palac. Jo je krvario. - Malo zavoja - savjetovao je. - U kuhinji je. Pronaao je smotak zavoja, kare i sigurnicu. U jednu je zdjelicu nalio tople vode pa se vratio u dnevnu sobu Dok ga nije bilo, uspjela je nekako da s lica obrie tragove suza. Sjedila je pasivno, onemoala, dok joj je prao palac u toploj vodi, suio ga i namjetao joj malu traku zavoja preko posjekotine. Sve vrijeme gledala je u njegovo lice, ne u ruke, no izraz joj je bio nedokuiv. Zavrio je i naglo se uspravio. Glupost: bio je otiao predaleko. Vrijeme je bilo da prekine. - Misim da e biti najbolje da odem u krevet. Kimnula je. - ao mi je... - Prestanite se ispriavati - kazala mu je. - Ne prilii vam. Glas joj je bio opor. Naslutio je da je i ona osjetila da su izgubili kontrolu. - Vi ete ostati? - upitao je. Odmahnula je glavom. - Pa... - Otiao je do vrata i pridrao ih. U prolazu je izbjegla njegov pogled. Slijedio ju je kroz predsoblje i uza stube. Dok je promatrao kako se uspinje, nije mogao odoljeti, a da je ne zamisli odjevenu u drukiju odjeu, kako joj se bokovi blago njiu ispod svilenog materijala, kako su joj noge u arapama umjesto u vunenim sivim hlaama, kako je u cipelama visokih peta umjesto u izlizanim pustenim papuama. Na vrhu stuba, na malom odmoritu, okrenula se i proaptala: -Laku no. 214- Laku no, Lucy - rekao je. Na as se zagledala u njega. Posegnuo je za njenom rukom, ali je ona predvidjela njegovu nakanu i brzo se okrenula, ula u svoju spavau sobu i zatvorila vrata ne osvrnuvi se; ostavila ga je da stoji tamo ispruene ruke i otvorenih usta i da se pita to li joj je na pameti i - to je jo vanije - to je to njemu na pameti. 22. 216

Bloggs je kroz no opasno brzo vozio rekvirirani sunbeam talbot s posebno pojaanim motorom. Brdovite i vijugave kotske ceste bile su klizave od kie, a na nekoliko uleknua dva-tri centimetra pod vodom. Voda je po vjetrobranu lijevala kao iz kabla. Na izloenij im vrhovima breuljaka olujni vjetrovi su prijetili da e automobil otpuhnuti s ceste na raskvaenu ledinu uz cestu. Kilometar za kilometrom Bloggs je sjedio nagnut naprijed zurei kroz malu staklenu povrinu koju je brisa oistio i naprezao oi da raspozna cestu ispred sebe dok su se farovi borili s kiom koja je zastirala vidik. Neto sjevernije od Edinburgha pregazio je tri kunia i osjetio udarac od kojeg mu se smuilo kad su gume zgnjeile njihova krznena tjelaca. Nije usporio, ali se neko vrijeme nakon toga pitao izlaze li kunii i inae nou. Od naprezanja zaboljela ga je glava, a i lea su ga boljela od sjedeeg poloaja. Osjetio je glad. Otvorio je prozor da bi ga hladan povjetarac odrao budnim, ali je ulazilo toliko vode da ga je istog asa morao ponovo zatvoriti. Pomislio je na Die Nadela ili Fabera, ili ve kako se sada nazivao: nasmijeenog mladia u sportskim gaicama koji dri pokal. Da, Faber je dobivao ovu trku. Bio je etrdeset osam sati u prednosti, imao je i tu prednost zato to je, za razliku od njih, znao rutu kojom mora ii. Bloggs bi uivao u nadmetanju s tim ovjekom da ulozi nisu bili tako visoki, tako prokleto visoki. Pitao se to e uiniti ako se ikada nae licem u lice s tim ovjekom. Ustrijelit u gada im ga vidim, pomislio je, prije nego to on ubije mene. Faber je profesionalac, a s takvima nema 217ale. Veina pijuna su amateri, frustrirani revolucionari s ljevice ili desnice, ljudi koji ude za prividnim arima pijunae, gramzivi mukarci ili ene gladne ljubavi, ili pak rtve ucjene. Ono malo profesionalaca zaista je opasno jer znaju da e im se suprotstaviti drugi profesionalci, isto tako nemilosrdni. Bilo je jo sat-dva do zore kad se Bloggs dovezao u Aberdeen. Nikada u ivotu nisu ga toliko oduevljavala ulina svjetla, pa makar i ovakva, zamraena i prekrivena. Nije imao pojma gdje je policijska stanica, a na ulicama nije bilo nikog da ga uputi, pa je vozio nasumce po gradu sve dok nije spazio poznatu plavu svjetiljku (takoer zamraenu). Parkirao je automobil i po kii utrao u zgradu. Oekivali su ga. Godliman je telefonirao, a sada je Godliman stvarno postao vana linost. Bloggsa su uveli u ured Alana Kincaida, glavnog inspektora, koji je preao pedesetu. U sobi su bila jo tri slubenika; Bloggs se rukovao s njima i istog trenutka zaboravio njihova imena. - Iz Carlislea ste stigli vraki brzo - primijetio je Kincaid. - Gotovo sam se pritom ubio - odgovorio je Bloggs. Sjeo je. -Kad biste mi mogli nabaviti neki sendvi... - Naravno. - Kincaid je izvirio iz sobe i neto viknuo. - Bit e ovdje za tren oka - rekao je Bloggsu. Ured je imao sivobijele zidove, daani pod i jednostavan grub namjetaj: stol, nekoliko stolica i ormari s ladicama i fasciklima. Bio je potpuno bezlian: bez slika, ukrasa ili znaka osobitosti bilo koje vrste. Na podu je bio pladanj s prljavim alicama, a zrak je bio pun dima. Soba je vonjala kao to vonjaju prostorije u kojma se radi cijele noi. Kincaid je imao brie, rijetku prosijedu kosu i naoale. Krupan ovjek, inteligentna izgleda, u koulji i s naramenicama, bio je tip policajca koji - razmiljao je Bloggs - ine kimu britanske policije. Govorio je u dijalektu, to je bio znak da je, poput Bloggsa, otpoeo slubu kao policajac u patroli da bi se potom polako uspinjao - premda je, sudei po njegovim godinama, Kioncaidov uspon bio sporiji od Bloggsova. - Koliko znate o svemu tome? - upitao je Bloggs. - Ne mnogo - odvratio je Kincaid. - No va je ef, Godliman, rekao da su londonska umorstva najmanji zloini ovog ovjeka. Znamo i u kojem odjelu radite, pa nije teko zbrojiti dva i dva i zakljuiti da je taj Faber vrlo opasan pijun. 218 - Tako nekako - potvrdio je Bloggs. Kincaid je kimnuo. - to ste do sada uinili? - upitao je Bloggs. Kincaid je stavio noge na pisai stol. - Ovamo je stigao prije dva dana, zar ne? -Da. - Tada smo ga poeli traiti. Imali smo fotografije. Pretpostavljam da ih je dobila svaka policijska jedinica u zemlji. -Da. - Provjerili smo hotele i pansione, eljezniki i autobusni kolodvor. Uradili smo to vrlo temeljito premda u to vrijeme nismo znali da li je prispio ovamo. Kao to vidite, bez rezultata. Provjeravamo ponovo, naravno, ali ja mislim da je vjerojatno odmah napustio Aberdeen. Ula je policajka sa alicom aja i vrlo debelim sendviem od sira. Bloggs joj je zahvalio i halapljivo navalio na sendvi. Kincaid je nastavio: - Na je ovjek bio na eljeznikom kolodvoru prije nego to je krenuo prvi jutarnji vlak. Isto tako i na autobusnom kolodvoru. Dakle, ako je napustio grad, ukrao je neki automobil ili se pak povezao autostopom. Nismo dobili ni jednu prijavu o krai automobila. - Prokletstvo - izustio je Bloggs punih usta kruha od neprosi-janog brana. Progutao je. - To nam strahovito oteava posao, to pronalaenje traga. - Bez sumnje se zato i odluio za autostop. - Mogao je otii morem.

- Od brodova koji su tog dana isplovili iz luke nijedan nije bio dovoljno velik da se u njega neprimijeen ukrca kao slijepi putnik. Od tada, naravno, nitko vie nije isplovio zbog oluje. - Ukradeni brodii? - Nije bilo prijava. Bloggs je slegnuo ramenima. - Ako nije bilo nikakvih izgleda da isplove, vlasnici nisu morali doi u luku, a u tom bi sluaju kraa brodia mogla ostati nezamijeena sve dok se oluja ne smiri. Jedan od slubenika u sobi je rekao: - To smo previdjeli, efe. - Jesmo - rekao je Kincaid.- Moda bi luki kapetan mogao pogledati sva redovna sidrita... - dometnuo je Bloggs. - Slaem se - rekao je Kincaid. Ve je okretao brojeve. Trenutak kasnije progovorio je u slualicu: - Kapetane Douglas? Kincaid. Aha, znam da pristojni ljudi u ovo doba spavaju. Jo niste uli ono najgore... elim da ietate na kiu. Aha, dobro ste me uli... Ostali policajci poeli su se smijati. Kincaid je stavio ruku preko mikrofona. - Znate li to se pria o rjeniku mornara? Imaju pravo. -Ponovo je progovorio u telefon. - Obiite sva redovna sidrita i pribiljeite svako plovilo koje nije na svom uobiajenom mjestu. Izuzevi ona za koja znate da su opravdano izvan luke; dajte mi imena i adrese... i telefonske brojeve vlasnika, ako ih imate. Da, da, znam... Udvostruujem. U redu, neka bude boca. I dobro vam jutro, stari moj. - Prekinuo je vezu. Bloggs se nasmijao. - Otar? - Da sa svojim pendrekom uinim ono to mi je savjetovao, nikad vie ne bih mogao sjesti. - Kincaid se uozbiljio. - Trebat e mu otprilike pola sata, a zatim emo trebati nekoliko sati da provjerimo sve adrese. Vrijedi pokuati, iako ja jo uvijek mislim da je autostopirao. - To i ja mislim - napomenuo je Bloggs. Vrata su se otvorila i uao je ovjek srednjih godina u civilnoj odjei. Kincaid i njegovi slubenici ustali su, a i Bloggs za njima. - Dobro jutro, gospodine - pozdravio je Kincaid. - Ovo je gospodin Bloggs, Gospodine Bloggs, Richard Porter. Rukovali su se. Porter je imao crveno lice i briljivo njegovane brkove. Nosio je dvoredan ogrta boje devine dlake. - Drago mi je. Ja sam mamlaz koji je vaeg momka povezao do Aberdeena. Strano mi je neugodno. - Nije govorio lokalnim dijalektom. - Drago mi je - odvratio je Bloggs. Na prvi pogled Porter je izgledao kao prava budala koja e pijuna prevesti kroz pola zemlje. S druge strane, Bloggs je znao takve tipove: iza prividne praznoglave srdanosti mogao se skrivati pronicljiv um. Upitao je: - to vas je navelo da shvatite kako je ovjek kojeg ste pove-zli... ubojica s bodeom? 220 - uo sam za naputeni morris. Pokupio sam ga ba na tom mjestu. - Vidjeli ste fotografiju? - Da. Naravno, nisam dobro pogledao momka jer je za vrijeme naeg putovanja uglavnom bio mrak. No vidio sam ga dovoljno u svjetlu baterije dok smo bili pod haubom i kasnije kad smo uli u Aberdeen. Tada je ve svitalo. Da sam samo vidio fotografiju, rekao bih da bi to mogao biti on. S obzirom na mjesto gdje sam ga pokupio, tako blizu mjesta gdje je pronaen morris, kaem da je to sigurno bio on. - Slaem se - potvrdio je Bloggs. Razmislio je naas pitajui se koje bi korisne informacije mogo dobiti od tog ovjeka. - Kako vas se dojmio Faber? - upitao je na kraju. Porter je smjesta odvratio: - Djelovao mi je iscrpljeno, nervozno i odluno, tim redoslijedom. Osim toga, nije kot. - Kao biste opisali njegov izgovor? - Neodreen. Ni traga od vabe u glasu... ali moda mi se to sada, kad je sve prolo, samo ini. Izgovor: neka manja privatna srednja kola u nekoj od pokrajina oko Londona. Za oko mi je zapela njegova odjea, ako shvaate to mislim. Nosio je radno odijelo. Druge stvari nisam zamijetio nego tek kasnije. Kincaid ga je prekinuo ponudivi aj. Svi su prihvatili. Policajac je otiao do vrata. Bloggs je zakljuio da je Porter manje blesav nego to izgleda: - O emu ste govorili? - Oh, nita naroito. - Ali satima ste bili zajedno. - Vei dio puta je prespavao. Popravio je automobil... radilo se samo o kablu koji se iskopao, ali je sam bespomoan sa strojevima... a zatim mi je rekao da mu se automobil pokvario kraj Edinburgha i da ide u Banff. Rekao je da zapravo ne eli ii kroz Aberdeen jer nema propusnicu za zabranjenu zonu. Bojim se da sam... ja sam mu rekao da o tome ne brine. Kazao sam da u jamiti za njega ako nas zaustave. Zbog toga se, znate,

osjeam takvom prokletom budalom, ali sam osjeao da mu dugujem uslugu. Izvukao me iz gadnog kripca, znate. - Nitko vas ne osuuje, gospodine - primijetio je Kincaid. Bloggs ga je osuivao, ali to nije kazao. Umjesto toga rekao je: - Vrlo je malo onih koji su sreli Fabera, a koji nam mogu reikako on izgleda. Dobro razmislite i recite mi to vi mislite kakav je on ovjek? - Probudio se poput vojnika - napomenuo je Porter. - Bio je uljudan, a inilo se da je inteligentan. Ima snaan stisak ruke. Zamjeujem stiskove ruku. - Jo neto? - Ima neega u tome kako se probudio... - Porterovo rumeno lice se namrtilo. - Desnom rukom je poao prema lijevoj podlaktici, ovako nekako. - Pokazao je. - To je ve neto - rekao je Bloggs. - Bit e da tamo dri bode. Tok u rukavu. - To je sve, na alost. - I rekao je da ide u Banff. To znai da ne ide. - Stvarno? - pijuni uvijek lau, iz principa. Kladim se da ste mu vi rekli kamo idete prije nego to je on vama rekao kamo e. - Mislim da jesam - kimnuo je zamiljeno Porter. - Dakle, tako neto. - Ili mu je cilj bio Aberdeen ili je, nakon to ste ga iskrcali, otiao na jug. Budui da je rekao da ide na sjever, vjerojatno nije otiao u tom smjeru. - Ovakvo nagaanje po principu suprotnosti moe zavesti na krivi put - primijetio je Kincaid. - Ponekad i zavede - nasmijeio se Bloggs. - Jeste li mu rekli da ste sudac? -Da. - Zato vas nije ni ubio. - to? Blagi Boe! to vam to znai? - Znao je da bi va nestanak ubrzo bio primijeen. - Blagi Boe! - ponovio je Porter. Malo je problijedio. Pomisao da je stvarno mogao biti umoren oito mu uope nije pala na pamet. Vrata su se ponovo otvorila. ovjek koji je uao rekao je: -Imam tu vau jebenu informaciju i nadam se da je vrijedna. Bloggs se nacerio. Ovo je nedvojbeno bio luki kapetan: nizak ovjek, podiane sijede kose koji je puio lulu i nosio vuneni kaputi s mjedenim pucetima. - Uite, kapetane. Kako ste se tako smoili? Ne biste smjeli izlaziti po kii - obratio mu se Kincaid. - Odjebi - odvratio je kapetan. Bloggs nije znao u kojoj se 222 mjeri zapravo ljuti. Sudei po nasmijeenim licima ostalih prisutnih, kapetan ba i nije bio ljut. - Dobro jutro kapetane - pozdravio ga je Poter. - Dobro jutro, vaa milosti - uzvrati kapetan. - to ste pronali? - upitao je Kincaid. Kapetan je skinuo kapu i stresao s nje kapljice kie. - Nedostaje Marie II - rekao je. - Vidio sam da je uplovila onog poslijepodneva kad je poela oluja. Nisam vidio kad je isplovila, ali znam da toga dana nije trebala opet isploviti. Bilo kako bilo, ini se da je isplovila. - Tko joj je vlasnik? - Tam Halfpenny. Nazvao sam ga. Toga ju je dana ostavio na sidritu i otad je nije vidio. - Kakva je to vrsta brodice? - upitao je Bloggs. - Ribarski brodi dugaak osamnaest metara, irokog trupa. vrst brodi. Ugraeni motor. Nije neke odreene vrste... ovdanji se ribari ne dre knjige modela kada grade brodie. - Da vas upitam neto vrlo vano - rekao je Bloggs. - Je li brodi mogao izdrati oluju? Kapetan je zastao prinosei ibicu luli. Trenutak kasnije je rekao: - S vrlo vjetim mornarom za kormilom... moda. A moda i ne. - Kako je daleko mogao stii prije nego to je izbila oluja? - Ne ba daleko... nakoliko milja. Marie II se nije ukotvila do predveer. Bloggs je ustao, obiao oko svog stolca i ponovo sjeo. - Pa gdje bi onda sada mogao biti? - Na dnu mora, po svemu sudei, prokleta budala. - Kapetanova pretpostavka mu se svidjela. Meutim, Bloggs se nije mogao zadovoljiti pukom mogunou da je Faber mrtav. Bila je previe neuvjerljiva. Obuzelo ga je nezadovoljstvo i osjetio se nespokojan, nestrpljiv i razoaran. Poeao se po bradi - trebao bi se obrijati. - Vjerovat u kad vidim - napomenuo je. - To se nee desiti.

- Molim vas, potedite me svog turobnog nagaanja - odvratio je otro Bloggs. - elim od vas informacije, ne pesimizam. -Ostali policajci u sobi najednom su se sjetili da je on ovdje, usprkos svojoj mladosti, najstariji po rangu. - Hajdemo da razmotri223mo mogunosti. Prva: napustio je Aberdeen kopnom, a netko je drugi ukrao Marie II. U tom sluaju do sada je ve vjerojatno stigao do svog cilja, ali nije mogao napustiti zemlju zbog oluje. Sve ostale policijske snage ve ga trae, i to je sve to u ovom sluaju moemo uiniti. Druga: jo je u Aberdeenu. Uzimamo u obzir i ovu mogunost: jo ga traimo. Trea mogunost: napustio je Aberdeen morskim putem. Mislim da smo se sloili da je to najvjerojatnija alternativa. Hajde da je ralanimo. Trea A: prebacio se na drugi brod, vjerojatno podmornicu, prije nego to je izbila oluja. Tree B: negdje je naao sklonite ili se negdje razbio na kopnu ili otoku. Trea C: poginuo je. - Ako je uhvatio podmornicu, stradali smo. Izgubili smo. Tu vie nita ne moemo uiniti. Zato, zanemarimo tu mogunost. Ako je pronaao sklonite ili pretrpio brodolom, prije ili kasnije pronai emo tragove... ili Marie II, ili njene dijelove. im se vrijeme dovoljno raisti da avion moe uzletjeti, moemo smjesta pretraiti obalu i puinu. Ako je potonuo na dno mora, ipak bismo jo mogli pronai neke plutajue dijelove brodia. - Dakle, poduzmimo akcije u tri smjera. Nastavit emo pretraivanje koje je u toku, poduzet emo novo pretraivanje obale sjeverno i juno od Aberdeena i pripremit emo se za zrano pretraivanje mora istog trenutka kada se vrijeme popravi. Dok je govorio, Bloggs je poeo koraati gore-dolje razmiljajui u hodu. Sada je zastao i pogledao oko sebe: Primjedbe, upiti, prijedlozi? Kasni sat utjecao je na sve prisutne. Bloggsova iznenadna energija sve ih je trgnula iz letargije koja se u njih uvlaila. Jedan se nagnuo naprijed trljajui ruke, drugi je vezao uzice na cipelama, trei oblaio kaput. eljeli su krenuti na posao. Nisu imali nikakvih pitanja. - U redu - zakljuio je Bloggs. - Hajdemo izvojevati rat. 224 23. Faber je bio budan. Njegovom bi tijelu vjerojatno trebalo jo sna usprkos injenici da je dan proveo u krevetu; ali mozak mu je bio pretjerano aktivan: premetao je razne mogunosti, smiljao planove, razmiljajui o enama i o domu. Sada kad je bio potpuno blizu tome da se izvue, uspomene na dom postale su gotovo bolno slatke. Razmiljao je o posve glupim stvarima, na primjer o kobasicama koje su tako masne da ih mora rezati na tanke krike, o automobilima na desnoj strani ceste i o doista visokim stablima, a najvie od svega o svojem jeziku - o rijeima vrstim i preciznim, o tvrdim suglasnicima, o glagolima na kraju reenice, gdje i trebaju biti, jer je to njen vrhunac, kojemu oni pridaju zaokruenost i konanost znaenja u zavrnom klimaksu. Razmiljanja o klimaksima ponovo su mu u misli vratila Ger-trudu: njeno lice ispod njegovog, minka uklonjena njegovim cjelovima, oi koje se stiu od zadovoljstva, a onda opet otvaraju gledajui ushieno u njegove, usta iroko rastvorena u neprestanom dahtaju dok govore: "Ja, Liebling, ja..." Ba glupo. Sedam godina ivio je ivotom redovnika, no ona nije imala nikakva razloga da tako ivi. Vjerojatno je nakon Febera imala desetke mukaraca. Moda je i mrtva, poginula od bombardiranja RAF-a ili umorena od kakvog manijaka, naprosto zato to je uvijek malo previe svakamo zabadala nos, ili ju je pak za zamraenja mogao pogaziti kakav automobil. Uostalom, teko da ga se jo i sjea. Vjerojatno je vie nikad nee vidjeti. Meutim,, ona je za njega bila simbol. 225U normalnim okolnostima nije sebi doputao da se preputa sentimentalnostima. U njegovoj naravi je postojala jedna ledena crta, koju je briljivo gajio jer ga je titila. Sada je, meutim, bio na samom domaku cilja i mislio je da moe malko fantazirati, ali ne i popustiti u budunosti. Dokle god traje, oluja mu je zatita. Jednostavno e u ponedjeljak preko Tomova radija uspostaviti vezu s podmornicom, pa e kapetan u zaljev poslati amac im se vrijeme raisti. No, ako oluja prestane do ponedjeljka, doi e do male komplikacije: tu je onaj opskrbni brodi. David i Lucy e, prirodno oekivati da se on brodiem vrati na kopno. Lucy mu je u misli ula u ivim vizijama ivahnih boja koje nije mogao kontrolirati. Vidio je njene neobine jantarne oi kako ga motre dok joj je stavljao zavoj na palac, njen lik dok se ispred njega penje stubama odjevena u bezoblinu muku odjeu, njene velike, savreno okrugle grudi dok stoji gola u kupaonici; kako su se njegove vizije iz uspomena pretvorile u sanjarenje, Lucy se nagnula preko zavoja i poljubila ga u usta, okrenula se na stubama i primila ga u zagrljaj, izila iz kupaonice i stavila njegove ruke na svoje dojke. Nemirno se okrenuo u krevetu proklinjui matu koja mu je izazvala snove poput onih od kojih je patio za kolskih dana. U ono doba, prije nego to je stekao stvarna iskustva u seksu, izmiljao je sloene seksualne scenarije, u kojima su glavne uloge imale starije ene s kojima je bio u dnevnom dodiru: ukoena gazdarica, vitka, tamnoputa, produhovljena ena profesora Nage-la, seoska prodavaica koja je ruem mazala usta i prezirno pripovijedala o svojem muu. Ponekad bi ih sve tri strpao u orgija-stiku sanjariju. Kad je kao petnaestogodinjak u sumraku za-padnopruske ume zaveo sluavkinu kerku, okanio se zamiljenih raskalacnosti jer su one bile mnogo bolje od jave koja ga je razoarala. Mladog je Henrika to uveliko

zbunjivalo: gdje je zabljeujua ekstaza, osjeaj lebdenja kroz zrak poput ptice, mistino spajanje dvaju tijela u jedno? Sanjarije su postale bolne, podsjeale su ga na njegov neuspjeh da ih ostvari. Naravno, kasnije se java poboljala i Henrik je shvatio da ekstaza ne proizlazi iz mukareva uivanja u eni nego iz njihova uzajamnog uitka. Iznio je to svoje miljenje starijem bratu koji je to, ini se, smatrao banalnim, oitom istinom a ne otkriem, a uskoro je i Henrik tako mislio. S vremenom je postao dobar ljubavnik. Otkrio je da je seks zanimljiv, osim to je fiziki ugodan. Nikad nije bio veliki zavodnik jer nije teio prvenstveno za uzbuenjem pobjede. No, bio je strunjak u davanju i primanju seksualnih zadovoljstava, ali bez za strunjaka tipine iluzije da je sve u tehnici. Za neke je ene bio vrlo poeljan mukarac, a kako toga uope nije bio svjestan, to ga je inilo jo privlanijim. Pokuao se prisjetiti koliko je imao ena: Anna, Gretchen, Ingrid, Amerikanka, one dvije drolje u Stuttgartu... nije ih se svih mogao sjetiti, no nije ih moglo biti vie od dvadesetak. Nijedna od njih, pomislio je, nije bila ni priblino tako lijepa kao Lucy. Razdraeno je uzdahnuo: dopustio je toj eni da mu se priblii, samo zato to je ve nadomak svoje domovine i to je suvie dugo bio oprezan. Ljutio se na samog sebe. To je nedisciplinirano: ovjek se ne bi smio opustiti dok ne zavri zadatak, a zadatak jo nije bio zavren, barem ne u cijelosti. Bio je tu problem s opskrbnim brodiem. Palo mu je na um nekoliko rjeenja: moda bi najbolje bilo da onesposobi stanovnike otoka, da sam izie pred brodi i nekakvom izmiljotinom otpravi laara. Mogao bi rei da im je doao u posjet, da im je roak, promatra ptica... bilo to. Bio je to previe sitan problem da bi mu ovog asa zaokupio svu panju. Kasnije, kada se i ako se vrijeme pobolja, ve e neto smisliti. Nije imao ozbiljnih problema. Osamljeni otok, miljama udaljen od obale, s etiri stanovnika - bio je idealno skrovite. Odsad e odlazak iz Britanije biti jednostavan poput iskradanja iz ogradice za dijete. Kada se sjetio situacija kroz koje je ve proao, ljudi koje je pobio - petorice iz Domovinske obrane, jokirskog momka u vlaku, kurira Abvvehra - zakljuio je da je prilino siguran. - Starac, bogalj, ena i dijete... bit e ih tako jednostavno ubiti. Lucy je takoer leala budna. Oslukivala je. Moglo se uti kojeta. Nevrijeme je bilo orkestar: kia je bubnjala po krovu, vjetar je svirao flautu po strehi kuice, more je na plai izvodilo Clisande. Stara je kua takoer govorila kripei u pukotinama, kao da pati pod udarima oluje. U samoj sobi bilo je jo i drugih zvukova: Davidovo polagano, pravilno disanje u dubokom snu, Izazvanom dvostrukom dozom sredstva za spavanje disanje koje 226 227se doimalo kao da e svaki as prijei u hrkanje, iako se to nikad nije dogodilo, i bre, lake disanje Joa, koji se udobno opruio na poljskom krevetu uza zid, nasuprot njihovom krevetu. Od buke ne mogu spavati, pomislila je Lucy, a odmah zatim: koga ja to pokuavam obmanuti? Njezinu je nesanicu prouzrokovao Henry koji je vidio njeno golo tijelo i koji joj je njeno dotakao ruke dok joj je zavijao palac i koji sada lei u krevetu u susjednoj sobi i vjerojatno vrsto spava. Zapravo joj je vrlo malo rekao o sebi, shvatila je: samo to da nije oenjen. Nije znala gdje se rodio: po izgovoru nije mogla nita zakljuiti. Nije joj niim naznaio to je po zanimanju, premda je slutila da mora biti neki strunjak, moda zubar ili vojnik. Nije toliko dosadan da bi bio odvjetniki pomonik, previe je inteligentan da bi bio novinar, a lijenici svoju profesiju ne mogu tajiti due od pet minuta. Nije dovoljno bogat da bi bio odvjetnik, a previe je skroman da bi bio glumac. Najvjerojatnije je vojna osoba. Pitala se ivi li sam? Ili s majkom? Ili s nekom enom? Kako je odjeven kad ne ide u ribolov? Voljela bi ga vidjeti u tamnopla-vom dvorednom odijelu, s bijelim rupiem u depiu. Ima li automobil? Da, sigurno ga ima, i to neke neobine marke i sasvim nov. Vjerojatno vozi veoma brzo. Ta ju je pomisao podsjetila na Davidov dvosjed, pa je vrsto stisnula oi da odagna grozne slike. Misli o neem drugom, misli o neem drugom! Ponovo je pomislila na Henryja, i odjednom shvati neto udno: eljela je s njime voditi ljubav. Bila je to udna elja, jedna od onih kakve, kako ona gleda na stvar, spopadaju mukarce ali ne i ene. ena moe malo izii u susret mukarcu i ustanoviti da je on privlaan, poeljeti da ga bolje upozna, ak se i zaljubiti u njega, ali ona ne osjea neposrednu tjelesnu udnju, to ne, osim ako nije... nastrana. Govorila je samoj sebi da je to smijeno; da joj je potrebno milovanje s vlastitim muem, a ne parenje s prvim prikladnim mukarcem koji naie. Sama je sebi govorila da ona nije od te sorte. Pa ipak, bilo je ugodno razmiljati o tome. David i Jo su vrsto spavali: nita je nije prijeilo da izie iz kreveta, da prijee odmorite na stepenicama, da ue u njegovu sobu, da se uvue u krevet pokraj njega... Nita je nije prijeilo, osim njenog karaktera, dobrog odgoja i pravila pristojnog ponaanja. Ako to ikad uini, uint e to s nekim kao to je Henry. On je bio ljubazan, njean i obziran, ne bi je prezreo to se nudi poput uliarke iz Sohoa. Okrenula se u krevetu smijeei se vlastitoj ludosti jer, kako je mogla znati da li bi je on prezreo ili ne? Ta poznavala ga je samo jedan dan, a on je najvei dio toga dana prespavao. Ipak, bilo bi lijepo da je ponovo pogleda onim izrazom u kojem se divljenje mijealo sa svojevrsnom veselou. Lijepo bi bilo osjetiti njegove ruke, dotaknuti njegovo tijelo, stisnuti se uz toplinu njegove koe.

Osjetila je da joj tijelo reagira na te slike u njenim mislima. Osjetila je poriv da se dodirne i odoljela mu kao to je to inila etiri godine. Barem se nisam isuila poput kakve stare babe, pomislila je. Pomakla je noge i uzdahnula dok joj se nekakva toplina irila po slabinama. Ovo je ve postajalo bezumno. Bilo je vrijeme za spavanje. Jednostavno nije bilo mogue da noas vodi ljubav s Henryjem ili s bilo kim drugim. S tom je milju ustala iz kreveta i otila do vrata. Faber je uo korake na odmoritu i automatski reagirao. Mozak mu se trenutno raistio od ispraznih razbludnih misli kojima se bavio. Zabacio je noge na pod i jednim jedinim gipkim pokretom kliznuo iz kreveta, zatim je tiho preao sobu i s bodeom u ruci stao uz prozor u najtamniji kut. uo je kako su se otvorila vrata, uo je kako je uljez stupio unutra, uo je kako su se vrata zatvorila. U tom je trenutku poeo razmiljati: ubojica bi ostavio otvorena vrata da moe brzo umaknuti, a sinulo mu je i stotinu razloga zbog kojih je bilo nemogue da ga ubojica ovdje pronae. Ipak, nije se osvrtao na takva razmiljanja jer je znao da je esto sauvao ivu glavu upravo zato to je uzimao u obzir i najnevjerojatnije mogunosti. Vjetar je na tren popustio, pa je uo suspregnut dah, slabani uzdah tamo kraj svoga kreveta, to mu je omoguilo da tono odredi gdje se uljez nalazi. Nasrnuo je. Bacio ju je na krevet, licem nadolje, bode joj je upro u vrat, a koljenom pritisnuo kria, no u asu je shvatio da je uljez ena. Djeli sekunde kasnije pogodio je tko je ona. Popustio je stezanje, pruio ruku prema nonom ormariu i upalio svjetlo. 228 229U oskudnom svjetlu svetiljke lice joj je bilo blijedo. Faber je vratio no u korice prije nego to ga je stigla ugledati. Oslobodio ju je pritiska svog tijela. - Uasno mi je ao - rekao je. Okrenula se na lea i ugledala ga kako stoji nad njom raskre-enih nogu. Poela je hihotali. - Mislio sam da je provalnik - dodao je Faber. - A odakle bi provalnik doao? - Nasmijala se. Od stida su joj se naglo zarumenjeli obrazi. Imala je vrlo iroku starinsku flanelsku spavaicu koja ju je pokrivala od vrata do glenjeva. Njena tamnocrvena kosa rasula se po Faberovom jastuku. Oi su joj bile goleme, a usne vlane. - Neobino ste lijepi - kazao je brzo Faber. Zamirila je. Faber se nadvio nad nju i poljubio je u usta. Njene su se usnice odmah razdvojile i udno mu je uzvratila poljubac. Vrcima prstiju gladio joj je ramena, vrat i ui. Podvukla se poda nj. Poelio je da je dugo ljubi, da istrauje njena usta i da uiva u slasti te intimnosti; no shvatio je da ona nema vremena za njenost. Posegnula je u donji dio njegove pidame i stisnula ga. Tiho je prostcnjala i poela teko disati. Ne prekidajui poljubac, Faber se ispruio prema svjetlu i ugasio ga. Odmakao se od nje i svukao gornji dio pidame. Brzo, da se ne bi upitala to to radi, povukao je limenu kutijicu koja mu je bila privrena o prsa ne obazirui se na otru bol kad je ljepljivu vrpcu strgnuo s koe. Limenku s filmom je gurnuo pod krevet. Otkopao je i tok s lijeve podlaktice pa spustio i njega. Spavaicu joj je zadigao do struka. Ispod nje nije imala nita. - Brzo - rekla je. - Brzo. Faberovo se tijelo spustilo na njeno. Lucy kasnije nije osjeala ni najmanju krivnju. Bila je jednostavno zadovoljna, zadovoljena, zasiena. Dobila je to je eljela i bila je sretna. Leala je mirno, zatvorenih oiju, gladei ekinjaste dlake na Henrvjevom potiljku, uivajui u grubom, boc-kavom osjetu u rukama. Nakon nekog vremena je rekla: - Tako sam nahrupila... - Jo nije gotovo - promrmljao je. Namrtila se u tami. - Zar nisi...? 230 - Ne, nisam. Nisi ni ti. Nasmijeila se. - Ne bih se sloila s tom tvrdnjom. Upalio je svjetlo i pogledao je. - Vidjet emo. Kliznuo je niz krevet, a gornji dio njegova tijela ostao je izmeu njenih bedara. Poljubio ju je u trbuh. Jezik mu je palucao po njenom pupku. Bilo je sasvim zgodno. Zatim mu je glava pola nie. Nee me, valjda, pomislila je, poljubiti tamo. Poljubio ju je upravo ondje. Ali nije ostao samo pri poljupcu. Njegove su usne cupkale meke nabore njene koe. Ukoila se od oka kad je njegov jezik poeo istraivati udubljenja i zatim se, kad joj je usmine razdvojio prstima, duboko utiskivao u nju. Napokon je njegov neumoran jezik pronaao siuno, osjetljivo mjesto, tako maleno da nije ni znala da ono postoji, tako osjetljivo da je njegov dodir u prvi mah bio gotovo bolan. Zaboravila je na ok jer ju je preplavio najsilovitiji osjet koji je ikad osjetila. Ne mogavi se suzdrati, micala je bedrima gore-dolje, sve bre i bre, tarui svoju klizavu put o njegova usta, bradu, nos, elo, potpuno zaokupljena svojim uitkom. Uzbuenje je

raslo i raslo, sa svakim novim podraajem postajalo je sve snanije, poput zvuka u pojaalu, sve dok je uitak nije posve obuzeo pa je otvorila usta a vrisne, nato joj je Henry rukom pokrio usta da je stia; no ona je vritala prigueno jer je vrhunac trajao i trajao, zavravajui neim to je osjetila poput eksplozije i od ega je ostala posve iscrpljena tako da je pomislila da se vie nikad nee podii. Na trenutak se obeznanila. Nejasno je znala da Henry i dalje lei meu njenim nogama i ekinjastim obrazom dodiruje njenu unutarnju stranu njenih bedara, a da mu se usne pomiu blago i s puno ljubavi. Konano je izustila: - Sada znam na to je ono Lawrence mislio. Podigao je glavu. - Ne razumijem. Uzdahnula je. - Nisam znala da moe biti ovako. Bilo je divno. - Bilo? - O, Boe, nemam snage vie... Promijenio je poloaj: kleknuo je opkoraivi joj prsa; shvatila je to od nje eli i po drugi put se ukoila od oka: bio je ipak 231prevelik... no odjednom je to poeljela, imala je potrebu da ga uzme u usta; i tako je podigla glavu i usnama ga obuhvatila, a on je tiho zajeao. Drao joj je glavu svojim rukama i pomicao je naprijed-na-trag, tiho stenjui. Pogledala mu je lice. Iskolaenih je oiju zurio u nju uivajui u pogledu na ono to je izvodila. Upitala se to li e uiniti kad on... svri... i zakljuila da joj to nije vano jer je sve ostalo s njime bilo tako lijepo da je znala da e uivati ak i u tome. No to se nije desilo. Upravo kad je pomislila da je dospio do toke u kojoj vie nema obuzdavanja, prekinuo je, odmaknuo se, legao na nju. Ovaj put to je bilo vrlo polako i blago, poput laganog ritma valova na alu, sve dok nije podvukao ruke pod njene bokove i epao njene guzove; tada mu je pogledala u lice i shvatila da je sada, sada spreman odbaciti svoje samosvladavanje i izgubiti se u njoj. To ju je uzbudilo vie od iega pa je, kad je napokon savio leda, lica nabrana u bolnu masku i prostenjao duboko u prsima, obavila noge oko njegova struka i prepustila se ekstazi; tada je nakon tolikog vremena zaula trube i grmljavinu i sudar cimbala o kojima je govorio Lavvrence. Dugo su mirovali. Lucy se osjeala toplo kao da plamti; nikad za sve vrijeme boravka na otoku nije joj bilo tako toplo. Kad se njihovo disanje smirilo, ula je oluju vani. Henry ju je pritiskao svojom teinom, ali nije eljela da se odmakne: svidjela joj se njegova teina i slabi vonj znoja njegove bijele koe. S vremena na vrijeme pomaknuo bi glavu da usnama oee njen obraz. Bio je savren mukarac za prolaznu avanturu. O njenom je tijelu znao vie od nje. Njegovo je tijelo bilo vrlo lijepo: iroko i miiavo u ramenima, usko o pasu i bokovima, dugih jakih i dlakavih nogu. Pomislila je da ima nekih oiljaka, ali nije bila sigurna. Snaan, njean i lijep: savren. Pa ipak je znala da se nikad u njega ne bi zaljubila, nikad ne bi poeljela pobjei s njime i za njega se udati. Osjetila je da duboko u njemu postoji neto vrlo hladno i surovo, da dio njega pripada neem drugom, osjetila je u njemu neku spremnost da obine osjeaje rtvuje u ime neke vie dunosti. On nikada nee pripadati nijednoj eni jer je u biti odan neemu drugom - kao to je slikar odan umjetnosti, poslovan ovjek gramzljivosti, rodoljub domovini, a socija232 list revoluciji. Morala bi ga drati podalje od sebe i upotrebljavati ga oprezno, poput droge o kojoj bi lako mogla postati ovisna. Ne bi ni imala vremena da postane ovisna: on e ionako za dan-dva otii. Konano se pomaknula, a on je smjesta skliznuo s nje i legao na lea. Podlaktila se i pogledala njegovo golo tijelo. Da, imao je oiljak: jedan dugaak na prsima i malu brazgotinu poput zvijezde na bedru - moda trag opekotine. Dlanom ga je protrljala po prsima. - Moda je to pomalo vulgarno - rekla je - ali elim ti rei hvala. Pruio je ruku da dodirne njen obraz pa se nasmijeio. - Uope nije vulgarno. - Ne zna to si uinio. Ti si... Stavio joj je prst na usta. - Znam to sam uinio. Ugrizla ga je za prst, a zatim poloila njegovu ruku na svoju dojku. Potraio je bradavicu. - Molim jo jednom dometnula je Lucy. - Ne vicrujem da mogu - rekao je. No mogao je. Otila je od njega nekoliko sati nakon zore. Iz druge se sobe uo slab zvuk, a ona kao da se odjednom sjetila da u kui ima mua i sina. Faber joj je elio rei da to nije vano, da ni on ni ona nemaju ni najmanjeg razloga da se brinu o tome to mu zna ili misli; no utio je i pustio ju je da ode. Poljubila ga je jo jednom, vrlo vlano, zatim je ustala, poravnala zguvanu spavaicu i na prstima se iskrala van. Zaljubljeno ju je promatrao. Ona je zaista divna, pomislio je. Leao je na leima i gledao u strop. Prilino je naivna i vrlo neiskusna, ali je svejedno bila vrlo dobra. Mogao bih se u nju zaljubiti, pomislio je. Ustao je i ispod kreveta izvadio limenku s filmom i no u koricama. Pitao se da li da ih dri na svom tijelu. Mogao bi tokom dana poeljeti da vodi ljubav s njom... Odluio je da uzme no - bez njega bi se osjeao

neodjeven - a limenku da pohrani negdje drugdje. Stavio ju je na vrh komode i pokrio svojim ispravama i lisnicom. Znao je da kri sve propise, no ovo mu je sigurno posljednji zadatak i osjeao je da ima pravo uivati u eni. Vie nije bilo osobito vano da li e netko vidjeti film - to bi mogli poduzeti? 233Legao je na krevet pa opet ustao. Dugogodinja navika nije mu doputala da se izlae riziku. Limenu kutijicu i isprave stavio je u dep jakne. Sada se mogao opustiti. uo je djeji glas, a zatim Lucy kako silazi stepenicama pa onda Davida kako se vue u kupaonicu. Morat e ustati i doru-kovati s ostalima. Ionako mu sada vie nije bilo do sna. Stao je do prozora po kojem se slijevala kia i promatrao nevrijeme sve dok nije uo da su se otvorila vrata kupaonice. Tada je navukao gornji dio pidame i otiao se obrijati. Posluio se Davidovom britvom, bez doputenja. inilo se nekako da to sada vie nije bilo vano. 234 24. Erwin Rommel je od poetka znao da e se svaditi s Heinzom Guderianom. General Guderian bio je upravo tip onakvog aristokratskog pruskog oficira koji je Rommel mrzio. Poznavao ga je ve stanovito vrijeme. Obojica su, u mlaim danima, zapovijedali goslar-skim lovakim bataljonom, a upoznali su se za pohoda na Poljsku. Kad je Rommel odlazio iz Afrike, preporuio je svog nasljednika Guderiana jer je znao da je bitka izgubljena. Taj potez nije uspio jer u to doba Guderian nije bio u Hitlerovoj milosti, pa je preporuka glatko odbijena. Rommel je osjeao da je general od onih ljudi koji dok sjede i piju u Hcrrcn-klubu stavljaju rupi na koljeno kako bi zatitili bug na hlaama. Oficir je bio zato to mu je i otac bio oficir, a djed bogata. Rommel, uiteljski sin koji se od potpukovnika do feldmarala uspeo za samo etiri godine, prezirao je vojniku kastu iji pripadnik nikad nije bio. Sada je preko stola piljio u generala koji je pijuckao konjak zaplijenjen francuskim Rothschildima. Guderian i njegov pomonik general von Geyr doli su u Rommelov tab u La Roche Guyon u sjevernoj Normandiji da mu kau kako da rasporedi svoje jedinice. Rommelovo reagiranje na ovakve posjete kretalo se od nestrpljenja do bijesa. Po njegovu shvaanju, generaltab je postojao zato da pribavi pouzdane obavjetajne podatke i redovitu opskrbu, a iz svog afrikog iskustva znao je da to tijelo nije doraslo nijednom od ta dva zadatka. Guderian je imao potkresan, svijetao brk, a kutovi oiju bili su 235mu jako naborani tako da je uvijek izgledalo kao da vam se smjeka. Bio je visok i lijep, to ga niskom, runom i proelavom Rommelu nije inilo nimalo draim. Izgledao je oputeno, a svaki njemaki general koji se u ovoj fazi rata mogao opustiti sigurno je bio budala. Obrok koji su upravo zavrili - teletina iz sela i vino iz malo junijeg kraja - nije bila isprika. Rommel je gledao kroz prozor i promatrao kako s lipe u dvoritu kaplje kia; ekao je da Guderian otpone razgovor. Kad je ovaj napokon progovorio, bilo je jasno da je general razmiljao na koji e najbolji nain izrei ono to eli te da je odluio poeti zaobilazno. - U Turskoj se - poeo je - britanska 9. i 10. armija s turskom vojskom okupljaju na grkoj granici. U Jugoslaviji se partizani takoer koncentriraju. Francuzi se u Aliru spremaju za invaziju na Rivijeru. ini se da se Rusi spremaju na iskrcavanje u vedskoj. U Italiji su saveznici spremni da mariraju na Rim. - Ima i sitnijih znakova: kidnapiran je jedan general na Kreti, jedan oficir obavjetajne slube umoren je u Lyonu, napadnuta je radarska stanica na Rodosu, u Ateni je izvrena sabotaa na jednom avionu, napad komandosa na Sagvaag, eksplozija u kisi-kani u Boulogne-sur-Scine; u Ardenima izbaen vlak s pruge, zapaljeno skladite nafte u Boussensu... Mogao bih jo nastaviti. - Slika je jasna. Na zaposjednutim podrujima sve je vie sabotaa i izdaja, na naim granicama posvuda vidimo pripreme za invaziju. Nitko od nas ne sumnja u to da e ovog ljeta doi do velike saveznike ofenzive, a isto tako moemo biti sigurni da je svrha svih tih arki da nas zbune kako ne bismo pogodili mjesto napada. General je zastao. Predavanje, to ga je odrao u uiteljskom stilu, razdraivalo je Rommela i on je iskoristio priliku da se uplete. - Pa zato imamo generaltab da sredi takve informacije, dade procjenu neprijateljskih aktivnosti i predvidi budue poteze neprijatelja. Guderian se popustljivo osmjehnuo. - Moramo takoer biti svjesni granica takvog proricanja budunosti. Siguran sam da imate vlastite ideje o tome gdje e doi do napada. Uvjeren sam da ih jo imamo. Naa strategija mora uzeti u obzir mogunosti da su naa nagaanja pogrena. Rommel je sada vidio kamo smjera generalovo zaobilazno * obrazloenje pa je potisnuo poriv da glasno izrazi svoje neslaganje prije nego to se donese zakljuak. - Vi pod svojim zapovjednitvom imate etiri oklopne divizije - nastavio je general. - Drugu oklopnu u Amiensu, 116. u Roue-nu, 21. u Caenu i 22. SS u Toulouseu. General von Geyr vam je ve predloio da bi te jedinice trebalo grupirati prilino daleko od obale, sve zajedno, kako bi bile spremne za brzu odmazdu u bilo kojoj toki.

Ova je ratna varka stvarno naelo politike OKW-a\ Meutim, ne samo to ste se oprli von Geyrovu prijedlogu, nego ste 21. prebacili na samu atlantsku obalu. - I tri preostale moraju se prebaciti na obalu to prije - Prasnuo je Rommel. - Kad ete ve jednom shvatiti? Saveznici imaju premo u zraku. Kad invazija jednom pone, vie nee biti znatnijih pokreta oklopnih jedinica. Mobilne operacije vie nisu mogue. Ako vai dragocjeni tenkovi budu u Parizu kada se saveznici iskrcaju na obalu, oni e u Parizu ostati... avioni RAF-a im nee dopustiti da se maknu sve dok saveznici ne budu marirali po Boulevardu St. Michele. Ja to znam... meni su to napravili. Dva puta! - Zastao je da udahne. - Grupirati nae oklopne snage da poslue kao pokretna rezerva znai uiniti ih beskorisnima. Nikakvog protunapada nee biti. Invaziju moramo doekati na plaama kad neprijatelj bude najranjiviji i odbaciti ga natrag u more. Lice mu je problijedilo kad je poeo izlagati vlastitu defenzivnu strategiju - Poloio sam podvodne prepreke, ojaao Atlantski zid, postavio minska polja, i na svaku livadu koja bi mogla posluiti za sputanje aviona u naoj pozadini pozabijao kolce. Sve moje jedinice koje trenutno nisu na obuci kopaju utvrde. - Moje oklopne jedinice moraju se prebaciti na obalu. Rezervu OKW-a trebalo bi preslrojiti u Francuskoj. Devetu i Desetu SS diviziju moramo povui s Istonog bojita. Cijela naa strategija mora ii na to da se saveznicima onemogui utvrivanje mostobrana, jer kad im to jednom uspije, bitka je izgubljena... moda i rat. Guderian se nagnuo naprijed, a oi su mu se suzile od onog njegovog iritantnog polusmijeka. - elite da branimo evropsku obalu od Tromsoa u Norvekoj, Oberkommando der Wehrmacht - Vrhovno zapovjednitvo oruanih snaga (op. prev.) 236 237oko cijelog Pirenejskog poluotoka pa do Rima. Odakle nam tolike armije? - To se pitanje trebalo postaviti 1938. godine - promrmljao je Rommel. Nakon ove opaske, koja je bila to tea jer je dolazila od notorno apolitinog Rommela, zavladala je neugodna tiina. Von Geyr je razbio muk. - to vi, feldmarale, mislite, gdje e doi do napada? Rommel je promislio. - Sve donedavna bio sam uvjeren u teoriju o Pas de Calaisu. Meutim, kad sam posljednji put bio kod Fiihrera, impresionirao me svojim dokazima u prilog Normandije. Impresionirao me takoer i njegov instinkt i njegova preciznost. Zato vjerujem da bi nae tenkove trebalo razviti prvenstveno du obale Normandije uz moda jednu diviziju na uu Somme. Ovu posljednju trebale bi potpomoi snage izvan moje grupe. Guderian je dostojanstveno odmahnuo glavom. - Ne, ne, ne. To je i suvie riskantno. - Spreman sam da ovu postavku iznesem samom Hitleru -zaprijetio je Rommel. - Onda ete to morati uiniti - odvratio je rezignirano Guderian - jer ja neu pristati na va plan, ukoliko... - No? - Rommel se iznenadio da bi se generalov stav mogao modificirati. Guderian se promekoljio na svom stolcu, nesklon da tako tvrdokornom protivniku kao to je Rommel uini ustupak. - Moda znate da Fiihrcr eka izvjetaj od neobino efikasnog agenta u Engleskoj. - Sjeam se - kimnuo je Rommel. - Die Nadel. - Da. Ovaj je dobio zadatak da procijeni snagu Prve armijske grupe Sjedinjenih Drava koja se pod Pattonovim zapovjednitvom nalazi u istonom dijelu Engleske. Ako on otkrije, siguran sam da hoe, da je ta armija velika, snana i spremna za pokret, nastavit u vam se suprostavljati. Meutim, otkrije li da je FUSAG blef... mala armija koja se maskira kao invaziona jedinica... priznat u da imate pravo i dobit ete svoje tenkove. Hoete li prihvatiti tu nagodbu? Rommel je sagnuo svoju veliku glavu u znak pristanka. -Dakle, sve ovisi o Die Nadelu. - Sve ovisi o Die Nadelu. Peti dio 238 25. Lucy je sasvim iznenada shvatila da je kuica uasno malena. Dok je obavljala svakodnevne jutarnje poslove palila vatru u tednjaku, pripravljala zobenu kau, istila, oblaila Joa - imala je klaustrofobian osjeaj da je zidovi pritiu. Uostalom, bile su to samo etiri sobe povezane malim hodnikom sa stubitem; ne moe se maknuti a da ne naleti na nekog drugog. Ako mirno stoji i oslukuje, moe uti to rade ostali ukuani. Henry je putao vodu u umivaoniku, David je klizio niza stube, Jo je grdio svog medvjedia u dnevnoj sobi. Lucy bi voljela biti malo sama prije nego to se sretne s ljudima: htjela bi imati vremena da sredi sjeanja na noanje dogaaje, da ih potisne iz glave kako bi se mogla ponaati normalno, bez svjesnog napora. Slutila je da se nee znati dobro pretvarati. To joj nije bilo u krvi. Nije imala u tome iskustva. Nastojala se sjetiti neke druge zgode iz svoga ivota kad je prevarila nekog sebi bliskog, ali se nije mogla prisjetiti. Nije ba ivjela po nekim visokim naelima - sama pomisao da lae nije ju zabrinjavala. Jednostavno nikad nije imala razloga da bude nepotena. Znai li to, pitala se, da se nikad dosad nisam susrela s pravim ivotnim problemima?

David i Jo su sjeli za kuhinjski stol i poeli jesti. David je utio, Jo je neprekidno priao samo zato to je uivao u izmiljanju rijei. Lucy nije htjela jesti. - Zar nee jesti? - upitao je David nemarno. - Ve sam jela. - Evo, prva la. Nije bilo tako loe. Oluja je samo pogoravala klaustrofobiju. Kia je bila tako jaka da je Lucy kroz kuhinjski prozor jedva vidjela tagalj. o241vjek se osjeao jo vie zatvoren kad se otvaranje prozora i vrata pretvorilo u teak i sloen pothvat. Niski, elinosivi nebeski svod i pramenovi magle stvorili su trajan suton. U vrtu je kia u potocima tekla izmeu gredica krumpira, a lijeha s povrem pretvorila se u plitku lokvu. Voda je otplavila lastavije gnijezdo koje je bilo ispod krova, a prestravljene ptice leprale su oko strehe. Lucy je ula kako Henry silazi stepenicama i osjetila se bolje. Nekako je bila prilino sigurna da je on vrlo vjet u varanju. - Dobro jutro! - pozdravio je Faber srdano. David, koji je sjedio za stolom u svojim kolicima, podigao je pogled i nasmijeio se. Lucy je bila zauzeta oko tednjaka. Krivnja joj se jasno itala na licu. Faber je uzdahnuo u sebi, no David kao da nije primjeivao izraz svoje ene. Faber je pomislio da je David prilino glup. - Sjednite i dorukujte, Henry - rekla je Lucy. - Hvala lijepa. - Na alost, ne mogu vam ponuditi da vas odvezem u crkvu. Najvie to vam moemo pruiti jesu duhovne pjesme na radiju -dometuo je David. Faber je shvatio da je nedjelja. - Vi inae odlazite u crkvu? - Ne - odvratio je David. - A vi? -Ne. - Seljacima je nedjelja uglavnom kao i svaki drugi dan - nastavio ja David. - Odvest u se na drugi kraj otoka da obiem svog pastira. Mogli biste sa mnom, ako se osjeate dovoljno snanim. - Vrlo rado - prihvatio je Faber. To e mu pruiti priliku da izvidi teren. Trebat e poznavati put do kuice s odailjaem. -Hoete li da ja vozim? David ga je otro pogledao. - Sasvim se dobro snalazim. - Na trenutak je vladala napeta tiina. - Po ovom vremenu cesta se uope ne vidi. Bit emo mnogo sigurniji ako sam ja za volanom. - Naravno. - Faber je poeo jesti. - Meni je svejedno - David e uporno. - Ne bih htio da idete ako mislite da bi vam to bilo previe... 242 - Zaista e mi biti drago. - Jeste li dobro spavali? Nisam mislio na to da ste moda jo uvijek umorni. Nadam se da vas Lucy nije dugo zadrala. Faber se prisilio da ne pogleda Lucy, ali je krajikom oka vidio da je pocrvenjela do korijena kose. - Juer sam spavao cijeli dan - rekao je nastojei da oima prikuje Davidov pogled na sebe. Nije koristilo. David je gledao svoju enu. Ona je okrenula lea. elo mu se blago namrtilo, a onda je naas zinuo u klasinom izrazu iznenaenja. Faber se malo ozlovoljio. David e sada biti neprijateljski nastrojen, a neprijateljstvo je pola puta do sumnjiavosti. Nije to opasno, no moglo bi znaiti gnjavau. David se brzo sabrao. Odgurnuo je kolica od stola i odvezao se do stranjih vrata. - Izvest u dip iz taglja - progunao je. Skinuo je nepromoivu kabanicu s vjealice i prebacio je preko glave a zatim otvorio vrata i izvezao se. U nekoliko sekundi to su vrata bila otvorena, oluja je nahrupila u kuhinjicu, unosei kiu koja je smoila pod i studen od koje su se ljudi najeili. Kad su se vrata zatvorila, Lucy je zadrhtala i poela brisati vodu s ploica. Faber se nagnuo i dodirnuo joj ruku. - Nemoj - rekla je i glavom upozorila na Joa. - Ne budi smijena - rekao joj je Faber. - Mislim da zna. - Ali ako malo bolje razmisli, tebi je zapravo svejedno da li on zna ili ne, zar ne? Promislila je. - Trebalo bi mi biti svejedno. Faber je slegnuo ramenima. Izvana se nestrpljivo oglasila sirena. Lucy mu je pruila nepromoivu kabanicu i par visokih gumenih izama. - Nemojte razgovarati o meni - dometnula je. Faber je obukao nepromoivu odjeu i iziao na prednja vrata. Lucy ga je slijedila zatvarajui kuhinjska vrata za Joom. Drei ruku na kvaki Faber se okrenuo i poljubio je. Odgovorila mu je poljupcem, snano, a zatim se okrenula i vratila u kuhinju.

243Faber je potrao kroz kiu preko mora blata i uskoio u dip pokraj Davida koji je odmah krenuo. , Vozilo je bilo posebno prilagoeno vozau bez nogu. Imalo je runi gas, automatski mjenja brzina i ruicu u okviru volana koja je omoguavala vozau da upravlja jednom rukom. Sklopljena invalidska kolica skliznula su u poseban odjeljak iza vozaevog sjedala. U pretincu iznad vjetrobrana nalazila se samarica. David je vjeto vozio. Imao je pravo to se tie ceste: bila je to tek dugaka uska traka u vrijesku, izderana kotaima dipa. Voda se skupljala u dubokim brazdama. Automobil se sklizao po blatu. inilo se da David u tome uiva. U ustima je drao cigaretu, a odavao je dojam razmetljivca, to mu nikako nije pristajalo. Moda mu je to bio nadomjestak za letenje. - to radite kad ne lovite ribe? - Upitao je drei u ustima cigaretu. - Slubenik sam - odgovorio mu je Faber. - Koju vrstu posla obavljate? - Financije. Ja sam samo mali kotai mainerije. - U ministarsvu financija? - Uglavom. ak i tako glup odgovor nije zaustavio Davida da ga dalje ispituje. - Je li to zanimljiv posao? - nije poputao. - Prilino. - Faber je prikupio energiju da izmisli priu. -Znam otprilike koliko bi trebala kotati odreena vrst tehnike robe, pa najvei dio vremena provodim provjeravajui da nismo preopteretili poreskog obveznika. - Da li se radi o nekoj posebnoj tehnikoj robi? - Od spojnica za papir do avionskih motora. - Tja, to emo. Svi mi, svatko na svoj nain, pridonosimo ratnim naporima. Bila je to, naravno, zlobna primjedba, i David nije mogao shvatiti zato se Faber nije uvrijedio. - Prestar sam za borbu - napomenuo je Faber blago. - Sudjelovali ste u prvom ratu? - Bio sam premlad. - Sretno ste izmaknuli. - Nesumnjivo. Put je vodio sasvim blizu ruba stijene, ali David nije usporio. 244 Faberu je palo na um da ih on moda eli obojicu ubiti. Maio se ruke. - Vozim li prebrzo za vas? - upitao je David. - Vi, izgleda, dobro poznajete cestu - odgovorio je Faber. - Izgledali ste preplaeno - dometnuo je David. Faber na ovo nije reagirao, a David je malko usporio, oito zadovoljan to je barem neto postigao. Faber je primijetio da je otok prilino ravan i gol. Tlo se lagano dizalo i sputalo, ali jo nije vidio breuljka. Vegetaciju je inila uglavnom trava, neto paprati i grmova, ali malo drvea: nije bilo nikakve zatite od nevremena. Ovce Davida Rosea mora da su snane, pomislio je. - Jeste li oenjeni? - iznenada je upitao David. -Ne. - Vrlo mudro. - Oh, ne znam. - Kladim se da ste se dobro provodili u Londonu. - David se nacerio. Faber nikad nije volio nametljiv, preziran nain na koji su neki mukarci razgovarali o enama. Otro je rekao: - Mislim da ste izvanredno sretni to imate Lucy. - Oh, je li? -Da. - Pa ipak, nema niega boljeg od promjene, zar ne? Faber je pomislio: kamo on to, dovraga, smjera? Odvratio je: - Nisam imao priliku otkriti prednosti monogamije. - Tako je. Faber je pomislio: On ipak ne zna kamo smjera. Odluio je da ne kae vie nita jer bi sve to bi rekao bilo samo dolijevanje ulja na vatru. - Moram rei da ne izgledate kao dravni knjigovoa. Gdje vam je smotani kiobran i polucilindar? Faber se pokuao blijedo nasmijeiti. -1 izgledate sasvim dobro za uredskog takora. - Vozim bicikl. - Mora da ste prilino snani kad ste preivjeli onaj brodolom. - Hvala na komplimentu. -1 ne izgledate mi prestari za vojsku. Faber se okrenuo da pogleda Davida. - Kamo smjerate, Davide? - upitao je mirno. 245- Evo nas - rekao je David.

Faber je pogledao kroz vjetrobran i spazio kuicu vrlo slinu Lucvnoj, kamenih zidova, krova pokrivenog kriljevcem i malih prozora. Stajala je na vrhu breuljka, jedinog breuljka koji je Faber vidio na otoku, a i taj ba nije bio neto naroito. Kua kao da je uala, spremna na skok. Uspinjui se prema njoj dip je obiao umarak borovih i jelovih stabala. Faber se pitao zato kua nije sagraena u zaklonu drvea. Uz kuu je rastao glog, prepun mokrih, objeenih cvjetova. David je zaustavio automobil. Faber ga je promatrao kako ras-klapa kolica i sputa se sa oferskog sjedala u njih; uvrijedio bi se da mu ponudi pomo. Uli su u kuu kroz daana vrata bez brave. U predvorju ih je pozdravio crnobijeli kotski ovar - psi iroke glave koji je mahao repom, ali nije lajao. Raspored u kuici bio je isti kao u Lucvnoj, ali je atmosfera bila drukija: prostorije su bile gole, nevesele a nisu bile ni previe iste. David je poao u kuhinju. Stari je pastir sjedio pokraj starinske kuhinjske pei na drva i grijao ruke. Ustao je. - Henry, ovo je Tom McAvity - saopio je David. - Drago mi je - rekao je Tom slubeno. Faber se rukovao s njim. Tom je bio nizak ovjek, pleat, lica poput nekog starog konog kovega. Nosio je suknenu kapu i ptiio ogromnu lulu od korijena bijelog vrijesa s poklopcem. Stisak mu je bio vrst, a koa ruke poput brusnog papira. Imao je vrlo veliki nos. Faber je morao veoma paljivo sluati da razumije to on govori: imao je jak kotski akcent. - Nadam se da vam neu smetati - dometnuo je Faber. - Samo sam se htio malo provozati. David se dovezao do stola. - Pretpostavljam da ovog jutra neemo mnogo raditi, Tome. Samo emo malo pogledati uokolo. - Aha. Ipak emo popiti aj prije nego to poemo. Tom je nalio jak aj u tri vria i u svaki dodao malo viskija. Tri su mukarca utke sjedila i pila; David je puio cigaretu, Tom je polako puckao lulu, a Faber je bio siguran da ova dvojica mnogo vremena provode zajedno na ovakav nain: puei, grijui ruke na vatri i nita ne govorei. Kad su zavrili s ajem, Tom je stavio vrie u plitak kameni slivnik pa su otili do dipa. Faber je sjeo straga. Ovaj put je David vozio sporo, a pas koji se zvao Bob, kasao je uz njih drei 246 korak bez vidljivog napora. Bilo je oito da David vrlo dobro pozna teren jer je preko otvorene livade pouzdano upravljao i nijednom se nije zaglibio u movarnom tlu. Ovce su izgledale vrlo alosno. Posve pokislog runa uurile su se u udubinama stijena, ili uz grmove kupina, ili pak na zaklonjenim obroncima, previe klonule da bi pasle. ak se i janjad primirila i skrila pod svoje majke. Faber je promatrao psa kad je ovaj stao, na trenutak osluhnuo, a zatim naglo otrao. I Tom ga je promatrao. - Bob je neto pronaao - izustio je. Dip je slijedio psa etiristo metara. Kad su se zaustavili, Faber je uo more: bili su blizu sjevernog ruba otoka. Pas je stajao na rubu male vododerine. Kad su mukarci izili iz automobila, mogli su uti ono to je pas uo: bolno blejanje ovce. Otili su do ruba vododerine i pogledali dolje. Nekih pet metara nie ovca je leala izvaljena na bok, nesigurno balansirajui na rubu padine koja se strmo obruavala. Jedna prednja noga bila joj je savijena pod udnim kutom. Oprezno gazei Tom se spustio do nje i pregledao nogu. - Veeras imamo ovetinu - doviknuo je. David je izvadio puku iz dipa i sputio je do Toma. Tom je ovcu rijeio muka. - Hoe li konopac da je izvue? - doviknuo je David. - Aha, ukoliko mi Henry ne bi pritekao u pomo. - Svakako - prihvatio je Faber. Spustio se do Toma. Svaki je uhvatio po jednu nogu, pa su mrtvu ivotinju vukli uz strminu. Faberova kabanica je zapela za bodljikavi grm i on samo to nije pao prije nego to je, uz glasan zvuk paranja, oslobodio tkaninu. Bacili su ovcu u dip i odvezli se. Faber je osjetio silnu vlagu i shvatio da je rasparao vei dio kabanice s lea. - Na alost, izgleda da sam unitio kabanicu - napomenuo je. - Vrijedilo je - rekao mu je Tom. Ubrzo su se vratili u Tomovu kuicu. Faber je skinuo kabanicu i mokru pamunu jaknu, a Tom ju je stavio pokraj pei da se osui. Zatim su jedan za drugim otili u poljski zahod, jer Tomova kua nije imala moderne instalacije kao Lucvna, a Tom je opet skuhao aj. - Prva ivotinja koju smo izgubili ove godine - primijetio je David. 247- Aha - progunao je Tom. - Ogradit emo na ljeto onu vododerinu. -Aha. Faber je osjetio promjenu atmosfere: nije bila ista kao prije dva-tri sata. Sjedili su, pili i puili kao i prije, ali David kao da je bio nemiran. Faber ga je dvaput uhvatio kako duboko zamiljen zuri u njega. Konano je David rekao: - Ostavit emo te da odere ovcu, Tome. -Aha. David i Faber su otili. Tom nije ustao, ali ih je pas otpratio do vrata.

Prije nego to je upalio motor, David je izvadio samaricu iz pretinca iznad vjetrobrana, ponovo je nabio i stavio natrag. Putem kui jo je jednom promijenio raspoloenje i postao brbljav. - Letio sam u spitfireima, znate. Sjajne maine. etiri mitraljeza u svakom krilu, ameriki browninzi koji ispaljuju tisuu dvjesto ezdeset metaka u minuti. vabe vie vole topove, naravno; njihovi Me 109 imaju samo dva mitraljeza. Top nanosi veu tetu, ali su nai browninzi \>xl\ i toniji. - Stvarno? - primijetio je Faber uljudno. - Kasnije su stavili top u hurricane, ali je spitfire izvojtio bitku za Britaniju. Fabera je nerviralo njegovo hvalisanje: - Koliko ste neprijateljskih aviona oborili? - Izgubio sam noge za vrijeme obuke - odvratio je David. Faber ga je kradomice pogledao: lice mu je bilo ukoeno poput maske od potisnutog gnjeva. - Ne, jo nisam ubio nijednog Nijemca - dometnuo je David. Bio je to nedvojben znak. Faber je odjednom postao vrlo oprezan. Nije imao pojma to je David mogao zakljuiti ili otkriti, ali sada vie nije bilo sumnje da on zna da se neto dogaa. Faber se okrenuo malo postrance da pogleda Davida upirui se nogama o oklop prijenosnog mehanizma na podu, a desnu je ruku lagano oslonio na lijevu podlakticu. ekao je slijedei Davidov pokret. - Zanimaju vas avioni? - upitao je David. - Ne. - Faberov je glas bio ravnoduan. - To je postao nacionalni sport, mislim: promatranje aviona. Poput promatranja ptica. Ljudi kupuju knjige o prepoznavanju aviona. itava poslijepodneva provode na leima piljei kroz dalekozore u nebo. Pomislio sam da biste i vi mogli biti jedan od tih zanesenjaka. - Zato? - Molim? - Otkud vam pomisao da bi mene to moglo oduevljavati. - Oh, ne znam. - David je zaustavio dip da zapali cigaretu. Bili su u sreditu otoka, osam kilometara od Tomove kolibe a daljnih osam kilometara od Lucvne. David je bacio ibicu na pod. - Moda zbog onoga filma koji sam pronaao u depu vae jakne... Jo dok je govorio, bacio je zapaljenu cigaretu Faberu u lice i maio se puke iznad vjetrobrana. 248 24926. Sid Cripps je pogledao kroz prozor i opsovao ispod glasa. Livada je bila puna amerikih tenkova - bilo ih je najmanje osamdeset. Znao je da se vodi rat i sve to, ali da su ga barem pitali, bio bi im ponudio drugu livadu gdje trava nije bila toliko sona. Gusjenice tenkova su mu dosad sigurno unitile najbolji panjak. Navukao je izme i iziao. Nekoliko amerikih vojnika bilo je na livadi, a on se pitao jesu li primijetili bika. Kad je doao do vrata zgrade, zastao je i poeao se po glavi. Dogaalo se neto smijeno. Tenkovi mu nisu zgnjeili travu. Nisu uope ostavili tragove. Ali ameriki su vojnici tragove tenkova pravili nekim oruem slinim drljai. Dok je Sid nastojao da to shvati, bik je primijetio tenkove. Buljio je u njih na trenutak, a zatim zastrugao po zemlji i tromo potrao. Napast e tenk. - Glupane, slomit e vrat - promrmljao je Sid. I vojnici su promatrali bika. Oni su izgleda mislili da je to vrlo smijeno. Bik je nasrnuo na tenk, a rogovi su probili oklopljeni bok vozila. Sid se ivo ponadao da su britanski tenkovi jai od amerikih. Dok je bik oslobaao rogove, uo se glasan, itav zvuk. Tenk se sruio poput ispuhanog balona. Ameriki vojnici su popadali naokolo smijui se. Sid se ponovo poeao po glavi. Sve je to bilo vrlo udno. 250 Percival Godliman je brzo koraao preko Parliament Squarea nosei kiobran. Ispod kine kabanice imao je tamno prugasto odijelo, a crne su mu cipele bile sjajno ulatene - barem su bile takve kad je iziao na kiu - jer nije se dogaalo ba svakog dana, a ako emo pravo, ni svake godine, da ima privatnu audijenciju kod Churchilla. Vojnik od karijere bio bi nervozan kad bi s tako loim vijestima dolazio na sastanak s vrhovnim komandantom nacionalnih oruanih snaga. Godliman nije bio nervozan, jer se istaknuti povjesniar nema zbog ega plaiti vojnika i politiara, osim ako ne bi imao znatno radikalnije poglede na povijest od Godlimana. Znai, nije bio nervozan, nego zabrinut. Razmiljao je o trudu, planiranju, brizi, novcu i ljudstvu koji su uloeni i stvaranje potpuno lane Prve armijske grupe Sjedinjenih Drava stacionirane u Istonoj Angliji: etiri stotine de-santnih amaca, nainjenih od platna i

postavljenih na plutae od baava za naftu, tiskalo se u lukama i na rijenim uima; briljivo izraeni lani tenkovi koji se mogu napuhati, artiljerija, kamioni, polugusjeniari, pa ak i skladita municije, pritube u pismima italaca lokalnih novina o padu morala nakon dolaska tisua amerikih vojnika u to podruje, lani dok za istovar tankera s naftom u Doveru koji je projektirao najistaknutiji britanski arhitekt, a izgradili - od kartona i starih vodovodnih cijevi -strunjaci unajmljeni od filmskih studija, paljivo falsificirani izvjetaji, koje su u Hamburg poslali njemaki agenti to ih je "preobratio" XX komitet, te neprekidno brbljanje preko radija, namijenjeno iskljuivo njemakim prislunim centrima, koje se sastojalo od poruka to su ih sastavili romanopisci od zanata, a koje su sadrale takve bisere kao to je: "1/5 Kraljiin kraljevski pjeadijski puk prijavljuje stanoviti broj ena civila, vjerojatno bez dozvola, u teretnom vlaku. to da radimo s njima - da ih povedemo u Calais?" Mnogo je toga postignuto. Odreeni znakovi su ukazivali na to da su Nijemci zagrizli. A sada je cijela razraena prijevara dovedena u opasnost zbog jednog prokletog pijuna kojeg Godliman nije uspio uhvatiti. Svojim kratkim ptijim koracima mjerio je plonik Westmin-stera sve do male vee na broju dva u Great George Streetu. Naoruani straar koji je stajao uza zid od vrea pijeska pregle\ 251dao je propusnicu i mahnuo mu da ue. Proao je hodnik i spustio se stepenicama u Churchillov podzemni glavni tab. Kao da se sputa pod palubu bojnog broda. Zatien od bombi stropom od armiranog betona, debelim metar i dvadeset centimetara, tab vrhovnog zapovjednika imao je neprobojna elina vrata i svodne potpornje od starih greda. Kad je Godliman uao u sobu s geografskim kartama, iz pokrajnje sobe za sastanke izila je grupa mladolikih ljudi ozbiljna lica. Za njima je trenutak kasnije iziao autant i spazio Godlimana. - Vrlo ste toni, gospodine - primijetio je autant. - eka vas. Godliman je stupio u malu, udobnu sobu za sastanke. Na podu su bili sagovi, a na zidu kraljeva slika. Elektrini ventilator ras-tjeravao je dim. Churchill je sjedio na elu starog stola, glatkog poput ogledala, na sredini kojega je bio kipi fauna - amblem Churchillove vlastite jedinice za dezinformacije Londonskog odsjeka za kontrolu. Godliman je odluio da ne salutira. - Sjednite, profesore - obratio mu se Churchill. Godliman je odmah zapazio da Churchill nije visok ovjek -ali je sjedio poput visokog ovjeka: pogrbljenih ramena, laktova na naslonima stolca, oputene brade, rairenih nogu. Umjesto poznatog tamnosivog odijela na sebi je imao tradicionalno odijelo londonskih odvjetnika - kratkak crni sako i prugaste sive hlae - a uz to tokastu plavu leptir-kravatu i blistavobijelu koulju. Unato zdepastoj grai i trbuhu, ruka koja je drala nalivpero bila je njena, tankih prstiju. Put mu je bila ruiasta kao u djeteta. Drugom je rukom drao cigaru, a na stolu meu papirima stajala je aa s neim to je sliilo na viski. Pravio je biljeke na margini strojem otipkanog izvjetaja i dok je rkao, povremeno bi neto promrmljao. Godliman uope nije osjeao strahopotovanje pred velikim ovjekom. Kao mirnodopski dravnik, Churchill je, po Godlimanovu miljenju, bio ista katastrofa. Ipak, taj je ovjek imao odlike velikog ratnog voe, i Godliman ga je zbog toga cijenio. (Mnogo godina kasnije Churchill je skromno porekao da je doista bio britanski lav rekavi da je jedino imao povlasticu da urlie; Godliman je mislio da je ta procjena prilino tona.) Churchill je iznenada podigao pogled i rekao: - Pretpostavljam da nema dvojbe o tome da je taj prokleti pijun otkrio to smjeramo. - Ni najmanje, gospodine - sloio se Godliman. - Mislite da je pobjegao? - Gonili smo ga do Aberdeena. Gotovo je sigurno da je odande prije dvije noi otiao ukradenim amcem... vjerojatno na poziciju sastanka u Sjevernom moru. Meutim, nije mogao biti daleko od luke kad se digla oluja. Mogao se sresti s podmornicom prije nego to je poela oluja, ali to je malo vjerojatno. Po svoj se prilici utopio. ao mi je to ne moemo dati odreenije informacije. - I meni je ao - dometnuo je Churchill. Iznenada kao da se razljutio, premda ne na Godlimana. Ustao je sa stolca i otiao do sata na zidu zurei kao hipnotiziran u natpis Victoria R. I. Ministarstvo za javne radove, 1889. Zatim je, kao da je zaboravio na Godlimana, poeo koraati gore-dolje uz plou mrmljajui za sebe. Godliman je razabrao rijei, a ono to je uo zaprepastilo ga je. Veliki je ovjek mumljao: "Taj zdepasti, malo pogrbljen lik, to koraa gore-dolje bio je odjednom nesvjestan iije prisutnosti osim svojih misli..." Doimalo se kao da Churchill izgovara nekakav holivudski scenarij to ga je u hodu smiljao. Predstava je zavrila isto tako naglo kao to je i poela; ukoliko je i bio svjestan svog ekscentrinog ponaanja, nije to niim pokazao. Sjeo je, pruio Godlimanu list papira i rekao: - To je njemaki ratni raspored od prolog tjedna. Godliman je itao: Rusko bojite: 122 pjeadijske divizije 25 oklopnih divizija 17 mjeovitih divizija Italija i Balkan: 37 pjeadijskih divizija 9 oklopnih divizija 4 mjeovite divizije Zapadno bojite: 64 pjeadijske divizije 12 oklopnih divizija 12 mjeovitih divizija

Njemaka: 3 pjeadijske divizije 1 oklopna divizija 4 mjeovite divizije 252 253- Od ovih dvanaest oklopnih divizija na zapadu samo je jedna stvarno na obali Normandije. Velike SS divizije Das Reich i Adolf Hitler nalaze se jedna u Toulouseu a druga u Bruxellesu i ne pokazuju znakove pokreta. to vam sve to govori, profesore? -obratio mu se Churchill. - ini se da je na plan prijevare i maskiranja uspio - odgovorio je Godliman. - I to potpuno - zareao je Churchill. - Oni su zbunjeni i nesigurni, a njihova nagaanja o naim planovima u najveoj su mjeri pogrena. A ipak - zastao je da bi ostavio dojam - a ipak, unato svemu general Walter Bedell Smith, Ikeov ef taba, kae da mi... - Podigao je na stol drugi komad papira i glasno proitao: - Nai izgledi da odrimo mostobran na plai, naroito nakon to Nijemci pojaaju svoje poloaje, samo su pedeset prema pedeset. Spustio je cigaru i tihim glasom nastavio: - Bit e to petog lipnja... moda estog ili sedmog. Plima je povoljna... odlueno je. Prikupljanje jedinica u zapadnim pokrajinama ve je otpoelo. Konvoji se i ovga asa probijaju cestama engleske pokrajine. Cjelokupnoj vojnoj industrijskoj sili cijelog anglo-saksonskog svijeta, najveoj civilizaciji od Rimskog Carstva, trebale su etiri godine da dobiju tu priliku od pedeset prema pedeset. Ali ako nam taj pijun pobjegne, gubimo ak i to. Zurio je u Godlimana koji trenutak, a zatim njenom bijelom rukom podigao naliv-pero. - Nemojte mi donosili vjerojatnosti, profesore - rekao je. -Donesite mi tijelo Die Nadela. Spustio je pogled i poeo pisati. Trenutak kasnije Godliman je ustao i tiho napustio sobu. 254 27. Cigaretni duhan gori na temperaturi od 800 C. Meutim, ar na kraju cigarete obino okruava tanak sloj pepela. Da bi uzrokovala opekotinu, cigareta treba biti pritisnuta na kou dobar dio sekunde - trenutaan dodir teko da e se i osjetiti. Ovo se odnosi i na oi, jer je treptanje najbra nesvjesna reakcija ljudskog tijela. Samo amateri bacaju cigarete u drugoga. Profesionalci - a na svijetu postoji tek nekolicina ljudi kojima je borba prsa o prsa profesionalno umijee - ne osvru se na njih. Faber se nije osvrtao na upaljenu cigaretu koju je David Rose bacio na njega. Ispravno je postupio jer mu se cigareta odbila od ela i pala na metalni pod dipa. Zatim je dohvatio Davidovu puku, a to je bila greka. Trebao je izvui bode i ubosti Davida: premda je David mogao pucati prvi, on nikad ranije nije uperio puku u ovjeka, a kamoli da je nekoga ubio, stoga bi gotovo sigurno oklijevao, a u tom ga je trenutku Faber mogao ubiti. Ta ga je pogreka skupo stajala. Davidove obje ruke bile su na sredinjem dijelu puke - ljevica na cijevi, desnica oko zatvaraa - a bio je ve izvukao oruje petnaestak centimetara iz leita kad je Faber jednom rukom zgrabio kraj cijevi. David je trznuo pukom prema sebi, ali je Faber za trenutak uspio zadrati puku i okrenuti je u vjetrobran. Faber je bio snaan ovjek, ali je David bio izuzetno snaan. Ramena, ruke i zglavci nosili su mu tijelo i pokretali invalidska kolica etiri godine, pa su mu se miii neprirodno jako razvili. Osim toga, on je na puci ispred sebe imao obje ruke, a Faber ju je drao samo jednom rukom, i to pod vrlo nezgodnim kutom. 255David je opet trgnuo, ovaj put odlunije, i cijev je kliznula iz Faberove ruke. U tom trenutku, dok mu je samarica bila uperena u trbuh a Davidov prst se svijao oko okidaa, Faber je osjetio da je vrlo blizu smrti. Naglim trzajem gornjeg dijela tijela odbacio se iz sjedala. Glava mu je udarila o platneni krov dipa kad je puka opalila uz prasak koji mu je zgluio ui i izazvao bol u oima. Prozor pokraj sjedala za suvozaa rasprsnuo se u komadie, a kroz prazan okvir navalila je kia. Faber je iskrivio tijelo i pao unatrake, ali ne na svoje sjedalo nego preko Davida. Objema rukama obuhvatio je Davidov vrat i palcima mu pritisnuo grlo. David je nastojao uvui puku izmeu njihovih tijela kako bi ispalio i drugi naboj, ali je oruje bilo preglomazno. Faber mu je pogledao u oi i vidio... to? Radost. Naravno, konano je dobio priliku da se bori za svoju zemlju. Ali mu se promijenio izraz kad je osjetio nedostatak kisika i kad se poeo boriti za zrak. David je popustio stisak na puci i laktove povukao to je vie mogao prema natrag i zatim je snanim dvostrukim direktom udario Fabera pod rebra. Bol je bila grozna, no Faber je samo iskrivio lice i nastavio stiskati Davidovo grlo. Znao je da e moi izdrati Davidove udarce due nego to e David moi zadrati dah. David je, izgleda, pomislio to isto. Prekriio je ruke izmeu njihovih tijela i odgurnuo Fabera; zatim je, kad je razmak izmeu njih bio nekoliko centimetara udario s obje ruke odozdo prema gore po Fabcrovim rukama i skinuo smrtonosni stisak. Stisnuo je desnu aku i zamahnuo prema dolje snanim ali nestrunim udarcem koji se spustio na Faberovu jagodinu kost i u oi mu natjerao suze.

Faber je odgovorio nizom otrih udaraca u Davidovo tijelo, a on ga je nastavio mlatiti po licu. Bili su preblizu da bi u kratkom vremenu mogli ozbiljno ozlijediti jedan drugoga, no polako se poela oitovati Davidova vea snaga. Bijesan, Faber shvati da je David vrlo otroumno izabrao vrijeme i mjesto borbe: iskoristio je prednosti iznenaenja, puke i ogranienog prostora u kojem su njegovi snani miii znaili mnogo vie od Faberove bolje ravnotee i pokretljivosti. Faber se malo pomakao i bokom dotaknuo mjenja ubacujui prijenos u brzinu. Motor je jo radio, automobil je poskoio i 256 izbacio Fabera iz ravnotee. David je iskoristio priliku da uputi dugaak direkt ljevicom koji je - vie sreom nego namjerno -pogodio Fabera ravno u bradu i bacio ga na suprotnu stranu kabine. Glavom je lupio o dra cerade, ramenom se navalio na ruicu za otvaranje vrata, vrata su se otvorila i on je, okrenuvi se u zraku, ispao iz automobila i udario licem u blato. Na trenutak je bio previe omamljen da se pokrene. Kad je otvorio oi, vidio je jedino bljeskanje plavih munja na mutnoj crvenkastoj pozadini. uo je motor dipa koji je radio punom snagom. Zatresao je glavom, oajniki nastojei otjerati vatromet koji mu je zastirao pogled pa se s mukom podigao na ruke i koljena. Zvuk dipa se udaljio a zatim opet pribliio. Okrenuo je glavu prema zvuku i kad su mu se boje ispred oiju rasplinule i nestale, vidio je da vozilo velikom brzinom juri prema njemu. David ga kani pregaziti. Kad je prednji branik dospio za manje od metra do njegova lica, bacio se u stranu. Osjetio je udar vjetra. Odbojnik mu je zahvatio ispruenu nogu, a dip je protutnjao orui irokim gumama raskvaenu ledinu i razbacujui blato. Dvaput se prevrnuo u mokroj travi, a onda se podigao na jedno koljeno. Boljela ga je noga. Gledao je kako se dip okrenuo u malom krugu i ponovo pojurio na njega. Kroz vjetrobran je spazio Davidovo lice. Mladi se ovjek zgr-bio nad upravljaem, iskeenih zubiju, lica iskrivljena u divljoj, gotovo luakoj grimasi. Kao da je zamiljao da je u pilotskoj kabini spitfirea i da se, letei tako da mu sunce bude iza njega, obruava na neprijateljski avion rigajui iz svih osam mitraljeza browning 1260 metaka u minuti. Faber se pomakne prema rubu stijene. Dip je ubrzavao. Faber je znao da ovog asa nije u stanju trati. Pogledao je preko stijene: kamenita, gotovo okomita strmina sputala se sve do bijesnog mora tridesetak metara nie. Dip se pribliavao rubu stijene, ravno prema njemu. Faber se grozniavo ogledao traei kakvu izboinu ili barem neko uporite. Nita nije vidio. Dip je bio udaljen metar-dva i jurio je oko ezdeset kilometara na sat. Kotai su mu bili manje od pola metra od ruba stijene. Faber se bacio na trbuh i prebacio noge u prazno, podupirui se podlakticama dok mu je donji dio tijela visio preko ruba ponora. Kotai su ga promaili za nekoliko centimetara. Koji metar 257dalje jedna je guma skliznula preko ruba. Faber je na trenutak pomislio da e se cijelo vozilo odsklizati i pasti u more, ali su preostala tri kotaa izvukla dip na sigurno. Tlo se pod Faberovim rukama poelo uruavati. Vibracije koje je izazvao dip u prolasku rastresle su zemlju. Osjetio je da je malko kliznuo. Tridesetak metara nie kljualo je i bjesnjelo more meu stijenama. Faber je ispruio jednu ruku koliko god je mogao, pa se prstima duboko ukopao u mekanu zemlju. Osjetio je da mu se cijepa nokat, ali se nije na to obazirao. Ponovio je postupak i s drugom rukom. Objema rukama usidren u zemlju vukao se prema gore. Bilo je to strano sporo, ali mu je na kraju glava dola u razinu ruku, kukovi dosegli tvrdu zemlju, tako da je mogao prebaciti noge i otkotrljati se sa ruba. Dip se ponovo okretao. Faber je potrao prema njemu. Noga ga je boljela, ali nije bila slomljena. David je ubrzavao pripremajui se za jo jedan nasrtaj. Faber se okrenuo i potrao pod pravim kutom prema dipu prisiljavajui Davida da okrene volan i da istodobno smanji brzinu. Faber je znao da nee moi dugo ustrajati. Sigurno e se umoriti prije Davida. Ovo je morao biti zadnji nasrtaj. Potrao je bre. David je skrenuo da mu preprijei put usmje-rivi automobil prema jednoj toki ispred Fabera. Faber se okrenuo i brzo potrao natrag, a dip je skrenuo u cik-cak vonju. Sad je bio sasvim blizu. Faber je potrao, a njegov je smjer prisilio Davida da vozi u malom krugu. Dip je usporavao, a Faber se pribliavao. Izmeu njih je ostalo samo nekoliko metara kad je David shvatio to Faber namjerava. Zaokrenuo je na drugu stranu, ali je bilo prekasno. Faber se sjurio na bok dipa i bacio se uvis te pao licem na vrh platnenog krova. Nekoliko je trenutaka ondje leao i hvatao dah. Ozlijeena noga kao da je bila u plamenu, plua su ga strano boljela. Dip se jo kretao. Faber je izvukao bode iz toka ispod rukava i u platnenom krovu nainio dugaak, nepravilan rez. Platno je odlepralo prema dolje i Fabcrovo lice se nalo iza Davidova potiljka. David je pogledao uvis i unatrag. Licem mu je preao izraz krajnjeg zaprepatenja. Faber je podigao ruku spremajui se da zarine bode.

David je dao puni gas i okrenuo volan. Dip je poskoio naprijed i podigao se na dva kotaa kripei u naglom zaokretu. Faber 258 se s mukom zadrao na krovu. Dip je i dalje ubrzavao, zatim je tresnuo na sva etiri kotaa, a onda se ponovo podigao. Nesigurno se njihao nekoliko metara, a zatim su se kotai poskliznuli na vlanom tlu i vozilo se uz jaki tresak prevalilo na bok. Faber je odletio nekoliko metara i nespretno pao izgubivi dah od udarca. Prolo je nekoliko sekundi prije nego to se mogao pomaknuti. Luako kretanje dipa jo ih je jednom opasno pribliilo stijeni. Faber je u travi nekoliko metara dalje ugledao svoj bode. Podigao ga je, a zatim se okrenuo prema dipu. David je i sebe i svoja invalidska kolica nekako izvukao kroz prorezan krov pa je sada sjedio u kolicima i odguravao se bjeei du ruba stijene. Faber mu je morao odati priznanje za hrabrost. Svejedno, morao je umrijeti. Faber je potrao za njim. David mora da je uo korake jer su se kolica neposredno prije nego to ih je Faber dostigao zaustavila kao ukopana i okrenula, a Faber je u trenutku zapazio teak odvija u Davidovoj ruci. Faber je udario kolica i prevrnuo ih. Posljednja mu je misao bila da i oni i kolica mogu zavriti dolje u moru, a onda ga je odvija udario po zatiljku i on se onesvijestio. Kad se osvijestio, kolica su leala pokraj njega, ali nigdje nije vidio Davida. Ustao je i ogledao se oamuen i zbunjen. - Ovamo! Glas je dolazio onkraj ruba stijene. David mora da je ispao iz kolica i pao preko ruba. Faber je dopuzao do stijene i pogledao prijeko. David se jednom rukom drao za stabljiku grma koji je rastao upravo ispod ruba stijene. Drugu je ruku utisnuo u malu pukotinu u stijeni. Visio je razapet ba kao i Faber prije nekoliko minuta. Nestalo je njegove hvalisavosti, a u oima mu se ogledala gola strava. - Izvucite me, zaboga - viknuo je promuklo. Faber se nagnuo nie. - Kako ste saznali za filmove - upitao je. - Pomozite mi, molim vas. - Najprije mi odgovorite. - Oh, Boe. - David je uloio veliki napor da se sabere. - Kad ste kod Toma otili u zahod, ostavili ste jaknu da se sui u kuhi259nj i. Tom je otiao na kat po viski, a ja sam pretraio depove i pronaao negative. - I to vam je bio dovoljan razlog da me pokuate ubiti? - To, i ono to ste u mojoj kui uinili sa mojom enom. Nijedan Englez ne bi se tako ponio. Faber nije mogao zatomiti smijeh. - Gdje su negativi sada. - U mom depu. - Dajte mi ih pa u vas izvui. - Morat ete ih sami uzeti. Ne smijem se pustiti. Faber je legao potrbuke i posegao dolje, pod Davidovu kabanicu, u prsni dep njegove jakne. Odahnuo je od olakanja kad je prstima dodirnuo limenku s filmom i paljivo je izvukao. Pogledao je filmove; svi su, ini se, bili tamo. Stavio je limenku u dep svoje jakne, zakopao zaklopac i ponovo posegnuo prema Davidu. Uhvatio je grm za koji se David drao i divljim ga trzajem iupao iz korijena. - Ne! - kriknuo je David. Oajniki je traio uporite, dok mu je druga ruka nezaustavljivo klizila iz pukotine u stijeni. - Nije fer - povikao je. Zatim mu je ruka kliznula iz pukotine. Na trenutak kao da je visio u zraku, a zatim je poletio dolje odskoivi u padu dvaput od stijene da bi na kraju uz silan pljusak udario o vodu. Faber je kratko vrijeme promatrao da se uvjeri da se David nee ponovo pojaviti. "Nije fer?", promrmljao je za se. "Nije fer? Tj&x ti ne zna da je rat?" Nekoliko minuta je gledao dolje u more. Jednom mu se uinilo da vidi bljesak ute kabanice na povrini ali je toga nestalo prije nego to je mogao bolje pogledati. Ostali su jedino more i stijene. Odjednom je osjetio uasan umor. Rane su mu prodrle u svijest jedna po jedna: ozlijeeno stopalo, udarac u glavu, masnice po cijelom licu. David Rose je bio budala, hvalisavac i bijedan mu, umro je preklinjui za milost, ali je ipak bio hrabar i umro za domovinu - konano je ostvario svoju elju. Faber se upitao hoe li njegova smrt toliko vrijediti. Napokon se okrenuo od ruba stijene i uputio prema prevrnu-tom dipu. 260 28.

Percival Godliman osjeao se osvjeen, odluan, pa ak i pun volje i elana. Kad je o tome porazmislio, oneraspoloio se. Ohrabrujui govori pale kod priprostih ljudi, dok intelektualci vjeruju za sebe da su imuni na takve stvari. Ipak, premda je znao da je nastup velikog ovjeka bio briljivo unaprijed pripremljen, a krescenda i diminuenda govora usklaena poput simfonije, ipak je to na njega djelovalo isto tako djelotvorno kao da je kakav kapetan kolske momadi kriketa koji je od nastavnika tjelesnog odgoja sluao posljednje savjete. Vratio se u svoj ured gorei od nestrpljenja da neto uini. Spustio je kiobran u stalak za kiobrane, objesio mokru kinu kabanicu i pogledao se u zrcalo na unutranjoj strani ormara. Nema sumnje, neto se dogodilo s njegovim licem otkad je postao jedan od engleskih lovaca na pijune. Neki je dan nabasao na svoju fotografiju snimljenu 1937. godine s grupom studenata na seminaru u Oxfordu. Tada je zapravo izgledao starije nego sada: blijede puti, upave kose, nepaljivo obrijan, u penzionerskoj odjei koja mu je loe pristajala. upave kose vie nema, sada je potpuno elav, osim redovnikog podstriga. Odjeven je poput poslovnog ovjeka, a ne poput uitelja. inilo mu se - mogue je, dodue, da to samo zamilja - da mu je stisak vilica vri, oi sjajnije, a sada se i mnogo paljivije brijao. Sjeo je za stol i zapalio cigaretu. 71? novost nije ba bila dobrodola: poeo ga je muiti kaalj; pokuao je prestati puiti, no otkrio je da je postao ovisnik. Meutim, u Britaniji su za vrijeme 261rata gotovo svi puili, ak i neke ene. U redu, obavljale su muke poslove pa su imale pravo i na muke poroke. Dim je zastao u Godlimanovu grlu i natjerao ga da zakalje. Ugasio je cigaretu u limenom poklopcu koji je upotrebljavao umjesto pepeljare (porculan je postao rijetkost). Razmiljao je o tome kako je glavni problem kod poticaja da pokua uiniti i ono nemogue upravo u tome to sam poticaj ne daje nikakve naznake praktinih rjeenja. Sjetio se svoje diplomske radnje o putovanjima jednog srednjovjekovnog redovnika koji se zvao Thomas od Drveta. Godliman se posvetio manje vanom ali tekom zadatku da rekonstruira redovnikovo kretanje u razdoblju od pet godina. Postojala je zbunjujua osmomjesena praznina kad je redovnik bio ili u Parizu ili u Canterburvju, ali Godliman nije mogao odrediti gdje, i to je ugrozilo vrijednost cijelog rada. U dokumentima kojima se sluio jednostavno nije bilo te informacije. Ako je redovnikov boravak ostao nezabiljeen, tada nema nikakva naina da se ustanovi gdje je bio, i to je to. Potaknut mladenakim optimizmom, mladi Godliman nije htio povjerovati da te informacije jednostavno nema, pa je radio na pretpostavci da negdje ipak mora biti zapisano kako je Thomas proveo one mjesece - unato dobro poznatoj injenici da je gotovo sve to se zbivalo u srednjem vijeku ostalo nezabiljeeno. Ako Thomas nije bio u Parizu ili u Canterburvju, mora da je bio na putu izmeu ta dva grada, zakljuio je Godliman, a onda je u jednom amsterdamskom muzeju pronaao brodske izvjetaje koji su upuivali na to da se Thomas ukrcao u brod za Dover koji je u oluji skrenuo s kursa i konano se nasukao na irskoj obali. Na osnovu toga uzoritog primjera povijesnog istraivanja Godliman je dobio profesuru. Mogao bi pokuati da takav nain razmiljanja primijeni i na pitanje to se zbilo s Faberom. Najvjerojatnija je pretpostavka da se Faber utopio. Ako ipak nije, onda je sada ve vjerojatno u Njemakoj. Ni jedna, ni druga mogunost nije Godlimanu pruala nikakav smjer djelovanja koji bi mogao slijediti, pa ih stoga valja otpisati. Mora pretpostaviti da je Faber iv i da se negdje dokopao kopna. Napustio je svoju sobu i sputio se stubama kat nie u sobu sa zemljopisnim kartama. Tamo je bio njegov ujak, pukovnik Terry, koji je stajao ispred karte Evrope s cigaretom u ustima i razmiljao. Godliman je shvatio da je ovih dana u Ministarstvu rata 262 takav prizor uobiajen: starjeine zamiljeno bulje u karte i utke mozgaju hoe li ovaj rat dobiti ili izgubiti. Pretpostavljao je da je to zbog toga to su svi planovi bili izraeni, golemi je stroj stavljen u pogon, pa onima koji su donijeli velike odluke ne preosta-je sada nita drugo nego da ekaju i vide jesu li bili u pravu. Terry ga je spazio kad je uao pa upita: - Kako si proao kod velikog ovjeka? - Pio je viski - odvratio je Godliman. - Pije cijeli dan, ali ini se da to na njega uope ne djeluje -napomenuo je Terry. - to je rekao? - Hoe Die Nadelovu glavu na pladnju. - Godliman je proao kroz sobu do zidne karte Velike Britanije i stavio prst na Aber-deen. - Pretpostavimo da alje podmornicu da pokupi odbjeglog pijuna, to misli do koje bi se najmanje udaljenosti podmornica mogla sa sigurnou pribliiti obali? Terry je stao pokraj njega i pogledao kartu. - Ja ne bih prilazio blie od tri milje. Ali zbog sigurnosti, zaustavio bih se na udaljenosti od deset milja. - Ispravno. - Godliman je olovkom povukao dvije paralelne crte uz obalu, jednu udaljenu od kopna tri milje, a drugu deset. -A sada, da si mornar amater i da kree iz Aberdeena u malom ribarskom brodiu koliko bi daleko otiao prije nego to bi te spopao strah? - Misli, koju se razumnu udaljenost moe prijei u takvom brodiu? - Ba tako. Terry je slegnuo ramenima. - Pitaj mornaricu. Ja bih rekao petnaest ili dvadeset milja.

- Slaem se. - Godliman je povukao luk s polumjerom od dvadeset milja sa sreditem u Abardeenu. - A sad: ako je Faber iv, on je ili ponovo na kopnu ili unutar ovog prostora. - Pokazao je podruje omeeno usporednim crtama i lukom. - U tom podruju nema kopna. - Imamo li veu kartu? Terry je otvorio ormari s kartama i izvadio detaljnu kartu kotske. Rastvorio ju je na gornjoj plohi ormaria. Godliman je s manje karte na veu precrtao oznake olovkom. Jo uvijek nije bilo kopna u tom podruju. - Ali, pogledaj - primijetio je Godliman. Malko istonije od granice od deset milja nalazio se dugaak, uzak otok. Terry je pogledao iz vee blizine. 263- Olujni otok - proitao je. - Kako prikladan... Godliman je pucnuo prstima. - Kladio bih se da je tamo. - Moe li koga poslati onamo? - Kad se oluja smiri. Bloggs je tamo gore: naredit u da mu stave avion na raspolaganje. Moe uzletjeti onog asa kada se vrijeme pobolja. - Uputio se prema vratima. - Sretno! - viknuo je Terry za njim. Godliman je potrao stepenicama do slijedeeg kata i uao u svoj ured. Podigao je slualicu. - Nazovite gospodina Bloggsa u Aberdeen, molim. Dok je ekao, rkao je po svom bloku crtajui otok. Oblikom je bio poput gornje polovice tapa, sa zavojitim dijelom na zapadnom kraju. Mora da je dug petnaestak kilometara, irok moda kilometar i pol. Pitao se kakvo je to mjesto: gola stijena ili neka napredna zajednica poljodjelaca? Ako je Faber ondje, jo uvijek bi mogao uspostaviti vezu s podmornicom; Bloggs e morati stii na otok prije podmornice. Bit e teko. - Imam gospodina Bloggsa - obavijestila je djevojka na centrali. - Fred? - Zdravo, Percy. - Mislim da je na otoku koji se zove Olujni otok. - Ne, nije - odvratio je Bloggs. - Upravo smo ga uhapsili. Bode je bio dugaak dvadeset i pet centimetara, imao je ukraen drak i kratku malu preku. Vrh nalik na iglu bio je izvanredno otar. Bloggs je pomislio da izgleda kao vrlo djelotvorno orue za ubijanje. Nedavno je bio uglaan. Bloggs i glavni inspektor Kincaid stajali su i gledali ga; nijedan ga nije elio dotaknuti. - Pokuavao se ukrcati u autobus za Edinburgh - rekao je Kincaid. - Spazio ga je jedan policajac kod blagajne i zatraio osobnu kartu. Bacio je koveg i potrao. Autobusna kondukterka maznula ga je po glavi svojim aparatom za izdavanje karata. Trebalo mu je deset minuta da doe k sebi. - Idemo ga vidjeti - predloio je Bloggs. Spustili su se hodnikom do elija. - Ovdje je - rekao je Kincaid. Bloggs je pogledao kroz pijunku. ovjek je sjedio na stolcu u 264 drugom kutu elije, leima okrenut zidu. Noge je prekriio, oi zatvorio, a ruke stavio u depove. - Ve je prije bivao po elijama - primijetio je Bloggs. ovjek je bio visok, duguljasta privlana lica i crne kose. Mogao je biti ovjek s fotografije, ali se to teko moglo pouzdano rei. - elite li ui? - upitao je Kincaid. - Samo as. to je imao u kovegu, osim bodea. - Orue za provalniki zanat. Mnogo novaca u sitnim novanicama. Pitolj i neto municije. Crnu odjeu i cipele sa gumenim potplatima. Dvije stotine cigareta Lucky Strike. - Nije bilo nikakvih fotografija? Kincaid je odmahnuo glavom. - Zajeb - rekao je Bloggs razdraeno. - Prema dokumentima zove se Peter Fredericks, iz Wembleya, u Middlcsexu. Kae da je nezaposleni alatniar koji trai posao. - Alatniar? - upitao je Bloggs skeptino. - U posljednje etiri godine nema u Britaniji nijednog nezaposlenog alatniara. ovjek bi mislio da e pijun to znati. A ipak... - Hoete li da ja ponem s ispitivanjem ili ete vi? - upitao je Kinicaid. - Vi. Kincaid je otvorio vrata, a Bloggs je uao za njim. ovjek u uglu nezainteresirano je otvorio oi. Nije promijenio poloaj. Kincaid je sjeo za mali, obini stol. Bloggs se naslonio na zid. - Kako se zapravo zovete? - upitao je Kinicaid. - Peter Fredericks. - to radite tako daleko od kue? - Traim posao. - Zato niste u vojsci? - Slabo srce.

- Gdje ste bili posljednjih nekoliko dana? - Ovdje, u Aberdeenu. Prije toga u Dundeejeu, a jo prije u Perthu. - Kada ste stigli u Aberdeen? - Prekjuer. Kincaid je pogledao Bloggsa koji je kimnuo: - Vaa pria je smijena. Alatniari ne trebaju traiti posao. U zemlji ih nema dovoljno. Bit e bolje da ponete govoriti istinu. - Ja govorim istinu. Bloggs je izvadio sav kovani sitni iz depa i zavezao ga u rup265i. Stajao je promatrajui, nita ne govorei i maui zaveljaj-iem to ga je drao u desnoj ruci. - Gdje su fotografije? - upitao je Kincaid. ovjekov se izraz nije promijenio. - Ne znam o emu govorite. Kincaid je slegnuo ramenima, pa pogledao Bloggsa. - Na noge - naredio je Bloggs. - Molim? - upitao je ovjek. - Na NOGE - zagrmio je Bloggs. ovjek je nehajno ustao. - Priite. Priao je dva koraka do stola. -Ime? - Peter Fredericks. Bloggs se odlijepio od zida i udario ovjeka oteanim rupiem. Udarac ga je pogodio tono po hrptu nosa i on je vrisnuo. Ruke su mu pole prema licu. - U stav mirno! - viknuo je Bloggs. - Ime? ovjek se uspravio, opustio ruke niz tijelo, pa proaputao: - Peter Fredericks. Bloggs ga opet udari tono u isto mjesto. Ovaj put je pokleknuo na jedno koljeno, a oi su mu se ovlaile. - Gdje su fotografije? ovjek je nijemo odmahnuo glavom. Bloggs ga je podigao na noge, udari koljenom u prepone i bubnuo u eludac. - to ste uinili s negativima? ovjek je pao na pod i povratio. Bloggs ga je nogom udario u lice. Zauo se otar prasak kao da se neto slomilo. - to je s podmornicom? Gdje je sastanak? Kakav je signal? Kincaid je epao Bloggsa s leda. - Dosta je, Bloggse - rekao je. - Ovo je moja stanica i do sada sam mogao miriti, znate. Bloggs se okrenuo prema njemu. - Ne bavimo se sluajem beznaajne provale, Kincaide. Ovaj ovjek ugroava cjelokupne ratne napore. - Mahao je prstom ispred detektivova nosa. - Upamtite, ja sam MI5, radit u u vaoj jebenoj stanici to mi se svidi. Ako zatvorenik umre, ja u preuzeti odgovornost. - Ponovno se okrenuo ovjeku na podu. 266 Ovaj je zurio u Bloggsa i Kincaida. Lice mu je oblila krv i na njemu se ogledala nevjerica: - O emu vi to priate? - primijetio je iznemoglo. - to je to. Bloggs ga je opet podigao na noge. - Vi ste Henrik Rudolph Hans von Muller-Guder, roen u Olnu 26. svibnja 1900; poznati ste i kao Henry Faber, potpukovnik u njemakoj Obavjetajnoj slubi. Za tri mjeseca bit ete objeeni zbog pijunae osim ako se pokae da ste nam korisniji iv nego mrtav. Ponite bivati korisni, pukovnie Muller-Guder. - Ne - rekao je ovjek. - Ne, ne! Ja sam lopov, a ne pijun. Molim vas! - Izmaknuo se ispod Bloggsovc uzdignute ake. -Mogu to dokazati. Bloggs ga je ponovo udario, a Kincaid je po drugi put intervenirao. - ekajte - dobacio je detektiv. - U redu, Fredericks, ako se tako zovete, dokaite da ste lopov. - Obradio sam tri kue u Jubilee Crescentu prolog tjedna -soptao je ovjek. - Uzeo sam petstotinjak funti iz jedne i neto nakita iz druge... dijamantno prstenje i neto bisera... ali iz tree nisam uzeo nita zbog psa... Morate znati da govorim istinu, sigurno su prijavili provale, zar ne? Oh, Isuse! Kincaid je pogledao Bloggsa. - Sve su se te provale doista dogodile. - Mogao je o njima itati u novinama. - O treoj novine nisu pisale. - Moda ih je i poinio - pa ipak moe bili pijun. pijuni takoer kradu. - Ali to je bilo prolog tjedna. Va ovjek je bio u Londonu, zar ne? Bloggs je jedan trenutak utio. Tada je rekao: - Onda, jebi ga -i iziao. Peter Fredericks je sav okrvavljen pogledao Kincaida. - Tko je on, prokleti gestapovac? - rekao je. Kincaid se zamiljeno zagledao u njega. - Budite sretni to niste ovjek kojeg trai. - Onda? - upitao je Godliman u telefon.

- Lana uzbuna. - Bloggsov glas bio je promukao i izoblien jer je dolazio iz velike daljine. - Sitni provalnik koji sluajno nosi bode i izgleda poput Fabera. 267- Natrag na poetak - rekao je Godliman. - Prokletstvo! - Rekao si neto o nekom otoku. - Da. Olujni otok... udaljen je desetak milja od obale tono na istoku od Aberdeena. Nai e ga na specijalki. - Po emu si uvjeren da je tamo? - Nisam uvjeren. Jo uvijek moramo provjeriti ostale mogunosti, druge gradove, obalu, sve. Ali ako je ukrao brodi... onaj? - Mariell. - Da. Ako ga je ukrao, sastajalite mu je vjerojatno bilo u podruju tog otoka, pa ako smo u pravu to se toga tie, tada se on ili utopio ili doivio brodolom na tom otoku. - Uredu, to ima smisla. - Kakvo je gore vrijeme? - Bez promjene. - Bi li mogao doi na otok velikim brodom? Bloggs je progunao: - Drim da se svaka oluja moe nadvladati, samo ako je brod dovoljno velik. Ali ovaj otok sigurno nema ba neku osobitu luku, zar ne? - Bolje da se raspita, ali pretpostavljam da ima pravo. Sluaj: pokraj Edinburgha je RAF-ova lovaka baza. Dok stigne onamo, ve u urediti da te eka jedan hidroavion. Uzletjet e im se oluja pone tiavati. Neka mjesna Obalna straa bude pripravna za pokret u najkraem roku. Nisam siguran tko e tamo stii prvi. - Mm - sumnjiavo e Bloggs. - Ali ako podmornica takoer eka da se oluja stia, stii e prva. - Ima pravo. - Godliman je zapalio cigaretu pokuavajui neto smisliti. - Pa, moemo od mornarice traiti da jedna korve-ta krstari oko otoka i prislukuje Faberov radio-signal. Kad se oluja smiri, s broda mogu na otok poslati amac. Da, to je dobra zamisao. - A da zatraimo nekoliko aviona lovaca? - Moemo. Premda e i oni, kao i ti, morati ekati da se nevrijeme smiri. - Ne moe vie dugo trajati. - to kau kotski meteorolozi? - Potrajat e jo najmanje jedan dan. - Prokletstvo! 268 - To nita ne mijenja na stvari - dometne Bloggs. - Sve dok mi ne moemo krenuti, ne moe ni on nita poduzeti. - Ako je uope tamo. - Jasno. - U redu - zakljuio je Godliman. - Imat emo korvetu, Obalnu strau, nekoliko lovaca i hidroavion. -1 mene. - Bolje bi bilo da krene. Nazovi me iz Rosvtha. uvaj se. - Zdravo. Godliman je spustio slualicu. Njegova cigareta, zaboravljena u pepeljari, izgorjela je do opuka. Zapalio je drugu, a zatim se ponovo latio telefona i poeo organizirati potjeru. 269 29. Leei na boku, dip je izgledao snano, ali bespomono, poput ranjenog slona. Motor se zaustavio. Faber je snano gurnuo vozilo i ono se dostojanstveno ispravilo na sva etiri kotaa. Borbu je prolo relativno neoteeno. Naravno, platneni krov je uniten: Faberov no je nainio dugu razdcrotinu koja se pruala s jedne strane na drugu. Lijevi prednji kraj, koji je strugao po zemlji i tako zaustavio vozilo, bio je zguvan. Reflektor s te strane bio je smrskan. Prozor s iste strane razbio je puani hitac. Vjetrobran je zaudo ostao netaknut. Faber se popeo na vozako sjedalo, ubacio ruicu u prazni hod i okrenuo klju. Zakralo je pa zamrlo. Pokuao je ponovo, i motor je proradio. Olakano je odahnuo jer ne bi mogao izdrati dugo hodanje. Sjedio je nako vrijeme u automobilu i razgledao rane. Oprezno je dotakao desni gleanj: gadno je naticao. Moda je pukla kost. Sva srea to je automobil podeen za vozaa bez nogu jer Faber nije mogao pritisnuti pedalu konice. voruga na zatiljku bila je velika poput lopte za golf, a kad ju je dirnuo, ruka mu je bila sva ljepljiva od krvi. U retrovizoru je ugledao lice. Prepuno malih ogrebotina i velikih masnica izgledalo je poput lica boksaa pri kraju izgubljenog mea. Kinu kabanicu je ostavio u kuici, pa su mu jakna i radno odijelo bili posve promoeni i zablaeni. Trebalo se to hitnije ugrijati i osuiti. Zgrabio je volan, a otra bol sjevnula mu je rukom: zaboravio 270 je rascjepljeni nokat. Pogledao ga je. Bila mu je to najgadnija ozljeda. Morat e voziti s jednom rukom.

Polako je krenuo i pronaao neto za to je nagaao da je cesta. Nije bilo bojazni da e se na ovom otoku izgubiti: morao je samo voziti uz rub stijene sve dok ne doe do Lucvne kuice. Trebalo je izmisliti la kojom e Lucy objasniti to se zbilo s njezinim muem. Mogao bi joj, dakako, rei istinu: nita ne bi mogla uiniti. Meutim, postane li neugodna, mogao bi biti primoran da je ubije, ali je sve vie zazirao od toga. Vozei se polako du ruba stijene po jakoj kii i vjetru koji je urlikao, udio se ovoj novoj pojavi u sebi, ovom obziru. To mu je bilo prvi put u ivotu da je osjetio odvratnost prema ubijanju. Meutim, nije bio amoralan: ba obratno. Jednostavno je sam sebe uvjerio da je ubijanje koje on ini na istoj moralnoj razini kao i smrt na bojnom polju, a njegovi su osjeaji slijedili njegov um. Uvijek nakon ubijanja dolazilo je do fizike reakcije, povraao bi, no to je bilo neto neshvatljivo i na to se nije obazirao. Zato, dakle, nije elio ubiti Lucy? Taj osjeaj bio je iste vrste kao i onaj koji ga je naveo da Luftvvaffeu alje pogrene podatke o katedrali svetog Pavla: bio je to nagon da zatiti ono to je lijepo. Lucy je bila izuzetno stvorenje, puno draesti i profinjeno poput kakve umjetnine. Faber je mogao ivjeti kao ubojica, ali ne i kao ikonoklast. im mu je ta pomisao pala na um, priznao je da je to udnovato. No, pijuni su udnovati ljudi. Sjetio se nekih pijuna koje je Abwehr regrutirao istodobno kad i njega: Olta, nordijskog diva, koji je izraivao fine papirnate figure na japanski nain i koji je mrzio ene, Fricdricha, prepredenoga malog matematikog genija koji se bojao vlastite sjene i koji je zapadao u petodnevnu depresiju ako bi izgubio ahovsku partiju, Helmuta koji je volio itali knjige o ropstvu u Americi i koji je uskoro priao SS-u... svi razliiti, svi udnovati. Ako im je bila zajednika jo neka znaajnija osobitost, on nije znao to je to. inilo mu se da vozi sve sporije i sporije, te da kia i magla postaju sve neprobojnijc. Poeo ga je zabrinjavati rub ponora s lijeve strane. Osjeao je veliku vruinu, ali su ga istodobno spopadali napadi drhtavice. Shvatio je da je naglas govorio o Ottu, Friedrichu i Helmutu; prepoznao je znake bunila. Napregnuo se da ne misli ni o emu drugom osim o tome kako da dip zadri u 271pravome smjeru. Huk vjetra postao je ritmian i poeo je hipno-tino djelovati. Faber se u jednom trenutku prenuo i shvatio da stoji i zuri u more, a pojma nije imao koliko je dugo tako stajao. Kao da su proli sati prije nego to se pred njim ukazala Lucy-na kuica. Upravio je vozilo prema njoj razmiljajui: ne smijem zaboraviti povui konicu prije nego to udarim u zid. Na vratima je stajala neka osoba i kroz kiu ga gledala. Mora jo neko vrijeme ostati priseban, toliko da joj dospije ispriati la. Ne smije zaboraviti, ne smije zaboraviti... Bilo je kasno poslijepodne kad se dip vratio: Lucy se zabrinuto pitala to im se dogodilo, a istodobno se ljutila na njih to nisu na vrijeme doli kui na ruak koji im je pripremila. Kako je dan odmicao, sve je vie vremena provodila na prozorima u nadi da e ih ugledati. Kad se dip blagom padinom spustio do kuice, bilo je jasno da neto nije u redu. Primicao se strahovito sporo, krivudajui po putu, a u njemu je bila samo jedna osoba. Pribliio se pa je spazila da je prednji kraj udubljen, a reflektor smrskan. - Oh, Boe! - promrmljala je. Vozilo se zatreslo i zaustavilo pred kuom, pa je razaznala da je u njemu Henry. Nije uope ni pokuavao izii. Lucy je istrala na kiu i otvorila vozaeva vrata. Henry je sjedio zabaene glave, poluzatvorenih oiju. Ruka mu je bila na konici. Lice mu je bilo krvavo i natueno. - to se dogodilo? to se dogodilo?- upitala je Lucy. Henrvjeva je ruka kliznula sa konice i dip se pokrenuo. Lucy se nagnula preko njega i gurnula ruicu u ler. - Ostavio Davida u Tomovoj kuici... na povratku imao nesreu... - prostenjao je Henry. inilo se da ga te rijei stoje velikog napora. Sad kad je saznala to se dogodilo, Lucvna je usplahirenost jenjala. - Ui unutra - rekla je otro. Henry je po njenom glasu razabrao da ga pouruje. Okrenuo se prema njoj, stavio nogu na papuu da sie i smjesta se strovalio na tlo. Lucy je zapazila da mu je gleanj natekao poput balona. Podvukla je ruke pod njegova ramena, uspravila ga i rekla: 272 1 - Prebaci teinu na drugu nogu i nasloni se na mene. - Prebacila je njegovu ruku oko svoga vrata i gotovo ga je ponijela u kuu. Jo je gledao raskolaenih oiju kako Lucy pomae Henryju da ue u dnevnu sobu i kako ga polae na sofu. Leao je na leima zatvorenih oiju. Odjea mu je bila potpuno mokra i blatna. - Jo, idi gore, molim te, i obuci pidamu - dobacila je Lucy. - Ali, nisi mi ispriala priu. Je li mrtav? - Nije mrtav. Imao je automobilsku nesreu pa ti veeras ne mogu priati priu. Hajde. Dijete je neto progunalo, a Lucy ga je prijetei pogledala. Malian je otiao.

Lucy je iz koarice s priborom za ivanje uzele velike kare i razrezala Henrvjevu odjeu: prvo jaknu, zatim radno odijelo pa onda koulju. Zbunjeno se namrtila kad je ugledala no u koricama privren o lijevu podlakticu: nagaala je da je to specijalno orue za ienje ribe ili neto slino. Kad ga je pokuala skinuti, Henry joj je odgurnuo ruku. Slegnula je ramenima i posvetila se njegovim cipelama. Lijeva je sila lako, a i lijeva arapa, no viknuo je od boli kad je dotakla desnu. - Moram je skinuti - rekla mu je. - Morat e biti hrabar. Nekakav neobian smijeak preletio mu je licem, a zatim je kimnuo u znak pristanka. Prerezala je vezice, prihvatila cipelu blago ali vrsto objema rukama, pa ju je povukla s noge. Ovaj put nije ispustio ni glasa. Prerezala je gumu na arapi pa i nju skinula. Jo je uao i iznenaeno primijetio: - On je u gaama! - Odjea mu je posve mokra. - Poljubila je djeaka za laku no. - Hajde u krevet, zlato. Doi u kasnije da te pokrijem. - Poljubi onda medu. - Laku no, medo. Jo je iziao. Lucy je opet pogledala Henryja. Oi su mu bile otvorene i smijeio se. Dobacio je: - Poljubi onda Hcnryja. Nadvila se nad njega i poljubila mu izubijano lice. Zatim je oprezno razrezala njegove gae. ar vatre brzo e osuiti njegovu golu kou. Otila je u kuhinju i napunila zdjelu vruom vodom s malo antiseptika da mu ispere rane. Nala je zamotuljak vate i vratila se u dnevnu sobu. - Ovo je drugi put to si se na vratima pojavio napola mrtav -napomenula je laajui se posla. 273- To je uobiajeni signal - dometnuo je Henry. -to? - ekaju u Calaisu fantomsku armiju. - Henry, o emu to govori? - Svakog petka i ponedjeljka. Vidjela je da bunca. - Nemoj govoriti - rekla je. Malo mu je podigla glavu da mu obrie sasuenu krv oko otekline na zatiljku. Odjednom se uspravio, bijesno je pogledao pa upitao: - Koji je danas dan? Koji je danas dan? - Nedjelja, smiri se. - Dobro. Nakon toga se smirio i dopustio joj da otkloni bode. Oprala mu je lice, zamotala prst na kojem je izgubio nokat i stavila oblog na gleanj. Kad je zavrila, stajala je i neko ga vrijeme promatrala. inilo se da spava. Dotakla je dugu brazgotinu na njegovim prsima i zvjezdasti oiljak na kuku. Zakljuila je da je zvijezda znamen od roenja. Prije nego to je bacila razderanu odjeu, pretraila je depove. Nije u njima bilo bogzna to: neto novca, njegove isprave, konata lisnica i limenka za film. Sve je to skupila u hrpicu na kaminu pokraj njegova ribarskog noa. Morat e mu dati neto od Da vidove odjee. Ostavila ga je i uspela se da pogleda Joa. Djeak je spavao leei na svom medi rairenih ruku. Poljubila ga je u meki obraz i dobro ga pokrila. Izila je iz kue i uvezla dip u tagalj. Natoila si je u kuhinji pie, a zatim sjela i promatrala Henry-ja elei da se probudi i da je ponovo ljubi. Bila je skoro pono kad se probudio. Otvorio je oi, a na licu mu se pojavilo niz izraza koji su joj sada ve bili poznati: prvo strah, zatim oprezno razgledavanje sobe pa oputanje. Posve nagonski upitala ga je: - ega se boji, Henry? - Ne znam to misli? - Uvijek izgleda uplaen kad se budi. - Ne znam. - Slegnuo je ramenima, a inilo se kao da je pri tom pokretu osjetio bol. - Boe to sam izubijan! - Hoe li mi rei to se dogodilo? - Da, ako mi da malo konjaka. Izvadila je iz kredenca konjak. 274 - Moe dobiti Davidovu odjeu. - Kasnije... ako ti nije neugodno. Dala mu je au smijeei se: - Naprotiv, uivam u tome. - to je s mojom odjeom? - Morala sam je razrezati. Bacila sam je. - Nadam se da nisi bacila i moje papire. - Nasmijeio se, no iza tog smijeka nasluivao se neki drugi osjeaj. - Na kaminu su - pokazala je. - Pretpostavljam da onaj no slui za ienje ribe ili tako neto. Desnom je rukom poao prema lijevoj podlaktici gdje su se inae nalazile korice. - Tako neto - promrmljao je. Kao da ga je naas uhvatio nekakav nemir, ali onda se s naporom opustio i otpio pie. -Dobro je. Trenutak kasnije izustila je: -Pa?

-to? - Kako si uspio izgubiti mog mua i skrhati moj dip? - David je odluio da prenoi kod Toma. Neke su ovce zapale u nevolju na mjestu koje su zvali Vododerina. - Znam ga. - ... i est ili sedam ih je ozlijeeno. Sve su u Tomovoj kuhinji, previjaju ih; deru se kao da ih kolju. Bilo kako bilo, David mi je predloio da se vratim i da ti kaem da e on ostati. Ne znam zapravo kako sam se uspio razbiti. Na automobil nisam navikao, nema prave ceste, o neto sam udario i poskliznuo se, a dip je svrio na boku. Pojedinosti... - slegnuo je ramenima. - Sigurno da si vozio vrlo brzo. Strano si izgledao kad si stigao. - Pretpostavljam da sam se malo kotrljao po dipu. Zviznuo sam glavom, uganuo gleanj... - Ostao bez nokta, natukao lice i gotovo dobio upalu plua. Mora da si sklon nesreama. Zbacio je noge na pod, ustao i otiao do police na kaminu. - Upravo je nevjerojatno kako se brzo oporavlja - primijetila je Lucy. Privrivao je no na podlakticu. - Mi smo ribari vrlo zdravi ljudi. to je s onom odjeom? Ustala je i stala tik do njega. - to e ti odjea? Vrijeme je za krevet. 275Privukao ju je pritisnuvi je o svoje golo tijelo i vrsto poljubio. Pogladila ga je po bedrima. Nakon nekog vremena odvojio se od nje. Pokupio je svoje stvari s kamina, uzeo ih u ruku i onda ju je epesajui poveo na kat u krevet. 276 30. iroki, bijeli autobahn vijugao je kroz bavarsku ravnicu prema planinama. Na konatom stranjem sjedalu tapskog mercedesa faldmaral Gerd von Rundstedt sjedio je mirno i klonulo. Bio je u ezdeset i devetoj godini i znao je da mu je ampanjac previe drag, a Hitler nedovoljno. Njegovo mravo i turobno lice odraavalo je njegovu karijeru - duu i hirovitiju od bilo kojeg drugog Hitlerova oficira: padao je u nemilost ee nego to je mogao pamtiti, ali ga je Hitler svaki put zvao da se vrati. Dok je automobil prolazio kroz Berchtesgaden, selo iz esnaestog stoljea, pitao se zato se svaki put ponovo prihvaa dunosti komandanta kad mu Hitler oprosti. Novac mu nije nita znaio: ve je dostigao najvii mogui in, odlikovanja su u Treem Reichu bila bezvrijedna, a vjerovao je da se u ovom ratu ne moe stei slava. Rundstedt je bio taj koji je Hitlera prvi prozvao "ekim kaplarom". Taj mali ovjek nije nita znao o njemakoj vojnikoj tradiciji, niti je - usprkos bljeskovima nadahnua - imao pojma o vojnoj strategiji. Da je ita znao, ne bi zapoinjao ovaj rat koji je nemogue dobici. Rundstedt je bio najbolji njemaki vojnik i to je dokazao u Poljskoj, Francuskoj i Rusiji, ali vjere u pobjedu nije imao. Pa ipak, nije elio imati nikakve veze s grupicom generala koja je - kako je znao - spremala zavjeru da zbaci Hitlera. Pravio se da za njih ne zna, ali ga je Fahneneid, zakletva vojnoj zastavi njemakog ratnika, isuvie snano vezivala i nije mu doputala da se pridrui urotnicima. Pretpostavljao je da je to 277glavni razlog zbog ega i dalje slui Rcichu. Prava ili kriva, njegova je domovina bila u opasnosti, i on nije imao drugog izbora nego da je titi. Ja sam poput starog vojnikog konja, pomislio je: bilo bi me stid da ostanem kod kue. Pod njegovim je zapovjednitvom sada bilo pet armija na zapadnom bojitu. Milijun i pol ljudi bilo je pod njegovom komandom. Nisu bili onako jaki kao to bi mogli biti - u nekim je divizijama bilo tek neto malo bolje negoli u odmaralitima za oporavak invalida s ruskog bojita, nedostajala je oprema, a meu vojnicima je bilo mnogo regruta nenjemake narodnosti -no Rundstedt bi svejedno mogao zadrati saveznike izvan Francuske kad bi lukavo prestrojio svoje trupe. Upravo o tom prestrojavanju trupa mora sada razgovarati s Hitlerom. Automobil se uspeo po Kehlsteinstrasse sve do velikih bronanih vrata, na obronku planine Kehlstein, ispred kojih se zavravala ova cesta. Straar esesovac dodirnuo je dugme, vrata su se zujei otvorila i automobil se uvezao u dugaak mramorni tunel osvijetljen bronanim fenjerima. Na drugoj strani tunela ofer je zaustavio automobil, a Rundstedt je otiao do dizala i sjeo ma konato sjedalo uspinjui se vie od sto metara do Adlerhorsta, Orlovog gnijezda. U predsoblju mu je Rattcnhubcr uzeo pitolj i ostavio ga da eka. S omalovaavanjem je zurio u Hitlerov porculan i u glavi pretresao rijei to e ih rei. Nekoliko trenutaka kasnije svijetlokosi se tjelohranitelj vratio i uveo ga u dvoranu za sastanke. Ta ga je prostorija podsjetila na palae iz osamnaestog stoljea. Zidovi su bili pokriveni uljanim slikama i tapiserijama, tu se nalazilo Wagncrovo poprsje i golemi sat s orlom na vrhu. Pogled kroz prozor sa strane bio je doista prekrasan: vidjeli su se salcbur-ki breuljci i vrh Unterberga, planine u kojoj, prema legendi, Friedrich Barbarossa eka da ustane iz groba i da spasi Domovinu. U sobi, na zaudo vrlo priprostim stolcima, sjedili su Hitlcr i jo samo trojica ljudi iz njegova taba: admiral Theodor Krancke, zapovjednik mornarice na zapadnom frontu, general Alfred Jodl, ef taba, i admiral Karl Jeko von Puttkamer, Hitlerov autant.

Rundstedt je salutirao, a zatim mu je pokazano da sjedne. Posluitelj je donio pladanj sendvia s kavijarom i au ampanj278 ca. Hitler je stao do velikog prozora i gledao van, drei ruke na leima. Ne okreui se, naglo je rekao: - Rundstedt je promijenio miljenje. On se sada slae s Rommelom da e saveznici upasti u Normandiju. Meni je to moj instinkt sve vrijeme govorio. Krancke se, meutim, jo uvijek zalae za Calais. Rundstedt, recite Kranckeu kako ste doli do svog zakljuka. Rundstedt je progutao zalogaj i nakaljao se u aku. Prokletstvo, Hitler je ba neodgojen: ne da ovjeku prilike da doe do daha. - Dvije su stvari: jedna nova informacija i jedno novo rasuivanje - poeo je Rundstedt. - Prvo, informacije. Najnoviji izvjetaji o saveznikom bombardiranju u Francuskoj nedvojbeno pokazuju da im je glavni cilj ruenje svih mostova na rijeci Seini. Dakle, iskrcaju li se u Calaisu, mostovi su im nevani za bitku, no iskrcaju li se u Normandiji, sve nae rezerve moraju prijei Seinu da bi dospjele u podruje sukoba. - Drugo, rasuivanje. Razmislio sam o tome kako bih ja napao Francusku da sam zapovjednik saveznikih snaga. Zakljuio sam da prvi cilj mora biti uspostavljanje mostobrana, preko kojeg se brzo mogu ubacivati i ljudstvo i materijal. Poetni napad mora stoga biti u podruju velike i prostrane prirodne luke. Prirodan izbor za to je Cherbourg. - I bombardiranje i strateki zahtjevi upuuju na Normandiju - zavrio je. Podigao je au i iskapio je, a posluitelj se primakao da mu je ponovo napuni. - Svi nai obavjetajni izvori upuuju na Calais... - napomenuo je Jodl. - A upravo smo smaknuli efa Abvvehra kao izdajicu - upao je Hitler. - Krancke, jeste li vi uvjereni? - Moj FUhreru, nisam - odvratio je admiral. - I ja sam razmiljao o tome kako bih vodio invaziju da sam na drugoj strani, no u razmiljanju sam uzimao u obzir brojne nautike faktore, kojih Rundstedt ne mora biti svjestan. Vjerujem da e vas napasti pod zatitom mraka, po mjeseini, pri najvioj plimi, kako bi preplovili Rommclove podvodne prepreke, i podalje od stijena, mora punog grebena i jakih struja. Normandija? Nikada. Hitler se oito s time nije slagao jer je s gaenjem potresao glavom. Jodl je dometnuo: - Postoji jo jedna sitna informacija koja mi se ini znaaj279nom. Gardijska oklopna divizija prebaena je sa sjevera Engleske u Hove, na jugoistonoj obali, gdje se pridruila Prvoj armijskoj grupi Sjedinjenih Drava pod generalom Pattonom. Do ovog smo doli prislukivanjem radio-veza, na putu je dolo do zamjene opreme, pa je jedna jedinica dobila srebrno posue koje pripada drugoj, a budale su se oko toga prepirale preko radija. To je elitna britanska divizija, s mnogo plave krvi, a zapovjednik je general Sir Allan Henry Shafto Adair. Mislim da oni nee biti daleko od sredita bitke kad do nje doe. Hitlerove ruke su se nervozno pomaknule, a lice mu se grilo od bolne neodlunosti. - Generali! - viknuo je. - Ili dobivam proturjene savjete ili ih uope ne dobivam! Uvijek vam ja sve moram rei... sve! S karakteristinom hrabrou Rundstedt je iznenada nastupio. - Moj Fiihreru, imate etiri izvrsne oklopne divizije koje su ovdje u Njemakoj besposlene. Ako sam u pravu, one nikad nee stii u Normandiju na vrijeme da odbiju invaziju. Preklinjem vas, naredite da odu u Francusku i stavite ih pod Rommelovu komandu. Ako ne budem u pravu, pa invazija pone u Calaisu, one e ipak biti dovoljno blizu da u ranoj fazi uu u borbu. - Ne znam, ne znam! - Hitlerove su se oi proirile, a Rundstedt se pitao nije li opet previe navaljivao. Po prvi put je progovorio Puttkamer. - Moj Fiihreru, danas je nedjelja. -Pa? - Sutra uveer podmornica bi mogla pokupiti pijuna Die Nadela. - Ah da. ovjeka u kojeg se mogu pouzdati. - Dakako, on se svakog asa moe javiti i radiom. Meutim, moda ima razloga da izbjegava radio, a u tom e sluaju osobno donijeti informacije. Imajui to na umu, moda biste htjeli razmotriti mogunost da svoju odluku odgodite za dvadeset i etiri sata, za sluaj da on, na ovaj ili onaj nain, stupi s nama u vezu danas ili sutra. - Nije vrijeme za odgaanje odluke. I zrani napadi i sabotae dramatino su uestali. Do invazije moe doi svakog dana -ustvrdio je Rundstedt. - Ne slaem se - usprotivio se Krancke. - Vremenski uvjeti nee biti povoljni sve do poetka lipnja. - To nije tako daleko! 280 - Dosta! - viknuo je Hitler. - Odluio sam se. Moje oklopne jedinice ostaju u Njemakoj... zasad. U utorak, kad ujemo Die Nadela, ponovo u razmotriti raspored tih jedinica. Ako njegove informacije upuuju na Normandiju, a vjerujem da hoe, prebacit u tenkove. - A ako se on ne javi? - blago je dometnuo Rundstedt. - Ako se ne javi, svejedno u razmotriti stvar. Rundstedt se naklonio u znak suglasnosti. - S vaim doputenjem vratit u se u svoju komandu.

- Vrlo dobro. Rundstedt je ustao, pozdravio i iziao. U bakrom obrubljenom liftu, sputajui se vie od sto metara do podzemne garae, osjeti je da mu se eludac prevre pa se upitao ja li taj osjeaj izazvala brzina sputanja ili pomisao na to da sudbina njegove zemlje lei u rukama jednog jedinog osamljenog pijuna. 281r 31. Lucy se polako budila. Postepeno, tromo, izranjala je iz tople praznine dubokog sna, kroz slojeve neizvjesnosti, zamjeujui svijet kao izdvojene djelie, jedan dijeli za drugim: najprije toplo, vrsto muko tijelo pokraj sebe, zatim neobinost malog kreveta, buku oluje koja se ula izvana, jednako bijesnu i neumornu kao i juer i prekjuer, blagi miris mukareve koe, svoje ruke preko njegovih grudi, svoju nogu prebaenu preko njegove kao da ga eli zadrati, dojke pritisnute uz njegov bok, danje svjetlo koje joj udara o kapke, ravnomjerno, lagano disanje koje je njeno osjeala na licu, a onda odjednom poput rjeenja zagonetke, injenicu da lei sramotno i preljubniki s mukarcem kojeg je upoznala tek prije etrdeset osam sati i da su oboje goli u krevetu u kui njenog mua. Otvorila je oi i spazila Joa. Stajao je uz krevet u zguvanoj pidami, razbaruene kose, s otrcanom platnenom lutkom pod rukom, cuclajui palac i zurei iroko otvorenih oiju u svoju mamu i neznanca stisnute jedno uz drugo u njegovom, Joovom krevetu. Lucy nije mogla protumaiti njegov izraz jer je u ovo doba dana zurio iroko otvorenih oiju u veinu stvari kao da je svakog jutra cijeli svijet nov i divan. Bez rijei mu je uzvratila pogled ne znajui to da kae. Tada je Henry dubokim glasom rekao: - Dobro jutro! Jo je izvadio palac iz usta i uzvratio: - Dobro jutro! - okrenuo se i iziao iz spavae sobe. - Prokletstvo, prokletstvo, proklestvo! - izustila je Lucy. Henry je skliznuo nanie u krevetu tako da mu se lice nalo u 285razini s njezinim i poljubio je. Ruka mu je pola meu njena stegna i posjedniki ju je stisnuo. Odgurnula ga je. - Prestani, zaboga. - Zato? - Jo nas je vidio. - Pa onda? - On govori, zna. Prije ili kasnije rei e neto Davidu. to da uinim? - Nita. Pa to ako David i otkrije. Je li to vano? - Naravno da je vano. - Ne vidim zato. Loe se odnosio prema tebi i evo mu posljedice. Ne treba se osjeati krivom. Lucy je iznenada spoznala da Henry jednostavno nema pojma 0 sloenoj isprepletenosti vjernosti i obaveza od kojih se sastoji brak. - Nije to tako jednostavno - napomenula je. Izvukla se iz kreveta i preko odmorita otila u svoju spavau sobu. Uskoila je u gae, hlae i demper, a onda se sjetila da je unitila svu Henrvjevu odjeu i da mu mora posuditi Davidovu. Pronala je rublje i arape, vunenu koulju i pulover sa V izrezom, i konano - na samom dnu krinje - hlae koje nisu bile podrezane u visini koljena i zaivene. Cijelo to vrijeme Jo ju je utke promatrao. Odnijela je odjeu u drugu spavau sobu. Henry je otiao u kupaonicu da se obrije. Povikala je kroz vrata: - Odjea ti je na krevetu. Otila je dolje, zapalila vatru u tednjaku i stavila lonac s vodom da prokljua. Odluila je da za doruak skuha jaja. Oprala je Jou lice nad kuhinjskim slivnikom, poeljala mu kosu i brzo ga obukla. - Jutros si jako utljiv - rekla je vedro. Nije odgovorio. Henry je takoer doao dolje i sjeo za stol tako prirodno kao da to ve godinama radi svako jutro. Lucy se osjeala vrlo udno videi ga tamo u Davidovoj odjei, pruajui mu jaje za doruak 1 stavljajui na stol ispred njega koaricu s tostom. - Je li moj tata mrtav? - Jo je iznenada upitao. Henry je djeaku uputio udan pogled i nita nije rekao. - Ne budi smijean. On je u Tomovoj kui - odvratila je Lucy. Jo nije obraao panju na nju ve se obratio Henryju: 286 - Vi imate odjeu moga tate i imate moju mamu. Hoete li mi vi sada biti tata. - Djeja usta... promrmljala je Lucy. - Nisi li sino vidio moju odjeu? - upitao je Henry. Jo je klimnuo. - Pa onda zna zato sam morao posuditi odjeu tvog tate. Vratit u mu je kad nabavim svoju vlastitu.

- Hoete li mi vratiti i moju mamu? - Naravno. - Pojedi jaje, Jo - dobacila je Lucy. Dijete je navalilo na doruak, oito zadovoljno. Lucy je zurila kroz kuhinjski prozor. - Brodi danas nee doi - kazala je. - Je li ti drago? - upitao ju je Henry. Pogledala ga je. - Ne znam. Lucy nije bila gladna. Popila je alicu aja dok su Jo i Henry jeli. Kasnije je Jo otiao gore da se igra, a Henry je pospremio stol. Kad je spremio posue u slivnik, upitao je: - Boji li se da e te David povrijediti, fiziki? Odmahnula je glavom. - Morala bi ga zaboraviti - nastavio je Henry. - Ionako si ga namjeravala napustiti. Zbog ega bi te zabrinjavalo zna li on ili ne? - On je moj mu - odvratila je. - To ipak neto znai. To kakav je mu... sve to... ne daje mi pravo da ga poniavam. - Mislim da ti to daje pravo da ne brine je li on ponien ili nije. - To se pitanje ne moe razrijeiti logikom. Radi se o onome to ja osjeam. Podigao je ruke u znak da se predaje. - Bit e bolje da se odvezem do Toma i da vidim eli li se tvoj mu vratiti. Gdje su mi cipele? - U dnevnoj sobi. Donijet u ti jaknu. - Otila je na kat i izvadila iz ormara Davidov stari kaputi za jahanje. Bio je od izvrsnog sivozelenog tvida, vrlo elegantan, stegnut u pasu i s koso poloenim depnim zaklopcima. Lucy je na laktove bila stavila kone zakrpe da ih zatiti: takav se materijal vie ne moe kupiti. Odnijela ga je dolje u dnevnu sobu gdje je Henry obuvao cipele. 287Lijevu je bio svezao i sad je paljivo gurao ozlijeeno desno stopalo u drugu. Lucy je kleknula da mu pomogne. - Oteklina se smanjila - primijetila je. - Jo uvijek me prokleto boli. Navukli su cipelu, ali je nisu svezali ve su izvadili vezicu. Henry je ustao da vidi moe li hodati. - Dobro je - rekao je. Lucy mu je pomogla da navue kaputi. Bio je malo uzak u ramenima. - Nemamo drugu kinu kabanicu - dometnula je. - Onda u se smoiti. - Povukao ju je k sebi i grubo poljubio. Obavila je ruke oko njega i naas ga vrsto stisnula. - Danas vozi opreznije. - napomenula je. Nasmijeio se i kimnuo, ponovo je poljubio - ovaj put kratko - i iziao. Gledala ga je kako epesa prema taglju, stajala je uz prozor kad je upalio dip i odvezao se uz blagu uzvisinu, a zatim nestao s vidika. Kad je otiao, osjetila je olakanje, ali i prazninu. Poela je spremati kuu: namjestila je krevete, oprala sue, istila je i dotjerivala, no sve je to inila bezvoljno. Bila je nemirna. Brinula se to e uraditi sa svojim ivotom, misli su joj se stalno vrtile u dobropoznatim krugovima oko starih nedoumica, a opet nije mogla misliti ni o emu drugom. Kuica joj se ponovo inila zastraujue tijesnom, umjesto udobnom. Negdje vani postoji veliki svijet, svijet rata i junatva, pun boja i strasti i ljudi, milijuna ljudi: htjela je biti tamo, u sreditu toga, upoznati nove ljude i nova miljenja, vidjeti gradove i uti glazbu. Ukljuila je radio: bila je to beskorisna kretnja, jer se sluajui vijesti osjeala jo vie izoliranom od svijeta, nipoto manje. Bio je tu ratni izvjetaj iz Italije, propisi o racioniranju neto su olakani, londonski ubojica s bodeom jo je na slobodi, Roosevelt je odrao govor. Sandy Macpherson je poeo svirati na orguljama popularne melodije i Lucy je iskljuila radio. Nita od toga nije ju dirnulo jer ona nije ivjela u tom svijetu. Dolo joj je da zavriti. Morala je izii iz kue, unato nevremenu. Bit e to samo simbolian bijeg; nisu je, uostalom, kameni zidovi kuice inili zatoenicom, ali i simbol je bolje nego nita. Otila je gore i pokupila Joa, odvojivi ga s prilino muke od puka vojnika-igraaka, i umotala ga u nepromoivu odjeu. - Zato izlazimo? - upitao je. - Da vidimo hoe li doi brodi. - Rekla si da danas nee doi. - Za svaki sluaj. Stavili su na glave jarko, ute nepromoive eire iroka oboda, privezali ih ispod brade i izili iz kue. Vjetar je nasrnuo poput udarca i izbacio Lucy iz ravnotee tako da je posrnula. Za nekoliko sekundi lice joj je bilo mokro kao da ga je zagnjurila u posudu s vodom, a krajevi kose koji su provirivali ispod eira mlitavo su joj se prilijepili uz obraze i po ramenima kabanice. Jo je oduevljeno vrisnuo i skoio u mlaku. Hodali su vrhom stijene prema udubini zaljeva i gledali goleme valove Sjevernoga mora kako se razbijaju o stijene i plau. Oluja je iupala vodene biljke iz bogzna koje dubine i bacala ih hrpimice po pijesku i stijenama. Slika neprestanog valjanja mora potpuno je zaokupila majku i sina. To im se i ranije dogaalo: more je

hipnotiki djelovalo na njih oboje, a Lucy kasnije nikad nije bila potpuno sigurna koliko su ga dugo utke promatrali. aroliju je ovaj put prekinulo neto to je ugledala. U prvi mah bio je to samo bljesak boje u dolini izmeu dva vala, tako munjevit da nije bila sigurna koja je to boja, tako malen i udaljen da je istog asa posumnjala je li uope neto vidjela. Traila ga je pogledom, ali ga nije mogla vidjeti, pa joj je pogled odlutao natrag na zaljev i maleni molo na kojem su se skupljale gomile svega i svaega to je more naplavilo da bi ih odnio ve slijedei veliki val. Prvog lijepog dana nakon oluje ona i Jo proeljali bi obalu da vide kakva je blaga more izbljuvalo, pa bi se vratili s udnovato obojenim kamenjem, komadima drveta tajanstvenog porijekla, s golemim koljkama i svinutim komadima zaralog eljeza. Ponovo je spazila blijesak, mnogo blie, a ovaj put je ostao na vidiku nekoliko sekundi. Bila je to jarkouta boja, boja svih njihovih kabanica. Zurila je kroz kini zastor, ali je boje nestalo prije nego to joj je mogla razaznati oblik. No struja ju je nosila blie, kao to je sve dovlaila u zaljev odlaui otpatke po pijesku poput ovjeka koji na stolu prazni depove hlaa. To je doista bila kabanica: vidjela je to kad ju je more podiglo na vrh vala otkrivajui je trei i posljednji put. Henry se juer vratio bez nje, ali kako je dospjela u more? Val se razbio o molo i bacio kabanicu na mokre drvene daske prilaza, a Lucy je shvatila da to nije Henrvjeva kabanica jer je vlasnik jo bio u njoj. Vjetar 288 289 je odnio njen uasnuti uzvik tako da ga ak ni sama nije ula. Tko je to? Odakle je doao? Zar jo jedan brodolom? Palo joj je na pamet da bi ovjek jo mogao biti iv. Mora otii dolje i pogledati. Sagnula se i viknula Jou u uho: - Ostani ovdje... budi miran... ne mii se - a zatim je potrala niz strminu. Na pola puta zaula je iza sebe korake. Jo ju je slijedio. Prilaz je bio uzak i sklizak, vrlo opasan. Stala je, okrenula se, podigla dijete u naruaj i rekla mu: - Zloesti deko, rekla sam ti da eka! - Pogledala je koliko je tijelo u podnoju udaljeno od sigurnog mjesta na vrhu stijene, na trenutak je oklijevala u bolnoj nedoumici, ali je razabrala da e more svakog trenutka otplaviti tijelo, pa se nastavila sputati, nosei Joa. Manji je val prekrio tijelo, a kad se voda povukla Lucy je bila dovoljno blzu da razazna da je to mukarac i da je u moru toliko dugo da mu je voda napuhnula i izobliila crte lica. To je znailo da je mrtav. Nije mogla za njega nita uiniti, a nee valjda zbog lesa izloiti opasnosti svoj i sinov ivot. Upravo se htjela okrenuti kad joj se neto na podbuhlom licu uinilo poznato. Zagledala se u njega ne shvaajui i nastojei povezati crte lica s neim u svom sjeanju; zatim je sasvim nenadano vidjela lice kojem je ovo odgovaralo i obuzeo ju je krajnji, paralizirajui uas: uinilo joj se da joj je srce stalo, pa je proaptala: - Ne, Davide, ne! Krenula je naprijed zaboravivi na opasnost. Slijedei manji val zapljusnuo je o njezina koljena punei joj gumene izme pjenuavom slanom vodom, ali ona to nije primijetila. Jo joj se izvio u rukama da bi pogledao naprijed, ali mu je ona povikala u uho: - Ne gledaj! - i pritisnula mu lice na svoje rame. Poeo je plakati. Kleknula je pokraj tijela i rukom dotakla uasno lice. Bio je to David. Nije bilo sumnje. Bio je mrtav, i to ve stanovito vrijeme. Potaknuta nekim stranim nagonom da bude potpuno sigurna, podigla je skut kabanice i vidjela batrljke njegovih nogu. Bilo je nemogue prihvatiti injenicu da je David mrtav. Na neki je nain eljela njegovu smrt, ali su se njeni osjeaji prema njemu mijeali s krivnjom i strahom da e njena nevjera biti otkrivena. Bol, uas, osloboenje, olakanje: sve joj se to kovitlalo po pameti, poput ptica, a nijedno od toga nije se htjelo smiriti. Ostala bi ovdje nepomino stajati, no slijedei je val bio velik. 290 Njegova ju je snaga oborila, pa je progutala veliki gutljaj morske vode. Nekako je uspjela zadrati Joa u zagrljaju i ostati na kosini, a kad se val povukao, podigla se na noge i potrala uzbrdo izvan gramzivog dosega oceana. Uspela se sve do vrha stijene, a da se nije osvrnula. Kad je ugledala kuicu, spazila je dip koji je stajao ispred kue. Henry se vratio. Nosei i dalje Joa, dala se u trk spotiui se, oajno elei podijeliti svoju bol s Henrvjem, osjetiti njegov zagrljaj i uti njegove rijei utjehe. Disanje joj se pretvorilo u isprekidano dahtanje, a suze na licu neprimjetno su se mijeale s kiom. Otila je do stranje strane kuice, uletjela u kuhinju i brzo spustila Joa na pod. - David je odluio da ostane kod Toma jo jedan dan - priopio joj je Henry. Zapiljila se u njega nita ne shvaajui, a onda je u jednom trenu intuitivno sve shvatila. Henry je ubio Davida. Najprije je doao zakljuak poput udarca u eludac, od kojeg joj se zavrtjelo; djeli sekunde kasnije uslijedili su jasni dokazi. Brodolom, no udnog oblika nad kojim je lako strepio, smrskani dip, izvjetaj u vijestima o londonskom ubojici s bodeom: iznenada se sve sloilo poput kutije s djeliima slagalice koji su baeni u zrak i koji su pali potpuno ispravno sloeni, to je bilo upravo nevjerojatno. - Nemoj se toliko uditi - dometnuo je Henry sa smijekom. -Imaju tamo mnogo posla, a ja ga nisam ba nagovarao da se vrati.

Tom. Mora otii do Toma. On e znati to treba uiniti; on e zatititi nju i Joa dok ne doe policija; on ima psa i puku. Strah joj je presjekao otar ubod tuge, alost za onim Hcnry-jem kojemu je vjerovala, kojega je gotovo voljela; jasno je, naime, da on nije postojao - ona ga je stvorila. Umjesto toplog, snanog, osjeajnog mukarca pred sobom je vidjela udovite koje je sjedilo, smjekalo se i mirno joj prenosilo izmiljene poruke mua kojeg je ubilo. Savladala je drhtaj. Uzevi Joa za ruku, izala je iz kuhinje, kroz hodnik i van kroz prednja vrata. Popela se u dip, posadila Joa pokraj sebe i upalila motor. Ali tu je bio Hcnry koji je nehajno poloio nogu na papuu i drei u ruci Davidovu samaricu upitao: 291- Kamo ide? Srce joj je stalo. Ako se sad odveze, mogao bi pucati - kakav p je to instinkt upozorio da ovaj put ponese puku u kuu? - i dok bi se ona sama jo i mogla izloiti opasnosti, nije mogla Ugroziti Joa - odvratila je. - Samo spremam dip. Zar za to treba Joovu pomo? On se voli voziti. Nemoj me toliko ispitivati! Sicgnu je ramenima i uzmakao korak. (iledala ga je trenutak, onako u Davidovu kaputiu, kako nthljno dri Davidovu puku, pa se upitala da li bi je zaista ustrijelio da se jednostavno odveze. Zatim se prisjetila onog neeg ledenog to je osjetila u njemu jo od poetka i shvatila je da bi g| la neka via dunost kojoj se posvetio, i okrutnost, navele da uini bilo to. Predala se s osjeajem strahovitog umora. Ubacila je mjenja u poloaj za vonju unatrag i odvezla se natrake u tagalj. Ugasila je motor, izila i vratila se s Joom u kuicu. Nije imala pojma to cc rei Henrvju, to e uiniti u njegovoj prisutnosti, kako e sakriti svoje saznanje - ako ga ve zapravo nije odala. Nije imala nikakvih planova. Ali je vrata taglja ostavila otvorena. 32. - To je mjesto, prvi oficiru - rekao je kapetan i spustio durbin. Prvi oficir je pogledao kroz kiu i vodenu prainu. - Nije ba idealno ljetovalite, je li tako, gospodine? Gadna golet, rekao bih. - Uistinu. - Kapetan je bio staromodan pomorski oficir sijede brade koji je bio na moru i za vrijeme prvog rata s Njemakom. Meutim, nauio je da se ne obazire na kieni stil razgovora svog prvog oficira jer se deko, suprotno svim oekivanjima, pokazao kao sasvim dobar pomorac. "Deko" koji je proao tridesetu i koji je po ratnim standardima bio stari morski vuk nije imao pojma o velikodunosti koju uiva. Drao se ograde i poloajem tijela odravao ravnoteu dok se korveta uspinjala strminom vala, uspravljala na krijesti i uranjala u udolinu. - to emo sada kad smo stigli, gospodine? - Kruit emo oko otoka? - Vrlo dobro, gospodine. -1 paljivo motriti hoe li se pojaviti nekakva podmornica. - Nije vjerojatno da emo po ovakvom nevremenu zatei neku blizu povrine, a ako je i zateknemo, neemo je moi vidjeti sve dok joj ne budemo toliko blizu da moemo na nju pljunuti. - Oluja e se smiriti noas, najkasnije sutra. - Kapetan je poeo puiti lulu. - Mislite? - Siguran sam. - Pretpostavljam da vam to govori pomorski instinkt, zar ne? 293- Kapetan je progunao: - To i vremenska prognoza. Korveta je obila rt pa su ugledali mali zaljev s molom. Iznad njega, na vrhu stijene, stajala je kuica, malena i etvrtasta, zgrb-ljena pred vjetrom. Kapetan je pokazao: - Tamo emo iskrcati grupicu mornara im budemo stigli. Prvi oficir je kimnuo. - Svejedno... -Da? - Rekao bih da emo za svaki krug oko otoka trebati otprilike oko jedan sat. -Pa? - Pa, ukoliko ne budemo imali vraku sreu da budemo tono u pravo vrijeme na pravom mjestu... - Podmornica e izroniti, uzeti svog putnika i ponovo zaroniti, a da mi ne ugledamo ni valie - dovrio je kapetan. - Tako je. Kapetan je strunjaki zapalio lulu to je svjedoilo o dugogodinjem iskustvu paljenja lule na burnom moru. Nekoliko je puta punuo, a zatim je duboko uvukao dim. - Nije na nama da pitamo zato - napomenuo je i otpuhnuo dim kroz nos.

- Prilino nesretan citat, gospodine. - Zato? - Odnosi se na ozloglaeno geslo Jurine brigade. - Boe sveti! To uope nisam znao. - Kapetan je zadovoljno puckao. - Kako je obrazovanje divna stvar! Na istonom kraju otoka nalazila se jo jedna kuica. Kapetan je paljivo promotrio kuicu kroz durbin i opazio je da na krovu ima veliku, profesionalnu radio-antenu. - Sparks! - viknuo je. - Vidi moe li dobiti onu kuicu. Probaj na frekvenciji Kraljevskog promatrakog korpusa. - Razumijem. Kad im je kuica iezla iz vidika, radio-telegrafist je viknuo: - Nema odgovora, gospodine! - U redu, Sparks - odvratio je kapetan. - Nije bilo vano. 294 U aberdinskoj luci posada kutera Obalne strae sjedila je u potpalublju i ajneala za pola penija, razglabajui budalatine koje kao da su neminovno pratile vie oficire. - Okreni! - rekao je Jack Smith, koji je bio vie kot nego to mu je ime kazivalo. Albert "Slim" Parish, debeli Londonac daleko od doma, dao mu je deka. - Padoh - procijedio je Smith. Slim je pokupio njegov ulog. - Peni po peni - dobacio je podrugljivo. - Nadam se samo da u poivjeti da ih potroim. Smith je iznutra obrisao zamagljeni okrugli brodski prozori i pogledao brodice to su se njihale u luci. - Kako se stari uspaniio - primijetio je - reklo bi se da idemo na prokleti Berlin a ne na Olujni otok. - Zar nisi znao? Mi smo prethodnica saveznike invazije. -Slim je preokrenuo desetku, sebi udijelio kralja pa rekao: - Plati dvadeset i jedan. - A to je zapravo taj momak? - upitao je Smith. - upitao je Smilh. - Dezerter? Ako se mene pita, to je posao za vojnu policiju, a ne za nas. Slim je mijeao karte. - Rei u ti to je on: odbjegli ratni zarobljenik. Zauo se zbor podrugljivih uzvika. - U redu, nemojte me sluati. Ali kad ga uhvatimo, pripazite na njegov izgovor. - Spustio je karte. - Sluajte: kakvi brodovi odlaze na Olujni otok? - Samo opskrbni - rekao je netko. - Pa, ako je dezerter, jedini nain da se vrati na kopno je op-skrbnikov brodi. Dakle, vojna policija mora samo priekati Charlijcv redovni put na otok i epati dezertera im stupi na obalu iz broda. Nema nikakva smisla da mi sjedimo ovdje i ekamo da se dignu sidra te da brzinom svjetlosti pojurimo onamo onog trenutka kad se vrijeme raisti, osim ako... - zastao je melodramatski - osim ako on nema neko drugo sredstvo da ode s otoka. - Na primjer? - Podmornicu. - Kurac - dobacio je prezrivo Smith. Ostali su se samo nasmijali. Slim je dijelio drugi krug. Ovaj put je dobio Smith, ali su svi ostali izgubili. 295- Na dobitku sam iling - primijetio je Slim. - Sve mi se ini da u, ako ovako nastavi, ipak moi kupiti kuicu u Devonu za stare dane. Neemo ga, naravno, uhvatiti. - Dezertera? - Odbjeglog ratnog zarobljenika. - Zato ne? Slim se kucnuo po glavi. - Muni malo tintarom. Kad se oluja raisti, bit emo ovdje, a podmornica na dnu zaljeva na otoku. Pa, tko e prije? vabe. - Zato onda ovo radimo? - upitao je Smith. - Zato to ljudi koji izdaju naredbe nisu tako otroumni kao tvoj dragi Albert Parish. Samo se ti smij! - Dijelio je novu rundu. - Uloge, molim! Vidjet ete da imam pravo. to je to, Smithie, jedan peni? Zaboga, ne ljuti se. Rei u vam neto: nudim okladu pet prema jedan da emo se s Olujnog otoka vratiti praznih ruku. Prihvaa li tko? to ako kaem deset prema jedan? Ha? Deset prema jedan? - Nitko nee - kazao je Smith. - Dijeli karte. Slim je podijelio karte. Komandant eskadrile Peterkin Blenkinsop (nastojao je Peter-kin skratiti u Peter, ali bi to ljudi uvijek nekako otkrili), uspravan poput ipke za ienje puke, stajao je ispred karte i obraao se prisutnima u prostoriji. - Letjet emo u formaciji trojki - poeo je. - Prva trojka uzle-tjet e im vrijeme dopusti. Na je cilj - tapom je dotakao kartu - ovdje. Olujni otok. Kad stignemo, kruit emo dvadeset minuta na maloj visini i traiti podmornicu. Nakon dvadeset minuta vraamo se u bazu. - Zastao je. - Oni meu vama koji logino misle vjerojatno su ve zakljuili da se, kako bi se ostvario kontinuitet osmatranja, druga formacija od tri aviona mora dii tono dvadeset minula nakon prve, i tako dalje. Ima li pitanja? Javio se Kapetan zrakoplovstva Longman: - Gospodine? - Longmane?

- to emo uiniti, ugledamo li tu podmornicu? - Napasti je, naravno. Baciti nekoliko granata. Izazvati joj neugodnosti. - Ali mi smo lovci, gospodine. Ne moemo bogzna to uiniti 296 da zaustavimo podmornicu. Zar to nije posao bojnih brodova? Blenkinsop je uzdahnuo. - Kao i obino, ako meu vama ima nekih koji bi mogli smisliti nekakve bolje naine da se dobije rat pozvani su da piu izravno gospodinu Winstonu Churchillu, Dovvning Street broj 10. London S.W.l. A sad, ima li kakvih pitanja, za razliku od glupih prigovora? Nije bilo nikakvih pitanja. Zadnje godine rata stvorile su drukiji tip RAF-ovih oficira, mozgao je Bloggs. Sjedio je u mekom naslonjau u prostoriji za deurne, tik do vatre, sluao kako kia bubnja po limenom krovu i na mahove drijemao. Piloti sudionici bitke za Britaniju izgledali su poput veselih i lakomislenih djeaka, s onim svojim studentskim argonom, neprestanim opijanjem, neumornou i vitekim preziranjem smrti u plamenu s kojom su se svakodnevno suoavali. Taj aki heroizam nije izdrao kunje narednih godina, jer se rat nastavljao na mjestima dalekim od doma, a vanost koju su prije imali odvani individualni zrani okraji lovakih aviona prebaena je na mehaniku gnjavau bombarderskih zadataka. I dalje su pili i govorili argonom, no postali su stariji, tvri, cininiji: sada u njima vie nije bilo ni traga ake raspojasanosti iz kolovanja Toma Browna. Bloggs se sjeti to je uradio onom ubogom provalniku u policijskoj eliji u Aberdeenu i pomisli: Svi smo postali takvi. Bili su vrlo tihi. Sjedili su posvuda oko njega: neki su drijemali kao i on sam, drugi itali knjige ili igrali ah i sline igre. U kutu sobe neki je navigator s naoalama uio ruski. Dok je Bloggs poluzatvorenim oima razgledavao sobu, uao je jo jedan pilot, a Bloggs smjesta pomisli kako ovoga rat nije postarao. Imao je irok osmijeh, a lice mu je izgledalo svjee i mlado, i inilo se da mu nije potrebno vie od jednog brijanja tjedno. Jakna mu je bila raskopana, a u ruci je nosio ljem. Uputio se ravno do Bloggsa. - Inspektor Bloggs? - Ja sam. - Odlino. Ja sam va pilot. Charles Calder. - Fino. - Rukovali su se. 297- Ptiurina je spremna, a maina pjeva kao prepelica. Hidro-avion, pretpostavljam da znate. -Da. - Odlino. Spustit emo se na more, voziti po vodi do otprilike deset metara od obale i otisnuti vas u gumenjaku. - Zatim ete priekati da se vratim. - Tako je. Sada nam jo treba samo lijepo vrijeme. - Da. Sluajte, Charles, tog momka jurim po cijeloj zemlji ve est dana i est noi pa nadoknaujem proputeno spavanje dok jo imam za to priliku. Neete zamjeriti. - Naravno da neu! - Pilot je sjeo i ispod jakne izvukao knji-urinu. - Ja nadoknaujem proputenu naobrazbu rekao je. -Rat i mir. - Odlino - dometnuo je Bloggs i sklopi oi. Percival Godliman i njegov ujak pukovnik Terry sjedili su jedan do drugoga u prostoriji s kartama, pili kavu i otresali pepeo cigareta u vjedro za gaenje vatre koje je stajalo na podu izmeu njih. Godliman je stalno ponavljao jedno te isto. - Ne mogu se dosjetili to bih jo mogao uiniti - rekao je. - To si ve rekao. - Jedna koverta krstari oko otoka i prislukuje Faberov radio--signal, a avioni lovci mogu za nekoliko minuta stii, pa e podmornica doi pod paljbu im se pokae iznad povrine. - Ako je spaze. - S korvete e poslati ljude na otok im to bude mogue. Malo zatim tamo e bili Bloggs, dok e Obalna straa tvoriti zatitnicu. - A nitko od njih ne moe biti siguran de e onamo stii na vrijeme. - Znam - napomenuo je umorno Godliman. - Uinili smo sve to smo mogli, no je li to dovoljno? Terry je zapalio novu cigaretu. - to je sa stanovnicima otoka? - A, da. Tamo su samo dvije kue. U jednoj je ovar sa enom... imaju malo dijete... a u drugoj stari pastir. Pastir ima radio - Kraljevski promatraki korpus, ali se ne javlja: vjerojatno aparat dri na odailjanju. Star je. - Moemo se pouzdati u onog stoara - primijetio je Terry. -Ako je momak bistar, mogao bi zaustaviti tog pijuna. Godliman je odmahnuo glavom. - Taj jadnik je u invalidskim kolicima. - Boe dragi, ba nemamo nimalo sree, zar ne?

- Ne - kazao je Godliman. - Die Nadelu ide sve na ruku. ., 298 29933. Lucy se postepeno smirivala. Mirnoa se irila njome poput ledenog anestetika, koji joj je umrtvio osjeaje, ali istodobno izotrio um. Trenuci u kojima bi se sledila pri pomisli da je u kui s ubojicom bivali su sve rjei, a obuzela ju je hladnokrvna budnost kojoj se i sama udila. Dok je obavljala svakodnevne kuanske poslove, mela pokraj Henrvja koji je sjedio u dnevnoj sobi i itao neki roman, pitala se je li primijetio promjenu u njenim osjeajima. Bio je vrlo dobar promatra i rijetko bi mu neto promaklo, a u onom sukobu oko dipa pokazao je izraziti oprez, ako ne i izravnu sumnju. Sigurno je primijetio da ju je neto potreslo. S druge strane, bila je uzrujana i prije nego to je on otiao iz kue, zbog toga to ih je Jo otkrio zajedno u krevetu: moda ipak misli da je samo to u pitanju. Imala je vrlo udan osjeaj da on tono zna to joj je na pameti, ali da se radije pretvara kao da je sve u redu. Objesila je oprano rublje na stalak za suenje rublja u kuhinji. - Ispriavam se zbog ovoga - rekla je - ali ne mogu dovijeka ekati da kia prestane. Nezainteresirano je pogledao rublje pa kazao: - Sve je u redu. - Vrati se u dnevnu sobu. Meu mokrim komadima odjee nalazio se i potpun komplet iste, suhe Lucvne odjee. Za ruak je napravila pitu od povra prema nekom jednostavnom receptu. Pozvala je Joa i Henrvja za stol i posluila ih. Davidova je puka bila oslonjena u kutu kuhinje. I - Ne volim nabijenu puku u kui, Henry - napomenula je. - Iznijet u je poslije ruka - kazao je. - Pita je dobra. - Meni se ne svia - rekao je Jo. Lucy je podigla puku i stavila je na vrh velike komode. - Mislim da je sve u redu dokle god je izvan Joovog dosega. - Kad odrastem, ubijat u Nijemce - dometnuo je Jo. - Ali danas popodne hou da spava - rekla mu je Lucy. Otila je u dnevnu sobu i iz boice na ormaru uzela jednu Davidovu tabletu za spavanje. Dvije su tablete bile jaka doza za mukarca tekog 72 kilograma, pa je zakljuila da bi etvrtina tablete trebala dostajali da djeaka od 20 kilograma uspava za jedno poslijepodne. Stavila je tabletu na dasku za rezanje i prepolovila je, a zatim je polovinu opet prepolovila. Stavila je etvrtinu tablete u liicu, zdrobila je donjim dijelom druge liice i prah smijeala s mlijekom u ai. Dala je au Jou: Hou da popije sve do posljednje kapi. Henry je bez komentara promatrao cijelu stvar. Nakon ruka smijestila je Joa na sofu s hrpom knjiga. On, naravno, nije znao itati, ali su mu prie toliko puta itali naglas da ih je znao napamet, pa je okretao stranice knjiga, gledao slike i po sjeanju izgovarao rijei s te stranice. - Hoe kave? - upitala je Henrvja. - Prave kave? - iznenaeno je uzvratio protupitanjem. - Imam malu zalihu. - Da, molim! Promatrao ju je kako priprema kavu. Pitala se da li se moda ne plai da bi i njemu mogla pokuati dati tablete za spavanje. ula je Joov glas iz susjedne sobe: "Rekao sam, ima li koga kod kue?" viknuo je Pooh vrlo glasno. "Nema!" odazvao se neki glas... Jo se kao i uvijek veselo nasmijao na tu alu. O, Boe, pomislila je Lucy, samo da se Jou nita ne dogodi. Nalila je kavu i sjela suelice Henryju. Ispruio se preko stola i uhvatio je za ruku. Neko su vrijeme sjedili u tiini i pijuckali kavu sluajui kiu i Joov glas. "Koliko vremena treba da se smravi?" upitao je Pooh znatieljno. "Rekao bih oko tjedan dana." "Ali ja ne mogu ostati ovdje tjedan dana!" 300 301Glas mu je poeo zvuati pospano, a onda je prestao govoriti. Lucy je ustala i pokrila ga pokrivaem. Podigla je knjigu koja mu je iz ruku skliznula na pod. Bila je njena kad je bila mala, pa je i ona znala prie napamet. Prvi isti list bio je ispisan majinim krasopisom: "Dragoj Lucy, koja ima etiri godine, s ljubavlju od mame i tate." Stavila je knjigu na kredenc. Vratila se u kuhinju. - Zaspao je. -1...?

Ispruila je ruku. Henry ju je prihvatio. Ustao je. Povela ga je stubitem u spavau sobu. Zatvorila je vrata, a onda skinula demper preko glave. Na trenutak je mirno stajao i promatrao joj dojke. Zatim se poeo svlaiti. Kad je ula u krevet, pomislila je: Snage mi daj. To je bila uloga koje se pribojavala jer nije bila sigurna da e je moi odigrati: morat e se pretvarati da uiva u njegovom tijelu dok je u stvari osjeala jedino strah, gnuanje i krivnju. Uvukao se u krevet i zagrlio je. Ubrzo je ustanovila da se uope ne mora pretvarati. Nekoliko je sekundi leala u njegovom zagrljaju pitajui se kako to da mukarac moe ubiti tako hladno i ljubiti tako toplo. No, rekla je: - Bi li htio alicu aja? - Ne, hvala - nakesio se. - Pa, ja bih. - Oslobodila se i ustala. Kad se on pokrenuo, stavila mu je ruku na plosnati trbuh i rekla: - Ne, ostani ovdje. Donijet u aj gore. Nisam s tobom zavrila. Ponovo se nacerio. - Ti zaista nadoknauje svoje etiri profukane godine. im je izila iz sobe, osmijeh joj je poput maske pao s lica. Srce joj je lupalo u grudima dok je gola hrlila niza stube. U kuhinji je s treskom spustila kotli na tednjak i zazveckala porculanskim posuem, a zatim je poela oblaiti odjeu koju je ostavila sakrivenu u mokrom rublju. Ruke su joj se tako tresle da je jedva zakopala hlae. ula je kako je gore kripnuo krevet i na mjestu se sledila oslukujui i mislei: "Ostani tamo! Ostani tamo!" Ali on je samo mijenjao poloaj. Bila je spremna. Otila je u dnevnu sobu. Jo je duboko spavao 302 kripei zubima. Dobri Boe, ne daj da se probudi, molila se. Podigla ga je. Promrmljao je neto u snu, neto o Cristopheru Robinu, a Lucy je vrsto ztvorila oi i zaeljela da bude tih. Omotala ga je vrsto u pokriva, vratila se u kuhinju i posegla za pukom na vrhu velke komode. Iskliznula joj je iz ruku i pala na policu razbivi tanjur i dvije alice. Tresak je bio zagluan. Skamenila se na mjestu. - to se dogodilo? - povikao je Henry odozgo. - Ispustila sam alicu - viknula je. Nije mogla suspregnuti drhtanje glasa. Krevet je opet zakripao, a po stropu iznad nje zauli su se koraci. Meutim, sad je bilo prekasno da se vrati. Podigla je puku, otvorila stranja vrata i drei Joa potrala prema taglju. Dok je trala, u jednom trenutku uhvatila ju je panika: je li ostavila kljueve u dipu? Sigurno jest, uvijek ih ostavlja. Poskliznula se u blatu i pala na koljena. Briznula je u pla. U jednom trenutku dola je u napast da tu ostane i da mu dopusti da je uhvati i ubije onako kako je ubio njezinog mua, a onda je osjetila dijete na rukama. Digla se i potrala. Ula je u tagalj i otvorila na dipu vrata za suvozaa. Stavila je Joa na sjedalo. Skliznuo je postrance. Lucy je zajecala: - O, Boe! - Povukla je Joa u uspravan poloaj i ovaj put je lako i ostao. Otrala je na drugu stranu dipa i ula, spustivi puku na pod izmeu nogu. Okrenula je starter. Zakaljao je i ugasio se. - Molim te, molim te! Ponovo je okrenula. Motor je proradio. Henry se sjurio kroz stranja vrata. Lucy je dala gas i ubacila mjenja u brzinu. Dip je iskoio iz taglja. Dala je puni gas. Kotai su se na trenutak zavrtjeli u blatu, a onda ponovo zahvatili vrsto tlo. Dip je ubrzavao strahovito polagano. Usmjerila ga je dalje od Henryja. Potrao je za dipom, bos po blatu. Shvatila je da je sustie. Pritisnula je runi gas svom silom gotovo potrgavi tanku ruku. eljela je vrisnuti od muke. Henry je bio udaljen metar ili tako neto, gotovo uz nju, a trao je poput atletiara dok su mu ruke radile kao klipovi, bose noge udarale po ledini, obrazi se napuhavali, a gola prsa se nadimala. 303Motor je zaurlao i poskoio kad je automatski mjenja promijenio brzinu, a zatim je snano povukao. Lucy je ponovo pogledala u stranu. Henry je, ini se, shvatio da ju je gotovo izgubio, pa se bacio kroz zrak prema dipu. Lijevom je rukom epao ruku na vratima a desnu provukao preko nje. Nekoliko koraka je trao uz dip koji ga je vukao, a noge su mu jedva dodirivale tlo. Lucy je zurila u njegovo lice, tako blizu njenom: bilo je crveno od napora, iskrivljeno od boli, ile njegovog snanog vrata nabrekle su od naprezanja. Odjednom je znala to mora uiniti. Skinula je ruku s volana, ispruila je kroz otvoren prozor i estoko ga dugakim noktom kaiprsta ubola u oko. Pustio je ruku i pokrivi lice rukama pao. Udaljenost izmeu njega i dipa brzo se poveavala. Lucy je shvatila da plae poput djeteta.

U daljini daleko od svoje kuice, spazila je invalidska kolica. Stajala su na vrhu stijene poput spomenika, a njihov metalni okvir i veliki gumeni kolai odolijevali su neprestanoj kii. Lucy im se pribliila po blagoj kosini i vidjela njihov crni obris uokviren nebom sivim poput kriljevca i uzavrelim morem. Izgledala su izoblieno poput rupe zaostale za drvetom koje je iupano iz korijena ili kue razbijenih prozora; kao da je njihov vlasnik bio iz njih istrgnut! Sjetila se zgode kad ih je prvi put vidjela u bolnici. Stajala su uz Davidov krevet, nova i sjajna, a on se vjeto ubacio u njih i ibao gorc-dolje po odjelu pravei se vaan. "Laka su poput pera - napravljena su od avionske legure", rekao je ne ba oduevljeno i jurnuo izmeu redova kreveta. Zaustavio se na drugom kraju odjela, leima okrenut prema njoj, a asak kasnije ona mu se pribliila s lea i vidjela da plae. Kleknula je ispred njega i primila ga za ruke nita ne govorei. Bilo je to zadnji put to ga je mogla utjeiti. Tamo na vrhu stijene kia i slani vjetar ubrzo e otetiti leguru-i kolica e na kraju zarati i raspasti se, guma e nestati, a konato e sjedalo istrunuti. Lucy se provezla mimo njih ne usporivi. Pet kilometara dalje, kad je bila na pola puta izmeu dviju kuica, nestalo joj je benzina. Kad je dip zadrhtao i zaustavio se, zatomila je paniku i nastojala razumno razmisliti. Sjetila se da je negdje proitala da ljudi mogu hodati brzinom od est i pol kilometara na sat. Henry je atletski graen, no ozlijedio je gleanj i premda se brzo oporavlja, tranje za dipom mora da je pogoralo ozljedu. Stoga jamano pred njim mora imati dobar sat prednosti. (Nije uope sumnjala u to da e on poi za njom: znao je isto tako dobro kao i ona da se u Tomovoj kuici nalazi radio-odai-lja). Imala je mnogo vremena. U stranjem dijelu dipa nalazila se limena kanta od pola galona benzina ba za ovakve sluajeve. Izila je iz automobila, izvukla kantu sa stranjeg dijela i otvorila poklopac. Zatim je ponovo razmislila, a ideja koja joj je pala na um iznenadila ju je svojom pakou. Ponovo je zatvorila poklopac i otila do prednje strane automobila. Provjerila je da je paljenje iskljueno i otvorila haubu. Nije bila mehaniar, ali je mogla prepoznati kapu razvodnika i slijediti ice do motora. Smjestila je kantu s gorivom na sigurno pokraj diferencijala i skinula joj poklopac. U kutiji s alatom nalazio se klju za odvijanje svjeica. Izvadila je svijeicu, ponovo provjerila da je paljenje iskljueno i stavila svjeicu u otvor s benzinom privrstivi je tamo ljepljivom trakom. Zatim je zatvorila haubu. Kad Hcnry naie, sigurno e pokuati pokrenuti dip. Dat e kontakt, pokrenuti anlaser, svjeica e bacili iskru i pola galona benzina e eksplodirati. Nije bila sigurna kakvu e to tetu prouzroiti, ali je sigurna da mu nee pomoi. Sat kasnije poalila je zbog svoje lukavosti. Vukui se kroz blato, promoena do koe, osjeajui teinu uspavanog djeteta na ramenu, eljela je jedino lei i umrijeti. Dok je razmiljala o podmetnutoj mini, ona joj se priinila > nepouzdanom i riskantnom: benzin e gorjeti, ali nee eksplodirati; ako u otvoru kante ne bude dovoljno zraka, moda se nee upaliti i to je od svega najgore Henry bi mogao posumnjati u klopku, zaviriti ispod haube, demontirati bombu, naliti benzin u rezervoar i pojuriti za njom. Razmiljala je da li da stane i odmori se ali je zakljuila da 304 305uope ne bi mogla ustati ako sjedne. Sada bi ve morala vidjeti Tomovu kuu. Nikako se nije mogla izgubili - ak i da nije ve najmanje desetak puta propjeaila ovim putem: cijeli otok nije bio dovoljno velik da bi na njemu mogla zalutati. Prepoznala je gutik u kome su ona i Jo jednom vidjeli lisicu. Mora da je otprilike dva kilometra od Tomove kue. Da nije kie, ve bi je vidjela. Premjestila je Joa na drugo rame, prebacila samaricu iz jedne ruke u drugu i prisilila se da nastavi koraati. Kad se kuica konano pojavila na vidiku kroz kinu koprenu, umalo to nije zaplakala od olakanja. Bila je blie nego to je mislila - moda etiristo metara. Iznenada joj se inilo da je Jo postao laki i premda je zadnji dio puta vodio uzbrdo - uz jedini breuljak na otoku - kao da ga je prela u tren oka. - Tome! - viknula je kad se pribliila vratima. - Tome, Tome! Kao odgovor ula je lave Boba. Ula je kroz prednja vrata. - Tome, brzo! - Bob je uzbueno skakutao oko njezinih nogu i bijesno lajao. Tom ne moe biti daleko vjerojatno je vani u zahodu. Lucy se popela na kat i polcgla Joa na Tomov krevet. U spavaoj sobi bio je odailja, sloen sklop ica, brojanika i dugmeta. Bilo je i neto to je sliilo tipki za odailjanje Morseo-vih znakova; pokusno ju je dotakla pa je zaula odsjeni zvuk. Iz dalekog sjeanja - na neto iz nekog romana za mlade djevojke -sinula joj je misao: Morseova ifra za S.O.S. Ponovo je dotakla tipku: tri kratka, tri dugaka, tri kratka. Gdje je Tom?

Zaula je neki zvuk i otrala do prozora. Dip se uspinjao uz breuljak prema kui. Henry je otkrio podmetnutu minu i upotrijebio benzin da napuni rezervoar. Gdje je Tom? Pojurila je iz spavae sobe s namjerom da izie i pokuca na vrata poljskog zahoda. Na vrhu stepenica je zastala. Bob je stajao na otvorenim vratima druge spavae sobe, one prazne. - Doi ovamo, Bob - zazvala je. Pas je ostao na mjestu i lajao. Prila mu je i sagnula se da ga podigne. Tada je spazila Toma. Leao je na leima, na golom daanom podu prazne spavae 306 sobe, oi su mu slijepo zurile u strop dok mu je kapa leala naopake na podu pokraj glave. Jakna mu je bila otvorena, a na koulji ispod nje ugledala je malu krvavu mrlju. Nadohvat njegove ruke bio je sanduk s viskijem i Lucy je samu sebe uhvatila u nepromiljenom, nevanom zapaanju: nisam znala da toliko pije. Opipala mu je bilo. Bio je mrtav. Razmisli, razmisli. Juer se Henry vratio u njenu kuicu izudaran kao da se tukao. Mora da je tada ubio Davida. Danas je doao ovamo, u Tomovu kuicu, "da dovede Davida" kako je rekao. No znao je da David nije ovdje. Zbog ega je onda doao ovamo? Oito zato da ubije Toma. to ga je na to nagnalo? Kakav ga je cilj tako estoko nagonio da je uao u kola, odvezao se dvadesetak kilometar, noem ubio starca i vratio se miran, tih i staloen kao da je bio iziao na svjei zrak? Lucy je zadrhtala. Sad je bila potpuno sama. Uhvatila je psa za ogrlicu i odvukla ga od tijela njegovog gospodara. Neto ju je potaklo da se vrati i zakopa jaknu preko ranice nastale od bodea. Zatim je zatvorila vrata sobe s lesom. Kazala je psu: - Mrtav je, ali ja te trebam. Vratila se u prednju spavau sobu i pogledala kroz prozor. Dip je stigao pred kuu i zaustavio se, a Henry je iziao. 30734. Lucyn oajni poziv uli su na korveti. - Kapetane - obratio mu se Sparks - upravo sam uhvatio S.O.S. s otoka. Kapetan se namrtio. - Ne moemo nita uiniti dok ne uspijemo spustiti amac -rekao je. - Jesu li jo neto rekli? - Nita, gospodine. Nisu ak ni ponovili. Kapetan je porazmislio. - Ne moemo nita uiniti - ponovio je. Obavijesti o tome kopno. I nastavi sluati. - Razmijem, gospodine. Poziv je uhvatila i prisluna stanica MI8 na vrhu jedne kotske planine. Telegrafist, mladi ranjen u trbuh, kojeg su otpustili iz RAF-a i kojem je preostalo jo samo est mjeseci ivota, nastojao je hvatati poruke njemake mornarice iz Norveke i nije se obazirao na S.O.S. Meutim, kad je pet minuta kasnije zavrilo njegovo deurstvo, spomenuo je poziv svom starjeini. - Emitirano je samo jednom - dodao je. - Vjerojatno ribarski brod pred kotskom obalom... bit e kakav zalutali brodi u neprilici po ovakvom vremenu. - Ostavi to meni - rekao je deurni oficir. - Telefonirat u mornarici. Bit e bolje da javim i u Whitehall. Protokol, zna. - Hvala, gospodine. U stanici Kraljevskog promatrakog korpusa dolo je gotovo do panike. Naravno, S.O.S. nije bio signal koji promatra treba poslati spazi li neprijateljski avion, no znali su da je Tom star, a 308 tko da pretpostavi to bi mogao poslati ako se uzbudi? I tako su ukljuili sirene za uzbunu od zranog napada i uzbunili sve ostale stanice, a po cijeloj istonoj obali kotske izvueni su protuavionski topovi dok je telegrafist bjesomuno pokuavao dobiti Toma. Naravno, nijedan njemaki bombarder nije doao, a Ministarstvo rata htjelo je znati zbog ega je oglaena puna pripravnost kad u zraku nije bilo niega osim nekoliko morskih gusaka. Tako su im rekli... I Obalna straa ula je poziv. Bili bi na nj odgovorili da je bio na ispravnoj frekvenciji i da su mogli ustanoviti poloaj odailjaa te da je taj poloaj bio na razumnoj udaljenosti od obale. Ovako su, s obzirom na injenicu da je signal doao na frekvenciji promatrakog korpusa, pretpostavili da ga je uputio stari Tom, a oni su ve ionako inili sve to se moglo u toj situaciji bez obzira na to kakva je prokleta situacija bila. Kad je novost doprla do kartaa u potpalublju kutera u aber-dinskoj luci, Slim je dijelio drugu rundu.

- Ja u vam rei to se dogodilo - dometnuo je. - stari Tom je uhvatio ratnog zarobljenika i uva ga te eka da stigne vojska i preuzme momka. - Kurac! - dobacio je Smith ije je miljenje nailo na ope odobravanje. I U-550 ga je ula. Jo je bila vie od trideset nautikih milja od Olujnog otoka, no Weissman je vrljao po skali traei to moe uhvatiti - nadajui se, to nije bilo vjerojatno, da e uti snimke Glenna Millera s radio-mree amerikih snaga u Britaniji - a sluajno se dogodilo da mu je bira stanica bio na pravoj valnoj duini u pravo vrijeme. Prenio je informaciju porunika bojnog broda Heeru dodavi: - Nije bilo na frekvenciji naeg ovjeka. Major Wohl, koji je bio prisutan i razdraljiv kao i inae, rekao je: - Onda, to nita ne znai. Heer nije propustio priliku da ga ispravi. 309- Neto znai - rekao je. - Znai da bi se, kad izronimo na povrinu moglo neto dogaati. - Ali nije vjerojatno da e nama to smetati. - Krajnje je nevjerojatno - sloio se Heer. - Onda je besmisleno. - Vjerojatno je besmisleno. Svadili su se oko toga cijelim putem prema otoku. I tako se dogodilo da su u roku od pet minuta svi - mornarica, Kraljevski promatraki korpus, MI8 i Obalna straa - telefonirali Godlimanu i obavijestili ga o S.O.S-u. A Godliman je telefonirao Bloggsu. Bloggs je konano zapao u dubok san pokraj vatre u sobi za deurnu ekipu. Razdrmala ga je prodorna zvonjava telefona i on je skoio na noge mislei da e avion svaki as uzletjeti. Pilot je podigao slualicu, rekao dvaput "da" i predao je Bloggsu. - Trai vas neki gospodin Godliman. - Zdravo, Percy - javio se Bloggs. - Fred, netko je s otoka upravo odaslao S.O.S. Bloggs je odmahnuo glavom da bi odagnao pospanost. -Tko? - Ne znamo. Bio je samo jedan signal, nije se ponovio, a ini se da uope nita ne primaju. - Ipak, sada vie nema sumnje. - Ne. Je li sve spremno? - Sve osim vremena. - Sretno. - Hvala. Bloggs je spustio slualicu i vratio se do mladog pilota koji je itao Rat i mir. - Dobra vijest - rekao mu je. - Gad je sigurno na otoku. - Odlino - odvratio je pilot. 310 35. Henry je zatvorio vrata dipa i prilino polako krenuo prema kui. Opet je nosio Davidov kaputi za jahanje. Sive su mu hlae bile pune blata jer je bio pao, a kosa mu se od kie slijepila uz lubanju. Pomalo je epesao na desnu nogu. Lucy se okrenula od prozora, istrala iz sobe i pojurila niza stube. Samarica je bila na podu u predvorju gdje ju je bila poloila. Podigla ju je. Odjednom joj se uinila vrlo tekom. Zapravo nikad nije pucala iz puke pa nije imala pojma kako da provjeri je li napunjena. Da ima vremena, mogla bi otkriti, no vremena nije bilo. Duboko je uzdahnula i irom rastvorila ulazna vrata. - Stoj! - viknula je. Glas joj je bio vii nego to je htjela, a zvuao je otro i histerino. Hcnry joj se milo nasmijeio i nastavio hodati. Lucy je uperila u njega puku drei lijevom rukom cijev, a desnom stranji dio. Prst joj je bio na otponcu. - Ubit u te! - zaurlala je. - Ne luduj, Lucy - rekao je blago. - Kako bi me mogla ozlijediti? Nakon svega onoga to smo zajedno proli? Zar se nismo voljeli, barem malo...? To je bila istina. Ona je, dodue, samoj sebi govorila da se ne bi mogla u njega zaljubiti, i to je takoer bila istina; no bila je osjetila neto prema njemu, i ako to nije bila ljubav, bilo je neto vrlo slino tome. - Znala si danas poslije podne tko sam - rekao je, a sada je bio udaljen tridesetak metara - ali ti to tada nita nije smetalo, zar ne? 311Istina, na trenutak joj se u mati ivo ukazala slika nje same kako sjedi na njemu ojahavi ga nogama i dri njegove njene ruke na svojim dojkama, a tada je odjednom shvatila to on to smjera... - Mogli bismo neto smisliti, Lucy, jo moemo biti zajedno... i Ona povue otponac.

Odjeknuo je zagluni prasak, oruje joj je u rukama poskoilo poput ivog stvorenja, a kundak ju je u povratnom trzaju estoko udario u bok. Gotovo da je od udarca ispustila oruje. Nikad nije zamiljala da tako izgleda ispaljivanje puke. Na trenutak je bila gotovo gluha. Hitac je proao visoko iznad Henrvjeve glave, no on se ipak naglo sagnuo, okrenuo i u krivudavu trku pobjegao do dipa. Lucy je bila u iskuenju da ponovo opali, ali se pravodobno sus-pregnula spoznavi da ga, shvati li da su obje cijevi prazne, nita nee sprijeiti da se okrene i vrati. On je hitro otvorio vrata dipa, uskoio u nj i sjurio nizbrdo. Lucy je znala da e se vratili. Odjednom je bila sretna, gotovo vesela. Dobila je prvu rundu -otjerala ga je - i to ona, ena. Ali on e se vratiti. Pa ipak, vladala je situacijom. Bila je u kui i imala je puku. A imala je i vremena da se pripremi. Mora se pripremiti. Mora biti pripravna za njega. On e slijedei put biti lukaviji. Sigurno e pokuati da joj se priulja. Ponadala se da e priekati do mraka jer bi tako dobila na vremenu. Prvo je morala ponovo napuniti puku. Otila je u kuhinju. Tom je sve drao u kuhinji - hranu, ugljen, alate, zalihe - a imao je i puku poput Davidove. Znala je da su obje puke iste jer je David bio razgledao Tomovu i naruio tono takvu. Dva su mukarca uivala u dugim raspravama o oruju. Nala je Tomovu puku i kutiju municije. Obje puke i kutiju stavila je na kuhinjski stol. Bila je uvjerena da su naprave u biti jednostavne. ene bi se zapetljale zbog straha a ne zbog gluposti kad bi se nale pred nekim tehnikim ureajem. Prkala je oko Davidove puke stalno drei cijev odmaknutu od sebe sve dok se ova nije otvorila kod zatvaraa. Zatim je analizirala postupak kojim je to postigla i ponovila ga dva puta. 312 Bilo je nevjerojatno jednostavno. Napunila je obje puke. Kako bi se uvjerila da je sve uinila kako valja, uperila je Tomovu puku u kuhinjski zid i povukla otponac. Sasuo se slap buke, Bob je lajao kao lud, ponovo je nabila kuk i naas ogluila. Ali bila je naoruana. Mora se sjetiti da otponac vue blago kako ne bi potresla puku i promaila cilj. Mukarci takve stvari vjerojatno naue u vojsci. to da zatim uini? Trebalo bi nekako Henrvju oteati pristup u kuu. Naravno, ni jedna vrata nisu imala bravu: ako bi se u jednoj kui na ovom otoku desila provala znalo bi se da krivac ivi u onoj drugoj kui. Lucy je prekopala Tomovu kutiju s alatom i pronala bljetavu, otru sjekiru. Stala je na stube i poela razvaljivati ogradu stubita. Od toga su je posla zaboljele ruke, no za pet je minuta imala est kratkih komada vrste, suhe hrastovine. Pronala je eki i neto avala i pribila hrastove daske preko prednjih i stranjih vrata, po tri daske na svaka vrata, u svaku od njih po etiri avla. Kad je to uinila, zglobovi su je uasno boljeli, a eki je bio kao od olova, no jo nije bila gotova. Uzela je jo jednu aku sjajnih avala od deset centimetara i obila sve prozore u kui i vrsto ih pozabijala. Sada joj je postalo jasno zato mukarci uvijek avle stavljaju u zube: zato to im za rad trebaju obje ruke, a ako pak avle strpaju u dep, zabadaju se u kou. Kad je zavrila, ve je pao mrak. Nije palila svjetlo. Naravno, Hcnry je svejedno mogao ui u kuu; no nije mogao ui tiho. Morat e neto slomiti i odati se, a tada e ona biti spremna s pukama. Nosei obje puke otila je na kat da vidi to je s Joom. I dalje je spavao, umotan u pokriva, na Tomovom krevetu. Lucy je upalila ibicu da mu pogleda lice. Pilula za spavanje mora da ga je zaista opila, ali boja mu je bila uobiajena, temperatura, ini se, normalna, a disanje lako. - Samo tako ostani, mali moj - proaputala je Lucy. Nagli porast njenosti urodio je jo veim gnjevom prema Henryju. Neko je vrijeme nemirno hodala po kui piljei kroz prozor u mrak, a pas je posvuda iao za njom. Nosila je samo jednu puku, 313ostavivi drugu na vrhu stepenica, ali je o pojas hlaa zadjenula sjekiru. Sjetila se radija i jo nekoliko puta otipkala signal S.O.S. Nije imala pojma slua li je tko i da li radio funkcionira. Nije poznavala drugih znakova Morseove abecede pa nita drugo nije ni mogla odaslati. Sinulo joj je da Tom vjerojatno nije napamet znao Morseove znakove. Sigurno negdje ima kakav prirunik. Kad bi barem mogla nekom saopiti to se ovdje zbiva. Pretraila je kuu upotrijebivi desetke ibica, a prestraila se svaki put kad bi koju upalila blizu prozora u prizemlju, no nita nije nala. U redu, moda je on ipak znao Morseovu abecedu. S druge strane, zbog ega bi mu trebao prirunik? Trebao je samo na kopno javiti da se pribliavaju neprijateljski avioni i nije bilo nikakva razloga zato ta obavijest ne bi ila eterom ... kako se ono David bio izrazio... au clair. Vratila se u spavau sobu i ponovo pogledala radio-odailja. S jedne strane glavne kutije, skriven od njenog prethodnog povrnog pogleda, bio je mikrofon.

Ako postoji mogunost da ona govori nekome, sigurno se taj netko moe javiti njoj. Zvuk drugog ljudskog glasa - normalnog, razumnog glasa s kopna - odjednom joj se uinio najpoeljnijom stvari na svijetu. Uzela je mikrofon i poela eksperimentirali s prekidaima. Bob je tiho zareao. Spustila je mikrofon i ispruila ruku u mrak prema psu. - to je, Bob? Ponovo je zareao. Mogla je osjetiti kako je napeto naulio ui. Strahovito se prepala: samopouzdanje steeno time to se Henry-ju suprotstavila s pukom, time to je nauila kako da nabije puku, time to je zabarikadirala vrata i zakovala prozore... potpuno je iezlo na rezanje uzbuenog psa. - Dolje - proaputala je. - Tiho. Primila je psa za ogrlicu i povela ga niza stube. U mraku je potraila ogradu zaboravljajui da ju je razvalila kako bi se zabarikadirala te umalo to nije pala. Uhvatila je ravnoteu i isisala trijesku iz prsta. Pas je zastao u predsoblju, zatim zareao glasnije i odvukao je prema kuhinji. Podigla ga je i stisnula mu gubicu da ga uutka. 314 Zatim se uuljala kroz vrata. Pogledala je prema prozoru, no nije vidjela nita osim barunaste tame. Osluhnula je. Prozor je kripnuo: isprva gotovo neujno, zatim glasnije. Pokuavao je ui. Bob je prijetei zareao duboko u grlu, no inilo se da je shvatio nagli stisak kojim mu je pritisnula gubicu. No je postala tia. Lucy je spoznala da oluja jenjava, gotovo neprimjetno. Henry kao da je odustao od kuhinjskog prozora. Pola je u dnevnu sobu. ula je isto kripanje starog drveta koje odolijeva pritisku. inilo se da je sada Hcnry bio odluniji: ula su se tri priguena udarca kao da je u prozorski okvir kucao umotanim zapeem. Lucy je pustila psa i podigla samaricu. Moda je to zamiljala, no mogla je razabrati prozor kao sivu etvorinu u mrklom mraku. Otvorili prozor, smjesta e pucati. Zauo se znatno jai udarac. Bob je izgubio kontrolu i glasno zalajao. ula je izvana struganje nogama. Zatim glas. - Lucy? Ugrizla se za usnicu. - Lucy? Sluio se glasom kojim se sluio u krevetu: dubokim, blagim i prisnim. - Lucy, uje li me? Ne boj se. Neu ti nita naao uiniti. Govori sa mnom, molim te. Morala je obuzdatui poriv da smjesta povue oba olponca kako bi utiala strahovit zvuk i potisnula uspomene koje joj je taj glas nehotice dovodio u sjeanje. - Lucy, draga moja... - Uinilo joj se kao da uje priguen jecaj. - Lucy, on me napao, morao sam ga ubiti... Ubio sam ga zbog svoje domovine, ne bi me zato smjela mrziti. To nije mogla razumjeli. Zvualo je ludo. Je li mogue da je lud i da je to skrivao ova dva dana dok je s njom bio prisan? Izgledao je uravnoteenije od veine ljudi - a ipak je ubijao i prije... ukoliko nije bio rtva nepravde... Prokletstvo! Smekavala se, a mora da je on upravo to i htio. Pala joj je na um jedna ideja. - Lucy, molim te, samo govori sa mnom... Glas mu je oslabio jer je na prstima otapkala u kuhinju. Bob e je upozoriti ukoliko Henry prijee s rijei na djela. Kopala je po 315Tomovoj kutiji s alatom i pronala klijeta. Otila je do kuhinjskog prozora i vrcima prstiju pronala glave triju avala koje je ondje zabila. Paljivo, to je tie mogla, izvukla ih je. Taj je posao iziskivao samo njenu snagu. Kad ih je izvukla, vratila se u dnevnu sobu da uje to govori. - ...nemoj me ometati i ostavit u te... Otvorila je kuhinjski prozor to je tie mogla. Uuljala se u dnevnu sobu, podignula psa i opet se vratila u kuhinju. - Ni na kraj mi pameti nije da ti uinim ita naao. Pogladila je psa jedanput, dvaput i promrmljala: - Ne bih to uinila da ne moram, mali moj. - Zatim ga gurnula kroz prozor. Brzo je zatvorila prozor, pronala avao i sa tri snana udarca zabila ga na novo mjesto. Ispustila je eki, dograbila puku i otrala u prednju sobu te stala tik do prozora, stisnuvi se uza zid. -... Dajem li jo jednu priliku, ...ah! uo se trk malih nogu, jezoviti lave koji Lucy jo nikad nije ula od psa ovara, mete rvanja i zvuk pada krupnog ovjeka. ula je Henrvjevo disanje, dahtanje, gunanje; zatim jo jedno struganje pasjih pandi, bolan uzvik, kletvu na stranom jeziku i jo jedan lave. Poeljela je da vidi to se dogaa.

Zvui su postali prigueni, udaljavali su se, pa onda su odjednom prestali. Lucy je ekala stisnuta uza zid, tik do prozora, napetih uiju. Poeljela je da ode i pogleda Joa, da pokua ponovo s radijem, da zakalje, ali se nije usudila ni pomaknuti. Krvoedne slike onoga to je Bob mogao uiniti Henryju promicale su joj mozgom, a udjela je da uje kako pas onjukava vrata. Pogledala je na prozor. Tada je shvatila da gleda prozor: mogla je vidjeti ne samo etvrtastu mrlju neto svjetlijeg sivila, nego i drvenu preku okvira. Jo je bila no, ali jo vrlo kratko: znala je da bi, kad bi pogledala van,nebo bilo slabano osvijetljeno jedva primjetnim svjetlom, a ne vie neprozirno tamno. Zora e ubrzo svanuti. Tada e moi u sobi vidjeti namjetaj i Henry je vie nee moi iznenaditi u tami... Staklo se razbilo tek nekoliko centimetara od njena lica. Skoila je. Osjetila je kratkotrajnu otru bol u obrazu, dotakla to mjesto i otkrila da ju je razrezala krhotina. Podigla je samaricu oekujui da se Henry pomoli kroz prozor, no nita se nije dogo316 dilo. Tek nakon minute-dvije upitala se to li je to razbilo prozor. Pogledala je na pod. Ispod komada razbijenog stakla bila je velika mrana spodoba. Otkrila je da e bolje vidjeti ako gleda u jednu stranu obrisa, a ne izravno. Kad je tako postupila, uspjela je razabrati poznati lik psa. Zamirila je, a zatim odvratila pogled. Nije bila kadra da bilo to osjeti zbog smrti vjernog ovarskog psa. Srce su joj zakoile opasnosti i smrti koje su se ve prije dogodile: prvo David, pa Tom, onda beskrajna, uasna napetost za vrijeme te none opsade. Osjetila je samo glad. Juer je tokom cijelog dana bila previe nervozna da bi jela, to znai da je od njenog posljednjeg obroka proteklo trideset i est sati. Sada je, kolikogod to bilo apsurdno i smijeno, ustanovila da udi za sendviem sa sirom. Jo je neto dolazilo kroz prozor. Vidjela je to krajikom oka, a zatim je okrenula glavu da pogleda izravno. Bila je to Henrvjeva ruka. Zurila je u nju, opinjena: ruka dugih prstiju, bez prstenja, bijela ispod prijavtine, njegovanih nokata i sa zavojem oko vrha kaiprsta, ruka koja ju je prisno dodirivala, igrala se s njenim tijelom kao harfom, koja je zabila no u srce starog pastira. Ruka je odlomila komad stakla, zatim jo jedan, poveavajui rupu u okviru. Zatim se pruila kroz staklo sve do lakta i pipala po prozorskoj dasci traei zasun da ga otvori. Nastojei da bude potpuno tiha, Lucy je bolnom sporou prebacila puku u lijevu ruku, desnom izvukla sjekiru iza pasa, podigla je visoko iznad glave i svom ju je silinom oborila na Henryjevu ruku. Sigurno je osjetio ili uo um njezina zamaha ili je pak vidio sjenu sablasnog pokreta iza prozora jer se naglo pokrenuo djeli sekunde prije nego to je pao udarac. Sjekira je muklo udarila o drvo prozorske daske i zabila se. U djeliu sekunde Lucy je pomislila da je promaila: onda se izvana zauo bolan uzvik i padanje, a ona je uz otricu sjekire ugledala dva odrezana prsta koja su na lakiranom drvetu leala poput gusjenica. ula je zvuk tranja. Lucy je povraala. Zatim ju je zahvatila iscrpljenost, a odmah zatim plima samo-saaljenja. Dovoljno je prepalila, Bog joj je svjedok, zar nije? Na 317svijetu postoje policajci i vojnici koji trebaju rjeavati ovakve situacije; nitko ne moe od obine domaice i majke oekivati da se neogranieno dugo brani od ubojice. Tko e je moi okriviti ako se sada preda? Tko e joj imati pravo rei da je mogla bolje postupiti, due izdrati, jo koji trenutak ostati hrabra, odluna i prisebna? Bila je na kraju snaga. Oni e morati preuzeti stvar: vanjski svijet, policajci i vojnici, tko god bio s druge strane te radioveze. Ona vie nita ne moe uiniti. Odlijepila je pogled s grotesknih predmeta na prozorskoj dasci i umorno se uspela stubama. Podigla je drugu puku i oba oruja ponijela u spavau sobu. Jo je, blaen bio, jo spavao. Jedva da se cijele noi i pomaknuo sasvim nesvjestan apokalipse koja se oko njega odigravala. Ipak je vidjela da mu sada san vie nije onako dubok: po izgledu njegova lica i nainu disanja mogla je zakljuiti da e se uskoro probuditi i zatraiti doruak. Sada je eznula za onim jednostavnim ivotom: ustajanje ujutro, pripremanje doruka, odijevanje Joa, obavljanje jednostavnih, dosadnih, bezopasnih kuanskih poslova poput pranja i ienja, plijevljcnja korova u vrtu i pripremanja aja. inilo joj se nevjerojatnim da je bila toliko nezadovoljna Davidovom hladnoom, dugim dosadnim veerima, beskrajnim, tmurnim krajolikom puste ledine, vrijeska i kie. Takav se ivot vie nikada nee vratiti. Poeljela je da doivi uzbuenje, gradove, glazbu, ljude, ideje. Sada ju je minula elja za tim stvarima i nije mogla shvatili kako ih je uope mogla eljeti. inilo joj se da je mir jedino to bi ljudsko bie moralo traiti. Sjela je pred radio-odailja i prouavala njegove prekidae i skale.Uinit e jo i ovo pa e otpoinuti. Uz silan napor prisilila se da jo malo analitiki razmilja. Nije bilo ba tako mnogo moguih kombinacija prekidaa i skala. Pronala je dugme sa dvije pozicije, okrenula ga i dotakla tipku za Morseovu abecedu. Nita se nije ulo. Moda je to znak da je sada ukljuen mikrofon.

Privukla ga je i rekla u njega: - Halo, halo, halo, ima li koga? Halo? Vidjela je prekida iznad kojeg je pisalo ODAILJANJE a ispod njega PRIJEM. Bio je okrenut na ODAILJANJE. Ako 318 eli da joj svijet odgovori, oito mora prebaciti prekida na PRIJEM. - Halo, uje li me tko? - rekla je i prebacila prekida na PRIJEM. Nita. A onda: - Olujni otok, javi se, ujemo vas glasno i jasno. Bio je to muki glas. Zvuao je mlado i snano, pouzdano i samosvjesno, ohrabrujue, ivo i normalno. - Olujni otok, javi se, pokuavamo vas dobiti cijelu no... Gdje ste, dovraga, bili? Lucy je prebacila na ODAILJANJE, pokuala je govoriti, ali je briznula u pla. 31936. Percivala Godlimana boljela je glava od prevelikog broja cigareta i nedovoljnog sna. Popio je malo viskija da lake izdri dugu no punu briga, ali... to je bila greka. Sve ga je pritiskivalo: i vrijeme, njegov ured, posao, rat. Prvi put otkako je postao lovac na pijune zaelio se pranih knjinica, neitkih rukopisa i srednjovjekovne latintine. Pukovnik Terry je uao nosei na pladnju dvije alice aja. - Ovdje nitko ne spava - rekao je veselo. Sjeo je. - Shipove kekse? - Pruio je pladanj Godlimanu. Godliman je odbio kekse i popio aj. To ga je privremeno osvjeilo. - Upravo me nazvao ovjek s debelom cigarom - dometnuo je Terry. - On bdije zajedno s nama. - Ne znam zato - odvratio je Godliman kiselo. - Zabrinut je. Zazvonio je telefon. - Godliman. - Na liniji je stanica Kraljevskog promatrakog korpusa u Aberdeenu, gospodine. -Da. Javio se drugi glas, glas mladog ovjeka. - Ovdje Kraljevski promatraki korpus u Aberdeenu, gospodine. -Da. - Je li to gospodin Godliman? - Da. - Dobri Boe, tim vojnim tipovima zaista treba vremena. 320 - Konano smo dobili Olujni otok, gospodine, - Hvala Bogu. - Nije na redovni promatra. To je, zapravo, ena. - to je rekla? - Jo nita, gospodine. - Kako to mislitel - Godliman je svladavao ljutim nestrpljivost koja je u njemu rasla. - Ona samo... pa plae, gospodine. - Oh. - Godliman je oklijevao. - Moete li me spojiti s njom? - Da. Ostanite na liniji. - Uslijedila je stanka isprekidana nekim kljocajima i zujanjem. Zatim je Godliman zauo zvuk enskog jecanja. - Halo, da li me ujete? - upitao je. Jecanje se nastavilo. Na liniju se vratio onaj mladi pa rekao: - Nee vas moi uti dok ne prebaci na PRIJEM, gospodine. Oh, prebacila je. Izvolite. - Halo, mlada damo - oglasio se Godliman. Kad prestanem govoriti rei u "Prijem", onda prebacite na "ODAILJANJE" i vi meni govorite, a kad vi zavrite, recite "Prijem". Razumijete li? Prijem. Javio se enski glas. - Oh, hvala Bogu da me uje netko razuman, da, razumijem. Prijem. - Dobro, onda - rekao je Godliman njeno - recite mi to se tamo dogaa. Prijem. - More je ovdje izbacilo jednog brodolomca prije dva, ne, prije tri dana. Mislim da je to onaj ubojica s bodeom iz Londona. Ubio je moga mua, naeg pastira i sada je pred kuom, a ovdje imam svog malog sinia... Zakucala sam prozore i pucala na njega iz samarice, zabarikadirala sam vrata i nahuckala na njega psa, ali on je ubio psa. Udarila sam ga sjekirom kad je pokuao prodrijeti unutra kroz prozor i vie ne mogu izdrati i zato, molim vas, doite i spasite me... Prijem. Godliman je stavio ruku preko mikrofona. Lice mu je bilo blijedo. - Jadna ena - dahnuo je. Ali kad joj se obratio, glas mu je bio ustar. - Morate jo malo izdrati - poeo je. - K vama su krenuli mornari, pripadnici Obalne strae, policajci i mnogi drugi ljudi, ali se oni ne mogu iskrcati dok oluja ne popusti. Pazite, htio bih da neto uinite, a ne mogu vam rei zato to morate uiniti 321jer moda ima nepoeljnih ljudi koji nas sluaju, ali vam kaem da je to prijeko potrebno. ujete li me jasno? Prijem.

- Da, nastavite. Prijem. - Morate unititi svoj radio. Prijem. - Oh, ne, molim vas... Moram li? - Da - potvrdio je Godliman, a zatim shvatio da ona jo emitira. - Neu... ne mogu...- - Zatim se zauo vrisak. Godliman je rekao: - Halo, Aberdeen, to se deava? Javio se mladi. - Aparat jo emitira, gospodine, ali ona ne govori. Nita ne ujemo. - Vrisnula je. - Da, to smo uhvatili. - Prokletstvo. - Godliman je trenutak razmiljao. - Kakvo je gore vrijeme. - Pada kia, gospodine. - Mladiev je glas zvuao zbunjeno. - Mome, ne razgovaram s tobom zbog toga to mi se razgovara - odree Godliman. - Ima li znakova da oluja jenjava? - Malo je popustila u posljednjih nekoliko minuta, gospodine. - Dobro. Spojile me opet im se ena ponovo javi. - Razumijem, gospodine. Godlimana se obrati Terrvju: - Sam Bog zna kroz to ta mlada ena tamo prolazi. - Prodr-mao je vilicu telefona. Pukovnik je prekriio noge. - Kad bi samo smrskala radio, onda... - Onda nas vie nije briga ako je i ubije? - Ti si to rekao. - Godliman je rekao u slualicu: - Dajte mi Bloggsa u Rosyt-hu. Bloggs se u trenu probudio i osluhnuo. Vani je svitalo. Svi prisutni u sobi za deurne takoer su oslukivali. Nita nisu uli. To je ono to su i oslukivali: tiinu. Kia je prestala bubnjati po limenom krovu. Bloggs je otiao do prozora. Nebo je bilo sivo, s bijelom prugom na istonom obzorju. Vjetar je naglo prestao, a pljusak se 322 pretvorio u rominjanje. Piloti su stali oblaiti jakne i ljemove, vezati cipele, paliti posljednje cigarete. Oglasila se sirena, a neki je glas zagrmio po cijelom aerodromu: - Uzbuna! Uzbuna! Zazvonio je telefon. Piloti nisu na njega obraali panju nego su navalili na vrata. Bloggs je podigao slualicu. -Da? - Ovdje Percy, Fred. Upravo smo uspostavili vezu s otokom. Ubio je dvojicu. ena ga zasad odbija, ali nee vie dugo izdrati. - Kia je prestala. Sad uzlijeemo - obavijestio ga je Bloggs. - Pouri, Fred. Zbogom. Bloggs je objesio slualicu i ogledao se za svojim pilotom. Charles Calder je zaspao nad Ratom i mirom. Bloggs ga je grubo prodrmao. - Probudi se, pospani gade, probudi se! Calder je otvorio oi. Bloggs ga je htio udariti. - Probudi se, hajde, idemo, oluja je prestala! Pilot je skoio na noge. - Odlino - rekao je. Istrao je kroz vrata, a Bloggs za njim. amac za spaavanje pao je u vodu uz prasak kao iz pitolja i uz pljuskanje vode u obliku slova V. More je jo uvijek bilo nemirno, ali ovdje, u djelominom zaklonu zaljeva, nije bilo opasno za vrst amac u rukama iskusnih mornara. - Preuzmi, prvi oficiru - naredio je kapelan. Prvi oficir je stajao kraj ogrde s trojicom mornara. Nosio je pitolj u nepromoivoj futroli: - Hajdemo, momci - dobacio je. etvorica mornara skotrljala su se niz ljestve u amac. Prvi oficir je sjeo na krmu, a tri su mornara sjela za vesla i poela veslati. Nekoliko je trenutaka kapetan promatrao kako postojano napreduju prema molu. Zatim se vratio na most i izdao naredbe da korveta nastavi kruiti oko otoka. 323 Otra zvonjava prekinula je kartanje na kuteru. - Mislio sam da se neto promijenilo - primijetio se Slim. -Ne diemo se i ne sputamo vie toliko. Brod se skoro uope ne ljulja, zapravo. Od toga dobivam prokletu morsku bolest. Nitko nije sluao: posada je urila na svoje poloaje, neki su izlazei privrivali prsluke za spaavanje. Motori su se upalili uz zaglunu buku i brod je poeo slabo ali primjetno podrhtavati. Gore na palubi Smith je stao na pramac uivajui u svjeem zraku i vodenoj praini na svom licu nakon to je jedan dan i jednu no proveo u potpalublju.

Kad je kuter napustio luku, Slim mu se pridruio. - Evo, krenuli smo - rekao je Slim. - Znao sam da e ba tada zazvoniti - napomenuo je Smith. -A zna zato? - Reci mi. - Zna to sam imao u ruci? Asa i kralja. - Ajnc iz ruke - ree Slim. - Dakle, tako neto. Porunik bojnog broda Werner Heer pogledao je na sat i rekao: - Trideset minuta. Major Wohl je ravnoduno kimnuo. - Kakvo je vrijeme? - upitao je. - Oluja je prestala - odvratio je Heer nevoljko. Najradije bi tu informaciju zadrao za sebe. - Onda bismo morali izronili. - Da je va ovjek ondje, poslao bi nam poruku. - Rat se ne dobiva pretpostavkama, kapetane - odbrusio je Wohl. - Najozbiljnije vam savjetujem da izronimo. Dok je podmornica bila u luci, dolo je do otre svae izmeu Heerovog i Wohlovog starjeine, a Wohlov je pobijedio. Heer je i dalje bio kapetan broda, ali su mu prilino neuvijeno rekli da ukoliko jo jednom odlui ignorirati "najozbiljnije savjete" majora Wohla mora za to imati razlog. - Izronit emo tono u est sati - rekao je. Wohl je ponovo kimnuo i pogledao u stranu. 324 37. uo se zvuk razbijanja stakla, zatim prasak poput zapaljive bombe: Buuvm! Lucy je ispustila mikrofon. Neto se dolje dogodilo. Zgrabila je samaricu i pojurila dolje. Dnevna je soba bila u plamenu. Vatra se centrirala oko razbijenog vra na podu. Henry je, izgleda, napravio nekakvu bombu koristei benzin iz dipa. Plamen se halapljivo irio po Tomovom otrcanom sagu i lizao pokrivae nemarno prebaene preko tri komada starinskog namjetaja, koji su bili cjelokupno Tomovo pokustvo. Zahvatio je jastuk ispunjen perjem, i oganj je sunuo prema stropu. Lucy je dohvatila jastuk i bacila ga kroz razbijeni prozor, pritom je oprila ruku. Strgnula je kaput i bacila ga na sag te je loptala po njemu. Opet ga je podigla pa prebacila preko divana s cvjetnim uzorkom. Uspijevala je... Prsnulo je jo jedno staklo. I to odozgo. Lucy je vrisnula: -Jo! Ispustila je kaput, potrala stubama i uletjela u prednju spavau sobu. Henry je sjedio na krevetu, a na njegovom krilu bio je Jo. Dijete je bilo budno, sisalo palac i imalo onaj svoj uobiajeni jutarnji izraz iroko iskolaenih oiju. Henry mu je gladio razbaruenu kosu. 325- Baci puku na krevet, Lucy - rekao je Henry. Ramena su joj klonula od osjeaja poraenosti pa je uinila to je rekao. - Popeo si se preko zida i uao kroz prozor - utvrdila je tupo. Henry je maknuo Joa iz krila. - Idi mami. Jo joj je potrao, a ona ga je podigla. Henry je uzeo obje puke i otiao do radija. Desnu je ruku drao pod lijevim pazuhom, a na jakni se vidjela velika crvena krvava mrlja. Sjeo je. - Ranila si me - kazao je. Zatim je panju posvetio odailjau. Odjednom se zaulo: - Olujni otok, javi se. Henry je uzeo mikrofon: - Halo? - Samo trenutak. Nastala je stanka, a onda se javio drugi glas. Lucy je prepoznala da je to onaj ovjek iz Londona koji joj je bio rekao da uniti radio. Razoarat e se u njoj. Rekao je: - Halo, ovdje opet Godliman. ujete li me? Prijem. - Da, ujem vas, profesore - odgovorio je Henry. - Jeste li u zadnje vrijeme vidjeli kakve zgodne katedrale? - Je li to... - Da - nasmijeio se Henry. - Dobar dan. - Zatim mu je smijeak naglo nestao sa lica kao da je vrijeme zabave zavrilo i on je okrenuo bira frekvencije. Lucy se okrenula i izila iz sobe. Bilo je gotovo, izgubila je. Tromo se spustila niza stube i ula u kuhinju. Nije joj preostalo nita drugo nego da saeka da je ubije. Nije mogla utei - nije imala snage, a on je to oito znao. Pogledala je kroz prozor. Oluja je prestala. Strana bura prela je u malo jai vjetri, nije kiilo, a nebo na istoku bilo je vedro i obeavalo sunce. More... Namrtila se i ponovo pogledala. Da, to je stvarno podmornica. Unitile radio, rekao joj je profesor.

Prole noi Henry je psovao na stranom jeziku. Uinio sam to za svoju domovinu, kazao je. A kad je buncao: ekaju u Calaisu fantomsku armiju. Unitite radio. Zato bi ovjek ponio na ribarenje lisnicu s fotografskim negativima? 326 Sve je vrijeme znala da on nije lud. Podmornica je njemaki U-boot, Henry je neprijateljski agent i on ovog asa pokuava radiom uspostaviti vezu s brodom. Unitite radio. Znala je to mora uiniti. Nije imala pravo da se preda sada kada je shvatila, jer se nije radilo samo o njenom ivotu. Morala je tu posljednju stvar uiniti zbog Davida i zbog svih onih mladia koji su poginuli u ratu. Znala je to mora uiniti. Nije se bojala boli - bit e vrlo bolno znala je, a lako bi je moglo i ubili - ali poznavala je ve bol raanja, a ovo nije moglo bili gore od toga. Znala je to mora uinili. Drae bi joj bilo da moe Joa smjestiti nekamo odakle je ne bi mogao vidjeli, no nije bilo vremena jer e Henry svake sekunde pronai svoju frekvenciju pa bi moglo biti prekasno. Znala je to mora uiniti. Mora unititi radio, ali radio je gore kod Hcnryja, a on ima obje puke i on e je zaista ubiti. Znala je to mora uiniti. Stavila je jedan od Tomovih kuhinjskih stolaca nasred sobe, stala na nj, ispruila se i odvrnula arulju. Sila je, otila do vrata i okrenula prekida. - Mijenja arulju? - upitao je Jo. Lucy se popela na stolac, trenutak oklijevala, a zatim gurnula tri prsta u grlo pod naponom. Prasak, trenutni hropac, a zatim nesvijest. Faber je uo prasak. Naao je na odailjau pravu frekvenciju, prebacio sklopku na ODAILJANJE i uzeo mikrofon. Ba je htio progovoriti kad je prasnulo. Odmah zatim ugasie se svjetla na skalama radio-aparata. Pocrvenio je od srdbe. Izazvala je kratki spoj u cijeloj kui. Nije oekivao da je toliko otroumna. Trebao ju je ve prije ubili. to mu je, dovraga, bilo? Nikada nije oklijevao, ba nikad, sve dok nije sreo tu enu. Uzeo je puku i siao u prizemlje. Dijete je plakalo. Lucy je leala na pragu kuhinjskih vrata, onesvijetena. Faber je vidio prazno grlo za arulju i stolac ispod njega. Namrtio se iznenaen. Izvela je to rukom. - Isuse Kriste svemogui! - izustio je Faber. 327Lucy je otvorila oi. Sve ju je boljelo. Henry je stajao iznad nje s pukom u rukama. - Zato si to uinila rukom? Zato ne odvijaem? - upitao je. - Nisam znala da se moe i odvijaem - odvratila je. Zapanjeno je odmahnuo glavom. - Ti si zaista izvanredna ena - rekao je. Podigao je puku, naciljao na nju i onda je opet spustio. - Prokleta bila! Pogled mu je odlutao kroz prozor. Lecnuo se. - Vidjela si... - dometnuo je. Kimnula je. Trenutak je napeto stajao, a zatim je poao prema vratima. Naavi da su zakovana avlima, kundakom je razbio prozor i ispeo se van. Lucy je ustala. Jo je ruke obavio oko njenih koljena. Bila je preslaba da bi ga podigla. Doteturala je do prozora i pogledala van. Henry je trao prema stijeni. Podmornica je i (Jalje bila ondje, moda pola milje od obale. Henry je stigao do vrha stijene i spuznuo preko nje. Pokuat e plivali do podmdrnice. Lucy ga je morala sprijeiti. Boe dragi, molila je, neka se ovo zavri. Ispela se kroz prozor, ne obazirui se na pla svog sina i potrala za Henryjcm. Kad je stigla do ruba stijene, legla je na zemlju i pogledala dolje. Bio je na pola puta izmeu nje i mora. Podigao je pogled, na trenutak se sledio, a onda se poeo kretati bre, opasno brzo. Prva joj je pomisao bila da se spusti za njim. No to e onda uiniti? Da ga i uhvati, ne bi ga mogla zaustaviti. Zemlja pod njom malo se pomaknula. Ustuknula je bojei se da e tlo popustiti i da e se survati niza stijenu. To joj je dalo ideju. Objema akama udarala je po stjenovitom tlu. inilo se da se tlo jo malo potreslo, pa se pojavila pukotina. Jednu je ruku prebacila preko ruba, a drugu utisnula u pukotinu. Komad zemljane krede veliine lubenice naao joj se u rukama. Pogledala je preko ruba i uzela na nian Henryja. inilo se da pada veoma sporo. On je vidio kamen i rukom je pokrio glavu. Izgledalo je da e ga promaiti. Kamen je proao nekoliko centimetara od njegove glave i udario ga u lijevo rame. Pridrao se lijevom rukom. inilo se da

328 mu je stisak popustio. Na trenutak se opasno zanjihao. Desna ruka, ona ozlijeena, potraila je uporite. Zatim kao da se nagnuo van, dalje od stijene, rukama zalomatao poput vjetrenjae, sve dok mu noge nisu skliznule s uske izboine i odjednom se naao u zraku, lebdei; konano je teko kao kamen pao na grebene koji su bili ispod njega. Nije ispustio ni glasa. Survao se na ravnu stijenu koja je strila nad povrinom vode. Tresak to ga je njegovo tijelo izazvalo kad je lupilo o stijenu bio je stravian. Leao je na leima poput potrgane lutke, raskriljenih ruku, a glava mu je bila zakrenuta pod nemoguim kutem. Neto odvratno curilo je iz njega na kamen i Lucy se okrenula. Ubila ga je. Zatim se sve poelo zbivati u isti mah. Iz neba se ula grmljavina, a tri su aviona s RAF-ovim krugovima na krilima izletjela iz oblaka i sunovratila se nisko nad podmornicu pucajui po njoj. etiri su mornara pola breuljkom do kue, treim korakom, a jedan od njih je vikao: - Lijcva-desna-lijeva-desna-lijeva- desna. Jedan drugi avion spustio se na povrinu mora, pojavio se gumeni amac, a ovjek u prsluku za spaavanje poeo je veslati prema stijeni. Iza rta je stigao omanji brod i ustremio se na podmornicu. Podmornica je zaronila. Gumeni je amac udario o grebene na podnoju stijene, onaj se ovjek iskrcao i pregledao Henrvjevo tijelo. Pokazao se brod koji je razaznala kao kuter Obalne strae. Pristupio joj je jedan od mornara i upitao: - Je li sve u redu, duo? Tamo u kuici neka curica plae za svojom mamom. - To je deko - odvratila je Lucy. - Moram ga oiati - i bez ikakva se razloga odjednom nasmijeila. Bloggs je usmjerio gumeni amac prema tijelu na podnoju stijene. amac je udario o greben i on se uspeo na ravni dio stijene na kojem je leao unesreeni. 329Bio je to Die Nadel. Bio je zaista mrtav. Kad je udario o greben, glava mu se smrskala poput staklene ae. Gledajui pomnije, Bloggs je mogao razabrati da je bio prilino izubijan i prije pada: desna mu je ruka bila osakaena, a ni s njegovim glenjem neto nije bilo u redu. Bloggs je pretraio le. Bode je bio ondje gdje je slutio da bi mogao biti: u koricama privrenim za lijevu podlakticu. U unutarnjem depu skupe, krvlju umrljane jakne, Bloggs je pronaao lisnicu, isprave, novac i malu limenu kutiju za film, koja je sadravala dvadeset i etiri 35-milimetarska negativa. Podigao ih je prema svjetlu: bili su to negativi fotografija naenih u omotnicama to ih je Faber bio poslao portugalskoj ambasadi. Mornari su s vrha stijene bacili ue. Bloggs je Faberova stvari strpao u svoje depove, a zatim privezao ue oko trupla. Izvukli su ga pa spustili ue Bloggsu. Kad je dospio na vrh, jedan je mornar rekao: - Ostavili ste mu mozak na grebenu, ali nema veze! Potporunik mu se predstavio, pa su poli do kuice navrh breuljka. - Nita nismo dirali iz straha da ne unitimo dokazni materijal - izvijestio ga stariji mornar. - Ne trudite se previe - odvratio mu je Bloggs. - Nee biti sudskog postupka. U kuu su morali ui kroz razbijeni kuhinjski prozor. ena je sjedila za stolom, s djetetom u krilu. Bloggs joj se nasmijei. Nije se mogao sjetiti to da joj kae. Brzo se ogledao po kuici. Bilo je to pravo ratite. Vidio je zakovane prozore, zabarikadirana vrata, ostatke vatre, psa prerezana vrata, samarice, polomljenu ogradu stubita i sjekiru za-sjeenu u prozorsku dasku uz dva odsjeena prsta. Pomislio je: Kakva li je to ena? Rasporedio je mornare na posao: jednoga da oisti kuu i otku-je vrata i prozore, drugoga da popravi izgorjeli osigura, a treeg da pripremi aj. Sjeo je pred enu i pogledao je. Bila je u mukarakoj odjei koja joj je loe pristajala; kosa mokra, lice prljavo. Usprkos svemu tome bila je neobino lijepa, prekrasnih jantarnih oiju na ovalnom licu. Bloggs se osmjehnuo djetetu i vrlo obzirno oslovio enu. 330 - To to ste uinili od neobine je vanosti za rat - rekao je. -Jednog u vam dana objasniti koliko je vano. Ali za sada vam moram postaviti dva pitanja. Mogu li? Pogled je usredotoila na njega i trenutak kasnije je kimnula. Je li ovaj ovjek, Faber, uspio uspostaviti radio-vezu s podmornicom? ena ga je samo tupo pogledala. Bloggs je u depu hlaa pronaao mlijenu karamelu. - Mogu li deku dati bombon? - upitao je. - ini se da je gladan.

- Hvala vam - rekla je. - A sada: je li Faber uspostavio vezu s podmornicom? - Zvao se Henry Baker - napomenula je. - Ah. Dobro, je li uspostavio vezu? - Ne. Izazvala sam kratki spoj. - Pametno - dobacio Bloggs. - Kako ste to uinili? Pokazala je na prazno grlo iznad nj ih. - Odvijaem, ha? - Ne. - Blijedo se nasmijeila. - Nisam bila tako pametna. Prstima. Uasnuto ju je pogledao. Pomisao na to da je namjerno... Stresao se. To je jezovito. Odagnao je tu pomisao. - Dobro. to mislite je li ga tko s podmornice mogao vidjeti kako se sputa niza stijenu? Na licu joj se vidjelo da se nastoji sabrati. - Nitko nije iziao iz grotla - odvratila je. - Jesu li ga mogli vidjeli kroz periskop? - Ne - rekao je uvjereno. - To je dobra vijest. Znai da ne znaju da je uhvaen i ... onemoguen. Svejedno... Hitro je promijenio temu. - Podnijeli ste onoliko koliko se inae oekuje od boraca na frontu. Odvest emo vas i djeaka u bolnicu na kopno. - Da - sloila se. Bloggs se obratio starijem mornaru. - Postoji li tu ikakvo prijevozno sredstvo? - Da, dip... dolje u onom umarku. - Dobro. Hoele li ovo dvoje odvesti do mola i ukrcati ih u amac? - Svakako. - Budite obzirni prema njima. - Naravno. Bloggs se ponovo obratio eni. Osjetio je kako ga preplavljuje val naklonosti i divljenja prema njoj. Sada je izgledala krhko i 331bespomono, no znao je da je isto toliko hrabra i jaka koliko je i lijepa. Naglo ju je uhvatio za ruku. - Kad proboravile u bolnici dan-dva, poet ete se osjeati strahovito potitenom. To je znak da se oporavljate. Neu biti daleko pa e mi lijenici to javiti. Htio bih s vama jo malo porazgovarati. Ali ne prije nego to budete spremni na razgovor. U redu? Napokon mu se osmjehnula, a bio je to osmijeh koji je grijao poput vatre na ognjitu. - Ljubazni ste - primijetila je. Ustala je i odnijela svoje dijete iz kue. - Ljubazan? - promrmljao je Bloggs za se. - Tako mi svega, kakve li ene. Otiao je na kat do radija i prebacio se na frekvenciju Kraljevskog promatrakog korpusa. - Ovdje Olujni otok. Prijem. -Olujni otok, javi se. - Poveite me s Londonom. - Ostanite na vezi. - Duga stanka, a onda poznati glas. - God-liman. - Percy. Uhvatili smo... krijumara. Mrtav je. - Sjajno, sjajno. - U Godlimanovu se glsu osjeao trijumf. - Je li se uspio povezati s ortakom? - Gotovo je sigurno da nije. - Izvrsno, izvrsno! - Nemoj estitati meni - rekao je Bloggs. - Kad sam doao ovamo, sve je ve bilo sreeno. - Tko ga je onda ubio? - ena. - Dovraga. Kako izgleda? Bloggs se naceri. - Ona je heroj, Percy. Godliman se glasno nasmijao. - Mislim da znam to hoe rei. i

38. Hitler je stajao uz polukruni prozor i promatrao planine. Nosio je svoju golubinjcsivu uniformu, a izgledao je umorno i potiteno. U toku noi pozvao je lijenika. Admiral Puttkamer je salutirao: - Dobro jutro, moj Fuhreru. Hiller se okrenuo i zapiljio u svog adutanta. Te okrugle i sjajne oice svaki put bi ponovo uznemirile Puttkamera. - Jesu li pokupili Die Nadcla? - upitao je Hitler. - Ne. Bilo je nekih potekoa na mjestu sastanka: engleska je policija progonila krijumare. Osim loga, ini se da Die Nadel nije ni bio ondje. Prije nekoliko minuta odaslao je radio-poruku. - Pruio je jedan papir. Hitler ga je uzeo, stavio naoale i poeo itati:

VAE SASTAJALITE NEPOUZDANO PIZDEKI RANJEN SAM I ODAILJAM LIJEVOM RUKOM PRVA ARMIJSKA GRUPA SJEDINJENIH DRAVA OKUPLJENA U ISTONOJ ANGLIJI POD PATTONOM RASPORED SNAGA SLIJEDEI DVADESET I JEDNA PJEADIJSKA DIVIZIJA PET OKLOPNIH DIVIZIJA PRIBLINO PET TISUA ZRAKOPLOVA PLUS NUNI TRANSPORTNI BRODOVI U WASHU FUSAG E NAPASTI CALAIS PETNAESTOG LIPNJA POZDRAV WILL1JU Hitler je vratio poruku Puttkameru i uzdahnuo. - Dakle, ipak Calais. 332 333- Moemo li biti sigurni u tog ovjeka? - upitao je autant. - Potpuno. - Hitler se okrenuo i preko sobe otiao do stolca. Kretnje su mu bile krute i inilo se da ga mue bolovi. - On je lojalan Nijemac. Znam njegovu obitelj. - Ali va instinkt... - Ah... rekao sam vam da u vjerovati izvjetaju tog ovjeka, i tako e biti. - Dao je znak autantu da ga otputa. - Recite Rommelu i Rundstedtu da nee dobiti tenkove. I poaljite mi tog prokletog lijenika. Puttkamer je ponovo salutirao i iziao da prenese naredbe. JAVNA B!*l?9TEKA. 334 Pogovor Kad je u etvrlfinalu Svjetskog nogometnog prvenstva 1970. godine Njemaka porazila Englesku, djed se razbjesnio. Sjedio je ispred televizora u boji i kroz bradu mrmljao u ekran. - Treba biti lukav! - rekao je odabranim strunjacima koji su sada ralanjivali igru. - Lukavo i kriom! Jedino tako se mogu pobijedili vabe. Nije se dao smiriti sve dok nisu stigli njegovi unuci. Joov bijeli jaguar uspeo se na prilaz skromnoj kui s tri spavae sobe, a mali je David pojurio da sjedne djedu u krilo i da ga vue za bradu. Zatim je mirno slijedio ostali dio obitelji: Rebecca, Davi-dova sestrica, zatim Joova ena Ann, pa sam Jo u jakni od antilopa koja je odavala uspjenog ovjeka. Baka je izila iz kuhinje da ih pozdravi. - Tata, jesi li gledao utakmicu? - upitao je Jo. - Uasno! - dobacio je djed. - Bili smo grozni. - Otkad je iz vojne slube otiao u mirovinu, imao je vie slobodnog vremena pa se poeo zanimati za sport. Jo je poeao brk. - Nijemci su bili bolji - napomenuo je. - Igraju dobar nogomet. Ne moemo svaki put pobijediti. - Nemoj mi priati o prokletim Nijemcima - odvratio je djed. Jo se nacerio: - Ja mnogo radim s Nijemcima. Iz kuhinje se zauo bakin glas. - Nemoj ga ljutiti, Jo. - Pravila se da je ostavlja sluh, ali bi joj malo to promaklo. 335- Znam - rekao je djed. - Oprosti i zaboravi, i samo se i dalje vozaj u tvom prokletom audiju. - Dobra kola. - Lukavo i kriom, jedino tako moe pobijediti vabe. -Obratio se unuku koji mu je sjedio u krilu, a koji mu zapravo nije bio unuk jer mu Jo nije bio sin. - Tako smo ih tukli u ratu, Davy. Nasadili smo ih. - Kako ste ih nasadili? - upitao je Davy s djetinjom pretpostavkom da su njegovi preci uinili sve to je u povijesti uinjeno. - Pa, vidi, naveli smo ih da misle - spustio je glas i nastavio urotniki, a djeai se smijuckao, veselei se unaprijed - naveli smo ih da misle da emo napasti Calais... - To je u Francuskoj, ne u Njemakoj. - Da, ali tada su Nijemci bili po cijeloj Francuskoj. abari se nisu branili lako dobro kao mi. - To, naravno, nema veze s injenicom da smo mi na otoku -dobacio je Jo. Ann ga je uutkala. - Pusti djeda da pria svoje ratne prie. - Bilo kako bilo - nastavio je djed - naveli smo ih da misle da emo napasti Calais pa su tamo smjestili sve svoje tenkove i vojnike. - Upotrijebio je jastui da predoi Francusku, pepeljaru za Nijemce, depni noi za saveznike. - Ali, mi smo napali Normandiju, a tamo nije bilo nikoga, osim starog Rommela i nekoliko pucaljki. Lukavo i kriom, vidi? - Pa zar nisu otkrili prevaru? - upita David. - Umalo da jesu. Zapravo, bio je jedan pijun koji ju je otkrio. Mnogi za to ne znaju, ali ja znam jer sam u ratu bio lovac na pijune. - to se dogodilo sa pijunom? - Ubili smo ga prije nego to je to mogao rei. - Jesi li ga ti ubio, djede? MU. I". - Ne, baka ga je ubila. David je iskolaio oi. - Baka ga je ubila?

Ula je baka nosei ajnik pa dobacila: - Frede Bloggs, opet plai djecu? - Zato to ne bi znali? - promrmljao je. - Dobila je odlikovanje, znate. Nee mi rei gdje ga dri jer ne voli da ga pokazujem gostima. Baka je nalijevala aj. - To je sada sve prolost i najbolje je zaboraviti, kao to kae Jo. Ionako iz toga nije proizalo mnogo dobra. Pruila je djedu alicu i tanjuri. Uhvatio ju je za ruku i zadrao. - Neko dobro je ipak proizalo iz toga - rekao je. Glas mu je iznenada postao njean, a sva je staraka razdraljivost iezla. -Ja sam upoznao junakinju i vjenao se njome. Na trenutak su se gledali. Njezina divna kosa sad je bila prosi-jeda, poeljana u punu. U tijelu je bila neto punija nego nekad. Godinama su njene haljine uvijek bile elegantne i arobne, no vie nije imala figuru za visoku modu. Ali oi su jo uvijek bile iste: krupne, boje jantara i neobino lijepe. Te su mu oi sada uzvraale pogled i oboje su utonuli u utnju sjeajui se minulih dana. A onda je David skoio s djedovog krila, prevrnuo alicu s ajem na pod, i arolija se rasprila.