Izmedju Sestara-Kristin Hannah

Machine Translated by Google

Sadržaj Naslovna strana Posvećenost Citati Priznanja
Prvo poglavlje Poglavlje drugo Treće poglavlje Četvrto poglavlje Poglavlje

pet Šesto poglavlje Poglavlje sedmo Osmo poglavlje Poglavlje devet
Poglavlje deset Jedanaesto poglavlje Poglavlje dvanaest Poglavlje trinaesto

Poglavlje 14 Petnaesto poglavlje Šesnaesto poglavlje Poglavlje sedamnaesto
Poglavlje osamnaesto Poglavlje devetnaesto Dvadeseto poglavlje Poglavlje
dvadeset prvo Poglavlje dvadeset drugo Poglavlje dvadeset i treće Poglavlje
dvadeset četvrto Poglavlje dvadeset peto Poglavlje dvadeset šesto Poglavlje
dvadeset sedmo Dvadeset osmo poglavlje Poglavlje dvadeset deveto
Poglavlje 30 Poglavlje 31 Epilog
Autor: Kristin Hannah Stranica sa autorskim pravima

Za moju sestru, Lauru.
I za mog oca, Laurencea.
I, kao i uvijek, za Benjamina i Tuckera. Volim vas sve.

“Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu, mi ih vidimo onakve kakve jesmo.”
—ANAÏNIN _
“Ako je ljubav odgovor, možete li preformulisati pitanje?” —LILY

TOMLIN
A ZAHVALNOSTI
Hvala dr. Barbari Snyder i Katherine Stone. . . opet; hvala Diane

VanDerbeek, izvanrednom advokatu, na pomoći u pravnim pitanjima; i na
kraju, Johnu i Diane i divnoj posadi Olimpa : Hvala na zabavnom i
nezaboravnom putovanju brodom.
C POGLAVLJE
JEDAN
DR. BLOOM JE STRPLJIVO ČEKAO ODGOVOR.
Meghann Dontess se zavalila u sjedalo i proučavala svoje nokte. Bilo je

vrijeme za manikir. Prošlo vrijeme. „Trudim se da ne osećam previše,
Harriet. Ti znaš to.
Smatram da to ometa moje uživanje u životu.”
„Jesi li me zato viđao svake sedmice već četiri godine? Zato što toliko
uživaš u svom životu?”
“Ne bih to isticao da sam na vašem mjestu. To ne govori puno o vašim

psihijatrijskim vještinama. Sasvim je moguće, znaš, da sam bio sasvim
normalan kada sam te upoznao i da me zapravo izluđuješ . ”
"Ponovo koristiš humor kao štit."
“Previše mi pripisuješ zasluge. To nije bilo smiješno.” Harriet se nije

nasmiješila. “Retko mislim da si duhovit.” „Ovde moj san da radim stand-
up.”
“Hajde da razgovaramo o danu kada ste se ti i Claire razdvojili.”

Meghann se nelagodno pomaknula na svom sjedištu. Taman kad joj je trebao

pametan odgovor, um joj se ispraznio. Znala je po čemu je Harriet tražila, a
Harriet je znala da zna. Da Meghann ne odgovori, pitanje bi jednostavno bilo
ponovo postavljeno. “Razdvojeni. Lepa, čista reč.
Detached. Sviđa mi se, ali ta tema je zatvorena.”
“Zanimljivo je da održavate vezu sa svojom majkom dok se distancirate od

sestre.”
Meghann je slegnula ramenima. „Mama je glumica. Ja sam advokat. Lako

nam je izmišljati.”
"Znači?"
“Jeste li ikada pročitali neki od njenih intervjua?”
“Ne.”
“Ona svima govori da smo živjeli u ovom siromašnom, patetičnom, ali s

ljubavlju.
Pretvaramo se da je to istina.”
„Živjeli ste u Bejkersfildu kada se završilo patetično, ali ljubavno
pretvaranje, zar ne?“
Meghann je šutjela. Harriet je okrenula leđa bolnom predmetu poput pacova

kroz lavirint.
Harriet je nastavila: „Claire je imala devet godina. Nedostajalo joj je

nekoliko zuba, ako se dobro sjećam, i imala je poteškoća s matematikom.”
"Nemoj", Meghann je uvila prste oko elegantne drvene stolice oružje.

Harriet je zurila u nju. Ispod neposlušne crne izbočine njenih obrva, njen je
pogled bio staložen. Male okrugle naočare uvećavale su joj oči. „Nemoj
ustuknuti, Meg.
Napredujemo.”
“Još napretka i trebat će mi pomoćni automobil. Trebali bismo razgovarati o

mojoj praksi. Zato dolazim kod tebe, znaš. To je lonac pod pritiskom
ovih dana na Porodičnom sudu. Jučer sam dovezao oca u ferariju i onda se
zakleo da je švorc. Sranje. Nije želio da plati školarinu svojoj kćeri. Šteta za
njega što sam snimio njegov dolazak.”
„Zašto mi stalno plaćate ako ne želite da razgovarate o korenu svojih

problema?“
“Imam probleme, a ne probleme. I nema smisla čačkati po prošlosti. Imao

sam šesnaest godina kada se sve to dogodilo. Sada imam nevjerovatnih
četrdeset dvije.
Vrijeme je da krenemo dalje. Uradio sam pravu stvar. To više nije važno.”
“Zašto onda još uvijek imaš noćnu moru?”
Petljala je sa srebrnom narukvicom David Yurman na zapešću. „Imam noćne

more o paucima koji nose Oakley naočare za sunce. Ali nikad ne pitaš o
tome. Oh, i prošle nedelje, sanjao sam da sam zarobljen u staklenoj sobi sa
podom od slanine. Čuo sam ljude kako plaču, ali nisam mogao pronaći ključ.
Želiš li razgovarati o tome?”
“Osjećaj izolacije. Svijest da su ljudi uznemireni vašim akcije, ili nedostaješ.

Ok, hajde da pričamo o tom snu. Ko je plakao?”
"Sranje." Meghann je to trebala vidjeti. Na kraju krajeva, imala je

dodiplomski studij psihologije. Da ne spominjemo činjenicu da su je jednom
nazivali čudom od djeteta.
Spustila je pogled na svoj platinasto-zlatni sat. „Šteta, Harriet.
Vrijeme je isteklo. Pretpostavljam da ćemo sledeće nedelje morati da rešimo

moje dosadne neuroze.” Ustala je, zagladila nogavice svog tamnoplavog
Armani odijela.
Nije da je bilo bora.

Harriet je polako skinula naočale.
Meghann je prekrižila ruke u instinktivnom gestu samozaštite.
“Ovo bi trebalo biti dobro.”
“Da li ti se sviđa svoj život, Meghann?”

To nije bilo ono što je očekivala. “Šta se ne sviđa? Ja sam najbolji advokat
za razvode u državi. Ja živim-"
"-sam-"
“—u ludom stanu iznad javne pijace i vozite potpuno novi Porsche.”
“Prijatelji?”
“Razgovaram s Elizabeth svakog četvrtka uveče.”
“Porodica?”
Možda je došlo vrijeme da dobijete novog terapeuta. Harriet je otkrila sve

Meghannine slabe tačke. “Mama je prošle godine ostala kod mene nedelju
dana. Ako budem imao sreće, ona će se vratiti u još jednu posjetu baš na
vrijeme da pogleda kolonizaciju Marsa na MTV-u.”
"A Claire?"
“Sestra i ja imamo problema, priznajem. Ali ništa bitno. Jednostavno smo

previše zauzeti da bismo bili zajedno.” Kada Harriet nije progovorila,
Meghann je utrčala da ispuni tišinu. „U redu, ona me izluđuje, način na koji
odbacuje svoj život. Dovoljno je pametna da uradi bilo šta, ali ostaje vezana
za taj kamp gubitnika koji zovu odmaralište.”
“Sa njenim ocem.”
“Ne želim razgovarati o svojoj sestri. I definitivno ne želim da razgovaram o

njenom ocu.”
Harriet je kucnula olovkom po stolu. „U redu, šta kažete na ovo: kada je to

bilo zadnji put kada si spavala sa istim muškarcem dvaput?"
“Ti si jedini koji misli da je to loša stvar. Volim raznolikost.”

„Način na koji voliš mlađe muškarce, zar ne? Muškarci koji nemaju želju da
se skrase.
Riješite ih se prije nego što vas se oni otarase.”

“Opet, spavanje sa mlađim, seksi muškarcima koji ne žele da se skrase nije

loša stvar. Ne želim kuću sa ogradom u predgrađu. Ne zanima me porodični
život, ali volim seks.”
“A usamljenost, da li ti se to sviđa?”
„Nisam usamljena“, rekla je tvrdoglavo. “Nezavisna sam. Muškarci ne vole

jake žene.”
“Jaki ljudi to rade.”
“Onda je bolje da počnem da se družim u teretanama umesto u barovima.”
“I jake žene se suočavaju sa svojim strahovima. Oni govore o bolnim

izborima koje su napravili u svojim životima.”
Meghann se zapravo lecnula. „Izvini, Harriet, moram da krenem. Vidimo se

sledeće sedmice."
Napustila je kancelariju.
Napolju je bio veličanstven junski dan. Početkom ljeta tzv. Svugdje drugdje
u zemlji ljudi su plivali i pekli roštilj i organizirali piknike pored bazena.
Ovdje, u dobrom starom Seattleu, ljudi su metodično provjeravali svoje
kalendare i mrmljali da je jun, dovraga.
Jutros je bilo samo nekoliko turista; van grada prepoznatljivi po kišobranima

podvučenim ispod ruku.
Meghann je konačno pustila dah dok je prelazila prometnu ulicu i zakoračila

na travnati travnjak parka na obali. Dočekao ju je visoki totem. Iza njega,
desetak galebova roni u potrazi za komadićima odbačene hrane.
Prošla je pored klupe u parku na kojoj je pod ćebetom ležao muškarac

požutjelih novina. Ispred nje, duboko plavi Zvuk protezao se duž blijedog
horizonta.
Željela je da se može utješiti tim pogledom;

često je mogla. Ali danas je njen um bio uhvaćen u mrežu drugog vremena i
mjesta.
Kad bi zatvorila oči —što se definitivno nije usudila učiniti —
zapamtila bi sve: biranje telefonskog broja, očajnički razgovor s čovjekom

kojeg nije poznavala, dugu, tihu vožnju do tog usranog dupeta mali grad na
severu. I što je najgore, suze koje je obrisala sa zajapurenih obraza svoje
mlađe sestre kada je rekla, Ostavljam te, Claire.
Prsti su joj se stegnuli oko ograde. Dr Bloom je pogrešio. Razgovor o

Meghanninom bolnom izboru i usamljenim godinama koje su uslijedile ne bi
pomoglo.
Njena prošlost nije bila zbirka uspomena kroz koje treba raditi; bio je poput
prevelikog Samsonitea sa bum točkom. Meghann je to naučila davno.
Sve što je mogla da uradi bilo je da ga vuče za sobom.
Svakog novembra, moćna rijeka Skykomish napinjala se na svoje blatnjave

obale. Prijetnja od poplava bila je godišnji događaj. U plesu starom koliko i
samo vrijeme, ljudi koji su živjeli u malim gradovima uz rijeku gledali su i
čekali, spremni za vreće pijeska. Njihovo sjećanje je prošlo generacijama.
Svi su imali priču da ispričaju o vremenu kada se voda popela na drugi sprat
takve-ove kuće do
. . . do vrha ulaznih vrata u ambaru
. . ugla Ulice Proleća i Azaleje. Ljudi koji su živjeli na ravnijim, sigurnijim

mjestima gledali su noćne vijesti i odmahivali glavama, kuckajući o
smiješnosti farmera koji su živjeli u poplavnoj ravnici.
Kada je rijeka konačno počela da se spušta, gradom je prostrujao kolektivni
prizor olakšanja. Obično je počelo s Emmettom Mulvaneyjem, farmaceutom
koji je religiozno gledao The Weather Channel na jedinom Haydenovoj
televiziji s velikim ekranom. Primijetio bi neke sitne informacije, nešto što
su čak i onim vrućim meteorolozima u Sijetlu propustili.
Svoju procjenu će prenijeti šerifu Diku Parksu, koji je rekao svojoj

sekretarici Marti. Za manje vremena nego što je bilo potrebno za vožnju od
jednog do drugog kraja grada, riječ
širenje: Ova godina će biti u redu. Opasnost je prošla. Naravno, dvadeset

četiri sata nakon Emmettovog predviđanja, meteorolozi su se složili.
Ova godina nije bila izuzetak, ali sada, ovog prekrasnog ranog ljetnog dana,
bilo je lako zaboraviti one opasne mjesece u kojima je kiša izluđivala sve.
Claire Cavenaugh je stajala na obali rijeke, njene radne čizme gotovo do

gležnja u mekom smeđem blatu. Pored nje, na njenom boku je ležao
travožder koji je ostao bez gasa.
Nasmiješila se, obrisala ruku u rukavici preko znojnog obrva. Iznos ručni rad
koji je bio potreban da se odmaralište pripremi za ljeto bio je nevjerovatan.
Resort.
Tako je njen otac zvao ovih šesnaest jutara. Sam Cavenaugh je naišao na ovu
površinu prije skoro četrdeset godina, u vrijeme kada je Hayden bio ništa
drugo do stanica za benzinsku pumpu na usponu uz Stevens Pass. Kupio je
paket za pjesmu i smjestio se u oronulu seosku kuću koja je dolazila s njim.
Svoje je mjesto nazvao River's Edge Resort i počeo sanjati o životu koji ne
uključuje kačkete i čepove za uši i noćne smjene u fabrici papira u Everettu.
U početku je radio nakon radnog vremena i vikendom. Sa motornom

testerom, kamionetom i planom iscrtanim na koktel salveti, počeo je. Isjekao
je kampove i očistio sto godina vrijednu šikaru i ručno izgradio svaku
čvorastu kolibu na obali rijeke. River's Edge je bio pokretački porodični
posao. Bilo je ukupno osam kabina, svaka sa dvije lijepe male spavaće sobe i
jednim kupatilom i palubom koja je gledala na rijeku.
U posljednjih nekoliko godina dodali su bazen i igraonicu.
Planovi za mini golf teren i perionicu veša bili su u izradi. Bilo je to mjesto
gdje su se iste porodice vraćale iz godine u godinu da provedu svoje
dragocjeno vrijeme na odmoru.
Claire se još uvijek sjećala kada ga je prvi put vidjela. Visoko drveće i brza
srebrna rijeka izgledali su kao raj za djevojku odgajanu u prikolici koja se
zaustavlja samo na siromašnom dijelu grada. Njena sećanja iz detinjstva pre
dolaska na River's Edge bila su siva: ružni gradovi koji su dolazili i odlazili;
ružniji stanovi u ruševnim zgradama. I mama. Uvijek u bijegu od nečega ili
drugog. Mama se više puta udavala, ali Claire se nije mogla sjetiti da je
muškarac bio u blizini duže od kutije mlijeka.
Meghann je bila ta koju je Claire zapamtila. Starija sestra koja se pobrinula

za sve. . .
a onda jednog dana otišao, ostavivši Claire iza sebe.
Sada, svih ovih godina kasnije, njihove živote povezao je najtanji

pramenovi. Jednom svakih nekoliko mjeseci ona i Meg su razgovarale
telefonom. U posebno lošim danima, počeli su da pričaju o vremenu. Tada bi
Meg uvijek "dobila drugi poziv" i spustila slušalicu. Njena sestra je voljela
da ističe koliko je uspješna. Meghann je mogla deset minuta da priča o tome
kako se Claire popustila. “Živjeti u tom glupom malom kampu, čistiti za
ljudima” bila je uobičajena formulacija. Svaki Božić je nudila da plati
fakultet.
Kao da bi čitanje Beowulfa poboljšalo Klerin život.
Godinama je Claire žudjela da bude prijateljica kao i sestre, ali Meghann

nije to htela, a Megan je uvek uspevala. Bili su ono što je Megan željela da
budu: uljudni stranci koji su dijelili krvnu grupu i ružno djetinjstvo.
Claire je posegnula za Žderačem korova. Dok je trčkarala po sunđerastom

tlu, primijetila je desetak stvari koje je trebalo uraditi prije otvaranja. Ruže
koje je trebalo podrezati, mahovinu koju je trebalo ostrugati s krovova,
plijesan koju je trebalo izbijeliti sa ograda na trijemu. I tu je bila kosidba.
Duga, vlažna zima pretvorila se u iznenađujuće vedro proleće, a trava je
narasla kao Klerina kolena.
Na umu je zamolila Džordža, njihovog majstora, da opere kanue i kajake
danas popodne.
Bacila je Žderača korova u zadnji deo kamioneta. Pogađa sa a zveket koji je

zveckao po zarđalom krevetu.
“Hej, dušo. Ideš li u grad?”
Okrenula se i ugledala svog oca kako stoji na trijemu zgrade za registraciju.
Nosio je pacovski kombinezon, s mrljama na prsniku od neke davno

zaboravljene zamjene ulja, i flanelsku košulju.
Izvukao je crvenu traku iz džepa na kuku i dok je brisao obrve krenuo prema
njoj. “Usput, popravljam taj zamrzivač. Nemojte ići cijeniti nove.”
Nije napravljen uređaj koji on ne bi mogao popraviti, ali Claire je išla

provjeriti cijene, svejedno. "Treba li ti nešto iz grada?"
“Smitty ima odvojeno za mene. Možete li ga podići?”
“Možeš se kladiti. I neka Džordž krene kanuima kada stigne, u redu?”

“Stavit ću ga na listu.”
„I neka Rita izbijeli plafon kupatila u kabini šest. Ove zime je postalo
plijesni.”
Zatvorila je krevet kamioneta.
“Došli ste na večeru?”
"Ne veceras. Ali ima Tee Ball utakmicu u Riverfront Parku, sjećaš se? Pet
sati."
„O, da. Biću tamo."
Claire je klimnula, znajući da hoće. Nije propustio nijedan događaj život

njegove unuke. „Ćao, tata.”
Otrgnula je kvaku na vratima kamioneta i snažno je povukla. Vrata su se

škriputom otvorila. Zgrabila je crni volan i popela se na sedište.
Tata je lupao po vratima kamiona. „Vozite bezbedno. Gledajte skretanje na
kilometraži sedam.”
Ona se nasmiješi. On joj je davao tačne savjete skoro dvije decenije. "Volim
te tata."
"Volim i ja tebe. Sada idi po moju unuku. Ako požurite, imat ćemo vremena
da pogledamo Sunđer Bob Kockalone prije utakmice.”
C POGLAVLJE
DVA
ZAPADNA STRANA POSLOVNE ZGRADE JE OKO PUGET Sound. Zid

sa prozorima od poda do plafona uokvirivao je prekrasan plavo isprani
pogled.
U daljini se nalazio šumoviti brežuljak ostrva Bainbridge. Noću se usred sve

te crno-zelene tame moglo vidjeti nekoliko svjetala; na dnevnom svetlu,
međutim, ostrvo je izgledalo nenaseljeno. Samo je bijeli trajekt, koji je svaki
sat ulazio u svoje pristanište, ukazivao da tamo žive ljudi.
Meghan je sjedila sama za dugačkim konferencijskim stolom u obliku

bubrega. Sjajni Površina od drveta trešnje i ebanovine prilagođena je
eleganciji i novcu. Možda novac najviše od svega. Ovakav sto je morao biti
napravljen po meri i individualno dizajniran; važilo je i za stolice od
antilopa. Kada je osoba sjela za ovaj sto i pogledala taj pogled, poenta je bila
jasna: ko god je posjedovao ovu kancelariju, bio je prokleto uspješan.
Bila je istina. Meghann je postigla svaki cilj koji je sebi postavila. Kada
krenula je na koledž kao uplašena, usamljena tinejdžerka, usudila se da sanja
o boljem životu. Sada, imala ga je. Njena praksa bila je među najuspješnijim
i najcjenjenijim u gradu. Posjedovala je skupi stan u centru Sijetla (daleko
od pokvarene putničke prikolice koja je bila „dom” njenog detinjstva), i niko
nije zavisio od nje.
Spustila je pogled na sat. 4:20.

Njen klijent je kasnio.
Pomislili biste da bi naplaćivanje preko tri stotine dolara na sat ohrabrilo

ljude da budu na vrijeme.
"Gospođa. zar ne?” kamera ima glas preko interfona.
„Da, Rona?“
"Vaša sestra, Claire, je na liniji jedan."
„Provedite je. I zuj mi drugog maja kada Monroe stigne.”
"Veoma dobro."
Pritisnula je dugme na slušalicama i natjerala da se nasmiješi.
„Kler, lepo je čuti od tebe.”
“Telefon radi u oba smjera, znate. Dakle. Kako je život u zemlji novca?”
“Dobro. A u Haydenu? Svi još sjede i čekaju da rijeka poplavi?”
“Ta opasnost je prošla za godinu dana.”
"Oh." Meghann je zurila kroz prozor. Ispod i s njene lijeve strane, ogromni
narandžasti kranovi utovarili su raznobojne kontejnere u tanker. Nije imala
pojma šta da kaže svojoj sestri. Imali su zajedničku prošlost, ali to je
uglavnom bilo to.
“Pa, kako je ta moja prelijepa nećakinja? Da li joj se dopao skejtbord?”
“Svidjelo joj se.” Claire se nasmijala. „Ali zaista, Meg, jednog dana ćeš
morati zamolite prodavača za pomoć. Petogodišnje djevojčice općenito
nemaju koordinaciju za skejtbord.”
„Jesi. Živjeli smo u Needlesu te godine. Iste godine kad sam te naučio da
voziš dvotočkaš.” Meg je odmah poželjela da to nije rekla. Uvijek boli
prisjetiti se njihove zajedničke prošlosti. Claire je imala mnogo godina
bila je više kćerka Meghann nego sestra. Svakako, Meg je bila više majka za
Claire nego što je mama ikada bila.
„Samo joj daj Diznijev film sledeći put. Ne morate da trošite toliko novac na
nju. Ona je zadovoljna sa Polly Pocket.”
Šta god da je bilo . Između njih je zavladala neugodna tišina. Meghann je

spustila pogled na sat, a onda su oboje progovorili odjednom.
"Šta si ti-?"
„Da li je Alison uzbuđena zbog prvog razreda—?”
Meghann je stisnula usne. Bio je potreban čin volje da ne progovori, ali

znala je da Claire mrzi da je prekidaju. Posebno je mrzela kada je Meg
monopolizirala razgovor.
"Da", rekla je Claire. “Ali jedva čeka cjelodnevnu školu. Vrtić se nije ni
završio, a ona se već raduje jeseni. Ona stalno priča o tome. Ponekad se
osećam kao da se držim za rep komete. I nikada ne prestaje da se kreće, čak
ni u snu.”
Meghann je počela da govori: " Ti si bila ista" i zaustavila se. To boli

sjećanje na to; poželjela je da može pomaknuti uspomenu u stranu.
“Pa, kako ide posao?”
“Dobro. A kamp?”
“Odmaralište. Otvaramo za nešto više od dvije sedmice. Jeffersonovi su

ovdje ima porodično okupljanje sa dvadesetak ljudi.”
“Sedmica bez telefonskog pristupa ili televizijskog prijema? Zašto u glavi

slušam muziku na temu Deliverance ?”
“Neke porodice vole da budu zajedno”, rekla je Claire onim oštrim glasom
kojim si me povrijedio .
"Žao mi je. Upravu si. Znam da voliš ovo mjesto. Hej,” rekla je, kao da se
tek sjetila, “zašto ne pozajmiš nešto novca od mene i ne napraviš lijepu malu
Eurospa na imanju? Još bolje, mali hotel. Ljudi bi hrlili tamo radi dobrog
zamotavanja tijela.
Bog zna da imaš blato.”
Claire je teško uzdahnula. „Moraš me samo podsjetiti da si ti uspješan, a ja

nisam. Prokletstvo, Meg.”
„Nisam to mislio. To je samo . . . da znam da ne možete proširiti posao bez

kapitala.”
„Ne želim tvoj novac, Meg. Mi to ne želimo.”
Tu je bio: podsjetnik da je Meg bila ja , a Claire mi. “Žao mi je ako sam

rekao pogrešnu stvar. Samo želim pomoći.”
“Nisam više djevojčica kojoj je potrebna zaštita starije sestre, Meg.”
“Sam je uvijek bio dobar u zaštiti tebe.” Meg je čula sićušni bljesak gorčine
u njenom glasu.
"Da." Claire je zastala, uvukla dah. Megan je znala šta njena sestra radi.
Pregrupisavanje, penjanje na mekše, sigurnije tlo. "Idem na jezero Chelan",

rekla je konačno.
“Godišnje putovanje s djevojkama”, rekla je Meghann, zahvalna na tome

promjene u predmetu. „Kako se zovete? Blueseri?”
"Da."
„Vraćate li se svi na isto mjesto?“

“Svako ljeto od srednje škole.”
Meghann se pitala kako bi bilo imati sestrinstvo tako bliskih prijatelja. Da je

druga vrsta žene, mogla bi joj zavidjeti. Kako je bilo, nije imala vremena da
trčkara okolo s gomilom žena. I ona
nije mogla da zamisli da je još uvek prijateljica sa ljudima sa kojima je išla u

srednju školu.
“Pa. Zabavi se."
„Oh, hoćemo. Ove godine, Charlotte...”
Interfon je zazujao. “Meghann? gđa. Monroe je ovdje.”
Hvala bogu. Izgovor za prekid veze. Claire bi mogla vječno pričati o njoj
prijatelji. „Prokletstvo. Izvini, Claire, moram da bežim.”
„Oh, tačno. Znam koliko voliš da čuješ o mojim prijateljima koji su napustili
fakultet.”
“Nije to. Imam klijenta koji je upravo stigao.”
"Da sigurno. Zbogom.”
"Ćao." Meghann je prekinula poziv baš kao što je njena sekretarica pokazala
May Monroe u konferencijsku salu.
Meghann je skinula slušalice i bacila ih na sto, gdje su udarile sa neredom.

„Zdravo, Mej“, rekla je, brzo hodajući prema svom klijentu.
„Hvala, Rona. Bez poziva, molim.”
Njena sekretarica je klimnula glavom i izašla iz sobe, zatvorivši vrata za

sobom.
May Monroe je stajala ispred velike raznobojne uljane slike, Nechita

original pod nazivom Prava ljubav. Meghann je oduvijek voljela ironiju
toga; ovdje, u ovoj sobi, prava ljubav je umirala svakog dana u sedmici.
May je nosila ispravnu crnu haljinu od dresa i crne cipele koje su bile na
najmanje pet godina zastarjela. Njena kosa boje šampanjca nežno joj je
padala na ramena u onom prastarom bobu koji se lako održavao. Njen
vjenčani prsten bio je obična zlatna traka.
Gledajući u nju, nikada ne biste znali da je njen muž vozio jet-black

Mercedes i imao je redovno u utorak tee-time na Broadmoor golf terenu.
May vjerovatno godinama nije trošila novac na sebe. Ne otkako je robovala

u lokalnom restoranu da bi svog muža upisala u stomatološku školu.
Iako je bila samo nekoliko godina starija od Meghann, tuga je ostavila traga
u maju. Ispod očiju su joj bili senoviti krugovi.
„Molim te, Mej, sedi.”
Mej se trznula naprijed kao marioneta koju je neko pomaknuo ostalo. Sjela
je u jednu od udobnih crnih antilop stolica.
Meghann je zauzela svoje uobičajeno mjesto na čelu stola. Ispred nje je bilo
rašireno nekoliko fascikli sa spisima od manile sa jarko ružičastim post-it
novčanicama lepezastim duž ivica papirologije. Meghann je bubnjala
vrhovima prstiju po hrpi papira, pitajući se koji bi od njenih brojnih pristupa
bio najbolji.
Tokom godina, naučila je da je bilo toliko reakcija na loše vijesti koliko i

samih indiskrecija. Instinkt ju je upozorio da je May Monroe krhka, da dok
je bila usred raskida braka, nije u potpunosti prihvatila neizbježno. Iako su
papiri za razvod podneseni prije nekoliko mjeseci, May još uvijek nije
vjerovala da će njen suprug to proći.
Nakon ovog sastanka, povjerovala bi u to.
Meghann ju je pogledala. “Kao što sam vam rekao na našem posljednjem

sastanku, u maju, zaposlio sam a privatnog istražitelja da provjeri finansijske
poslove vašeg muža.”
“Bilo je to gubljenje vremena, zar ne?”
Koliko god se ova scena često igrala i ponavljala u ovoj kancelariji, ona je
nikad lakše. "Ne baš."
Mej je dugo zurila u nju, a onda je ustala i otišla do servisa za srebrnu kafu
postavljenu na kredenci od drveta trešnje. "Shvaćam", rekla je, držeći leđa
Meghann. “Šta ste saznali?”
“Ima više od šest stotina hiljada dolara na računu na Kajmanskim ostrvima,
koji je pod njegovim imenom. Prije sedam mjeseci, uzeo je skoro sav kapital
iz vašeg doma. Možda ste mislili da potpisujete dokumente o
refinansiranju?”
May se okrenula. Držala je šoljicu za kafu i tanjir. Tea porculan je brbljao u
njenim drhtavim rukama dok se kretala prema konferencijskom stolu. “Stope
su pale.”
“Ono što je palo je gotovina. Pravo u njegove ruke.”
"Oh, moj", šapnula je.
Meghann je mogla vidjeti kako se Mayin svijet ruši. To je bljesnulo kroz

ženine zelene oči; činilo se da je iz nje nestala svjetlost.
Bio je to trenutak s kojim se toliko žena suočilo u ovakvom trenutku:

spoznaja da su im muževi stranci i da su njihovi snovi upravo to.
„Postaje još gore“, nastavila je Megan, pokušavajući da bude nežna sa

svojim rečima, ali znajući koliko će duboku posekotinu ostaviti za sobom.
„Prodao je ordinaciju svom partneru, Teodoru Blevinu, za dolar.”
„Zašto bi to uradio? Vrijedi-"
“Dakle, ne biste mogli dobiti polovinu na koju imate pravo.”
U tom trenutku, Mayine noge kao da su joj izdale. Zgužvala se u svoje meso.
Šolja i tanjir udarili su o sto uz zveket. Kafa je podrignula preko

porculanskog ruba i zalila se po drvetu. Mej je odmah počela da trlja nered
svojom salvetom. "Žao mi je."
Meghann je dodirnula zglob svog klijenta. "Nemoj biti." Ustala je, zgrabila
neke salvete i obrisala prosutu. „Ja sam taj kome je žao, Mej. Bez obzira
koliko često vidim ovakvo ponašanje, i dalje mi je muka.” Dodirnula je
Mejovo rame i dala ženi vremena da razmisli.
“Da li neki od tih dokumenata govori zašto mi je to uradio?”
Meghann je poželjela da nema odgovor na to. Pitanje je ponekad bilo bolje

od odgovora. Posegnula je u dosije i izvukla crno-bijelu fotografiju. Vrlo
nježno, kao da je odštampan na listu plastičnog eksploziva umjesto na
sjajnom papiru, gurnula ga je prema May.
“Njeno ime je Ashleigh.”

“Ashleigh Stoker. Valjda znam zašto je uvijek nudio da pokupi Saru sa

časova klavira.”
Meghann je klimnula. Uvijek je bilo gore kada je žena poznavala ljubavnicu,

čak i u prolazu. „Vašington je država bez greške; ne trebaju nam razlozi za
razvod, tako da njegova afera nije bitna.”
May je podigla pogled. Imala je nejasan izraz staklenih očiju žrtve nesreće.
“Nije važno?” Zatvorila je oči. "Ja sam idiot." Reči su bile više dah nego
zvuk.
“Ne. Ti si poštena žena od povjerenja koja je sebično ubola kroz deset

godina fakulteta kako bi imao bolji život.”
“To je trebao biti naš bolji život.”
“Naravno da jeste.”
Meg je ispružila ruku i dodirnula Mayinu ruku. “Vjerovao si čovjeku koji ti

je rekao volio te je. Sada on računa na tebe da budeš dobra u susretu s May,
ženi koja svoju porodicu stavlja na prvo mjesto i olakšava život dr. Dale
Monroeu.”
May je zbog toga izgledala zbunjena, možda čak i pomalo uplašena.

Meghann je razumjela; žene poput Mej su odavno zaboravile kako se prave
talasi.
To je bilo u redu. Ionako je to bio posao njenog advokata.
„Šta da radimo? Ne želim da povrijedim djecu.”
„On je taj koji je povredio decu, Mej. Ukrao je novac od njih.
I od tebe.”
„Ali on je dobar otac.”
“Onda će htjeti vidjeti da li su osigurani. Ako ima trunke pristojnosti u sebi,

predaće pola imovine bez borbe. Ako to uradi, to će biti prava šetnja.”
May je znala istinu koju je Meghann već pretpostavila. Ovakav čovek nije
dobro delio. "A ako ne učini?"
“Onda ćemo ga natjerati.”
“Biće ljut.”
Meghan se nagnula naprijed. „Ti si ta koja bi trebala biti ljuta, May. Ovaj te
čovjek lagao, varao te i krao od tebe.”
„On je takođe bio otac moje dece“, odgovorila je Mej sa smirenošću da

Megan smatra ogorčenim. “Ne želim da ovo postane ružno. Želim da dođe . .
. poznaje njega kući.”
Oh, May.
Meghann je pažljivo birala riječi. „Jednostavno ćemo biti pošteni, Mej.
Ne želim nikoga povrijediti, ali prokleto si siguran da ovaj čovjek neće biti
sjeban i ostavljen siromašan. Period. On je veoma, veoma bogat ortodont.
Trebao bi nositi Armani i voziti Porsche.”
„Nikada nisam želeo da nosim Armani.”
“I možda nikada nećete, ali moj je posao da se pobrinem da imate sve opcija.
Znam da sada deluje hladno i grubo, Mej, ali veruj mi, kada si iscrpljen od
podizanja to dvoje dece sama i dr.
Smiles se vozi po gradu u novom Porscheu i pleše cijelu noć sa svojom

dvadesetšestogodišnjom profesoricom klavira, bit će vam drago što možete
priuštiti da radite šta god želite. Vjerujte mi na ovome.”
May ju je pogledala. Maleno, srceparajuće namrštenje povuklo joj je usta.

"U redu."
"Neću mu više dopustiti da te povrijedi."
„Misliš da će me nekoliko rundi papirologije i gomila novca u banci zaštititi

od toga?“ Uzdahnula je. „Samo naprijed, gospođo Dontess, učinite ono što
trebate da zaštitite budućnost moje djece. Ali nemojmo se pretvarati da

možeš
neka bude bezbolno, ok? Već me toliko boli da jedva dišem, a tek je počelo.”
Preko napuhanog prostranstva prerijske trave, niz vjetrenjača prošarao je

horizont bez oblaka. Njihove debele metalne oštrice okretale su se u sporom
i postojanom ritmu. Ponekad, kada je vrijeme bilo pravo, mogli ste čuti
škripu thwop-thwop-thwop svake rotacije.
Danas je bilo prokleto vruće da biste čuli bilo šta osim otkucaja vlastitog
srca.
Joe Wyatt je stajao na ploči od izlivenog betona koja je služila kao prednji
trijem skladišta, držeći sada toplu konzervu koka-kole, sve što mu je ostalo
od ručka.
Zurio je u daleka polja, poželivši da hoda širokim redovima između drveća,

miriše slatki miris bogate zemlje i voća koje raste.
Dole bi mogao biti povjetarac; čak i dah jednog bi ublažio ova zagušljiva
vrućina. Ovdje je bilo samo vrelo sunce koje je udaralo po metalnom
magacinu. Znoj mu je obasjao čelo i navlažio kožu ispod majice.
Vrućina ga je uhvatila i bila je tek druga sedmica juna.
Nije bilo šanse da izdrži ljeto u dolini Yakima. Bilo je vrijeme da ponovo
krenemo dalje.
Iscrpljeni su ga shvatili.
Ne po prvi put, pitao se koliko još može ovo da radi, lutajući od grada do
grada. Usamljenost ga je iscrpljivala, sklanjala ga u žilavu senku; nažalost,
alternativa je bila gora.
Nekada —to se sada osjećalo davno —nadao se da će se jedno od ovih

mjesta osjećati dobro, da će doći u neki grad, pomisliti, to je to, i usuditi se
iznajmiti stan umjesto zapuštene sobe u motelu.
Više nije sanjao takve snove. Znao je bolje. Posle nedelju dana u u istoj
prostoriji, počeo je osjećati stvari, pamtiti stvari. Počele bi noćne more.
Jedina zaštita koju je našao bila je neobičnost. Ako dušek nikada nije bio
„njegov“, ako je soba ostala nepoznata teritorija, ponekad je mogao spavati i
više od dva sata. Ako se smjestio, udobno i duže spavao, uvijek je sanjao o
Diani.
To je bilo u redu. Boljelo ga je, naravno, jer ga je gledanje lica - čak i u

snovima -
ispunilo bolom koji mu je išao duboko u kosti, ali bilo je i zadovoljstva,

slatkog prisjećanja na to kako je život nekada bio, na ljubav koju je imao. d
je nekada bio sposoban da oseća. Kad bi samo tu stali snovi, sa sjećanjima
na Dianu kako sjedi na zelenoj travi Quad-a u danima na fakultetu ili na njih
zagrljene u svom velikom krevetu u kući na ostrvu Bainbridge.
Nikad nije bio te sreće. Slatki snovi su se uvek pokvarili i okrenuli ružan.
Češće nego ne, budio se šapćući: „Žao mi je.”
Jedini način da preživite bio je da se krećete i da nikada ne pravite oči

kontakt.
Naučio je u ovim skitničkim godinama kako biti nevidljiv. Kad bi se čovjek

ošišao i lijepo obukao i zadržao posao, ljudi bi ga vidjeli. Stajali su u redu za
autobus pored njega, au malim mjestima su započinjali razgovore.
Ali ako se čovjek pusti, ako zaboravi da ošiša kosu i obuče izblijedjelu
Harley-Davidson majicu i odrpane, izblijedjele Levi's, i nosio pacovski
ranac, niko ga nije primijetio. Još važnije, niko ga nije prepoznao.
Iza njega, zvono. Sa nišanom je zakoračio u skladište.
Ledena hladnoća ga je odmah pogodila. Hladnjak za voće. Znoj na

njegovom licu postao je ljepljiv. Bacio je svoju praznu kantu za koka-kolu u
smeće, a zatim se vratio napolje.
Na djelić sekunde, možda i manje, vrućina je bila dobra; dok je stigao do

utovarnog pristaništa, ponovo se znojio.
"Wyatt", vikao je nadzornik, "šta misliš da je ovo, prokleti piknik?"
Joe je pogledao u beskrajni red kamiona s letvicama, punim tek ubranih

trešanja. Zatim je proučavao druge muškarce koji su istovarali sanduke —
uglavnom Meksikance, koji su živjeli u pokvarenim prikolicama na

dijelovima suhe, prašnjave zemlje bez ispiranja toaleta ili tekuće vode.
"Ne, gospodine", rekao je predradniku koji je jasno dobio svoje udarce od

deranja na svoje radnike. “Mislim da ovo nije piknik.”
“Dobro. Onda na posao. Dajem ti platu za pola sata.”
U svom ranijem životu, Joe bi zgrabio predradnika za znojav, prljav ovratnik

i pokazao mu kako se muškarci ponašaju jedni prema drugima.
Ti dani su prošli.
Polako je krenuo prema najbližem kamionu, vukući par platna rukavice iz

stražnjeg džepa dok se kretao.
Bilo je vrijeme da krenemo dalje.
Claire je stajala kod sudopere i razmišljala o jučerašnjem telefonskom

razgovoru s Meg.
“Mama, mogu li dobiti još jedno jaje?” “Kako to tražimo?” rekla je Claire
odsutno. “Mama, mogu li dobiti još jedno jaje?”
Claire se okrenula od prozora i obrisala ruke ubrusom za pranje posuđa koji

je visio s vrata pećnice. "Sigurno." Ubacila je smrznuti vafel
toster. Dok se zagrijavalo, pogledala je po kuhinji tražeći još prljavog suđa -

I vidjela to mjesto sestrinim očima.
To nije bila loša kuća, svakako ne po Haydenovim standardima. Male, da: tri
male spavaće sobe ušuškane u vrhunskom drugom spratu; jedno kupatilo na
svakom spratu; dnevna soba; i kuhinju s prostorom za jelo koji je služio kao
šank. U
šest godina koliko je Claire živjela ovdje, ofarbala je nekada zelene zidove
poput mahovine u kremastu francusku vaniliju i zamijenila narandžasti tepih
podovima od tvrdog drveta. Njen namještaj, iako uglavnom polovan, bio je
sav uokviren drvetom koje je sama ogolila i dotjerala. Njen ponos i radost
bila je ljubavna stolica od havajskog drveta koa. U dnevnoj sobi, sa
izblijedjelim crvenim jastucima, nije izgledalo previše, ali jednog dana, kada
je živjela na Kauaiju, zaustavilo bi ljude na putu.
Meg bi to, naravno, vidjela drugačije. Meg, koja je rano završila srednju
školu, a zatim prošla kroz sedam godina koledža, koja nikada nije propustila
da pomene da ima kante novca, i imala je hrabrosti da svojoj nećakinji
pošalje božićne poklone zbog kojih su ostali ispod jelke izgledali bedno
poređenje.
“Moj vafli su gotovi.”
"Tako je." Claire je izvadila vafl iz otvora, namazala ga puterom i isjekla, a

zatim stavila tanjir ispred svoje kćeri. "Izvoli."
Alison je odmah ubola komadić i ubacila ga u usta, žvaćući na onaj svoj

način lika iz crtanog filma.
Claire nije mogla a da se ne nasmiješi. Njena ćerka je imala takav efekat na

nju od rođenja. Zagledala se u minijaturnu verziju sebe. Ista fina plava kosa i
bleda koža, isto lice u obliku srca. Iako nije bilo slika Claire sa pet godina,
zamišljala je da su ona i Alison gotovo kopije jedna druge. Alisonin otac nije
ostavio genetski otisak na svojoj kćeri.
Bilo je prikladno. Čim je čuo da je Claire trudna, posegnuo je za svojim

tenisicama.
“U svom si džemu, mama. Zakasnit ćemo ako ne požuriš.”
“U pravu si u vezi toga.” Claire je razmišljala o svim stvarima koje je morala

učiniti danas: pokositi zadnju njivu; ponovo zategnuti tuševe i prozore
kupatila; izbijeliti zid u kabini tri; isključite toalet u kabini pet; i popraviti
šupu za kanu. Bilo je još rano, nije bilo ni 8:00, posljednjeg dana škole.
Sutra će otići na nedelju dana odmora i zabave na jezero Chelan. Nadala se
da će sve uspjeti obaviti na vrijeme. Pogledala je okolo. „Jesi li vidjela moju
radnu listu, Alison?“
“Na stoliću za kafu.”
Claire je podigla svoj spisak sa stola, odmahujući glavom. Apsolutno se nije

sećala da ga je tamo ostavila. Ponekad se pitala kako bi prošla bez Alison.
„Želim časove baleta, mama. Je li to uredu?"
Claire se nasmiješila. Palo joj je na pamet – jedna od onih prolaznih misli

koje su nosile sićušni ubod – da je i ona nekada želela da bude balerina.
Megan ju je ohrabrila da sanja taj san, iako nije bilo novca za lekcije.
Pa, to nije bilo sasvim tačno. Bilo je novca za mamin ples lekcije, ali nijedna
za Claire.
Međutim, jednom, kada je Claire imala oko šest ili sedam godina, Meghann
se dogovorila za niz subotnjih jutarnjih lekcija sa svojom prijateljicom iz
srednje škole. Claire nikada nije zaboravila tih nekoliko savršenih jutara.
Njen osmeh je nestao.
Alison se namrštila na nju, jedan obraz se skupio u sredini zagriza. „Mama?

Balet?"
„Jednom sam želela da budem balerina. Jeste li to znali?”
“Ne.”
“Nažalost, imam stopala veličine kanua.”
Ali se zakikota. „Kanui su ogromni, mama. Vaša stopala su zaista velika.”

"Hvala." I ona se nasmijala.
„Kako to da si pčela radilica ako si htela da budeš balerina?“
„Pčela radilica me zove deda. Zaista sam pomoćnik menadžera.”
To se dogodilo davno, ona je odabrala ovaj život. Kao i većina nje odluke,
naišla je na to ne obraćajući mnogo pažnje. Prvo, pala je sa Univerziteta
Washington State - jedna od mnogih stranačkih žrtava visokog obrazovanja.
Tada, naravno, nije znala da je Meghann u osnovi u pravu.
Fakultet je dao djevojci izbor. Bez diplome ili sna, Claire se ponovo našla u
Haydenu. Prvobitno je nameravala da ostane mesec dana, a zatim da se
preseli u Kauai i nauči da surfuje, ali tata je tada dobio bronhitis i bio je
tamo mesec dana. Claire je uskočila da mu pomogne. Dok je njen otac
ponovo stao na noge i bio spreman da nastavi svoj posao, Claire je shvatila
koliko voli ovo mjesto. Ona je, u tome iu mnogim stvarima, bila kćerka svog
oca.
Kao i on, voljela je ovaj posao; bila je napolju po ceo dan, po kiši ili po
suncu, radila na svemu što je trebalo da se uradi. Kada je završila svaki
posao, vidjela je opipljiv dokaz svog rada. Bilo je nečega na ovih prekrasnih
šesnaest jutara duž rijeke što joj je ispunilo dušu.
Nije je iznenadilo što Meghann nije razumjela. Njena sestra, koja je cijenila
obrazovanje i novac iznad svega, doživjela je ovo mjesto kao gubljenje
vremena.
Claire se trudila da ta osuda ne bude važna. Znala je da njen posao nije
mnogo u velikoj shemi stvari, samo upravljanje nekoliko kampova i a
nekoliko kabina, ali nikada se nije osećala kao neuspeh, nikada nije osećala
da je njen život razočaranje.
Osim kada je razgovarala sa svojom sestrom.

C POGLAVLJE
TRI
DVADESET Četiri SATA KASNIJE, CLAIRE JE BILA SPREMNA DA

OTIĆE na odmor. Prošla je posljednji put kroz malenu kuću, tražeći sve što
je zaboravljeno ili ostavljeno neurađeno, ali sve je bilo kako treba. Prozori su
bili zaključani, mašina za pranje sudova prazna, a sve kvarljive stvari su
izvađene iz frižidera. Popravljala je zavjesu za tuš kad je začula korake u
dnevnoj sobi.
"Šta, za ime žabljeg dupeta , još uvijek radiš ovdje?"
Nasmiješila se i povukla iz malog kupatila.
Njen otac je stajao u dnevnoj sobi. Kao i uvijek, smanjio je mali prostor.
Velik i širokih ramena, činio je da svaka soba izgleda manja u poređenju sa
tim. Ali njegova ličnost je bila zaista prevelika.
Prvi put ga je upoznala kada je imala devet godina. Bila je mala za svoje
godine i toliko stidljiva da je tih dana razgovarala samo s Meghann. Tata je
izgledao veći od života kada je ušao u njihovu putnu prikolicu. Pa, rekao je
dok je gledao u nju, ti mora da si moja kćer, Claire. Ti si najljepša djevojka
koju sam ikad vidio. Idemo kući.
Dom.
Bila je to riječ koju je čekala, sanjala. Trebale su joj godine—i više od

nekoliko suza – da shvati da Meghann nije ponudio istu dobrodošlicu. Do
tada je, naravno, kada je Claire shvatila grešku, već je prošlo vrijeme da je
ispravi.
„Hej, tata. Gledao sam da sve bude spremno za useljenje.”
Njegov osmijeh pokazao je niz bijelih proteza kao Chiclet. “Prokleto dobro
znaš da se neću useliti ovdje. Sviđa mi se moja mobilna kućica. Čovjeku ne
treba ovoliko prostora. Imam frižider i satelitsku TV. To je sve što mi treba.”
O ovoj raspravi su vodili otkako se Claire vratila imanje i tata joj je dao kuću
na korištenje. Zakleo se gore-dolje da je mobilna kućica skrivena u drveću
više nego dovoljna za pedesetšestogodišnjeg samca.
“Gol, tata…”
“Ne pričaj o mojoj guzi. Znam da je sve veće. Sada pleši preko evo i zagrli
svog starog.”
Claire je učinila kako joj je rečeno.
Njegove velike, snažne ruke sklopile su je, učinile da se osjeća sigurnom i

obožavanom. Danas je slabo mirisao na dezinfekciono sredstvo. Tada se
sjetila kupatila koje je trebalo popraviti.
„Otići ću za sat vremena“, rekla je. “Toalet u kabini...”
Okrenuo ju je i nježno gurnuo prema vratima. "Kretati se.
Ovo mjesto se neće raspasti bez tebe. Popraviću prokleti toalet. I zapamtit ću
da pokupim PVC cijev koju ste naručili i da složim drvo ispod poklopca.
Ako me ponovo podsetiš, moraću da te povredim. Žao mi je, ali to je tako.”
Claire nije mogla a da se ne nasmiješi. Barem ga je podsjetila na lulu šest

puta. "U redu."
Dodirnuo joj je ramena, primorao je da stane dovoljno dugo da ga pogleda.
„Uzmi koliko želiš. Zaista. Uzmi tri sedmice. Mogu sama da podnesem ovo
mesto.
Zaslužuješ odmor.”
" Nikad ga ne uzimaš."
„Ja sam na lošoj strani svog života i ne želim mnogo da izlazim. Imaš samo
trideset pet godina. Ti i Alison bi trebali malo podići pete. Previše si prokleto
odgovoran.”
“Ja sam tridesetpetogodišnja samohrana majka koja nikada nije bila udata.
To nije previlje odgovorno, a ja ću se u Chelanu podići. Ali dolazim kući za

nedelju dana. Na vrijeme da ubacim Džefersonovu zabavu u njihove
kabine.”
Udarao ju je po ramenu. „Uvek si radio tačno ono što si hteo, ali ne možete
kriviti momka što pokušava. Zabavi se."
„I ti, tata. I izvedi Thelmu na večeru dok mene nema. Prestani sa tim
šunjanjem.”
Izgledao je iskreno uznemireno. "Šta-"
Ona se nasmijala. „Hajde, tata. Cijeli grad zna da se zabavljaš.”
“Ne izlazimo.”
"U redu. Spavamo zajedno.” U tišini koja je uslijedila nakon te primjedbe,

Claire je izašla iz kuće i ušla u čelično sivi dan. Kiša je padala kao zavjesa
od perli ispred drveća. Vrane su sjedile na stupovima ograde i telefonskim
žicama, glasno grakćući jedna drugoj.
“Hajde, mama!” Alisonino malo lice provirilo je kroz otvoreni prozor auta.
Tata je požurio ispred nje i poljubio unuku u obraz.
Claire je ponovo provjerila prtljažnik, a zatim ušla u auto i pokrenula motor.

„Jesmo li spremni, Ali Kat? Imate li sve?”
Alison je poskakivala na svom sjedištu, držeći se svog ručka Mary-Kate-

and-Ashley kutija. "Spreman sam!" Njena punjena orka —Bluebell — bila
je vezana za sjedište s njom.
"Onda idemo da vidimo Čarobnjaka", rekla je Claire, prebacujući se u

vožnju viknula je konačno zbogom svom ocu.
Alison je odmah počela da peva Barneyjevu temu: „Volim te, Tu m'aimes."

Glas joj je bio visok i snažan, toliko glasan da su se pudlice po cijeloj dolini
vjerovatno bacile na zemlju i sažaljivo cvile. “Hajde, mama, pjevaj.”
Dok su stigli do vrha Stevens Passa, otpevali su četrdeset i dve Barneyjeve

tematske pesme —zaredom —i sedamnaest Froggy-Went-A-Courtings.
Kada je Alison otvorila kutiju za ručak, Claire je zabila Diznijevu audio

kasetu u kasetofon.
Počela je tematska muzika Male sirene .
„Volio bih da sam kao Ariel. Želim flipere”, rekla je Alison.
“Kako si onda mogla biti balerina?”
Alison ju je pogledala, očigledno zgrožena. “Ona je stopala na kopnu,

mama.”
Zatim se zavalila u sjedalo i zatvorila oči, slušajući priču o princezi sirene.
Milje su letele. Začas su jurili preko ravnog, sušnog zemljište na istočnoj

strani države.
"Jesmo li skoro stigli, mama?" upitala je Alison, sišući bič od sladića,

poskakujući na njenom sjedištu. Područje oko njenih usana bilo je zamrljano
crnom bojom. “Volio bih da stignemo tamo.”
Claire se osjećala isto. Voljela je kamp Blue Skies. Ona i njene devojke su
tamo prvi put bile na odmoru nekoliko godina nakon mature. U
ranim godinama bilo ih je pet; vrijeme i tragedija smanjili su njihov broj na

četiri. Svaki od njih je tu i tamo propustio godinu dana, ali uglavnom su se
tamo sastajali iz godine u godinu. U početku su bili mladi i divlji i tjerani da

pokupe lokalne dječake. Postepeno, kako bi
počeo da vučem kolica i auto sedišta sa sobom, odmor se malo smirio. Sada
kada su djeca bila dovoljno odrasla da plivaju i igraju se sama na igralištu,
djevojčice
- žene - vratile su dio svoje prethodne slobode.
“Mama. Razmaknite se.”
„Oh. Izvini, dušo.”
“ Rekao sam, ove godine ćemo dobiti kolibu za medeni mjesec, sjećaš se?”
Još jače je odskočila na svom sjedištu. “Yippee! Dobijamo veliku kadu. I
ove godine ću skočiti sa doka, ne zaboravite. Obećao si . Bonnie je morala
skočiti kada je imala pet godina.” Alison je dramatično uzdahnula i
prekrižila ruke. “Mogu li skočiti s doka ili ne?”
Claire je htjela ići protiv svoje pretjerano zaštitničke prirode, ali kada si
odrastao u kući u kojoj je tvoja mama sve dopuštala, brzo si naučio koliko je
lako biti povrijeđen. Uplašio te je. „Da vidimo dok, u redu?
A videćemo kako ćeš plivati. Onda ćemo vidjeti.”
„'Videćemo' uvek znači ne. Obećao si .”
“Nisam obećao. Sjećam se jasno, Alison Katherine. Bili smo unutra voda;
bio si na mojim leđima, sa nogama omotanim oko mene. Gledali smo Willija
i Bonnie kako skaču u vodu. Rekli ste: 'Sljedeće godine ću imati pet godina.'
A ja sam rekao, 'Da, hoćeš.' I istakli ste da je Bonnie imala pet godina.
Istaknuo sam da je imala skoro šest godina.”
"Imam skoro šest godina." Alison je prekrižila ruke. "Skačem."
"Vidit ćemo."
"Ti mi nisi šef."
Claire se uvijek smijala tome. U posljednje vrijeme to je bio omiljeni

povratak njene kćeri. „O, da jesam.”
Alison je okrenula lice prema prozoru. Dugo je bila tiha
– skoro dva minuta. Na kraju je rekla: „Marybeth je bacila Amynu glinu

otisak ruke u toaletu prošle sedmice.”
“Stvarno? To nije bilo baš lijepo.”
"Znam. gđa. Schmidt joj je dao dug tajm-aut. Jesi li donio moj skejtbord?”
“Ne, premlad si da ga voziš.”
“Stevie Wain stalno jaše svoje.”
“Nije li to onaj dječak koji je pao i razbio nos i izbio dva prednja zuba?”
„Bili su mliječni zubi, mama. Rekao je da su ionako labavi. Kako to da teta

Meg nikad ne dolazi da nas poseti?”
„Ovo sam ti već rekao, sjećaš se? Teta Meg je toliko zauzeta da jedva da ima
vrijeme za disanje.”
“Eliot Zane je poplavio kada nije disao. Hitna pomoć je došla po njega.”
„Nisam to mislio. Samo sam mislio da Meg odlično pomaže ljudima.” "Oh."
Claire se pripremila za sljedeće pitanje svoje kćeri. Uvek je postojalo sledeće

pitanje sa Alison, i nikada nisi mogao da predvidiš šta će to biti.
"Je li ovo već pustinja?"
Claire je klimnula. Njena ćerka je istočni Vašington uvek zvala pustinjom.
Bilo je lako shvatiti zašto. Nakon bujnog zelenila Haydena, ovaj žuto-smeđi
krajolik djelovao je pusto i spaljeno. Crna traka asfalta zauvijek se protezala
kroz preriju.
“Eno tobogana!” Alison je konačno rekla. Nagnula se naprijed, glasno

brojeći.
Kada je stigla do četrdeset sedme, povikala je: „Eno ga

jezero!”
Jezero Chelan ispunilo im je pogled s lijeve strane, ušuškano ogromno

kristalnoplavo jezero u zlatnu padinu. Vozili su se preko mosta koji je vodio
u grad.
Prije dvije decenije, ovaj grad je bio dugačak manje od tri bloka, bez pronaći
nacionalnu franšizu. Ali s vremenom se vijest o vremenu proširila na zapad,
u one vlažne primorske gradove koji su toliko cijenili svoje rododendrone
veličine ploče i paprati veličine automobila. Postepeno su stanovnici Sijetla
skrenuli pažnju na istok. To je postala ljetna tradicija, pješačenje preko
planina prema ravnim, spaljenim ravnicama.
Kako su dolazili turisti, tako se razvijao i razvoj. Kondominijumski

kompleksi nicali su duž ivice vode. Kako se jedan punio, drugi je izgrađen
pored njega, i tako dalje i tako dalje, sve dok u milenijumu ovo nije bila
destinacija za odmor, sa svim sadržajima potrebnim za djecu -
bazenima, parkovima tobogana i iznajmljivanjem jet-skija.
Put je krivudao uz obalu jezera. Prošli su pored desetina kondominijumskih

kompleksa. Onda je obala ponovo postala manje naseljena. Nastavili su da
voze. Pola milje uz obalu, vidjeli su natpis: Kamp Blue Skies: Sljedeći
lijevo.
"Gledaj, mama, vidi!"
Znak je pokazivao par stilizovanih stabala u zagradama šatora sa kanuom

ispred.
„To je to, Ali Kat.”
Claire je skrenula lijevo na makadamski put. Ogromne rupe zahvatile su

gume i osjeća kako auto poskakuje zdesna nalijevo.
Milju kasnije, put je ukoso skrenuo u travnato polje prošarano prikolicama i
kućicama na motoru. Prošli su pored otvorenog polja i ušli u drveće, gde je
nekoliko željenih koliba stajalo u grupi duž obale. Parkirali su na
šljunkovitom placu.
Claire je pomogla Alison da izađe iz autosjedalice, zatim zatvorila vrata i

okrenula se prema jezeru.
Na djelić sekunde, Claire je ponovo imala osam godina, djevojčica na jezeru

Winobee, stajala je na obali, odjevena u lijepi ružičasti bikini. Sjetila se kako
je pljusnula u hladnu vodu, vrištala dok je ulazila sve dublje i dublje.
Ne idi preko koljena, Claire, uzviknula je Meghann, sjedeći na optuženičkoj

klupi.
Za Boga miloga, Megi, prestani da budeš tako stari glupan. Mamin glas.
Uđi, dušo, vikala je Claire, glasno se smijući, mašući Virginia Slims mentol
cigaretom. Neće biti dovoljno da budeš strašna mačka.
A onda je Meghann bila pored Claire, držala je za ruku, govoreći joj da

nema ništa loše u strahu. To samo pokazuje zdrav razum, Claire-Bear.
Claire se prisjetila kako je pogledala unazad, vidjela mamu kako stoji tamo u
svom malom bikini sa bikinijem za dve stotine godina, držeći plastičnu čašu
punu votke.
Samo napred, slatkiši. Skoči u tu hladnu vodu i plivaj. Ne pomaže se plašiti

se. Najbolje je ubaciti svoje gluposti dok možete.
Claire je pitala Meghann, šta je yuk?
To je ono što takozvane glumice traže nakon previše vodki. Ne brini o tome.
Jadna Meg. Uvek su se toliko trudili da se pretvaraju da im je život bio

običan.
Ali kako je to moglo biti? Ponekad ti je Bog dao mamu koja je

onemogućavala normalno. Dobra strana su bila zabava i zabave tako glasne i
lude da ih nikada niste zaboravili da niko . . . Loša strana je što su se loše
stvari dešavale kada nije bio glavni.
“Mama!” Alisonin glas povukao je Claire u sadašnjost. "Požuri."

Claire je krenula prema staromodnoj seoskoj kući koja je služila kao
prenoćište u kampu. Zaokruženi trijem je ove godine bio nedavno ofarban, u
šumsko zeleno koje je upotpunjavalo šindre obojene orahom. Veliki
dužinom donjeg sprata protezali su se prozori od stubova; iznad, gdje su

vlasnici stanovali, manji, originalni prozori su ostali sami.
Između kuće i jezera bila je traka trave široka kao fudbalska lopta polje.
Imao je ljuljašku/prostor za igranje tipa Lincoln Log, stalni teren za kroket,
teren za badminton, bazen i šupu za iznajmljivanje čamaca. S lijeve strane
nalazile su se četiri kabine, svaka sa zaobljenim trijemom i prozorima od
poda do stropa.
Alison je potrčala naprijed. Njena mala stopala jedva su proizvodila buku na

stepenicama dok je žurila gore. Otvorila je vrata sa ekranom. Zalupilo je iza
nje.
Claire se nasmiješila i ubrzala korak. Otvorila je vrata taman na vrijeme da

čuje Happy Parks kako kaže: „—ne može biti mala Ali Kat Cavenaugh.
Prevelik si da bi bio ona.”
Alison se zakikota. “Biću učenik prvog razreda. Mogu da brojim do hiljadu.

.
Hoćeš li čuti?” Odmah je krenula u brojanje. “Jedan. Dva. Tri. .”
Sretna, prelijepa žena srebrne kose koja bi vodila ovaj kamp više od tri
decenije, nasmešio se preko Alisonine glave Claire.
„Sto jedan. Sto dva. . .”
Happy clapped. “To je divno, Ali. Drago mi je što si se vratila, Claire. Kakav
je život na River's Edgeu?”
“Uradili smo novu kabinu. To je sada osam. Samo se nadam ekonomija nam
ne škodi. Priča se o poskupljenju benzina.”
"Dvije stotine. Dvesta jedan. . .”

“Sigurno nismo vidjeli pad,” rekao je Happy. „Ali mi smo poput vas — svi
gosti koji se vraćaju. Godinu za godinom. Što me podsjeća: Gina je već
ovdje.
Kao i Charlotte. Jedina nedostaje je Karen. A ovo je vaša godina za kabinu

za medeni mjesec.”
“Da. Poslednji put kada je Alison spavala u velikoj kabini, bila je u

Portacribu.”
„Imamo televizor“, rekla je Alison, skačući gore-dole. Brojanje je za

trenutak bilo zaboravljeno. “Donio sam gomilu filmova.”
„Samo jedan sat dnevno“, podsetila je Kler svoju ćerku, znajući da je to

mantra koja će se ponavljati najmanje deset puta dnevno tokom sledeće
nedelje.
Njena ćerka je bukvalno mogla da gleda Malu sirenu 24/7.
Iza njih su se vrata sa škripom otvorila. Grupa dece je uletela kroz vrata od
smeha, a za njom šestoro odraslih.
Sretno prevucite ključ preko stola. “Papirologiju možete popuniti kasnije. I

imaju osjećaj da je ovo grupa lovaca na lokacije. Oni će htjeti foto-obilazak
svake lokacije prije nego što se obavežu.”
Claire je dobila. The River's Edge Resort imao je samo minimalan broj
kampova —
devetnaest —i ona je pažljivo raspodijelila one dobre. Ako joj se dopao gost,
stavljala ih
...
je blizu toaleta i rijeke. Ako nije dobro, to bi mogla biti duga šetnja do
toaleta po kišnoj noći. Udarila je po istrošenom pultu za bor. “Dođi na piće
jedne noći.”
"Sa vama ludim devojkama?" Happy se naceri. "Ne bih to propustio ni na

svijetu."
Claire je Alison predala ključ. „Izvoli, Ali Kat. Ti si glavni.

Pokaži nam put.”
Uz vrisak, Ali je otišao. Prošla je cik-cak kroz sada prepuno predvorje i

eksplodirao napolju. Ovaj put su joj noge udarile po stepenicama trijema.
Claire je požurila iza nje. Čim su izvadili prtljag iz auta, jurili su preko
travnjaka, pored šupe za iznajmljivanje čamaca, i zaronili u drveće. Zemlja
je ovdje bila čvrsta zemlja, prekrivena stogodišnjim borovim iglicama.
Konačno su došli do čistine. Na njoj je plutao srebrnasto drveno pristanište

valovita plava voda, koja se naginje s jedne na drugu stranu u nježnom
ljuljanju. Daleko
napolju, preko jezera, grupa bijelih stanova sjedila je usred zlatnih grba
udaljenih podnožja.
Clara Bella!
Kler je pokušala da stavi ruku preko očiju i pogleda oko sebe.
Gina je stajala na obali i mahala.
Čak i odavde, Claire je mogla vidjeti veličinu pića u ruci svoje prijateljice.
Ovo bi bila Ginina intervencijska sedmica. Gina je obično bila

konzervativna, bova koja je sve držala, ali završila je razvod prije nekoliko
mjeseci i bila je lutala.
Sama žena u svetu parova. Prošle sedmice, njen bivši muž se preselio kod
mlađe žene.
“Požuri, Ali!” To je bila Ginina šestogodišnja kćer, Bonnie.
Alison je ispustila svoj Winnie-the-Pooh ruksak i ogulila svoju odjeću.

“Alison…”
Ponosno je pokazala svoj žuti kupaći kostim. "Spreman sam, mama."
“Dođi ovamo, dušo”, rekla je Gina, izvlačeći plastičnu tubu za zaštitu od

sunca industrijske veličine. Za nekoliko trenutaka, ona je mazala Alison
svuda i pustila je.
"Nemoj prolaziti pored pupka", rekla je Claire, spuštajući njihove kofere baš
tamo, u pesku.
Alison je napravila grimasu. “Aw, mama,” zacvilila je, a zatim potrčala po

vodu, prskajući da se pridruži Bonnie.
Claire je sjela pored Gine u zlatni pijesak. “U koje vrijeme si stigao ovdje?”
Gina se nasmijala. “Na vrijeme, naravno. To je jedna stvar koju sam naučio
ove godine.
Život ti se može raspasti, prokletstvo eksplodirati, ali ti si i dalje ono što jesi.
Možda čak i više. Ja sam ona vrsta žene koja stigne negde na vreme.”
“Nema ništa loše u tome.”
“Rex se ne bi složio. Uvijek je govorio da nisam dovoljno spontan. Mislio

sam da to znači da želi seks popodne. Ispostavilo se da je htio skočiti
padobranom.” Odmahnula je glavom i nasmejala se Claire. “Sada bih ga
rado izbacio iz aviona.”
“Namestio bih njegov padobran za njega.”
Smijali su se, iako nije bilo smiješno. “Kako je Bonnie?”
“To je najtužniji dio svega. Čini se da jedva primjećuje. Rex nikada nije bio
svejedno kući. Ipak, nisam joj rekao da se preselio kod druge žene. Kako
reći svom djetetu tako nešto?” Gina se naslonila na Claire, koja je rukom
zagrlila veliko tijelo svoje prijateljice. “Bože, trebala mi je ova sedmica.”
Dugo su ćutali. Jedini zvuk između njih bio je pljuskanje vode o dok i glasan
smeh devojaka.
Gina se okrenula prema njoj. „Kako ste to radili sve ove godine? Bili ste
sami, mislim?”
Claire nije mnogo razmišljala o svojoj samoći od Alisoninog rođenja. Da,

bila je sama – u smislu da nikada nije bila udata ili živela sa muškarcem, ali
se retko osećala usamljeno. Oh, primijetila je to, ponekad ju je boljelo da
neko dijeli njen život, ali ona je taj izbor odavno napravila. Ne bi bila kao
njena majka.
“Poboljša je to što uvijek možete pronaći daljinski za TV i niko vas ne

zajeba da operete auto ili parkirate na savršenom mjestu.”
„Ozbiljno, Claire. Trebam savjet.”
Claire je pogledala u Alison, koja je stajala do pupka u vodi i skakala gore-

dolje, vičući pjesmu ABC-a. Od tog prizora Claire su se stegla u grudima.
Tek jučer Ali joj je stao u pregib ruke. Ubrzo će tražiti da joj probuše obrvu.
Claire je znala da previše voli svoju kćer; bilo je opasno tako očajnički
trebati još jedno ljudsko biće, ali Claire nikada nije znala drugi način da voli.
Zato se nikada nije udala. Malo je bilo muškaraca koji su bezuslovno voljeli
svoje žene. Iskreno, Claire se pitala postoji li takva vrsta prave ljubavi. Ta
sumnja je bila jedno od mnogih nasljeđa koje se prenosi s majke na kćer
poput zarazne bolesti. Za mamu je razvod bio odgovor; za Claire, nikada nije
bilo reći „da“ na prvom mjestu.
„Prelaziš da budeš usamljen. A ti živiš za svoju decu”, rekla je tiho,

iznenađena što je čula žaljenje u svom glasu. Bilo je toliko toga za čim se
nikada ne bi usudila posegnuti.
"Ali ne bi trebao biti cijeli tvoj svijet, Claire."
“Nije da nisam pokušao da se zaljubim. Izlazila sam sa svakim tipom u

Haydenu.”
“Nijedna od njih dvaput.” Gina se naceri. “A Bert Shubert je još uvijek

zaljubljen sa tobom. Gospođica Hauser misli da ste ludi što ste ga pustili.”
“Tužno je kada se pedesettrogodišnji vodoinstalater s čašama za flašu koka-

kole i crvenom kozjom bradicom smatra kvalifikovanim neženjom samo
zato što posjeduje prodavnicu kućanskih aparata.”
Gina se nasmijala. “Da. Ako ti ikad kažem da izlazim sa Bertom, molim te,
upucaj me.”
Polako se njen smeh pretvorio u suze. „Oh, dovraga“, rekla je, naginjavši se
u Clairein zagrljaj.
"Bićeš dobro, Gina", šapnula je Claire, milujući prijateljicu po leđima.

“Obećavam da hoćeš.”
„Ne znam“, rekla je Gina tiho, i nešto u vezi s načinom na koji je rekla to je,
možda mekoća u glasu koji je obično bio tvrd poput čelika, napravljen
Claire se osjeća prazno iznutra. Sam.
Apsurdno, razmišljala je o danu kada joj se život promijenio. Kad je saznala

da ljubav ima rok trajanja, rok upotrebe koji bi odjednom mogao proći i sve
pokvariti.
Napuštam te, rekla je njena sestra. Do tog trenutka, Meg je bila Claireina
najbolja prijateljica, cijeli njen svijet. Više majka nego što je mama ikada
bila.
A onda je i Claire plakala.
Gina je frknula. “Nije ni čudo što niko više ne želi sjediti sa mnom. Ja sam
princeza tame. Deset sekundi u mom društvu i savršeno sretni ljudi počinju
da plaču.”
Claire je obrisala oči. Nije imalo smisla plakati zbog prošlosti. Iznenadilo ju
je, zapravo, što joj je ostalo još suza. Mislila je da se odavno pomirila s
Meginim napuštanjem. “Sjećaš li se godine kada je Char pala s doka jer je
toliko plakala da nije mogla vidjeti?”
Bobova kriza srednjih godina. Mislila je da ima aferu sa njihovom

domaćicom.”
“I ispostavilo se da je potajno primao tretmane čepova za kosu.”
Gina se čvršće uhvatila oko Claire. “Hvala Isusu za Bluesere. Nisam te

toliko trebao od kada sam se porađala.”
C POGLAVLJE
OVEN
Interfon je zazujao. “JILL SUMMERVILLE JE OVDJE da vas vidi.”

"Pošalji je unutra."
Meghann je zgrabila novi žuti blok i olovku sa glave čvrsto. Dok je Jill
uvedena u konferencijsku salu, Meg se vratila na svoje mjesto i ljubazno se
smiješila. Ona je ustala. “Zdravo, Jill. Ja sam Meghan Dontess.”
Jill je stajala blizu vrata, izgledajući loše. Bila je lijepa žena, mršava; možda
pedeset. Nosila je skupo sivo odijelo sa kremastom svilenom školjkom
ispod.
“Dođi, sedi”, rekla je Meghann, pokazujući praznu stolicu s njene lijeve

strane.
"Nisam siguran da želim razvod."
Meghann je to stalno čula. “Mogli bismo malo razgovarati ako želite. Mogao
bi mi reći šta se dešava sa tvojim brakom.”
Jill je ukočeno sjedila na praznoj stolici. Stavila je ruke na sto, raširenih

prstiju, kao da se bojala da bi drvo moglo levitirati. „Nije dobro“, rekla je
tiho. „U braku sam dvadeset šest godina. Ali ne mogu.
Mora. Više. Ne pricamo uopste. Postali smo jedan od onih parova koji izlaze
na večeru i sjede u tišini jedno preko puta drugog. Video sam svoje roditelje
kako to rade. Zakleo sam se da nikad neću. Sledeće godine ću napuniti
pedeset godina.
Vrijeme je da imam svoj život.”
Drugi razlog za razvod u životu. Bio je to broj dva, pobijedio ga je samo

onaj višegodišnji favorit: vara me. „Svako zaslužuje da bude srećan“, rekla
je Meg, osećajući se neobično udaljeno. Na autopilotu je postavila niz
pitanja i izjava osmišljenih da izvuku čvrste informacije, kao i da izazovu
povjerenje. Meg je mogla reći da joj ide dobro u oba slučaja.
Jill se počela opuštati. Povremeno se čak i nasmešila.
„A šta je sa imovinom? Imate li ideju o svojoj neto vrijednosti?"
“Beatrice DeMille mi je rekla da ćeš to pitati.” Otvorila je svoju Fendi

aktovku i izvukla paket papira koji su bili spojeni zajedno, a zatim ih gurnula
preko stola. “Moj suprug i ja smo pokrenuli internet kompaniju Emblazon.
Rasprodali smo se AOL-u na vrhu tržišta. To, u kombinaciji sa manjim
kompanijama i kućama, čini našu neto vrijednost negdje oko sedamdeset dva
miliona.”
Sedamdeset dva miliona dolara.
Megan se voljno držala svog običnog osmeha, plašeći se da će joj se usta

otvoriti. Ovo je bio najveći slučaj koji joj je ikada pao u krilo.
Čekala je cijelu svoju karijeru na ovakav slučaj. To je trebalo da bude

kompromis za sve neprospavane noći koje je provela brinući o klijentima
koji nisu mogli da plate svoje račune. Njen omiljeni profesor prava govorio
je da je zakon isti bez obzira na nule. Meg je znala bolje: pravni sistem je
favorizirao žene poput Jill.
Verovatno bi trebalo da angažuju konsultanta za medije. Ovakav slučaj
mogao bi izazvati veliki publicitet.
Trebala je biti uzbuđena zbog mogućnosti, energizirana. Iznenađujuće,

osjećala se odvojeno. Čak i malo tužno. Znala je da je, za sve svoje milione,
Jill još uvijek žena koja će biti slomljena.
Meg je posegnula za telefonom i pritisnula dugme interfona. “Rhona, donesi

mi spiskove advokata. Seattle. LA San Francisco. Njujork i Čikago.”
Jill se namrštila. „Ciljaj. . . “, zastala je kada je sekretarica ušla u sobu,

noseći list papira.
"Hvala." Meghann je dala papir Jill. “Ovih dvadeset advokata jeste najbolji u
zemlji.”
"Ne razumijem."
“Kada ste razgovarali s njima, oni ne mogu predstavljati vašeg muža. To je

sukob interesa.”
Jillin pogled preleti preko liste, a zatim se polako podigne. "Vidim. Ovo je
strategija razvoda.”
“Jednostavno planiram unaprijed. U slučaju."
“Je li ovo etički?”
"Naravno. Kao potrošač, imate svako pravo da dobijete drugo mišljenje.
Trebat će mi pomoćnik —recimo dvadeset pet hiljada dolara —i od toga ću

deset hiljada unajmiti najbolje forenzičke računovođe u Sijetlu.”
Jill ju je dugo gledala, ne govoreći ništa. Konačno je klimnula glavom i

ustao. “Ići ću vidjeti sve na tvojoj listi. Ali pretpostavljam da ćete me
zastupati, ako vas izaberem.”
"Naravno." Sjetila se da je u posljednjem trenutku dodala: "Ali nadam se da

ti neću trebati."
"Da", rekla je Jill, "vidim da ste tip koji se nada."

Meghann je uzdahnula. „Znam da su ljudi širom ove zemlje srećno oženjeni.
Oni jednostavno ne dolaze da me vide, ali se nadam – iskreno – da te više

neću videti.”
Jill ju je tužno pogledala, znalački, i Meghann je znala: Odluka je možda

bila meka oko ivica i ispunjena žaljenjem, ali je donesena.
"Onda samo naprijed i nadaj se", reče Jill tiho. “Za nas oboje.”
“Ne izgledaš dobro.”
Izvaljena u crnoj kožnoj fotelji, Meghann se nije pomakla. „Dakle, zato te

plaćam dvjesto dolara na sat. Da me vrijeđaš. Reci mi da i ja smrdim. Onda
ću zaista dobiti svoj novac.”
"Zašto mi plaćaš?"
“Smatram to kao dobrotvorni odbitak.”
Dr Bloom se nije nasmiješio. Sedela je —kao i uvek, kameleon i dalje — i

posmatrala.
Da nije bilo suosjećanja u njenim tamnosmeđim očima, lako bi je zamijenili

za kip. Često je to saosećanje – emocija koja je graničila sa sažaljenjem –
bila ono što je poništilo Megan. Tokom proteklih dvadeset godina, Meg je
viđala stalan tok psihijatara. Uvijek psihijatri, nikad savjetnici ili psiholozi.
Kao prvo, vjerovala je u višak obrazovanja. Drugo, i još važnije, željela je
razgovarati s nekim ko može izdavati drogu.
U svojim tridesetim, Meg je svake dvije godine prolazila kroz novog

psihijatra.
Nikada im nije rekla ništa bitno, a oni su im uvijek uzvratili uslugu.
Tada je naišla na Harriet Bloom, kamenu kraljicu koja je mogla sjediti tiho
cijeli sat, uzmite ček i recite Meghann da je to njen novac koji treba pametno
potrošiti ili baciti.
Harriet, koja je otkrila nekoliko važnih artefakata iz prošlosti i pretpostavila

neke od ostalih. Desetak puta u protekloj godini, Meghann je odlučila da
prekine njihovu vezu, ali svaki put kada bi to zaista počela da radi,
uspaničila se i promenila mišljenje.
Tišina je dobijala na težini.
„U redu, izgledam kao govno. Priznajem. Nisam dobro spavao. ja trebam

Usput, više tableta.”
“Taj recept bi trebao trajati još dvije sedmice.”
Meghann nije mogla uspostaviti kontakt očima. “Nekoliko puta ove sedmice
trebala su mi dva. Nesanica
. . . stvarno me kida. Ponekad to ne mogu podnijeti.”
"Zašto misliš da ne možeš spavati?"
„Zašto misliš da ne mogu da spavam? To je relevantno mišljenje, zar ne?”
Dr Bloom ju je proučavao. Bila je tako mirna da se činilo nemogućim da ona

pluća su funkcionisala. "Je li?"
“Ponekad imam problema sa spavanjem. To je sve. Velika stvar."
“I koristiš drogu i strance da ti pomognu da prebrodiš noć.”
“Ne pokupim toliko muškaraca kao nekada. Ali ponekad . . .” Podigla je

pogled i videla tužno razumevanje u Harijetinim očima. To ju je iznerviralo.
“Ne gledaj me tako.”
Harriet se nagnula naprijed, naslonila laktove na sto. Njeni strmoglavi prsti

okrznuli su joj donju stranu brade. „Koristite seks da rastjerate usamljenost.
Ali šta je usamljenije od anonimnog seksa?”
“Barem kada momci napuste moj krevet, nije me briga.”

"Eric ponovo."
"Eric."
Harriet se zavalila. “Bili ste u braku manje od godinu dana.”
“Nemoj to umanjiti, Harriet. Slomio mi je srce.”

„Naravno da jeste. I svaki dan u ordinaciji sišete taj slatkiš, dok vam žene
pričaju svoje tužne i slične priče. Ali okus je nestao godinama. Ne brinete da
će vam neko ponovo slomiti srce. Brineš se da nemaš srce da slomiš. Suština
je u tome da ste uplašeni, a strah nije emocija koja se dobro uklapa u vašu
potrebu za kontrolom.”
Bila je istina. Meg je bila umorna od same i uplašena da će njen život biti
deo praznog puta. Osim nje, htela je da klimne glavom, da kaže da, i moli za
način da se oslobodi straha. Ali to je bio tanak, trskavi glas izgubljen usred
vrištanja samoodržanja. Osnovna lekcija njenog života bila je da ljubav nije
potrajala.
Bolje je biti usamljen i jak nego slomljenog srca i slab.
Njen glas, kada ga je pronašla, bio je izbrušen i čvrst. “Imao sam tešku
sedmicu u uredu. Postajem nestrpljiv sa svojim klijentima. Čini se da više ne
osjećam prema njima kao prije.”
Harriet je bila previše profesionalna da bi pokazala svoje razočaranje nečim

očigledno kao uzdah ili mrštenje. Njena jedina reakcija bila je da odmakne
prste. Ipak, ono cijeđeno, neprijatno saosećanje vratilo se u njene oči. Taj
jadni Megan izgled koji se tako boji intimnosti. „Vaše emocije su udaljene i
nedostupne? Šta mislite zašto bi to bilo?”
“Kao advokat, obučen sam da gledam stvari nepristrasno.”
„Ipak, oboje znamo da su najbolji advokati saosećajni. I ti, Meghann,

izuzetno ste dobar advokat.”
Ponovo su bili na sigurnom terenu, iako bi u sekundi moglo ponovo postati

klizavo. „To sam pokušavao da ti kažem. Nisam tako dobar kao nekad.
Nekada sam pomagao ljudima. Čak i briga za njih.”
"I sada?"
„Ja sam neki bilansni automat koji se kreće kroz dan krckajući finansije i
ispljuvajući obračune. Uhvatio sam sebe kako hapsim i ponavljam spremne
govore ženama čiji se životi raspadaju. Nekada sam
biti ljuta na muževe. Sad sam samo umorna. To nije igra—i dalje je shvaćam
previše ozbiljno za to—ali jeste
. . . nije ni pravi život. Ne meni.”
“Možda razmislite o odmoru.”
"Na šta?" Meghann se nasmiješila. Oboje su znali da opuštanje ne dolazi

lako.
"Odmor. Obični ljudi provedu sedmice na Havajima ili Aspenu.”
“Nezadovoljstvo nije nešto od čega možete pobjeći. Nije li to Psihologija

101?”
“Ne predlažem ti da pobjegneš. Predlažem da se odmorite. Možda pocrni.

Mogao bi provesti nekoliko dana kod svoje sestre u planini.”
“Claire i ja vjerovatno nećemo zajedno na odmoru.”
"Bojiš se razgovarati s njom."
“Ne bojim se ničega. Claire je upravitelj kampa u Podunku.
Nemamo ništa zajedničko.”
"Imaš istoriju."
“Ništa od toga nije dobro. Vjerujte mi, vozač turističkog autobusa Klerinog
života bi pritisni gas i nastavi da voziš kada je došao u naše detinjstvo.”
„Ali ti voliš Claire. To mora da znači nešto.”
"Da", rekla je Meg polako. "Volim je. Zato se klonim.” Spustila je pogled na
sat. “O prokletstvo. Sat je istekao. Vidimo se sledeće sedmice."
C POGLAVLJE
PET
JOE je stajao NA UGLU PRVE I GLAVNE, GLEDAJUĆI niz ulicu u grad

čijeg imena nije mogao da se seti. Prebacio je ruksak i prebacio ga na drugo
rame. Ispod remena, košulja mu je bila natopljena znojem, a koža ljepljiva.
Na bezvjetarnom, pečenom zraku, osjećao je sam miris. Nije bilo dobro.
Jutros je prepešačio najmanje sedam milja. Niko mu nije ponudio prevoz.
Nema iznenađenja. Što mu je kosa bila duža i sijeda, to mu se nudilo manje
bora. Više se moglo računati samo na kamiondžije na duge relacije, a njih je
bilo malo i daleko između ovog vrelog nedjeljnog jutra.
Ispred je ugledao ručno oslikan natpis za Wake Up Café.
Zakopao je po džepu i izvukao novčanik, meku, glatku, jagnjeću kožu

artefakt iz njegovog prethodnog života. Otvarajući ga, jedva je pogledao
jednu fotografiju na plastičnom kvadratu dok je otvarao bočni prorez.
Dvanaest dolara i sedamdeset dva centa. Morao bi naći posao danas. Tea
novac koji je zaradio u Yakimi skoro je nestao.
Skrenuo je u kafić. Na njegovom ulazu zazvonilo je zvono iznad glave.

Svaka se glava okrenula da ga pogleda.
Zveckanje razgovora naglo je zamrlo. Jedini zvuci dopirali su iz kuhinje,

zveket, struganje.
Znao je kako im izgleda: neuredna skitnica sa srebrnom kosom do ramena i

odjećom kojoj je bilo potrebno intenzivno pranje. Njegov Levi's je izblijedio
u blijedo plavu boju, a majica mu je bila umrljana znojem.
Iako mu je četrdeset treći rođendan bio sljedeće sedmice, izgledao je

šezdeset. I tu je bio miris. . . .
Izvukao je laminirani meni iz otvora pored kase i prošao kroz restoran,

pognute glave, do posljednje barske stolice s lijeve strane. Naučio je da ne
sjedi preblizu
“dobrim ljudima” ni u jednom od gradova u kojima je stao. Ponekad je

prisustvo čovjeka koji je pao u teška vremena bilo uvredljivo. U tim
gradovima bilo je prokleto lako pronaći svoje dupe na krevetu u zatvorskoj
ćeliji. Već je proveo dovoljno vremena u zatvoru.
Konobarica je stajala pozadi kraj roštilja, odjevena u mrljavu, umrljanu

ružičastu poliestersku uniformu. Kao i svi ostali u mjestu, ona je zurila u
njega.
Sedeo je tiho, napetog tela.
Zatim, kao da je prekidač okrenut, buka se vratila.
Konobarica je izvukla olovku iznad uha i prišla mu.
Kada se približila, primijetio je da je mlađa nego što je mislio.
Možda još u srednjoj školi, čak. Njena duga smeđa kosa, skupljena
nasumično u rep, bila je prošarana ljubičastom bojom, a mali zlatni obruč
nesigurno se prilijepio za njenu previše počupanu obrvu. Nosila je više
šminke nego Boy George.
"Šta mogu dobiti?" Naborala je nos i zakoračila unatrag.
„Pretpostavljam da mi treba tuš, ha?“
“Mogao bi ti jedan.” Nasmiješila se, a zatim se nagnula za delić inča bliže.
“Kamp KOA je vaš najbolji izbor. Imaju ubitačno kupatilo. 'Naravno da je

samo za goste, ali niko ne gleda puno.' Pukla ju je
žvaku i šapnuo: „Šifra vrata je dvadeset i sto. Svi lokalni stanovnici to

znaju.”
"Hvala ti." Pogledao je svoju pločicu s imenom. "Brandy."
Stavila je olovku na malu svesku. “Sad, šta želiš?”
Nije se trudio da pogleda jelovnik. “Ja ću kolač od mekinja, svježe voće —

šta god imate —i činiju ovsene kaše. Oh. I čašu soka od narandže.” "Bez
slanine ili jaja?"
“Ne.”
Slegnula je ramenima i počela da se okreće. Zaustavio ju je rekavši:

"Brandy?"
"Da?"
“Gdje bi tip poput mene mogao naći posao?”
Ona ga pogleda. „Momak poput tebe?” Ton je bio očigledan. Shvatila je da

on ne radi, samo je molio i lutao. “Probao bih Tip Top Farma jabuka. Uvek
su im potrebni ljudi. I Yardbirds—oni kose travnjake za smještaj za odmor.”
"Hvala."
Joe je sjedio tamo, na toj iznenađujuće udobnoj barskoj stolici, dugo nakon
što je trebao otići. Doručkovao je što je sporije moguće, zauvijek žvaćući
svaki zalogaj, ali na kraju su mu činija i tanjir bili prazni.
Znao je da je vrijeme da krene dalje, ali nije se mogao natjerati da ustane.

Sinoć je spavao ušuškan uz oboreni trupac na pašnjaku nekog farmera.
Između vjetra koji je zavijao i iznenadne oluje, bila je to neugodna noć.
Danas ga je boljelo cijelo tijelo. Sad mu je jednom bilo toplo, ali ne vruće,
stomak mu je bio pun i udobno je sjedio.
Bio je to trenutak raja.

"Moraš ići", šapnula je Brandy dok je prolazila pored njega. “Moj šef kaže
da će pozvati policiju ako se nastaviš motati okolo.”
Joe se mogao svađati, mogao je istaknuti da je platio doručak i mogao

legalno sjediti ovdje. Običan čovjek je svakako imao to pravo.
Umjesto toga, rekao je, "U redu," i stavio šest dolara na ružičasti šalter
Formica.
Polako je ustao na noge. Na trenutak mu se zavrtjelo u glavi. Kad je kraj

prošao, zgrabio je svoj ranac i prebacio ga preko ramena.
Napolju ga je jako pogodila vrućina i oborila ga nazad. Trebao je vrhunski

čin volje da počne hodati.
Držao je palac ispružen, ali ga niko nije podigao. Polako, a snaga mu je

nestajala zbog vrućine od sto stepeni, krenuo je u pravcu koji mu je dala
Brandy. Kada je stigao do kampa KOA, imao je jaku glavobolju i boljelo ga
je grlo.
Ništa nije želio učiniti više nego prošetati tim šljunčanim putem, zavući se u
kupaonicu na dugi topli tuš, a zatim iznajmiti kolibu za prijeko potreban
odmor.
"Nemoguće", rekao je naglas, misleći na šest dolara u novčaniku. Bilo je

navika koju je stekao u poslednje vreme: razgovarati sam sa sobom. Inače je
ponekad prolazio danima a da nije čuo još jedan ljudski glas.
Morao je da se ušunja u kupatilo, a nije to mogao da uradi kada su ljudi bili

posvuda.
Uvukao se u gustiš borova iza kuće. Nijansa je bila dobra. Spustio se duboko
u šumu dok se nije mogao vidjeti; zatim je sjeo leđima naslonjen na bor.
Glava mu je lupnula od tog pokreta, koliko god da je bio mali, i zatvorio je
oči.
Nekoliko sati kasnije probudio ga je zvuk smijeha. Bilo je nekoliko djece
koja su jurila kroz kampove. Miris dima - logorske vatre - bio je težak u
vazduhu.
Vrijeme večere.
Zatreptao je budan, iznenađen što je tako dugo spavao. Sačekao je da sunce

zađe i da kamp utihne, a onda je ustao. Držeći ranac blizu, oprezno se šuljao
prema drvenoj konstrukciji u kojoj se nalazila soba za odmor i praonica u
kampu.
Pružao je ruku da unese šifru kada se žena pojavila pored njega. Samo . . .
pojavio.
Ukočio se, polako se okrećući.
Stajala je tamo, odjevena u jarko plavi gornji dio kupaćeg kostima i par
odsječenih kostima šorc, držeći hrpu ružičastih peškira. Njena pješčanoplava
kosa bila je masa kovrča koje se suše. Smijala se dok je prilazila kupatilu, ali
kada ga je ugledala, osmijeh joj je izblijedio.
Prokletstvo. Bio je blizu vrućeg tuša —prvog u posljednjih nekoliko

sedmica. Sada, bilo koje minuta, ova prelijepa žena bi vrisnula na
menadžera.
Vrlo nježno je rekla: „Šifra je dvadeset i sto. Evo.” Dala mu je peškir, a

zatim ušla u žensko kupatilo i zatvorila vrata.
Trebao mu je trenutak da se pomakne, toliko ga je njegova dobrota utjecala.

Konačno, držeći peškir blizu, ukucao je šifru i požurio u muško kupatilo.
Bio je prazan.
Istuširao se dugo, vruće, zatim se obukao u najčistiju odjeću koju je imao i

oprao svoju prljavu odjeću u lavabou. Dok je prao zube, zurio je u sebe u
ogledalu. Kosa mu je bila preduga i čupava, a on je skoro potpuno osijedio.
Jutros se nije mogao obrijati, pa su mu upale obraze bile zasjenjene gustom
strnicom. Vreće ispod očiju bile su veličine ručne prtljage. Bio je kao komad
voća, koji se polako pokvario iznutra prema van.
Prstom je začešljao kosu sa lica i okrenuo se od ogledala. Zaista, bolje je bilo
ne gledati.
Sve što je to učinilo bilo je da ga je podsjetilo na staro

dane, kada je bio mlad i tašt, kada je pazio da izgleda. Tada je mislio da su
mnoge nevažne stvari važne.
Otišao je do vrata, otvorio ih i provirio. U blizini nije bilo nikoga, pa je

skliznuo u mrak.
Sada je bio potpuno mrak. Pun mjesec visio je nad jezerom, bacajući
talasasti sjaj na valove i obasjavajući kolibe uz obalu.
Tri od njih bile su jako osvijetljene iznutra. U jednoj od njih mogao je vidjeti
ljude kako se kreću unutra; izgledalo je kao da plešu. I odjednom je poželeo
da bude u toj kabini, da bude deo tog kruga ljudi koji su brinuli jedni o
drugima.
"Gubiš se, Joe", rekao je, poželivši da se tome smije kao nekada. Ali u grlu
mu je bila knedla zbog koje je osmijeh bio nemoguć.
Skliznuo je u zaklon drveća i nastavio da se kreće. Dok je prolazio iza jedne

od kabina, začuo je muziku. “Stayin' Alive” od Bee Geesa.
Tada je začuo zvuk djetinjeg smijeha. "Pleši sa mnom, tata", rekla je

devojčica glasno.
Natjerao se da nastavi da se kreće. Sa svakim poduzetim korakom, zvuk

smijeha se smanjivao sve dok, dok je stigao do ruba šume, nije morao da se
napreže da ga uopće čuje. Pronašao je mekani krevet od borovih iglica i sjeo.
Mjesečina je sijala oko njega, pretvarajući svijet u mrlju plavo-bijelog i
crnog.
Otkopčao je ranac i zakopao se po vlažnoj, umotanoj odeću, tražeći dve

stvari koje su bile važne.
Prije tri godine, kada je prvi put pobjegao, nosio je skupi kofer. Još se sjećao
kako je stajao u svojoj spavaćoj sobi, pakovao se za putovanje bez odredišta
ili trajanja, pitajući se šta bi čovjeku u izgnanstvu trebalo.
Spakovao je kaki pantalone i džempere od merino vune, pa čak i crno odijelo
Josepha Abbouda.
Samo do kraja svoje prve zime shvatio je da je ta odjeća arheološki ostaci

zaboravljenog života. Beskorisno. Sve što mu je bilo potrebno u novom
životu bile su dvije farmerke, nekoliko majica, duks i kišne hlače. Sve ostalo
je dao u dobrotvorne svrhe.
Jedini skupi odjevni predmet koji je zadržao bio je ružičasti džemper od

kašmira sa sitnim dugmadima. Za laku noć, još uvijek je mogao osjetiti njen
parfem u mekoj tkanini.
Iz ranca je izvukao mali foto album u kožnom povezu. Drhtavim prstima

otvori prednji poklopac.
Prva slika mu je bila jedna od omiljenih.
U njemu je Diana sjedila na komadu trave, odjevena u par bijelih šorcova i

Yale majicu. Pored nje je bila otvorena hrpa knjiga, a gomila ružičastih
trešnjinih cvetova prekrivala je stranice. Smiješila se tako vedro da je morao
treptati da zaustavi suze. „Hej, dušo“, šapnuo je, dodirujući sjajni omotač.
“Večeras sam se istuširao pod toplim tušem.”
Zatvorio je oči. U mraku je došla do njega. To se u posljednje vrijeme sve

češće dešavalo, taj osjećaj da ga nije napustila, da je još uvijek ovdje. Znao
je da je to pukotina u njegovom umu, mentalni nedostatak. Nije ga bilo
briga.
„Umoran sam“, rekao joj je, duboko udišući, uživajući u njenom mirisu
parfem. Crveno od Đorđa. Pitao se hoće li još uspjeti.
Nije dobro to što radiš.
“Ne znam šta drugo da radim.”
Idi kući.
"Ne mogu."
Slomio si mi srce, Joey.
I ona je otišla.
Uz uzdah, naslonio se na veliki panj.
Idi kući, rekla je. To mu je uvijek govorila.
Šta je rekao sebi.
Možda sutra, pomislio je, posežući za takvom hrabrošću učiniti mogućim.

Bog je znao da mu je, nakon tri godine na putu, dosadilo da bude ovako sam.
Možda će sutra konačno – konačno – sebi dozvoliti da krene na zapad. Diana

bi to voljela.
C POGLAVLJE
SIX
KAO SUNCE, NOĆ JE IZVLALA NAJBOLJE U SEATLU. Autoput -
noćna mora od branika do branika u jutarnjoj špici - postao je noću blistavi

crveno-zlatni kineski zmaj koji se vijugao uz pocrnjele obale jezera Union.
Skup nebodera u centru grada, tako običan u sivoj izmaglici junskog dana,
bio je kaleidoskop izvajanih boja kada je pala noć.
Meghann je stajala na prozoru svoje kancelarije. Nikada nije propustila da

bude opčinjena ovim pogledom. Voda je bila crna mrlja koja je progutala
obližnje ostrvo Bainbridge. Iako nije mogla vidjeti ulice ispod, znala je da su
zakrčene.
Saobraćaj je bio prokletstvo koje je Sijetl poneo u novi milenijum.
Milioni ljudi doselili su se u nekada uspavani grad, privučeni kvalitetom

života i raznolikošću aktivnosti na otvorenom. Nažalost, nakon što su
izgradili skupe kuće u slijepim ulicama u predgrađu, zaposlili su se u gradu.
Putevi dizajnirani za lučki grad koji je udaljen od puta, nikako nisu mogli
pratiti.
Napredak.
Meghann je bacila pogled na sat. Bilo je 8:30. Vreme je da krenemo kući. Sa

sobom bi ponijela dosije Wanamakera. Uskocite sutra.
Iza nje su se otvorila vrata. Ana, čistačica, ugurala je svoja kolica sa

zalihama u sobu, vukući usisivač. "Zdravo,
gospođice Dontess.”
Meghann se nasmiješila. Koliko god često govorila Ani da je zove Megan,

žena to nikada nije učinila. „Dobro veče, Ana. Kako je Raul?”
“Sutra ćemo saznati hoće li biti smješten u McChordu. Držimo palčeve,

¿sí?”
“Bilo bi sjajno imati vašeg sina tako blizu”, rekla je Meghann dok je bila
prikupila svoje dosijee.
Ana je nešto promrmljala. Zvučalo je kao: „I ti bi trebao imati sina u blizini.

Umjesto svega tog rada, radi, radi.”
„Opet me kudiš, Ana?“
“Ne znam kažnjavanje. Ali previše radite. Svake noći si ovdje.
Kada ćeš sresti gospodina Pravog ako si stalno na poslu?”
Bila je to stara debata, ona koja je počela prije skoro deset godina, kada je
Meghann pro bono vodila Anino INS saslušanje. Njen poslednji trenutak
mira završio je kada je Ani dala zelenu kartu i zaposlila je. Od tada, Ana je
davala sve od sebe da se „oduži“ Meghann. Činilo se da je ta otplata bila
beskrajni tok lonaca i stalna haranga o zlima previše teškog rada.
„U pravu si, Ana. Mislim da ću popiti piće i opustiti se.”
„Piće nije ono o čemu razmišljam“, promrmljala je Ana, sagnuvši se da

uključi usisivač.
„Ćao, Ana.”
Meghann je bila skoro stigla do lifta kada joj je zazvonio mobilni telefon.
pucala je kroz svoju crnu torbu Kate Spade i izvukla telefon. “Meghann
Dontess”, rekla je.
“Meghan?” Glas je bio visok i paničan. "Mej Monro je."

Meghann je odmah bila na oprezu. Razvod bi mogao proći brže od
otvorenog rezanja u tropima. "Šta se dešava?"
“Dale je. Svratio je večeras.”
Meghann je napravila na umu da sutra prvo dobije TRO. “Uh huh. Šta se
desilo?"
“Rekao je nešto o papirima koje je danas dobio. Bio je lud. Šta si mu

poslao?”
„Razgovarali smo o ovome, Mej. Na telefonu, prošle sedmice, sećaš se?
Obavijestio sam Daleovog advokata i sud da ćemo osporiti lažni prijenos

njegovog poslovanja i zahtijevati računovodstvo računa na Kajmanskim
ostrvima. Rekao sam i njegovom advokatu da smo svjesni afere s djetetovim
instruktorom klavira i da bi takvo ponašanje moglo ugroziti njegovu
podobnost kao roditelja.”
“Nikad o tome nismo razgovarali. Prijetili ste mu da ćete mu oduzeti djecu?”
„Vjeruj mi, May, bijes je zbog novca. Uvijek je tako. Djeca su luda igra s
momcima poput tvog muža. Pretvaraj se da želiš starateljstvo i dobićeš više
novca. To je uobičajena taktika.”
“Misliš da poznaješ mog muža bolje od mene.”
Meghann je čula ovu rečenicu više puta nego što je mogla izbrojati. To ju je
uvijek oduševljavalo. Žene koje su bile zaslijepljene muževljevim
poslovima, lažima i finansijskom gimnastikom neprestano su vjerovale da
„poznaju“ svoje muškarce.
Još jedan razlog da se ne vjenčate. Nije vas masturbacija učinila slepom; to

je bila ljubav. “Ne moram ga poznavati”, odgovorila je Meghann, koristeći
govor koji je davno usavršila. “Zaštititi vas je moj posao. Ako uznemirim
tvog”—nema dobrog, laganje—„muža u procesu, to je nesretna potreba. On
će se smiriti. Oni to uvijek rade.”
"Ne poznaješ Dalea", rekla je ponovo.

Meghannina osjetila su naletjela na neku nijansu. Nešto nije bilo u redu.

"Bojiš li ga se, May?" Ovo je bila potpuno nova bora.
"Ožiljak?" May je pokušala zvučati iznenađeno pitanjem, ali Meghann je

znala.
Prokletstvo. Uvijek je bila iznenađena supružnim zlostavljanjem; nikada

nisu bile porodice koje ste očekivali.
"Da li te udari, May?"
“Ponekad kad pije, mogu reći nešto pogrešno.”
Oh da. Mayeva je kriva. Bilo je zastrašujuće koliko su žene često vjerovale u

to. “Jesi li sada dobro?”
“Nije me udario. I nikada ne udara djecu.”
Meghann nije rekla šta joj je palo na pamet. Umjesto toga, rekla je: "To je
dobro."
Da je bila s May, mogla bi pogledati u oči svog klijenta i odmjeriti njenu

krhkost. Da se činilo mogućim, dala bi svoju statistiku - horor priče
osmišljene da odvedu kući ružnu istinu. Često, ako bi muškarac udario svoju
ženu, stigao je da udari i svoju djecu. Nasilnici su bili nasilnici; njihova
definitivna karakteristika bila je potreba za vršenjem moći nad nemoćnima.
Ko je bio nemoćniji od djeteta?
Ali ništa od toga se nije moglo uraditi preko telefona. Ponekad je klijent
zvučao snažno i kontrolisano dok su se raspadali. Meghann je posjetila
previše svojih klijenata na psihijatrijskim odjelima i bolnicama. S godinama
je postala oprezna.
“Moramo biti sigurni da on razumije da mu neću uzeti djecu. Inače će

poludjeti”, rekla je May. U njenom glasu bilo je najmanje pukotina.
„Da te pitam ovo, May. Recimo da je za tri mjeseca. Razvedeni ste, a Dale je
izgubio polovinu svega što posjeduje. Živi sa Dance Hall Barbie i jedne noći
dolaze kući pijani. Barbie vozi jer je imala samo tri margarite. Kad dođu
kući, dadilja
je pustio djecu da sruše kuću, a mali Billy je slučajno razbio prozor u

Daleovoj kancelariji. Jesu li vaša djeca bezbedna?”
“To je mnogo stvari koje idu naopako.”
„Stvari krenu po zlu, Mej. Ti znaš to. Pretpostavljam da si oduvek bila

tampon između tvog muža i dece. Ljudski amortizer.
Verovatno ste naučili kako da ga smirite i odvratite njegovu pažnju od dece.

Hoće li Barbie znati kako da ih zaštiti?”
"Jesam li ja tako običan?"
Nažalost, situacija je takva. Dobra vijest je da sebi – i svojoj djeci – dajete

novi početak. Ne slabi sada, May. Ne dozvoli mu da te maltretira.”
“Pa, šta da radim?”
“Zaključajte vrata i isključite telefon. Ne pričaj s njim. Ako se ne osjećate

sigurno, idite kod rođaka ili prijatelja. Ili u motel na jednu noć.
Sutra ćemo se sastati i smisliti novi plan igre. Izdat ću neke zabrane
prilaska.”
"Možete li nas zaštititi?"
„Bićeš dobro, Mej. Vjeruj mi. Nasilnici su kukavice. Jednom kada vidi
koliko možete biti jaki, povući će se.”
"U redu. Kada se možemo naći?”
Meghann je prekopala svoju torbu tražeći svoj PalmPilot, a zatim provjerila

svoj raspored. „Šta kažete na kasni ručak —recimo u dva sata —u kafeu
Sudskog aneksa kod zgrade suda? Zakazaću sastanak sa Daleovim
advokatom za kasnije popodne.”
"U redu."
“Maj, znam da je ovo osjetljivo pitanje, ali imate li kojim slučajem svoju
fotografiju. . . znaš kad te udari?”
...
Nastala je pauza na drugom kraju linije, a onda je May rekla: „Provjerit ću

moji foto albumi.”
"To je samo dokaz", rekla je Meg.
"Tebi, možda."
„Žao mi je, Mej. Voleo bih da ne moram da postavljam takva pitanja.” “Ne.
Žao mi je ”, rekla je May.
To je iznenadilo Meg. "Zašto?"
„Da ti nijedan muškarac nikada nije pokazao drugu stranu. Moj otac bi ubio
Dalea za sve ovo.”
Prije nego što je to uspjela zaustaviti, Meghann je osjetila oštar ubod čežnje.
Bila je to njena Ahilova peta. Bila je sigurna da ne veruje u ljubav, ali je ipak
sanjala o njoj. Možda je May bila u pravu. Možda da je Meg imala oca koji
ju je volio, sve bi bilo drugačije. Kako je bilo, znala je da je ljubav most od
užadi napravljen od najtanjih niti. Moglo bi zadržati vašu težinu neko
vrijeme, ali prije ili kasnije, slomilo bi se.
Oh, bilo je srećnih brakova. Njena najbolja prijateljica Elizabeth je potekla

odatle.
Bilo je i dobitnika lutrije od četrdeset osam miliona dolara, petolistnih

deteline, sijamski blizanci i puna pomračenja sunca.
„Dakle, naći ćemo se u Aneksu sutra u dva?“
“Vidimo se tamo.”
“Dobro.” Meghann je zatvorila telefon i bacila ga u torbicu, a zatim

pritisnula dugme za lift. Kada su se vrata otvorila, ušla je unutra.
Kao i uvijek, zidovi sa ogledalom stvarali su osjećaj kao da se spotiče u
sebe.
Nagnula se naprijed, nesposobna da se zaustavi; kada je ogledalo bilo blizu,

morala je da pogleda u njega. U posljednjih nekoliko godina počela je
opsesivno tražiti znakove starenja. Linije, bore, ugibi.

Imala je četrdeset dvije godine, a budući da se činilo kao da je maloprije

imala trideset, morala je pretpostaviti da će proći samo treptaj prije nego što
napuni pedesetu.
To ju je deprimiralo. Zamišljala je sebe u šezdesetoj. Sama, radi od zore do

sumraka, razgovara sa komšijskim mačkama i ide na krstarenja za samce.
Izašla je iz lifta i prošla kroz predvorje, klimajući glavom noć vratar dok je
prolazila.
Napolju je noć bila prelepa; nebo od ametista dalo je svemu ružičasto i

biserni sjaj. Osvijetljeni prozori na visokim neboderima dokazali su da
Meghann nije jedina radoholičarka u gradu.
Hodala je žustro ulicom, zaobilazeći ljude bez kontakta očima. Kod svoje
zgrade zastala je i podigla pogled.
Tu je bio njen špil. Jedini u zgradi bez drveća u saksiji i vanjski namještaj.
Prozori iza njega bili su crni; ostatak zgrade bio je bljesak svjetla. Prijatelji i
porodice su bili u tim osvijetljenim prostorima, večerali, gledali televiziju,
razgovarali, vodili ljubav.
Povezivanje jedno s drugim.
Žao mi je, rekla je May, što vam nijedan muškarac nikada nije pokazao
drugu stranu.
Žao mi je.
Meghann je prošla pored svoje zgrade. Nije htela da ide gore, obuci se njen
stari UW se znoji, pojede Raisin Bran za večeru i gledaj reprizu Trećeg
stražara.
Otišla je na javnu pijacu. U ovo kasno doba, skoro sve je bilo zatvoreno.
Prodavci ribe su otišli kući, a rosno, prelepo povrće bilo je spakovano do
sutra. Tezge
—koje su inače bile pune suvog cveća, ručno rađenih rukotvorina i domaćih
namirnica —bile su prazne.
Pretvorila se u Atinjanu, staromodnu tavernu koja je postala poznata u

Sleepless u Seattleu. Upravo u ovom uglačanom drvenom baru Rob Reiner
je rekao Tomu Hanksu o zabavljanju devedesetih.
Dim je ovdje bio toliko gust da ste prstom mogli igrati tiktakt u njemu. Bilo
je nečeg utješnog u nedostatku političke korektnosti kod Atinjana. Mogli ste
naručiti moderno piće, ali njihov specijalitet je bilo ledeno hladno pivo.
Meghann je usavršila umjetnost izvlačenja šanka a da to nije bilo očigledno.

Ona je to sada uradila.
Za barom je bilo pet-šest starijih muškaraca. Ribari, pretpostavila bi,

spremaju se da krenu na Aljasku za sezonu. Tamo je bio i par mlađih tipova
sa Wall Streeta, koji su pili martini i bez sumnje razgovarali.
Vidjela je dovoljno takvih na sudu.
„Hej, Megan,“ viknuo je Freddie, barmen. “Tvoj uobičajeni?”
"Možete se kladiti." Još uvijek nasmijana, prošla je pored šanka i skrenula

lijevo, gdje je nekoliko lakiranih drvenih stolova grlilo dva zida. Većina je
bila puna parova ili četvorki; nekoliko je bilo praznih.
Meghann je našla mjesto pozadi. Sjela je na sjajno drveno sjedište i sjela. S
njezine lijeve strane bio je veliki prozor. Pogled je bio na zaljev Elliot i
pristanište.
„Izvolite“, rekao je Freddie, spuštajući čašu za martini ispred nje.
Protresao je čelični šejker, a zatim joj sipao kosmopolit. „Želiš narudžbu

ostriga i pomfrita?“
“Pročitao si mi misli.”
Freddie se naceri. “Nije teško, savjetniče.” Nagnuo se prema ona. “Orlovi
dolaze večeras. Trebao bi biti ovdje svakog trenutka.”
"Orlovi?"
“Log tim niže lige izvan Everetta.” Namignuo joj je. "Sretno."
Meghann je zastenjala. Bilo je loše kada su barmeni počeli da preporučuju

cijeli timovi.
Žao mi je.
Meghann je počela da pije. Kada je prvi kosmo nestao, naručila je a sekunda.

Dok je ponovo ugledala dno čaše, skoro je zaboravila svoj dan.
“Mogu li vam se pridružiti?”
Meghann je podigla pogled, trgnula se i zatekla sebe kako zuri u par tamnih
očiju.
Stao je ispred nje, s jednom nogom podignutom na sjedištu nasuprot njoj. Po

njegovom izgledu – mlad, plav, seksi kao pakao – mogla je zaključiti da je
navikao da dobije ono što želi. A ono što je večeras želio bila je ona.
Pomisao je bila tonik.
"Naravno." Nije se napola osmehnula niti trepnula očima. Pretvaranje je

imalo nikada je nije privlačio. Ni jedan nije imao igre. “Ja sam Meghan
Dontess. Moji prijatelji me zovu Meg.”
Klizi na sjedalo. Koljena su je okrznula, a na dodir se nasmiješio. “Ja sam

Donny MacMillan. Voliš li bejzbol?”
“Volim mnogo stvari.” Oborila je Freddieja, koji joj je klimnuo glavom.

Trenutak kasnije, doveo joj je još jednog kosmopolita.
„Ja ću Coors Light“, rekao je Donny, zavalivši se i ispruživši ruke uz gornji

dio naslona sjedala.
Gledali su jedno u drugo u tišini. Buka u baru je postajala sve glasnija, zatim
se činilo da je nestalo, sve dok Meghann nije mogla čuti bili su ravnomjerni
napori njegovog disanja i otkucaji njegovog srca.
Freddie je poslužio pivo i ponovo otišao.
„Pretpostavljam da si igrač bejzbola.”
Nacerio se i, prokletstvo, bio je seksi. Osjetila je prvi tračak želje. Sex s njim
bi bilo sjajno; znala je to. I to bi je natjeralo da zaboravi -
Žao mi je.
—o njenom lošem danu.
"Znaš to. Stići ću do emisije. Ti gledaš. Jednog dana ću biti poznat.”
Zbog toga je Meghann gravitirala mlađim muškarcima. I dalje su vjerovali u

sebe i svijet. Još nisu naučili kako život zaista funkcionira, kako su snovi
polako gušeni, a ispravno i pogrešno postali su apstraktne ideje umjesto
stativa koje svi mogu vidjeti. Te istine obično pogode oko trideset pet, kada
shvatite da vaš život nije ono što ste željeli.
To, naravno, i činjenica da nikada nisu tražili više nego što je ona htjela dati.
Muškarci njenih godina su skloni misliti da seks nešto znači. Mladići su

znali bolje.
Sljedećih sat vremena, Meghann je klimala glavom i smiješila se dok je

Donny govorio o sebi. Kad je popila četvrto piće, znala je da je on
diplomirao na WSU, da je najmlađi od tri brata i da njegovi roditelji još
uvijek žive u istoj farmi u Ajovi koju je imao njegov djed. Sve je ušlo na
jedno uho i izašlo na drugo. Ono na šta se zaista fokusirala je način na koji
se njegovo koleno okrznulo o njeno, način na koji je njegov palac milovao
mokru čašu piva u postojanom, senzualnom ritmu.
Govorio joj je o žurci bratstva na koledžu kada je rekla: „Želiš da dođeš kod
mene?"
"Za kafu?"
Ona se nasmiješi. "I to, valjda."

“Ne zajebavaš se, zar ne?”
„Rekao bih da je sasvim jasno da jesam. Jednostavno volim da budem

direktan o tome. Ja sam . . .
trideset četiri godine. Moji dani igranja su iza mene.”
Zatim ju je pogledao, polako se smiješeći, a znalačka senzualnost u

njegovom pogledu učinila je da joj se motor pregrije. Ovo će biti dobro.
"Koliko daleko živiš?"
"Kao sreća, nije daleko."
Ustao je, spustio ruku kako bi joj pomogao da ustane.
Rekla je sebi da je galantan. Za razliku od pomoći starima.
Stavila je svoju ruku u njegovu; na kontaktu ju je proželo drhtavo uzbuđenje.
Nisu razgovarali dok su se probijali kroz sada mračno i prazno tržište. Nije
bilo šta da se kaže. Lepote su razmenjene, predigra je započela.
Ono što je od ovog trenutka bilo važno imalo je više veze sa golom kožom
nego golim pitanjima.
Portir u Meghanninoj zgradi odradio je svoj posao bez reči. Ako je

primijetio da je to drugi mladić kojeg je dovela kući u posljednjih mjesec
dana, nije pokazivao nikakve znakove toga.
„Veče, gospođo Dontess“, rekao je, klimajući glavom. „Hans“, priznala je,
predvodeći – O, Bože, kako se on zvao? Donny. Kao u Osmondu.
Željela je da nije uspostavila tu vezu.
Ušli su u lift. Čim su se vrata zatvorila, okrenuo se ona. Čula je malo zastoj
u disanju dok se naginjao prema njoj.
Usne su mu bile meke i slatke kao što je mislila da će biti.

Lift je zvonio na spratu penthausa. Počeo je da se povlači nju, ali ona mu

nije dopustila. "Ja sam jedini stan na ovom spratu", šapnula je na njegova
usta. I dalje ga ljubeći, posegnula je u torbu i povukla ključeve.
Zaključani zajedno, krenuli su prema vratima i posrnuli kroz njih.
"Ovuda." Glas joj je bio oštar, grub, dok ga je vodila prema spavaćoj sobi.
Kad je stigla, počela je da otkopčava bluzu. Pokušao je da dohvati nju, ali
mu je odgurnula ruku.
Kada je bila gola, pogledala ga je. Soba je bila mračna, u sjeni, baš onako
kako joj se dopalo.
Lice mu je bilo zamagljeno. Otvorila je fioku noćnog ormarića i pronašla

kondom.
„Dođi ovamo“, rekao je, ispruživši ruku.
„Oh. Namjeravam doći. Evo.” Polako je išla prema njemu, držeći stomak što
je više moguće.
Dodirnuo joj je lijevu dojku. Njena bradavica je odmah odgovorila. Bol

između njenog naslijeđa je rastao, produbljivao.
Sagnula je dolje, uhvatila ga i počela milovati.
Nakon toga se sve odvijalo brzo. Padali su jedno na drugo kao životinje,
grebali, grbali, stenjali. Iza njih, uzglavlje je udarilo o zid. Njen orgazam,
kada se konačno dogodio, bio je oštar i bolan i prebrzo je nestao.
Ostala je da se oseća nejasno nezadovoljno. To se sve češće dešavalo.

Zavalila se na jastuke. Bio je pored nje, tako blizu da je mogla osjetiti
toplinu njegovog golog mesa uz svoje bedro.
Bio je odmah pored nje, a ipak se osjećala usamljeno. Evo ih, zajedno u
krevetu, sa mirisom njihovog seksa i dalje u vazduhu, a ona nije mogla da se
seti
jednu stvar da mu kažem.
Prevrnula se i približila mu se. Prije nego što je sasvim shvatila šta radi,
mazila se uz njega. Bio je to prvi put da je učinila nešto tako intimno nakon
nekoliko godina.
„Reci mi nešto o tebi što niko ne zna“, rekla je, klizeći golom nogom preko
njegove.
Tiho se nasmijao. “Pretpostavljam da živiš u Bizarro Worldu, gdje sve rade

unazad, ha? Prvo mi izjebeš mozak, a onda želiš da me upoznaš. U baru si
praktično zijevao kada sam ti pričao o svojoj porodici.”
Odmaknula se od njega, povukla u sebe. “Ne volim da budem običan.” Bila

je iznenađena koliko je dobro zvučala.
"Nisi, vjeruj mi."
Gurnuo joj je nogu u stranu i poljubio je u rame. The brush-off. iskreno, više
je volela bez poljupca.
"Moram ići."
"Pa, idi."
Namrštio se. “Nemojte zvučati ljutito. Nije da smo se večeras zaljubili.”

Posegnula je do poda po svoju noćnu košulju Seahawks i obukla je.
Bila je manje ranjiva odjevena. „Ne poznaješ me dovoljno dobro da znaš da

li sam ljut. I iskreno, ne mogu zamisliti da se zaljubim u nekoga ko je
koristio izraz 'držanje lopte' toliko često kao ti.”
"Isuse." Ustao je iz kreveta i počeo se oblačiti. Sedela je u krevetu, veoma

ukočena, posmatrajući ga. Poželjela je da ima knjigu na svom noćnom
ormariću. Bilo bi lijepo početi čitati sada.
„Ako nastavite da idete levo, naći ćete ulazna vrata.”
Njegovo namrštenje se produbilo. “Jesi li na lijekovima?”
Nasmijala se tome.
"Zato što bi trebao biti." Počeo je da ode – primetila je da je skoro potrčala –

ali na vratima je zastao i okrenuo se. “Sviđala si mi se, znaš.”
Onda je otišao.
Meg je čula kako se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju. Konačno je izdahnula.
Prošle su nedelje, čak i meseci, pre nego što su muškarci počeli da pitaju da
li je lečena. Sada je uspjela potpuno otuđiti Dannyja —Donija —u jednoj
noći.
Gubila je stisak. Činilo se da se život odvija oko nje. Dovraga, nije se mogla
sjetiti kada je posljednji put poljubila muškarca i osjetila nešto više od želje.
A šta je sa usamljenošću? Dr Bloom ju je pitao. Da li se i vama to sviđa?
Nagnula se u stranu i upalila noćnu lampu. Svjetlo je palo na a uramljena

fotografija Meghann i njene sestre, snimljena prije mnogo godina.
Megan se pitala šta njena sestra trenutno radi. Pitala se da li je budna u ovo
kasno doba, osjećajući se usamljeno i ranjivo. Ali ona je znala odgovori.
Claire je imala Alison. I Sam.
Sat.
Meghann je poželjela da zaboravi nekoliko uspomena koje je imala na nju

sestrin otac. Ali takva amnezija je nikada nije obuzela. Umjesto toga,
Meghann se sjećala svega, svakog detalja. Uglavnom, sjećala se
koliko je željela da i Sam bude njen otac. Kada je bila mlada i puna nade,
pomislila je: Možda bismo mogli biti porodica, nas troje.
Lula sanja o djetetu. I dalje bolno nakon svih ovih godina.
Sam je bio Clairein otac. Uskočio je i promijenio sve. Meg i Claire više nisu
imale ništa zajedničko.
Claire je živjela u kući punoj smijeha i ljubavi. Vjerovatno je izlazila samo s

uglednim vođama zajednice. Nema anonimnog, nezadovoljnog seksa za
Claire.
Megan je zatvorila oči, podsećajući se da je to život koji želi. Probala je

brak.
Završilo se upravo onako kako se i bojala - njegovom izdajom i njenim

slomljenim srcem.
To više nikada nije željela doživjeti.
Ako je ponekad provela sat ili nešto više usred noći s bolom čežnje koji nije
sasvim nestao, pa, to je bila cijena nezavisnosti.
Nagnula se preko kreveta i podigla slušalicu. Na njenom brzom biraču bilo

je pet brojeva: kancelarija, tri restorana za poneti i njena najbolja prijateljica
Elizabet Šor.
Udarila je broj tri.
"Sta je bilo?" rekao je ošamućeni muški glas. "Jamie?"
Meghann je bacila pogled na sat pored kreveta. Prokletstvo. Bila je skoro

ponoć; to je bilo skoro tri sata u Njujorku. „Izvini, Jack. Nisam primetio
vreme.”
“Za pametnu ženu, često pravite tu grešku. Samo suho.”
Meghann je poželjela da može spustiti slušalicu. Osjećala se izloženom zbog

svoje greške. To pokazala koliko je malo života imala.
"Jesi li uredu?" rekla je Elizabeth, zvučajući zabrinuto.

"Dobro sam. Zeznuo sam. Reci Jacku da mi je žao. Možemo razgovarati

sutra. Ja ću nazovi prije nego odem na posao.”
"Samo se drži."
Meghann je čula kako Elizabeth nešto šapće svom mužu. u vremenu kasnije
je rekla: „Da pogodim. Upravo ste se vratili kući iz Atinjana.”
Zbog toga se osjećala još gore. “Ne. Ne veceras."
„Jesi li dobro, Meg?”
“Dobro, zaista. Upravo sam izgubio pojam o vremenu. Bio sam . . . radeći na
neurednom taloženju. Razgovaraćemo sutra.”
„Jack i ja odlazimo u Pariz, sjećaš se?“
„O, da. Lijepo se provedi.”
“Mogao bih to odgoditi...”
“I propustiti onu veliku zabavu u Ritzu? Nema šanse. Lijepo se provedite.”
Nastupila je pauza na liniji, a onda je nežno Elizabeth rekla: „Volim te,

Meg.”
Osjetila je početak suza. To su bile riječi koje su joj trebale, čak i ako su
dolazile izdaleka; učinili su da se osjeća manje usamljenom, manje ranjivom.
„I ja tebe volim, Birdie. Laku noc."
“'Noć, Meg. Lijepo spavaj."
Polako je spustila slušalicu. Soba je sada izgledala tiho; previše mračno.
Navukla je pokrivače i zatvorila oči, znajući da će proći sati prije nego što
zaspi.
C POGLAVLJE
SEDAM
NJIHOVO PRVO OKUPLJANJE NA JEZERU CHELAN BILO je u

slavlju.
Devetnaest osamdeset devet. Godine Madonna je pozvala ljude da se izraze,

a Jack Nicholson je glumio Jokera i prvi dijelovi Berlinskog zida su pali. Još
važnije, to je bila godina kada su svi napunili dvadeset jednu. Tada ih je bilo
pet. Najbolji prijatelji od osnovne škole.
To prvo druženje dogodilo se slučajno. Djevojke su se udružile njihov novac

da Claire daju vikend u kolibi za medeni mjesec za njen rođendan. U to
vrijeme —u martu —bila je do ušiju zaljubljena u Carla Eldridgea. (Prva od
mnogih ljubavnih veza koje su se pokazale kao običan stari udarac u glavu.)
Do sredine jula, određenog vikenda, Claire je bila od ljubavi, sama i više od
toga nego malo depresivan. Nikada nije bacala novac, na put je otišla sama, s
namjerom da sjedi na trijemu i čita.
Neposredno prije večere prvog dana, pohabani žuti Ford Pinto uvučen u
dvorište. Njeni najbolji prijatelji su izašli iz auta i potrčali preko travnjaka,
smejući se, držeći dva velika vrča mešavine margarite. Svoju posjetu nazvali
su ljubavnom intervencijom i uspjelo je. Do ponedjeljka, Claire se sjetila ko
je i šta želi od života. Carl Eldridge definitivno nije bio "taj".
Od tada su svake godine uspevali da se vrate na nedelju dana. Sada, od

trkajući, bilo je drugačije. Gina i Claire su imale po jednu kćer; Karen je
imala četvero djece, od jedanaest do četrnaest godina; a Charlotte je
očajnički pokušavala da zatrudni.
U proteklih nekoliko godina njihove partije su se stišale; ovih dana je iz

kofera izlazilo manje tekile i cigareta. Umjesto da se dotjeraju i odu na
Cowboy Bob's Western Roundup da lome tekilu i plešu, oni su rano stavljali
djecu na spavanje, pili čaše bijelog vina i igrali se srcima za okruglim
drvenim stolom na verandi.
Zadržali su tekući rezultat za sedmicu.
Pobjednik je dobio ključeve vikendice za medeni mjesec za narednu godinu.
Njihov odmor je evoluirao u neku vrstu sporog, lijenog ritma vrteške. Dane
su provodili pored jezera, ispruženi na crveno-belim prugastim peškirima za
plažu ili sedeći na pohabanim starim ležaljkama za plažu, sa prenosnim
radiom postavljenim na stolu za piknik. Uvijek su slušali staru stanicu, a
kada bi se pojavila pjesma iz osamdesetih, skočili bi i zaplesali i zapjevali. U
vrućim danima - kao što je ovaj bio - većinu vremena su provodili u jezeru,
stojeći do vrata u hladnoj vodi, a lica su im bila zaklonjena širokim šeširima
i sunčanim naočalama. Pričam. Uvijek pričam.
Sada je konačno vrijeme bilo savršeno. Nebo je bilo sjajno plavo, a jezero
kao staklo. Starija djeca su bila u kući, svirala lude osmice i slušala Vilijevu
muziku koja para uši, vjerovatno pričajući o najnovijem, najodvratnijem
filmu s R
ocijenjenim koji su majke drugih dozvolile svojoj djeci da vide. Alison i

Bonnie su pedalirali vodeni bicikl u ograđenom dijelu jezera. Njihov kikot se
čuo iznad ostalih.
Karen je sjedila pogrbljena u svojoj stolici, lepršajući se pamfletom iz parka

tobogana. Charlotte, potpuno zaštićena od sunca floppy bijelim šeširom i
prozirnim pokrivačem s tri četvrtine rukava, čitala je najnoviji izbor Kelly
Ripa knjige i pijuckala limunadu.
Gina se nagnula u stranu i otvorila hladnjak, bučno tražeći dijetalnu kolu.

Kad ga je našla, izvukla ga je i otvorila, otpivši dugo piće prije nego što je
zatvorila hladnjak. “Moj brak se završava i mi smo

ispijanje dijetalne koka-kole i limunade. Kada je Karenin kurvin prvi muž

otišao, zalupili smo tekilu i zaplesali makarenu kod Kauboja Boba.”
“To je bio moj drugi muž, Stan”, rekla je Karen. „Kada je Aron otišao, mi
pojeo te kolačiće u loncu i otišao uroniti u jezero.”
"Moja poenta ostaje", rekla je Gina. „Moja kriza je da dobijem Ulicu Sesam
tretman. Imate Animal House.”
"Kauboj Bob's", rekla je Charlotte, gotovo se smiješeći. “Nismo bili tamo

godinama.”
„Ne otkako smo počeli da vučemo ove male ljude,“ Karen istakao. “Teško je
rock and roll sa djetetom na leđima.”
Šarlot je pogledala u jezero, do mesta gde su devojčice pedale pedale svojim

vodenim biciklom. Njen osmeh je polako nestao. Ta poznata tuga ponovo joj
je došla u oči. Bez sumnje je razmišljala o bebi koju je toliko željela.
Claire je bacila pogled na svoje prijatelje. To ju je na trenutak pokrenulo,

kao ponekad radili na ovim putovanjima, da vide sebe od trideset pet godina.
Ove godine, više nego bilo koje druge, djelovali su tiše. Čak i stariji. Žene na
rubu pjenušavog jezera koje su imale previše na umu.
To nikad ne bi uspjelo. Došli su na jezero Čelan da budu mlađi, slobodnijeg

sebe. Nevolje su bile za druge geografske širine.
Claire se podigla na laktove. Grebani pamuk njene plaže činilo se da joj

ručnik zagrize u opečene podlaktice.
"Willie ove godine ima četrnaest, zar ne?"
Karen je klimnula. “U septembru kreće u srednju školu. Možeš li vjerovati? I

dalje spava sa plišanom životinjom i zaboravlja da opere zube. Djevojčice iz
devetog razreda pored njega izgledaju kao plesačice od punog zlata.”
“Zašto nije mogao čuvati dijete sat ili dva?”
Gina sjedi uspravno. „Dovraga, Claire. Zašto se o tome ranije nismo setili?
Ima četrnaest godina.”
Karen Frowned. "Sa zrelošću kišne gliste."
„Svi smo čuvali bebe u njegovim godinama“, rekla je Šarlot. “Dovraga, tog
ljeta prije srednje škole bila sam praktički dadilja.”
„On je odgovoran klinac, Karen. Biće on dobro”, rekla je nežno Claire. “Ne
znam. Prošlog mjeseca njegova riba je uginula. Nedostatak hrane.” “Neće
umrijeti od gladi za dva sata.”
Karen se osvrnula na kabinu.
Kler je tačno razumela šta njena prijateljica misli. Ako je Willie bio dovoljno
star da čuva djecu, više nije bio mali dječak.
"Da", rekla je Karen konačno. "Naravno. Zašto ne? Ostavićemo mu mobilni

telefon…”
“—i lista brojeva—”
“—i reći ćemo im da ne izlaze iz kabine.”
Gina se prvi put nasmiješila cijeli dan. "Dame, Blueseri će napustiti zgradu."
Trebalo im je dva sata da se istuširaju, presvuku i naprave večeru za djecu.
Makaroni i sir i viršle. Trebalo im je još sat vremena da uvjere djecu da je
njihov plan moguć.
Konačno, Claire je čvrsto uhvatila Karen i izvela je van. Dok su hodali

dugim, krivudavim prilazom, Karen je zastala i osvrnula se svakih nekoliko
stopa. "Jesi li siguran?" rekla je svaki put.
“Sigurni smo. Odgovornost će mu dobro doći.”

Karen Frowned. “Stalno razmišljam o onim jadnim malim zlatnim ribicama,

koje plutaju trbuhom u prljavoj vodi.”
"Samo nastavi hodati." Gina se nagnula blizu Claire i rekla: „Ona je kao jer
u ledu. Ako prestane, nikada je više nećemo pokrenuti.”
Stajali su preko puta Kauboj Boba kada ih je udarilo.
Claire je prva progovorila. “Napolju nije čak ni mrak.”
„Kao životinje za zabavu, izgubili smo dodir,“ rekla je Šarlot.
"Sranje." Ovo od Gine.
Claire je odbila da bude osujećena. Pa šta ako su izgledale kao devojke iz

sestrinstva usred profesionalnih pijanica koje su naselile ovakvo mesto u
ranim večernjim satima?
Bili su ovdje da se dobro provedu, a Cowboy Bob's je bio njihov jedini

izbor.
„Hajde, dame“, rekla je, jurišajući naprijed.
Njene prijateljice su stajale u redu iza nje. Uzdignute glave, umarširali su u

Cowboy Bob's kao da su vlasnici ovog mjesta. Gusta siva izmaglica visila je
duž plafona, lebdeći u tankim pramenovima između nadzemnih svjetala. Uz
šank je bilo nekoliko redovnih gostiju, pogrbljenih tijela posađenih poput
mokrih gljiva na crne barske stolice.
Nekoliko raznobojnih neonskih natpisa za pivo treperilo je u sumornoj tami.
Claire je povela put do okruglog, izlupanog stola blizu praznog plesnog

podija.
Odavde su imali nesmetan pogled na bend —koji je sada bio primetno

odsutan. Na džuboksu je svirala cvilljiva zapadnjačka pjesma.
Jedva su stigli do svojih mjesta kada se pored njih pojavila visoka, mršava
konobarica kožastih obraza. “Šta mogu dobiti za vas?” upitala je, brišući sto
sivom krpom.
Gina je naručila turu margarita i kolutiće luka, koji su odmah servirani.

„Bože kako je dobro izaći “, rekla je Karen, posegnuvši za pićem. „Ne mogu
da se setim kada sam poslednji put izašao a da nisam morao da uradim
dovoljno unapred planiranja da bih započeo vazdušni napad.”
„Amen za to“, složila se Gina. “Rex nikada nije mogao podnijeti dadilju.
Čak ni da me iznenadi sa spojem za večeru. Iznenađenje je uvijek bilo:

idemo na večeru.
Možete li to isplanirati? Kao da su potrebni jajnici da bi podigli slušalicu.”

Na to joj je osmeh skliznuo. “Uvijek me je to dovraga iznerviralo. Ali to je
prilično mala pritužba, zar ne? Zašto to ranije nisam primijetio?”
Claire je znala da Gina razmišlja o promjenama koje dolaze u njen novi,

samački život. Krevet koji bi iz noći u noć bio poluprazan.
Htjela je nešto reći, ponuditi neku vrstu utjehe, ali Claire nije znala ništa o
braku. Mnogo je izlazila u posljednjih dvadeset godina i nekoliko puta se
zaljubila u pseudo ljubav. Ali nikad prava stvar.
Shvatila je da je promašila, ali upravo sada, kada je vidjela slomljeno srce u

Gininim očima, zapitala se je li možda imala sreće.
Claire je podigla čašu. „Nama“, rekla je čvrstim glasom. “Za Bluesere.

Prošli smo kroz srednju s gospodinom Kruetzerom, srednju školu sa
gospođicom Bass the Wide Ass, kroz trudove i operacije, vjenčanja i
razvode. Dvoje od nas je izgubilo brak, jedna nije uspjela zatrudnjeti, jedna
nikada nije bila zaljubljena, a prije nekoliko godina jedna je umrla. Ali još
smo tu. Uvek ćemo biti tu jedno za drugo. To nas čini sretnim ženama.”
Zveckali su čašama.
Karen se okrenula Gini. „Znam da se osećaš kao da se raspadaš. Ali to

postaje bolje. Život ide dalje. To je sve što mogu reći.”
Charlotte je pritisnula Gininu ruku, ali nije rekla ništa. Ona je bila jedna od
oni koji su najbolje znali da ponekad nema riječi za ponuditi.
Gina se uspjela nasmiješiti. "Dosta. Mogu mope kod kuće. Hajde da

razgovaramo o nečem drugom.”
Claire je promijenila temu. U početku je bilo nezgodno, razgovor na a

jednosmjerni put pokušavaju promijeniti smjer, ali su postepeno pronašli
svoj ritam. Vratili su se starim danima i sve ih je nasmijalo. U nekom
trenutku su naručili tanjir nachosa. Kada je stigla druga narudžbina hrane,
bend je počeo. Prva pjesma je bila jezivo glasna izvedba "Friends in Low
Places".
„Zvuči kao da je Garth Brooks uhvaćen u ogradu od bodljikave žice“, rekla

je Claire, smijući se.
Dok je bend stigao do pjesme Alana Jacksona "Here in the Real World",
mjesto je bilo od zida do zida. Gotovo svi su bili obučeni u zapadnjačku
odjeću od lažne kože. Grupa je plesala na način pljeskanja po butinama.
"Jesi li čuo to?" Claire se nagnula naprijed i stavila ruke na sto. „To su
'Gitare i Kadilaci.' Moramo plesati .”
"Ples?" Gina se nasmijala. “Posljednji put kad sam plesao sa vama dvoje,
dupe moja udario starca i poslao ga u let. Daj mi još jedno ili dva pića.”
Karen je odmahnula glavom. „Izvini, Charlie. Plesala sam do šesnaeste

veličine.
Sada smatram da je mudro držati dupe što mirnije.”
Claire je ustala. “Hajde, Charlotte. Niste prokleto stari kao ova dvojica. Želiš
li plesati?”
"Šališ se? Volio bih." Stavila je torbicu na svoje meso i pratila Claire do
plesnog podija. Svuda oko njih, parovi obučeni u traper plesali su u šarama.
Žena je piruetirala pored njih, usput izgovarajući 1-2-3 . Očigledno su joj
bile potrebne sve njene vještine koncentracije kako bi održala korak s
partnerovim potezima.
Claire je pustila muziku kao hladnu vodu tokom vrelog ljetnog dana.
Osvježio ju je, podmladio. Čim je počela da se kreće u skladu sa tim, da
zamahuje kukovima, lupa nogama i pljeska rukama, sjetila se koliko je ovo
voljela. Nije mogla vjerovati da je dopustila da se nakupi toliko tihih godina.
Muzika ju je ponela i ogulila sloj majčinskih godina. Ona i Šarlot su ponovo

postale tinejdžerke, smejale su se, udarale kukovima, pevale jedna drugoj
naglas. Sljedeća pjesma je bila “Sweet Home Alabama” i morali su ostati za
tu. Sljedeća kamera
"Margaritaville."
Kada je bend napravio pauzu, Claire je bila vlažna od znoja i bez daha. Iza
lijevog oka buknula je mala glavobolja; zavukla je ruku u džep i pronašla
Excedrin.
Charlotte je gurnula kosu s očiju. “To je bilo sjajno. Johnny i ja od tada

nismo plesali. . .”
Ona se namršti. “Bože. Možda ne od našeg venčanja. To se dešava kada

đavo pokušavate da zatrudnite.
Romantika stiže na put.”
Claire se nasmijala. “Vjeruj mi, dušo, romansa mijenja poštanske brojeve

nakon što se zaludiš. Nisam imao stotinu sastanaka godinama. Hajde.
Toliko sam dehidriran da se osjećam kao komad govedine.”
Char je klimnuo prema pozadi. „Prvo moram da koristim toalet. Naredi mi

druga margarita. I reci Karen da je ova runda na meni.”
"Sigurna stvar." Claire je krenula prema stolu, a onda se sjetila aspirina u

šaci.
Umjesto toga, otišla je do šanka i zatražila čašu slavine vode.
Kada je voda došla, progutala je jednu tabletu, a zatim se okrenula od šanka.

Kada je krenula nazad do stola, ugledala je muškarca kako izlazi na binu.
Nosio je gitaru —
običnu, staromodnu gitaru koja se nije uključivala ni pojačalo. Ostatak benda
je napustio binu, ali njihovi instrumenti su još uvijek bili tamo.
Lako je sjeo na klimavu barsku stolicu. Jedna crna kaubojska čizma bila je
čvrsto postavljena na pod, druga je bila naslonjena na donju prečku taburea.
Nosio je par izblijedjelih, poderanih farmerki i crnu majicu. Kosa mu je bila

skoro do ramena i blistala je plavo na fluorescentnom svjetlu iznad glave.
Gledao je dole u svoju gitaru, iako je crni Stetson štitio većinu
na njegovom licu, Claire je mogla razaznati jake, visoke kosti koje su

definisale njegove obraze.
“Wow.” Nije se mogla sjetiti kada je posljednji put vidjela muškarca koji je
bio tako dobro izgleda.
Ne u Haydenu, to je bilo sigurno.
Muškarci poput njega nisu se pojavljivali u zabačenim gradovima. To je bila

činjenica koju je odavno naučila. Tomovi, Bredovi, Džordžovi ovog sveta
živeli su u Holivudu ili Menhetnu, a kada su putovali, stajali su iza
telohranitelja praznih očiju u crnom odelu lošeg kroja. Razgovarali su o
susretu sa „stvarnim ljudima“, ali to zapravo nikada nisu učinili.
Znala je to jer su jednom snimali akcioni film u Snohomishu. Claire je

molila svog oca da je odvede dole da gleda snimanje. Nijedna od zvijezda
nije razgovarala sa lokalnim stanovništvom.
Čovjek se nagnuo prema mikrofonu. “Ja ću popuniti mjesto dok bend

napravi kratku pauzu. Nadam se da vam svima ne smeta.”
Nakon njegovih riječi uslijedio je tihi aplauz.
Claire se progurala kroz gomilu, probijajući se laktom pored mladića u

uskom Wrangler farmerke i Stetson veliki kao kada.
Zaustavila se na rubu plesnog podija.
Otkucao je nekoliko nota na gitari i počeo da pjeva. Isprva mu je glas bio

nesiguran, gotovo suviše tih da bi se mogao čuti iznad bučne buke
natopljene alkoholom.
"Budi tiho", Claire je bila iznenađena kada je čula riječi izgovorene naglas;
ona bi mislio samo na njih.
Osjećala se smiješno upadljivo, stajala je tamo ispred gomile, samo nekoliko
stopa od njega, ali nije mogla da se pomakne, nije mogla skrenuti pogled.
Podigao je pogled.
U zadimljenoj tami, sa desetak ljudi naguranih pored nje, Claire je mislila da

je gleda.
Polako se nasmiješio.
Jednom, prije mnogo godina, Claire je trčala duž doka na jezeru Crescent iza
svoje sestre. Jednog trenutka, bila je nasmijana i uspravna; sledeće sekunde,
bila je u ledeno hladnoj vodi, dahćući i probijajući se ka površini.
Tako se sada osjećala.
"Ja sam Bobby Austin", rekao je tiho, i dalje je gledajući. “Ova pjesma je za
Jedan. Svi znate na šta mislim. Onaj kojeg sam tražio cijeli život.”
Njegovi dugi, preplanuli prsti udarali su po žicama gitare. Onda je počeo da

peva.
Glas mu je bio tih i zadimljen, zavodljiv kao pakao, a pjesma je imala tužan i
proganjajući kvalitet zbog kojeg je Claire razmišljala o svim putevima
kojima nije išla u životu. Zatekla je sebe kako se njiše u taktu uz muziku,
plešući sasvim sama.
Kada je pjesma završila, spustio je gitaru i ustao. Gomila je ljubazno

pljeskala, a zatim se okrenula, vraćajući se svojim vrčevima piva i bivoljim
krilima.
Krenuo je prema Claire. Činilo se da se nije mogla pomaknuti.
Direktno ispred nje stao je. Borila se sa porivom da pogleda iza sebe, da vidi
da li on zaista gleda nekog drugog.
Kada on ništa nije rekao, rekla je: "Ja sam Claire Cavenaugh."
Osmijeh mu je zahvatio jednu stranu usta, ali je bio neobično tužan. "Ja ne
znam kako da kažem šta mislim, a da ne zvučim kao idiot.”
Claireino srce je kucalo tako brzo da joj se zavrtjelo u glavi. "Kako misliš?"
Skratio je razmak između njih, koliko god bio mali. Sada je bio tako blizu da
je mogla da vidi zlatne mrlje u njegovim zelenim očima i mali ožiljak u
obliku polumeseca na ivici njegove gornje usne. Mogla je vidjeti i da je sam
podšišao kosu; krajevi su bili neravni i neuredni.
„Ja sam onaj“, rekao je tiho.
"Onaj šta?" Pokušala je da se nasmiješi. "Put? Svjetlo? Nema put do neba,

ali kroz tebe?"
"Bez šale. Ja sam onaj koga ste tražili.”
Trebala mu se nasmijati, reći mu da nije čula tu otrcanu repliku još od

godine kada je pokušala oblikovati obrve Lady Bic-om.
Imala je trideset pet godina. Davno prošle godine koje je vjerovala u ljubav
na prvi pogled. Sve je to htela da kaže, odgovor koji je uokvirila u svojoj
glavi. Ali kada je otvorila usta, čula je svoje srce kako govori.
"Kako znate da je?"
„Zato što sam i ja tebe tražio.”
Claire je napravila mali korak unazad; dovoljno daleko da može da udiše

sopstveni vazduh.
Htela je da mu se smeje. Zaista jeste.
„Hajde, Claire Cavenaugh“, rekao je tiho. "Pleši sa mnom."

C POGLAVLJE
OSAM
NEKI BRAKOVI SU ZAVRŠAVALI GORKIM RIJEČIMA I RUŽNIM

epitetima, drugi obilnim suzama i šaputanim izvinjenjima; svaki postupak je
bio drugačiji.
Jedina konstanta bila je tuga. Pobijedi, izgubi ili neriješeno, kada je sudijski
čekić zazvonio na drvenoj klupi, Meghann se uvijek osjećala hladno.
Smrt ženskog sna bila je hladna, hladna stvar, i činjenica je, dobro poznata
na Porodičnom sudu, da nijedna žena koja je prošla kroz razvod nikada više
nije vidjela svijet – ili ljubav – na potpuno isti način.
"Jesi li uredu?" Meghann je pitala May.
Njena klijentica je sjedila ukočeno uspravno, čvrsto sklopljenih ruku u krilu.

Do godine kao spoljni posmatrač, možda je izgledala spokojno, gotovo bez
brige za srceparajuću dramu koja se upravo odigrala u ovoj sudnici.
Meghann je znala bolje. Znala je da je May blizu razbijanja tačka. Samo je

čista snaga volje spriječila da vrisne.
“Dobro sam”, rekla je May, plitko je disala. To je bilo uobičajeno, zapravo.

U ovakvim vremenima, žene su često počinjale disati poput Lamaze.
Meghann je dodirnula Mayinu ruku. “Hajdemo do susjedne kuće da
pojedemo nešto, u redu?”

"Hrana", bio je Mejin odgovor, ni pristanak ni odbijanje ideje.
Ispred sudnice je sudija ustao. Nasmiješila se Meghann; zatim kod Georgea

Guttersona, protivnog branioca; zatim napustio sudnicu.
Meghann je pomogla May da ustane. Držala se za ruku kako bi bila mirna

dok su krenuli prema vratima.
“Kučko jedna!”
Meghann je čula Mayin oštro uvučeni dah, osjetila tijelo svoje klijentice
napeto. Mej je stala.
Dale Monroe je skočio naprijed. Lice mu je bilo tamno, ljubičasto crveno.

A-plava vena mu je pulsirala na sredini čela.
"Dale", rekao je George, posegnuvši za svojim klijentom. “Ne budi glup...”

Dale je otresao ruku svog advokata i nastavio da dolazi.
Meghann je lako zaobišla, stavljajući se između Dalea i May.
"Odmaknite se, gospodine Monro."
“To je dr. Monroe, ti pohlepna kučko.”
“Odlična upotreba riječi. Mora da si išla na dobar koledž liberalnih

umetnosti.
Sada se, molim vas, odmaknite.” Osjećala je kako May drhti iza nje, diše
prebrzo.
„Skloni svog klijenta s lica, George.“
George je podigao ruke, dlanovima prema gore. “On me ne sluša.” "Oduzeo

si mi moju djecu", rekao je Dale, gledajući pravo u Meghann. „Hoćete li da
kažete da sam ja bio taj koji je prevarom izvršio transfer ili da
sam
...
imovine izvan dohvata porodice
ukrao novac i kapital iz svog
moje žene?” Zakoračila je prema njemu. „Ili čekaj. Možda ti predlažeš

da sam ja bila ta koja je svakog utorka popodne tukla učiteljicu klavira svoje
kćeri.”
Problijedio je. To je učinilo da ta vena izgleda još izraženije. Okrenuo se u

stranu, pokušao da uspostavi kontakt očima sa svojom ženom.
Bivša žena.
"Maj, hajde", rekao je. „Poznaješ me bolje od toga. Nisam radio sve te
stvari. Dao bih ti sve što si tražio. Ali djecu ne mogu vidjeti samo vikendom
i dvije sedmice ljeti.”
...
Zvučao je iskreno. Da Meghann nije videla ružnu istinu crno-belo, možda bi

poverovala da je on ljut zbog dece.
Govorila je brzo, tako da May ne bi morala. „Razdvajanje vaše imovine bilo

je potpuno pošteno i pravično, dr Monro. I pitanja starateljstva su pošteno
riješena, a kad se smirite, siguran sam da ćete se složiti. Svi čitamo izjave
koje odražavaju vaš životni stil.
Otišli ste ujutru u šest ujutro – prije nego što su se djeca probudila – i rijetko
ste se vraćali kući prije deset popodne – nakon što su bila u krevetu. Vikende
si proveo sa momcima, igrajući golf i poker. Dođavola, vjerovatno ćeš sada
viđati svoju djecu više nego dok si živjela u porodičnoj kući.”
Meghann se nasmiješila, zadovoljna sobom. To je bio pametan, dobro

osmišljen argument.
Nije mogao da se ne složi. Pogledala je Džordža, koji je ćutke stajao pored

svog klijenta. Advokat je izgledao kao da će mu pozliti.
"Šta misliš ko si?" Dale je grubo prošaptao, zakoračivši prema njoj. Sa

strane, prsti su mu se skupili u šake.
„Hoćeš li me udariti, Dale? Nastavi. Izgubi ono malo starateljstva koje
imaš.”
On je oklevao.
Zakoračila je prema njemu. “I ako još jednom udariš Mej, ili je čak dotakneš
previše jako, naći ćeš se ponovo u ovoj sudnici, samo što neće biti ugrožen
novac. To će biti tvoja sloboda.”
“Pretiš mi ?”
"Prijatelj?" Njen pogled je pronašao njegov. “Da. Ja sam. Da li nam je to

jasno? Drži se podalje od mog klijenta ili ću se pobrinuti da se tvoj život
pretvori u scenu tuširanja iz Oza. I ne mislim na Munchkinland. Svaki drugi
petak možete parkirati ispred kuće i čekati da djeca izađu. Vraćate ih na
vrijeme, kako je dogovoreno, i to je zbir vašeg kontakta sa May.
To nam je svima jasno, zar ne?”
Mej joj je dodirnula ruku, nagnula se i šapnula: "Idemo."
Meghann je čula umor u Mayinom glasu. To je podsjetilo Meghann na njen

sopstveni razvod. Toliko se trudila da bude jaka, ali u trenutku kada je izašla
iz sudnice, slomila se kao stari pokretni most, samo se srušila.
Postojao je veliki dio nje koji nikada više nije stajao uspravno.
Zgrabila je aktovku sa stola u hrastovoj biblioteci i drugom rukom prevukla

Mejin struk. Povezani zajedno, izašli su iz sudnice.
"Platićeš za ovo, kučko jedna", vrisnuo je Dale u njihova leđa. Onda je nešto
udarilo o pod.
Meghann je pretpostavila da je to drugi hrastov sto.
Nije se osvrnula. Umjesto toga, čvrsto je držala ruku na Mayinom struku i

odveo je do lifta. U maloj kabini stajali su jedno pored drugog.
U trenutku kada su se vrata zatvorila, Mej je briznula u plač.
Meghann je držala Mayinu ruku, nežno je stežući. “Znam da sada izgleda

nemoguće, ali život će postati bolji. Obećavam. Ne odmah, čak ni brzo, ali
biće bolje.”
Povela je May niz stepenice zgrade suda i napolje. Nebo je bilo teško i sivo
od oblaka. Turobna kiša pljunula je po ulicama zakrčenim automobilima.
Sunca nije bilo nigde. Nema sumnje da je pratio guske na jug, do mjesta
poput Floride i Kalifornije. Neće se vratiti u zapadni Washington s punim
radnim vremenom sve do četvrtog jula.
Prošetali su Trećom ulicom do sudskog aneksa, omiljenog ručka mjesto za
bandu Porodičnog suda.
Dok su stigli do ulaznih vrata, Meghannino odijelo je bilo više nego malo
vlažno.
Sive pruge kvarile su kragnu njene bijele svilene bluze. Ako je postojao
jedan dodatak koji nije bio u lokalnom vlasništvu, to je bio kišobran.
“Hej, Meg”, reklo je nekoliko kolega dok je hodala kroz restoran do praznog
stola pozadi. Izvukla je stolicu za maj, a zatim sela nasuprot njoj.
Za nekoliko trenutaka, pored njih je bila konobarica umornog izgleda.

Izvukla je olovku iz repa. „Je li ovo dan šampanjca ili martinija?“ upitala je
Meghann.
“Definitivno šampanjac. Hvala.”
May ju je pogledala preko stola. „Nećemo baš da pijemo šampanjac, zar

ne?"
“Maj. Sada si milioner. Vaša djeca mogu dobiti doktorat na Harvardu ako
žele. Imate prekrasnu kuću na obali u Medini i ne plaćate hipoteku. Dale, s
druge strane, živi u stanu od 1300 kvadratnih metara u Kirklandu. I dobio si
puno starateljstvo nad djecom. Dovraga, da, slavimo.”
“Šta ti se dogodilo?”
"Kako misliš?"
“Moj život je pogođen projektilom Scud. Čovjek kojeg volim je otišao. Sada
saznajem da je ionako mogao postojati samo u mom umu. Moram da živim
sa činjenicom da ne samo da sam sama, već sam, očigledno, bila i glupa.
Moja djeca će morati živjeti cijeli život znajući da se porodice raspadaju, da
je ljubav nestalna i, prije svega, da se obećanja krše. Nastaviće, naravno. To
rade djeca i žene - idemo dalje. Ali nikada više nećemo biti potpuno
cjeloviti. Ja ću imati novac. Velika debela stvar. Imaš novac, ja
pretpostaviti. Spavate li s njim noću? Drži li te kad se probudiš iz noćne

more?”
"Je li Dale?"
„Davno, da. Nažalost, to je čovjek kojeg se stalno sećam.” May je spustila

pogled na svoju ruku. Na burmi na njenom prstu. “Osjećam se kao da
krvarim. I eto ti sedi. Pijem šampanjac.”
Ponovo je podigla pogled. "Šta nije uredu s tobom?"
„Ovo može biti težak posao“, odgovorila je iskreno. “Ponekad, jedini način
na koji to mogu proći je...”
U restoranu je nastao metež. Zasjenjeno staklom. Za stolom srušio se na pod.

Žena je vrisnula.
„Oh, ne“, uzdahnula je May. Lice joj je bilo blijedo.
Meghann se namrštila. "Šta do...?" Okrenula se u svom mesu.
Dale je stajao na otvorenim vratima, držeći pištolj u lijevoj ruci. Kada ga je

Meghann pogledala, nasmiješio se i prešao preko oborene stolice. Ali u tom
osmehu nije bilo humora; u stvari, izgledalo je kao da plače.
Ili je to možda bila kiša.
"Spusti pištolj, Dale." Iznenadila se kada je čula smirenost u svom glasu.

„Vaš red za mikrofon je gotov, savjetniče.”
Žena u crnom odijelu na pruge puzala je po podu. Ona se preselila polako

dok nije stigla do vrata. Onda je ustala i potrčala.
Dale ili nije primijetio ili nije mario. Imao je oči samo za Meghann. "Uništio
si mi život."
„Spusti pištolj, Dale. Ne želiš da uradiš nešto glupo.”
„Već sam uradio nešto glupo.” Glas mu se slomio i Megan je to videla

plakao je . “Imao sam aferu i postao pohlepan i zaboravio koliko volim svoju
ženu.”
Mej je počela da staje na noge. Meghann ju je zgrabila, natjerala da se

spusti, a zatim i sama ustala.
Podigla je ruke u zrak. Srce joj je bilo udarnim čekićem koji joj pokušava
probiti grudni koš. „Hajde, Dale. Spusti pištolj. Naći ćemo vam pomoć.”
“Gdje je bila sva vaša pomoć kada sam pokušao svojoj ženi reći koliko mi je
žao?”
"Napravio sam grešku. Žao mi je. Ovaj put ćemo svi sjesti i razgovarati.”
„Misliš da ne znam koliko sam sjeban? Verujte mi, damo, znam.”
Glas mu je ponovo zapeo. Suze su mu se kotrljale niz obraze. „Isuse, Mej,

kako sam dospeo ovde?“
"Dale", Meghann je izgovorila njegovo ime mirnim, ujednačenim glasom.

“Znam kako...”
“Umukni . Ti si kriva, kučko. Ti si taj koji je sve ovo uradio.” Podigao je

pištolj, naciljao i povukao obarač.
Joe se probudio s groznicom i peckanjem u grlu. Suh, nagrizajući kašalj ga

je uspravio prije nego što je potpuno otvorio oči. Kad se sve završilo, sjedio
je tamo, mutnih očiju, očajnički mu je trebalo malo vode.
Svjetlucavi sloj mraza prekrio je njegovu vreću za spavanje, njeno prisustvo

svjedoči o visini. Iako su dani u ovom dijelu države bili vrući kao pakao,
noći su bile hladne.
Ponovo je zakašljao, a onda je izašao iz vreće za spavanje. Prsti su mu

drhtali dok je smotao torbu i vezivao je za ranac. Posrnuo je
iz još uvijek mračne šume i izronio kao krtičnjak i trepćući u sunčan dan.
Sunce je već bilo ljuto dok se penjalo na nebo bez oblaka.
Joe je iskopao četkicu za zube, sapun i pastu za zube iz svog torbe i, čučeći
pored brzaca Icicle Creeka, pripremio se za taj dan.
Dok je završio, teško je disao, kao da je od napora pranje zuba je bilo na

trčanju Bostonskog maratona.
Zurio je u sebe u rijeci. Iako se njegov odraz pokolebao u struji, bistra voda
je uhvatila njegovu sliku sa iznenađujućim detaljima. Kosa mu je bila
preduga i zamršena poput grmlja koje je formiralo njegov krevet posljednje
dvije noći. Gusta brada prekrivala mu je donju polovinu lica; bila je to
kombinacija sive i crne poput jorgana. Kapci su mu visjeli nisko, kao u
umornom porazu.
A danas mu je bio rođendan. Njegova četrdeset i treća.
U nekom drugom vremenu – drugom životu – ovo bi bio dan za slavlje, za

porodicu. Diana je oduvijek voljela zabavu; bacila bi jednu na kapaljku.
Godine kada je napunio trideset osam, ona je iznajmila Space Needle i

unajmila imitatora Brucea Springstina da otpjeva muziku iz njihove
mladosti. Mjesto je bilo prepuno prijatelja. Svi su željeli proslaviti Joeov
rođendan s njim.
Onda.
Uz uzdah, gurnuo se na noge. Brzom provjerom novčanika i džepova

otkriveno je da je opet skoro švorc. Novac koji je zaradio prošle sedmice
košenjem travnjaka gotovo je nestao.
Zakačivši ranac na mesto, pratio je krivudavu reku van NationalForest. Dok

je stigao do autoputa 2, toliko se znojio da je morao da briše oči. Čelo mu je
gorjelo. Znao je da ima groznicu. Najmanje sto stepeni.
Zagledao se u crnu rijeku asfalta koja se slijevala u mali grad od
Leavenwortha. Sa obe strane stražarili su vretenasti zeleni borovi.

Grad je bio udaljen samo oko kilometar. S ove udaljenosti mogao je vidjeti
zgrade s bavarskom tematikom, stop svjetla i bilborde. Bio je to, znao je,
grad u kojem se prodaju ručno rađeni božićni ukrasi tokom cijele godine i na
svakom uglu ima neobičan prenoćište. Mesto koje je turiste i posetioce
dočekivalo raširenih ruku.
Osim ako ne izgledaš ili mirišeš kao Joe.
Ipak, bio je preumoran da hoda uzbrdo, pa je skrenuo prema gradu. Njegova

stopala boli i stomak. Nekoliko dana nije dobro jeo.
Jučer je preživio na nezrelim jabukama i posljednjim goveđim mesom.
Dok je stigao u grad, glavobolja mu je bila gotovo nepodnošljiva. Za dva

sata je išao od vrata do vrata pokušavajući da nađe privremeni posao.
Nije bilo ničega.
Konačno, na stanici Chevron, potrošio je svoja posljednja dva dolara na

aspirin, koji je isprao vodom iz zarđale lavaboe u javnom toaletu. Poslije je
stajao u prolazu sa slatkišima, slijepo zureći u proizvode.
...
Sada bi dobro došli kukuruzni orasi
Zlatni čips od roštilja.
zlato-
"Morate krenuti dalje, gospodine", rekao je mladić iza gotovine registar.

Nosio je pohabanu smeđu majicu na kojoj je pisalo: Prekidamo ovaj brak da
bismo vam doveli sezonu lova na losove. "Osim ako nećeš kupiti nešto
drugo."
Joe je podigao pogled na sat, iznenađen kad je vidio da je tamo više od sat
vremena. Klimnuvši klincu, odnio je svoju kantinu u toalet i napunio je
vodom, a zatim je iskoristio prostorije i izašao. Kod kase je zastao. Pazeći da
ne uspostavi kontakt očima, pitao je postoji li mjesto gdje bi mogao naći
posao sa skraćenim radnim vremenom.
„Farma Darrington ponekad unajmljuje prolaznike. Obično u vrijeme žetve.
Ne znam za sada. A Whisky Creek Lodge treba ljude za održavanje tokom

trčanja lososa.”
Branje voća ili gutanje ribe. Uradio je dosta i jednog i drugog u protekle tri
godine. "Hvala."
“Hej. Izgledaš bolesno.” Klinac se namrštio. "Da li te poznajem?"
"Dobro sam. Hvala.” Joe se nastavio kretati, plašeći se da će se, ako stane
predugo, spotaknuti, a zatim pasti. Probudio bi se u bolničkom krevetu ili na
krevetu u zatvorskoj ćeliji. Nije bio siguran koja je sudbina gora. Svaki je
donio previše loših uspomena.
Bio je ispred mini marketa, nestabilan na nogama, pokušavajući da natera

aspirin da deluje kada padne prva kap kiše. Bio je veliki i debeo i prskao mu
je pravo u oko. Podigao je bradu i ugledao iznenadno crnilo neba iznad
glave.
"Sranje."
Prije nego što je završio riječ, udarila je oluja. Kiša koja udara kao da ga je
prikovala na mjesto.
Zatvorio je oči i spustio bradu.
Sada bi njegov grip eskalirao u upalu pluća. Još jedna noć napolju u mokroj
odeći bi to zapečatila.
I odjednom više nije mogao ovako da živi. Bio je bolestan i umoran od toga
da bude bolestan i umoran.
Dom.
Ideja mu je pala na pamet kao blag povjetarac, odvela ga je daleko od ovog
ružnog mjesta po kiši. Zatvorio je oči i pomislio na mali grad u kojem je
odrastao, u kojem je igrao za lokalni fudbalski tim i radio u garaži nakon
škole i svakog ljeta dok nije otišao
daleko na koledž. Ako bi ga bilo koji grad i dalje prihvatio nakon onoga što
je učinio, on bi bio taj.
Možda.
Krećući se polako, a emocije su mu bile zbrkana mješavina straha i

iščekivanja, otišao je do telefonske govornice i zakoračio u njen tihi prostor.
Sada je kiša bila samo buka; bilo je kao njegovo otkucaje srca: ubrzano, bez
daha.
Dugo je izdahnuo, a zatim podigao slušalicu, pritisnuo 0 i uputio poziv.

„Hej, sestrice“, rekao je kada je odgovorila. "Kako si?"
“O, moj Bože. Bilo je prokleto vrijeme. Bolesno sam se brinuo za tebe, Joey.
Niste se javili—šta? Osam meseci? A onda si zvučao užasno.”
Sjetio se tog poziva. Bio je u Sedoni. Činilo se da je cijeli grad zaogrnut

kristalima i čekao kontakt s drugim svijetom. Mislio je da ga je Diana
pozvala tamo, ali naravno nije. Bio je to samo još jedan grad kroz koji je
trebalo proći.
Nazvao je svoju sestru na njen rođendan.
Tada je mislio da će svakog dana doći kući. "Znam. Žao mi je."
Ponovo je uzdahnula, a on ju je savršeno mogao zamisliti: kako stoji za

svojim kuhinjskim pultom, vjerovatno pravi spisak stvari koje treba obaviti -
kupovina, vožnja automobilom, časovi plivanja. Sumnjao je da se ona

mnogo promijenila u posljednje tri godine, ali želio je da to sigurno zna.
Nedostajanje joj je preraslo u bol; to je bio razlog zašto nikada nije nazvao.
Previše boli. “Kako je moja lijepa nećakinja?”
“Super je.”
Čuo je nešto u svom glasu. "Sta je bilo?"
„Ništa“, rekla je, a zatim nežnije. „Dobro bi mi došao moj stariji brat o sada,
to je sve. Je li prošlo dovoljno dugo?”
To je bilo pitanje na kojem je sve ostalo. “Ne znam. Umoran sam, znam to.
Zar su ljudi zaboravili?" “Više me ne pitaju toliko.”
Tako da su neki zaboravili, ali ne svi. Kad bi se vratio, sjećanje će ga pratiti.

Nije znao da li je dovoljno jak da se suprotstavi svojoj prošlosti. Nije bio
kada je bio njegov poklon.
...I
“Dođi kući, Joey. Mora da je vreme. Ne možeš se skrivati zauvijek. I trebam

te.”
Čuo je zvuk njenog plača; bio je mekan i slomljen i nešto je izvukao iz

njega.
"Nemoj plakati. Molim te.”
"Nisam. Kupujem luk za večeru.” Ona je šmrcnula. „Vaša nećakinja prolazi

kroz fazu špageta. Neće jesti ništa drugo.” Pokušala je da se nasmeje.
Joe je cijenio pokušaj normalizacije, koliko god bio prisiljen. “Napravi joj
malo maminih špageta. To bi trebalo da završi.” Ona se nasmijala. „Bože,
zaboravio sam. Njeno je bilo užasno.” “Bolje od njene mesne vekne.”
Nakon toga, tišina se provukla kroz redove. Tiho je rekla: „Jesi Moraš sebi
oprostiti, Joey.”
“Neke stvari su neoprostive.”
“Onda barem dođi kući. Ljudima je ovdje stalo do tebe.”
"Zelim. ne mogu
. . . živite više ovako.”

“Nadam se da je to ono što ovaj telefonski poziv znači.”
"I ja se nadam također."

Bio je to onaj najređi dan u centru Sijetla. Vruće i vlažno. Smoggy izmaglica
se nadvila nad gradom, podsjećajući sve da je previše automobila klizilo niz
previše autoputeva u ovom nekada netaknutom kutku zemlje. Nije bilo
povjetarca. Puget Sound je bio ravan kao ljetno jezero. Čak su se i planine
činile manjim, kao da je i njih srušila neočekivana vrućina.
Ako je vani bilo vruće, u sudnici je bilo slatko. Stara klima-uređaj je

nespretno sjedila na otvorenom prozoru, stvarajući tihe, prigušene zvukove.
Bijeli preklop vrpce, vezan za prednji dio, vijorio je s vremena na vrijeme,
poražen.
Meghann je zurila u žuti pravni blok ispred sebe. Uredna hrpa crnih olovaka
bila je poređana duž jedne strane. Radna površina, oštećena decenijama
klijenata i advokata, ljuljala se na neravnim nogama.
Nije napisala ni reč.
To ju je iznenadilo. Obično je njena olovka bila jedina stvar koja je radila

jednako brzo kao njen mozak.
"Gospođa. Dontess. Ahem. gospođo Dontess.”
Sudac joj je razgovarao.
Polako je trepnula. "Žao mi je." Ustala je i automatski zagladila kosu sa lica.

Ali jutros ga je opet nosila, u francuskom preokretu.
Sudija, mršava žena nalik čaplji bez ogrlice koja viri iz nje crna traka njene
haljine, bila je namrštena. “Šta mislite o ovome?”
Meghann je osjetila bljesak brige, gotovo paniku. Ponovo je pogledala svoj

prazan pravni blok. Desna ruka joj se počela tresti. Skupa olovka joj je ispala
iz prstiju i zatrpala se po stolu.
„Priđite klupi“, rekao je sudija.
Meghann nije pogledala lijevo. Nije htela da uspostavi kontakt očima sa

svojim protivnikom. Trenutno je bila slaba - tresla se, za ime Boga - i svi su
to znali.
Pokušala je izgledati samouvjereno; možda je upalilo. Dok je prelazila

drveni pod, čula je kako joj pete zveckaju pri svakom koraku. Zvuk je bio
kao uzvičnik na rečenici svakog njenog daha.
Kod visoke hrastove klupe zastala je i podigla pogled. Bio je potreban čin
volje da joj ruke budu otvorene i sa strane. "Da, časni Sude?" Njen glas je,
hvala Bogu, zvučao normalno. Jaka.
Sudija se nagnuo naprijed i tiho rekao: „Svi znamo šta se zadnje dogodilo
sedmicu, Meghann. Taj metak te je promašio za nekoliko centimetara. Jeste
li sigurni da ste spremni da se vratite u sudnicu?”
"Da." Meghannin glas je sada bio mekši. Desna ruka joj je drhtala. Sudac ju
je namrštio, a zatim je pročistio i klimnuo glavom. "Korak nazad."
Meghann se vratila do stola. John Heinreid je ušao pored nje.
Sudili su na desetine slučajeva jedni protiv drugih. Često su dijelili čašu vina
i tanjir ostriga nakon dugog dana na sudu.
„Siguran si da si dobro? Bio bih voljan da ovo vratim za nekoliko dana.”
Nije ga pogledala. „Hvala, Džone. Dobro sam." Vratila se u sto, gurnite na

njeno sedište.
Njena klijentica, domaćica sa ostrva Mercer, koja nikako nije mogla da živi
sa devetnaest hiljada dolara mesečno, zurila je u nju. "Šta se dešava?" rekla
je, uvijajući zlatni lančić svoje Chanel torbice.
Meghann je odmahnula glavom. "Ne brini."
"Odmarit ću se, časni sude", rekao je John. “Moj klijent bi želio da ostane
ovo postupak za kratko vrijeme tako da on i gđa. Miller može dobiti savjet.
Tu su, na kraju krajeva, uključena i mala djeca. Želio bi braku dati svaku
priliku da uspije.”
Meghann je čula svog klijenta kako šapće: "Nema šanse", dok je postavljala
ruke stol i polako ustao.
Um joj je ostao prazan. Nije se mogla sjetiti niti jedne svađe. Kada je
zatvorila oči, pokušavajući da se koncentriše, čula je drugačiji glas, grub i
očajan. Ti si kriva, kučko.
Tada je vidjela pištolj uperen u nju, čula je odjek eksplozije. Kada je otvorila
oči, svi su je gledali. Je li se trgnula ili povikala? Sranje. Nije znala. “Moj
klijent vjeruje da je brak nepovratno prekinut, časni Sude. Ona ne vidi
nikakvu korist od savjetovanja.”
"Nema koristi?" John se raspravljao. “Svakako, nakon petnaest godina

zajedničkog života, nije škodilo provesti nekoliko sati sa terapeutom. Moj
klijent smatra da bi dobrobit djece ovdje trebala biti na prvom mjestu. On
samo traži priliku da spasi svoju porodicu.”
Meghann se okrenula svom klijentu. "To je razuman zahtjev, Celene", ona

šapnu. “Nećete izgledati dobro ako vodimo ovu bitku pred sudijom.”
„Oh. Pretpostavljam. . .” Celene se namrštila.
Meghann je vratila pažnju na klupu. „Tražili bismo da se sada odredi

vremensko ograničenje i kratak datum za praćenje.“
“To je za nas prihvatljivo, časni Sude.”
Meghann je stajala tamo, pomalo nesigurna na nogama kao što su detalji

razrađeno. Desna ruka joj je još uvijek drhtala, a tik je počeo da joj se grči u
lijevom kapku. Na autopilotu je spakovala svoju aktovku.
“Čekaj. Šta se upravo desilo?" prošaputala je Celene.
“Pristali smo na savjetovanje. Nekoliko meseci ili tako nešto. Dosta. Možda-
"
“Savjetovanje? Pokušali smo sa savjetovanjem—ili ste to zaboravili? I mi

smo isprobali hipnozu i romantične odmore, pa čak i jednonedeljni seminar
za samopomoć parovima. Ništa od toga nije uspelo. A znaš li zašto?”
Meghann je sve to zaboravila. Informacija koja je trebala biti na dohvat ruke

je nestala. "Oh" je bilo sve što je mogla podnijeti.
“Nije išlo jer me ne voli,” Celenin glas je pukao. "Gospodin.
Computer Software voli muške prostitutke, sjećaš se? Pušenje ispod

Viadukta i u pozorištima sa oznakom X.”
"Žao mi je, Celene."
"Izvini? Izvini. Moja djeca i ja treba da počnemo ispočetka, a ne da

proživljavamo ista stara sranja.”
"Upravu si. Popraviću ovo. Obećavam da hoću.” I mogla je. Telefonski

poziv Johnu Heinreidu koji je prijetio da će otkriti željene seksualne partnere
gospodina Millera i to će biti odmah riješeno. Tiho.
Celene je uzdahnula. „Vidi, znam šta se dogodilo prošle sedmice. Bilo je na

svakom kanalu. Žao mi je te dame—i tebe. Znam da te je muž pokušao ubiti.
Ali moram da brinem o sebi. Jednom. Možete li to razumjeti?”
Na jedan užasan trenutak, Meghann je pomislila da će to izgubiti. Kako

unutra Bože ime je li bacila pogled na Celene Miller i vidjela samo još jednu
razmaženu, razmaženu domaćicu? „ Trebalo bi prvo da se brineš o sebi.
Učinio sam ti medvjeđu uslugu ovdje. Zeznuo sam. Ali ja ću to popraviti, a
ti nećeš platiti ni novčića za ovaj razvod. UREDU?
Možeš li mi opet vjerovati?”

Celenina prednja strana puštena. “Vjerivanje u ljude uvijek mi je bilo lako.
To je dio razloga zašto sam ovdje.”
“Shvatiću Johna odmah. Sutra ćemo razgovarati o tome šta sam smislio.”
Celene se hrabro pokušala nasmiješiti. "U redu."
Meghann je spustila ruku na sto kako bi se učvrstila dok je stajala, gledajući

svog klijenta kako izlazi iz sudnice. Kada je Celene otišla, Meghann je teško
uzdahnula. Nije shvatila da je zadržavala dah.
Posegnula je za svojim žutim jastučićem, primetila njene drhtave prste i

pomislio: Šta nije u redu sa mnom?
Ruka joj je pritisnula rame i ona je skočila na kontakt.
“Meg?”
Bila je to Julie Gorset, njen partner.
„Hej, Jules. Reci mi da danas nisi bio u sudnici.”
Julie ju je tužno pogledala. "Bio sam. I moramo razgovarati.”
Na javnoj pijaci Pike Place bili su ljudi od zida do zida po sunčanom ljetnom
danu.
Sada, noću, bilo je tiho. Znojni prodavci u prozračnoj odjeći bili su zauzeti
pakiranjem svojih domaćih zanata i utovarom u kamione parkirane napolju
na kaldrmi. Noćni vazduh je odzvanjao od ping-ping-pinga dostavnih
kamiona u hodu unazad.
Meghann je stajala ispred otvorenih vrata Atinjanina. Bar je bio zamagljen

od dima cigareta; ekspanzivni pogled na Puget Sound blistao je na nekoliko
otvorenih prostora između posjetitelja. U baru je bilo najmanje dvadesetak
ljudi, koji su bez sumnje pucali na ostrige - pili ih sirove iz staklenog
džigera. To je bila kućna tradicija.
Pogledala je od stola do stola. Bilo je mnogo mogućnosti. Single muškarci u

skupim odijelima i studenti u odrezanim šortsama koji su pokazivali njihove
vitke torze i kockaste bokserice.
Mogla je ući tamo, nabaciti mi osmijeh na poljubac i naći nekoga ko će

provoditi vrijeme s njom. Na nekoliko blagoslovenih sati mogla bi biti dio
para, bez obzira koliko to uparivanje moglo biti lažno i krhko. Barem ne bi
morala da razmišlja. Ili osjetiti.
Počela je da pravi korak napred. Nožni prst joj se zakačio za prag i posrnula
je u stranu, preletjevši vrata.
I odjednom, jedino o čemu je mogla razmišljati je šta će se zaista dogoditi.
Upoznala bi nekog tipa čije ime ne bi bilo važno, pustila bi ga da joj dodirne
tijelo i uvuče se u nju.
. . . a onda ostati više sama nego kad bi
Tik u njenom levom oku je ponovo počeo.
Posegnula je u svoju torbicu i izvukla mobilni telefon. Već je ostavila na

Elizabethinoj sekretarici poruku koja zvuči očajno, kada se sjetila da je njena
prijateljica u Parizu .
Nije bilo nikoga drugog zvati. Osim ako
...
Ne radi to.
Ali nije mogla smisliti gdje bi se mogla obratiti.
Ukucala je broj, grizući usnu dok je zazvonio. Ona je samo što nije prekinuo
vezu kad se javio glas.
"Zdravo? Zdravo?" Zatim: “Meghan. Prepoznajem tvoj broj mobilnog

telefona.”
“Tužiću onoga ko je izmislio Caller ID. To je uništilo poštovanu tradiciju
spuštanja slušalice nekome.”
„Osam i trideset je uveče. Zašto me zoveš?” upitala je Harriet.
“Lijevi kapak mi se klati kao zastava četvrtog jula. Treba mi a recept za

opuštanje mišića.”
„Razgovarali smo o odloženoj reakciji, sjećaš se?“

“Da. Posttraumatski stres. Mislio sam da misliš da ću postati depresivan; ne

da bi moj kapak pokušao da odleti sa mog lica. i . . . ruke mi se tresu.
Ne bi bila dobra sedmica za početak šibanja.”
"Gdje si ti?"
Meghann je razmišljala o tome da laže, ali Harriet je imala uši kao pas; ona
vjerovatno mogao čuti zvukove bara. “Izvan Atine.”
"Naravno. Biću u svojoj kancelariji za trideset minuta.”
„Ne morate to da radite. Kad biste samo mogli nazvati recept...”
"Moj ured. Trideset minuta. Ako nisi tamo, doći ću da te tražim.
I ništa ne plaši pijane studente kao ljuti psihijatar po imenu Harriet.

Razumijete?”
Iskreno, Meghann je laknulo. Harriet je možda muka u guzici, ali barem je

bila neko s kim se može razgovarati. "Biću tamo."
Meghann je spustila slušalicu i vratila ga u torbicu. Trebalo joj je manje više

od petnaest minuta do Harrietine kancelarije. Portir ju je pustio unutra i,
nakon kratke rutine pitanja i odgovora, pokazao na lift. Dojahala je do
četvrtog sprata i stala ispred kancelarije sa staklenim vratima.
Tačno u 9:00, Harriet se pojavila, izgledala je užurbano i loše sastavljena.
Njena normalno zaglađena crna kosa bila je zavučena u tanku traku za glavu,
a lice joj je blistalo ružičasto bez šminke. “Ako pukneš oko trake za glavu,
naplatit ću ti duplo.”
„Ja? Da osuđujem? Mora da se šalite."

Harriet se na to nasmiješila. Često su raspravljali o strastvenom osuđivanju
kao o jednom od brojnih Meghanovih mana. “Morao sam da biram između
stići na vrijeme i izgledati pristojno.”
„Jasno je da ste na vrijeme.”
"Uđi unutra." Harriet je otključala vrata i gurnula ih.

Čak i sada, kasno u noć, kancelarija je mirisala na sveže cveće i pohabanu

kožu.
Poznavanje toga odmah je smirilo Meghann. Prošla je kroz recepciju i ušla u

Harrietinu veliku kancelariju na uglu, prišavši joj da stane ispred prozora.
Ispod nje, grad je bio mreža automobila u pokretu i semafora.
Harriet je zauzela svoje uobičajeno mjesto. "Dakle, mislite da će vam recept

pomoći."
Meghann se polako okrenula. Kapak joj je lupao poput metronoma. „Ili to ili
pas koji vidi. Ako drugi počne, ja ću biti slijep.”
“Sedi, Meghann.”
"Moram li?"
“Pa, ne. Mogao bih otići kući i završiti gledanje Prijatelja.”
„Gledate li Prijatelje? Pretpostavljam da ste se uključili na PBS. Možda

Discovery Channel.”
"Sjedi."
Meghann je uradila kako joj je rečeno. Udobna stolica ju je sklopila. “I

sećate se kada sam mrzeo ovu stolicu. Sada se čini stvoreno za mene.”
Harriet je stisnula prste i zavirila u Meghann preko njenih šortsa, čisto

polirani nokti. „Danas je bilo prije nedelju dana, zar ne? Kada je muž vaše
klijentice pokušao da vas upuca.”
Meghannina lijeva noga je počela lupkati. Plišani sivi tepih je progutao

zvuk. “Da. Ono što je smiješno je to što mi je publicitet dobio kupce. Čini se
da žene žele advokata koji toliko izluđuje muškarca.” Pokušala je da se
nasmiješi.
„Rekao sam ti da se moraš nositi s tim.”
"Da jesi. Podsjeti me da stavim zlatnu zvijezdu pored tvog imena na vrata.”
"Spavaš li?"
“Ne. Svaki put kad zatvorim oči, sve to ponovo vidim. Pucanj je fijukao na
način na koji ne moje
. . . je nakon toga ispustio pištolj i pao na koljena uvo. . . May juri k njemu,
drži ga, govori mu da će sve biti u redu, da će stajati iza njega i policija ga
odvodi u lisicama. Danas sam to
. . . ponovo proživio na sudu.” Podigla je pogled. “To je bilo divno, usput.”

"Nije tvoja krivica. On je krivac.”
"Znam to. Takođe znam da sam loše podneo njihov razvod. Izgubio sam
svoje
. . . ako mogu
sposobnost stvarnog osjećanja prema ljudima.” Uzdahnula je. “Više ne znam

ovaj posao. Danas sam potpuno zeznuo klijenta. Partner me je zamolio –
zaista mi je naredio – da odem na odmor.”
“To možda i nije loša ideja. Ne bi ti škodilo da razviješ pravi život.” “Hoću
li se osjećati bolje u Londonu ili Rimu. . . sam?"
„Zašto ne nazoveš Claire? Mogao bi da ostaneš u njenom odmaralištu neko

vreme.
Možda pokušajte da se opustite. Upoznaj je.”
“To je smiješna stvar kod posjete rođacima. Treba ti pozivnica.”
„Hoćeš da kažeš da Claire ne bi želela da te posetiš?"
„Naravno da to govorim. Ne možemo razgovarati duže od pet minuta bez

upuštanja u svađu.”
“Mogao bi posjetiti svoju majku.”
“Radije bih se zarazio virusom Zapadnog Nila.”
“A Elizabeth?”
“Ona i Jack su u Evropi, slave svoju godišnjicu. Mislim da ne bi cijenili

gosta.”
„Dakle, ono što kažeš je da nemaš gde da ideš i nemaš koga da posetiš.”
„Sve što sam rekao bilo je, gde da idem?“ Bila je greška doći ovamo.
Od Harriet se osjećala sve gore. "Vidi, Harriet", glas joj je bio mekši nego
inače i napukao. “Raspadam se. Kao da gubim sebe. Sve što želim od tebe je
droga da skinem ivicu. Znaš me, bit ću dobro za dan-dva.”
“Kraljica poricanja.”
“Kada mi nešto radi, ja se toga držim.”
“Samo poricanje više ne funkcionira, zar ne? Zato vam se kapak grči, ruke
vam se tresu i ne možete da spavate. Raspadaš se.”
“Neću se slomiti. Vjeruj mi."
“Meghann, ti si jedna od najpametnijih žena koje sam ikada poznavao.
Možda previše pametan. Podnijeli ste mnogo trauma u svom životu i uspjeli
ste. Ali ne možete nastaviti bježati od vlastite prošlosti. Jednog dana ćeš
morati da središ račun sa Claire.”
“Muž klijentice pokušava da mi raznese mozak, a ti to uspijevaš moj slom o

mojoj porodici. Jeste li sigurni da ste zaista doktor?”
“Sve što treba da uradim je da pomenem Claire i zidovi se popnu. Žašto je

to?"
"Zato što se ne radi o Claire, dovraga."
“Prije ili kasnije, Meg, uvijek se radi o porodici. Prošlost je iritantna način
da postanete sadašnjost.”
“Jednom sam imao kolačić sudbine koji je govorio isto.”

„Opet odbijaš.”
“Ne. Odbijam.” Meghann je ustala. „Znači li to da nećeš da mi napišeš

recept za miorelaksant?”
"To ne bi pomoglo vašem tiku."
“Dobro. Dobit ću povez za oči.”
Harriet je polako ustala. Preko puta stola, okrenuli su se jedno prema

drugom. "Zašto mi ne dozvoliš da ti pomognem?"
Meghan je teško progutala. Postavila je sebi isto pitanje a stotinu puta. "Šta
želiš?" upitala je Harriet konačno.
“Ne znam.”
"Da jesi."
“Pa, ako znaš odgovor, zašto postavljaš pitanje?”
"Želiš da prestaneš da se osećaš sam."
Jeza je prošla kroz Meghann i ostavila je hladno. “Uvijek sam bio sam.
Navikla sam na to.”
“Ne. Nije uvijek."
Meghannine misli su se vratile u te godine, sada tako davne, kada ona i

Claire su bile nerazdvojni, najbolji prijatelji. Tada je Meg znala kako da voli.
Dosta. Ovo Meg nije vodilo nikuda.
Harriet je pogriješila. Ovo nije bilo o prošlosti. Dakle, Meg se osjećala

krivom zbog načina na koji je napustila svoju sestru, i bila je povrijeđena
kada ju je Claire odbila i odabrala Sama. Pa što? Ta voda je tekla ispod
mosta dvadeset i šest godina. Nije vjerovatno da će sada rasti u njemu. „Pa,
sad sam sam, zar ne? I sigurno je bolje da smislim kako da sredim svoja
sranja. Usput, hvala na pomoći oko toga.” Zgrabila je torbicu s poda i
krenula prema vratima. “Pošalji večerašnji račun mojoj sekretarici.
Učitajte šta god želite. Zbogom, Harriet.” Oprostila se umjesto laku noć jer
se nije namjeravala vratiti.
Bila je na vratima kada ju je zaustavio Harijetin glas.
“Budi oprezna, Meghann. Pogotovo sada. Ne dozvolite da vas usamljenost

proguta.”
Meghann je nastavila hodati, pravo kroz vrata, u lift i preko predvorja. Vani
je spustila pogled na sat.
9:40.
Bilo je još dosta vremena za odlazak u Atinjanin.

C POGLAVLJE
DEVET
NA SJEDIŠTU PUTNIKA OSMANAESTOTOČKA, JOE SAT se svalio na

prozor. Klima-uređaj kamiona se ugasio prije četrdesetak milja, a u kabini je
bilo vruće kao u paklu.
Vozač, dugoregioner po imenu Erv, udario je u Jake Brakes i promijenio

brzine. Kamion je zastenjao i zadrhtao i počeo da usporava.
„Postoji izlaz Hayden.”
Joe je vidio poznati znak i nije znao kako da se osjeća. Nije bio ovdje tako
dugo. . . .
Dom.
Ne. To je bilo mjesto gdje je odrastao; dom je bio nešto drugo – ili, tačnije,
neko drugi – i ona ne bi čekala da se on vrati.
Spust s rampe prešao je preko autoputa i spljoštio se na drvored cesta. S

lijeve strane nalazila se mala benzinska pumpa i mini market.
Erv se zaustavio ispred pumpe i škripajući se zaustavio. Kočnice su glasno

šištale i utihnule. „Tamošnja prodavnica pravi sjajne salate od jaja, ako ste
gladni.” Erv je otvorio vrata i izašao.
Joe je pritisnuo kvaku i snažno gurnuo vrata. Umorno se otvorio i on je sišao

na pločnik zapadnog Washingtona prvi put u tri godine. Oblio ga je hladan
znoj -
nije znao da li od groznice ili od dolaska kući.
Pogledao je Erva, koji je bio zauzet pumpanjem benzina. “Hvala na vožnji.”
Erv je klimnuo. “Ne pričaš puno, ali si bio dobro društvo. Put može biti
usamljen.”
"Da", rekao je Joe. "Može."
„Sigurni ste da ne želite ići u Seattle? To je samo sat i po daleko. Ovdje

nema puno toga.”
Joe je pogledao niz dugu cestu sa drvoredima. Iako je mogao samo da

napravi izvan nagoveštaja grada, njegova sjećanja su kompenzirala. "Bili
biste iznenađeni", rekao je tiho.
Njegova sestra je upravo bila niz tom putu i čekala ga uprkos svemu,
nadajući se da će joj pokucati na vrata. Da jeste, kad bi smogao tu hrabrost,
ona bi ga povukla u naručje i držala tako čvrsto da bi se setio kako se osećao
da je voljen.
Pomisao ga je ohrabrila.
„Ćao, Erv.” Prebacio je ranac preko ramena i krenuo.
Ubrzo je došao do malog zelenog znaka koji mu je poželio dobrodošlicu u

Hayden, broj stanovnika 872. Dom Lori Adams, državnog prvaka u
pravopisu iz 1974. godine.
Grad u kojem je rođen, odakle je odrastao i odselio se nije nimalo

promijenio.
Izgledalo je upravo onako kako se sjećao, lijepa mala zbirka zgrada sa

zapadnjačkom tematikom koje su mirno dremale pod ovim toplim junskim
suncem.
Sve zgrade su imale lažna pročelja, a tu i tamo su bile postavljene vučne

stubove duž drvene šetnice. Prodavnice su uglavnom bile iste — Whitewater
Diner i Basket Case Florist Shoppe, zatim Mo's
Taverna Fireside i prodavnica prehrambenih proizvoda Stock 'Em Up. Svaki

znak izazvao je neko sjećanje, svaka vrata su ga jednom dočekala. Jednog
ljeta je spakovao namirnice za starog Billa Turmana u prodavnici i naručio
svoje prvo legalno pivo kod Mo'sa.
Nekada je bio dobrodošao svuda u gradu.
sad . . . ko je znao
Dugo je uzdahnuo, pokušavajući da shvati kako se osjeća u ovom trenutku.
Strahovao je i čeznuo za ovim povratkom tri godine, ali sada kada se zaista
vratio kući, osjećao se čudno otupjelo. Možda je to bio grip. Ili glad.
Svakako bi povratak kući trebao biti oštriji. Vratio se nakon toliko dugog
odsustva, nakon svega što je uradio.
Uložio je hrabar napor da osjeti.
Ali ništa ga nije uhvatilo, pa je ponovo krenuo, pored četvorosmernog znaka

za zaustavljanje koji je ukazivao na početak grada, pored prodavnice labavih
vijaka i porodične pekare.
Osjećao je kako ga ljudi gledaju; to ga je potuklo, ti pogledi koji su se

okrenuli na frontovima prepoznavanja. Šaptanje ga je pratilo, stisnuto za
petama.
Isuse, je li to Joe Wyatt?
Jesi li videla to, Myrtle? Bio je to Joe Wyatt.
Ima malo živaca...
Koliko je prošlo?
Svaki ga je natjerao da se malo povuče. Privio je bradu grudima, zabio ruke

u džepove i nastavio da se kreće.
U ulici Azalea skrenuo je lijevo, a zatim na Cascade skrenuo desno.
Konačno je ponovo mogao da diše. Ovdje, samo nekoliko blokova od glavne

ulice, svijet je ponovo bio tih. Na njima su se nalazile neobične kuće sa
drvenim okvirima
besprijekorno podšišani travnjaci, jedan za drugim nekoliko blokova, a onda

su se znakovi naseljavanja prorijedili.
Dok je stigao do Rhododendron Lanea, ulica je bila gotovo potpuno pusta.

Prošao je pored Craven Farms, tih u ovo doba godine prije jesenje žetve, a
zatim skrenuo na prilaz. Sada je u poštanskom sandučetu pisalo Trainor.
Godinama i godinama pisalo je: Wyatt.
Kuća je bila prostrani A-okvir od brvana koji je bio postavljen usred

savršeno uređenog dvorišta. Imanje je ocrtavala ograda obrasla mahovinom.
Cvijeće je cvjetalo posvuda, svijetlo i živo, a sjajni zeleni šimšir je bio

oblikovan u zaobljenu živicu koja je bila paralelna s ogradom.
Njegov otac je ovu kuću sagradio ručno, balvan po balvan. Jedna od

posljednjih stvari koje im je tata rekao, dok je ležao u bolničkom krevetu
umirući od slomljenog srca, bila je: Čuvajte kuću. Tvojoj majci se to tako
svidjelo . . .
Joe je osjetio iznenadno stezanje u grlu, tugu gotovo preslatku za
podnošenje.
Njegova sestra je uradila kako je od nje traženo. Održala je da kuća izgleda

baš kao i uvijek. Mama i tata bi bili zadovoljni.
Nešto mu je zapelo za oko. Podigao je pogled, uhvatio lepršavog,

bestjelesnog pogled na mladu ženu na trijemu, obučenu u bjelinu dok se
kikotala i bježala.
Slika je bila mračna i nejasna i srceparajuća.
Diana.
Bila je to uspomena; samo to.

Noć vještica. 1997. Došli su da uzmu njegovu nećakinju trik-ili-tretiranje po
prvi put. U svom kostimu Galadriel, Diana je izgledala kao
dvadesetpetogodišnjakinja.
Jednog dana uskoro, šapnula je te noći, držeći se za njegovu ruku, prihvatit

ćemo naše vlastito dijete trik-ili-tretiranje. Samo nekoliko mjeseci kasnije,
otkrile su zašto nisu mogle zatrudnjeti. . . .

Posrnuo je, zaustavio se na dnu stepenica na trijemu i bacio pogled niz cestu,
misleći: Možda bi trebalo da se okrenem.
Uspomene ovdje bi uništile ono malo mira što je uspio pronaći. . .
br.
Nije našao mira tamo.
Popeo se uz stepenice, čuvši poznato škripanje dasaka pod nogama. Nakon

duge pauze u kojoj se zatekao kako sluša ubrzano lupanje svog srca,
pokucao je na vrata.
Na trenutak unutra nije bilo nikakvog zvuka; zatim zveckanje teških cipela
sa đonom i dovikivanje "Dolazim!"
Vrata su se otvorila. Gina je stajala tamo, obučena u široki crni znoj i zelene
gumene klompe, teško dišući. Obrazi su joj bili jarko ružičasti, a kestenjasto
smeđa kosa bila je ptičje gnijezdo nereda. Bacila ga je jednim pogledom,
rekla Oh, a onda briznula u plač. “Joey—”
Povukla ga je u naručje. Na trenutak je bio ošamućen, previše zbunjen

odgovoriti. Toliko dugo ga nisu dirali, osjećao se nekako pogrešno.
"Joey", rekla je ponovo, stavljajući lice na njegov pregib. Osećao je njene

tople suze na njegovoj koži i nešto u njemu je popustilo. Zagrlio ju je i
zadržao. Tada mu se vratilo čitavo djetinjstvo, otopljeno u mirisu kuće i
slatkom citrusnom mirisu njenog šampona. Sjećao se da joj je izgradio
utvrđenje od štapa pored ribnjaka dugo nakon što ga je sam prerastao, i da ju
je čuvao subotom ujutro i otpraćao je kući iz škole. Iako su imali sedam
godina razlike u godinama, uvijek su bili par.
Povukla se unatrag, šmrcnuvši, brišući oči s crvenim okvirom. „Nisam

mislio da ćeš se zaista vratiti.” Potapša se po kosi i napravi grimasu. “Oh
sranje, izgledam kao nemrtvi. Sadila sam cveće u dvorištu.”
„Izgledaš prelepo“, rekao je, ozbiljno.
"Pretvaraj se da se dupe bake Hester nije pomerilo na moje telo."
Posegnula je za njim, uhvatila ga za ruku i odvukla u osunčanu dnevnu sobu.

„Trebalo bi da se istuširam pre nego što sednem...”
"Zaboravi." Gina je sjela na prekrasan kauč žute boje i povukla ga do sebe.
Odjednom se osetio nelagodno, neprikladno. Osjećao je svoj miris miris,

oseti vlažnu vlagu njegove kože.
"Izgledaš bolesno."
"Ja sam. U glavi mi lupa.”
Gina je iskočila i požurila iz sobe. Sve dok je nije bilo, razgovarala je s njim
iz druge sobe. Bez sumnje se bojala da će ponovo nestati.
"—malo vode", povikala je, "i aspirina."
Počeo je nešto da kaže – nije imao pojma šta – kada je ugledao fotografiju
na kaminu.
Polako je ustao i krenuo prema njemu.
Na fotografiji je bilo pet žena naguranih zajedno; četiri od njih su nosile

odgovarajuće ružičaste haljine. Svi su se široko smiješili i držali čaše za
vino, od kojih je većina, primijetio je, bila prazna. Gina je bila ispred i u
sredini, jedina žena u bijelom. Diana je bila pored nje i smijala se.
"Hej, Di", šapnuo je. "Kući sam."
„To je jedna od mojih omiljenih slika“, rekla je Gina, prilazeći mu iza leđa.
“Na kraju,” rekao je tiho, “govorila je o vama momci. The Bluesers. Mora
da mi je ispričala stotinu priča o jezeru Chelan.”
Gina ga stisne za rame. “Svima nam nedostaje.”
"Znam."
...
“Jeste li to pronašli tamo
šta god da ste tražili?"
Razmišljao je o tome. "Ne", rekao je na kraju. “Ali sada kada sam ovdje,
želim da me opet nema. Gde god da pogledam, videću je.”
"Reci mi da i to nije istina."
Uzdahnuo je. Njegova sestra je bila u pravu. Nije važno gde je. Diana je
ispunila njegove misli, njegove snove. Konačno se okrenuo i pogledao svoju
sestru. "Šta sad?"
„Kući ste. To nešto znači.”
„Izgubio sam se, Gigi. Kao da sam zaglavljen u ledu. Ne mogu da se

pomerim. Ne znam kako početi ispočetka.”
Dodirnula mu je obraz. „Zar ne vidiš? Već jesi. Ovdje si.”
Stavio je ruku preko nje i zagledao se u nju, pokušavajući da razmišlja o

tome nešto reći. Ništa mu nije palo na pamet, pa je umjesto toga pokušao da
se nasmiješi.
“Gdje je moja lijepa nećakinja? A moj zet?”

"Boni je kod River's Edgea, igra se s Alijem."
Joe se namrštio i napravio korak unazad. „A Rex? Nedjeljom ne radi.”

“Ostavio me je, Joey. Razveo se od mene.”
Nije rekla, dok te nije bilo, ali mogla je. Njegova mala sestra trebao ga je, a
on nije bio tu za nju. Uvukao ju je u svoju oružje.
Briznula je u plač. Pomilovao ju je po kosi i šapnuo da je ovdje, da ne ide

nikuda.
Prvi put u tri godine to je bila istina.
Megannin sto je bio čist prvi put posle više od decenije. Sve njeni nerešeni
predmeti su podeljeni ostalim advokatima. Obećala je Džuli da će uzeti
najmanje tri nedelje odmora, ali se već predomislila. Šta bi dođavola radila
sa svim satima koji su činili običan dan?
Sinoć i prethodne noći, izašla je na večeru i piće sa prijateljima advokatima.
Nažalost, postalo je očigledno da su zabrinuti za nju. Niko nije spomenuo

dramu s pištoljem, a kada se Meg našalila o svom iskustvu bliske smrti, to je
palo u vodu. Te dvije večeri samo su joj poslužile da se osjeća usamljenijom.
Razmišljala je o tome da nazove Harriet, a onda je odbacila tu ideju.
Posljednjih je dana marljivo izbjegavala svog terapeuta, čak je išla toliko

daleko da je otkazala svoj redovni termin. Njihov kasnonoćni sastanak bio je
depresivan i uznemirujući; Iskreno, Meghann je radila dovoljno dobar posao
u depresiji. Nije morala da plati profesionalca da joj pomogne.
Uzela je aktovku i torbu iz donje fioke stola i krenula prema vratima.

Dozvolila je sebi posljednji pogled na sobu koja joj je više bila dom nego
stan i tiho zatvorila vrata.
Dok je hodala širokim mermernim hodnikom, primetila je da je kolege

izbegavaju. Uspjeh je bio virus kojeg su svi željeli uhvatiti. Nije tako
neuspjeh.
Proteklih sedmica bilo je jako puno šapata o hladnjaku vode. Dontess se

gubi. . .
pucanje. . . samo ti pokazuje šta se dešava kada nemaš život. Komentari su

davani tiho, naravno, tihim i užurbanim tonovima. Ona je bila stariji partner,
uostalom, drugo ime na vratima u a
posao u kojem je red bio sve. Ipak, po prvi put u njenoj karijeri, ispitivali su
je, pitajući se da li je Kučka iz Belltowna izgubila prednost. Istu radoznalost
osjetila je i od svojih prijatelja advokata.
Na zatvorenim vratima Julijinog ureda na uglu, zastala je i nježno pokucala.

"Ući."
Meghann je otvorila vrata i ušla u svijetlu, suncem obasjanu kancelariju.

“Hej, Jules.”
Julie je podigla pogled sa svoje papirologije. „Hej, Meg. Hoćeš da izađemo

na piće?
Možda proslavite svoj prvi odmor u poslednjoj deceniji?”
„Kako bi bilo da proslavim svoju odluku da ostanem tu?“
„Izvini, Charlie. Zadnju deceniju uzimao sam mjesec dana godišnje. Tvoj
jedini slobodno vrijeme uglavnom dolazi sa novokainom.” Ona je ustala.
„Umorna si, Meg, ali si previše tvrdoglava da to priznaš. Ono što se
dogodilo prošle sedmice bi zbunilo bilo koga. Dozvolite sebi da osetite.
Treba ti odmor. Preporučujem najmanje mjesec dana.”
"Jesi li me ikada vidio da se odmaram?"
“Ne. To čini moju poentu, a ne vašu, savjetniče. Gdje ces ici?"
„Bangladeš, možda. Čujem da su hoteli veoma jeftini.”
“Smiješno. Zašto ne iskoristiš moj stan na Havajima? Sedmica pored bazena

je upravo ono što je doktor naredio.”
"Ne hvala. Ne mogu piti ništa što ide uz kišobran. Mislim da ću samo gledati
Court TV ili CNN. Slušajte moj glas na Larry Kingu uživo.”
“Neću se predomisliti, ma koliko patetično izgledao. Sada idi.
Vaše vrijeme odmora ne može početi ako ne odete.”

“Slučaj O'Connor...”
“Nastavi.”
“Jill Summerville—”
“Konferencija o poravnanju u petak. Ja se time lično bavim i obaviću

Langeovo svedočenje sledeće srede. Sve je riješeno, Meg.
Idi.”
"Gdje?" upitala je tiho, mrzeći potrebu u svom glasu.
Julie je krenula prema njoj, dodirnula joj rame. “Imaš četrdeset dvije godine,
Meg. Ako nemate gde da idete i nemate koga da posetite, vreme je da
ponovo procenite. Ovo je posao. Prokleto dobar, da budem siguran, ali samo
posao.
Učinili ste to svojim životom —dozvolio sam vam, priznaću —ali vrijeme je
da napravite neke promjene. Idi nađi nešto.”
Meghann je povukla Julie u naručje, žestoko je zagrlila. Zatim, osećaj

nespretna sa neuobičajenim iskazivanjem emocija, posrnula je unatrag,
okrenula se i velikim koracima izašla iz kancelarije.
Napolju se približavala noć, crpeći toplinu iznenađujuće vrućeg dana. Kako

se približavala javnoj pijaci, gužva se povećavala. Turisti su stajali ispred
cvjećara i ispred izloga pekare. Presjekla je Post aleju prema svojoj zgradi.
To nije bila ruta koja joj se često sviđa, ali nije željela proći pored Atinjana.
Ne sada, kada se osjećala ranjivo.
Ovo je bila ona vrsta noći u kojoj bi se bilo lako izmaknuti iz milosti i,
iskreno, bila je umorna od pada. Previše boli sletanje.
U predvorju svoje zgrade mahnula je vrataru i otišla u svoj stan.

Zaboravila je da ostavi radio. Mjesto je bilo strašno tiho.
Bacila je ključeve na ulazni sto. Zveckali su u cvjetno izrezbarenu Lalique

zdjelu.
Njeno mjesto je bilo lijepo i uredno, bez ni jedne spajalice mjesto. Čistačica
je danas bila ovdje i pažljivo je uklonila sve tragove Meghanninog prirodnog
poremećaja. Bez knjiga, fascikli i papira nagomilanih posvuda, izgledao je
kao skupa hotelska soba. Vrsta mjesta koje su ljudi posjećivali, a ne gdje su
živjeli. Par plavo-crnih sofa od brokata okrenute jedna prema drugoj, s
elegantnim crnim stolićem između. Zidovi okrenuti prema zapadu bili su od
punog stakla. Pogled je bio plavetnilo neba i zvuka.
Meghann je otvorila starinski crno-zlatno lakirani ormar u sobi televizijsku

sobu i zgrabio daljinski. Dok je zvuk oživio, srušila se u svoju omiljenu
antilop stolicu i spustila noge na otoman.
Bilo je potrebno manje od pet sekundi da se prepozna tematska muzika. "O

sranje."
Bila je to repriza stare televizijske emisije njene majke —Starbase IV.

Prepoznala je epizodu. Zvao se “Topsy-Turvy”; u njemu je posada
plutajućeg biodoma slučajno pretvorena u bube. Muškarci komarci preuzeli
su kontrolu nad laboratorijama.
Mama je požurila na ekranu odjevena u to smiješno rastezljivo odijelo boje

limete i crne čizme do bedara. Izgledala je živo i živahno. Beautiful. Čak je i
Meg imala problema da skrene pogled.
"Kapetane Wad", rekla je mama, a njene pretjerano počupane obrve samo su

se namrštile dovoljno da prenese emociju, ali ne dovoljno da stvori bore.
„Primili smo hitnu poruku od dečaka iz dehidracije. Rekli su nešto o
komarcima.”
Dehidratacija.
Kao da je mikrobotaničar na marsovskoj svemirskoj stanici morao biti iz

Alabame.
Meg je mrzela lažni naglasak. I mama ga je od tada koristila. Rekla je da su

njeni fanovi to očekivali od nje. Nažalost, vjerovatno jesu.
"Ne razmišljaj o tome", rekla je Meghann naglas.

Ali, naravno, bilo je nemoguće. Okretanje od prošlosti bilo je nešto što je

Meg mogla učiniti kada je bila jaka. Kada je bila slaba, sećanja su
prevladala.
Zatvorila je oči i sjetila se. Prije cijelog života.
Tada su živjeli u Bakersfieldu. . . .
"Hej, djevojke, mama je kod kuće."
Meghann se stisnula bliže Claire, čvrsto držeći svoju mlađu sestru. mama
uletjela u malu, pretrpanu dnevnu sobu prikolice, odjevena u pripijenu
haljinu sa crvenim šljokicama sa srebrnim resama i prozirne plastične cipele.
„Doveo sam gospodina Masona kući sa sobom. Stavio sam ga kod Divljeg
dabra. Vi cure sada budite ljubazne prema njemu,” rekla je onim pijanim,
drhtavim glasom koji je značio da će se probuditi zlobna.
Megan je znala da mora da deluje brzo. S muškarcem u prikolici, mama ne

bi mogla razmišljati o mnogo čemu drugom, a najam je već odavno prošao.
Posegnula je za izgužvanim primjerkom Variety- a koji je ukrala iz lokalne

biblioteke.
"Mama?"
Mama je zapalila mentol cigaretu i dugo otegnula. "Šta je?"
Meghann je izbacila časopis. Rekla je ocrtala crvenim mastilom. Pisalo je:

Zrela glumica tražila je malu ulogu u naučnofantastičnim televizijskim
serijama.
Otvori poziv. Zatim adresa u Los Angelesu.
Mama je naglas pročitala oglas. Osmeh joj se ukočio na reči zrelo glumica.
Nakon dugog, napetog trenutka, nasmijala se i malo odgurnula gospodina
Masona prema spavaćoj sobi. Kada je ušao u sobu i zatvorio vrata za sobom,
mama je kleknula i otvorila ruke. “Zagrli mamu.”
Meghann i Claire poletjele su joj u zagrljaj. Čekali su danima na ovakav

trenutak, ponekad nedeljama. Mama je znala biti hladna i rastresena, ali kada
je uključila žar svoje ljubavi, zagrijalo te je do kostiju.
„Hvala, gospođice Megi. Ne znam šta bih bez tebe. Isprobaću se sigurno za
taj deo. Sada vas dvoje bježite i klonite se nevolja. ja sam
imam neke zabave.”
Mama je pročitala za ulogu, u redu. Na njeno – i svačije – čuđenje što je

uspjela na audiciji. Umjesto da osvoji malu ulogu za koju je otišla, osvojila
je glavnu ulogu Tare Zyn, mikrobotaničarke svemirske stanice.
Bio je to početak kraja.
Meghann je uzdahnula. Nije željela razmišljati o sedmici koju je imala

mama. . . zlato otišla u Los Anđeles i ostavila svoje ćerke same u toj prljavoj
prikolici promene koje su usledile kasnije. Meghann i Claire od tada nikada
nisu bile sestre.
Pored nje, telefonski rang. Bilo je strašno glasno u tišini. Meghann nasrnuo
na njega, željan da razgovara sa bilo kim. "Zdravo?"
„Hej, Megi, ja sam. Tvoja mama. Kako si, draga?”
Meg je zakolutala očima zbog tog naglaska. Trebala je dozvoliti odgovor

pick-up masina. „Dobro sam, mama. I ti?"
“Ne može biti bolje. Fan-ferencija je bila ovog vikenda. Ostalo mi je

nekoliko fotografija. Mislio sam da bi ti se možda svidjelo potpisano za
tvoju kolekciju.”
“Ne hvala, mama.”
„Reći ću momku iz kuće da ti pošalje jedan. Gospode, dao sam mnogo

autograma, bole me prsti.”
Meghann je bila na jednom od vikenda Starbase IV Fan Conference. Jedan

je bio dovoljan. Stotine zvjezdanih štrebera u jeftinim kostimima od
poliestera, koji traže fotografije s gomilom onih koji su bili i nikad nisu bili.
Mama je bila jedini član glumačke ekipe koji je imao karijeru otkako je
emisija otkazana, i to nije bilo puno.
Nekoliko loših filmova snimljenih za TV iz osamdesetih i kultni horor klasik

kasnih devedesetih. Reprize su je učinile bogatom i slavnom. Cijela nova
generacija štrebera uhvatila se za staru emisiju. “Pa, obožavaju te tvoji
fanovi.”
“Hvala Bogu na malim čudima. Svakako je lijepo razgovarati s tobom,

Meggy.
Trebali bismo to češće raditi. Trebali biste svi doći dole i posjetiti me.”
Mama je to uvek govorila. To je bio dio scenarija. Način da se pretvaraju da

su nešto što nisu – porodica.
Razumjelo se da ona to nije mislila.
Ipak . . .
Meghann je duboko udahnula. Ne radi to. Nisi toliko očajan.
Ali nije mogla sjediti sama u ovom stanu tri sedmice. “Uzimam a odmor,”
rekla je u žurbi. “Možda bih mogao doći i ostati kod tebe.”
„Oh. To bi bilo. . . dobro.” Mama je teško izdahnula; Meghann se zaklela da

je osetila miris dima koji izlazi kroz telefon. „Možda ovog Božića
—”
"Sutra."
"Sutra?" Mama se nasmijala. „Dušo, u tri sata dolazi mi fotograf iz magazina

People , a u mojim godinama se budim kao jedan od onih golih pasa.
Potrebno je deset žena cijeli dan da me uljepšaju.”
Njen naglasak je postajao naglašen. To se uvek dešavalo kada su njene

emocije bile jake. Meghann je htela da prekine vezu, da kaže zaboravi, ali
kada je pogledala po svom praznom stanu bez slika, osetila je skoro
mučninu.
„Šta kažeš na ponedeljak? Samo na nekoliko dana. Možda bismo mogli otići
u banju.”
„Nemoj nikada gledati E! kanal? U ponedeljak krećem za Klivlend. Radim
Shakespearea u nekom parku s Pamelom Anderson i Charlie Sheenom.
Hamlet."
„Ti? Radiš li Šekspira?”

Još jedna dramatična pauza. “Zaboravit ću da sam čuo taj ton u tvom glasu.”
„Prekini akcenat, mama. Ja sam. Znam da si rođen u Detroitu. John Jojovitch

je ime na vašem rodnom listu.”
“Sada si samo nepristojan. Uvijek si bio bodljikavo dijete.”
Meghann nije znala šta da kaže. Poslednje mesto na svetu na koje je želela
da ode bilo je kod svoje majke, a ipak ju je rangiralo to što je studiozno
nepozvana.
“Pa. Sretno."
“Ovo je veliki odmor za mene.”
Forma. Mamine omiljene riječi. “Bolje da se dobro naspavaš prije snimanja

časopisa.”
“To je Božja iskrena istina.” Mama je ponovo izdahnula. „Možda biste svi
mogli sići kasnije tokom godine. Kad nisam toliko zauzet. Jasno, također.”
„Sigurno. Ćao, mama.”
Meghann je spustila slušalicu i sjedila u svom previše tihom domu. Nazvala

je Elizabeth, dobila telefonsku sekretaricu i ostavila brzu poruku. Onda je
prekinula vezu.
Šta sad? Nije imala pojma.
Sljedećih sat vremena koračala je stanom, pokušavajući formulirati plan koji

je imao smisla.
Rang telefona. Zaronila je za tim, nadajući se da je to Elizabeth. "Zdravo?"

"Hej, Meg."
„Jasno? Ovo je lijepo iznenađenje.” I jednom je bilo tako. Ona je sjela. “I
razgovarao sa mamom danas. Nećete vjerovati. Ona radi...”
"Udajem se."
„—Shakespeare u—oženjen?“
„Nikad nisam bio tako sretan, Meg. Znam da je ludo, ali to je ljubav,
pretpostavljam.”
"Za koga se udaješ?"
“Bobby Jack Austin.”
“Nikad nisam čuo njegovo ime.” U svakom slučaju, ne otkako je Hee Haw
ugašen.
“Upoznao sam ga prije deset dana u Čelanu. Znam šta ćeš reći, ali —”
“Prije deset dana. Imaš seks sa muškarcima koje si upravo upoznala, Claire.
Ponekad čak se iskradaš na divlji vikend. Ono što ne radite je da se oženite
njima.”
„Zaljubljen sam, Meg. Molim te, nemoj mi to uništiti.”
Meg je toliko željela dati savjet da je morala stisnuti ruke u šake.
“Čime se bavi za život?”
“On je pjevač/pjevač. Trebala bi ga čuti, Meg. Zvuči kao anđeo. Pjevao je u

Cowboy Bob's Western Roundupu kada sam ga prvi put vidio. Srce mi je
stalo na sekund. Jeste li se ikada tako osjećali?”
Prije nego što je Meghann uspjela odgovoriti, Claire je nastavila: „On je

instruktor skijanja u Aspenu zimi, a leti putuje okolo, puštajući svoju
muziku.
On je dvije godine stariji od mene i toliko je zgodan da nećete vjerovati.

Bolje od Brada Pitta, ne šalim se. On će biti zvezda.”
Meghann je pustila da se sve to upije. Njena sestra se udavala za
tridesetsedmogodišnjeg skijaša koji je sanjao da bude kantri i vestern pevač.
A najbolja svirka koju je mogao dobiti bila je Cowboy Bob's u
Nowheresvilleu.
"Ne budi svoja, Meg", rekla je Claire ujednačeno kada je pauza potrajala.
“Da li on zna koliko vrijedi kamp? Hoće li potpisati predbračni ugovor?”

„Prokleta bila, Meg. Zar ne možeš biti srećan zbog mene?”
"Želim biti", rekla je Meghann i to je bila istina. "Samo ti zaslužuješ

najbolje, Claire."
“Bobby je najbolji. Nisi pitao za vjenčanje.”
"Kada je to?"
"Subota, dvadeset treći."
" Ovog mjeseca?"
„Mislili smo, zašto čekati? Ne postajem mlađi. Tako da smo rezervisali

crkvu.”
“Crkva.” Ovo je bilo ludo. Prebrzo. “Moram ga upoznati.”
"Naravno. Večera za probu...”
"Nema šanse. Moram da ga upoznam sada. Biću u tvojoj kući sutra uveče.
Izvest ću vas na večeru.”
“Stvarno, Meg, ne moraš to da radiš.”
Meg se pretvarala da ne čuje Claireino oklevanje. "Zelim. Moram da se

nađem čovjek koji je ukrao srce moje sestre, zar ne?”
"U redu. Vidimo se sutra.” Claire je zastala, a zatim rekla: "Biće dobro
vidjeti te."
“Da. Zbogom.” Meg je prekinula vezu, a zatim ukucala broj za svoju

kancelariju i ostavila poruku svojoj sekretarici. “Donesi mi sve što imamo o
predbračnim ugovorima. Obrasci, slučajevi, čak i Ortegin sporazum. Želim
da mi sve isporučemo kući do deset sati sutra ujutro.” Kao naknadnu misao,
dodala je: "Hvala."
Zatim je krenula prema svom kompjuteru da malo provjeri Bobbyja Jacka

Austina.
To je ono što bi radila na svom idiotskom odmoru. Ona bi spasila Claire da

napravi najveću grešku u svom životu.
C POGLAVLJE
DESET
CLAIRE JE POKLONIO KANCELARIJSKI TELEFON. U TIŠINI KOJA

je uslijedila, sumnja se uvukla u sobu.
Ona i Bobby su se kretali užasno brzo. . . .
“Prokleta bila, Meg.”
Ali čak i dok je proklinjala svoju sestru, Kler je znala da je sumnja bila tu
sve vreme, malo seme u njoj, čekajući da nikne i poraste. Bila je prestara da
bi je ponela strast.
Na kraju krajeva, imala je kćer o kojoj je trebala razmišljati. Alison je nikada

nije poznavala biološki otac. Do sada je bilo lako umotavati Aliin svet u
balončiće tako da je nijedna oštra ivica života ne može povrediti. Brak bi
promenio sve.
Posljednja stvar koju je Claire htjela učiniti je udati se za čovjeka koji je

imao svrbež stopala.
Znala je za takve muškarce, muškarce koji su se lijepo nasmijali i davali

velika obećanja i nestali jedne noći dok si ti prala zube.
Claire je imala četiri očuha prije nego što je napunila devet godina. Taj broj
nije uključivao muškarce koje je zamolila da pozove ujaka, muškarce koji su
prošli
kroz mamin život kao čašice tekile. Tu i nestalo, ne ostavljajući ništa osim
gorkog okusa.
I Claire je polagala tako velike nade u svakog novog očuha. Ovaj, pomislila
je svaki put. On će biti taj koji će me odvesti na rolanje i naučiti kako voziti
bicikl.
Naravno, Meg ju je naučila tim stvarima; Meg, koja nijednog od maminih

muževa nijednom nije nazvala tatom i odbila da se uopšte nada za njih.
Nije ni čudo što je Meghann bila sumnjičava. Njihova prošlost joj je dala
razlog da bude.
Claire je prošetala glavnim predvorjem ureda za registraciju. Na putu do

prozora pokupila je pali letak, koji je bez sumnje ispustio jedan od gostiju, i
bacila ga u hladni kamin.
Napolju je sunce tek počelo da zalazi. Logor je ležao okupan ružom zlatno
svjetlo u kojem je svaki rub lista izgledao oštrije, a svaka zelena jasna.
Sunčeva svjetlost blistala je na plavoj vodi u bazenu, sada praznom dok su

gosti ložili svoje peći i roštilj.
Dok je stajala tamo, osećajući se ranjivo i nesigurno, videla je senku kako

pada preko trave.
Tata i Bobby su došetali u vidik. Tata je nosio svoju letnju uniformu: plavi
kombinezon i crna majica. Tetovirana bejzbolska kapa River's Edge zasjenila
mu je oči; ispod nje, njegova smeđa kosa bila je gomila zamućenih lokna.
I Bobby.
Nosio je par izblijedjelih farmerki i plavu majicu na kojoj je pisalo: Kauboj

gore Cors. Na ovoj nestajućoj svjetlosti, njegova duga kosa bila je boje
osamnaestokaratnog zlata, bogata i topla. U jednoj je ruci nosio njihovog
Travoždera, a u drugoj limenku benzina. U danima dok je bio ovdje, Bobby
se uključio u posao. Bio je dobar u tome, iako je znala da on neće zauvijek
biti sretan na River's Edgeu. Već je spomenuo odlazak na put na nekoliko
sedmica ovog ljeta. Njih trojica. “Put Austinovih” je kako je to rekao. Claire
je mislila da zvuči sjajno, putujući od grada do grada za jedan dan
dok sluša kako njen novi muž peva. Nije iznijela tu ideju svom ocu, ali je
znala da će on biti za to. Što se tiče onoga što će biti s kampom sljedeće
sezone, morali bi zajedno prijeći taj most kad za to bude vrijeme cam.
Tata i Bobby su stali ispred kabine broj pet. Tata je pokazao prema gore
prema strehi i Bobby je klimnuo glavom. Minut kasnije, oboje su se smejali.
Tata je stavio ruku na Bobbyjevo rame. Udaljili su se, prema vešernici. „Hej,
mama. Šta gledaš?”
Claire se okrenula. Ali je stajala na dnu stepenica, držeći svoju lutku Tickle
Me Elmo. „Hej, Ali Kat. Dođi ovamo na minut, hoćeš li?”
Sjela je u stolicu i po na plavo-bijele pruge pored kamina, podignuvši noge

na odgovarajući otoman.
Alison joj se uvukla u krilo, udobno se smjestivši na mjesto. srce k srcu,

kako su uvek sedeli.
„Upravo sam gledao dedu kako razgovara sa Bobijem.”
„Bobby će me naučiti pecati. Kaže da sam dovoljno star da idem na farmu

pastrmki u Skykomishu.” Alison se nagnula bliže i šapnula: „Postoji trik za
hvatanje velikih. On će me naučiti. I kaže da možemo plutati rijekom u
zračnicama do avgusta.
Čak i ja. Jeste li ikada stavili crva na udicu? Yeech. Ali ja ću to učiniti.
Videćete. Bobby je rekao da će mi pomoći ako bude previše vijugavo ili
šmrkavo.”
„Drago mi je da ti se sviđa“, tiho je rekla Claire, trudeći se da se ne

nasmiješi.
“On je sjajan.” Alison se vrtjela dok se nije suočila s Claire. „Šta je bilo,
mama?
Izgledaš kao da ćeš plakati. Crvi ne osećaju ništa. Iskreno.”
Pomilovala je Alisonin meki obraz. „Ti si moj cijeli svijet, Ali Kat. Vi znaš
to, zar ne? Niko nikada ne bi mogao zauzeti tvoje mjesto u mom srcu.”
Alison i Elmo ljube Claire. "Znam to." Alison se zahihotala i pobjegla iz

Claireina krila. "Moram ići. Deda me vodi u Smittyjevu garažu. Popravit
ćemo kamion.”
Dok je gledala svoju ćerku kako bježi kroz ulazna vrata, čula je kako viče
“Deda! Bobby! Ja sam ovdje!" Claire je ponovo osjetila veliku težinu

odgovornosti. Kako je žena znala da li je sebična, i da li je to nužno loša
stvar? Ljudi su cijelo vrijeme bili sebični i gradili su korporacije vrijedne
više milijardi dolara i rakete koje su letjele u
mjesec.
Ali šta ako brak ne uspije?
To je bilo. Glina ispod svega.
Morala je s nekim razgovarati o ovome. Ne njena sestra, naravno. AT

prijatelju. Okrenula je Ginin broj.
Gina se javila pri prvom zvonu. "Zdravo?"
Claire se srušila u veliku stolicu i podigla noge. "Ja sam.
Insta-Marry Queen.”
„Da, Claire. To si ti."
“Meghann misli da sam idiot.”
„Otkad nas briga šta ona misli? Ona je advokat, za Boga sake. To je ispod
beskičmenjaka u evolucijskom lancu.”
Claire je u grudima popustila. Ona se nasmiješi. „Znao sam da ćeš to staviti

u perspektivu.”
„Za to služe prijatelji. Da li bi voleo da to otpevam?”
"Molim te, ne. Čuo sam te kako pevaš. Samo mi reci da nisam sebična kučka
koja će uništiti život svoje kćeri udajom za stranca.”
„Oh, znači, pričamo o tvojoj majci.”

„Ne želim da budem kao ona.” Clairein glas odjednom je postao blag.
„Znam te otkako smo se nas petorica pojavili na prvi dan škole u istoj plavoj
košulji. Sjećam se kad si kupila kremu da ti sise rastu i još si vjerovala u
morske majmune. Dušo, nikad nisi bila sebična. I nikad te nisam video
ovako sretnog. Nije me briga što ga poznaješ manje od dvije sedmice. Bog
vam je konačno dao dar ljubavi i strasti. Ne vraćajte ga neotvorenog.”
"Bojim se. Trebao sam ovo da uradim kada sam bio mlad i optimističan.”
“Mladi ste i optimistični, i naravno da ste uplašeni. Ako se sećate, morala

sam da popijem dve čašice tekile da bih se udala za Rexa – a živeli smo
zajedno četiri godine.” Zastala je. “Vjerovatno nije trebalo da nas koristim
kao primjer. Ali poenta ostaje. Pametna osoba se plaši braka. Prošli ste
godine braka radi braka i niste stigli do godina očaja u staračkom domu.
Stavila si muškarca i zaljubila se.
Tako da se dogodilo brzo. Velika stvar. Ako niste spremni da se udate za

njega, svakako sačekajte. Ali nemojte čekati jer vas je vaša starija sestra
natjerala da se preispitate. Prati svoje srce."
Claireina utroba je bila stegnuta, um joj je bio pomućen, ali srce joj je bilo
kristalno čisto. “Šta bih ja bez tebe?”
„Isto što bih uradio bez tebe – previše pio i kukao strancima.”
Claire je čula sićušnu nit depresije u Gininom glasu. To ju je natjeralo da još

više voli svog prijatelja jer je slušala njene probleme dok joj se cijeli svijet
urušava. "Kako si?"
“Ovaj dan ili ove sedmice? Imam više promjena raspoloženja nego tinejdžer,
a moje dupe počinje da liči na Buick.”
„Bez šale, Gigi. Kako si?"

Uzdahnula je. “Sranje. Rex je svratio sinoć. Kučkin sin je smršavio oko
deset kilograma i ofarbao kosu. Uskoro će me zamoliti da ga zovem
Rexster ponovo.” Zastala je. „Želi da oženi tu ženu.”
"Jao."
“Jao sa lampom. Sjećam se dana kada me zaprosio, a on cijeni dijamante.

Boli kao pakao. Ali niste čuli prave vijesti: Joey se vratio.”
"Šališ se. Gdje je bio?”
Uslijedila je stanka, zvuk pokreta, a onda je Gina snizila glas.
“Ne znam. Tu i tamo, kaže. Izgleda loše. Stariji. Jučer je stigao kući. Spavao
je skoro trinaest sati. Iskreno, nadam se da nikada nikoga neću voljeti koliko
je on volio Dajanu.”
“Šta će on učiniti?”
“Ne znam. Rekao sam da može ostati ovdje, ali neće. On je kao neka
životinja koja je predugo bila u divljini. I ova kuća budi mnogo uspomena.
Gledao je u sliku mog vjenčanja skoro sat vremena.
Iskreno, htela sam da plačem.” "Daj mu moju ljubav." "Shvatio si."
Razgovarali su još nekoliko minuta o običnim, svakodnevnim stvarima. By

kad su prekinuli vezu, Claire se osjećala bolje. Tlo pod njenim nogama
ponovo je bilo čvrsto. Pomoglo je i razmišljanje o Joeu i Diani. Uz sve što je
između njih dvoje pošlo po zlu, oni su i dalje bili dokaz da ljubav može biti
prava.
Spustila je pogled na svoju lijevu ruku, na verenički prsten koji je nosila.

Bila je to traka srebrne folije, pažljivo presavijena i uvijena oko njenog prsta.
Odbijala je da pomisli šta bi njena sestra rekla o tome, i umjesto toga sjetila
se kako se osjećala kada ju je Bobby stavio tamo.
Udaj se za mene, rekao je, savijeni smo koljena. Znala je da bi se trebala

nasmiješiti nežno, reci, Oh, Bobby, naravno da ne. Jedva se poznajemo.
Ali nije mogla izgovoriti te riječi. Njegove tamne oči bile su ispunjene
ljubavlju o kojoj je samo sanjala, i bila je izgubljena. Njeno racionalno ja -
dio koji je bio sam skoro tri tuceta godina i postao samohrani roditelj -
upozorio ju je da ne bude budala.
Ah, ali njeno srce. Taj tenderski organ ne bi bio zanemaren. Bila je
zaljubljena . Toliko da mi je bilo kao da se davim.
Gina je bila u pravu. Ova ljubav je bila dar koji je dobila, onaj koji je
prestala da traži i skoro je prestala da veruje u njega. Nije htjela odstupiti od
toga jer se bojala. Jednoj stvari ju je majčinstvo naučilo - za ljubav je bila
potrebna smelost. A strah je jednostavno došao sa paketom.
Zgrabila je džemper sa naslona sofe i prebacila ga preko sebe ramena, onda

je izašla napolje.
Noć je sada gotovo potpuno pala; tama je obavijala granitne vrhove boje
lososa.
Turistima koji su sjedili oko svojih logorskih vatri praveći s'mores i pekući
hot-dogove, činilo se kao mirno vrijeme u ovom zelenilu ušuškanom uz
okomite zidove planina.
Lokalni stanovnici su znali bolje. Na pješačkoj udaljenosti, postojao je cijeli

svijet koji obični posmatrač nije vidio, a ne čuo ga oni koji su život proveli
slušajući telefone i gledajući ekrane kompjutera.
Na vrhovima u blizini, onima sa imenima kao što su Formidable, Terror i

Despair, glečeri nikada nisu bili mirni, nikad tihi. Klize naprijed, stenju,
škripe, krckaju svaki kamen na svom putu. Čak ni vrelina avgustovskog
sunca nije ih mogla otopiti, a duž obala moćnog Skykomisha, odmah iza
mjesta gdje su ljudi hodali, hiljadu vrsta divljih životinja plijenilo je jedna
drugu.
Ipak, noć je bila mirna i mirna; vazduh je mirisao na borove iglice i suvu
travu.
Bilo je to doba godine kada bi na nekoliko sedmica travnjaci u gradu postali

krhki i smeđi.
To najrjeđe vrijeme na sjeverozapadu - dio suhoće.

Čula je tiho zujanje razgovora kampera za večerom, s vremena na vrijeme

isprekidano lajanjem psa ili dječjim hihotom. Ispod svega, postojano i
poznato kao otkucaji njenog srca, bilo je žuborenje rijeke. Ovi zvuci postali
su muzika njene mladosti, davno su zamenili zbrkanu kakofoniju bučne
muzike koja je bila mamin soundtrack.
Nije se zamarala cipelama. Bosa, sa tabanima otvrdnutim ljetima

provedenim uz obale ove rijeke, prošetala je pored praznog bazena. U maloj
kući s bazenom pokrivenoj šindrom, motor filtera se uključio i zujao. Par
unutrašnjih cijevi - jedna šokantno ružičasta i jedna zelena limete - plutao je
na sve tamnijoj vodi.
Polako je obilazila noćne obilaske, zaustavljajući se da porazgovara sa

nekoliko njih gosti, čak i dijeljenje čaše vina s Wendy i Jeffom Goldsteinom
u kampu trinaest.
Kad je stigla do malog reda kabina, bio je potpuni mrak na istočnom rubu
posjeda. Svi prozori sijali su nejasnom zlatnom svetlošću.
U početku je mislila da je zvuk koji je čula cvrčci, pripremajući se za

večernji koncert. Zatim je začula slatki zvuk žicanja.
Kabina četiri imala je lijepi mali trijem koji je gledao na rijeku. Ovog ljeta
su skinuli kabinu s tržišta zbog oštećenja krova od kiše; upražnjeno mjesto je
dalo Bobbyju mjesto za boravak do vjenčanja. Sudbina, rekao je tata kada je
dao Claire ključ.
Sada je sudbina sjedila na ivici trijema, prekriženih nogu, zastrtog tijela u

senci, gitara u krilu. Zurio je u reku, hvatajući sporu i nesigurnu melodiju.
Claire se povukla u tamu ispod džinovske Daglasove jele. Skrivena, ona

gledao ga. U muzici se osjeća drhtavica koja joj prelazi po tijelu.
Gotovo previše tiho da bi čuo, počeo je da pjeva. “Cijelog života hodam . . .

na putu koji nikuda ne ide. Onda sam skrenuo iza ugla, draga . . . a tu
bio si."
Claire se grlo stegnulo od osjećaja koji je bio toliko sladak i moćan početak
suza. Izašla je iz senke.
Bobby je podigao pogled i ugledao je. Osmjeh mu je naborao preplanule

ravnine lica.
Zakoračila je prema njemu, a njene bose noge tiho su udarale po tvrdoj,

osušenoj travi.
Ponovo je počeo da peva, pogledavši u lice. “Prvi put u životu vjerujem u

Boga
. . . svemogućeg. . . u Gospodu mi je moj deda obećao jer, dušo, vidim nebo .

..
u tvojim očima.” Otkucao je još nekoliko akorda, a zatim udario rukom o

gitaru i nacerio se. “To je sve što sam do sada napisao. Znam da treba raditi.”
Spustio je gitaru i krenuo prema njoj.
Sa svakim korakom, osjećala je kako joj se disanje skraćuje sve dok, dok je
on stajao ispred nje, nije mogla udahnuti punim zrakom. Bilo je skoro
neugodno osjetiti ovoliko.
Uzeo je lijevu ruku u svoju, pogledao dolje u traku folije koja je trebala biti
dijamantski prsten. Kada ju je ponovo pogledao, više se nije smejao.
“Patetično”, šapnuo je, a srce ju je zaboljelo od sramote koju je u njoj

shvatila njegove tamne oči. “Ne bi svaka žena prihvatila ovakav prsten.”
„Volim te, Bobby. To je sve što je važno. Znam da je ludo, nemoguće čak, ali
volim te.” Riječi su oslobodile nešto u njoj. Ponovo je mogla disati.
„Ja nisam nagrada, Claire. Ti znaš to. Napravio sam greške u životu. Tri od
njih, tačnije.”
Claire je praktički mogla čuti Megin glas na povjetarcu. Ali zvuk nije značio
ništa kada je vidjela kako je Bobby gleda. Niko je do sada nije tako gledao,
kao da je najdragocjenija žena na njoj
zemlja. “Ja sam samohrana majka koja se nikada nije udavala. Znam za
greške, Bobi.”
„Nikada se ranije nisam ovako osećao,“ rekao je tiho, a u glasu mu se čulo

da je čuo.
“Iskren prema Bogu.”
"Kojim putem?"
“Kao da moje srce više ne pripada meni, kao da ne može da kuca bez njega
ti. Ti si u meni, Claire, držiš me gore. Zbog tebe želim da budem više nego
što jesam.”
„Želim da ostarimo zajedno“, prošaputala je riječi. Bio je to njen najdublji

san, njena najdragocenija nada. Cijelog života zamišljala je sebe samu u
starosti, jednu od onih sedokosih žena koje su sjedile na tremu i čekale da
zazvoni telefon ili da dođe auto. Sada je konačno dozvolila sebi da zamisli
bolju budućnost, punu ljubavi, smijeha i porodice.
“Želim čuti našu djecu kako se svađaju oko toga ko koga dira u smrdljivom
stanju zadnje sedište kombija.”
Claire se nasmijala. Bilo je tako dobro sanjati sa nekim.
Privukao ju je u naručje, plesao s njom uz muziku rijeke i cvrčaka.
Konačno, Claire je rekla: "Moja sestra, Meghann, dolazi sutra da se nađe sa

tobom."
Povukao se. Uzevši je za ruku, poveo ju je do svog trijema. Sjeli su unutra

škripavi hrast se ljuljao i lagano ljuljao. „Mislio sam da si rekao da će
bojkotovati venčanje.”
“Ideo želja.” Podigla je pogled prema njemu. “Bila je predvidljivo

razočarana našom odlukom da se vjenčamo.”
“Ovo je sestra Gina po imenu Cruella De Vil?”

“Čeljusti su zaista omiljeni nadimak.”
“Da li je njeno mišljenje važno?”
"Ne bi trebalo."
"Ali ima."
Claire se osjećala kao budala. "Hoće."
“Onda ću je osvojiti. Možda ću napisati pjesmu za nju.”
„Bolje da bude platina. Meg ne voli drugi najbolji. Trebala bi biti ovdje sutra
rano uveče.”
„Da odem do vojnog viška i pogledam malo kevlara?“
"U najmanju ruku."
Bobbyjev osmeh je nestao nakon trenutka. “Ona neće moći promijeniti tvoje
mišljenje o meni, zar ne?”
Dirnula ju je njegova ranjivost. “Ona nikada nije mogla promijeniti moju

misliti na bilo šta. To je ono što joj pjeni na usta.”
"Sve dok me voliš, mogu sve podnijeti."
"Pa, Bobby Austin", zagrlila ga je i nagnula se za a poljubac. Neposredno

prije nego što su im se usne dodirnule, prošaptala je: „Onda možeš uzeti bilo
šta. Čak i moja sestra.”
C POGLAVLJE
JEDANAEST
CLAIRE JE STAJALA KOD KUHINJSKOG SUDOPERA, PRAJUĆI suđe

za doručak.
Bio je to siv, ne baš kišovit dan, onakav u kojem je nebo bilo tako nisko da
vam se činilo da vas udari u čelo kada ste se usudili da izađete napolje.
Savršeno vrijeme za posjetu Meghann.
Od pomisli joj je lupalo u glavi. Osušila je ruke i posegnula za bocom

Excedrina na prozorskoj dasci.
“Mary Kay Acheson dobija Cap'n Crunch za doručak.”
Bila je to uobičajena ranojutarnja svađa. “Vjerovatno će imati umjetne zube

na vrijeme za osmi razred. Ne želite da vadite zube prije spavanja, zar ne?”
Ali je ritmično udarala nogama na trkama u podnožju svoje stolice. “Willie

ima sve zube i ide u deveti razred. On je praktično odrastao.”
„To je zato što ga Karen hrani suvim grožđem za doručak. Da je pojeo Cap'n
Crunch, bila bi druga priča.”
Ali se namrštio, razmišljajući o tome.

Claire je isprala aspirin.
"Da li te opet boli glava, mama?"
“Tetka Meg dolazi večeras. Ona želi da upozna Bobbyja.”
Ali se namršti još dublje. Očito je pokušavala razumjeti vezu između

mamine glavobolje i posjete tetke Meg. “Mislio sam da je previše zauzeta da
bi disala.”
Claire je otišla do stola i sjela pored svoje kćeri. „Znaš li zašto Megan želi da
upozna Bobija?“
Alison je zakolutala očima. “Uh, mama.”
"Da?" Claire je uzdržala osmijeh. U nekom trenutku, morala bi se obratiti

pitanje odgovora s poštovanjem, ali bolje bi joj bilo da sačeka dok ne bude
mogla to učiniti bez pucanja. Umjesto toga je ispružila ruku. “Znaš li šta
znači ovaj prsten?”
“To nije prsten. To je folija.”
“Ovakav prsten je simbol. Prsten nije ono što je važno. Reči koje dolaze uz
to su ono što je važno. I Bobby me je zamolio da se udam za njega.”
„Znam to, mama. Mogu li dobiti zlatnu ribicu Cheddar?”
„Hajde da jedemo za sekund. Želim razgovarati s tobom o ovome. Niko nije

više meni važniji od tebe. Niko. Uvek ću te voleti, čak i ako sam oženjen.”
„Bože, mama. Znam to. Sad zar ne mogu...”
“Zaboravi zlatnu ribicu.” Nije ni čudo , kao da je razgovor sa

petogodišnjakom bio uobičajen izraz frustracije. „Da li ti smeta ako se udam
za Bobija?“
"Oh." Alino malo lice se skupilo. Zatim je skupila lijevi obraz njeno pravo.
Zatim je podigla pogled prema Claire. "Mogu li ga zvati tata?"
“On bi to volio.”
„Dakle, u školi, na porodični dan, on će doći na trke u vrećama i pomoći

Britanijevom tati da roštilja hot dogove?“
Claire je udahnula. Nije joj bilo lako da daje opća obećanja za drugo ljudsko
biće.
Ta vrsta vjere živjela je u srcima žena koje su odrasle u sigurnijim
domovima, gdje se moglo računati na mamu i tatu.
Ali vjerovala je u Bobbyja onoliko koliko je jedna od kćeri njene majke

mogla vjerovati u bilo kojeg muškarca. “Da. Možemo računati na njega.”
Alison se nacerila. "U redu. Želim da mi on bude tata. tata.” Očigledno je

testirala riječ, vagajući kakav je osjećaj izgovoriti naglas. Nevjerovatno je
koliko snova djevojčica može biti sadržano u tih nekoliko pisama.
Snovi velikih devojaka, takođe.
Alison je brzo poljubila Claire, a zatim odjurila, vukući prljavog Elma po

podu za sobom. Otišla je gore u svoju spavaću sobu. Nekoliko sekundi
kasnije počela je muzika na temu Male sirene .
Claire je zurila u svoj zaručnički prsten. Koliko god to bilo improvizirano, to

joj je davalo topli osjećaj nade.
„Jedan dole“, rekla je naglas. Zapravo, bila su dva. I njen otac i ona kćerka
je stavila svoj pečat odobravanja na planove vjenčanja.
To je ostavilo samo dva krvoprolića. Meghann, koja definitivno nije zvučala

sa odobravanjem, i mama, koja vjerovatno ne bi marila mnogo.
Claire je odlagala poziv. Nije bilo dobro od razgovora sa mamom.

Ipak, ona je bila njena majka i morala je biti pozvana.
Smiješno je bilo, kada je Claire pomislila na svoju "majku", lice koje joj se
pojavilo bilo je Megino. U svakom sećanju iz detinjstva, njena sestra je bila
ta koja bi
bio tamo. . . do, naravno, dana kada je odlučila da joj je dosta brige za
Claire.
I mama. Pa. Istini za volju, Klerina sećanja na mamu bila su u najboljem

slučaju nejasna. Claire je imala sreće u tome; najveći teret mamine poletnosti
pao je na Meg. Ipak, svi su se pretvarali da su porodica.
Claire je podigla slušalicu i ukucala broj. To rangira i rangira.
Konačno se uključila telefonska sekretarica. Mamino gusto kao med i duplo

slađe južnjačko izvlačenje bilo je praćeno muzikom. “Cijenim vaš poziv na
moj privatni broj. Nažalost, previše sam zauzet da bih odgovorio, ali ostavite
mi poruku i uzvratit ću vam poziv čim budem mogao. I potražite moj
intervju u časopisu People , na kioscima krajem juna. Ćao svima.”
Samo bi se mama reklamirala na svojoj telefonskoj sekretarici.
„Hej, mama“, rekla je na bip, „Kler je ovde. Tvoja ćerka. Imam neke velike
vijesti i želio bih razgovarati s vama. Nazovi me." Ostavila je svoj broj, za
svaki slučaj, i spustila slušalicu.
Još uvijek je držala telefon, slušajući ton biranja kada je shvatila svoju
grešku. Udavala se za manje od dvije sedmice. Da je čekala da mama
nazove, vjenčanje bi odavno prošlo. Poenta je bila pozvati mamu, a ne samo
obavijestiti.
Morao si pozvati majku na svoje vjenčanje, čak i ako je žena koja te rodila
imala roditeljske instinkte komarca, a male su šanse da se ona pojavi.
Do trenutka kada je mama uspjela odletjeti iz Los Angelesa u Seattle da vidi

njena jedina unuka, Alison, imala je četiri godine.
Claire se još živo sjećala tog dana. Upoznali su se u Woodland Parku

Zoološki vrt u centru Sijetla. Mama je bila usred promotivne turneje
Starbase IV
(još jednom) koja je tamo doletjela.
Claire i Alison sjedile su na drvenoj klupi kraj ulaza u zoološki vrt više od
sat vremena i čekale.
Claire je skoro odustala kada je začula poznati visoki vrisak. Podigla je

pogled taman na vrijeme da vidi mamu, odjevenu u bronzani svileni kaftan,
kako se spušta na njih poput paradne plovke za Dan zahvalnosti.
Gospode, dobro je ponovo vidjeti moju djevojku, dovoljno je glasno

zaplakala da su svi u blizini zastali da bulje. Tiho zujanje prepoznavanja
cvrkutalo je kroz gomilu.
To je ona, rekao je neko. Tara Zyn iz Starbase IV.
Claire se borila protiv želje da zakoluta očima. Ustala je, čvrsto stežući
Alisoninu ruku. Hej, mama. Lepo je videti te ponovo.
Mama se spustila na jedno koleno u pokretu koji je slao svilu krila koja joj
lete sa obe strane. Je li ovo draga stvarčica moja unuka?
Zdravo, Mrs. Salivan, rekla je Alison, nespretno se spotičući oko imena koje
je praktikovala nedelju dana. Claire je bila sigurna da mama neće cijeniti
riječ baka. U
štampi je tvrdila da se raduje svom pedesetom rođendanu.
Mama je pažljivo proučavala Alison. Na trenutak, samo to, neka tuga je

prošla kroz njene plave oči. Onda se taj osmeh vratio. Možete me zvati
Nanna. Ispružila je jednu ruku ukrašenu draguljima, pogladila Alijevu
kovrdžavu kosu. Ti si pljuvačka slika svoje mame.
Nije mi dozvoljeno da pljujem, gđo. . . . Nanna.
Mama je podigla pogled. Ona je drska, Claire Bear. Baš kao i Megi. Dobro
za tebe. U
životu uspevaju oni odvažni. Mislim da je ona dvogodišnjakinja koju sam

ikada imao zadovoljstvo upoznati.
To je zato što ima četiri godine, mama.
Pećnica? Mama je skočila na noge. Oh, dušo, mislim da nije. Svi ste bili
samo u bolnici. Sada, požurimo do zmijske kuće. To mi je omiljeno. I
moram se vratiti u hotel za sat vremena na intervju
sa Evenin' Magazine. Kasnije tog popodneva, Meghann se pojavila i njih

četvoro su nečujno šetali centrom u Sijetlu, pretvarajući se da imaju nešto
zajedničko.
Claire je boljelo prisjećati se tog dana. Ne više toliko. Rana je zacijelila,

izrasla je sloj deblje kože. Odavno je prestala da želi drugu majku. Bila je to
nada koja ju je jednom osakatila; morala je to pustiti. Kao njen san o sestri
koja je ujedno bila i najbolja prijateljica.
Neke stvari jednostavno nisu ispale kako ste željeli, a djevojka je mogla
samo plakati toliko godina.
Podigla je pogled na sat na pećnici. Bilo je skoro jedan sat.
Za samo nekoliko sati, Meghann će biti ovdje.
"Super", promrmljala je Claire.
„Sinoć me zvala sestra.”
Harriet se zavalila u svoju stolicu. Na taj pokret je ispustio škripući zvuk.
“Oh. Nije ni čudo što ste zaista zadržali ovaj termin. Počeo sam da
očajavam.”
“Propustio sam jedan termin. To nije velika stvar. Zvao sam da otkažem i ja
sam to platio.”
“Uvijek pretpostavljate da je novac odgovor.”
„Šta misliš, Harriet? Danas si toliko opskurna da te Freud ne bi mogao

pratiti.”
“Razumijem da ste bili uznemireni na našem posljednjem sastanku.”

Meghanino oko je počelo da se trza. "Ne baš."
Harriet je zurila u nju. “Zar ne razumiješ da je uznemirenje dio toga
iscjeljivanje? Morate prestati bježati od svojih emocija.”
“To je ono što pokušavam učiniti, ako me saslušate. Rekao sam , sinoć je
zvala moja sestra.”
Harriet je uzdahnula. „Je li to neobično? Imao sam utisak da ste vi prilično

često razgovarao s Claire; jednostavno nikad ne pričaš o onome što je
važno.”
“Pa, to je istina. Zovemo se svakih nekoliko mjeseci. Uvijek na praznicima i

rođendanima.”
“Pa šta je izvanredno u sinoćnjem razgovoru?”
Meghanin trzaj oka se uključio u visoku brzinu. Jedva je mogla vidjeti. Za br

uopšte, bilo joj je teško da mirno sjedi. “Ona se udaje.”
"Udahni duboko, Meg", tiho je rekla Harriet. “Oko mi treperi kao Evinrude
motor.” "Dah."
Meghann se osjećala kao idiot. “Šta je dovraga sa mnom?”
"Uplašen si, to je sve."
Identifikacija emocija je pomogla. Bila je uplašena . Pustila je zadršku

udahnuo polako i pogledao Harriet. "Ne želim da bude povrijeđena."
“Zašto pretpostavljaš da će joj brak naštetiti?”
„Oh, molim te. Primjećujem da više ne nosiš onaj jednokaratni pasijans na

lijevoj ruci. Pretpostavljam da skidanje nije bio trenutak radosti koji je
inspirisao pesmu.”
Harriet je stisnula lijevu ruku. “Mnoge sestre se pridruže kada čuju ovakve
vijesti.”
“Ne oni koji vode razvode.”

“Možeš li se odvojiti od svog posla?”
“Ne radi se o mom poslu, Harriet. Moja sestra je u nevolji. Moram je

spasiti.”
“Je li zaljubljena?”
Meghann je nestrpljivo odmahnula rukom. "Naravno."
“Misliš da to nije važno?”
„Uvek su zaljubljeni na početku. To je kao da idete na more na ogromnoj

pastili za grlo. Voda ga razgrađuje. Nakon nekoliko godina plutanja, plivate
bez ičega da vas drži.
Onda se usele ajkule.”
“To bi bili ljudi poput tebe.”
“Nije vrijeme za advokatske šale. Moram spasiti svoju sestru prije nego što
se uda za pogrešnog čovjeka.”
"Kako znaš da je on pogrešan čovjek?"
Meghann se borila protiv poriva da kaže: Svi su oni. Samo bi to priznanje

ispunite još jedan krug zapažanja i pitanja. “On je praktično bez posla.
Poznaju se manje od mjesec dana. On je muzičar. Dopušta ljudima da ga
zovu Bobby Jack. Izaberi.”
“Jesi li ljubomoran?”
“Da. Želim da se udam za putujućeg kantri i zapadnjačkog pjevača koji to ne

može čak i naslov na Cowboy Bob's Western Roundup u jezeru Chelan. Da,
Harriet, ovaj put si pogodila srž. Ljubomoran sam." Prekrstila je ruke.
“Vjerovatno je oženi zbog takozvanog odmarališta. Pokušat će je nagovoriti
da gradi stanove ili zubarske ordinacije.”
"To bi pokazalo neku inicijativu."
“Claire voli taj umoran komad zemlje. Ona bi mrzela da ga poploča.”
„Mislio sam da si rekao da je zemlja nerazvijena, a da Claire jeste traćila

svoj život tamo. Vjerujem da ste spomenuli izgradnju banje na
imovine.”
“Potpuno promašuješ poentu.”
“Poenta je u tome da trebaš ujahati na bijelom konju i spasiti je.” “Neko

mora da je zaštiti. Želim da budem uz nju ovaj put.” "Ovaj put."
Meghann je oštro podigla pogled. Naravno, Harriet je nasrnula na dvije

važne riječi.
"Da."
Harriet se nagnula naprijed. “Pričaj mi o danu kada nisi bio tu za svoju

sestru.”
Meghann se ukočila, povukla. Meso je škripalo dok se otkotrljalo unazad.

“Nije o tome riječ.”
„Pametnija si od toga, Meg. Ne moram te podsjećati da je sve između tebe i

Claire vezano za prošlost. Šta se desilo?"
Meghan je zatvorila oči. Očigledno je bila u oslabljenom stanju, jer su kisela

sjećanja bila tu i čekala da joj se nagomilaju pred umom. Slegnula je
ramenima, pokušala izgledati opušteno dok je otvorila oči i pogledala
Harriet. „Znaš sve. Samo želiš da me čuješ kako prolazim kroz to.”
"Da li?"
“Imao sam šesnaest godina. Claire je imala devet godina. Mama je otišla u
Los Anđeles na audiciju Starbase IV i tako se zabavila da je zaboravila na
decu koju je ostavila u Bejkersfildu. Za nju je to bio uobičajeni previd. Onda
je Socijalna služba počela da čačka okolo. Prijetili su da će nas smjestiti u
hraniteljstvo. Bio sam dovoljno star da pobjegnem, ali Claire. . .” Ona slegne
ramenima. „Tako sam izvukao Nancy Drew i pronašao Sama Cavenaugha –
njenog biološkog oca. Zvao sam ga.
Sam nije mogao dovoljno brzo spasiti svoju kćer.” Meg je čula bol u svom
glasu. Čak i sada, sve ove godine kasnije, uspomene na to ljeto bile su teško
podnošljive. Mrzela je prisjećati se koliko je to željela od Sama

budi i njen otac. Meg se uspravi. “Ništa od ovog starog sranja nije važno.
Sam je bio sjajan otac Claire. Svi su na kraju bili srećni.”
“Svi? Šta je sa djevojkom koja je izgubila majku i sestru i nije imala ocu da
se obratim?”
Zapažanje boli. Meghann nikada nije mogla otkriti ime svog oca; sve što ga
je mama ikad nazvala bio je taj gubitnik. "Dosta. Reci mi ovo, Harriet. Da li
je pametno udati se za čovjeka kojeg poznaješ nekoliko sedmica? Da li biste
voleli da vaša ćerka radi ono što Kler radi?”
„Morao bih da joj verujem, zar ne? Ne možemo živjeti tuđe živote njima.
Čak i ako ih volimo.”
“Volim Claire,” tiho je rekla Meghann.
„Znam da znaš. To nikada nije bio problem, zar ne?”
“Nemamo ništa zajedničko. To ne znači da želim da je vidim kako odbacuje

svoj život.”
„Oh, mislim da imate nešto zajedničko. Živjeli ste zajedno devet godina. To
je puno zajedničkih uspomena. Imam osećaj da ste nekada bili najbolji
prijatelji.”
“Prije nego što sam je ostavio s muškarcem kojeg je jedva poznavala, a

zatim pobjegao? Da. Bili smo najbolji prijatelji prije toga. Ali Claire je
željela tatu, a jednom ga
. . . dobro
je dobila. . .” Meghann je bacila pogled na zamršeno liveni stoni sat od

kristala. Bilo je 4:00. „Trebaće mi skoro dva sata da stignem do Haydena u
ovo doba dana. Naš saobraćaj je užasan, zar ne? Kad bismo izabrali
gradonačelnika umjesto...”
“Meg. Ne pravi se na jednu od svojih zezanja. Danas je važno. Claire može
gajiti određene animozitete prema vama.”
„Rekao sam ti da ima.”
“A ipak ćeš se utrkivati do Haydena u svom skupom autu i upali u njen

život.”
„Okarakterisao bih svoje učešće kao spasavanje od nje same. Samo

predajem izneli neke očigledno zanemarene informacije.”
“Misliš li da će cijeniti tvoju pomoć?”
Meghan se trgnula. Claire vjerovatno ne bi bila zadovoljna. Neki ljudi imao

problema sa prihvatanjem određenih činjenica. „Biće mi prijatno zbog toga.”
„Prijatno ćete joj reći da se ne bi trebala udati za pjevača bez stvarnih

izgleda.”
“Da. Znam da ponekad mogu biti abrazivan i tvrdoglav do tačke

ugnjetavanja, ali ovog puta namjeravam pažljivo birati riječi. Neću reći
gubitnik ili kopač zlata ili glup.
Bit će povrijeđena, ali vidjet će da ja samo pokušavam da pazim na nju.”
Činilo se da je Harriet čekala neumjereno dugo prije nego što je upitala:

„Učinite sjećaš li se kako je ljubav?”
Meghann nije mogla pratiti nastavak, ali joj je bilo drago što je prestala
pričati o tome Jasno. “Udala sam se za Erica, zar ne?” Broj dva na hit paradi
loših odluka.
„Čega pamtiš svoj brak sa Erikom?“
“Kraj tome. Imao sam glavobolje koje su trajale duže od mog braka.” “Zašto
se završilo?”
„Znaš ovo. Varao me je. Sa većinom navijačica Seahawksa i polovinom

konobara u Bellevue Hootersu. Bio je apsolutno gorljiv u potrazi za
silikonom.
Da je barem pokazao toliko zanosa u svojoj karijeri.”

“Sjećaš li se kada je zaprosio?”
Meghann je uzdahnula. Nije htela da razmišlja o tom danu. Sve se to

dogodilo tako davno. Soba obasjana svijećama, trag bijelih latica ruže koji je
vodio do kraljevskog kreveta, muzika koja je dopirala iz druge sobe, tiha,
instrumentalnu verziju Air Supplyjeve pjesme “All Out of Love” koja se

puštala na radiju.
“Zaprosila sam ga, ako moraš znati. Nikada nisam bio dobar u čekanju, a
Ericu je trebalo sat vremena da izabere par čarapa.”
Harriet je izgledala bolno. “Meghan.”
"Šta?"
„Zašto ne probaš ponovo tu priču? Moje pamćenje nije tako loše kao što
biste željeli da mislite.”
Meghann je spustila pogled na svoje nokte. Godinama je pričala priče o

Ericovim nevjerama. Primjedba o njegovoj gorljivoj potrazi za silikonom
uvijek je nasmijala. Tako je bilo bolje, naučila je; bolje misliti o njemu kao o
zlikovcu. Istina previše boli. Čak ni Elizabet nije znala šta se zaista dogodilo
u Meghanninom braku.
Ali sada je Harriet nekako otkrila činjenice. "Ne želim pričati o ovome."
„Naravno da ne znaš“, nježno je rekla Harriet. „Zato bi trebao.” Meghann je
polako pustila dah. “Nije jurio za konobaricama. Ne dok ne
stavi Nancy.”
u svakom slučaju koliko ja znam. Bio mi je vjeran.
...
Zatvorila je oči, prisjećajući se onog strašnog dana kada je došao kući

plačući. Ne mogu više, Meg. Ubijaš me. Ništa što radim nije dovoljno dobro
za tebe. I tvoja ljubav
. . . to je hladno mesto.
A onda, baš kada je osjetila početak vlastitih suza i okusila očajničku molbu
u ustima, rekao je: Upoznao sam nekoga. Ona voli ono što jesam, a ne ono
što bih mogla
...
biti da sam ambicioznija. I ona je trudna.
Sjećanja su izokrenula Meghanninu nutrinu, učinila je da se osjeća potrebito

i slabo.
Nije mogla više sve to držati unutra. „Bilo je tako romantično“, rekla je tiho.
“One noći kada me zaprosio. Latice bijele ruže bile su istinite. Kao i muzika.
Natočio je čašu šampanjca i rekao mi da sam ja cijeli njegov svijet, da želi
da me voli zauvijek i da bude otac moje djece. Plakala sam kada je to
rekao.” Obrisala je oči od suza koje su odavno trebale da se osuše. „Trebala
sam znati koliko je ljubav krhka, s obzirom na moju porodičnu istoriju, ali
sam bila nepromišljena. Rukovao sam staklenim mehurićem kao da je
napravljen
čelika. Nisam mogao vjerovati koliko se brzo pokvario. Otišao je jer nisam
znala kako da ga volim dovoljno.” Na to joj je glas pukao. "Ne možete ga
kriviti."
„Dakle, volela si ga.”
“O, voljela sam ga”, rekla je Meghann tiho, osjećajući kako uspavani bol
nadilazi i ponovo postaje svjež.
“Zanimljivo je da se lako sjećate bola vašeg razvoda, ali morate se podsjetiti

na ljubav.”
"Nema više", rekla je Meg, ustajući. “Ovo je kao operacija na otvorenom

srcu bez anestezije.” Pogledala je na sat. „Osim toga, ponestalo nam je
vremena. Rekao sam Claire da ću biti tamo večeras. Trebam ići."
Harriet je polako skinula naočare i pogledala Meghann. „Razmisli o ovoj

stvari, Meg. Možda bi ovo vjenčanje moglo spojiti vas i Claire, dati vam
novi teren na kojem ćete stajati.”
„Misliš da bih trebao da je pustim da se uda za Bobija Džeka Toma Dika i da

ne govorim ništa?"
“Ponekad ljubav znači vjerovati ljudima da sami donose odluke. Drugim

riječima, ćutenje.”
“Žene me lijepo plaćaju da im kažem istinu.”
“Vaša verzija istine. A Claire nije jedan od tvojih klijenata. Ona je a žena
koja se prvi put udaje. Tridesetpetogodišnja žena, mogao bih da dodam.”
„Dakle, trebao bih se samo nasmiješiti i zagrliti je i reći joj da mislim da je

super što se udaje za stranca?“
"Da."
“Šta ako mu slomi srce?”
„Onda će joj trebati sestra. Ali ona se neće obratiti nekome ko će reći, rekao
sam ti .”
Meghan je razmišljala o tome. Bila je tvrdoglava i gruba, ali nije bila

glupača. "Izvini, Harriet", rekla je konačno. “Ne slažem se. Ne mogu mu
dozvoliti da je povrijedi. Claire je najbolja osoba koju poznajem.”
“Misliš, najbolja osoba koju ne poznaješ. Jasno je da ga želite zadržati tim

putem. Želiš da je držiš na dohvat ruke.”
"Kako god. Zbogom." Meghann je požurila iz kancelarije.
Harriet je pogriješila. Bilo je tako jednostavno. Meghann je jednom

iznevjerila Claire; ne bi to ponovila. Glupo je udati se za čovjeka kojeg ste
upravo upoznali. „'Glup' nije dobar izbor riječi."
Nije preporučljivo da—
“Ti si njena sestra, a ne njen advokat.”
Meghann je vodila ovaj ludi razgovor sa retrovizorom više od sat vremena.

Kako to da je smislila završnu riječ koja bi rasplakala porotu, a nije mogla
pronaći jednostavan, uvjerljiv način da upozori svoju sestru na predstojeću
propast?
Vozila se kroz stani-i-kreni saobraćaj centra Sijetla do ravnog zelenog

poljoprivrednog zemljišta u dolini Snohomish. Gradovi koji su u njenoj
mladosti bili uspavani mali mlečni gradovi sada su nosili blistavu fasadu
spavaćih zajednica. Velike kuće u predgrađu s trijemom s trijemom stajale su
na isjeckanim komadima zemlje, a prilazi su im bili pretrpani terencima i
rekreativcima
vozila. Originalne seoske kuće od dasaka bile su davno srušene; samo retko
ko je provirio iza bilborda ili pored striptiz tržnog centra.
Ali kako je autoput počeo da se penje, taj japi sjaj je nestao. Ovde, u senci
lavandino sivih vrhova centralnih Kaskadnih planina, gradovi su bili
netaknuti maršom napretka. Ovi gradovi, sa imenima kao što su Sultan,
Goldbar i Index, bili su predaleko od puta da bi bili gentrificirani. Za sada.
Posljednja stanica prije Haydena uopće nije bila grad; radije, bila je to skup
zgrada pored puta, poslednje mesto za snabdevanje gasom i zalihama pre
vrha prevoja. Zapuštena taverna - Roadhouse - sjedila je zbijena ispod
treperećeg neonskog natpisa koji je preporučivao Coors Light.
Iskrena bogu, htjela je stati, ući u tu krcatu krčmu i izgubiti se u zadimljenoj

tami. Svakako bi bilo bolje nego reći Claire nakon što ste bili razdvojeni svih
ovih godina, Vi griješite.
Ali nije usporila. Umjesto toga, odvezla se devet milja do Haydena, skrenula
u izlaznu traku i skrenula s autoputa. Put se odmah spustio na dvije trake
oivičene s obje strane visokim zimzelenim biljkama. Planine su bile
nazubljene i okrutnog izgleda. Čak i u ljetnim mjesecima snijeg je ležao na
njihovim nepristupačnim vrhovima.
Mali zeleni natpis joj je poželio dobrodošlicu u Hayden, populaciju od 872.

Dom Lori Adams, državna prvakinja u pravopisu iz 1974.
1974.
Meghann je prvi put vidjela ovaj uspavani gradić tek tri godine kasnije.
Nazad tada, Hayden nije bio ništa drugo do nekoliko ruševnih zgrada.
Gradski oci još nisu naišli na zapadnjački motiv kao ideju turističke
atrakcije.
Sjećanje na vožnju u grad još je bilo svježe. Praktično je mogla osjetiti

pljesnivi miris Samovog starog kamioneta, praktički osjetiti Claireino tanko
tijelo ušuškano blizu nje. Da li nas zaista želi? njena sestra je imala
šaptao je svaki put kada je Sam izašao da pumpa benzin ili ih prijavi u jeftin
motel.
Dovezli su se od Kalifornije do Washingtona za dva dana; u to vreme

između njih nije bilo razmenjene gotovo nikakve reči. Meghann je cijelo
vrijeme osjećala mučninu u stomaku. Svaka prošla milja ju je sve više
plašila da je poziv Sama bio pogrešna stvar. Dok su zapravo stigli do
Haydena, Meg je ponestalo optimističnih odgovora na sestrina pitanja, pa je
jednostavno čvršće uhvatila Claire. Mora da je i Semu bilo neprijatno u
tišini. Upalio je radio. "Goodbye Yellow Brick Road" Eltona Johna svirala je
kada su se zaustavili do odmarališta.
Smiješno, stvari koje se sjećaju.
Usporila je. Hayden je i dalje izgledao kao mjesto koje prima pridošlice,
gdje su žene donosile domaće tepsije od tunjevine porodicama koje su se
doselile preko puta.
Ali Meghann je znala bolje.
Živjela je ovdje dovoljno dugo da zna koliko su ovi lijepi ljudi mogli biti
okrutni prema djevojci koja je trčala s pogrešnom gomilom. Naravno, mali
grad bi mogao utješiti osobu; takođe može brzo da se ohladi. Kada te je
odgojila striptizeta i odrasla u prikolici na pogrešnoj strani grada, nisi se
mogla preseliti u Mayberry i uklopiti se.
Barem, Meghann nije uspjela. Claire je bila druga priča.
Meghann je došla do jednog jedinog semafora. Kada je postalo zeleno, ona

pritisnuo gas i projurio kroz grad.
Nekoliko milja kasnije došla je do znaka.
River's Edge Resort. NextLeft.

Skrenula je na makadamski put. Drveće sa obe strane bilo je ogromno. Salal
i paprati veličine Volkswagena rasli su u njihovim ogromnim sjenama.
Na prvom prilazu ponovo je usporila. Slatko poštansko sanduče, ofarbano da

izgleda kao kit ubica, glasi: C. Cavenaugh.
Nekada divlje dvorište bilo je pripitomljeno, ošišano i zasađeno; sada je

izgledalo kao engleski seoski vrt. Kuća je bila savršena za Martha Stewart -
blijeda, puter žuta obloga od daske i sjajno bijeli ukrasi, lijepi bijeli omotani
trijem ukrašen visećim posudama geranijuma i lobelije.
Meg je bila ovdje samo jednom, nakon što se Ali rodio. Sve čega se toga
dana sjećala bilo je kako je sjedila na trošnoj sofi i pokušavala razgovarati sa
svojom sestrom. Onda su se Blueseri spustili – Claireini prijatelji – nahrupili
su u kuću poput skakavaca, brbljajući i zujajući.
Beskonačan sat, Meg je sjedila tamo, pijuckala slabu limunadu i razmišljala

o polaganju koje je loše prošlo. Konačno je našla neki idiotski izgovor i
pobjegla. Od tada se nije vratila.
Sada je parkirala i izašla iz auta. Noseći poklone, prišla je ulaznim vratima i

pokucala.
Niko se nije javio.
Nakon dugog čekanja, vratila se do auta i odvezla se petstotinjak metara do

glavne kancelarije kampa.
Prošla je pored bazena, gdje su se djeca igrala Marka Pola, prema dugačkoj,
uskoj zgradi od brvnara koja je služila kao ured za registraciju. Zvono je
zazvonilo iznad glave dok je otvarala vrata.
Sam Cavenaugh je stajao iza stola. Na njenom ulazu je podigao pogled.
Njegov spreman osmeh polako je nestao, a zatim se pojačao. „Hej, Meg.

Lijepo je vidjeti te. Prošlo je prokleto predugo.”
"Da, siguran sam da sam ti nedostajao." Kao i uvijek, osjećala se nelagodno

u blizini Sama; ljut. Harriet je tvrdila da je to zato što je Claire odbila
Meghann u njegovu korist, ali to nije bilo u redu. Još se sjećala dana kada joj
je rekao: Idi, samo idi. Mislio je da ona loše utiče na njega
kćer. Ali ono što je zaista mrzila, onaj koji je ostao s njom bio je baš kao
tvoja prokleta majka.
Zurili su jedno u drugo. Srećom, držao se na distanci.
„Izgledaš dobro“, konačno je rekao.
"I ti." Meghann je bacila pogled na sat. Posljednja stvar koju je htjela učiniti
je stajati i ne razgovarati sa Samom.
“Claire mi je rekla da pazim na tebe. Ona malo kasni. Porodica Ford, u

kampu 17, imala je malu nevolju sa svojom peći.
Morala je otići da im pomogne, ali trebala bi se vratiti svakog trenutka.”

“Dobro. Onda ću je sačekati kod kuće.”
„Trebala bi biti tamo svakog trenutka.”
„Upravo si to rekao.”
"Još si čvrsta, zar ne, Meghann?" rekao je tihim glasom, čak pomalo
umornim.
"Morao sam biti, Sam. Ti to znaš bolje od bilo koga."
“Nisam te izbacio, Meghann, ja…”
Okrenula se i otišla, pustivši da se vrata za njom zalupe. Bila je na pola puta

do auta kada je ponovo čula njegov glas.
“Ona je sretna, znaš. Sa ovim tipom”, rekao je.
Meghann se polako okrenula. „Ako se dobro sjećam, bio si sretan kad si

oženio mamu. Bila sam srećna kada sam se udala za Erica.”
Sam je krenuo prema njoj. „Tvoja mama je posao, to je sigurno, i bio sam
ljut na nju mnogo godina, ali mi je drago što sam je oženio.”
“Mora da si na drogama.”
"Claire" je bilo sve što je rekao.
"Oh." Meghann je osjetila prstohvat ljubomore. Eto ga opet - Claire stvar

oca i ćerke. To ju je iznerviralo. Morala je to odavno proći.
"Budite oprezni s njom", rekao je. “Ti si njena sestra.”
“Znam da sam joj sestra.”
"Da li ti?"
“Da, znam.” Još jednom je otišla. Prošetala je kampom, iznenađena brojem

gostiju koji su tamo bili. Činilo se da su se svi dobro zabavljali. Mjesto je
bilo dobro održavano i savršeno locirano. Svaki pogled je bio razglednica
planine, drveća i vode. Konačno se vratila do svog auta i odvezla do
Claireine kuće.
Ovog puta kada je pokucala na ulazna vrata, čula je topot stopala iznutra.
Vrata su se otvorila.
Alison je stajala tamo, odjevena u traper kombinezon ukrašen tratinčicama i

lijepu žutu bluzu s ušicama.
“Ne možete biti Alison Katherine Cavenaugh. Ona je beba.”
Ali je zasjala na to. "Sada sam velika djevojka."
"Da, jesi."
Alison se namrštila na nju. "Vaša kosa je duža i u njoj je sijeda." “Zašto,

hvala što ste primijetili. Možeš li zagrliti svoju tetku Meg?” “Izgledaš kao da
dobro dišeš.”
Meg nije imala pojma šta dijete misli pod tim. "Ja sam."
Alison je krenula naprijed i mlako je zagrlila. Kada se povukla, Meg je
rekla: "Donela sam ti poklon."
"Pusti me da pogodim." Claire je izašla iz sjene na kraju hodnika. “Mislili

ste da je svakom petogodišnjaku potreban švajcarski nož.”
“Ne. BB pištolj.”
"Nisi."
Meghann se nasmijala. „Ušao sam u utrobu pakla – prodavnicu igračaka u

Northgateu – i pronašao prodavača najglupljeg izgleda. Umjesto toga je
preporučila ovo.” Dala je Alison sjajno umotanu kutiju.
Ali ga je otvorio. “To je Groovy Girl, mama. Groovy Girl!” Bacila se na

Meghann, ovaj put se stvarno grleći. Pokazala je lutku Claire, a zatim otrčala
gore.
Meghann je dala Claire bocu vina – Far Niente 1997. “Ovo je jedno od
mojih omiljenih.”
"Hvala ti."
Zurili su jedno u drugo. Njihov posljednji susret bio je prije godinu dana,
kada je mama bila u gradu zbog Fan-ference. Mama je odvela Claire i Ali u
zoološki vrt, a kasnije im se pridružila Meghann u Centru u Sijetlu. Većinu
vremena proveli su u vožnji Alison u Zabavnoj šumi. Na taj način nisu
morali da razgovaraju.
Konačno je Claire krenula naprijed, povukla Meghann u brzi zagrljaj, a

zatim je pustila.
Meghann je posrnula unazad, previše iznenađena gestom da bi odgovorila.
Poslije je poželjela da je za uzvrat zagrlila Claire. „Večera dobro miriše, ali

niste morali da kuvate. Hteo sam da te izvedem.”
“Chuck Wagon jezgro nije baš u vašem stilu. Nisam želeo da čujem o tome.”
"Oh."
„U svakom slučaju, uđi. Prošlo je predugo otkako si bio ovdje.”

“Nikada nisi bio kod mene.”
Claire ju je pogledala. „To se zove mala priča, Meg. Nisam birao borbu.”
“Oh”, rekla je Meghann ponovo, osjećajući se kao idiot.
Pošla je za Claire do sofe i sjela pored nje. Nije mogla a da ne primijeti

smiješan zaručnički prsten - traku od staniol, zaboga. Bilo je dobro što je
došla gore. Nije imalo smisla odlagati.
“Claire, mislim...”
Zatim je ušao u sobu. Meghann je odmah shvatila zašto je njena sestra tako
teško pala. Bobby je možda bio gubitnik kao pjevač, ali je bio pobjednik u
odjelu izgleda. Bio je visok i mršav, ali širokih ramena, plave kose koja mu
je padala skoro do ramena.
Kada se nasmiješio, bio je cijelim licem.
Ovakav čovjek vas nije samo oborio s nogu; tako daleko te je vrtio u zrak i
brzo se nije moglo nigdje osim dolje.
On i Claire su razmijenili pogled koji je zračio ljubavlju. Meg se podsjetila

Kakvi smo bili, taj pean gorko-slatkoj istini da ponekad pogrešan muškarac
može izgledati tako dobro da vam je oduzeo dah.
Ali prije ili kasnije žena je morala disati.
“Ja sam Bobby Austin,” rekao je smiješeći se.
Meghann je ustala i rukovala se s njim. “Meghann Dontess.”
“Claire kaže da te ljudi zovu Meg.”
“Moji prijatelji to rade, da.”

On se nasmiješio. “Sudeći po tom tvom zagrizanom limunskom izgledu koji
bi kao da se ja držim gospođice Dontess.”
„Zamišljam da one planinske devojke u Arkanzasu misle da si šarmantan.”

"Devojke iz Teksasa sigurno jesu." Zagrlio je Claire. „Ali ti dani su sada iza
mene.
Našao sam devojku sa kojom želim da ostarim.” Lagano je poljubio Claire u

obraz i stisnuo joj ruku, a zatim je uzeo bocu vina i otišao u kuhinju.
U nekoliko trenutaka kada ga nije bilo, Meghann je stajala tamo, zureći u

svoju sestru, pokušavajući pažljivo birati riječi, ali ništa nije izgledalo
sasvim ispravno.
Bobby se vratio s dvije čaše vina i jednu je dao Meghann. “I zamislite da

imate neka pitanja za mene,” rekao je, sjedajući.
Njegova iskrenost je odbacila Meghann. Polako, osjećajući se pomalo

nesigurno, sjela je u stolicu nasuprot sofe. Oni su sada bili odvojeni entiteti:
Bobby i Claire protiv Meghann. "Pricaj mi o sebi."
“Volim Claire.”
"Nešto suštinsko."
“Ti si cinjenice i brojke, curo, ha? Imam trideset sedam godina.
Diplomirao u državi Oklahoma. Diploma u poznavanju muzike. Rodeo

stipendija.
Bio sam telećar. Zbog toga su mi koljena nestala. Bio sam oženjen.” . . .
Meghann se nagnula naprijed, na oprezu. "Koliko puta?"
Pogledao je Claire. "Tri."
"O sranje." Meghann je pogledala Claire. “Mora da se šališ. Tisa brakovi su

bili krivična dela, on bi bio u zatvoru doživotno.”
On je krenuo naprijed. “Oženio sam Suellen kada smo imali osamnaest
godina.
Bila je trudna, a odakle ja dolazim...”
“Imaš li djecu?”
“Ne.” Glas mu je postao mek. “Pobačaj. Nakon toga, nije bilo mnogo
razloga da ostane u braku. Izdržali smo manje od tri mjeseca. Ipak, ja sporo
učim. Ponovo sam se udala sa dvadeset i jednom. Nažalost, ispostavilo se da
je tako
želela je drugačiji život od mene. Lepa kola, lep nakit. Uhapšen sam kada su
je uhapsili jer je prodavala kokain iz naše kuće. Živeo sam sa njom dve
godine i nisam to primetio.
Samo sam mislio da je pakleno raspoložena.
Niko nije vjerovao da nisam dio toga. Laura je bila jedina koja je brojala.
Bila je—je—pedijatar koji voli kantri muziku. Bili smo u braku deset
godina. Raskinuo je prije otprilike godinu dana. Mogao bih ti reći zašto, ali
to se tebe ne tiče. Međutim, Claire zna sve.”
Trostruki gubitnik i prestupnik.
Savršeno.
A sada je loša sestra morala dobroj sestri slomiti srce.
Kako?
To je bilo pitanje od 64.000 dolara. Kako ste rekli stvari koje je trebalo reći u
ovakvom trenutku? Pogotovo sa gospodinom koji izgleda bolje od Boga koji
tamo sjedi? Harriet je bila u pravu u jednoj stvari: Meghann i Claire
godinama su bile na litici i pretvaranju.
Pogrešan pristup mogao bi ih poslati preko ruba.
Claire je ustala s sofe i krenula prema njoj. Sjela je na izrezbareni kineski

sanduk koji je služio kao stočić.
"Znam da ne možeš biti sretna zbog mene, Meg."
"Želim biti." To je bila istina. “Samo to...”
"Znam. Ne bi dobio platinastu ocjenu. Znam. A ti se baviš razvodima za

život.
Znam i to. Najviše od svega znam da si odrasla u maminoj kući.” Nagnula se
naprijed.
„ Znam, Meg.”
Meghann je osjetila težinu tih nekoliko riječi. Njena sestra je razmišljala o

svim istim razlozima, vidjela je sve moguće ishode. Meghann nije mogla
reći ništa što Claire već nije znala.
“To nikada neće imati smisla i znam da je ludo i rizično i – što je najgore –
nalik mami.
Ne treba mi da mi govoriš ove stvari. Ono što mi treba je za

da mi veruješ.”
Poverenje. Upravo ono što je Harijet predvidjela. Ali Meghann je odavno

zaboravila kako vjerovati ljudima. Da je ikada znala.
„Tebi je teško, znam. Vođa čopora nikada nije dobar sljedbenik. Ali puno bi
mi značilo da ovo pustite. Mozda me zagrli i reci da si srecan zbog mene.
Čak i ako je laž.”
Meghann je pogledala u blijedozelene oči svoje sestre. Claire je trenutno

izgledala uplašeno; očekivano, takođe. Očigledno se spremala da bude
ranjena Meghanninim odgovorom, ali vitak dio nje nije mogao a da ne
povjeruje. . . .
To je podsjetilo Meghann na njihovo djetinjstvo. Kad god bi mama dovela

kući novog „prijatelja“, Kler je dozvolila sebi da poveruje da će konačno u
njenom životu biti tata. Meghann je pokušala zaštititi Claire od vlastitog
optimizma, ali nikada nije uspjela, pa je svaki očuh slomio komadić
Clairenog srca. Pa ipak, kada je stigao sljedeći muškarac, njena sestra je
pronašla način da ponovo povjeruje.
Naravno, Claire je vjerovala u Bobbyja Austina.
Nije bilo šanse da bi se Meghann predomislila svoje sestre, ili—više važno –

njeno srce. Stoga je imala dva izbora: pretvarati se da daje svoj blagoslov ili
se držati svog oružja. Prvi izbor je omogućio njoj i Kler da ostanu gotovo
sestre koje su bile. Drugi izbor je rizikovao čak i tu slabu vezu.
"Vjerujem ti, Claire", konačno je rekla Meghann. Bila je nagrađena malim,

nesigurnim osmijehom. “Ako kažete da je Bobby Austin muškarac kojeg
volite, to je dovoljno dobro za mene.”
Claire je oštro udahnula. "Hvala ti. Znam da ti to nije bilo lako.” Nagnula se
naprijed i zagrlila Meghann, koja je bila previše iznenađena time da bi joj
zagrlila leđa.
Claire se povukla i ustala. Otišla je do sofe i sjela do Bobbyja, koji ju je

odmah zagrlio i privukao k sebi.
Meghann je pokušala da smisli šta da kaže u neprijatnoj tišini koja je

usledila. “Pa, kakav je plan vjenčanja? Mirovni sudija? Imam prijatelja koji
je sudija. . . .”
"Nema šanse." Claire se nasmijala. “Čekao sam trideset pet godina na ovo.
Imam celu enchiladu. Bijela haljina. Svečano crkveno venčanje. Kolač.
Prijem uz ples. Sve to."
Meghann nije znala zašto je bila iznenađena. Claire je bila jedno od one
djece koja su se beskrajno igrala nevjeste. “U mojoj zgradi je konsultant.
Mislim da je planirala vjenčanje Billa Gatesa.”
“Ovo je Hayden, a ne Seattle. Iznajmiću VFW dvoranu i svi će se ubaciti uz

sreću. Bon Marché sada ima odjel za vjenčanja. Biće super. Videćete."
“Potluck? Potluck?” Meghann je ustala. Očigledno je ipak bilo nešto od

njene majke u njoj. Nije htela da dozvoli svojoj sestri da ima venčanje u
Wal-Martu. „Organizovaću svadbu i prijem“, rekla je impulsivno. Nakon što
se ponudila, ponovo se osjećala mirno. U kontroli nečega.
Clairein osmijeh je izblijedio. "Vi?"
“Nisam društveni moron. Mogu ovo uraditi."
„Ciljaj . . . cilj . . . tvoj posao je tako naporan. Ne bih mogao tražiti od tebe
da odvojiš vrijeme iz svog zauzetog rasporeda za ovo.”
„Nisi pitao. Ponudio sam. I desi se da pronađem sebe. . . nedovoljno

iskorišten na poslu.” Ideja ju je obuzela. Možda bi ih to moglo spojiti. “Ovo
bi bilo savršeno, zaista. Htjela bih ovo učiniti za tebe, Claire.”
"Oh." Claire je zvučala razočarano. Megan je znala šta njena sestra misli -
Megan je bila bik u malom gradu.
„Slušaću te i radiću šta hoćeš. To će biti tvoje vjenčanje. Obećavam."
„Mislim da zvuči odlično“, rekao je Bobby, široko se osmehujući. „Vrlo si

velikodušno, Meghann.”
Claire se namrštila na Meghann. “Zašto se viđam s Ocem nevjeste igra u

mojoj glavi? Nikada ne radiš ništa na mali način, Meg.”
Meghann se iznenada osetila ranjivom. Nije bila sigurna zašto Želeo sam
ovo tako jako. “Ovaj put hoću. Iskreno.”
„U redu“, rekla je konačno Claire. “Možete mi pomoći da isplaniram svoje

vjenčanje.”
Meghan se nacerila i pljesnula rukama. “Dobro. Bolje da počnem. Gdje je

lokalni telefonski imenik? A koji je opet datum —dvadeset treći? Sljedeće
subote? To nije puno vremena da se ovo spoji.”
Krenula je prema kuhinji, gdje je pronašla komadić papira i započela listu

obaveza.
"Oh, čovječe", čula je svoju sestru kako govori. “Stvorio sam čudovište.”
C POGLAVLJE
DVANAEST
DRUGE NOĆI U KUĆI NJEGOVE SESTRE, JOE se osjećao kao da se

guši. Gdje god je pogledao vidio je tračke svog starog života. Nije znao kako
će dalje, ali je znao da ne može ostati ovdje.
Sačekao je dok Gina nije otišla u kupovinu namirnica, a zatim je nagurao

svoje stvari – uključujući nekoliko uokvirenih Dianinih fotografija koje je
uzeo iz kuće – u stari ranac i krenuo prema vratima. Ostavio je poruku na
kuhinjskom pultu.
Ne mogu ostati ovdje. Izvini. Previše boli.
Znam da je ovo teško vreme za tebe Neću ići daleko. Zvaću uskoro. Volim
te. Hvala ti.
J.
Pješačio je nekoliko milja nazad do grada. Dok je stigao do Haydena, to je

osećao se kao da juri kroz blato. Ponovo je bio umoran, umoran.
Nije želio da pobjegne, nije želio da se zgrči u nekom sranju malu motelsku
sobu i grizu staru krivicu.
Podigao je pogled i ugledao znak za groblje Mountain View. Prođe ga drhtaj.

Zadnji put kada je bio tamo, padala je kiša.
Pored njega su bila dva policajca koji su pratili svaki njegov pokret.
Ožalošćeni su se držali podalje. Osjetio je njihovu osudu, čuo njihov šapat.
Pokušao je da ode tokom ceremonije, ali ga je policija vratila u red.

Prošaptao je, ne mogu ovo gledati slomljenim glasom. Jedan od njegovih
čuvara je rekao: Šteta i zadržao ga na mjestu.
Trebalo bi sada da ide tamo, na groblje. Ali on to nije mogao učiniti, nije
mogao kleknuti na slatku zelenu travu ispred njenog nadgrobnog spomenika.
Osim toga, on je neće naći na groblju. Bilo je više nje u njegovom srcu nego
ispod bilo kojeg sivog kamena.
Zaobišao je grad i pješačio preko praznog polja prema rijeci. Tihi, klokotavi
zvuci izazvali su desetak uspomena na njihovu mladost. Dane kada su išli na
piknik uz ivicu vode i noći kada su tamo parkirali, vodeći ljubav u mračnoj
unutrašnjosti Dodge Chargera koji je nekada posjedovao.
Kleknuo je tamo.
"Hej, Di." Stisnuo je oči, boreći se sa talasom krivice.
"Kući sam. Šta sad?"
Na letnjem povetarcu nije mu stigao nikakav odgovor, nije dopirao ni miris

crvenog njegov put. Pa ipak, znao je. Bilo joj je drago što se vratio.
Ponovo je otvorio oči, zagledao se u srebrne kape struje. "Ne mogu idi u
kuću.” Od pomisli na to gotovo mu je pozlilo. Prije tri godine izašao je iz
njihove kuće na ostrvu Bainbridge i nikad se nije osvrnuo.
Odjeća joj je još bila u ormaru. Njena četkica za zube još je bila kraj
lavaboa.
Nema šanse da ode tamo. Njegova jedina nada - ako je uopće i postojala -
ležala je u dječjim koracima. Nije morao da se kreće ka svom starom životu;
jednostavno je morao da prestane da beži od toga.
“Mogao bih dobiti posao u Haydenu”, rekao je nakon duge šutnje.
Znao je da će ostati u gradu teško. Toliko ljudi ogovara.
setio se šta je uradio. Morao bi da izdrži poglede
...
“Mogao bih probati.”
Uz to je otkrio da može ponovo da diše.
Proveo je tamo još sat vremena, klečeći u travi, prisjećajući se. Onda se
konačno popeo na noge i vratio se u grad.
Bilo je nekoliko ljudi koji su mlatili po ulicama, i više od jednog lice je

namršteno gledalo u njega, ali niko mu nije prišao. Vidio je kada su ga
prepoznali, vidio je kako su se stari prijatelji trgnuli ugledavši ga, povukli se.
Držao je pognutu glavu, nastavio se kretati. Spremao se da odustane od cele
proklete ideje da ovde nađe posao kada je došao na kraj grada. Stajao je
preko puta Riverfront Parka, zureći u zbirku automobila, svih poredanih na
komadu šljunka iza spuštene ograde od lančića.
Metalna koliba Quonset reklamirala je Smitty's, najbolju prodavnicu

automobila u Haydenu.
Na ogradi od lančića bio je znak: Traži se pomoć. Trazeno iskustvo, ali koga
ja zezam?
Joe je prešao ulicu i krenuo prema ulazu.

Pas je počeo da laje. Primijetio je znak Čuvaj se psa . Nekoliko sekundi
kasnije, minijaturna bijela pudlica je prodrla iza ugla.
“Madonna, prestani s tim prokletim brbljanjem.” Starac je izašao iz

zasjenjene tame kolibe Quonset. Nosio je kombinezon umrljan uljem i
bejzbol kapu Mariners. Duga bijela brada skrivala mu je donju polovinu lica.
“Ne obaziri se na psa. Za šta mogu da ti učinim?” “Vidio sam tvoj znak
traženja pomoći.”
“Ne šalim se.” Starac se udario po butini. „Ta stvar postoji još otkako je
Jeremy Forman otišao na koledž. Dovraga, to je spremno skoro dvije godine.
Ja...” Zastao je, istupio naprijed, polako se mršteći. "Joe Wyatt?"
On se napeo. “Hej, Smitty.”
Smitty je teško izdahnuo. "Nek sam proklet."
„Vratio sam se. I treba mi posao. Ali ako bi vas mušterije koštalo da me
unajmite, ja razumeti. Nema ljutnje."
„Hoćeš posao za otkidanje? Ali ti si doktor...”
“Taj život je gotov.”
Smitty je dugo zurio u njega, a zatim rekao: „Sjećaš li se mog sina, Fila?“
“Bio je mnogo stariji od mene, ali da. On je vozio taj crveni Camaro.”
“Vijetnam ga je uništio. Krivica, mislim. Radio je stvari tamo. . . . u svakom
slučaju, Već sam vidio čovjeka kako trči. Nije dobro. Naravno da ću te
zaposliti, Joe. Kabina i dalje dolazi sa poslom. Želite?"
"Da."
Smitty je klimnuo glavom, a zatim je poveo kroz kolibu Quonset i izašao na

drugi kraj. Dvorište je bilo veliko i dobro održavano. Cveće je raslo u
bujnim gomilama duž šetališta. Tamo je šikara zimzelenih biljaka stajala
skupljena iza male brvnare. Mahovina je prekrila krov; prednji trem se
nesigurno spustio.
“Bio si tinejdžer kad si zadnji put živio ovdje. Nisam mogao da pratim sve
devojke sa kojima si izlazio.”
“To je bilo davno.”

"Da", uzdahnuo je Smitty. “Helga ga i dalje održava čistom. Ona će biti
Drago mi je da si se vratio.”
Joe je pratio Smittyja do kabine.
Unutra je bilo čisto kao i uvijek. Vuneni pokrivač s crvenim prugama

prekrivao je staru kožnu sofu, a stolica za ljuljanje sjedila je pored kamina
od riječne stijene.
Žuta kuhinja obložena Formicom izgledala je dobro opremljena aparatima,

loncima i tiganjem, a jedna spavaća soba imala je bračni krevet s
baldahinom.
Joe je ispružio ruku i stisnuo Smittyjevu ruku u obliku medvjeđe kandže.

“Hvala, Smitty,”
rekao je, iznenađen koliko je duboka njegova zahvalnost. Grlo mu se steglo.
„U ovom gradu ima mnogo ljudi kojima je stalo do tebe, Joe. Vi izgleda da
sam to zaboravio.”
“To je lijepo čuti. Ipak, bio bih sretan da niko ne zna da sam ovdje, ionako
neko vrijeme. ja ne
. . . više se osjećate ugodno među ljudima.”
„Dug je put nazad od nečega takvog, pretpostavljam.”
“Veoma dug put.”
Nakon što je Smitty otišao, Joe je kopao kroz ranac tražeći jednu od
uramljenih fotografija koje je snimio iz sestrine kuće. Zurio je u Dianino
nasmijano lice. "To je početak", rekao joj je.
Meghann se probudila dezorijentirana. Kao prvo, soba je bila mračna.
Drugo, bilo je tiho. Bez sirena i sirena i bip-bip-bip kamiona u hodu unazad.
U početku je mislila da je radio uključen u sobi niz hodnik. Tada je shvatila
da je buka bila pjev ptica. Ptičji pjev, za ime Boga.
Claireina kuća.
Sjela je u krevet. Lijepo uređena soba za goste bila je neobično utješna.

Posvuda su bile ručno rađene sitnice —dokaz vremena utrošenog na male
stvari —kao i Alina umjetnička djela. Uramljene fotografije pretrpane
svaku površinu. U neko drugo vrijeme i na drugom mjestu, Meghann bi se

možda nasmijala grubo ofarbanom kartonu za jaja obloženom makaronima
koji je služio kao kutija za nakit.
Ovdje, u kući njene sestre, izmamilo joj se osmijeh. Kada ga je pogledala,

zamišljala je Alija, kako sa svojim puhastim malim prstima lijepi, postavlja i
slika.
I Claire, pljeskajući od ponosa kada je projekat završen; zatim ponosno

pokazujući. Sve stvari za koje njihova majka ne bi imala vremena.
Začulo se kucanje na vratima, a onda je oklevajući povikao „Meg?“

Pogledala je na sat pored kreveta.
Deset i petnaest.
Oh, čoveče. Protrljala je oči, koje su se osjećale kao pješčanik zbog

nedostatka spavaj. Kao i obično, bacala se i okretala cijelu noć. „Ustala
sam“, rekla je, zabacujući pokrivače.
"Doručak je na stolu", rekla je Claire kroz zatvorena vrata. „Idem da očistim

bazen.
Krećemo oko jedanaest, ako je to još u redu?”
Meghann je trebala sekunda da se prisjeti. Obećala je da će se pridružiti

Claire i njenim prijateljima u gradu. Kupovina vjenčanica u Haydenu sa
odraslim ženama koje su sebe zvale Bluesers.
Meghann je zastenjala. “Biću spreman.”
"Vidimo se onda."
Meghann je slušala korake dok je Claire odlazila. Koliko dugo bi mogla da

izdrži ovu šaradu da sam tvoja sestra, podržavam tvoje venčanje?
Prije ili kasnije, glava bi joj iskočila, ili – što je još gore – otvorila bi joj se
usta i njeno mišljenje bi eksplodiralo, poput bombe: Ne možeš se udati za
njega. Ne poznaješ ga. Budi pametan.
Nijedno od ovih mišljenja ne bi bilo dobro.
Pa ipak, pošto Meghann nije mogla da se vrati na posao, nije imala prijatelja
koje bi mogla da pozove, i bez pravih planova za odmor, zatekla se kako se
sprema planirati sestrin
vjenčanje. Iskreno, ko bi mogao biti gori za posao?
Nije se mogla sjetiti ni posljednjeg vjenčanja na kojem je bila. Oh, da, mogla
je.
Njena.
Naravno, nije ih vjenčanje dovelo na pogrešan put; to je uparivanje koje je to

učinilo.
Ustala je iz kreveta i otišla do vrata. Otvorivši ga, provirila je van. Sve je

bilo tiho. Požurila je niz hodnik do malog kupatila na drugom spratu.
Neotvorena putnička četkica za zube ležala je sa strane lavaboa, bez sumnje
brzi posed iz mini prodavnice „odmarališta“. Oprala je zube, a zatim se brzo
istuširala, veoma vruće.
Trideset minuta kasnije, bila je spremna za polazak, ponovo obučena u

jučerašnju odjeću - bijelu Dolce & Gabbana bluzu, par niskih farmerki Marc
Jacobsa i široki smeđi kaiš sa srebrnom kružnom kopčom.
Brzo je pokupila kupatilo, namjestila krevet i izašla iz kuće.
Napolju je sunce jarko obasjalo uređeno dvorište. Bio je kraj juna,

veličanstveno doba godine na severozapadu. Toliko toga je bilo u cvatu. Bilo
je boja svuda u dvorištu, sve je oivičeno i oivičeno sjajnim zelenim grmljem
i gustišom drveća. Na drugom kraju, izgledajući skoro dovoljno blizu da se
dodirne, granitni trougao Formidable Peak-a gurao se prema visokom sloju
oblaka.
Meghann je bacila svoju torbicu na suvozačko sedište svog Porschea i dobila

unutra. Motor je oživeo. Polako je vozila prema odmaralištu, pazeći da ne
podigne previše prašine na makadamskom putu. Bila je kratka udaljenost,
možda petsto metara između kuće i ureda za registraciju, ali njene sandale s
visokom potpeticom nisu mogle podnijeti opušteni kamen.
Konačno se zaustavila ispred zgrade za registraciju i parkirala se.
Oprezno birajući put kroz rosnu travu, ušla je u zgradu.

Bio je prazan.
Otišla je do stola i pronašla Haydenov telefonski imenik, a zatim je okrenula

Wedding Consultants. Postojala je jedna lista. Kraljevsko planiranje
događaja. U sitnim slovima je pisalo: Pretvaraj se da ćeš se udati samo
jednom.
Meghann nije mogla a da se ne nasmiješi na to. Cinik sa humorom. Ko bi

bolje pomogao Meghann u planiranju vjenčanja? Zapisala je broj i stavila ga
u torbicu.
Pronašla je Claire u toaletu kampa, kako je uranjala zaštićeni toalet. Na

Meghannin užasnut izraz lica, Claire se nasmijala. „Izađi napolje, kurco.
Izlazim za sekund.”
Meghann se povukla i stala na ivicu trave.
Vjerna svojoj riječi, Claire je ubrzo izašla. “Oprat ću se i ići ćemo.”

Pogledala je u Boxster. “Vi ste se vozili ovamo?” Smejući se, otišla je.
Meghann je ušla u auto i upalila ga. Stereo je odmah došao uključeno,
preglasno. “Hotel California.” Spustila je kabriolet i čekala.
Konačno se Claire ponovo pojavila, odjevena u farmerke i majicu River's

Edge Resorta. Bacila je svoju platnenu torbu iza sedišta i ušla. “Sada, ovo
ide u grad sa stilom.”
Meghann nije znala da li je Claire namjeravala tu primjedbu kao ponižavanje

ili ne, pa je ćutala. Zapravo, to je bila njena nova mantra: Umukni i
nasmiješi se.
„Sigurno si kasno spavala“, rekla je Claire, stišavajući muziku. „Mislio sam

da si ti obično je dolazio u kancelariju do sedam.”
“Sinoć sam imao problema sa spavanjem.”

„Molim te, ne brini za mene, Meg. Molim te.”
Meghann je bila zarobljena tom tišinom molim. Nije mogla dopustiti svojoj
sestri da pomisli da je nesanica bila zbog vjenčanja. “Nije vjenčanje.
Nikad ne spavam.”
"Od kada?"
„Pretpostavljam da je počelo na koledžu. Trpim cijelu noć za ispite. Znaš

kako je.”
"Ne."
Meghann je pokušavala da zaštiti Claire, da sakrije činjenicu da je nesanica

počela kada se njihova porodica raspala, ali koledž je bio pogrešan put. Za
Claire je to bio još jedan podsjetnik na sve između njih, još jedan slučaj da
Meghann gospodari svojom sestrom. Tokom godina, Claire je iznijela
desetine primjedbi o svojoj starijoj sestri koja ima pameti koja je rano
krenula na koledž. To je bila osjetljiva tema. „Koliko čujem, majčinstvo
uzrokuje i nekoliko noćnih provoda.”
„Znaš nešto o bebama. Mama je rekla da imam grčeve. Prava muka u

guzici.”
„Da, kao što bi mama znala. Nisi imao grčeve. Imali ste infekcije uha. Kad si
bio bolestan, zavijao si kao banshee. Nekada sam te nosio, vrišteći, do
perionice. Da sjedim na vrhu sušilice i držeći te, konačno bi zaspao. Mama
se uvijek pitala šta se desilo sa svim njenim odajama.”
Meghann je osjetila Clairein pogled na sebi. Pokušala je smisliti nešto da

kaže, način da promijeni razgovor, ali je došla prazno.
Claire se konačno nasmijala, ali zvuk je bio krhak. “Nije ni čudo što mi ne
smeta da perem veš. Skreni ovamo.”
Ponovo su bili na sigurnoj zemlji, ona i Claire; svaka stoji na svojoj zasebnoj
obali.
"To je to." Claire je pokazala na staru viktorijansku kuću, ofarbanu Pepto

Bismol ružičasto sa ukrasima od lavande. Šljunčana staza prosijeca savršeno
ošišani travnjak. S obje strane bile su jarko crvene ruže u punom cvatu.
Bijela ograda imala je ručno oslikan znak na kojem je pisalo: Ladice
gospođice Abigail.
Uđi.
Meghann je podigla pogled na smiješno slatku kuću. „Mogli bismo da se

zakopčamo do Escade ili Nordstroma. . . .”
"Ne budi svoja, Meg."
"U redu." Uzdahnula je. “Ja ću biti Tammy Faye. Ili još bolje, Sally iz malog
grada. Vodi. Začepiću usta.”
Popeli su se klimavim stepenicama i ušli u radnju. Posvuda je bilo robe —

plastičnog cvijeća i okvira za slike od školjki, božićnih ukrasa od oslikanog
tijesta. Zaslon kamina bio je obasjan zavjetnim svijećama.
"Zdravo!" Claire je povikala.
Odmah je uslijedio odgovor. Gomila ženskih glasova, zatim krdo trčećih

koraka.
Krupna, starija žena jurila je iza ugla, a njena siva kobasica bila je uvijena
kosa klacka kao Cindy na The Brady Bunch. Nosila je cvjetni muumuu i
bijele papuče od mazge. Claire Cavenaugh. Tako mi je drago što vam
konačno mogu pokazati drugi sprat.”
"Vjenčanice su na drugom spratu", rekla je Claire Meghann.
“Abby je odustala od mene.”
Prije nego što je Meghann uspjela odgovoriti, dvije druge žene su požurile u
sobu.
Jedna je bila niska i nosila je široku haljinu bez struka i bijele tenisice. Drugi
je bio visok, možda previše mršav, i besprijekorno obučen u bež svilu.
Dva bluzera. Meg je prepoznala žene, ali nije mogla spojio ime sa licem za
sve novčane nagrade na svijetu.
Haljina bez struka, saznala je, bila je Gina, a bež svila je bila Charlotte.
„Karen nije mogla stići danas“, rekla je Gina, sumnjičavo gledajući

Meghann.
“Willie je imao termin kod ortodonta, a Dottie je sjedila na svojim
naočalama.”
“Drugim riječima”, rekla je Charlotte, “običan Karen dan.”
Svi su počeli da pričaju odjednom.
Meghann je gledala kako Claire pada pored Charlotte i Abigail. Razgovarali

su o čipki i perli i velom.
Sve što je Meg mogla pomisliti je: Savršen dodatak je predbračni brak. Zbog
toga se osjećala decenijama starijom od ovih žena, i izrazito odvojenom.
“Dakle. Meghann. Kad sam te posljednji put vidio, Alison je bila

novorođenče.” Gina stajao pored kipa dizalice od livenog gvožđa. “Sada si
se vratio na vjenčanje.”
Claireine prijateljice su uvijek bile dobre u ne tako suptilnom podsjetniku

Meghann nije pripadala ovdje. “Zdravo, Gina. Lijepo je vidjeti te ponovo.”
Gina ju je pogledala. “Iznenađen sam da si mogao pobjeći iz ureda. I čujem

da si najbolji advokat za razvode u Sijetlu.”
"Ne bih propustio Claireino vjenčanje."
„Znam advokata za razvode. Ona je dobra u razbijanju porodice.”
“To je ono što radimo.”

Pogled je prošao kroz Ginine oči. Glas joj je omekšao. “Da li ih ikada
ponovo sastavljaš?”
"Ne često."
Ginino lice kao da je palo; zgužvao se kao stara papirna kesa, i Meghann je
razumjela. “Prolaziš kroz razvod.”
Gina je pokušala hrabro da se nasmiješi. „Upravo sam završio, zapravo. Reci

mi da će biti bolje.”
"Hoće", tiho je rekla Meg. „Ali može potrajati. Postoji nekoliko grupa za
podršku koje bi vam mogle pomoći.” Počela je posegnuti u torbicu.
“Moram plakati s Blueserima, ali hvala vam. Cijenim iskrenost. Hajdemo

sada gore i pronaći tvojoj sestri savršenu vjenčanicu.” "U Haydenu?"
Gina se na to nasmijala i povela Meg gore. Dok su stigli tamo, Claire je već
nosila prvu haljinu. Imao je ogromne rukave od ovčećeg buta, dekolte u
obliku drage i suknju koja je izgledala kao naopako okrenuta šolja za čaj.
Meg je sjela u ukrašenu bijelu pletenu stolicu. Gina je stajala iza nje.
"O moj. To je divno,” rekla je Abigail, “i ima trideset tri posto sniženja.”
Claire je stajala ispred ogledala u punoj dužini s tri panela, okrećući se

ovamo i onamo.
„Vrlo je nalik na princezu“, rekla je Šarlot.
Claire je pogledala Meg. "Šta ti misliš?"
Meghann nije bila sigurna šta se od nje očekuje. Iskrenost ili podrška. Još
jednom je pogledala haljinu i znala da je podrška nemoguća. “Naravno da je
haljina na rasprodaji. To je odvratno.”
Claire je sišla sa platforme i krenula u potragu za drugom haljinom.
Na njenom izlazu, Charlotte i Abigail pogledale su Meghann. Nijedna žena

se nije smiješila.
Bila je previše iskrena - uobičajena mana - a sada je bila sumnjiva.

Autsajder.
Ne bi komentarisala sljedeću haljinu. Apsolutno ne bi.
"Šta ti misliš?" upitala je Claire nekoliko trenutaka kasnije.
Meg je prskala u njeno meso. Je li ovo bila šala? Haljina je izgledala kao
nešto što biste nosili na svečanoj obuci. Možda dodjela Country Music
Awards.
Jedino što je nedostajalo je posuda za mužu sa perlama. Haljina je bila

ružna.
Period. I jeftino izgleda.
Claire je proučavala sebe u ogledalu, opet se okrećući ovamo i onamo. Onda

okrenula se da pogleda Meghann. “Užasno si tih.”
„To je povraćanje koje mi se vraća u grlo. Ne mogu da pričam.” Clairein

osmijeh se ukočio. “Pretpostavljam da je to negativno.” “Jeftina haljina iz
Bon Marchéa je negativna. Taj komad čipke okićeno
sranje je stvar-izvuci me-dovraga-ovde-izgubio si-pamet.”
„Mislim da si malo gruba“, rekla je Abigail, nadimajući se poput šarene ribe

puhala.
"To je njeno vjenčanje", rekla je Meg. “Nije proba za Little House on the
Prairie.”
„Moja sestra je uvek gruba“, rekla je Kler tiho, vraćajući se u garderobu.
Meghann je uzdahnula. Opet je zeznula stvar, ubacila svoje mišljenje kao

tupi instrument u potiljak. Sagnula se u stolicu i zatvorila usta.
Ostatak popodneva bila je parada jeftinih haljina koja uništava um. Jedno za
drugim, Claire je ulazila, dobijala mišljenja i izlazila.
Nije ponovo pitala za Meghannino mišljenje, a Meghann je znala bolje nego
da ga ponudi. Umjesto toga, naslonila se na stolicu i naslonila glavu na zid.
Probudio ju je ubod u grudni koš. Trepnula je, nagnula se naprijed.
Charlotte, Abigail i Claire su se udaljavale od nje, živahno razgovarajući sve

dok nisu nestale u prostoriji s oznakom Šeširi i velovi.
Gina je zurila u nju. “Čula sam da bi mogla biti kučka, ali zaspati dok tvoja
sestra isprobava vjenčanice je prilično nepristojno.”
Meghann je obrisala oči. “To je bio jedini način na koji sam mogao šutjeti.
Vidjela sam bolje izgledaju haljine na Dennyjevim konobaricama. Vjerujte
mi, činio sam joj uslugu. Da li je našla jednog?”
“Ne.”
„Želim da kažem hvala Bogu, ali bojim se da postoji još jedna prodavnica u
gradu.”
Meghann se iznenada namrštila. „Kako to misliš, ja sam kučka? Je li to ono

što Claire kaže?”
“Ne. Da. Ponekad. Znate kako je kada pijete margarite na loš dan. Karen
svoju sestru Suzan naziva psihopatom bez duše. Claire te zove Jaws.”
Meghann je htjela da se nasmije, ali nije mogla. "Oh."
„Sjećam se kad se doselila ovamo, znaš“, tiho je rekla Gina. “Ona bila tiha
kao miš i plakala ako je pogledaš na pogrešan način. Sve što je godinama
govorila je da joj nedostaje sestra. Tek nakon diplomiranja saznao sam šta
joj se dogodilo.”
„Misliš šta sam uradio.”
„Nisam ja od onih koji će suditi. Dođavola, prošao sam kroz neka ružna
sranja u svom životu, a majčinstvo je najteži posao na svijetu. Čak i ako ste
odrasli i spremni za to. Moja poenta je sledeća: Claire je bila povređena zbog
svega toga, a ponekad, kada je najviše boli, ona se pretvori u Političnost.
Zaista je fina, ali temperatura u sobama pada oko dvadeset pet stepeni.”
“Prilično mi je trebao kaput cijeli dan.”

“Drži se toga. Priznala to ona ili ne, mnogo joj znači što si ti ovdje.” “Rekao
sam joj da ću planirati vjenčanje.”
“Čini se da si savršeno prikladan za to.”
„O, da. Ja sam pravi romantik.” Uzdahnula je.
“Sve što treba da uradite je da slušate Claire. Zaista slušajte, a zatim učinite
sve što možete da ostvarite njen san.”
“Možda biste mogli dobiti informacije i javiti mi se. Neka vrsta misije nalik
CIA-i."
“Kada ste zadnji put sjeli na piće sa sestrom i samo razgovarali?” “Recimo
to ovako: ne bismo bili dovoljno stari da uz obrok imamo vino.” "To je ono
što sam mislio. Idi s njom sada.”
"Ali Alison..."
“Sam se može pobrinuti za Ali. Obavijestit ću ga.” Otvorila je torbicu i

prekopala je, konačno izvukavši komadić papira. Zapisala je nešto i predala
Meghann. “Evo mog broja mobilnog telefona. Nazovi me za sat vremena i
javiću ti Alijin raspored.”
“Claire neće htjeti ići sa mnom. Pogotovo ne nakon što sam poništila
haljine.”
“I zaspao. Posebno je dirljivo bilo hrkanje. U svakom slučaju, dobio sam

Claire stekla utisak da vam potrebe ili želje drugih ljudi nisu bitne.”
„Ti ne udaraš, zar ne?“

“Dakle, razvod. Izvedite Claire na večeru. Idi pogledati film. Pogledajte

svadbeno cveće. Uradi nešto sestrinski. Bilo je i vrijeme.”
C POGLAVLJE
TRINAEST
CLAIRE je znala da su joj usne uvučene u čvrstu, nepopustljivu liniju koja

je izražavala nezadovoljstvo. Ona je izbrusila tu vještinu; sposobnost da
prenese ljutnju bez potrebe za formiranjem riječi zbog kojih bi nakon toga
osjetila žaljenje. Njen tata je često primećivao ovaj njen talenat. Gospode,
Claire, rekao bi, niko drugi ne može vikati na mene bez riječi. Jednog dana
sav taj tvoj tihi bijes će ti se vratiti u grlo i zadaviti te.
Ona je iskosa pogledala svoju sestru, koja je vozila za volanom prebrzo,

njena crna kosa leprša iza nje kao kod neke slavne starlete.
Naočare za sunce koje su vjerovatno koštale više od Claireine neto

vrijednosti pokrivale su joj oči. "Gdje idemo?" pitala je po četvrti put.
"Videćete." Uvijek isti odgovor. Ošišano i bez ukrasa. Kao da Meghann se

bojala reći više.
Zaspala je.
Nije bilo kao da je Claire mnogo tražila od svoje sestre. Dovraga, ništa nije
bilo dalje od istine. Nije očekivala da će se njena sestra pridružiti zabavi oko
kupovine vjenčanice. Bože, ne. Meghann uživa u danu sa djevojkama?
Teško.
Najviše ga je razljutilo to što je Claire prvo pitala Megino mišljenje, čak i

kada su Gina i Charlotte bile tamo. Claire je svoju potrebu stavila na teret
sto: Šta misliš, Megan?
Dvaput ju je pitala . Nakon drugog puta je ispravila svoju grešku i potpuno

ignorirao Meghann.
Onda je čula hrkanje.
Tada je osjetila ubod suza.
Nije pomoglo, naravno, ni to što su sve haljine bile pogrešne, ili to čak su i
ružne haljine bile skupe ovih dana, ili da je do kraja popodneva zapravo
počela misliti da bi bijeli sarafan mogao biti praktičniji. To je samo približilo
suze. Ali sada je Claire jednostavno bila luda. Meghann bi uništila ovo
vjenčanje; u to nije bilo sumnje.
Njena sestra je bila poput virusa koji se prenosi vazduhom. Deset sekundi u
sobi sa njom i počelo vam je da se osećate loše.
„Moram da se vratim Aliju“, rekla je Kler, takođe po četvrti put.
"Ti ces."
Claire je duboko udahnula. Dosta je bilo. “Vidi, Meg, o planiranju mog

vjenčanja. Iskreno, ti...”
“Ovdje smo.” Meg je ugurala srebrni Porsche na prazno parking mesto na

ulici.
Prije nego što je Claire uspjela odgovoriti, Meghann je izašla iz auta i stajala
pored merača. "Hajde."
Sada su bili u centru Sijetla. Teritorija njene sestre. Meg verovatno htela da
pokaže svoj izuzetno skup stan.
Claire se namrštila. Bili su parkirani u podnožju dugačkog brda koje se

polako uzdiže.
Gore ispred —možda šest blokova dalje —mogla je vidjeti Javnu pijacu.
Iza njih, također nekoliko blokova dalje, nalazio se trajektni terminal. Ulični
svirač svirao je tužnu melodiju na saksofonu; muzika je lebdela iznad
saobraćajne buke. S njihove lijeve strane, vodopad betonskih stepenica
prelio se niz dvorište stambenog kompleksa. Preko puta je bio Diamond

Parking, tezge su uglavnom bile prazne na ovaj dan bez igre.
"Živiš li ovdje?" upitala je Claire dok je zgrabila svoju torbu i izašla

sportskog automobila. “Uvijek sam te zamišljao u nekom elegantnom
neboderu.”
“Pozivao sam te kod sebe mnogo puta.”
“Dvaput. Pozvao si me jednom kada je mama bila u gradu na el creepo

konvencija i jednom za božićnu večeru. Otkazala si božićnu večeru jer si
dobila gripu, a mama nas je umjesto toga odvela na večeru u Canlis.”
Meghann je izgledala iznenađena time. “Stvarno? Mislio sam da sam uvijek

bio molim te da vidiš moje mjesto.”
"Bio si. Jednostavno nikad ne odrediš dan i vrijeme. Uvijek sam trebao da
svratim kad sam u gradu. Bljesak vijesti: Nikad nisam u gradu.”
„Danas izgledaš malo neprijateljski nastrojen.”
„Da li? Ne mogu da zamislim zašto.” Claire je prebacila kaiš za torbicu

preko ramena i pala u korak pored Meghann, koja je marširala uzbrdo poput
Pattona. “Moramo razgovarati o vjenčanju. Tvoj nastup jutros
—”
"Evo", rekla je Meghann, iznenada zastavši ispred uskih bijelih vrata

okružen prozorima sa obe strane. Na malom znaku sa gvožđem je pisalo: Po
dizajnu.
Čovjek u strogom crnom odijelu užurbano je svlačio maneken iza stakla.

Ugledao je Megan i mahnuo joj da uđe.
“Šta je ovo mjesto?”
“Rekao si da mogu planirati tvoje vjenčanje, zar ne?”

„Zapravo, to je ono o čemu sam pokušavao da razgovaram s tobom.
Nažalost, vaše vještine slušanja su ozbiljno nerazvijene.”
Meg je otvorila vrata i ušla unutra.
Claire je oklevala.
"Hajde." Meghann ju je čekala ispred lifta.
Claire je slijedila.
Sekundu kasnije, lift je zazvonio i vrata su se otvorila. Ušli su; vrata su se

zatvorila.
Konačno, Meghann je rekla: „Žao mi je zbog ovog jutra. Znam da sam

zeznuo stvar.”
„Spavanje je jedna stvar. Hrkanje je drugo.”
"Znam. Žao mi je."
Claire je uzdahnula. „To je priča naših života, Meg. Zar se ne umoriš od

toga?
Jednom od nas je uvijek žao zbog nečega, ali nikada...”
Vrata lifta su se otvorila.
Claire je dahnula.
Meg je morala da položi ruku na njeno rame i nežno je gurne napred. Ona
spotakao se preko praga i ušao u radnju.
Samo to nije bila radnja. To je bilo kao da Diznilend nazivate karnevalom.
Posvuda je bilo manekena, savršeno staloženih i obučenih najljepše

vjenčanice koje je Claire ikada vidjela. "O, moj Bože", dahnula je, istupivši
naprijed. Haljina ispred nje bila je kreacija otvorenih ramena, urezana u
struku.
Šarmez od svile slonovače pao je u naborima na pod. Claire je osjetila

tkaninu - mekšu od svega što je ikada dotakla - i zavirila u cijenu. Pisalo je:
Escada 4,200 dolara.
Iznenada ga je pustila i okrenula se Meghann. "Idemo." Grlo joj se steglo.

Ponovo je bila devojčica, stajala je u hodniku kuće prijatelja i gledala kako
porodica zajedno večera.
Meg ju je uhvatila za zglob, nije je pustila. “Želim da ovdje isprobaš haljine

.”
. . . boli malo. I
"Ne mogu. Znam da si samo ti, Meg. Ali ovo rad u kampu.”
“Ne želim ovo reći dvaput, Claire, zato te molim te slušaj i vjeruj mi. I radim
osamdeset pet sati sedmično, a moji klijenti plaćaju skoro četiri stotine
dolara po satu. Ne hvalim se. Činjenica je: novac je nešto što imam.
Mnogo bi mi značilo da ti kupim ovu vjenčanicu. Ne pripadaš haljinama

koje smo videli jutros. Žao mi je ako mislite da sam kučka i snob, ali ja se
tako osjećam. Molim te. Pusti me da uradim ovo za tebe.”
Prije nego što je Claire smislila svoj odgovor, jedna žena je povikala:
„Megan Dontes. U prodavnici vjenčanica. Ko bi to ikada povjerovao?”
Visoka, mršava žena u tamnoplavoj haljini s koricama išla je naprijed, ona
nevjerojatno visoke potpetice koje zveckaju po mermernom podu. Njena

kosa, savršena kombinacija bijelo-plave i srebrne, isticala se na njenom licu
šišanjem tipa Meg Ryan.
„Zdravo, Risa“, rekla je Meg, pružajući joj ruku. Žene su se rukovale, a onda
je Risa pogledala Claire.
„Ovo je velika sestra, zar ne?”
Claire je čula i najmanji nagoveštaj istočnoevropskog naglaska. Možda čak

ruski. "Ja sam Claire."
“A Megan ti dozvoljava da se udaš.”
"Ona je, zapravo, savjetovala protiv toga."
Risa je zabacila glavu i nasmijala se. “Naravno da je to savjetovala.
Dva puta sam čuo od nje takav savjet. Oba puta je trebalo da slušam, da, ali
ljubav će imati svoj put.” Napravila je korak unazad, proučavajući Claire od
glave do pete.
Claire je stisnula lijevu ruku, skrivajući prsten od staniol.
Risa je kucnula dugim, tamnim noktom o prednje zube. "Ovo nije ono što
sam očekivala", rekla je, oštro pogledavši Meghann. “Rekao si svoje
sestra je bila seljanka. Vjenčanje usred ničega.”
Claire nije znala da li da se nasmije ili udari Meghann u glavu. “I ja sam

devojka iz malog grada. Meghann je nekada bila.”
“Oh. Mora da je tu ostavila svoje srce, zar ne?” Risa je ponovo kucnula
zubima.
„Prelepa si“, rekla je na kraju. „Veličina deset ili dvanaest, očekujem.

Nećemo morati da vam stavljamo grudnjak.” Okrenula se prema Meghann.
“Može li dobiti termin kod Renalda? Kosa. . .”
"Ja mogu probati."
“Moramo naglasiti te prelijepe oči. Tako plavo. To me tjera da pomislim na

ženu Brada Pitta. Ona nervozna iz Prijatelja. Da. Ovako izgleda tvoja sestra.
Za nju, mislim, klasika. Prada. Valentino. Armani. Wang.
Možda starinski Azzaro. Dođi.” Okrenula se i počela marširati.
Ruka joj se povremeno izvlačila da zgrabi haljinu.
Claire je pogledala Meghann. “Armani? Vera Wang?” Ona je odmahnula

glavom, ne mogu reći, ne možete to učiniti. Bile su to prave riječi, ono što je
trebala reći, ali joj je poricanje ovog trenutka zastalo u grlu. Koja devojčica
ovo nije sanjala?
Posebno djevojka koja je vjerovala u ljubav čak i nakon toliko prekršenih

obećanja.
"Uvijek možemo otići a da ništa ne kupimo", rekla je Meghann. “Pokušaj ih

na. Samo za zabavu."
"Samo za zabavu."
„Požurite vas dvoje! Nisam ceo dan.” Začuo se Risin glas, pokrenuvši
Claire, koja je požurila naprijed.
Meghann je visila dok je Risa išla od police do police, gomilajući jednu

haljinu za drugom u naručje.
Nekoliko minuta kasnije, Claire je ušla u garderobu koja je bila veća od

njene spavaće sobe. Ispred nje su se širila tri ogledala od poda do plafona.
U sredini je stajala mala drvena platforma.

"Nastavi. Haljine su unutra. Probaj jedan,” Risa ju je nježno gurnula. Claire

je otišla u garderobu, gdje je visilo nekoliko haljina koje su čekale. Prvi je
bio zadivljujući bijeli svileni Ralph Lauren sa zamršenim čipkastim
korzom s uzorkom od perli. Druga je bila romantična Prada boje slonovače

boje breskve s naboranim rukavima sa kapom i blago asimetričnim rubom.
Postojala je bijela svilena Armani korica: sama jednostavnost sa dubokim V

izrezom i drapiranim, seksi leđima.
Claire nije dozvolila sebi da pogleda cijene. Ovo je bio njen trenutak za
verovanje. Mogla je priuštiti sve. Izgulila je izgužvane farmerke i radnu
majicu i bacila ih na pod. (Nije pogledala u svoj izblijedjeli, isprani
JCPenney grudnjak i donje rublje Jockey-for-Her.)
Haljina Ralph Lauren lebdjela je preko njenih ramena poput oblaka i pala niz
njeno skoro golo telo. Od vrata naniže, izgledala je kao Kim Basinger u LA
Confidential.
„Hajde, dušo. Da vidimo”, rekla je Risa.
Otvorila je vrata i ušla u garderobu.
Na njenom ulazu začu se dah. Tada je Risa povikala: "Cipele!" i pobegao.
Meg je stajala tamo, držeći pregršt haljina. Usne su joj se razvukle u blagi
uzdah.
Claire nije mogla a da se ne nasmiješi. Istovremeno, imala je čudnu želju da

plače. „Taj Ralph Lauren nije pognut. Naravno, moj auto je koštao manje od
ove haljine.” Zakoračila je na platformu i pogledala se u ogledalo.
Nije ni čudo što je Meghann mrzela haljine jutros.
Risa se vratila, mašući parom sandala s visokom potpeticom s remenima.

Claire se nasmijala. „Šta misliš, ko sam ja —Carrie Bradshaw? Nos bi mi
krvario da nosim tako visoke potpetice. Da ne spominjem činjenicu da bih se
slomio
kuk kada sam pao.”
“Tiho. Obuci ih.”
Claire je učinila kako joj je rečeno, a zatim je stala vrlo mirno. Svaki dah je
prijetio da je pošalje da se sruši s bloka.
“Aagh. Tvoja majka te nije naučila da stojiš na štiklama. Tesko delo. I

nabavi ti pumpe.” Usta su joj se lagano iskrivila na posljednjoj riječi.
Kada je Risa nestala, Meghann se nasmijala. “Jedina stvar koju je mama

učila bilo nam je kako hodati u cipelama koje si prerastao.”
“Uvijek je imala novi par.”
“Smiješna stvar.”
Između njih prođe pogled, trenutak savršenog razumijevanja; kada je prošlo,

i vratili su se u uobičajeno vrijeme, Claire je osjetila žaljenje.
„Mislim da je tkanina previše krhka, zar ne?“ Claire je rekla. Njen posao je
bio da pronađi manu u svakoj haljini, razlog zašto njena sestra ne bi trebalo
da troši ovoliko novca.
Meghann se namrštila. „Previše slabašan? Izgledaš predivno."
“Visi na svakoj izbočini. Morao bih da nosim donji veš Boeinga.”
„Jasno. To je veličina deset. Još jedan takav komentar i kvalifikovaćete se

Holivudska liga za poremećaje hranjenja žena.”
Nakon toga, Claire je isprobala niz haljina, svaka ljepša od prethodne.
Osjećala se kao princeza i nimalo nije pokvarilo dan što je morala odbiti
svaku od njih.
Uvijek je mogla pronaći jednu sićušnu stvar koja je činila haljinu manje
nego savršenom.
Rukavi su prekratki, preširoki, previše naborani. . . .
Izrez je previše sladak, previše seksi, previše tradicionalan. . . .
Osećaj ovog nije u redu.

Mogla je reći da je Meghann postala frustrirana. Neprestano je isporučivala

pune haljine. “Evo, probaj ovo”, rekla je svaki put. Meg i strpljenje se
nikada nisu dobro poznavale.
Risa je odavno prešla na druge mušterije.
Konačno, Claire je došla do posljednje haljine dana. Meghann je to odabrala.

Elegantna bijela haljina s jaknim perlama i svilenom suknjom od tafta.
Claire je otkačila grudnjak i ušla u haljinu. Bila je mirna pričvrstivši leđa
dok je izlazila iz garderobe.
Meghann je bila potpuno tiha.
Claire se namrštila. Čula je Risu u drugom dijelu radnje kako glasno čavrlja
drugom kupcu.
Claire je pogledala svoju sestru. “Neuobičajeno si tih. Da li da započnem

Heimlicha?”
"Pogledaj."
Claire je podigla tešku suknju s tla i zakoračila na platforma. Polako se

suočila sa trostrukim ogledalom.
Žena koja je zurila u nju nije bila Claire Cavenaugh. Ne. Ovo žena se nije
odvojila od državnog koledža i odlučila da je kozmetologija održiv izbor
karijere, da bi prestala da pohađa te časove, takođe je odbila da se uda za nju
i sigurno . . . nije rodila vanbračno dijete jer njen ljubavnik
...
nije upravljala kampom koji se pretvarao da je odmaralište.
Ova žena je stigla u limuzinama i pila šampanjac iz nabranih čaša. Spavala

je na čaršafima s velikim brojem niti i uvijek je imala važeći pasoš.
To je bila žena koja je mogla biti da je išla na koledž u New York i završio
diplomski rad u Parizu. Možda je to bila žena koju je mogla
i dalje postati.
Kako bi haljina mogla da istakne sve što vam je pošlo po zlu život i suptilno
obećavaju drugačiju budućnost? Zamislila je izraz na Bobbyjevom licu kada
je hodala niz prolaz. Bobby, koji je kleknuo na jedno koleno kada ju je
zamolio da ugodi, molim te, budi njegova žena. Kad bi je vidio u ovoj haljini
...
Meghann je prišla iza nje, stala na platformu.
Tu su bili, jedan pored drugog. Mamine djevojčice, koje su nekad bile bliže
sestre i sada su bile tako udaljene.
Meghann je dodirnula Claireino golo rame. “Nemoj ni pokušavati da nađeš

nešto loše u ovoj haljini.”
“Nisam gledao cijenu, ali...”
Meghann je prepolovila oznaku. "I nećeš." Okrenula se, podigla a ruku.

“Risa. Dođi ovamo."
Claire je pogledala svoju sestru. „Znao si, zar ne? Ti si ga ručno odabrao.”
Meg se trudila da se ne nasmiješi. “To je Vera Wang, dušo. Naravno da sam

znao. Također sam znao da je vaša odbrana bila malo visoka na početku. Ne
želiš da ti kupim haljinu.”
„Nije da ja to ne želim.”
„U redu je, Claire. Mnogo mi znači što ste me uključili u svoje vjenčanje.”
„Mi smo porodica“, odgovorila je Claire nakon duge pauze. Ovaj razgovor
je bio neugodan i pomalo opasan. Kao da klizaju po zaleđenom ribnjaku koji
nikako nije mogao da izdrži njihovu težinu. “Hvala na haljini. To je šta. . .”
Glas joj je malo pukao.
“Uvek sam sanjao.”
Meg se konačno nasmešila. „Znaš, samo zato što ne verujem u brak ne znači
da ne mogu da isplaniram ludo venčanje.”
Risa je zakoračila u garderobu, zajapurenog lica, s rukama punim haljina.

"Vang", rekla je tiho, gledajući Meg. “Rekli ste da će ovo biti njen izbor.”
“Dobra pretpostavka.”
"Ona je slika ljubavi, zar ne?" Risa je okačila nepotrebne haljine i otišla do
Claire.
„Moraćemo malo da uvučemo poprsje – samo do tamo, zar ne? – i
oslobodimo struk. Također ćemo morati odabrati veo.
Nešto elegantno, da? Nije previše ukrašeno. Koje cipele ćeš nositi?” Počela
je da kopča i povlači.
“Ove pumpe su u redu.”
Risa je kleknula da zakači rub. „Zadržaću suknju dugo. U slučaju da se

predomislite, što morate učiniti. Bit će spremno na vrijeme,” obećala je kada
je završila, a onda je požurila.
Nakon što je na trenutak otišla, Claire je rekla: „Kako si znao da hoću

izabrati ovu haljinu?”
“Na mom vjenčanju, čuo sam te kako razgovaraš s Elizabeth. Rekli ste a
vjenčanica bi trebala biti jednostavna. Bili ste u pravu. Moj je izgledao kao
nešto što bi nosio cirkuski izvođač.” Činilo se da je Meghann odlučna da se
nasmije.
“Možda me je zato Eric napustio.”
Claire je čula bol u glasu svoje sestre. Bilo je tanko i tiho, nit je lepršala. To
ju je iznenadilo. Claire je oduvijek zamišljala odbranu svoje sestre kao čvrsti
granit. „On te je povredio, zar ne?”
“Naravno da me je povrijedio. Slomio mi je srce, a onda je htio moj novac.
Bilo bi mnogo lakše da sam imala predbračni ugovor. Ili još bolje, da sam
živjela s njim umjesto da sam se udala za njega.”
Claire nije mogla a da se ne nasmiješi na ne tako suptilan podsjetnik. Ovaj

put to ima smisla. „Ako je udaja za Bobbyja greška, ja to želim da
napravim.”
“Da. To je stvar u ljubavi. To je inherentno optimistično. Nije ni čudo što

sam umjesto toga držite se seksa. A sad, kako bi bilo da uzmemo hranu za
poneti iz Wild Ginger i jedemo kod mene?”
“Alison…”
“—je večerati u Zeke's Drive-In-u i pridružiti se Samu i Bobbyju na izlasku

u Big Bowlu. Zvao sam Ginu iz Everetta.”
Claire se nasmiješila. „Bobby ide na sastanak uveče u kuglani? A ti ne

veruješ u pravu ljubav. Sada mi pomozi da skinem ovu haljinu.” Claire je
podigla haljinu koja je padala i pažljivo krenula prema svlačionici. Upravo
se spremala da zatvori vrata kada se sjetila da kaže: „Vjenčanica ti je bila
prelijepa, Megan, i bila si prelijepa. Nadam se da nisam povrijedio tvoja
osjećanja kada sam to rekla Elizabeth. Do tada smo popili nekoliko pića.”
“Moji rukavi su izgledali kao otvoreni kišobrani. Bog zna zašto sam ga
izabrao. ne, to nije istina. Nažalost, naslijedio sam mamin osjećaj za stil.
Čim sam počeo da zarađujem, unajmio sam ličnog kupca. U svakom slučaju,
hvala na izvinjenju.”
Claire je zatvorila vrata garderobe i ponovo se presvukla.
Proveli su još sat vremena isprobavajući velove, a zatim cipele. Kada su sve
odabrali, Meghann je uhvatila Claire pod ruku i izvela je iz butika.
Ispred Wild Gingera, Meghann je dvaput parkirala, utrčala u restoran i tri

minuta kasnije izašla sa papirnom vrećom. Bacila ga je u Klerino krilo,
skočila na vozačevo sedište i pritisnula gas.
Skrenuli su niz Pike Street i teško otišli, u podzemni parking.
Claire je pratila svoju sestru u lift, do sprata penthausa i u stan.

Pogled je oduzimao dah. Gotovo noćno nebo od ametista ispunilo je svako

prozor sa slikom. Na sjeveru, pospana zajednica kraljice Ane blistala je
raznobojnom svjetlošću. Space Needle, ukrašena letnjim bojama, ispunila je
jedan prozor. Svugdje drugdje bio je to ponoćnoplavi Zvuk, čija je tamna
površina bila razbijena samo strujama gradskih svjetala duž obale.
"Vau", rekla je Claire.
“Da. To je neki pogled,” rekla je Meghann, bacivši papirnu vreću na

kuhinjska ploča od crnog granita.
Kuda god je Claire pogledala, vidjela je savršenstvo. Nijedna slika nije bila
iskrivljena na zidovima prekrivenim svilom, ni komad papira nije zatrpao
sto. Naravno da nije bilo prašine.
Otišla je do malog bidermajer stola u uglu. Na njegovoj sjajnoj površini

stajala je jedna uramljena fotografija. Bio je to jedini u prostoriji, koliko je
mogla da zaključi.
Bila je to fotografija Claire i Meghann, snimljena davno. U njemu su to bili

klinci
—možda sedam i četrnaest godina —koji su sjedili na kraju pristaništa s

rukama obješenim jedno oko drugog. U kutu, užareni vrh cigarete
identificirao je mamu kao fotografa.
Iznenađujuće, Claire je otkrila da ih je boljelo vidjeti na ovaj način. Bacila je

pogled na Meg, koja je užurbano dijelila hranu.
Vratila je fotografiju i nastavila se kretati kroz stan svoje sestre.
Vidjela je spavaću sobu bijelo-bijelo koju bi mogla izabrati samo žena bez
kućnih ljubimaca ili djece i kupaonicu u kojoj je bilo više kozmetičkih
proizvoda nego na pultu kozmetike u Rite Aid-u. Sve vrijeme, Claire je
mislila da nešto nije u redu.
Vratila se u kuhinju.
Meg joj je dodala margaritu u mat čaši. “Mi rock. Nema soli. Je li to uredu?"
“Savršeno. Vaš dom je prekrasan.”
"Dom." Meg se nasmijala. "To je smiješno. Nikada ne razmišljam o tome na

taj način, ali tako je, naravno. Hvala.”
To je bilo to. Ovo nije bio dom. Bio je to zaista lijep hotelski apartman.
Definitivno sa četiri zvjezdice, ali hladno. Bezličan. “Jeste li ga sami

ukrasili?”
„Šališ se, zar ne? Zadnje što sam mislio za sebe je vjenčanje haljina sa
padobranskim rukavima. Unajmio sam dekoratera. Njemica koja nije
govorila engleski.” Postavila je tanjire. “Evo. Hajde da jedemo vani na
palubi.”
Iznijela je svoj tanjir i piće napolje. “Moraćemo sjesti na pod. Dekorater je

najneudobniji vanjski namještaj na svijetu. Sve sam vratio i nisam našao
vremena da kupim nove stvari.”
“Koliko dugo živiš ovdje?”
"Sedam godina."
Claire je pratila svoju sestru napolju. Bila je to prelijepa noć. Zvezde svuda.
Dok su jeli, između njih je zavladala tišina. Meg je rekla nekoliko čudnih,
neugodnih stvari, jasno osmišljenih da razbiju tišinu, ali poput morske vode
u porastu plime, tišina se uvijek vraćala.
„Jesam li ti zahvalila na haljini?“
“Da. I nema na čemu.” Meg je spustila svoj prazan tanjir na palubu i nasloni
se.
“Smiješno je”, rekla je Claire. „Ovde je glasno noću - između saobraćaja i

trajekta i železnice, ali još uvek se oseća... . . prazan. Nekako usamljen.”
“Grad može biti takav.”
Claire je pogledala Meghann i, jednom, nije vidjela grubu, osuđujuću stariju

sestru koja je uvijek bila u pravu. Nije vidjela ni stariju
sestra koja ju je nekada tako potpuno volela. Sada je ugledala blijedu, rijetko
nasmijanu ženu koja kao da nema života osim posla. Usamljena žena kojoj
je davno slomljeno srce, a sada sebi ne bi dozvolila da veruje u ljubav.
Nije mogla a da se ne prisjeti starih dana, kada su bili najbolji prijatelji. Prvi
put nakon nekoliko godina zapitala se može li se to ponoviti.
Ako je tako, jedan od njih bi morao napraviti prvi korak.
Claire je iskoristila šansu. “Možda biste željeli da ostanete u mojoj kući na

jedan dan nekoliko noći, dok planirate vjenčanje.”
"Stvarno?" Meghann je podigla pogled, očigledno iznenađena.
„Verovatno ste prezauzeti.”
...
„Ne, zapravo. Ja sam
između slučajeva upravo sada. I moram da trošim neko vrijeme u Haydenu.

Priprema stvari, znaš. Tamo sutra imam sastanak. Sa savjetnikom za
vjenčanje. Ali ne bih želeo da se mešam.”
Velika greška, Claire. Neverovatan Hulk veliki. “Onda je riješeno. Provest

ćete a nekoliko noći u mojoj kući.”
C POGLAVLJE
ČETRNAEST
MEGHANN JE PARKIRALA AUTO I IZAŠLA NA Ivičnjak. Ponovo je

provjerila upute, a zatim je pogledala na ulicu.
Hayden je svjetlucala na toploj, limunastoj sunčevoj svjetlosti. Ljudi su

odlutali ulicom i duž šetališta, okupljajući se povremeno u ogovarajućim
krugovima, mašući jedni drugima dok su išli dalje.
Preko puta ulice, potpuno sama, stajala je tinejdžerka magentaste kose nosio
pantalone koje bi bile velike na Shaquillea O'Neala.
Meghann je znala kako se osjeća ta djevojka, autsajder u ovom lijepom

malom gradu.
Devojka koja se nije uklapala. Parkovi za prikolice, Meghann je rano

naučila, uvijek su bili na pogrešnoj strani staze, bez obzira na to gdje su
izgrađeni. A kad ti je odjeća bila pogrešna, a adresa još gora, uvijek su te
tretirali kao drolju, bili ti ili ne. Prije ili kasnije – a sa Meghann je to bilo
prije – pokleknula si i počela si biti ono što su svi već mislili da jesi.
Nije ni čudo što se mama nikada nije zaustavila u gradovima kao što je
Hayden. jedna kafana i četiri crkve? Mislim da ćemo proći pored ovog
grada. Svidjela joj se vrsta mjesta gdje niko ne zna kako se zoveš i gdje niko
nije znao kako da te pronađe
...
kada se iskradeš usred
noći, sa zaostalom rentom od tri mjeseca.

Meghann je hodala dva bloka, a zatim skrenula desno u ulicu Azalea.
Njeno odredište bilo je lako uočiti: uska viktorijanska kuća obojena

kanarinsko žutom bojom sa ljubičastim ukrasima. Na beloj ogradi ispred
visio je iskosa znak: Kraljevsko planiranje događaja. Svuda oko ružičastih
slova bile su blistave ruže.
Meghann je skoro nastavila hodati. Nije bilo šanse da neko ko slika

svetlucavom bojom može da isplanira otmeno venčanje.
Ali bio je Clairein dan, a ona je željela malo, ležerno vjenčanje.
Čuješ li me, Meg? Mislim to.
Claire je to rekla tri puta sinoć i dva puta jutros.
Šta, bez ljuljaške ili ledenih skulptura? zadirkivala je.
Ledene skulpture? Nadam se da se šališ. Ozbiljna sam, Meg. Jednostavan je

pridjev kojeg biste trebali zapamtiti. Ne treba nam ni serviranje. Svako će
doneti nešto za jelo.
Meghann je tu povukla crtu. To je vjenčanje, a ne sahrana, i iako vidim

određene sličnosti u ova dva događaja, neću vam – ponavljam ne – dozvoliti
da imate vjenčanje bez posla.
Cilj-
Hot dogovi umotani u kraft sir i ružičasti žele u kalupima za burme? Ona je
zadrhtala. Mislim da nije.
Meg, Claire je rekla, opet si to što si.
U redu. Ja sam advokat. Mogu da napravim kompromis. Hrana će biti

opuštena.
A recepcija mora biti vani.
Napolju. Gdje pada kiša? Gdje se razmnožavaju bube? To napolju?

Claire se do tada smiješila. Napolju. U Haydenu, dodala je.
Dobro je što si to spomenuo. Možda sam slučajno rezervisao Bloedel

Reserve na ostrvu Bainbridge. Tamo je predivno. I ne užasna vožnja, dodala
je s nadom.
Hayden.
U redu. Ali ptica će vam se vjerovatno usrati na glavu tokom ceremonije.

Claire se nasmijala, a zatim otrijeznila. Ne moraš ovo da radiš, znaš. Zaista.
Puno je posla pripremiti vjenčanje za devet dana.
Meg je znala da Claire zapravo ne želi da planira ovo, i to saznanje je

bolesno.
Kao i kod svih protivljenja, to je ojačalo njenu odlučnost da uradi odličan

posao.
Imam sastanak u gradu, pa bolje da bežim. Kada je Meg krenula da odlazi,

Claire je rekla: „ Ne zaboravi svadbeni tuš. Sutra uveče kod Gine.
Meghann se prisilila da se i dalje smiješi. Tuš za parove. br sumnjam da bi

bila jedina slobodna žena u sobi osim Gine.
Kakva zabava.
Otključala je kapiju i zakoračila u nadrealno dvorište Candy Landa, napola

očekujući da će Pee-wee Herman i njegovi prijatelji iskočiti na nju. Zelena
šetnica Astro Turf dovela ju je do stepenica na trijemu, koje su pokleknule
pod njenom težinom. Na vrata ružičaste boje lososa pokucala je.
Vrata su se počela otvarati, a onda su udarila u nešto. Prokleo glas gusto,

"Prokleta vrata."
Ovaj put vrata su se otvorila do kraja.

Stara žena ružičaste kose sjedila je u motornim invalidskim kolicima,
kanister kiseonik pored nje. Prozirne cijevi ušle su u svaku nozdrvu, prešle
preko njenih visokih, šupljih jagodica i zataknule iza ušiju.
"Trebam li da pogađam?" rekla je mršteći se.

"Excusez moi?"
„Šta hoćeš, za ime Henrija. Kucao si na prokleta vrata, kurac?”
„Oh. Ovdje sam da vidim koordinatora događaja.”
"To sam ja. Šta želiš? Muški striptizeti?”
„Sada, bako“, čuo se tanki muški glas iz druge sobe. “Znaš da si se
penzionisao prije dvadeset godina.”
Žena se povukla, okrenula kolica i krenula dalje.
“Erica je u nevolji. Bolje da idem.”
„Oprosti bako“, rekao je visoki muškarac koji je došao do vrata. imao je

kovrdžavu plava kosa u boci i kalifornijski tamni ten. Naočare su mu bile
teške i s crnim okvirom.
Nosio je uske crne kožne pantalone i zelenu košulju mišića, koja je

pokazivala ruke tanke kao strašilo. “Povremeno ima mali gubitak pamćenja.
Ti mora da si Meghann Dontess. Ja sam Roy Royal.”
Pokušala je da se ne nasmiješi.
„Hajde, dobro se nasmijte. Imam sreće da moje srednje ime nije Al.”
Zamahnuo je jednim kukom, stavio ruku na njega. „To je prilično oštra

odjeća, gospođo Dontess. Ne vidimo mnogo Marca Jacobsa u Haydenu.
Naše etikete po izboru su Levi's i Wrangler. Ne mogu da zamislim šta te
dovodi ovamo.”
„Ja sam sestra Claire Cavenaugh. Ovdje sam da isplaniram njeno vjenčanje.”
On je zapravo skočio u zrak i vrisnuo. „Čisto! U redu, devojko!
Pa, idemo. Samo najbolje za Claire.” Uveo ju je u dnevnu sobu, prema
ružičastom somotu. „Vjenčanje u Episkopalnoj crkvi, naravno. Prijem u
Moose Lodge, catering kod Chuck Wagona. Možemo dobiti tone svilenog
cvijeća od Targeta. Tada se mogu ponovo koristiti.”
Meg je pomislila, Jednostavno i ležerno, jednostavno i ležerno.
Ona to nije mogla. "Čekaj."
Roy je stao usred uzbuđenog izgovaranja. "Da."
“To je vjenčanje u Haydenu, a?”
“Gornja fioka. Samo je Missy Henshaw bila bolja, a ona je skočila u klub na
golf terenu u Monroeu.” Nagnuo se naprijed. “Pojeli su šampanjac, ne samo
pivo.”
"A koliko košta vjenčanje ovdje?"
„Ne kao kod Missy, ali dobar, solidan događaj? Reci. . . dve hiljade dolara.”
Pogledao ju je. “Možda malo manje ako neko od djece sa koledža napravi
fotografije.”
Meg je bila ta koja se sada nagnula naprijed. “Čitate li Ljudi magazin, Roy?
Ili u stilu?”
On se nasmijao. "Šališ se? Od korice do korice.”
“Dakle, znate kako je vjenčanje slavnih. Pogotovo onu koju zovu
'jednostavna i elegantna'. ”
Mahnuo je rukom u zrak, pucnuo prstima. „Šališ se, dušo? Vjenčanje Denise
Richard je navodno bilo jednostavno i imali su dovoljno svježeg cvijeća da
prekriju plovku Parade ruža. Jednostavno u Hollywoodu samo znači stvarno,
stvarno skupo, ali bez djeveruša i prijema na otvorenom.”
"Znaš li čuvati tajnu, Roy?"

“Ostao sam u ormaru tokom Reganovih godina. Veruj mi, dušo, ove usne
znaju kada se zatvaraju.”
“Želim vjenčanje kakvo ovaj grad nikada nije vidio. Ali – i ovo je važno –
niko osim vas i mene ne može znati da je to velika stvar. Moras
savladajte frazu Bilo je na rasprodaji. Dogovor?”
"Ne šalim se", nacerio se i pljesnuo. "Koji je tvoj budžet?"
„Savršenstvo. San svake devojčice.”
"Drugim riječima-"
“Novac nije nešto o čemu bismo trebali brinuti.”
Odmahnuo je glavom, još uvijek se smiješeći. “Dušo, to je rečenica koju

nikad prije nisam čuo. Vjerujem da si ti najzgodnija žena koju sam ikada
vidio.”
Posegnuo je do stolića za kafu i zgrabio primjerak Bride's magazina.

„Trebali bismo početi s haljinom. To je—”
"Shvatila je." Podigao je pogled. “Vera Wang.”
„Vera Vang“, ponovio je to u pobožnom tonu i zatvorio časopis. "U redu.

Hajdemo na posao.”
“Mora biti napolju.”
“Oh. Pokušaj. Savršeno. Trebalo bi da počnemo sa osvetljenjem. . . .”
Meghann je jedva slušala dok mu je glas brundao o zilion detalja.

Osvetljenje. Cveće.
Toaletni stolovi. Mladoženjine torte, za ime Boga.
Definitivno je donijela pravu odluku kada je došla ovdje. Sve što je morala
uradio je da pišem čekove.
Joe je bio do lakta u donjem stroju starog traktora Kubota, mijenjajući ulje,
kada je čuo automobil koji je doživio. Slušao je Smittyjev glasan glas, koji je
uvijek bio glasan kada bi mušterije pozdravljao u garaži, ali sada nije bilo
ničega osim sitnih, škrbavih zvukova stare pjesme Hanka Williamsa na
radiju.
"Ima li koga?" neko je povikao. "Smitty?"
Joe se otkotrljao ispod traktora i ustao. Upravo je navlačio bejzbol kapu,

nisko spuštajući obod na očima, kada je u garažu ušao jedan gizdavi, debeo
muškarac.
Joe je prepoznao čovjeka. Bio je to Reb Tribbs, stari drvosječa koji je

izgubio ruka na poslu.
Joe je povukao kapu niže i nije uspostavio kontakt očima. “Šta mogu učiniti
za tebe?”
„Moj kamion ponovo umire. Upravo sam donio prokletu stvar Smittyju. On
je rekao popravio je. Neki posao je uradio. Neću ga platiti dok se ne
pokrene.”
“Morat ćeš to riješiti sa Smittyjem. Ali ako želiš da se odvezeš u garažu, ja

ću...”
"Da li te poznajem?" Reb se namrštio, gurnuo kaubojski šešir na glavu i

prišao bliže. „Nikad ne zaboravljam glas. Ne vidim za sranje, ali imam sluha
za prokletog vuka.”
Da li te poznajem? Bilo je to pitanje koje je Joe čuo u svakom gradu u

Washingtonu. “Imam jedno od tih lica. Ljudi uvek misle da me poznaju.
Sada, ako dovedete kamion...”
“Joe Wyatt. Sranje.” Reb je zviždao. “To si ti, zar ne?”

Joe je uzdahnuo, pretučen. "Hej, Reb."
Uslijedila je duga pauza, tokom koje je Reb proučavao Joea, nagnute glave
kao da nekoga sluša. “Imaš malo živaca
nazad, momče. Ljudi se sećaju šta ste uradili. Dovraga, mislio sam da si u
zatvoru.”
“Ne.” Joe se borio protiv želje da ode. Umjesto toga, stajao je tamo i slušao.
Zaslužio je svaku riječ.
“Najbolje bi bilo da krenete dalje. Njen tata ne mora da čuje da si se vratio u

grad.”
"Nisam vidio njenog oca."
“Ne trkajte se. Sranje kao da nemaš petlje. Vi d najbolji korak dalje, Joe
Wyatt. Ovom gradu ne treba čovjek poput tebe.”
„Dosta je, Reb.” Bio je to Smittyjev glas. Stajao je kod otvorene garaže
vrata, držeći napola pojedeni sendvič u jednoj ruci i konzervu koka-kole u
drugoj.
“Ne mogu vjerovati da bi unajmio ovo đubre,” rekao je Reb.
„Rekao sam, dosta je.”
“Neću dovesti svoj kamion ovamo ako će on raditi na njemu.”

„Pretpostavljam da mogu izgubiti vaš posao i još preživjeti“, rekao je Smitty.
Reb je ispustio zvuk prskanja, a zatim se okrenuo na peti i izašao.
Kad je ušao u svoj kamion, povikao je: “Biće ti žao, Zeb Smith. Smeću
poput njega nije mjesto u ovom gradu.”
Nakon što se odvezao, Smitty je stavio ruku na Joeovo rame. “On je smeće,
Joe. Uvek je bilo. Zao moram jazavcati.”
Joe je zurio kroz prozor i vidio premlaćeni crveni kamion kako juri niz cestu.
“Izgubit ćete mušterije kada se pročuje da sam ovdje.”
“Nema veze. Moja kuća je plaćena. Moja zemlja je plaćena. Vlasnik sam
kuće za iznajmljivanje u gradu koja donosi petsto mjesečno. Helga i ja
imamo socijalno osiguranje. Ne treba mi ni jedan prokleti kupac. Ikad.”
“Još uvijek. Vaša reputacija je važna.”
Smitty ga stisne za rame. “Posljednja Helga i ja čuli smo za našu Philly,

živio je u Sijetlu. Ispod vijadukta. Heroin. Svaki dan se nadam da će mu
neko pružiti ruku pomoći.”
Joe je klimnuo glavom. Nije znao šta da kaže.
Konačno, Smitty je rekao: „Moram napraviti Costco trčanje. Misliš da

možeš upravljati garažom naredna dva sata?”
"Ne ako je Reb bilo kakav pokazatelj."
“Nije.” Smitty mu je bacio ključeve. “Zatvori kad god želiš.”
Onda je otišao.
Joe je završio radni dan, ali nije mogao zaboraviti incident sa Rebom.
Starčeve reči kao da su visile u garaži, trujući vazduh.
Ovom gradu ne treba čovjek poput tebe.
Kad je zatvorio radnju, ponovo se osjećao praznim. Potrošen istinom Rebovi

komentari.
Onda se sjetio Gine. Sada je ovdje imao porodicu; nije morao da bude sam.
Ušao je u kancelariju i pozvao je. Telefonska sekretarica se javila. Prekinuo
je vezu bez ostavljanja poruke.
Umjesto toga, zaključao se za noć. Upravo se spremao skrenuti prema svojoj

kabini kada je slučajno bacio pogled niz ulicu.
Neonski natpis Redhook na Moovom prozoru privukao mu je pažnju.
I odjednom je bio žedan. Htio je da se ušunja u taj dim mrak i piće dok mu je
bol u grudima nestala.
Navukao je bejzbol kapu nisko na čelo i prešao ulicu.
Ispred kafane je zastao tek toliko da se pomoli da niko koga poznaje nije
unutra, a zatim je gurnuo kroz drvena vrata sa ožiljcima.
Osvrnuo se okolo, nije vidio poznata lica i konačno je lako odahnuo. Hej
stigao do stola pozadi, onog koji je bio najudaljeniji od gornjeg svjetla.
Nekoliko minuta kasnije pojavila se konobarica umornog izgleda. Uzela je

njegovu narudžbu za bacač, a zatim otišla. Ubrzo se vratila s njegovim
pivom.
Sipao je sebi škunu. Nažalost, tri prazne stolice oko stola podsjetile su ga na
neka druga vremena, na drugi život, zapravo. Tada nikada nije pio sam.
Meghann nije bila na venčanju više od decenije. Njeni prijatelji i kolege

godinama su živeli sa svojim dečkima, a onda su se – ponekad – tiho
venčavali. Nije imala pojma kako da se uklopi u ovu gomilu malog grada,
kako da se prilagodi njihovom koloritu. Poslednje što je želela je da se
istakne.
Jučer, nakon četverosatnog sastanka s Royem, Meghann je provela još sat

vremena u Too Many Cooks. Iako nije bila baš kuvarica, bila je upoznata sa
svim spravama i stvarima. Ponekad, kada nije mogla da spava, gledala bi
emisije o kuvanju na TV-u. Tako je znala šta svakoj kuhinji treba. Kupila je
Claire (i Bobbyja, iako ih zapravo nije smatrala parom) Cuisinart procesor
hrane.
Bila je umorna dok se vratila u Claireinu kuću, i večera nije pomogla. Kako
je obrok odmicao, osjećala se sve odvojenije, žena koja se razlikovala u
svojoj samoći čak i među svojom takozvanom porodicom.
Pokušala je razgovarati za vrijeme obroka, ali je bilo teško.
Claire i Bobby rijetko su skidali pogled jedno s drugog, a Alison je

neprestano razgovarala - uglavnom sa svojom majkom i Bobbyjem. U
nekoliko rijetkih slučajeva u kojima je Meghann uspjela ugurati riječ između
djetetovih monologija, otkrila je šta je tišina koja zijeva.
Šta? Bobby je pitao dvaput, polako trepćući dok je ljuštio pogled daleko od
Claire.
Meghann se sada nije mogla sjetiti šta je rekla. Sve čega se sigurno sećala je
da je to bilo pogrešno. Zasigurno je znala da nije trebala spominjati svoj rad.
Jedna nevina mala primedba o mrtvom ocu, i Alison je glasno upitala:
„Hoćete li se ti i Bobi ikada razvesti, mama?“
Claire se nije zabavljala. „Ne, dušo. Ne slušaj tetku Meg. Ona je Antihrist
kada je u pitanju brak.”
"Šta?"
Bobby se toliko nasmijao da je prosuo svoje mlijeko. To je nasmijalo Alison,

a zatim Claire. Bilo je nevjerovatno koliko smijeh drugih ljudi može biti
otuđujući.
Meghann se jedina nije smijala dok su pili mlijeko.
Brzo se izvinila od stola - izjasnila se da ima glavobolju - i otrčala gore.
Ali sada, skoro sat kasnije, osjećala se bolje. Brzi pogled na noćni sat joj je
rekao da je 6:40.
Hajde, Meg. Vrijeme je – opet – da proslavite odluku svoje sestre da se uda

za trostrukog gubitnika. Čekaj! Dajte im poklone! Otišla je niz hodnik i
sagnula se u kupatilo, gde je uvila svoju bujnu crnu kosu u čvor i nanela
dovoljno šminke da sakrije bore oko očiju koje su joj nedostajale sna. Zatim
se vratila u spavaću sobu i otvorila svoj ormar. Trebalo joj je vremena da
smisli šta će obući. Srećom, imala je mnogo izbora.
Na kraju se odlučila za običnu crnu haljinu. Armani nikada nije pogrešio.

Dodala je čisto crno crijevo i par pumpi, a zatim sišla dolje.
Kuća je bila tiha.

"Jasno?"
Nema odgovora.
Tada je ugledala poruku na kuhinjskom stolu:
Draga Meg, žao mi je što se osećaš bolesno. Ostani kod kuće i odmori se,
xxoo, C.
Otišli su bez nje. Pogledala je na sat. Bilo je 7:00. Naravno otišli su. Bili su
počasni gosti. Nisu mogli da zakasne.
"Prokletstvo."
Razmišljala je da ostane ovdje. Žao mi je, Claire. ja— —izgubio smjernice.
—pozlilo mi je posle večere.
—nisam mogao da upalim auto.
Svaki izgovor bi upalio. Iskreno, Claire bi vjerojatno voljela da se Meg

kloni. Pa ipak, to bi bila još jedna cigla u zidu koja bi ih razdvajala.
Već je bilo dovoljno cigli.
Kopala je po torbici tražeći pozivnicu blijede boje lavande. Pisalo je Parovi

tuš za Claire i Bobbyja, 7:00. Uputstva su bila na poleđini.
Nije se mogla sjetiti kada je posljednji put tako polako hodala do svog auta,
ili kada je tako precizno pratila znakove ograničenja brzine. Uprkos tome,
Hayden je bio mali grad i upute na pozivnici su bile lako slijediti. Trebalo joj
je manje od deset minuta da pronađe Gininu kuću. Zaustavila se iza
pohabanog crvenog kamioneta s stalkom za oružje na prozoru kabine i
naljepnicom na braniku na kojoj je pisalo: Zajebi Spotted Owl.
Jasno je da je član Greenpeacea.

Izašla je iz auta i prošetala kosim betonskim prilazom koji je vodio do

prostrane brvnare s trijemom koji je obavijen. Jarkocrveni geranijumi i
ljubičasta lobelija slapaju iz visećih saksija. Rododendroni s crvenim
cvjetovima veličine ploče bili su posvuda. Mogla je čuti zujanje razgovora
kroz otvorene prozore.
Odnekud je dopirao udarni ritam stare Queen pjesme. “Još jedan grize
prašinu.”
Meghann se nasmiješila izboru. Čvrsto držeći poklon pod jednom rukom,

popela se uz stepenice na trijemu i pokucala na ulazna vrata. Ti to možeš.
Možeš se uklopiti sa njenim prijateljima. Samo se nasmiješite i klimnite
glavom i zatražite vrč margarita.
Začuli su se koraci, a onda su se vrata otvorila.
Gina je stajala tamo, lica naborana od smijeha. Sve dok nije vidjela
Meghann.
"Oh." Odmaknula se da dozvoli ulazak. “Drago mi je da se osjećaš bolje.”
Meghann je zurila u Ginu, koja je bila odjevena u par teksas kapri pantalona
i preveliku crnu majicu. Njena stopala su bila bosa. Odlično. “Previše sam
obučena.”
"Šališ se? Da se nisam ugojio 15 funti otkako je Rex otišao, i ja bih bio
dotjeran.
Hajde. Ti si moj pratilac za veče.” Gina se nasmiješila. “Mislio sam da su me

digli.”
Uzela je Meghann za ruku i povela je niz široki hodnik, prema buci.

Konačno su stigli do sjajne sobe – kombinacije dnevne sobe/trpezarije – koja
je gledala na prekrasno uređeno dvorište. „Čisto!
Vidi ko je to napravio”, rekla je dovoljno glasno da se čuje iznad buke.
Svi su prestali da pričaju i okrenuli se prema njima. Gužva je bila more

majica i farmerki.
Osim Meghann, naravno, koja je izgledala spremna za noć plesa u Space

Needle.
Claire se izvukla iz Tentacle Boya i požurila prema njoj. Ona izgledala

predivno u paru ledenoplavih pamučnih pantalona i bijelom pamučnom
džemperu s izrezom. Njena duga plava kosa bila je povučena sa lica i
skupljeni u bijelu maramicu. Osmehnula se vedro. “Tako mi je drago što si

uspio. Mislio sam da te boli glava. Kada me zaboli glava, ne mogu da se
krećem satima.”
Meghann se osjećala kao Jackie O u buretu. „Nisam trebao doći. Idem."

"Molim te, nemoj", rekla je njena sestra. “Drago mi je da si ovdje. Zaista.”
Bobby je prošetao kroz gomilu i prišao Claire, okliznuvši se ruku oko njenih
bokova. Meghann je morala priznati da izgleda dobro. Prokleto dobro. Htio

je zaobići slomljeno srce njene sestre i jednostavno ga razbiti.
"Hea, Meghann", rekao je, široko se osmehujući. "Drago mi je da si uspio."
Zapelo joj je u pupku da je seoski dečko dočeka na zabavi svoje sestre.

Morala se prisiliti da se nasmije. “Hvala, Bobby.”
Stajali su tamo u neprijatnoj tišini. Na kraju je Gina rekla: „Kladim se dobro

bi ti došlo piće.”
Meghann je klimnula. "Pod svaku cijenu."
“Dođi sa mnom u kuhinju”, rekla je Gina. „Donećemo ti jumbo margaritu.”

"Požuri nazad", rekla je Claire. "Upravo smo hteli da počnemo utakmice."
Meghann je zapravo posrnula.
Igre.
Meghann je sada zaista imala glavobolju.

Sjela je na rub sofe, čvrsto skupljenih koljena, s papirnim tanjirom domaćih

kolačića u krilu. Ostali gosti (u parovima, kao na Noinoj arci) sjedili su
ispruženi jedan uz drugog, u krugu na drvenom podu. Svi su razgovarali
odjednom, oživljavajući uspomene i trenutke iz života koje Meghann nije
poznavala.
Sjetite se kada je Claire pala s visokog skoka u kampu Island Lake— Ili
kada je sakrila gđu. Testernov omiljeni vladar—
Kada je nazvala Kontrolu otrova jer je uhvatila Alija kako jede dezodorans
za pelene...
Mlađa i srednja škola, djevojke-samo-žele-zabaviti se godine, godine Alison.

Svi su oni bili misterija za Meghann. Imala je priče za ispričati, naravno,
priče o djevojci koja je jednom ošišala svu kosu kako bi izgledala kao Buffy
iz Porodične afere, koja je svake noći plakala da je mama zaboravila doći
kući, i koja je spavala sklupčana u naručju svoje starije sestre na krevetcu
koji je bio premali.
"Claireina starija sestra", rekla je smeđokosa žena u izblijedjelim

farmerkama i majici Old Navy. Njen vjenčani prsten imao je dijamant
veličine gumice za olovku. Spustila se pored Meghann. „Usput, ja sam
Karen. Upoznali smo se prije nekoliko godina. Tvoja haljina je prelepa.”
"Hvala ti."
“Čujem da želiš da Claire potpiše predbračnu bračnu zajednicu.”
„To je bilo za male razgovore, ha?“
“Pazimo jedni na druge.”
Iskreno, Meghann je bilo drago zbog toga. Bog je znao da je iznevjerila

Claire u odjelu za nadzor. Zato je sjedila ovdje, preobučena i odvojena,
pretvarajući se da voli kolačiće. "To je lijepo. Ona je srećna što vas ima za
prijatelje.”
“Svi smo sretni. Ona neće ništa potpisati, znaš. Dao sam joj isti savjet.”
"Jesi?"
Zalepršala je prstima lijeve ruke. “Preživjeli ratni razvod. To tip tamo – onaj
koji žvače kao vjeverica – to je Harold.”
“Možda biste mogli razgovarati s Claire. Nije pametno da ulazi u ovu stvar
nezaštićena.”
“Ovo je brak, a sve je u vjeri. Tvoja sestra je jedna od vjernica na ovom

svijetu.
Nemoj joj to oduzimati.”
“Na pravnom fakultetu vjera se hirurški uklanja.”
“Pretpostavljam da je vaš izgubljen mnogo prije toga. Ne izgledaj tako

šokirano.
Nisam vidovnjak ili tako nešto. Sve pričamo jedno drugom. Imali ste težak
period odrastanja.”
Meghann se nelagodno pomaknula. Nije navikla da ljudi znaju toliko o njoj.

Ne prijatelji, a svakako ne stranci. Njeno djetinjstvo je bilo nešto što nikada
nije dijelila sa djevojkom, čak ni Elizabeth. Sećala se kako su je ljudi gledali
kada je bila dete, kao da je belo smeće; nije željela da je ta presuda prati u
odrasloj dobi.
Činilo se da Karen čeka odgovor. Trenutak se produžio između njih. Megin

otkucaji srca su se ubrzali. Nije željela da se ovaj razgovor nastavi. Ovi
bluzeri su bili prokleto grubi.
“U redu, vrijeme je za igre!” Gina je iznenada povikala, skočivši na noge.

Meghann je ispustila dah s olakšanjem.
"Gina voli igre", rekla je Karen. „Samo se nadam da niko neće morati da se
ponižava. Bilo je lijepo vidjeti te ponovo. Bolje da bežim. Harold je upravo
počeo hiperventilirati.” I ona je otišla, vratila se svom mužu za tren.
„Napolju“, rekla je Gina, ponovo pljesnuvši rukama i izvodeći sve napolje,

gde je red krofni sa šećerom u prahu visio u intervalima duž opuštenog užeta
za veš. “Svako odabere krofnu i stane ispred nje.
Gosti su jurišali naprijed, postrojavajući se.
Meghann je visila na vratima.
"Hajde, Meg", doviknula je Gina. “Ima mjesta i za tebe.”
Svi su se okrenuli da je pogledaju.
Požurila je preko trijema i izašla u dvorište. Slatki miris orlovih noktiju i

ruža ispunio je noćni vazduh. Negdje u blizini mora da postoji bara, jer su
žabe masovno graktale. To je večeri dalo čudnu, nadrealnu oštrinu - ili je to
možda proizašlo iz ljuljanja krofni.
“Kada pokrenem štopericu, svi počinju da ližu šećer sa krofni. Ovo će nam
reći ko se najbolje ljubi.”
Čovjek se nasmijao. Meghann je mislila da je to Charlottin muž. "Ako ti ako

želimo da znamo ko ima najbolji jezik, trebalo bi da ližemo...”
"Da se nisi usudio završiti tu rečenicu", rekla je Charlotte smijući se. “Idi. I
nije pošteno koristiti ruke.”
Grupa je krenula u to. Za nekoliko sekundi svi su se smijali.
Meghann je pokušala, zaista je to učinila, ali pri njenom prvom dodavanju,

krofna ju je pogodila nos i bijeli šećer lelujali su niz prednji dio njenog crnog
Armanija.
“Gotovo!” Bobby je viknuo, dižući ruke u zrak kao da je upravo postigao gol
pobjednički niz.
Claire ga je zagrlila. "I eto ga, pravi razlog zašto se udajem za njega."
Meghann se odmaknula od valovite krofne. Još jednom, ona jedina se nije

smijala, a njena tišina joj je legla na grudi poput grimizne A Hester Prynne.
Gina je Bobbyju dala CD. "Pobijedio si. I moram reći da te niko od nas više
neće gledati isto.” Pojurila je nazad u kuću, a onda izašla sa velikom bijelom
porcelanskom zdjelom. “Sljedeća igra se zove Truth in M&M's. Uzmite svi
koliko želite, a zatim nađite mjesto.” Obišla je grupu, dijelila slatkiše.
Meghann je mogla reći da ona nije jedina sumnjiva osoba. Niko uzeo šaku.
Meg stvar dva, a zatim sjela na gornju stepenicu trijema.
Svi ostali su podigli komad trave i sjeli.
“Za svaki M&Mmorate reći jednu stvar o mladoj ili nevjesti i napraviti
predviđanje za budućnost.”
Muškarcima je prostrujao jecaj.
Harold je zakolutao očima; Karen ga je udarila laktom.
"Ja ću početi", rekla je Charlotte. “Imam tri. Claire ima predivan osmijeh, i
Predviđam da će Bobby to zadržati na njenom licu. Takođe, ona je odličan
kuvar, pa predviđam da će biti debeo do četrdesete. I konačno, ona mrzi da
pere veš, pa predviđam da će Bobby naučiti da voli zamrljani, izgužvani
izgled.”
Claire se najglasnije nasmijala od svih njih.
"Ja sam na redu", rekla je Karen. „Na dijeti sam – kao i obično – pa sam
odabrao samo Claire je razvila više neće . . . jednu. sredstva za električne
uređaje. Predviđam joj trebati.”
“Karen!” Claire je povikala, a lice joj je postalo crveno čak i dok se smijala.
Nastavili su oko kruga, a sa svakim komentarom, Meghann je osjećala da se

približava nelagodi. Činilo se da čak i muževi ovdje znaju više o Claireinom
svakodnevnom životu od Meghann, a ona je bila užasnuta
da kad dođe na nju red da predvidi, ona bi rekla, predviđam da će joj slomiti
srce. Dovršila je svoju drugu margaritu u gutljajima.
“Meg? Mega?” Bila je to Gina. "Tvoj red."
Meghann je spustila pogled u svoj dlan. Znoj je pretvorio bombone u crvene

mrlje. "Imam dva." Pokušala je da se nasmiješi. “Claire je poznata, pa
. . . najbolja majka I
predviđam da će imati još jedno dijete.”
Claire joj se nasmiješila, a zatim se s ljubavlju naslonila na Bobbyja, koji joj

je nešto šapnuo na uho.
“Još jedan, Meg.”
Ona klimnu glavom. „Kler voli dobro, ali ne nužno lako, tako da
predviđam“, jedva je zastala, „da je ovo prava stvar“. Kada je podigla
pogled, Claire se namrštila.
Meghann nije znala šta je pogrešno rekla. Delovalo je veselo i optimističan

za nju, čak i romantičan. Ali Claire je izgledala spremna da zaplače.
"Ja sam posljednja", rekla je Gina u iznenadnoj tišini. “Imam samo jednu.
Claire je potpuno gluh na ton. Tako da predviđam da joj Bobby nikada neće
dozvoliti da mu bude pomoćna pevačica.”
To ih je sve nasmijalo i ponovo razgovaralo. Ustali su na noge i zbili redove

oko Claire i Bobbyja.
Apsurdno, Meghann je osjetila početak suza. Nespretno je ustala, shvativši

kada je ustala da su te margarite bile jače nego što je mislila. Okrenula se od
zabave. Opijanje bi bila posljednja kap. Kada niko nije gledao, ušla je u kuću
i potrčala po auto.
Namjeravala je otići kući, sačekati Claire i izviniti se za sve nepravde koje je
izgovorila.
Onda je ugledala kafanu.

C POGLAVLJE
PETNAEST
MEGHANN JE SMIJELA NOGU S AKCELERATORA. Porsche je usporio

do puzanja.
Kroz zadimljeno staklo na prozoru kafane mogla je da prođe van senovitih

tela unutra, stisnutih jedno uz drugo duž šipke.
Bilo je lako izgubiti se u takvoj gomili, gdje te niko nije pitao za ime i zašto
si tu. Znala je da će se osjećati bolje ako uđe unutra i popije piće —ili dva ili
tri.
Možda bi upoznala nekoga
. . . i on bi je odveo kod sebe
nekoliko sati i pomozi joj da zaboravi. Pomozi joj da zaspi.
Iskustvo ju je tome naučilo u noći kao što je ova, kada su njene

neadekvatnosti osjećala se oštro kao komadići stakla zabijeni u njenu kožu,
ležala bi u svom usamljenom krevetu i zurila u plafon, nesposobna da zaspi.
Ujutro bi se probudila na naboranom licu i zurila u oči koje su bile umorne i
tužne.
Meghan je pritisnula gas. Auto je oživio. Projurila je dva bloka, pronašla

parking i zaustavila se. Kada je ugasila motor i izašla iz auta, primijetila je
kako je noć bila tiha. Veliki medvjed je pokazao prema rijeci.
Većina prodavnica je bila zatvorena. Samo je nekolicina držala svoje

znakove osvijetljenim.
Svakih dvadesetak stopa zelena ulična lampa od kovanog gvožđa bacala je

svetlost prema dole, stvarajući čipkasti, nazubljeni uzorak duž zamračenog
šetališta.
Meghann je postavila naramenicu na mjesto, čvrsto stegnula lakat protiv

njene torbice i krenula prema kafani. Nije posustala kada je stigla do
otvorenih vrata, samo se okrenula i ušla.
Bilo je kao u stotinu drugih taverni u kojima je bila. Dim se skupljao strop
od akustičnih pločica, koji se kao duhoviti rukavi vuku ispod umetnute
rasvjete. Šipka se protezala duž prostorije s desne strane, ogroman komad
mahagonija koji je morao biti star sto godina. Ogledalo iza njega bilo je
najmanje šest stopa dugačko, prošarano zlatnim nitima i ostarjelo do
potamnjele srebrne boje. U njemu su šefovi izgledali viši i mršaviji, kao
ogledalo za zabavu za ljude koji su previše pijani da bi to primijetili.
Vidjela je ljude nagomilane duž šanka, kako sjede na drvenim stolicama.

Vrčevi su bili brojniji od ljudi, a u svakoj ruci bila je zapaljena cigareta.
To su bili žestoki pijanci, ljudi koji su našli svoje barske stolice 10:00 i
popeo se na brod.
Po lijevoj strani sobe bili su razbacani okrugli stolovi; većina ih je bila puna.
U
zadimljenoj pozadini vidjela je izblijedjele obrise biljarskog stola, čula

klackanje igre u toku. Na džuboksu je svirala stara Springsteenova pjesma.
"Dani slave."
Savršeno. Vjerovatno ga je odabrao tip koji je sjedio za šankom i nosio

crveno-bijeli sako. Davno je izgubio svu kosu.
Krenula je u izmaglicu. Srce joj je kucalo brže: dim i iščekivanje suze joj
oči. Otišla je do najbližeg praznog prostora na šanku, gdje je muškarac
umornog izgleda užurbano brisao prolivenu vodu. Prilikom njenog dolaska,
uzdahnuo je i podigao pogled. Ako je bio iznenađen njome - uostalom, žene
poput nje nisu se svaki dan pojavljivale same u pohabanim kafanama - dobro
je to skrivao.
"Šta želiš?" Bacio je krpu i zgrabio cigaretu iz pepeljare.

Ona se nasmiješi. “Prljavi martini.”
„Ovo je kafana, gospođo. Nemamo H licencu.”
“To je bila šala. Uzeću čašu belog vina. Vouvray, ako ga imaš.”
“Imamo Inglenook i Gallo.”
“Inglenook.”
Okrenuo se i krenuo u drugu stranu. Za trenutak se vratio sa čašom vina.

Udarila je svoju platinastu kreditnu karticu po šanku. "Otvori karticu."
Džuboks je kliknuo, a zatim zazujao. Pojavila se stara pjesma Aerosmitha.
Ona imala je iznenadni flešback na svoju mladost – stajala je ispred i u

centru Kraljevstva, vičući svoju ljubav prema Stivenu Tajleru.
Uzela je svoju karticu od barmena, ubacila je u torbu i krenuo prema

najbližem stolu, za kojim su sedela trojica muškaraca i glasno razgovarali.
Obično bi pronašla prazan sto, sjela i čekala da vidi ko joj se obratio, ali
večeras se osjećala nervozno, nervozno. Bila je umorna od same.
"Hej, momci", rekla je, klizeći u prazan prostor između dva muškarci.
Njihov razgovor je stao. Od iznenadne tišine su je zaboljeli zubi. Tada je
primijetila da svako od njih nosi burmu.
Zadržala je osmeh na mestu. Nije bilo lako.
„Zdravo“, rekao je jedan od muškaraca, pomerajući se nelagodno na svom

sedištu.
"Bok."
"Bok." Ostali su slijedili. Niko od njih nije uspostavio kontakt očima.

„Moram da trčim, momci“, rekao je prvi, odgurujući se od stola.
"Ja također."
"Ja također."
I samo tako, oni su otišli.
Meghann im je mahnula u leđa, vedro rekla: „Vidimo se uskoro. Vozite

bezbedno.” Za slučaj da je neko bio svjedok njenog poniženja.
Nečujno je brojala do pet, a zatim se okrenula. Bio je još jedan sto, nedaleko.
Na ovom je sjedio samo jedan čovjek. Pisao je na žutom pravnom bloku,
očito hvatajući bilješke iz otvorenog udžbenika. Toliko je pažljivo zurio u
posao da nije vidio njen debakl za stolom.
Otišla je do njega. “Mogu li vam se pridružiti?”
Kada je podigao pogled, vidjela je da je mlad. Možda dvadeset jedan ili

dvadeset i dva. Oči su mu bile nečuvene, ispunjene onom vrstom otvorene
nade koja je dolazila s mladošću. Osjetila je da ju je privukao taj optimizam,
grijao je.
„Žao mi je, gospođo. Šta si rekao?"
Gospođo.
"Zovi me Meg."
Namrštio se. „Izgledaš poznato. Jesi li ti prijatelj moje majke? Sada

Carlyle.”
Osjećala se kao stara dama s Titanika. “Ne. Ne poznajem je. I mislio sam da
te . . .
poznajem, ali sam se prevario. Izvini."
Čvršće je stisnula čašu za vino. Očaj je došao po nju, prisluškivan nju na

ramenu.
Saberi se.
Krenula je prema drugom stolu. Kad je došla u domet, žena skliznuo u

praznu stolicu i nagnuo se da poljubi muškarca.
Meghann se okrenula ulijevo i naletjela na čupavog tipa napuštenog izgleda

koji se očito vraćao iz bara. „Žao mi je“, rekla je. „Trebao sam da
signaliziram pre nego što sam tako skrenuo.”
“Nikakva šteta nije učinjena.”
Vratio se do svog stola i sjeo. Vidjela je da je malo nesiguran na nogama.
Stajala je tamo, sama usred prepunog bara. Za bilijarskim stolom bila su tri
muškarca.
Dvojica su izgledala opasno, obučeni u crnu kožu i lance. Treći muškarac

imao je toliko tetovaža na svojoj ćelavoj glavi da je izgledala kao zemlja
gledano iz svemira.
Osjetila je pritisak očaja, ali to je bilo beskorisno. Ovo nije išlo budi njena
noć. Morala bi se vratiti u Claireinu udobnu, udobnu gostinjsku sobu, sama
se popeti u krevet i provesti noć prevrtajući se i želeći. Željeti, prije svega.
Pogledala je napušteno. Ramena su mu bila široka; njegova crna majica mu

je bila zategnuta uz gornji dio leđa. Pojas njegovog izlizanog, izblijedjelog
Levi's veeda, kao da je smršao i da se nije potrudio kupiti farmerke koje mu
pristaju.
Bio je to on . . . zlatna usamljenost.
Otišla je do njegovog stola, stala pored njega. “Mogu li sjesti?”
Nije podigao pogled sa svog piva. „Šta sam ja, tvoj srećni peti izbor?“
"Računaš ?"
„Nije teško, gospođo. Raščišćavaš mjesto brže nego pandur na zabavi

bratstva.”
Izvukla je meso i sjela preko puta njega. Pjesma "Lookin'
za ljubav” došao je na džuboks. Na svim pogrešnim mestima. . .
Konačno je podigao pogled. Ispod srebrnastih resa kose koja je sigurno bila
podšišana džepnim nožem, par plavih očiju zurio je u nju. U početku je
shvatila da on nije mnogo stariji od nje i da je gotovo zgodan, na način na
koji je Sam Elliott stranac u gradu. Izgledao je kao čovjek koji je u svoje
vrijeme prošao nekoliko mračnih uličica.
"Šta god da tražite", rekao je, "nećete to pronaći ovdje."
Počela je da flertuje, da kaže nešto smešno i bezlično, ali pre nje jezik je čak
formirao prvu reč, zastala je. Bilo je nešto u vezi njega. . . .
"Jesmo li se sreli?" upitala je mršteći se. Ponosila se svojim pamćenjem.
Lica, rijetko je zaboravljala. Osim ako nisu pripadali muškarcima koje je

ponekad pokupila; koje je odmah zaboravila. Molim te, Bože, reci mi da ga
već nisam zeznuo.
“Ljudi to stalno govore.” Uzdahnuo je. "Samo obično lice, valjda."
Ne, to nije bilo to. Bila je sigurna da ga je već vidjela, ali nije bilo važno,
stvarno. Osim toga, ovdje joj je cilj bila anonimnost, a ne sklapanje
prijateljstva. “Daleko je od uobičajenog. Jesi li odavde?”
"Ja sam sad."
"Šta radiš za život?"
„Izgledam li kao da zarađujem za život? Snalazim se, to je sve.”
„To je sve što svako od nas radi, zaista.”

„Pogledajte, damo...”
“Meghann. Prijatelji me zovu Meg.”

“Meghann. Neću te odvesti kući. Je li vam to dovoljno jasno?”
To ju je nasmejalo. “Ne sjećam se da sam tražio da me odvedu kući. Pitao

sam da li mogu da sjednem. Praviš prilično pretpostavku.”
Malo se povukao, izgledao je neugodno. "Izvini. bio sam
. . . sam
na neko vrijeme. Čovjeku pravi loše društvo.”
Jadno društvo. Imao je pečat obrazovanja.
Nagnula se bliže, proučavajući ga. Iako je ovdje svjetlo bilo slabo, i vazduh
zakrčen dimom cigarete, svidelo joj se njegovo lice. Dovoljno za jednu noć,
barem.
„Šta ako bih želeo da idem kući sa tobom?”
Kad bi ponovo podigao pogled, zaklela bi se da je problijedio. Njegovo oči

su bile bazensko plave.
Prošla je čitava vječnost prije nego što je odgovorio. „Rekao bih da to ne bi

značilo bilo šta.” Glas mu je zvučao čvrsto. Izgledao je uplašeno.
Ona se namršti. "Seks?"
Klimnuo je glavom.
Osetila je to iznenada, uzbuđenje jurnjave, ubrzanje njenog srca.
Ispružila je ruku, pritisnula kažiprst duž njegove nadlanice. „Šta ako kažem
da je to u redu? Da ne želim da to išta znači?”
“Rekao bih da je to bilo tužno.”

Povukla je ruku unatrag, ubodena tim zapažanjem. Odjednom je postala
prozirna, kao da su te plave oči mogle vidjeti pravo u nju. „Hoćeš li da
povališ ili ne? Bez tange. Nema buducnosti. Samo večeras. Malo vremena
zajedno.”
Čula je kako joj je glas porastao; bio je to tih, očajnički zvuk, koji ju je
posramio u iznenadnu tišinu.
Prošla je još jedna vječnost. Konačno je progovorio. “Ne znam da li bih bio
dobar u tome.”
"Ja sam." Stisnula je usne kako ne bi rekla nešto glupo. Bilo je smiješno,
zaista, ali bila je nervozna. Željela je da je želi, željela je to više nego što je
razumjela. On je bio ništa, samo još jedna karika u lancu nedostupnih, na
kraju zaboravnih muškaraca s kojima je spavala od razvoda. Koliko je ona
mogla zaključiti, nije imao ništa što bi mu preporučio, ništa što bi moglo
objasniti čudno treperenje u njegovim grudima. Ali bojala se da će je odbiti.
“Možda bismo mogli jedno drugo prebroditi ovu noć.”
Ustao je tako brzo da se meso zaljuljalo i zamalo palo. “Živim niz ulicu.”
Nije ga dirala, nije ga uzela za ruku niti na neki drugi način polagala pravo
na njega.
Ništa od uobičajenog pretvaranja naklonosti. “Pratit ću te” bilo je sve što je

rekla.
Joe ju je osjetio pored sebe, toplinu njenog tijela, način na koji je njena ruka
s vremena na vrijeme slučajno dodirnula njegovu.
Prestani sa ovim sada, pomislio je. Samo joj se okrenite i recite: „Napravio
sam grešku, žao mi je.” Ali nastavio je hodati naprijed, stavljajući jednu
nogu ispred druge.
Mogao je da oseti njen parfem. Nešto pljesnivo, slatko i seksi; podsjetilo ga

je na ljeto na dubokom jugu. Mirisnih cvjetova i vrelih, tamnih noći.
Gubio je stisak. Mora da je pijaniji nego što je mislio.
Nije mogao ovo da uradi. Nisam se ni sećao kako. (Ne seksualni dio – to
sjetio se; ostalo je ono što mu je izmicalo, pričanje, dodirivanje, biće sa
drugom osobom.)
Odjednom je stajao ispred svoje kabine. Tri bloka su hodali, a on nije uspio
progovoriti ni jednu jedinu riječ. Nije ni ona, a on nije znao da li je zahvalan
ili ne. Da je brbljala
smešno ni na šta, možda bi imao snage da se okrene od nje, da se opravda.

Njegovo ćutanje je bilo njegovo uništenje.
“Ovdje trenutno živim”, rekao je, prilično glupo pomisli, dok su stajali na
ulaznim vratima.
“Upravo sada, ha?”
To ga je iznenadilo. Shvatila je jednu stvar u rečenici koja je nešto otkrila.

Morao bi biti oprezan oko nje.
Otvorio je vrata i odmaknuo se kako bi je pustio da prva uđe.
Nakratko se namrštila, a zatim prošla pored njega, u mrak.
Slijedio ju je, namjerno ostavivši ugašena svjetla. Posvuda su bile Dianine

fotografije. Nije želio da objasni zašto je tako živio, a ne ovoj ženi u svojoj
dizajnerskoj haljini i skupom zlatno-platinastom nakitu.
U stvari, on uopšte nije želeo da priča.
Otišao je u kuhinju i uzeo sveće. Bilo ih je na desetine dostupan, pri ruci za

zimske oluje kada nestane struje.
Bez reči ih je odneo u spavaću sobu i stavio gde god je mogao; zatim ih,
jednog po jednog, čita. Kada je završio, okrenuo se i tamo je stajala na kraju
kreveta, držeći torbicu kao da je mislila da bi je mogao ukrasti.
Pustio je zaustavljeni dah. Bila je prelepa. Mračno crna kosa, bleda koža,
zelene oči koje su bile nagnute prema gore, usne koje kao da ne žele da se
osmehnu. Šta je dođavola ona radila ovde sa njim? I šta je on radio ovde sa
njom? Nije bio sa ženom od Diane.
Posegnula je u torbicu tražeći nešto...

Kondom. Moj bože.
—a zatim ispustila torbu na pod. Dok je hodala prema njemu, kukovima

lagano njišući, otkopčala je haljinu. Pao je do pola njenih ruku, otkrivajući
čipkasti crni grudnjak i kremasti dekolte.
Htio je reći, odlazi, ali umjesto toga posegnuo je za njom, privukao je uz

sebe. Njeno tijelo se oblikovalo prema njoj i počelo se polako, polako
kretati.
Kada je smogao snage da se povuče, drhtao je.
"Jesi li uredu?" ona je pitala.
Nije razmišljao, nije govorio, samo ju je uzeo u naručje i nosio prema

krevetu.
Zajedno su pali na izgužvanu posteljinu, ona ispod njega. Njegovo tijelo je

posesivno ležalo na njenom i osjećao se dobro. Njeni kukovi su mu izašli u
susret.
Zastenjajući, sagnuo se da je poljubi. Mekan, savijajući osećaj njenih usta

vratio ga u prošlost.
Diana.
"Šta si rekao?"
Povukao se, pogledao je dole.
Meghann.
Ovaj put, kada ju je poljubio, držao je oči otvorene. Poljubila ga je sa žestina

koja ga je ostavila bez daha.
Gurnula je ruke ispod majice. Vrhovima prstiju zgrabila je njegove
bradavice.
"Skini pantalone." Glas joj je bio grub. "Želim te dodirnuti."

Raskinuli su se. Skliznuo je s kreveta i skinuo se, a prsti su mu drhtali da
otkopča farmerke iz prvog pokušaja.
Goli su ponovo zajedno pali na krevet. Protrljao je svoju erekciju o nju,

ljubeći joj otvorena usta, bradu, zatvorene oči. Obmotala je svoju nogu preko
njegove i pritisnula se. Osjetio je svoju vlagu na svojoj butini.
Zatim je sagnula i dodirnula ga, čvrsto omotala prste oko njega. Gore i dolje.
Gore i dolje. Osjetio je kako kondom sklizne na svoje mjesto jednim

uvježbanim pokretom.
Zastenjao je dok je gurnuo u njen zahvat jednog slatkog, bolnog trenutka, a

zatim se povukao prije nego što je bilo prekasno. Klizi niz njeno tijelo, ljubi
joj bradu, grlo, grudi. Okusio je jednu bradavicu, povukao je u usta i sisao
njenu slatkoću.
Njegove ruke su joj razmaknule noge dok se spuštao, ljubeći joj pupak,
stidne dlake.
Pokušala ga je odgurnuti.
Držao ju je na mjestu, spuštao poljupce dok nije bio u njoj. Stenjajući,

uhvatila se za glavu i raširila noge. Njegov jezik ju je istraživao, okusio,
klizio gore-dolje, unutra i van.
„Oh. Moj. bože.” Rekla je to slomljeno. "Sad."
On ju je jednim brzim pokretom povukao prema sebi i ušao u nju. Privila se

uz njega, izvila se u susret. Uparila mu je potisak za potisak. Joeov vrhunac
nije ličio na ništa što je ikada ranije doživio.
"Uh", rekla je, odgurujući vlažnu kosu sa lica. “To je definitivno bila vožnja
e-kartom.”
Naslonio se na klimavo uzglavlje. Cijelo tijelo mu je bilo slabo, drhtalo je.
Podigla je pogled prema njemu, široko se osmehujući, i dalje teško dišući.

"Kako se zoveš?"
“Joe.”
“Pa, Joe. To je bilo sjajno.”
Nakon dugog minuta, usudio se kliziti rukom oko nje, privući je bliže.
Držeći je, zatvorio je oči.
Prvi put nakon nekoliko godina otišao je da spava sa ženom u naručju. Kada
se probudio, ponovo je bio sam.
C POGLAVLJE
SIXTEEN
“WHEW!” CLAIRE se bacila natrag na JASTUK. “Ne mogu da se setim

kada mi se poslednji put posrećilo ujutru.” Gurnula je kosu s očiju i
nasmiješila se Bobbyju. “Mora da me zaista voliš ako me poljubiš prije nego
što operem zube.”
Otkotrljao se na bok. Njegovo zgodno lice bilo je ispresijecano sićušnim

ružičaste linije za spavanje. "Još se pitaš, zar ne?"
"Ne", rekla je prebrzo.
Dodirnuo joj je obraz u milovanju tako mekom da je uzdahnula. „Volim te,

Claire Cavenaugh. Voleo bih da razbijem dupe čoveka koji te je toliko
uplašio da mi veruješ.”
Znala je da je njen osmijeh više nego malo tužan. Nije mogla ništa učiniti
povodom toga. “Nisu samo muškarci.”
"Ali ne mogu prebiti tvoju majku ili tvoju sestru."
Nasmijala se tome. „Samo dokaži da Meg nije u pravu. Ništa je neće

izluditi.”
“Ona pokušava, znaš.”

Claire je sjela u krevet. “Da. Primjetio sam. Napravila je onu pukotinu o

tome da ne volim ljude, a onda je rano napustila zabavu.”
“Takođe ti je kupila haljinu koja je koštala više od mog auta.”
„Novac je lak za Meg. Ona ima tonove. Samo je pitaj.”
Bobby se naslonio na glavu. Prekrivači su mu klizili niz gola prsa i slagali se

u krilo.
“I ona je odrasla s tvojom majkom, i nije imala tatu koju bi pokupila

labavost. Moralo je da joj bude teško, odgajati te sve te godine i onda gledati
kako Sam ulazi da je zameni.”
“Ne mogu vjerovati da je braniš. Rekla mi je da sam glup što sam se udala
za tebe.”
Uputio joj je onaj spororastući osmeh zbog kojeg je uvek bila slaba kolena.
„Draga, ne možeš joj to zamjeriti. Ona samo pokušava da te zaštiti.”
„Kontroliraj me je više kao to.”
„Dođi ovamo“, šapnuo je.
Nagnula se prema njemu. Njene gole grudi su mu proletele o prsa dok su

poljubio. Zavukao joj je ruku oko vrata i držao je tamo, ljubeći je dok nije
zaboravila cijeli njihov razgovor. Kada se konačno povukla, imala je
vrtoglavicu i previše je teško disala.
„Upoznaću te, Claire Cavenaugh-uskoro-Austin,” šapnuo je uz njene usne.
“Imala si glavobolju nakon kvara na vjenčanici i opet sinoć. Kada Meghann

povredi vaša osećanja, kažete da vam nije stalo i počnete da žvaćete aspirin.
Bio sam tamo, draga. Znam da je bitno da ti je sestra. Jedini koji imaš.”
Claire je htjela da se ne složi, ali je znala da je to besmisleno. Željela je
ponovo biti blizu Meg. Sve češće u proteklih nekoliko dana, otkrivala je
sjećajući se stare Meg. Onako kako su se nekada voljeli. „Umorna sam od

načina na koji smo zajedno“, priznala je. "Pa?"
“Niko ne može pritisnuti moja dugmad kao Meghann. Ona ima pravi dar za
govoreći sasvim pogrešnu stvar.”
“Da. Moj tata je bio takav. Nikada nismo uspeli da to uradimo između nas.
Sada ga više nema i volio bih da smo se više trudili.”
„U redu, Sigmund Frojd. Pokušat ću razgovarati s njom. Opet.”
“Nema više aspirina.”
Dala mu je još jedan dugi, dugotrajni poljubac, a zatim gola ušla u kupatilo.
Dok se ona završila tuširanjem i obukla, on je otišao.
Namjestila je krevet i otišla preko hodnika do Alijeve sobe. Njena ćerka

ležao u krevetu, sakriven ispod plavo-zelene gomile čaršava i jorgana Male
sirene.
„Hej, dušo“, rekla je, sedeći na ivici bračnog kreveta. “Vrijeme je da se

probudiš.”
Alison se protegnula i prevrnula na leđa. "Jesmo li dobili mačića?" “Ne.

Zašto?”
“Učinilo mi se da sam jutros čuo mačku kako mjauče.”
Claire je ugrizla donju usnu da se ne nasmiješi. Napomena za sebe: Dođite

tiho.
“Ne, ne maco. Mora da ste sanjali.” “I čuo sam nekoga na stepenicama.” “I .

. . uh . . . sišao da napravim kafu.”
„Oh. Pa, možemo li dobiti štene? Amy Schmidt ga ima, a njena mama je
'alergična na pse'.
“Šta kažeš na zlatnu ribicu?”
“Mo-om. Posljednja zlatna ribica je puštena u wc šolju.”
„Razmisliću o tome, u redu? Sada požurite dole. Pravim borovnicu palačinke

za doručak.”
Claire je sišla da započne kafu. Dok je Alison ušla u kuhinju, vukući svoju
lutku Groovy Girl za sobom, jaja i palačinke su bili gotovi.
Alison se popela na stolicu, stavila joj lutku u krilo i počeo da sipa sirup.
„Dosta je sirupa“, rekla je Kler dok je okretala još jednu palačinku na

teflonski tanjir.
“Ti, Bobby i tetka Meghann ste se sinoć zajedno istuširali.
Kako ste se svi uklopili?"
Claire se nasmijala. “To nije tuš s vodom. To je zabava za ljude koji će se

vjenčati.
Znaš, kao rođendanska zabava.” "Jesi li igrao igrice?" "Naravno."
"Dobiti poklone?" "Možete se kladiti." "Kao šta?"
Tange donje rublje. Čokoladna boja za tijelo. Ogromna kutija od gume.

“Ujna Meghann nam je dala Cuisinart.” Na Aliin zbunjeni pogled, dodala je:
"To je vrlo kul blender."
„Oh. Deda me danas vodi na pecanje. Gore kod jezera Tidwell.”
“To će biti zabavno.”
“Rekao je da moraš obaviti svadbena sranja.”
“Alison Katherine. Znaš bolje nego ponavljati dedine loše riječi.”
"Ups." Ali se sagnula naprijed i počela lizati sirup sa svog tanjira. br

vrijeme, bilo je čisto. „Da li ste znali da će, ako prepolovite crva, ponovo
izrasti?“
“Znao sam to.”
Odgurnula se sa svog sjedišta. Ali Lily France je odsjekao prst i'
nije ponovo izrastao.” Ona se namršti. „Mislim da Bog više voli crve nego
Lili.
To je zato što stane u red za ručkom.”
“Pa, ja ne...”
“Ćao, mama!” Alison joj je bacila poljubac i odjurila. Zaslon vrata udario iza
nje. Trenutak kasnije, Claire je čula visok glas svoje kćeri kako viče:
„Ovdje sam, deda. Tražiš li mene?”
Claire se nasmiješila i isključila roštilj, a zatim sičila drugu šoljicu kafe i

izašla na stražnji trijem. Ljuljaška sa letvicama ju je dočekala.
Sjedila je tamo, nježno se ljuljajući, zureći u srebrnu krivulju vode koja je

definirala njenu stražnju liniju vlasništva. Kuća je bila udaljena od reke, na
sigurnom usponu, ali na dan poput današnjeg, s nebom plavim kao
nezaboravne i travom koja je postala zlatna od neočekivane nedelje sunčeve
svetlosti, bilo je gotovo nemoguće sjetite se koliko bi rijeka mogla biti
opasna.
Ekran vrata su se škriputom otvorila i zatvorila. Meghann je izašla na

verandu.
Nosila je crni seljački top sa resama i farmerke sa širokim nogavicama.
Kosa joj je, nevezana, padala niz leđa u bujici lokna. Izgledala je predivno.
"Jutro."
Claire je čvršće navukla vuneni pokrivač oko nogu, skrivajući pacovski,

poderani znoj koji je obukla. “Hoćeš li palačinke?”
Meg je sjela na drvenu stolicu Adirondack preko puta ljuljačke.
"Ne hvala. Još uvijek pokušavam metabolizirati sinoćnji kolač.”
“Sigurno si rano napustio zabavu.” Claire se nadala da zvuči opušteno i da

nije povrijeđena.
“Bila je to lijepa zabava. Tvoja prijateljica Gina ima odličan smisao za

humor.”
„Da, ima.”
“Mora da joj je teško – gledati vaše vjenčanje tako brzo nakon vlastitog
razvoda.”
Claire je klimnula. “Ona prolazi kroz zaista težak period.”
“Uvijek je teško otkriti da si se udala za pogrešnog čovjeka.”
“Bili su u braku petnaest godina. Samo zato što su se razveli ne znači da je

bio pogrešan muškarac za ženidbu.”
Meg ju je pogledala. “Rekao bih da je to značilo upravo to.”
“Eric ti je zaista izigrao broj, zar ne?”
"Pretpostavljam."
Claire je otpila gutljaj kafe. Palo joj je na pamet da odustane od svega, da

uradi ono što je oduvek radila sa Meg - da ućuti i pretvara se da ne boli.
Tada se sjetila svog razgovora s Bobbyjem. Polako je rekla: „Nisi odgovorio

na moje pitanje: kako to da si rano otišao pod tuš?“
“Nije bilo tako rano. Kako su bili tvoji pokloni?”
“Bili su sjajni. Usput, hvala za Cuisinart. Sada: Zašto si otišao ranije?”

Meg je zatvorila oči, a zatim ih polako otvorila. Pogledala je. . . scarred.

Claire je to toliko šokirala da se uspravila. “Meg?”
„To je bila M&Migra“, odgovorila je. „Pokušao sam da budem dobar sport i
igraj igru, ali ja te jedva poznajem, pa sam rekao nešto pogrešno. Još uvijek
ne znam šta je to dovraga bilo.”
“Rekli ste da volim dobro, ali ne lako.”
"Da."
“Mislim da to nije istina, to je sve, i povrijedilo je moja osjećanja.” „Za

mene je to istina“, rekla je Meg.
Claire se nagnula naprijed. Konačno su kružili nešto što je važno. "Ponekad

te je teško voljeti, Meg."
“Vjeruj mi, znam.” Nasmijala se, ali to je bio gorak, grleni zvuk. „Osudiš
ljude – mene – tako oštro. Vaša mišljenja su kao bičevi. Svaki ostavi krvavi
trag.”
„Ljudi, da. Ali ti? Ja te ne osuđujem.”
“Pao sam sa fakulteta. Napisala sam kozmetičku školu. Nikad nisam

napustio Hayden. Loše se oblačim. Imala sam vanbračno dijete sa
muškarcem za kojeg sam otkrila da je već oženjen. Sada se udajem za
trostrukog gubitnika i previše sam glupa da bih se zaštitila predbračnim
ugovorom. Zaustavi me kada zvuči poznato.”
Meg se namrštila. „Jesam li sve to zakačio na tebe?”
„Kao oklop. Ne mogu razgovarati s tobom, a da se ne osjećam kao jadno-

bijeli gubitnik. I, naravno, ti si bogat i savršen.”
“Taj dio je istinit.” Meg je vidjela da je njen pokušaj humora propao. “Moj
terapeut misli da imam problema s kontrolom.”
“Pa, duh. Mnogo ličiš na mamu, znaš. Oboje morate voditi šou.”
“Razlika je u tome što je ona psihotična. Neurotičan sam. Ali Bog zna da je
prenijela nesreću muškarcima.” Meghann ju je pogledala. "Jesi li razbio
kletvu?"
Još jučer bi Claire naljutilo ovo pitanje. Sada je to shvatila. Claireino

naslijeđe od mame bilo je vjerovanje da te prije ili kasnije ljubav napusti.
Meg je naslijedila nešto sasvim drugo: uopće nije vjerovala u ljubav. „Jesam,
Meg. Iskreno.”
Meg se nasmiješila, ali je u njenim očima bila tuga. „Volio bih da imam
tvoju vjeru.”
Jednom se Claire osjećala kao jača sestra. „Znam da je ljubav stvarna. To je

u svakom trenutku koji dijelim sa Alijem i tatom. Možda ako . . . imao bi
oca, mogao bi vjerovati u to.” Claire je vidjela kako je njena sestra
problijedjela; znala je da je otišla predaleko.
„Bila si srećna što si imala Sama“, rekla je Meg polako.
Claire nije mogla a da ne pomisli na ljeto koje je tata pokušao biti uz Meg.
Bila je to noćna mora. Meg i Sem su se vrišteći posvađali oko toga ko više
voli Kler, ko zna šta je najbolje za nju. Claire je bila ta koja je završila
najgoru bitku. Vikala je Meg, prestani vikati na mog tatu. Tada je prvi put
vidjela svoju sestru da plače.
Sljedećeg dana Meg je otišla. Godinama kasnije, konačno je nazvala Claire.

Do tada je Meg bila na koledžu i imala svoj život.
„I on je želeo da bude tu za tebe“, rekla je nežno Claire.
"On nije bio moj otac."
Nakon toga su utihnuli. Tišina je smetala Claire, primorala je na to naslagala

riječi između njih, ali nije znala šta da kaže.
Spasio ju je telefon. Kada je zazvonilo, skočila je i utrčala unutra kuća da

odgovori.
"Zdravo?"
„Sačekajte za Elianu Salivan, molim vas.”
Claire je čula kako joj Meg prilazi iza leđa. Ona usta: Mama.
„Ovo bi trebalo da bude dobro“, rekla je Meg, sipajući sebi šoljicu kafe.
"Zdravo?" Mama je rekla. "Zdravo?"
"Hej, mama, ja sam, Claire."
Mama se nasmijala, tim grlenim, pažljivo seksi zvukom koji je gajila

godinama.
„Vjerujem da znam koju sam od svojih kćerki zvao, Claire.”
„Naravno“, odgovorila je Kler, iako je mama njih dvoje sve vreme

zbunjivala. Njena sećanja su bila potpuno zamenljiva. Kada bi ga pozvala,
mama bi prozračno rekla: Kako god; tada ste svi bili debeli kao lopovi. Kako
da ispravim svaki detalj?
„Pa, dušo, govori. M'houseboy je rekao da ste mi ostavili poruku. Šta se

dešava?"
Claire je mrzela lažni južnjački naglasak. Svaki izduženi samoglasnik ju je

podsjetio da je ona na kraju "publika" mami. “Zvao sam da ti kažem da se
udajem.”
“Pa, neka sam proklet. Sigurno sam mislio da ćeš umrijeti kao stara
služavka.”
“Hvala, mama.”
"Pa, ko je on?"
“Svidjet ćeš ga, mama. On je fin teksaški dečko.”

„Dečko? Mislio sam da je to način tvoje sestre.”
Claire se zapravo nasmijala. „On je muškarac, mama. Trideset sedam

godina.”
"Koliko novca zarađuje?"
“To mi nije važno.”
“Švorc, ha? Pa, daću ti moj najbolji savet, dušo. Lakše je udaj se za bogate,
ali koji vrag. Čestitam. Kada je vjenčanje?"
"Subota, dvadeset treća."
„Iz juna? Misliš u subotu?”
„Na to mislim. Imao bi dosta obaveštenja da si me ponovo nazvao.”
“Radio sam Shakespearea u parku. Sa Charliejem Sheenom, mogao bih

dodati.”
"Cijelu noć?"
„Sada, dušo. Znaš da moram da se brinem o svojim fanovima. Oni su moj

život krv. Usput , jeste li vidjeli moju sliku u Ljudima ? Samo ja i Jules
Asner, razgovaramo o djevojčici.”
“Nedostajalo mi je to. Izvini."
“ Dao sam ti pretplatu. Šta radite, samo pustite da sedi?”
“Bila sam zauzeta planovima za vjenčanje.”
„Oh. U redu. Pa, subota je teška za mene, dušo. Šta kažete na prvi vikend u
avgustu?”
Claire je zakolutala očima. „Koliko me zanima tvoj raspored, mama, to
pozivnice su već izašle. Meg je zauzeta planiranjem velikog dana. Prekasno
je za promjenu datuma.”
Mama se nasmijala. “Meg planira vaše vjenčanje? Dušo, to je kao da tražiš

od pape da isplanira bar micvu.”
“Vjenčanje je u subotu. Nadam se da ćete moći prisustvovati.” Evo je bila je,

ponovo ukočena i formalna, njena uobičajena reakcija na stres.
Meghann joj je dala aspirin.
Claire nije mogla a da se ne nasmiješi.
“ Svaki put me zaboli glava”, rekla je Meg. “Da li ona još uvijek brblja?”
Claire je klimnula glavom, šapnula: „Mislim da sam čula ime Anna Nicole
Smith.“
Meg se naceri. “Još jedna fina južnjakinja s problemima intimnosti.”

"Jasno?" reče mama oštro. "Slušaš li me?"
„Naravno, mama. Svaka riječ je biser.”
„U koliko sati u subotu? Pitao sam te dva puta.”
“Vjenčanje je u sedam popodne , slijedi prijem.”
Mama je uzdahnula. “Subota. Čekam tri mjeseca na termin frizera kod Joséa.
Možda me može odvesti ranije.”
Claire nije mogla više podnijeti. „Moram da bežim, mama. Biću u Hayden
Episcopal Church ove subote u sedam. Nadam se da ćeš uspjeti, ali sigurno
ću razumjeti ako budeš previše zauzet.”
“Ja sam zauzet. Ali koliko često se ćerka žene udaje?”
“U našoj porodici, ne često.”

„Reci mi pravo, dušo. Mislite li da će ovaj potrajati? Ne bih voleo da dam
dogovorim termin za frizuru za...”
„Moram da idem, mama. Zbogom.”

„U redu, dušo. Ja također. I čestitam. Ne bih mogao biti srećan zbog tebe.”
„Hvala, mama. Zbogom.”
Claire se pokušala nasmiješiti dok je podigla pogled prema Meghann.

“Subota je loš dan za nju.”
"Šta? Audiciju za Piramidu od 25.000 dolara?”
"Frizerski termin sa Joseom."
„Trebalo je da joj pošaljemo pozivnicu nakon što se završilo.”
“Ne znam zašto stalno očekujem nešto drugačije od nje.”
Meg je odmahnula glavom. "Da ja znam. Čak se i majka aligator drži oko
jaja.”
“Mama bi sebi napravila omlet.”
Oni su se tome zapravo smijali.
Claire je pogledala kroz prozor. Sunčeva svetlost dopirala je do njenog

dvorišta, učinila da cveće zablista. Uzela je mir iz tog pogleda; podsjetio ju
je na sve što je u redu s njenim svijetom. Najbolje je bilo zaboraviti na
mamu. "Hajde da razgovaramo o planovima za vjenčanje", rekla je konačno.
“Savršeno. Možda bismo mogli da pređemo preko menija.”
Claire se uspravi. "Naravno. Razmišljao sam o onim podmorničkim

sendvičima dugim stopama. Zaista hrane mnogo ljudi, a muškarci ih vole.
Ginina krompir salata je savršen prilog.”
Meghann je zurila u nju. “Kompir salata i podmornica sendviči.
To bi bilo. . .” Zastala je. “Ukusno.”

„Pauzirao si.”
„Jesam li? Mislim da sam udahnula.”
„Znam taj prekid. To govori koncept.”
“Ne. Ne. Upravo sam razgovarao sa svojom djevojkom. Carl. Ona je

kuharica koja se bori – upravo je diplomirala – i švorc je. Ne mogu joj platiti
kiriju.
Ponudila se da skuha neke predjela za trošak plus mali iznos. Njoj je

potrebna usmena predaja; znaš kako je. Ali ne brini. Rado ću otići u Safeway
po hranu, ako biste to radije radili.”
Claire se namrštila. „Da li bi to zaista pomoglo tvom prijatelju?
Ugostiteljstvo na recepciji?”
„Bilo bi, ali to nije ono što je važno. Ono do čega mi je stalo je da dobiješ
vjenčanje koje želiš .”
"Koliko bi to koštalo?"
“Isto kao sendviči podmornica i krompir salata.”
"Bez šale. Pa. Pretpostavljam da bi to bilo u redu. Sve dok uključujemo one
male viršle umotane u testo za popover. Bobby ih voli .”
“Svinje u ćebadima. Naravno . Siguran sam da bih na to pomislio.”
Claire je pomislila da je njena sestra ponovo zastala, ali nije mogla biti
sigurna.
Meg se nasmiješila. Bilo je samo malo usiljeno. „Sada, začudo, poznajem i

pekara bez posla koji bi mogao napraviti četvoroslojnu tortu sa svježim
cvijećem.
Ona preporučuje ljubičice, ali naravno, na vama je.”
"Znaš, Meg, ti si potpuna muka."
"Znam. Osuđujući i neoprostivi.”
“Apsolutno. Ali dobro preuzimaš kontrolu.”
Meghannin osmeh je izbledeo. Claire je znala da njena sestra misli na to

ljeto, prije toliko godina, kada je Meg preuzela kontrolu i promijenila sve
njihovi životi.
„Nisam mislila ništa loše s tim,“ tiho je rekla Claire. “To je tako prokleto
minsko polje između nas.”
"Znam."
„A sada o torti. . .”
C POGLAVLJE
SEDAMNAEST
“DOBIO SAM DOZVOLU ZA PARK, A ŠATOR JE rezervisan od

iznajmljivača za zabavu. Sutra ću s njima proći kroz konačne detalje o
postavljanju na putu za Costco.” Roy se zavalio. "To je to."
"A svjetla?" upitala je Meghann, odjavljujući šator sa svoje liste.
„Deset hiljada bijelih božićnih lampica, četrdeset i dva kineska lampiona, i

dvadeset visećih lampi. Provjerite.”
Meghann je u skladu s tim označila svoju listu. To je bilo to. Sve na njenoj
listi bio zbrinut. U posljednja dva dana odradila je guzicu, provjeravajući i
ponovno provjeravajući svaki detalj. Organizirala je sve što je Roy želio. To
će biti, izjavio je najmanje tri puta dnevno, najbolje vjenčanje koje se ikada
održalo u Haydenu.
Meghann nije mislila da je to neki standard, ali je učila da svoje cinične

misli zadrži za sebe. Čak je toliko radila da je noću spavala. Jedini problem
sada su bili njeni snovi.
Činilo se da su svi o Joeu. Kad je sklopila oči, sjetila se svega o toj noći.
Plave oči koje su bile tako tužne zbog načina na koji je nešto šapnuo -
možda ime . . .
- dok su vodili ljubav.

Voditi ljubav.
Nikada o tome nije razmišljala na taj način, ni sa kim.
“Meghann? Ponovo dobijaš onaj mošusni izgled. Razmišljate li o
predjelima?”
Nasmiješila se Royu. “Trebalo je vidjeti Carlino lice kad sam joj rekao
morala bi da napravi poslužavnik sa svinjama u ćebadima.”
„Mrzim to priznati, ali . . . oni su ukusni, znate. Umočen u kečap.
Još bolje uvučeni pečeni pasulj. Vjerovatno će nestati mnogo prije Brie i
pašteta.”
“Nisam joj dozvolio da pravi paštetu.” Meghann je ponovo pogledala svoju

listu. to je bila navika, sve proverava i ponovo proverava.
Roy joj je dodirnuo ruku. “Dušo, završila si. Sve što treba da uradite je
pojavi se večeras na probi i onda se dobro naspavaj.”
“Hvala, Roy. Ne znam šta bih bez tebe u svemu ovome.”
“Vjerujte mi, bilo je neočekivano zadovoljstvo raditi na ovom vjenčanju.
Moj sljedeći događaj je bure za hranu u polju za krave Clausenovih kako bih
proslavio prijem malog Todda na koledž.”
Nakon sastanka, vratila se prema svom autu. Prošetala je nekoliko puta

blokova prije nego što je shvatila da ide u pogrešnom smjeru. Upravo se
htjela okrenuti kad je ugledala garažu. Tamo, ušuškana u gustiš drveća i
odbjeglog salala, bila je Joeova koliba.
Imala je iznenadnu želju da priđe vratima, kaže, Hej, Joe, i prati ga do

spavaće sobe. Seks je bio odličan. Dovraga, bilo je bolje nego sjajno. Toliko
dobro da se iskrala usred noći. Oduvijek joj je bilo bolje zbogom nego dobro
jutro.
Upalilo se svjetlo u njegovoj kuhinji. Videla je senku koja je prešla kroz

prozor, blesak srebrnaste kose.
Skoro je otišla do njega.
Skoro.
Jedina stvar koju je sigurno znala - naučila je iz teško osvojenog iskustvo -

da li je anonimni seks bio sve što je mogla podnijeti.
Okrenula se i vratila do auta.
Joe je stajao kod sudopera i slušao kako voda teče. Grgljao je niz zarđale
cijevi. Trebao je da pere suđe za ručak – zato je ipak došao ovamo – ali nije
mogao da natera svoje ruke da rade.
Stajala je preko puta i gledala svoju kuću.
Meghann. Prijatelji me zovu Meg.
Stajala je potpuno mirno, prekriženih ruku, a njena šiljasta brada bila je

podignuta samo malo. Pored nje, ogromna viseća posuda sa cvećem poslala
je crvenu prikolicu cveća duž njene nadlaktice. Činilo se da nije primijetila.
Vjerovatno nije ni primijetio njihov miris. Nije mu delovala kao romantična
žena.
“Meghan.” Tiho je izgovorio njeno ime, iznenađen neočekivanim naletom

čežnja koja je došla sa tim. Prečesto je razmišljao o njoj u satima nakon
njihovog sastanka.
Rekao je sebi da to ništa ne znači, da je samo višak hormona u a telo koje je

godinama bilo hladno. Ali sada, gledajući je, želeći je ponovo, znao je da
laže samog sebe.
Preko puta je zakoračila prema njemu.
Njegovo srce se ubrzalo, ruke su mu bile uključene.

Zatim se okrenula i brzo otišla.
"Hvala Bogu", rekao je, poželivši da je to ozbiljno mislio.
Zatvorio je vodu i obrisao ruke. Polako je otišao do kamina i stao ispred

Dianine slike. U njemu je stajala u podnožju Trijumfalne kapije u Parizu,
mašući mu. Ona se vedro smješkala.
„Žao mi je“, šapnuo je, dodirujući staklo.
Telefonski rang, pocevši ga.
Znao je ko je to, naravno. „Hej, Gina“, odgovorio je, posegnuvši za svojim

radnim rukavicama.
“Hej, veliki brate. Znam da je kasno, ali imam probu večera u mojoj kući
večeras. Mislio sam da biste možda željeli doći.”
Večera za probu. Uvod u venčanje. “Izvini, ne.”
“To je za Claire Cavenaugh. Konačno se udaje.”
Joe je zatvorio oči, sjetivši se Claire. "Žao mi je, Gigi", rekao je na kraju.
“Ne mogu to učiniti.” Jedina stvar koja je gora od proslave braka bila bi
ulazak u bolnicu.
„Shvatam, Joey. Zaista. Nazvat ću te sljedeće sedmice.”
Claire je sjedila u doktorovoj čekaonici i čitala najnovije izdanje časopisa

People . Eno ga, slika njene majke u nekom gradskom parku, okružena
obožavateljima obučenim u pune regalije svemirskih putnika. Natpis je
glasio: Eliana Sullivan je bila opljačkana od strane obožavatelja na dvadeset
petoj godišnjici prve emisije Starbase IV.
„Oh, molim te. Imao sam bolje kostime za Noć vještica u drugom razredu.”
"Šta, mama?"
Claire se nasmiješila svojoj kćeri, koja je sjedila prekriženih nogu na taupe

tepih u boji, igranje sa lutkom Mačka u šeširu. "Ništa, dušo."
„Oh. Koliko još? Gladan sam."
„Ne duže. Dr. Roloff je zauzet ljudima koji su zaista bolesni. Videli ste da
Sammy Chan ulazi – on ima slomljenu ruku.” Alison Frowned. “Nisi
bolestan, zar ne?”
"Naravno da ne. Ovo je moj godišnji sastanak. Uvek ideš sa mnom.” "Da."
Ali se vratio igranju.
Nekoliko minuta kasnije, ušla je recepcionarka —Monika Lundberg

čekaonici. Kao i uvek, izgledala je prelepo, ovog puta u bledim sarafanima
boje celera. “Doktor će te sada primiti.”
Claire spusti pogled na Alison. „Ostani ovde, dušo. Odmah se vraćam.”

“Pazit ću na nju”, rekla je Monika. “Uđi u sobu četiri.”
"Hvala." Claire je otišla niz hodnik i skrenula u posljednju sobu s lijeve

strane.
"Hej, Claire, kako napreduju planovi za vjenčanje?"
Nasmiješila se Bess, medicinskoj sestri koja je radila za dr. Roloffa otkad se

itko može sjetiti.
“Odlično. Imamo nešto jednostavno.”
“Naravno da jesi.” Bess je izmjerila Clairein krvni tlak i temperaturu.
„Dobar pritisak, mali. Mora da živiš ispravno.” Uzela je brzi uzorak krvi, a
zatim se provukla kroz ormarić iznad lavaboa i izvukla plastičnu čašu za
uzorke.
“Znaš vježbu. Ostavite uzorak na vratima toaleta. Doktor će doći čim bude
mogao.”
“Hvala, Bess.”
Bess je namignula. "Vidimo se sutra. Zbogom.” I ona je otišla.
Claire je požurila preko hodnika, ostavila uzorak urina u kupatilu, a zatim se

vratila u sobu, gdje se brzo obukla u bolničku haljinu i popela se na papirom
prekriven sto za pregled.
Nekoliko trenutaka kasnije, dr Roloff je ušao. Bio je to visok, sijed čovjek,

strogih očiju i spremnog osmijeha. On je bio Klerin doktor veći deo njenog
života.
Njegao ju je kroz infekcije uha, akne i trudnoću. Sada je bio Alisonin doktor.
Sam je takođe.
Doktor je sjeo na stolicu i krenuo prema njoj. “Kako napreduju planovi za

vjenčanje?”
“Odlično. Hoćete li ti i Tina uspjeti?"
“Ne bih to propustio ni na svijetu.” Zastao je, spustio pogled na trenutak.
Claire je znala da razmišlja o kćeri koju je izgubio. “Diani bi se svidjelo

tvoje vjenčanje.”
Claire teško proguta. Bila je istina. Jedan od najtežih delova ovog venčanja
bio je odraditi to bez Dajane. Blueseri su uvijek sve radili zajedno. “Uvijek
je govorila da se čuvam za kraljevsku vlast.”
Konačno je podigao pogled. Osmeh koji je ponudio bio je umoran i više od

jednog malo nošena. „Jesi li čuo za Joea? Vratio se u grad.”
"Znam. Kako je on?"
Henry je teško uzdahnuo. “Ne znam. Nije bio kod Tine i mene.”
Bilo je očito koliko je doktor zbog toga povrijeđen.
“Siguran sam da hoće.”
“Da. Siguran sam." Dr Roloff je gurnuo naočare više na nos i ispravljena.

“Pa, dosta toga.” Otvarajući svoju kartu, proučio ju je.
“Je li sve u redu?”

"Da."
“Nećeš me vidjeti još dva mjeseca. Zašto tako rano, Claire?
Obično moramo poslati tri obavještenja i telefonirati da bismo vas doveli

ovdje.”
"Kontracepcijske pilule", rekla je, osjećajući kako joj se obrazi zagrijavaju.
Bilo je smiješno; imala je trideset pet godina. Nije bilo razloga za sramotu.
Ali bila je. „Želimo da sačekamo neko vreme pre nego što zatrudnimo.”
Ponovo je proučio njenu kartu, a zatim klimnuo glavom. “Ne bih želio da
budeš na njima previše godina, ali za sada ćeš biti dobro. Počećemo te sa
mini pilulama.”
“Odlično.”
Dr. Roloff ostavlja svoj karton po strani. “Hajde da ti uradimo Papa test.”
Kada je završio, Claire je ustala.
„Vaš tata mi je rekao da ste prošle nedelje imali glavobolju“, rekao je,
skidajući rukavice. “I da si uvrnuo levi skočni zglob.”
Život u malom gradu. Claire je uzdahnula. Otkad se seća, njen tata je trčao
doktoru kad god bi imala nokat ili pocepao zub.
Njen dolazak u odraslu dob nije promijenio njeno ponašanje. “Prošle godine
je mislio da imam Méniereovu bolest nakon što mi se zavrtjelo u glavi od
vožnje na Ferrisovom kotaču.”
Nasmiješio se na to. “Sam je svakako oprezan u pogledu zdravstvene zaštite,

to je istinito. Trebao si ga vidjeti kad si bio mali. Dobio sam tri poziva
sedmično s pitanjem da li je to i to normalno. Stvari poput tri kihanja
zaredom bi ga uzbudile. Ipak, to ne znači da je budala. Čini li se da su
glavobolje izazvane vašim ciklusima?”
„Imam trideset pet godina“, rekla je uz smeh. “Čini se kao da uvijek

ovuliram ili teče. Dakle, da, možda.”
„Da li ste ikada počeli da vežbate?“

„Ikad? Deveti razred je bio dobra godina za mene. Išao sam na stazu i
odbojku.”
Napisao je nešto u svojoj karti. Verovatno kauč krompir.
“Spavaš li dobro?”
“Kao beba. Otkad sam stavio Bobbyja. . .” Ponovo je pocrvenela. „Pa, znaš.
Spavam odlično.”
"Drago mi je da to čujem. Stres?"
“Ja sam samohrana majka koja će se prvi put udati. Sestra koju jedva
poznajem planira vjenčanje, a moja majka prijeti da će doći. Dakle, da, malo
sam pod stresom.”
"U redu. Reci svom tati da sam rekao da je sve u redu. Bez brige. Ali malo
vježbaj.
To je najbolji tretman za stres. Takođe, opet ste malo anemični.
To također može uzrokovati glavobolje. Zato počni uzimati malo gvožđa, u

redu?”
"Shvatio si."
„Sada dovedite tu svoju prelijepu djevojčicu kući i počnite to raditi stvar za

žensko venčanje. Ceo grad se raduje tome.”
“To se dešava kada čekate petnaest godina nakon svih ostalih u vašem
razredu.”
“Bio si samo nekoliko trenutaka udaljen od toga da te etiketiraju kao gradsku

usidjelicu. Ne znam o kome će Bes i Tina sada brinuti.” Oči su mu zaiskrile
iza malih okruglih naočara.
“Hvala, doktore.”
Potapšao ga je po ramenu. „Srećna sam zbog tebe, Claire. Svi smo mi.”
C POGLAVLJE
OSAMNAEST
POSLE PODNE JE BILO SIVO I HLADNO. KIŠA JE PADALA U

sićušnim stakato rafalima koji su bili gotovo nevidljivi golim okom.
Claire je provela ostatak dana pretvarajući se da radi.
"Idi kući, Claire", rekao joj je otac kad god bi slučajno ušao u kancelariju i
vidio je.
“Imam posla”, bio je njen standardni odgovor, a svaki put kad bi to rekla, on
se nasmijao.
“Da. Danas si od velike pomoći. Idi okupaj se. Napravi nokte.”
Bila je previše nervozna da bi se okupala ili oprala nokte. Trideset pet je bilo
prestaro da se prvi put uda. Kako je moguće da radi pravu stvar?
Ali svaki put kada su joj brige zaprijetile da je savladaju, skrenula bi za ugao
ili otvorila vrata i ugledala Bobija. Farbao je ogradu oko vešeraja kada ga je
prvi put videla, a drugi put je ribao kanue.
Oba puta je pogledao svoj pristup. Hej, draga, rekao je smiješeći se. Volim
te.
Samo to, tih nekoliko i dragocjenih riječi, i Claire je ponovo lakše disala,
otprilike sat vremena, sve dok sumnje ponovo nisu izbile.
Konačno, oko tri popodne, odustala je i vratila se kući njena kuća. Igračke su
ležale razbacane po travi u prednjem dvorištu; Barbie koja je bila napola
obučena, ružičastu plastičnu kantu i sićušnu lopatu, crvenu štalu Fisher-
Pricea, zajedno sa životinjama na farmi. Pokupila je sve i krenula prema
kući.
„Tu si“, rekla je Megan kada je ušla.
"Hej", rekla je, uzdahnuvši dok je prišla kutiji za igračke i ubacila svoj teret.
"Jesi li uredu?"
"Dobro sam." Sigurno nije željela razgovarati o svojim vjenčanim tremama s

gospođicom Prenup.
Meghann je ustala. Claire je mogla osjetiti sestrin pogled; bilo je advokatski

i intenzivno. Uopšte nije sestra-sestra. „Samo sam htela da popijem ledeni
čaj. Želite li jednu?”
“Margarita bi bila bolja.”
“Shvatio si. Sedi.”
Claire se spustila na sofu i podigla noge na stolić za kafu prekriven

časopisima.
Meg se ubrzo vratila, držeći dvije čaše. "Tu si."
Claire je uzela čašu i probala margaritu. "Ovo je dobro. Hvala.”
Meg je sjedila u savijenom drvenom kamenu pored kamina. "Uplašen si",

rekla je nježno.
Claire je skočila kao da su je vikali. "Svako bi bio." Popila je još jedno piće,
pazeći da ne dođe u kontakt očima. Osećala se kao veverica
prisustvo kobre.
Meg se pomerila do sofe i sjela pored Claire. “To je normalno, vjerujte mi.
Da se trenutno nisi uplašio, izmjerio bih ti puls.”
"Misliš da bih se trebao bojati."
“Sjećam se kada su se Elizabeth i Jack vjenčali. Bili su zaljubljeni kao dvoje

ljudi koje sam ikada vidio. I još su joj trebala dva martinija da prošeta niz
prolaz. Samo se budala ne bi uplašila, Claire. Možda se zato vjenčanja
održavaju u crkvama – jer svako je čin vjere.”
"Volim ga."
„Znam da znaš.”
“Ali trebao bih potpisati predbračni ugovor kako bih zaštitio svoju imovinu
u slučaju da se razvedemo.”
“Ja sam advokat. Zaštita ljudi je ono što ja radim.”
„Štitiš strance. Članovi vaše porodice su druga stvar.”
Meghann je spustila pogled na svoje piće, a zatim tiho rekla: "Valjda."
Claire je poželjela da može vratiti tu malu okrutnost. Šta je to u njihovoj

prošlosti što ih je natjeralo da se tako dosljedno ranjavaju? „Znam da
pokušavaš pomoći, ali kako možeš?
Ne veruješ u ljubav. Ili brak.”
Prošao je trenutak prije nego što je Meg odgovorila, a kada je progovorila,

ona glas je bio blag. “Nikad nisam vidio bebu vranu.”
"Šta?"
“Na putu do posla vidim vrane skupljene duž telefonskih linija u kući park
na obali. Tako da znam da svakog proljeća negdje ima gnijezda, ispunjenih
sićušnim novorođenim vranama.”
“Meg, imaš li napad?”

„Moja poenta je: znam da postoje stvari koje nikada ne vidim. Ljubav mora
biti jedna od njih. Pokušavam da vjerujem u to umjesto tebe.”
Claire je znala koliko je koštalo njenu sestru da tako nešto kaže. Nikome ko
je odrastao u maminoj senci nije bilo lako verovati u ljubav.
To što bi Meghann pokušala, za Klerino dobro, zaista je nešto značilo.

"Hvala ti. I hvala na planiranju vjenčanja. Čak i ako svaki detalj držite u
tajnosti.”
“Bilo je zabavnije nego što sam mislio. Kao na maturskoj večeri komitet –
nije da bih ikada bio u takvom nečemu.”
“Bila sam kraljica mature.” Claire se nacerila. „Bez zezanja, i princeza

rododendrona, takođe, na Danima planinarenja.”
Meghann se nasmijala. Očigledno joj je laknulo povratkom na neobičan

razgovor.
“Šta radi princeza Rhodie?”
“Sjednite u stražnji dio Fordovog pikapa iz 1953. u haljini boje Pepto

Bismol i mahnite gomili. Klub koza 4-H hodao je iza nas u paradi. Kiša je
padala tako jako da sam na kraju izgledao kao Tim Curry na kraju filma The
Rocky Horror Picture Show. Tata je snimio oko tri tuceta fotografija i sve ih
stavio u album.”
Meghann je ponovo spustila pogled na svoje piće. Bio je to trenutak prije nje
govorio. “To je lijepo sjećanje.”
Claire je odmah požalila zbog svog komentara. Sve što je uradio je da je

istakla Megannino bezočevstvo. "Žao mi je."
"Bio si srećan što imaš Sema. A Ali je srećan što ima tebe. Ti si sjajna
majka.”
„Žališ li zbog toga?“ rekla je Claire, iznenadivši oboje svojim intimnim
pitanje. “Nemam djece, mislim.”
“To što sam bio advokat za razvode učinilo me sterilnom.”
“Meghann”, rekla je ravnomjerno.

Meg ju je konačno pogledala. “Mislim da ne bih bio dobar u tome. hajde

samo ostavi to na tome.”
„Bila si mi dobra majka. Neko vrijeme.”
“Važno je 'na neko vrijeme'.”
Claire se nagnula prema svojoj sestri. „Voleo bih da čuvaš Alison sledeće
nedelje.
Dok smo Bobby i ja na medenom mjesecu.”
„Mislio sam da ne ideš na medeni mesec.”
“Tata je insistirao. Njegov vjenčani poklon bio je sedmično putovanje na

Kauai.”
„I želiš da ja čuvam bebu?“
Claire se nasmiješila. „To bi mi mnogo značilo. Ali mora da te bolje

upozna.”
Meghann je lepršavo udahnula. Izgledala je nervozno. "Da li mi veruješ?"

"Naravno."
Meg se zavalila. Drhtav osmijeh joj je izvio usne. "U redu."
Claire se nacerila. “Nema je voditi na streljanu ili je učiti da bungee-jump.”
“Dakle, završeni su časovi padobranstva. Mogu li je odvesti na jahanje

ponija?”
Još su se smijali kada je tata progurao vrata i ušao u dnevnu sobu. Već je bio
obučen za probu u crne pantalone – svježe ispeglane – i blijedoplavu teksas
košulju s logom River's Edgea na džepu. Njegova smeđa kosa je nedavno
ošišana i začešljana sa čela. Da Claire nije znala za bolje, mislila bi da je on
to izbrusio.
„Hej, tata. Izgledaš odlično."
"Hvala." Sestri je bacio neugodan osmijeh. “Meg.”

"Sam", rekla je Meg ukočeno kada je ustala. “Moram se obući.
Zbogom."
Kada je Meghann nestala na spratu, Sam je uzdahnuo i odmahnuo glavom.

“Osjećam se visokim oko dva metra kada me pogleda.”
"Znam taj osjećaj. Šta se dešava, tata? Moram da se obučem.” Ona pogledao
pored njega. „Mislio sam da igraš dame sa Alijem?“
"Bobby pokušava da joj isplete kosu u francusku pletenicu."
Claire se na to nasmijala i krenula prema stepenicama. “Ponovit ću to prije

nego odemo. Hoćeš li me pokupiti za četrdeset pet minuta?”
“Moram prvo razgovarati s tobom. Samo na minut. Nisam znao da li da

razgovaram sa Bobijem u isto vreme...”
Ona se nasmiješi. “Nadam se da ovo nije moj davno zakašnjeli razgovor o

seksu.”
“Razgovarao sam s tobom o seksu.”
“Nemoj to raditi nije priča.”
"Wiseass." Klimnuo je prema kauču. "Sjedni. I ne daj mi bilo koje usne. Ovo
će potrajati samo sekund.”
Sjeo je na stolić. “Margarite, već?” rekao je, bacivši pogled na Meginu čašu.
“Bio sam malo nervozan.”
„To me tjera da razmišljam o tome kada sam se oženio tvojom mamom.”

“Da pogodim, pila je moć po cijeli dan.”
“Obojica smo bili.” Nasmiješio se, ali to je bilo malo tužno, taj osmijeh, i
nekako je isključio Claire.
Nakon kratke pauze, posegnuo je u džep, izvukao malu crnu kutiju i otvorio
je.
Unutra se nalazio žuti dijamant rezane boje markiza postavljen na široku

platinastu traku.
„To je dijamant tvoje bake Myrtle. Željela je da ga imaš.”
Prsten je izazvao desetak slatkih uspomena. Kad god njena baka kada je
podijelio karte, ovaj dijamant je poprskao sićušne odsjaje u boji po
zidovima.
Tata je ispružio ruku, uhvatio je za ruku. “Nisam mogao dozvoliti da se moja

beba uda sa prstenom od staniol.”
Probala ga je. Prsten je pristajao kao da je napravljen za nju. Nagnula se i

povukla ga u naručje. “Hvala, tata.”
Mirisao je na dim i lovor nakon brijanja, kao i cijeli njen život, i u tom
trenutku, dok ga je držala licem prislonjenim uz njegov obraz, prisjetila se
desetak puta iz svog djetinjstva. Noći kada su išli na kuglanje i večerali u
Zeke's Drive-In tremu svjetlo je treperilo deset sekundi nakon što su ona i . .
. način na koji njen pratilac izašli na prilaz. . . priče koje joj je pričao prije
spavanja kada se osjećala uplašeno i usamljeno i kada joj je nedostajala
starija sestra.
Posle sutra bi ona bila udata žena. Drugi čovek bi bio centar njenog života,
druga ruka bi je držala mirno. Ona će od sada biti Bobbyjeva žena; ne
djevojčica Sama Cavenaugha.
Kada se tata povukao, bile su mu suze u očima, a ona je znala da hoće

razmišljao o istoj stvari.
"Uvijek", šapnula je.

Klimnuo je s razumijevanjem. “Uvijek.”
C POGLAVLJE
DEVETNAEST
MEGHANN JE POŽELJELA BOGU DA NIKAD NIJE PRISTALA DA

GINA vodi i planira večeru za probu. Svaki trenutak je bio čisti pakao.
Jeste li ovdje sami?
Gdje ti je muž?
Nemate dece? Pa. To je sreća, ponekad poželim da mogu dati moj daleko.
Nakon ovoga uslijedio je očigledno neugodan smeh.
Bez muža, ha? Mora da je sjajno biti tako nezavisan. Ovo je uvijek pratilo
mrštenje.
Meghann je znala da Claireini prijatelji pokušavaju razgovarati s njom;

jednostavno nisu znali šta da kažu. Kako su mogli? Ovo je bila grupa žena
koje su beskrajno pričale o svojim porodicama. Vrijeme početka ljetnih
kampova bila je velika tema razgovora; takođe odmarališta koja su bila
„prilagođena deci” na jezeru Chelan i duž obale Oregona. Meghann nije

imala pojma šta uopće znači prijateljstvo prema djeci . Da su servirali kečap
uz svaki obrok, možda.
Pokušavali su je uključiti, posebno Bluesere, ali što su je više pokušavali

učiniti dijelom grupe, osjećala se otuđenije. Ona
mogao razgovarati o mnogo stvari - svjetskoj politici, situaciji na Bliskom

istoku, gdje dobiti najbolju ponudu za dizajnersku odjeću, tržištima
nekretnina i Wall Streetu. Ono o čemu nije mogla da priča su porodične
stvari. Kid stvari.
Meghann je stajala kod kamina u Gininoj prekrasno uređenoj kući,

pijuckajući svoju drugu margaritu. Ova je, kao i prva, prebrzo nestajala.
Posvuda je bilo grupa ljudi - na palubi, u dnevnoj sobi, sedeći za
trpezarijskim stolom - svi su razgovarali i smejali se među sobom. Na drugoj
strani sobe, Claire je stajala za kuhinjskim šankom/
pultom, jela čips i smijala se s Ginom. Dok je Meghann gledala, Bobby je

prišao iza Claire i šapnuo joj nešto na uho. Odmah mu se okrenula u zagrljaj.
Spojili su se kao komadići slagalice, savršeno pristajali, a kada je Claire
podigla pogled na Bobbyja, lice joj je zablistalo.
Ljubav.
Tu je bio, u svoj svojoj živosrebrnoj slavi.
Molim te, Bože, našla se kako se moli prvi put nakon nekoliko godina, neka
bude stvarno.
„U redu, svi“, rekla je Gina ulazeći u sobu. “Sada je vrijeme za drugi deo
večeri.”
Nastala je tišina. Svi su podigli pogled.
Gina se nasmiješila. “Hektor otvara kuglanu samo za nas! Krećemo za

petnaest minuta.”
Kuglanje. Iznajmljene cipele. Košulje od poliestera. Podjela ljudi u timove.
Meg se lagano udaljila od zida. Otpivši gutljaj koktela, shvatila je da je to

završila. "Prokletstvo."
“Nismo se još stvarno sreli. Ja sam Harold Banner. Karenin muž.”
Meghann je uznemirila njegovo prisustvo. Nije ga čula da prilazi. “Zdravo,

Harolde.”
Bio je to visok, mršav čovjek s gustim crnim obrvama i osmijehom koji je

bio samo malo preširoko, kao da je možda imao previše zuba. „Čujem da si
advokat.”
"Da."
“Da te pitam onda...”
Trudila se da ne raste.
Zalajao je grohotom. "Šalim se. Ja sam doktor. I ja dobijam isto stvar sve
vreme. Svi koje sretnem pominju negdje bol.”
U dupe, možda. Klimnula je i ponovo pogledala u svoju praznu čašu.
„Pretpostavljam da si ostavila muža kod kuće, ha? Lucky Guy. Karen me

tjera da se pojavim u svemu.”
“Sama sam.” Trudila se da ne stisne zube, ali ovo je bilo oko desetog vreme
kada je to morala da otkrije večeras.
“Oh. Opušteno i bez fensi. Blago tebi. Djeca?”
Znala je da je on samo bio fin, pokušavajući pronaći zajednički jezik pričala,

ali nju nije bilo briga. Večeras je bilo brutalno. Još jedan podsjetnik da je bila
žena sama na svijetu i vjerovatno bi vrisnula. Inače je bila ponosna na svoju
nezavisnost, ali zbog ove gužve u malom gradu osjećala se kao da joj
nedostaje nešto važno. „Žao mi je, Harolde. Moram ići sada."
"Šta je sa kuglanjem?"
"Ja ne kuglam." Prešla je dnevnu sobu i prišla do Claire, nježno stavivši ruku
na sestrino rame.
Claire se okrenula. Tada je izgledala tako sretno da je Meghanni zastao dah.

Kada je ugledala Meghann, nasmijala se. "Pusti me da pogodim. Ti nisi
kuglaš.”
“O, ja volim kuglanje. Zaista”, dodala je na skeptični pogled svoje sestre.

“Imam svoju loptu.” Odmah je znala da je s tim otišla predaleko jedan.
„Znaš, ha?“ Claire se naslonila na Bobbyja, koji je živahno pričao
Šarlotinom mužu.
“Nažalost, imam nekoliko detalja u posljednjem trenutku koje moram

provjeriti sutra. Moram rano da ustanem.”
Claire je klimnula. „Razumem, Meg. Zaista znam.”
„I ja sam mislio da ponovo pozovem mamu.”
Clairein sretan pogled je izblijedio. “Misliš li da će se pojaviti?”
Meghann je poželjela da može zaštititi Claire od mame. „Daću sve od sebe

da je dovedem ovde.”
Claire je klimnula.
“Pa. ćao. Reći ću Gini zašto odlazim.”
Petnaest minuta kasnije, Meghann je bila u svom automobilu i jurila seoskim

putem prema Haydenu. Spustila je gornji dio, a hladan noćni zrak šibao joj
je kroz kosu.
Pokušala je zaboraviti večeru za probu, izvući bolna sjećanja njen um, ali
ona to nije mogla. Dobronamerni prijatelji njene sestre uspeli su da podvuku
prazninu Meginog života.
Vidjela je natpis za Mo's Fireside Tavern i pritisnula kočnicu.
Bila je loša ideja ući, znala je. Nije bilo ničega osim problema tamo. I jos. . .
Parkirala je na ulici i ušla u zadimljeni bar. Večeras je bila gužva.
petak. Naravno.
Muškarci su sjedili na svakoj barskoj stolici, za svakim stolom. Bilo je

nekoliko žena raštrkanih po gomili, ali prokleto malo.
Probijala se kroz mjesto, hrabro provjeravajući svakog muškarca. Ona imala

dovoljno osmeha da zna da bi ga večeras mogla naći ovde.
Obišla je cijelo mjesto i vratila se do ulaznih vrata kada je shvatila zašto je

zaista ovdje.
"Joe", rekla je tiho, iznenađena. Iskreno, nije znala da ga želi.
To nije bilo dobro.
Napustila je bar. Na ulici je duboko udahnula slatki planinski vazduh. Nikad

nije dvaput spavala sa muškarcem. Ili retko. Kao što je njena prijateljica
Elizabeth jednom istakla, Meghann bi ponekad donela novogodišnju odluku
da prestane da jebe studente, a zatim izlazila sa muškarcima bez kose
nedelju ili dve, ali to je bio prilično veliki opseg njenog takozvanog
zabavljačkog života.
Neverovatna stvar je bila to što nije želela da prođe kroz mogućnosti bar i
dovesti kući stranca.
Željela je
...
Joe.
Stajala je kod svog automobila, gledajući niz ulicu u svoju malu kabinu.
Svjetlost je sijala sa prozora.
"Ne", rekla je naglas. Nije smjela, ali je ipak hodala, prelazila ulicu i ulazila
u njegovo dvorište koje je mirisalo na orlovi nokti i jasmin. Na vratima je
zastala, pitajući se šta dođavola radi.
Onda je pokucala. Nastupila je duga tišina. Niko se nije javio.

Okrenula je dugme i ušla unutra. U kabini je bilo mračno i tiho. AT jedna

lampa je sijala mekom svetlošću, a vatra je pucketala u ognjištu. "Joe?"
Oprezno je istupila naprijed.
Nema odgovora.
Drhtaj joj prođe duž kičme. Osjetila je da je ovdje, blizu, ukopao se u tamu
poput ranjene životinje, posmatrajući je.
Bila je smiješna. Jednostavno nije bio kod kuće. I ona ne bi trebala biti
ovdje.
Počela je da se okreće prema vratima kada je ugledala fotografije. Oni su bili

svuda - na stoliću za kafu, krajnjim stolovima, prozorskim daskama, kaminu.
Namrštena, hodala je od mesta do mesta gledajući slike. Oni svi su bili ista
žena, ljupka plavuša sa elegancijom Grace Kelly. Bilo je nešto poznato u
njoj. Meghann je podigla jednu, zagladila prstom po jeftinom okviru od
pleksiglasa. Na ovoj fotografiji, žena je očigledno pokušavala da napravi
testo za pitu od nule. Brašna je bilo posvuda. Nosila je kecelju na kojoj je
pisalo: Kiss the Cook. Njen osmeh je bio zarazan. Meghann nije mogla a da
se ne nasmiješi zajedno s njom.
“Da li uvijek provaljujete u tuđe domove i šapate po njihovim stvarima?”
Meghan je odskočila. Prsti su joj utrnuli - samo na trenutak, ali tako bilo
dovoljno vremena. Slika je pala na pod. Okrenula se, tražeći ga.
“Joe? To sam ja, Meghann.”
"Znam da si to ti."
Ležao je u uglu sobe, sa jednom savijenom, a drugom ispruženom nogom.

Svjetlo vatre obasjavalo mu je srebrnastu kosu i polovicu lica.
Nije znala da li je to prigušeno osvetljenje, ali je primetila urezane linije
oko njegovih očiju. Tuga se uhvatila za njega, natjerala je da se zapita da li

je plakao.
„Nisam trebao da ulazim. Ili dođi ovamo, što se toga tiče”, rekla je,
neugodno. "Žao mi je." Okrenula se i krenula prema vratima.
“Popij piće sa mnom.”
Pustila je dah, shvativši upravo tada koliko je željela da je zamoli da ostane.

Polako se suočila s njim.
“Šta da ti donesem?”
"Martini?"
On se nasmijao. Bio je to suh, šuštav zvuk koji nije ličio na pravu stvar.
“Imam viski. I viski.”
Prošla je pored stolića za kafu i sjela na izlizanu kožnu sofu.
“Ja ću viski.”
Ustao je, prešetao preko sobe. Sada je vidjela zašto je bio takav nevidljivi;
na sebi je imao iznošene crne farmerke i crnu majicu.
Čula je prskanje tečnosti, a zatim zveckanje leda. Dok joj je točio piće,
pogledala je po sobi. Sve te fotografije slicne Grace Kelly činile su joj
neugodnu. Ove slike nisu bile ukras; bili su opsesija, goli i nepostiđeni.
Pokušala je shvatiti gdje je vidjela ovu ženu, ali nije mogla.
"Ovdje."
Podigla je pogled.
Stao je ispred nje. Dva gornja dugmeta njegovog Levi'sa bila su otkopčana, a
majica je bila poderana na kragni, otkrivajući tamni komad kose na prsima.
"Hvala", rekla je.

Uzeo je piće pravo iz boce, a zatim je obrisao usta pozadinu njegove ruke.
"Sigurno." Nije se udaljio, samo je stajao i zurio u nju. Bio je nesiguran na
nogama.
„Pijan si“, rekla je, konačno shvativši.
„Dvadeset drugi je jun.” Nasmiješio se, ili pokušao, ali tuga u njemu oči su
to učinile nemogućim.
"Imaš li nešto protiv dvadeset druge?"
Pogled mu je preletio do krajnjeg stola pored nje. Na grupisane fotografije

tamo. Brzo ju je pogledao. “Bio si ovdje prije neki dan. Nisi ušao.”
Dakle, vidio ju je kako stoji na ulici tog popodneva i gleda u njegovu kuća.
Nije mogla smisliti kako da odgovori, pa je umjesto toga pila.
Sjeo je pored nje.
Okrenula se da se suoči s njim, shvativši za trenutak prekasno koliko su

blizu. Osjećala je njegov dah na njegovim usnama. Pokušala je da se skloni.
Ispružio je ruku, uhvatio ga za zglob. "Ne idi."
“Nisam odlazio. Ali možda bih trebao.”
Iznenada je pustio zglob. "Možda bi trebao." Otpio je još jedan gutljaj iz

boce.
„Ko je ona, Džo?“ Glas joj je bio blag, ali u tihoj prostoriji djelovao je
preglasno, previše intimno. Ona se trgnula, poželjevši da nije pitala,
iznenađena što joj je stalo.
"Moja supruga. Diana.”

“Ti si oženjen?”
"Ne više. Ona
. . . ostavio me."
“Dvadeset drugog juna.”
"Kako znaš?"
„Znam za razvode. Godišnjice mogu biti pakao.” Meghann je zurila u

njegove tužne, tužne oči i trudila se da ništa ne osjeti. Tako je bilo bolje,
sigurnije. Ali sedeći ovde pored njega, dovoljno blizu da je uzme u zagrljaj,
osetila je. . . potrebiti. Možda čak i očajan. Odjednom je htjela nešto od Joea;
nešto više od seksa.
“Možda bih trebao ići. Čini se da želiš da budeš sam.”
“Bio sam sam.”
Čula je bol od usamljenosti u njegovom glasu i to ju je privuklo. "Ja

također."
Ispružio je ruku, dodirnuo joj lice. “Ne mogu ti ništa ponuditi, Meghann.”
Način na koji je izgovorio njeno ime, sav tužan, otegnut i spor, izazvao joj je
drhtaj niz kičmu. Htjela je da mu kaže da ne želi ništa od njega osim noći u
njegovom krevetu, ali začudo, nije mogla sročiti riječi.
"Uredu je."
“Trebalo bi da želiš više.”
"Trebao bi i ti."
Odjednom se osjetila krhkom, kao da taj čovjek kojeg uopće nije poznavala
ima moć da joj slomi srce. „Previše pričamo, Joe. Poljubi me."
U ognjištu je cjepanica uz topot pala na pod ognjišta. Iskre su preplavile

prostoriju.
Uz stenjanje, privukao ju je u naručje.
C POGLAVLJE
DVADESET
SLJEDEĆE JUTRO VRIJEME U HAYDENU JE BILO savršeno. Jarko

sunce jahalo je visoko na plavom nebu bez oblaka. Tanak, rashladni
povjetarac zarđao je kroz drveće, stvarajući muziku na tamnozelenom lišću
javora. Do pet sati, Claire je bila spremna da počne da se oblači. Problem je
bio u tome što nije mogla pokret.
Iza nje se začulo kucanje na vratima.
„Uđi“, rekla je, zahvalna što je skrenula pažnju.
Meghann je stajala na vratima, držeći gomilu haljina obloženih plastikom.
Izgledala je nervozno, neuobičajeno nesigurno. “Mislio sam da bismo se

možda zajedno obukli.” Kada Claire nije odmah odgovorila, Meghann je
rekla: "Vjerovatno mislite da je to glupa ideja." Povukla se iz sobe.
„Stani. Mislim da bi to bilo odlično.”
"Znaš?"
“Da. Samo treba da se istuširam.”
"Ja također. Naći ćemo se ovdje za deset minuta.”

Verna svojoj reči, Megan se vratila za deset minuta, sa peškirom oko golog
tela. Kada je ušla u sobu, presvukla se u grudnjak i gaćice, a zatim osušila
kosu i oblikovala je u prekrasan francuski tvist.
"To izgleda sjajno", rekla je Claire. “Mogu ti urediti frizuru ako želiš.”
"Stvarno?"
„Sigurno. Radio sam to sve vreme dok si bio mali.”
Claire se toga nije sjećala, a ipak je prešla sobu i automatski kleknula ispred
kreveta.
Meghann se smjestila iza nje i počela joj češljati kosu. Pevušila je dok je
radila.
Claire je zatvorila oči. Bilo je tako dobro imati nekoga da joj češlja kosu.
Došlo joj je tada, lebdeći na uspavanki njenog sestrinog pjevušenja,

uspomena.
Bićeš najlepša devojčica u celom vrtiću Barstow, Claire-Bear. Ja ću

provucite ovu ružičastu traku kroz svoje pletenice i zaštitit će vas.
Kao čarobna traka?
Da. Upravo tako. Sad sedi mirno i pusti me da završim.
“Frizirala si mi kad sam bila mala.”
Četka je zastala, a zatim je ponovo počela milovati. "Da."
“Volio bih da se više sećam tih godina.”
“Voleo bih da se manje sećam.”

Kler nije znala šta da kaže na to, pa je promenila temu. “Imati čuli ste se s
mamom?”
“Ne. Jučer sam ostavio tri poruke. Njen kućni momak mi je rekao da će
nazvati nazad u bolje vreme.”
“Nema smisla da se ljutiš na nju. Ona je ono što jeste.”
“Da. Bila glumica i majka koja nikad nije bila.”
Claire se nasmijala. „S tobom bi raspravljala o 'bio glumica'.”
"To je istina. Na kraju krajeva, glumila je Šekspira u Klivlendu. Tamo. Sve

završeno."
Claire se popela na noge i krenula prema kupaonici.
"Čekaj." Meghann ju je povukla nazad do kreveta. “Sjedni ovdje. Niko nije

trebalo bi da sami naprave svoju svadbenu šminku.” Meg je ustala, otrčala u
svoju spavaću sobu i vratila se minut kasnije s kutijom dovoljno velikom da
u nju stane pribor za pecanje.
Claire se namrštila dok je sjela. "Ne previše. Ne želim da ličim Tammy

Faye.”
“Stvarno? Mislio sam da jesi.” Meghann je otvorila kutiju. unutra ležao

desetine sjajnih crnih kompakta ukrašenih isprepletenim Chanel Cs.
Claire se nasmiješila. “Mislim da provodiš previše vremena u Nordstromu.”

"Zatvori oci."
Claire je učinila kako joj je rečeno. Meke čekinje poput šapata prostrujale su
preko nje kapaka i duž njenih jagodica.
Vilinski poljupci, tako ih ja zovem.

Noć vještica. Godina kada su živjeli u Medfordu, Oregon. mama je bila

stolovi za čekanje danju i ples u striptiz klubu noću.
Možeš li me učiniti da izgledam kao princeza, Meggy? upitala je Claire,

promatrajući maminu torbu šminke koja je zabranjena.
Naravno da mogu, glupane. Sada zatvori oči.
"U redu. Gotov si."
Claireine noge su bile nesigurne kada je ustala. Pogledala je Meghann, koja

je sjedila na koljenima s otvorenom kutijom za šminku pored nje i, na djelić
sekunde, Claire je bila šestogodišnja princeza, koja je u noći vještica držala
svoju stariju sestru za ruku.
"Idi pogledaj."
Claire je otišla u kupatilo i pogledala se u ogledalo.
Njena plava kosa bila je labavo povučena sa lica i uvijena u elegantan

smotuljak.
Frizura je naglasila njene jagodice i učinila da joj oči izgledaju ogromne.

Nikad nije izgledala ovako lepo. Nikad.
"Oh" je bilo sve što je rekla.
“Ne sviđa ti se. Mogu to promijeniti. Dođi ovamo."
Claire se okrenula svojoj sestri. Uvek su to radili jedno drugom, pogrešno

tumačenje, zamišljanje najgoreg. Nije ni čudo što je svaki razgovor nanosio
modrice jednom ili drugom. „Sviđa mi se“, rekla je.
Meghannin osmeh je bio blistav. "Stvarno?"

Claire je zakoračila prema njoj. “Šta nam se dogodilo, Meg?”
Meghannin osmeh je izbledeo. „Znaš šta se dogodilo. Molim te. hajde da ne

pricamo o tome sada. Ne danas."
„Godinama govorimo 'ne danas'. Mislim da to nije strategija radio, a ti?”
Meghann je teško uzdahnula. “Neke stvari bole previše da bi se o njima

razgovaralo.”
Claire je znala za to. To je bio princip koji je vodio njihovu celinu odnos.
Nažalost, držao ih je kao strance jedno drugom.
“Ponekad tišina najviše boli.” Čula je bol u svom glasu; nije bilo načina da
se to maskira.
„Pretpostavljam da smo živi dokaz za to.”
Zurili su jedno u drugo.
Odjednom su se vrata s treskom otvorila. “Mama!” Ali je utrčao u sobu, već

nosi svoju prekrasnu ledeno plavu svilenu haljinu djeveruše. "Požuri, mama,
dođi pogledati." Zgrabila je Claire za ruku i odvukla je prema vratima.
"Samo sekund, dušo." Claire je na Meghann bacila bade-mantil, a zatim

navukla spavaćicu preko vlastite glave i pratila Alija dolje. Napolju, na
prilazu, tata, Bobby i Alison stajali su oko kabrioleta boje bombona crvene
boje.
Claire je krenula prema njima, mršteći se. Tada je primetila ružičasta mašna
na haubi. “Šta za ime svijeta?”
Tata joj je dao poruku. pisalo je:
Dragi Claire i Bobby,
Sretno na vašem velikom danu. Ja sam još uvijek se nadam da ću uspjeti

tamo. zagrljaji i poljupci,
mama
Claire je dugo stajala, zureći u auto. Znala je šta to znači: mama neće stići na
vjenčanje.
Vjerovatno je umjesto toga izabrala teško dostupni termin za frizuru.
Meg je prišla pored nje i položila joj ruku na rame. "Pusti me da pogodim:
Mamin svadbeni poklon.”
Claire je uzdahnula. „Prepusti mami da mi da auto sa dva sedišta. Trebam li

natjerati Alija da trči iza mene?”
Zatim se nasmijala. Šta je drugo mogla učiniti?
Claire je stajala u svlačionici u maloj biskupskoj crkvi na Frontu Ulica.

Poslednji sat je bio neprekidni rad. Ona i Meghann nisu našle ni pet minuta
za razgovor.
Blueseri su ulazili i izlazili iz svlačionice svakih nekoliko minuta, urlajući i

aahujući po njenoj haljini, a Meghann je užurbano provjeravala detalje, s
tablom u ruci. Ali je bar desetak puta pitala na kojoj stepenici bi trebala stati.
Ali sada je soba bila milosrdno tiha. Claire je stajala pred punim dužine
ogledala, nesposobna da sasvim shvati da je žena u staklu bila ona.
Haljina je savršeno pristajala, spuštajući se do poda u slapu bijele svile, a

veo je činio da izgleda kao princeza.
Dan njenog venčanja.
Nije mogla baš vjerovati. Svake noći otkako je upoznala Bobbyja, odlazila je
na spavanje pitajući se hoće li biti tamo ujutro. Kad je sunce izašlo, bila je
tiho začuđena što ga je još uvijek tamo.
Još jedno lijepo naslijeđe iz djetinjstva, pretpostavljala je.

Ali uskoro će ona postati gđa. Robert Jackson Austin.
Pokucalo je na vrata.
Bila je to Megan. “Crkva je prepuna. Da li si spreman?"
Claire teško proguta. "Ja sam."
Meghann je uzela sestru za ruku i izvela je do malog prostora iza zatvorenih

crkvenih vrata. Tata je već bio tamo i čekao s Alijem.
"Oh, Ali Kat, izgledaš kao princeza", rekla je Claire, klečeći na poljubi njenu
ćerku.
Alison se zahihotala, zavrtjela. “Obožavam svoju haljinu, mama.”
Iza vrata je počela muzika. Bilo je vrijeme.
Meghan se sagnula prema Alison. „Jesi li spremna, dušo? Hodaš polako –

kao što smo mi vježbali, u redu?”
Ali je skakao gore-dole. "Spreman sam."
Meghann je lagano otvorila vrata. Ali se provukao i nestao.
Tata se okrenuo Claire. Oči su mu se polako napunile suzama.
„Pretpostavljam da nisi moja djevojčica više.”
"Spremite se", rekla je Meghann; sekundu kasnije orgulje su počele „Evo

Dolazi nevjesta,” i otvorila je vrata.
Claire je provukla ruku kroz tatinu i oni su polako krenuli niz prolaz. Na
kraju je čekao Bobby, obučen u crni smoking. Njegov brat Tommy Clinton
stajao je pored njega.
Obojica su se široko smiješila.

Tata je stao, okrenuo se Claire. Podigao je veo i poljubio joj obraz, a zatim
se povukao od nje, i odjednom je Bobby bio tu pored nje, uzeo je za ruku i
odveo je do oltara.
Podigla je pogled prema njemu, voleći ga toliko da ju je uplašilo. Nije bilo

sigurno voljeti nekoga ovoliko. . . .
Ne boj se, rekao je, stežući ruke.
Usredotočila se na osjećaj njegove ruke u svojoj, udobnu stabilnost njega

pored nje.
Otac Tim je brundao i dalje, ali Claire nije mogla čuti ništa osim otkucaja
vlastitog srca. Kada je došlo vrijeme da izgovori svoje stihove, uspaničila se
da ih neće moći čuti niti zapamtiti.
Ali ona jeste. Kada je rekla: „Da“, osećalo se kao da joj se srce zapravo širi u
grudima. U tom trenutku, stojeći ispred svojih prijatelja i porodice i zureći u
Bobbyjeve plave oči, počela je da plače.
Otac Tim se nasmiješio svakom od njih, a zatim rekao: "Sada vas
proglašavam mužem i..."
Vrata crkve su se s treskom otvorila.
Žena je stajala na vratima, raširenih ruku, s cigaretom u jednoj ruci.
Nosila je srebrnu lame haljinu koja je pokazivala njene obline. Iza nje je bilo
najmanje desetak ljudi: telohranitelji, novinari i fotografi. “Ne mogu
vjerovati da ste sve počeli bez mene.”
Crkvom prođe dah prepoznavanja. Neko je šapnuo: "To je ona."
Bobby Frowned.
Claire je uzdahnula i obrisala oči. Trebala je ovo očekivati.
"Bobby, uskoro ćeš upoznati mamu."

“Ubiću je .” Meghann je obrisala neočekivane suze iz očiju i skočila na

noge.
Mrmljajući. Oprostite , šokiranim gostima pored nje, izašla je iz klupe i

zakoračila u prolaz.
"Eno moje druge djevojke." Mama je raširila ruke. Opet sijalice izbijao u
grčevima zasljepljujuće svjetlosti.
Meghann je zgrabila majku za ruku i provukla je nazad vrata. Paparaci su ih

pratili, svi su pričali odjednom. Postojao je jedan zastrašujući trenutak kada
se mama ljuljala na svojim smiješnim petama, a Meghann se bojala gomile
tijela poput kalifornijskog autoputa na prolazu prekrivenom crvenom
tepihom, ali je stegla stisak i spriječila katastrofu.
Kroz sada zatvorena vrata mogla je čuti posrtanje oca Tima drugi pokušaj da
se Bobby i Claire proglase mužem i ženom. Trenutak kasnije, aplauz je
zagrmio crkvom.
Meghann je povukla mamu u garderobu i zatvorila vrata za njima.
"Šta?" Mama je cvilila, očito nije mogla da se namršti, ali je htjela. Također
mnogo botoksa, bez sumnje.
Pas je zalajao. Mama je spustila pogled na malu putnu torbicu St. John u
naručju. “U redu je, dušo. Megi pravi planinu od krtičnjaka.”
“Doveo si svog psa?”
Mama je pritisnula ruku na svoje obilne grudi. “Znaš da Elvis mrzi da bude
ostavljen sam.”
„Mama, nisi bila sama godinama. Zaboravi na jadnu budalu sa kojom

trenutno spavaš, zapošljavaš tri baštovana, dve spremačice, ličnog asistenta i
kućnog dečka. Svakako bi jedan od njih umeo da sedi psa.”
„Ne moram da čistim svoj životni stil sa vama, gospođice Megi. Zašto si me,
dođavola , izbacio iz vjenčanja moje vlastite kćeri?”
Meghann je osjetila nalet impotentnog bijesa. Bilo je kao da se bavim

djetetom.
Nije bilo načina da se mama shvati šta je pogriješila.
"Kasniš."
Mama je odmahnula rukom. “Draga, ja sam slavna ličnost. Uvijek kasnimo

.”
“Danas je bio dan za Claire da bude zvijezda. Možeš li to shvatiti, mama?

Njen dan.
A ti si ušao baš u trenutku slave i ukrao šou. Šta ste radili ovdje, čekajući
savršen trenutak da uđete?”
Mama je skrenula pogled samo na sekundu, ali to je bilo dovoljno da potvrdi

Meghanninu sumnju. Njena majka je tempirala njen ulazak. „Oh, mama“,
rekla je, odmahujući glavom. “To je novi minimum. Čak i za tebe. I ko su
svi ti ljudi? Mislite li da vam trebaju tjelohranitelji na vjenčanju u
Haydenu?”
“Uvijek puh-puh moju karijeru, ali moji fanovi su posvuda. Oni uplaši me
ponekad.”
Meghann se na to nasmijala. “Sačuvaj glumu za magazin People , mama.”
„Jeste li vidjeli članak? Izgledao sam dobro, zar ne? mama odmah otišla do
ogledala i počela da provjerava njenu šminku.
„Čim se crkva isprazni, razgovaraću sa tvojom pratnjom.

Stigli su automobilima; mogu sjediti u njima dok ne dođe vrijeme za
odlazak.
Zaštitiću te od tvojih fanova.”
„Prokletstvo, Megi. Ko će me slikati na svadbi? Žena mojih godina treba

filtere.”
Mama je posegnula u svoju večernju torbu optočenu kristalima i izvukla

crnu tubu ruža za usne. Nagnula se bliže ogledalu.
“Mama”, rekla je Meghann polako, “Claire je dugo čekala na ovaj dan.”

"To je sigurno. Počeo sam da mislim da su ona i ti njeni prijatelji gej.”

Mama je zatvorila ruž i nasmiješila se svom odrazu.
„Poenta je da se danas moramo fokusirati na nju . Njene potrebe.”
Mama se okrenula. „Sada, to boli. Kada sam ikad stavio svoje potrebe ispred
potreba svoje djece?”
Meghann je ostala bez teksta. Najnevjerovatniji dio ovog naučnofantastičnog

trenutka je to što je njena majka zaista vjerovala u ono što je upravo rekla.
Meghann se prisilno nasmiješi. „Vidi, mama, ne želim da se svađam s tobom
na ovaj poseban dan. Ti i ja ćemo otići do recepcije i reći Claire koliko smo
sretni zbog nje.”
“Srećan sam zbog nje. Biti u braku je najdivniji osjećaj na svijetu. Zašto se
sećam kada sam se udala za njenog oca, osećala sam se kao da me je on
odneo.”
Odnese vas češće nego blatnjavu obalu rijeke. Meghann je držala usne
zatvorene, a osmeh na mestu. Nije podsjetila mamu da je brak sa Semom
trajao manje od šest mjeseci, niti da ga je mama pobjegla usred noći, nakon
što ga je poslala u radnju po tampone. Godinama je Meghann imala
mentalnu sliku Sama, kako se vraća u Chief Sealth Trailer Park u Concrete,
Washington, te kišne noći, kako stoji na praznom mjestu, držeći kutiju
tampona. Gotovo deset godina nije znao – sve dok Meghann nije nazvala –
da je njegov brak rodio kćer. „Tako je, mama. Za to. Ali,” prišla je bliže,
pogledala u majčino lice bez bora, “možete povesti jednog fotografa. Jedan.
Bez telohranitelja i bez pasa. O ovim pravilima se ne može pregovarati.”
“Ti si muka u guzici, Meghann”, rekla je mama. Njen naglasak je bio tako
gust da ga je samo uvježbano uho moglo razumjeti. "Nije ni čudo što ne
možeš dugo zadržati muškarca."
„Ovo od žene koja je bila udata šta—šest puta? Uskoro ćete ti i Elizabet
Tejlor morati da počnete da menjate muževe ili ćete ponestati.”
“Nemaš romantike u duši.”
„Ne mogu da zamislim zašto, dok sam odrastao sa toliko ljubavi.”
Stajali su tamo, nekoliko centimetara jedan od drugog, zureći jedno u drugo.
Onda se mama nasmijala. Ovog puta prava stvar, a ne onaj seksi mački smeh
koristila je u Holivudu, ali dubok, kafanski zvuk s kojim je rođena.
“Meggy, draga, uvijek si me razbila dupe. Oduševio si me kad si imao osam

mjeseci –
jesam li ti to ikada rekao?”
Meghann se nasmiješila uprkos sebi. Među njima je uvijek bilo ovako.
Kako si mogao ostati ljut na ženu tako plitku kao što je mama? Na kraju,
ponekad nije preostalo ništa drugo nego se nasmijati i nastaviti dalje.
"Mislim da nije, mama."
Zagrlila je Meghann i privila je k sebi. To je podsjetilo Meghann na toliko

vremena iz djetinjstva i mladosti. Ona i mama su se uvijek svađale kao
mačke i psi, a onda su se na kraju smijale. Vjerovatno zato što bi se oboje
radije smijali nego plakali. “Ne. Pogledao si gore, nasmiješio se i odvratio
me. To je bila najsmješnija prokleta stvar ikada.”
“Od tada sam to uradio nekoliko puta.”
„Pretpostavljam da jeste. To je priroda zveri. Znali biste ovo da ste imali

djecu.”
"Ne idi tamo, mama."
“Oh, fiddle-dee-dee. Ne govoriš mi šta da radim ili kažem, Missy. Za biti

majka potrebna je hrabrost. Samo ih nemaš, to je sve. Pogledaj način na koji
si založio svoju sestru. Nema čega da se stidim.”
„Mama, mislim da ne bi trebalo da mi govoriš šta je sve potrebno da bi bila

majka.
Možda ću te morati podsjetiti na nekoliko stvari za koje se pretvaraš da

zaboravljaš. Kao što je tvoj posao bio da odgajaš Claire, a ne moj.”
“Pa, idemo li na ovaj prijem ili ne? Imam ponoćni let kući.
Ali ne brinite, nema ništa od onih dva sata unaprijed za zvijezde poput mene.
Moram biti u SeaTac-u do jedanaest.”
„To znači da trebaš otići odavde oko osam i trideset. Pa idemo. I ja mislim
to, mama, najbolje ponašanje.”
„Sad, draga, znaš da je društveni bonton usađen u nas, južnjačke djevojke.”

„Oh, molim te. Južnjak si kao Tony Soprano.”
Mama je frknula. “Nosim, trebao sam te ostaviti pored puta u Wheelingu,

Zapadna Virdžinija.”
“ Ostavio si me tamo.”
“Uvijek si bila tvrda i neoprostiva osoba. To je mana, Meggy.
Zaista. Tako da sam pogrešno prebrojala svoju decu. Dešava se. Moja greška
je bila što sam se vratio po tebe.”
Meghann je uzdahnula. Nije bilo načina da dobijem posljednju riječ s

mamom.
„Hajde, mama. Claire vjerovatno misli da sam te ubio.”

C POGLAVLJE
DVADESET JEDAN
CLAIRE JE ODBILA DA RAZMIŠLJA O DEBAKLU SA mamom. Držala

se za Bobbyjevu ruku i dopustila da je odnese. Bila je središte gomile koja se
smije, priča i čestita. Nikada se u životu nije osjećala tako posebnom, tako
potpuno voljenom. Veći dio grada došao je na ovo vjenčanje, a svi su
zaustavili Claire da joj kažu da je najljepša nevjesta ikada.
Išlo je pravo u glavu ženi, takve stvari. Ponekad ste, usred užurbanog života
samohrane majke, zaboravili kako je to biti u centru pažnje.
Bobby joj je čvršće zavukao ruku oko struka i privukao je k sebi.
“Jesam li ti rekao kako lijepo izgledaš?”
Zastala je i okrenula se prema njemu, puštajući da se njeno tijelo stopi uz

njegovo. Tea svatovi su stalno prolazili pored njih, gurajući ih. "Tu kao."
“Kada si došao tim prolazom, oduzeo si mi dah. Volim vas, gđo.
Austin.”
Osjetila je suze ponovo. Nije bilo iznenađenje. Bila je plakala cijeli dan.
Držali su ruke jedno oko drugog i pratili gomilu, ovaj put hodajući polako.
„Ne vidim zašto su svi morali da parkiraju u Riverfront Parku.
U crkvi obično ima dovoljno mjesta. Možemo svi zajedno do kampa.”
Bobby je slegnuo ramenima. „Samo pratim gomilu. Gina je rekla da nas

limuzina čeka u parku.”
Claire se nasmijala. “Prepusti Meghann da iznajmi limuzinu da nas odveze

šest milja.” Ali nije mogla poreći da je uzbuđena. Nikada nije bila u
limuzini.
Ispred njih se gomila zaustavila; kao na znak, rastali su se, formirajući tamni
prolaz.
“Hajde”, povikala je Gina, mahnuvši im naprijed.
Claire je zgrabila Bobbyja za ruku i povukla ga naprijed. Gosti su oko njih

pljeskali i bodrili ih. Pljusak pirinča kao da je pao s neba; prskala im je lica i
škripala pod nogama.
Došli su do kraja gomile.
"O moj boze." Claire se okrenula, pretražila gomilu u potrazi za Meghann,

ali njene sestre nije bilo nigdje.
Nije mogla vjerovati svojim očima. Riverfront Park, mjesto gdje je provela
djetinjstvo, gdje je slomila skočni zglob igrajući crveni rover, gdje je okusila
svoj prvi poljubac, bio je preobrazen.
Noć je pocrnila gusti travnjak. S desne strane, sada tiha rijeka bila je
potamnjela srebrna vrpca koja je hvatala mjesečinu i držala je.
U parku je bio postavljen ogroman bijeli šator. Hiljade sitnih bijelih Božićna
svjetla su se previjala uz stubove i preko improviziranih stropova.
Čak i odavde, Claire je mogla vidjeti stolove postavljene unutar šatora.
Srebrnasti, svjetlucavi stolnjaci prekrivali su svaki od njih. Kineski fenjeri
seku svetlost u oblike – zvezde i polumesece koji su šarali pod i zidove.
Krenula je naprijed. Miris ruža ispunio je noćni vazduh, učinio ga slatkim.

Vidjela je da svaki stol ima cvjetni središnji dio, jednostavnu staklenu zdjelu
ispunjenu svježim bijelim ružama. Dugačak stol od srebra prostirao se duž
jedne strane, čija je površina bila pretrpana elegantnim posuđem za trljanje i
kalajiranim poslužavnikima s hranom. U
ćošku, trio muškaraca u bijelim smokingima sviralo je ljubavnu pjesmu iz

Drugog svjetskog rata u blagim, proganjajućim tonovima.
"Vau", rekao je Bobby, prilazeći pored nje.
Bend je napravio prekrasnu izvedbu “Isn't It Romantic?”
„Želite li da plešete, gđo? Austin?”
Claire mu je dozvolila da je uzme u naručje i odvede do plesnog podija.

Tamo, dok su svi njeni prijatelji i porodica gledali, plesala je sa svojim
mužem.
Kada je pesma konačno došla do kraja, Kler je konačno ugledala svoju

sestru. Ona je tagovao za mamom, koja je očito bila u načinu upoznavanja i
pozdravljanja.
“Hajde, Bobby”, rekla je, uhvativši ga za ruku i povukla ga s plesnog podija.

Činilo se kao da su im trebali sati da prođu kroz dobronamjernike, od kojih
je svaki imao nešto da kaže.
Ali konačno, bili su u blizini bara, gdje je mama uveseljavala zvjezdanu

gomilu pričama o životu na brodu USS Star Seeker.
Mama je vidjela da dolazi i prestala je govoriti usred rečenice. Istinski

osmeh zakrivila usne. "Claire", rekla je, dohvativši je objema rukama. „Žao
mi je što sam zakasnio, draga. Život zvezde vode drugi. Ali ti si bila
najljepša nevjesta koju sam ikada vidio.” Glas joj je samo malo pukao.
"Stvarno, Claire", rekla je, ovaj put mekše, samo za Claireine uši, "učinila si
me tako ponosnom."
Njihove gaze stavljaju. U tamnim očima svoje majke, Claire je ugledala

istinski radost, i to ju je dirnulo.
„A sada“, rekla je mama brzo, ponovo se osmehujući, „gde je moj novi zet?“
„Evo me, gospođice Salivan.”

“Zovi me Ellie. Sva moja porodica radi.” Krenula je prema njemu, zviždući
nežno. "Dovoljno izgledaš za Holivud."
Bio je to mamin najveći kompliment.
“Hvala, gospođo.”
Izraz iritacije preletio je mamino lice; bilo je tu i nestalo u trenu.
“Stvarno. Zovi me Ellie. Čujem da si pevačica. Megi ne zna da li si dobar.”

"Dobro sam."
Uzela ga je za ruku. “Ako pjevaš upola tako dobro kao što izgledaš, bit ćeš
na radio u trenu. Dođi. Pričaj mi o svojoj karijeri dok plešemo.”
“Bila bi mi čast da plešem sa svojom novom svekrvom.” Tossing Claire ima

brzi osmijeh, otišao je.
Claire se konačno okrenula prema Meghann, koja je šutke stajala po strani

cijelo vrijeme razgovora. "Jesi li uredu?"
“Mama je dovela svog psa. Da ne spominjem pratnju tjelohranitelja.”
"Mogu je savladati gomile njenih obožavatelja svakog trenutka", rekla je

Claire svojim najboljim pseudojužnjačkim glasom.
Meghann se nasmijala. Onda se otreznio. "Mora da krene u osam i trideset."

"Manikir s Rollom?"
"Vjerovatno. Šta god da je, vjerujem da je molitva zahvalnosti na redu.”

Bend je prešao u slatku, duhovitu verziju "As Time Goes By".
Claire je zurila u svoju sestru, pokušavajući smisliti riječi koje bi joj

odgovarale emocije. "Ovo vjenčanje", počela je, ali joj je glas pukao. Teško
je progutala.
“Nešto sam pogrešio, zar ne?”
Claire je tada boljela za čitavu njihovu vezu, za sve godine bili izgubljeni i
oni koji nikada nisu bili.
"Potrošila si bogatstvo", rekla je Claire.
“Ne.” Meghann je odmahnula glavom. “Skoro sve je bilo na rasprodaji. Jesu

moja božićna svjetla. Šator...”
Claire je dodirnula sestrine usne, ušutkala je. „Pokušavam da ti kažem

hvala.”
"Oh."
"Želim. . .”
Nije čak ni znala kako da to izgovori, ova iznenadna čežnja njena. Činilo se
prevelikim da bi stajao na nečem tankom poput riječi.
„Znam“, tiho je rekla Meghann. “Možda stvari sada mogu biti drugačije.
Ovaj put zajedno. . . to me je natjeralo da se sjetim kako su stvari nekada
bile među nama.”
„Bila si mi najbolja prijateljica“, rekla je Kler brišući pažljivo oči, tako da je

ona nije razmazala šminku. „To mi je nedostajalo kada si ti . . .” lijevo. Nije
mogla reći oštru riječ, ne sada.
“I ti si meni nedostajao.”
“Mama! Mama! Dođi plesati s nama.”
Claire se okrenula i ugledala svog oca i Alison kako stoje nekoliko stopa
dalje.
„Vjerujem da je uobičajeno da mlada pleše sa svojim ocem“, rekao je
smiješeći se, pružajući žuljevu ruku.
„I njena ćerka! Deda će me nositi.” Alison je skakala i dolje od uzbuđenja.

Claire je dala svoju čašu šampanjca Meghann, koja je rekla: Idi. Pustila je
sama biti izvučena na plesni podij. Dok su stigli do centra gomile, tata joj je
šapnuo na uho: „Ali će se jednog dana udati i znaćeš kakav je ovo osećaj. To
je svaka emocija odjednom.”
“Pokupi me, deda!”
Sagnuo se i podigao Alison. Njih trojica su se držala jednog drugi, lagano se

njišući u vremenu do "The Very Thought of You."
Claire je brzo skrenula pogled - prije nego što je Ali uspjela pitati zašto
mama plače. Sa svoje lijeve strane, mama je vrtjela jadnog Bobbyja oko sebe
kao da je top. Claire se glasno nasmijala i tačno je znala šta njen tata misli.
Svaka emocija.
To je bilo večeras. Cijelog svog života osvrtala bi se na ovu noć i seti se

kako je njen život bio dobar, koliko je volela i koliko je bila voljena
povratak.
To joj je Meghann dala.
Meghann je zurila u crni baršunasti travnjak Edgar Peabody Riverfront

Parka. Preko puta, koliba Quonset sjedila je okupana mjesečinom. Iza nje,
bend je kvario opremu. Samo nekoliko tvrdoglavih gostiju je još uvijek bilo
ovdje. Mama je otišla prije nekoliko sati, kao i Sam i Ali.
Svi ostali, uključujući mladu i mladoženju, udaljili su se oko ponoći.

Meghann je ostala do kasno, nadgledajući čišćenje, ali sada je taj posao
završen.
Meghann je otpila šampanjac i ponovo pogledala preko ulice. Njen auto je

bio parkiran ispred Joeove kuće. Sada se pitala je li to bio svjestan izbor.
Verovatno je spavao.
Znala je da je smiješno ići k njemu, možda čak i opasno, ali večeras je nešto
bilo u zraku. Opojna kombinacija romantike i magije. Mirisalo je na ruže i
natjeralo ženu da povjeruje da je sve moguće. Za večeras, u svakom slučaju.
Nije sebi dozvolila da razmišlja o tome. Da jeste, nazvala bi se budalom i

ostala bi tu. Zato je pjevušila uz muziku i krenula niz makadamski put. Kada
je stigla do crne trake asfalta, skrenula je desno.
Na njegovoj kapiji je zastala. Svjetla su bila upaljena.
Ovo nije ličilo na nju.
Odagnala je tu misao i otišla do njegovih vrata. Tamo je raspravljala za još

minut ili dva, a onda pokucao.
Nekoliko trenutaka kasnije, Joe je otvorio vrata. Kosa mu je bila

razbarušena, kao da je spavao; sve što je nosio bile su crne farmerke. Čekao
je da ona nešto kaže, ali njen glas se potpuno povukao. Samo je stajala kao
idiot, zureći u njegova gola grudi.
"Samo ćeš stajati tamo?"
Podigla je desnu ruku, pokazujući mu bocu šampanjca koju je odnijela.
Zurio je u nju, ne govoreći ništa. Kada je tišina postala neprijatna, zgrabio je

crnu majicu sa sofe i obukao je, a zatim se vratio vratima. “Pretpostavljam
da si napaljen. Zato si svratio, zar ne?”
Ona se trgnula na to. Razmišljala je o tome da se podigne, čak ga i ošamari,

ali to bi bilo za pokazivanje. Žena koja je zeznula strance davno je izgubila
to pravo. Bio je iskren, ali bilo je i nečeg drugog.
Činilo se kao da je ljut na nju. Nije mogla zamisliti zašto. Još više
zbunjujuća je bila spoznaja da joj je stalo. “Ne. Mislio sam da bismo možda
mogli izaći.”
„Hoćeš da idemo na sastanak? U jedan sat ujutru?”
„Sigurno. Zašto ne?"
“Bolje pitanje je zašto.”
Podigla je pogled prema njemu. Kad su im se pogledi sklopili, osjetila je

treperenje u pulsu. Nije mogla odgovoriti riječima. Nije se usudila da
preterano pogleda sopstvene motive. „Vidi, Joe. Bio sam dobro raspoložen.
Možda sam popio previše.” Glas joj je posrnuo; potreba da je saplete.
Ponižena, zatvorila je oči. „Nisam trebao doći. Žao mi je." Kad je otvorila
oči, vidjela je da se približio. Sada mu ne bi trebalo ništa da je poljubi, jedva
pokret.
“Nisam baš za izlaske.”
"Oh."
„Ali ne bih imao ništa protiv da želiš da uđeš.”
Osjetila je početak osmijeha. “Odlično.”
„Ono što mi smeta“, rekao je, „je da se sam budim. U redu je ako ne želiš da
prenoćiš, ali nemoj se iskradati kao kurva.”
To je bilo to. "Žao mi je."
On se nasmiješio. Osvijetlilo mu je cijelo lice, učinilo da izgleda deset

godina mlađe.
"U redu. Uđi.”
Dodirnula mu je ruku. „To je prvi put da te vidim kako se smeješ.” "Da",

rekao je tiho, možda tužno. "Proslo je neko vrijeme."
Meghann je prespavala cijelu noć. Kada je zora došla do malih, prljavih

prozora kabine i zavirila unutra, probudila se uspaničena. Umesto osećanja
nervozna i nervozna - njeno normalno raspoloženje nakon neprospavane

noći - osjećala se odmorno i opušteno. Nije se mogla sjetiti kada je
posljednji put jutro bilo tako slatko.
Osjetila je tešku težinu Joeove gole noge uz svoju. Njegova ruka je bila oko
nje, učvršćujući je na mestu. Čak i u snu, kažiprst mu je posesivno okrznuo
kožu.
Trebalo bi da se skloni. Bio je to manevar koji je usavršila godinama
—bočno kotrljanje koje izbjegava intimnost, tihi pljusak na pod, bešumno

oblačenje i nevidljivi izlaz.
Ono što mi smeta, rekao je sinoć, je buđenje sam.
Nije mogla da se iskrade.
Iznenađujući dio bio je to što nije htjela, ne baš. Ona je to osetila trebala bi,
na onaj osnovni način samoodržanja, ali zaista, bilo je dobro ponovo biti u
muškom zagrljaju. Dok je ležala ovdje, slušajući njegovo sporo, ujednačeno
disanje, osjećajući njegovu ruku oko sebe, nije mogla a da ne shvati koliko
je malo intimnosti poznavala u svom životu. Uvek je imala toliko kontrole,
kretala se napred putem koji je sama videla, da nikada nije dozvolila sebi da
uspori dovoljno da išta oseti. Naravno, ta intimnost koju je osjećala s Joeom
nije bila stvarna. Nisu znali jedno za drugo niti im je bilo stalo do njih, ali za
Meghann je čak i ova aproksimacija emocija bila više nego što je osjećala
godinama.
I seks je sinoć bio drugačiji. Mekše, gospodo. Umjesto njihovog prethodnog

spajanja idem-brže-mogu, ponašali su se kao da imaju svo vrijeme ovoga
svijeta. Njegovi dugi, spori poljupci su je izludili od želje. Nije to bila ni
obična napaljenost; barem je tako mislila kad ju je odveo. Zamišljala je da
između njih postoji nešto više.
To ju je zabrinulo. Potreba je bila nešto što je razumjela, prihvatila. U sivom

svijetu, bilo je tamnocrno.
Emocija je bila nešto sasvim drugo. Čak i da to nije bio uvod u ljubav, to je
bila nevolja. Posljednja stvar koju je Meghann željela je da brine o nekome.
Ipak . . .
Nikada nije bila od onih koji su se zavaravali i upravo sada ležala gola
njegovim rukama, morala je priznati da je nešto između njih. Ne ljubav,
sigurno, ali nešto. Kada ju je poljubio, osjećalo se kao da nikad prije nije bila
poljubljena.
Bio je to, za nju jasan kao boje izlaska zore: uvod u srčanu bol.
Početak.
On joj se prišunjao. Otvorila je vrata koja se zovu anonimni seks i našla se

kako stoji u prostoriji ispunjenoj neočekivanim mogućnostima.
Mogućnosti koje bi mogle slomiti žensko srce.
Ako ga je ostavila, izblijedio bi u lijepom sjećanju. Možda boli da ga se

sećam, ali on bi bio gorko-slatki bol, gotovo ugodan.
Svakako poželjnija od one vrste srčane boli koja će sigurno uslijediti ako
pokuša vjerovati u nešto više od seksa.
Morala je prekinuti ovu stvar odmah, prije nego što je ostavila trag. Spoznaja
ju je rastužila, učinila da se osjeća čak i usamljeno.
Nije si mogla pomoći; nagnula se i poljubila ga. Htjela je šapni, Vodi ljubav
sa mnom, ali znala je da će je njen glas izdati.
Zato je zatvorila oči i pretvarala se da spava. Nije pomoglo. Sva ona mogao
razmišljati kasnije, kada će ga ostaviti.
Znala je da se neće oprostiti.

Joe se probudio s Meghann u naručju, a njihova gola tijela su se zapetljala.
Sjećanja na prošlu noć su ga zadirkivala, učinila da se osjeća neobično

lakom glavom.
Najviše od svega, zapamtio je promukli, očajnički zvuk njenog glasa kada je

uzviknula njegovo ime.
Nežno je prebacio svoju težinu, pomerio se tek toliko da je mogao da

pogleda.
Njena crna kosa bila je u zamršenom neredu; setio se da je strastveno

prolazio rukama kroz nju, a zatim je mazio dok je zaspao. Njeni bledi obrazi
izgledali su još belji na sivoj pamučnoj jastučnici. Čak iu snu, vidio je neku
tugu oko njenih očiju i usta, kao da je brinula o svojim nevoljama i danju i
noću.
Kakav su to par bili. Proveli su tri noći zajedno i jesu nisu razmjenjivali
gotovo nikakve tajne jedno o drugom.
Nevjerovatna stvar je to što ju je već želio ponovo. Ne samo njeno telo.

Želeo je da je upozna, i činilo se da ga je upravo to – želja – promenilo. Kao
da se upalilo svjetlo na mjestu koje je bilo hladno i mračno.
A ipak ga je to uplašilo.
Krivica je bila toliko odvojena od njega. U posljednjih nekoliko godina to se

umotalo oko njega, kosti i tetive. Više noći nego što je želeo da izbroji, on je
bio njegova snaga, jedina stvar koja ga je držala na okupu; prve čega se setio
ujutru i poslednje čega mu je palo na pamet kada je zaspao.
Ako bi se oslobodio krivice – ne svu, naravno, ali tek toliko da posegne za

drugim životom, drugom ženom – da li bi i on izgubio sjećanja?
Da li je Diana postala toliko isprepletena sa njegovim žaljenjem da je mogao

imati oboje ili nijedno? I ako jeste, da li bi zaista mogao da napravi život
odvojen od žene koju je voleo toliko dugo u svom životu?
Nije znao.
Ali upravo sada, gledajući dolje u Meghann, osjećajući mekoću njenog daha
na svojoj koži, poželio je da pokuša. Ispružio je ruku i očešao svilenkastu
pramen kose sa njenog lica. Bio je to dodir na koji se nije usudio godine.
Trepnula je budna. „Jutro“, rekla je, grebanja i grubog glasa.
Nežno ju je poljubio, šapnuo: "Dobro jutro."
Prebrzo se povukla, okrenula se. "Trebam ići. Trebalo bi da pokupim

nećakinju u devet sati.” Zabacila je prekrivače i ustala iz kreveta. Gola,
povukla je jastuk da se pokrije i požurila u kupatilo. Dok se ona ponovo
pojavila, ponovo obučena u svoju skupu haljinu od svile boje lavande, on je
bio obučen.
Uzela je svoje sandale s remenima u jednu ruku i prebacila svoje najlonke

preko jednog ramena. „Stvarno moram da idem.” Bacila je pogled na ulazna
vrata i počela se okretati prema njima.
Htio je da je zaustavi, ali nije znao kako. „Drago mi je što si došao sinoć.”
Ona se nasmijala. "Ja također. Dvaput.”
"Nemoj", rekao je, krećući se prema njoj. Nije imao pojma šta - ako ništa -
bio između njih, ali je znao da to nije šala.
Ponovo je pogledala prema vratima, a zatim prema njemu. "Ne mogu ostati,
Joe."
“Vidimo se kasnije. Zbogom." Čekao je da odgovori, ali nije. Umjesto toga,

ona ga je poljubila. Teško. Ostao je bez daha kada se ona povukla,
prošaputala: "Ti si dobar čovjek, Joe."
Onda je otišla.
Joe je prišao prozoru i gledao je kako odlazi. Praktično je potrčala do nje jer,
ali kada je bila tamo, zastala je, osvrćući se na kuću. Sa ove udaljenosti je
izgledala neobično tužno. To ga je natjeralo da shvati koliko je malo
poznaje.
Želeo je to da promeni, želeo je da veruje da za njega postoji budućnost

nakon svega. Možda čak i jedan sa njom.
Ali morao bi da pusti prošlost.
Nije znao kako sve to učiniti, kako započeti život iznova i vjerovati u
drugačiju budućnost, ali je znao šta je prvi korak. Uvek je znao.
Morao je razgovarati sa Dianinim roditeljima.

C POGLAVLJE
DVADESET DVA
MEGHAN JE PARKOVALA AUTO I IZAŠLA. BRZI pogled na kuću rekao

joj je da nema nikoga kod kuće. Sva svjetla su bila ugašena. Zabila je
najlonke u svoju torbicu i bosa potrčala preko travnjaka, a zatim tiho ušla u
zamračenu kuću.
Trideset minuta kasnije, istuširana je, obučena u majicu i farmerke i

spakovana.
Na izlasku je zastala dovoljno dugo da napiše Claire brzu poruku koju je

ostavila na kuhinjskom pultu.
Claire i Bobby Dobrodošao kući. Ljubav, Meg.
Nacrtala je smiješnu sliku para martini čaša uz svoje ime, zatim zastao, bacio
posljednji pogled na kuću koja je bila toliki dom. Bilo je neočekivano teško
otići. Njen stan je bio tako hladan i prazan u poređenju sa tim.
Konačno je otišla do svog auta i polako se vozila kroz kamp.

Mjesto je bilo tiho ovako rano u nedjelju ujutro. U bazenu nije bilo djece,
nije bilo kampera koji su šetali okolo. Usamljeni par ribara - otac i sin po
izgledu -
stajao je na obali rijeke, bacajući svoje uže prema vodi.
Na granici imanja skrenula je desno na izrovani makadamski put. Evo, stabla

su se zbližila, a njihovi visoki udovi blokirali su sve osim najotpornijih zraka
jutarnje sunčeve svjetlosti. Konačno je došla do čistine, dvorišta u obliku
potkovice punog ogromnih rododendrona i ogromnih paprati. Siva mobilna
kućica čučala je na cementnim blokovima usred dvorišta, čiji je prednji kraj
naglašen lijepom palubom od cedrovine. Posvuda su bile saksije crvenih
geranijuma i ljubičastih petunija.
Meghann je parkirala auto i izašla. Kao i uvijek, osjetila je stezanje u

stomaku kada je razmišljala o susretu sa Samom.
Idi, samo idi.
Ti si kao tvoja mama.
Uhvatila je kaiš za torbicu i krenula po šljunčanoj stazi do trijema, koji je

ovog junskog jutra mirisao na orlovi nokti i jasmin.
Pokucala je, isprva suviše tiho. Kada niko nije odgovorio, pokušala je
ponovo.
Ovaj put teže.
Vrata su se otvorila, šarke su škripale, i eto njega, ispunio je vrata, obučen u

otrcani kombinezon i blijedoplavu majicu na kojoj je pisalo: River's Edge.
Njegova smeđa kosa bila je divlja Alberta Ajnštajna.
"Meg", rekao je, jasno nasmijavši se. Odmaknuo se. “Uđi.”

Prošla je pokraj njega i našla se u iznenađujuće ugodnoj dnevnoj sobi.
"Dobro jutro, Sam. Došao sam po Alison."
"Da." Namrštio se. “Jeste li sigurni da je želite povesti ove sedmice? Ja bih
budi sretan što je zadržiš.”
„Sigurna sam da bi“, odgovorila je ubodena. Bilo je previše kao drugi put.
“Nisam ništa mislio time.”
"Naravno da ne."
„Ipak, znam koliko si zauzeta.”
Ona ga pogleda. „Još uvek misliš da imam loš uticaj, zar ne?”
Zakoračio je prema njoj, stao. „Nikad to nisam trebao pomisliti.
Claire mi je rekla kako si bio dobar prema njoj. Tada nisam znao za decu, a
sigurno nisam znao ni za tinejdžerke koje...”
“Molim te. Ne završavaj tu rečenicu. Imate li listu za mene? Alergije.

Lijekovi. Treba li nešto znati?”
“Ona ide u krevet u osam. Sviđa joj se ako joj pročitaš priču. Mala sirena joj
je omiljena.”
“Odlično.” Meg je pogledala niz hodnik. "Je li spremna?"
“Da. Ona samo govori mački zbogom.”
Meg je čekala. Negdje u prikolici sat je otkucao minut, pa drugi.
“Ona ima rođendansku zabavu u subotu. Ako je dovedete ovdje do podneva,

uspjet će,” konačno je rekao Sam. “Tako će ona već biti ovdje kada se Claire
i Bobby vrate kući u nedjelju.”
Meghann je znala dogovore. “Doći će na vrijeme. Trebam li uzeti kupuje

poklon?"
"Ako nemate ništa protiv."

"Ja ne."
“Ništa preskupo.”
“Mislim da mogu podnijeti kupovinu, hvala.”
Nastupila je još jedna tišina, obilježena minutama koje su odmicale.
Meghann je tražila nešto bezazleno da kaže kada je Alison jurila niz hodnik,
noseći crnu mačku čije se tijelo protezalo gotovo do zemlje. „Munja želi da
pođe sa mnom, deda. Mjaukao me je. Mogu li ga povesti sa sobom, tetka
Meg, mogu li?”
Meg nije imala pojma da li su mačke dozvoljene u njenoj zgradi.
Prije nego što je uspjela odgovoriti, Sam je kleknuo ispred svoje unuke i
nježno izvukao mačku iz njenih ruku. “Munja mora ostati ovdje, dušo. Znate
da voli da se igra sa svojim prijateljima i da lovi miševe u šumi. On je
seoska mačka. Ne bi mu se dopao grad.”
Alisonine oči izgledale su ogromne u srcolikom bljedilu njenog lica. “Ali ni

ja nisam gradska djevojka”, rekla je, napuhujući donju usnu.
"Ne", rekao je Sam. „Ipak, ti si avanturista. Baš kao Mulan i princeza

Jasmine.
Mislite li da bi bili nervozni zbog putovanja u veliki grad?”
Ali je odmahnula glavom.
Sam ju je privukao u naručje i čvrsto zagrlio. Kada ju je konačno pustio,

polako je ustao i pogledao Meghann. “Čuvaj dobro moju unuku.”
Nije bilo drugačije od onoga što je rekla Samu prije svih tih godina,
neposredno prije nego što je zauvijek otišla. Čuvaj moju sestru. Jedina
razlika je bila u tome što je plakala. "Hoću."
Alison je zgrabila svoj ranac Male sirene i svoj mali kofer. "Ja sam spremna,
tetka Meg.”
"U redu, idemo." Meg je uzela kofer i krenula prema vratima. Bili su u autu i
išli naprijed niz šljunčani prilaz kada je Alison odjednom vrisnula: „Stani!“
Meg je pritisnula kočnicu. "Sta nije u redu?"
Alison je ustala sa svog sedišta, otvorila vrata i otrčala nazad u prikolicu.

Trenutak kasnije vratila se, držeći pacovsko ružičasto ćebe na grudima. Oči
su joj blistale od suza.
"Ne mogu ići u avanturu bez svog wubbie."
Kler bi se uvek sećala svog prvog viđenja Kauaija.
Dok je mlaz naginjao lijevo i spuštao se, ugledala je tirkiznoplavu vodu koje
su okruživale plaže sa belim peskom. Grebeni su blistali crno ispod
površine.
"Oh, Bobby", rekla je, okrenuvši se da ga pogleda. Htjela je da mu kaže šta

je ovaj trenutak značio za djevojku koja je odrasla u prikolicama, sanjajući o
palmama. Ali riječi koje je smislila bile su premale, previše banalne.
Sat vremena kasnije, smjestili su se u svoj iznajmljeni automobil — Mustang

kabriolet—i vozeći se na sjever.
Zapanjujuće, sa svakom pređenom kilometrom, ostrvo je postajalo sve

zelenije, bujnije. By kada su stigli do čuvenog mosta Hanalei, gde su
ogromna zelena taro polja ležala ušuškana uz uzdižuće crne planine, to je bio
potpuno drugi svet. Sa jedne strane puta sa dve trake, lokalni farmeri su
stajali u vodi, čuvajući svoje taro useve. Miljama nije bilo kuće ili puta. Na
desnoj strani, krivudava rijeka Hanalei, sa obje strane omeđena gustim,
cvjetnim zelenim rastinjem, mirno je nosila kajakaše nizvodno. U daljini,
tamne planine stajale su u potpunom kontrastu s plavim nebom; nekoliko
prozračnih oblaka nagovještavalo je kišu za sutra, ali sada je bilo savršeno
vrijeme.
“Evo! Skreni ovamo,” rekla je blok iza crkve.
Kuće uz cestu uz plažu stajale su na ogromnim parcelama uz obalu.
Claire se pripremila za vile tipa Bel Air. Nije se trebala truditi. Većina kuća
je bila staromodna, nepretenciozna. U parku su se ponovo okrenuli i eto ga:
kuća koju je njen tata iznajmio. Samo blok od plaže i ušuškan kao što je bio
u slijepoj ulici, trebao bi izgledati uobičajeno.
Bilo je sve samo ne. Oslikana u svijetlo tropsko plavo sa sjajnim bijelim
ukrasima, kuća je izgledala kao kutija sa draguljima skrivena u tropskom
pejzažu. Gusta zelena živica spuštala se niz tri granice imanja, efikasno
blokirajući susjede od pogleda.
Unutra je kuća imala bijele zidove, podove od borove daske i svijetli

havajski namještaj. Na spratu, spavaća soba, urađena u svetlijim bojama,
vodila je do privatnog balkona koji je gledao na planine. Dok je stajala tamo,
zureći u planinu obrubljenu vodopadom, Claire je mogla čuti daleki surf.
Bobby joj je prišao iza leđa, zagrlio je. “Možda ću jednog dana to učiniti
velikim, pa ćemo živjeti ovdje.”
Naslonila se na njega. Bio je to isti san koji je sanjala godinama, ali sada mu
je držanje popustila. „Nije me briga da postanem veliki ili jednog dana,
Bobby. Imamo ovo upravo sada, i zaista, to je više nego što sam ikad
sanjao.”
Okrenuo ju je tako da je bila okrenuta prema njemu. U očima mu je bila

neuobičajena tuga. „Neću te ostaviti, Claire. Kako to ne znaš?”
Claire se htjela nasmiješiti, otresti riječi. “Znam to.”
“Ne. Još ne znaš. Volim te, Claire. Pretpostavljam da sve što mogu da
uradim je da nastavim da govorim. Ne idem nigde.”
“Šta kažeš na plažu?”
Išli su ruku pod ruku niz cestu prema plaži. U paviljonu, jednom od mnogih
javnih pristupnih tačaka, velika grupa Havajaca slavila je porodično
okupljanje.
Tamnokosa, bakrena djeca u kupaćim kostimima jarkih boja igrala su igre

trčanja na travi, dok su odrasli unutra pripremali bife. Neko je negde svirao
ukelele.
Zaliv Hanalei se širio od nje sa obe strane, milja plaže sa belim peskom u
obliku džinovske potkove. Na sjeveru su stajale planine, koje su sada postale
ružičaste od sunca koje tone.
Mali talasi sa belim vrhovima kotrljali su se napred, noseći decu koja se

smeju prema pesku. Dalje pozadi, neki tinejdžeri ležali su na velikim
daskama za surfovanje. Njihov instruktor, zgodan momak sa slamnatim
šeširom, gurnuo ih je svakoga od njih kada se činilo da talas obećava.
Ostatak dana proveli su na toplom pesku zaliva Hanalei i gledao zalazak

sunca i razgovarao. Kada je plaža utihnula i ležala u mraku, sa zvijezdama
koje su blistale na crnoj vodi, konačno su se vratili svojoj kući. Zajedno su
pripremili večeru i pojeli je na stolu za piknik na stražnjoj traci, uz lampione
i svijeće protiv komaraca koji su im osvjetljavali put.
Dok je večera bila gotova i posuđe oprano, više nisu mogli držati ruke jedno
od drugog.
Bobby je gurnuo Claire u naručje i odnio je gore. Nasmijala se i privila uz

njega, puštajući je tek kada ju je spustio na krevet. Odmah je kleknula i
pogledala ga.
„Tako si prelepa“, rekao je, ispruživši ruku da zavuče prst ispod nje remen
za grudnjak za kupaći kostim. Osjetila je toplinu tog dodira na svojoj
hladnoj, guščjoj koži i bilo joj je teško disati.
Sagnuo se i skinuo odijelo, a zatim se ponovo uspravio. Tea pogled na

njegovo golo telo, tvrdo i spremno, naterao ga je da zadrhti i pruži ruku.
Prešao je na krevet. Mogla je osjetiti kako željno drhti u njegovim rukama

dok joj je skidao kupaći kostim i dodirivao joj grudi. Konačno ju je poljubio
- usta, kapke, bradu, bradavice.
Zagrlila ga je i povukla na sebe.
Osjetila je kako mu ruka klizi između njegovih nogu, pronalazeći njegovu

vlagu. Uz stenjanje, otvorila mu se. Kada se konačno popeo na nju, zarila je
prste u njegovu čvrstu stražnjicu i izvila se u susret.
Došli su u isto vrijeme, svaki uzvikujući ime drugoga.
Nakon toga, Claire se sklupčala uz vlažno, vrelo tijelo svog muža i zaspala
uz tiho ujednačeno njegovo disanje i ujednačen šum ventilatora na stropu.
Meg je povela Alison u vrtložni obilazak centra Sijetla. Otišli su u akvarijum

i posmatrao hranjenje vidra i foka. Meg se čak usudila da zasuče svoje
dizajnerske rukave i zaroni golim rukama u rezervoar za istraživanje, gde su,
pored autobusa pune dece van grada, ona i Alison dodirivale morske
anemone, dagnje i morske zvezde.
Nakon toga su na štandu s hrenovkom dobili hot-dogove i prošetali niz

pristanište. U Ye Olde Curiosity Shoppeu vidjeli su skupljene glave i
egipatske mumije i jeftine suvenire. (Meg nije istakla osam stopa dugačak
penis okamenjenog kita koji je visio okačen sa plafona; mogla je samo da
zamisli šta bi Ali rekla svojim prijateljima.) Večerali su u Red Robin
Hamburger Emporiumu i završili dan sa Diznijev film u Pacific Place
Theatreu.
Dok su se vratili u stan, Meg je bila iscrpljena.
Nažalost, Alison je imala viška energije. Trcala je iz sobe u sobu, podižući

stvari, gledaju ih, viču Vau! preko stvari kao što je Sonicare četkica za zube.
Meg je bila na kauču, ispružena sa nogama na stoliću, kada je Alison ušla u

sobu, noseći Lalique činiju sa prednjeg ulaza.
„Jeste li vidjeli ovo, teta Meg? Ove devojke nemaju odeću.” Ona se
zakikota.
"Oni su anđeli."
“Oni su goli. Bili kaže da njegov tata ima časopise sa golim devojkama u
njima.
Veliki.”
Meg je ustala i vrlo nježno uzela činiju od Alison. "Grozno je u oku

posmatrača."
Vratila ga je na svoje mjesto na ulaznom stolu. Kad se vratila u dnevnu sobu,

Alison se namrštila.
„Šta je držač za pčele? Je li to kao košnica?”
Meg je bila previše umorna da bi smislila pametan odgovor. "Vrsta." Ponovo

se srušila na kauč. Kako je to uradila dok je bila tinejdžerka? „Da li ste znali
da mladunčad orlova jedu tatinu barf?“
"Bez šale. Čak je i moje kuhanje bolje od toga.”
Alison se zakikota. „Moja mama je dobra kuvarica.” Čim je to rekla, donja

usna joj se zaljulja. Suze su zablistale u njenim zelenim očima, i upravo tada,
stojeći na ivici plača, Alison je toliko ličila na Claire da Meghann nije mogla
da diše.
Bila je vraćena u prošlost na sve noći u kojima je tješila svoju mlađu sestru,
čvrsto je držala i obećavala da će uskoro stvari biti bolje
. . . i mama će doći kući.
„Dođi ovamo, Ali“, rekla je stegnutog grla.

Alison je oklevala na trenutak, samo to, ali pauza je podsjetila Meghann o
tome koliko su se ona i njena nećaka malo poznavale.
Alison je sjela na sofu, oko metar dalje.
„Želiš li nazvati svoju mamu? Nazvat će u šest sati, ali —”

"Da!" Alison je viknula, poskakujući gore-dolje na jastuku.
Meghann je krenula u potragu za telefonom. Našla ga je na noćnom

ormariću pored svog kreveta. Nakon brzih konsultacija u svom dnevnom
planeru, pozvala je direktan broj kuće Kauai, a zatim je dala telefon svojoj
nećakinji.
"Mama?" Alison je rekla nakon nekoliko sekundi. Zatim: „Zdravo, mama.

To sam ja, Ali Kat.”
Nasmejana, Meg je ušla u kuhinju i počela da raspakuje torbe namirnice i

poslastice koje je danas pokupila. Stvari koje nije kupila godinama
—Frosted Flakes, Pop-Tarts, Oreo keksići —i stvari koje nikada prije nije
vidjela, poput soka koji je dolazio u srebrnim vrećicama i miksanja jogurta.
Najvažnija kupovina bila je knjiga aktivnosti za djecu. Namjeravala je ovo
napraviti sedmicu koju Alison neće zaboraviti.
"Želi razgovarati s tobom, tetka Meg", rekla je Alison, odskočivši u kuhinju.

"Hvala." Meg je uzela telefon i rekla: "Halo?"
„Hej, velika seko, kako ide? Da li je već prestala da priča?”
Meg se nasmijala. “Čak ni kada jede.”
"To je moj Ali."
Alison je povukla Meginu nogavicu. “Mama je rekla da je pijesak kao šećer.

Šećer. Mogu li dobiti kolačiće?”
Meg joj je dala Oreo. “Samo jednu prije spavanja”, rekla je nećakinji. Claire
je rekla: "Treba mi margarita."
“Bićeš dobro.”
"Znam. To me tjera na razmišljanje. . . .”
"Šta?" - tiho je upitala Claire.

"O nama. Vi. Ponekad pogledam Alija i sve što vidim smo mi.”
"Onda će te voljeti, Meg."
Meg je zatvorila oči. Bilo je tako dobro razgovarati s Claire na ovaj način,
kao prave sestre koje su imale nešto više od užasnog djetinjstva zajedničko.
“Nedostaješ joj.”
“Vrijeme za spavanje može biti teško. Moraćete da joj pročitate priču.”

Claire se nasmijala.
„Upozoravam te, ona ima dosta pažnje.”
“Pokušat ću s Moby-Dickom. Morao bi biti na brzini da ostaneš budan za

to.”
Alison je ponovo zgrabila nogavicu. „Mislim da ću biti...“ I povratila je

svuda po Meginim cipelama.
„Moram da idem, Claire. Sretan put. Razgovaraćemo s tobom sutra.”

Poklopila je slušalicu i stavila ga na pult.
Alison je pogledala u nju, smijući se. "Ups."
„Možda je dupli banana split bila loša ideja.” Lagano je izula cipele, uhvatila
Alison u naručje i odnijela je u kupaonicu.
Alison je izgledala tako sićušna u velikoj mermernoj kadi.
"Ovo je kao bazen", rekla je, usisavši puna usta vode i pljunuvši je na zid od
pločica.
„Hajde da ne pijemo svoju vodu za kupanje, zar ne? To je jedna od stvari

koje nas odvajaju od manjih primata. Kao muškarci.”
“Deda mi dozvoljava.”
„Tačno moja poenta. Sada dođi ovamo da ti operem kosu.” Stigla je za

potpuno novi šampon za bebe. Miris ju je nasmejao. “Prao sam kosu tvojoj
mami ovim šamponom.”
“Upadaš mi u oči.”
“To je ono što je govorila.” Meghann se i dalje smiješila kada se isprala

Alisoninu kosu i pomogao joj da izađe iz kade. Osušila je djevojčicu, obukla
je u ružičastu flanelsku pidžamu i odnijela je u gostinsku sobu.
„To je veliki krevet,“ rekla je Alison, namrštivši se.
“To je zato što je samo za princeze.”
"Jesam li princeza?"
"Tu es." Meghann je dala naklon. "Gospođo", rekla je svečanim glasom.

"Koju naredbu imate za mene?"
..
Alison se zahihotala i popela ispod pokrivača. “Pročitaj mi priču. želim .

Profesor Wormbog u potrazi za Zipperump-a-Zoo.”
Meg je kopala po igračkama i knjigama u koferu, pronašla pravu, i počeo da

čita.
"Moraš biti na krevetu", rekla je Alison.
"Oh." Meghann se popela na krevet i udobno se smjestila. Alison odmah se

ušuškao pored nje, naslonivši obraz na dragocjenu mačku.
Meg je ponovo počela da čita.
Sat i šest knjiga kasnije, Alison je konačno zaspala. Meg je poljubila slatki
ružičasti obraz svoje nećakinje i izašla iz sobe, pazeći da vrata ostanu
otvorena.
Bojala se uključiti televizor ili stereo - nije se htjela probuditi Alison —

pokušala je da čita časopis. Za nekoliko minuta je zaspala, pa je ušla u svoju
spavaću sobu, presvukla se u noćnu košulju Seahawks, oprala zube i legla u
krevet.
Zatvarajući oči, razmišljala je o svim stvarima koje mora da uradi sutra.
Nije bilo šanse da zaspi večeras.

Woodland Park Zoo.
BFG u Dječijem pozorištu.
GameWorks.
FAO Schwarz.
Zabavna šuma u centru Sijetla.
Njen um je preskočio od Fun Forest do National Forest do Haydena do Joea.

Joe.
Poljubio ju je za rastanak tako nježno tog posljednjeg jutra zajedno. Zbog

toga se osjećala neobjašnjivo ranjivom.
Htjela je da ga vidi. I ne samo zbog seksa.
Za šta onda?
Odabrala ga je na prvom mjestu zbog njegove nedostupnosti. Šta je bilo

njegove prve riječi upućene njoj, ili praktično prve?
Neću te voditi kući sa sobom.
Ili nesto slicno tome. Odmah je izjavio da je nedostupan.
I tako je otišla za njim. Ali gdje su mogli otići dalje od spavaće sobe? Bio je
mehaničar iz malog grada koji je još uvijek plakao zbog svog razvoda.
Za njih nije bilo budućnosti.
Ipak . . . kada je zatvorila oči, on je bio tamo, čekajući da je poljubi u tami

njenog sopstvenog uma.
"Teta Meg?"
Sjela je uspravno, upalila svjetlo. "Šta je?"

Alison je stajala tamo, držeći svoju mačku. Lice joj je bilo vlažno od suza;
oči su joj bile crvene. Na otvorenim vratima izgledala je neverovatno mala.
“Ne mogu spavati.”
Toliko je ličila na Claire. . . .
„Dođi ovamo, dušo. Dođi spavati sa mnom. Čuvaću te.”
Alison je prešla preko sobe i popela se na krevet, a zatim se privila uz Meg,

koja ju je čvrsto držala. „Tvoja mama je spavala sa mnom kada se plašila, da
li si to znao?“
Alison je stavila palac u usta i zatvorila oči. Skoro odmah je zaspala.

Meghann je voljela njen miris, slatkoću šampona za malu djevojčicu/dječicu.
Zagrlila se uz svoju nećakinju i zatvorila oči, očekujući da će opet početi
razmišljati o sutra.
Zapanjujuće, zaspala je.
Telefon je probudio Claire. Brzo je sjela. "Koliko je sati?" Pogledala je

okolo tražeći sat pored kreveta i našla ga. Pet četrdeset pet ujutro Oh, Bože.
"Bobby, telefon..."
Prešla je preko njega i podigla ga. "Zdravo? Meghann? Je li Ali dobro?”

"Hej, draga, kako si?"
Claire je teško udahnula i ustala iz kreveta. „Dobro sam, mama.
Na Kauaiju je pet i četrdeset pet.”
„Je li tako? Mislio sam da ste svi u istoj vremenskoj zoni kao Kalifornija.”
„Na pola smo puta do Azije, mama.”
„Uvek si preterivala, Claire. Imam razloga da te zovem, znaš.”
Claire je zgrabila svoj ogrtač iz ormara i navukla ga, a zatim izašla na

balkon.
Napolju je nebo samo postajalo ružičasto. U dvorištu se pijetao šepurio

preko travnjaka; kokoši su kvocale iza. Jutro je mirisalo na slatko tropsko
cveće i slani vazduh. "Šta je?"
„Znam da ne misliš da sam baš neka majka.”
"To nije istina." Zinula je, pitajući se ima li šanse da ponovo zaspi. Pogledala
je kroz prozore u Bobija, koji je sada sjedio, mršteći se prema njoj.
„Tako je. Ti i gospođica Savršena me stalno podsjećate da sam loše odradio

posao odgajajući vas. Smatram da je to u najmanju ruku nezahvalno, ali
majčinstvo ima svoje breme, kao što znate, a nesporazum je moj.”
„Malo je rano za dramu, mama. Možda bi mogao...”
“Poenta je da neke stvari radim loše, a neke dobro. Ja sam kao obične ljude
na taj način.”
Claire je uzdahnula. "Da, mama."
„Samo želim da to zapamtiš. I reci svojoj sestri s velikim usta. Bez obzira
čega se sećate ili mislite da radite, istina je da vas volim. Uvek jesam.”
„Znam, mama.” Nasmiješila se Bobbyju, izgovorila: Mama, pa: kafa. „Sada

daj svog muža na telefon.”
"Excusez moi?"
„Imaš li trenutno muškarca u svom krevetu?“

Claire se nasmijala. "Ja znam."
"Dozvoli mi da razgovaram s njim."
"Zašto?"
Mama je dramatično uzdahnula. “To je još jedan od mojih tereta koji me

treba opterećivati sumnjive kćeri. Radi se o poklonu za vjenčanje, ako
morate znati. Čuo sam da vam se automobil nije dopao.”
“Nema mjesta za Alison.”
“Mora li ona svuda ići sa vama?”
“mama—”
“Obuci Bobbyja. Ovaj poklon je za njega, jer si bio tako nezahvalan.”
„U redu, mama. Kako god. Samo trenutak." Vratila se unutra. “Ona želi
razgovarati s tobom.”
Bobby je ustao. Ovo ne može biti dobro, rekao je dok je uzimao telefon od
Claire.
"Kako je najseksi svekrva na svijetu?" Nakon trenutka, njegov osmeh je

nestao. "Šta?"
Zatim: „Šališ me. Kako si to uradio?”
Claire je krenula prema njemu i stavila mu ruku na rame. "Šta se dešava?"
Odmahnuo je glavom. “To je nevjerovatno, Ellie. Zaista. Ne znam kako

hvala ti. Kada?" Namrštio se. „Znaš da smo ovde—oh. Da. Razumijem. Na
šalteru karata. Da. U redu. Naravno da ćemo odmah nazvati.
I hvala ti. Ne mogu vam reći koliko ovo znači. Da. Zbogom."
"Šta je uradila?" upitala je Claire kada je spustio slušalicu.
Bobbyjev osmeh je bio tako širok da mu je celo lice naborano u nabore.

“Dobila mi je audiciju sa Kentom Amesom u Down Home Records. Ne
mogu vjerovati .
Igrao sam usrane honky-tonk džointove deset godina čekajući ovakvu

pauzu.”
Claire se bacila na njega, čvrsto ga držeći u naručju. Rekla je sebi da je

glupo što se plašila, brinula, ali su joj se ruke i dalje tresle. Previše loših
godina s mamom, pretpostavljala je. Uvek je očekivala najgore. "Oborit ćeš
ih."
Okrenuo ju je dok se oboje nisu smijali. "To je to, Claire."
Još uvijek se smijala kada ju je podigao na noge.
„Ciljaj. . . “, rekao je, ne smiješeći se sada.
Ta briga se vratila. "Šta?"
“Audicija je u četvrtak. Nakon toga, Kent odlazi na mjesec dana.” “Ovog

četvrtka?”
“U Nashvilleu.”
Claire je podigla pogled prema svom mužu, koji je upravo sada nosio svoje
srce u očima. Znala je da će je, ako kaže ne, reći, naš medeni mjesec biti
gotov do tada, poljubiti i reći: U redu, možda nazove svoju mamu i vidi
može li se audicija odgoditi za mjesec dana. Znajući sve to, olakšalo joj je
odgovor.
„Oduvek sam želeo da vidim Opryland.”
Bobby ju je privukao u naručje, zagledao se u nju. “Odustao sam,” tiho je

priznao.
„Neka to bude lekcija“, odgovorila je radosno. „Sada mi daj taj telefon.
Bolje da obavijestim tatu i Meghann da ćemo vjerovatno dodati dan ili dva
na put.”
Dani s Alison su se smjestili u udobnu rutinu. Do trećeg popodneva,

Meghann je napustila svoju opsesivnu potrebu da pokaže svojoj nećakinji
svako mjesto prilagođeno djeci u gradu. Umjesto toga, radili su jednostavne

stvari.
Iznajmljivali su filmove i pravili kolačiće i igrali se Candy Land dok Meg

nije zavapila za milost.
Svake noći Meg je spavala sa Alijem u rukama, a svako jutro se budila sa

neočekivanim osećajem iščekivanja. Lakše se smejala, češće se smejala.
Zaboravila je kako je dobar osjećaj brinuti se za nekog drugog.
Kada je Claire pozvala da produži medeni mjesec, Meg je znala šokirala je

svoju sestru nudeći - rado - da zadrži Alison još nekoliko dana.
Nažalost, tako važna rođendanska zabava pokvarila je tu opciju.
Kada je subota konačno došla, Meghann je bila iznenađena dubinom svojih

emocija. Sve do Haydena morala je da radi kako bi se nasmijala, dok je Ali
bez prestanka ćaskala i poskakivala na njenom mjestu. U Samovoj kući, Ali
je doletjela svom djedu u zagrljaj i počela mu pričati o sedmici. Meg je
poljubila nećakinju za rastanak i požurila iz prikolice. Te noći jedva da je
spavala. Činilo se da nije mogla spriječiti usamljenost.
U ponedjeljak se vratila na posao.
Sati su se naslagali jedan na drugi, postajući sve teži nego inače. By 3:00,
bila je toliko umorna da je jedva mogla funkcionirati.
Nadala se da Harriet to neće primijetiti.
Beskorisna nada, naravno.
"Izgledaš loše", rekla je Harriet kada je Meghann spustila u poznatu stolicu.

"Hvala ti."
“Kako je prošlo vjenčanje?”

“Bilo je lijepo,” rekla je Meg, gledajući dolje u svoje ruke. “Čak ni mama to
nije mogla pokvariti. Planirao sam vjenčanje, znaš.”
"Vi?"
“Nemoj zvučati tako šokirano. Poslušao sam tvoj savjet i šutio sam zatvoriti.
Claire i ja smo se
. . . ponovo povezali. Čak sam i čuvao svoju nećakinju tokom medenog

meseca. Ali sada. . .”
"Šta sad?"
Meg je slegnula ramenima. “Pravi svijet se vratio.” Podigla je pogled. “Moj

stan je tiho. Nikada ranije to nisam primetio.”
"Vaša nećakinja je bila glasna?"
“Nikad nije prestala da priča. Osim kada je spavala.” Meg je osetila stezanje
u grudima. Nedostajalo bi joj spavanje s Alijem, nedostajala bi joj djevojčica
o kojoj će se brinuti.
“Podsjetilo te na Claire.”
“U posljednje vrijeme sve me podsjeća na te dane.”
"Zašto?"
"Bili smo najbolji prijatelji", tiho je rekla Meg.
"I sada?"
Meghann je uzdahnula. “Ona je udata. Ona ima svoju porodicu. Kao i prije.
Vjerovatno se neću čuti do mog rođendana.”
“Telefon radi u oba smjera.”
"Da." Meghann je spustila pogled na sat. Nije htela da priča više o ovome.
Previše boli. „Moram ići, Harriet. Zbogom.”
Meghann je zurila u svog klijenta, nadajući se da osmijeh koji je uspjela

formirati nije tako plastičan kao što se osjećala.
Robin O'Houlihan koračala je ispred prozora. Mršava i više našminkana od

Terencea Stampa u Avanturama Priscile, kraljice pustinje, bila je klišeizirana
holivudska žena. Previše mršavi, previše pohlepni, previše sve. Meg se pitala
zašto nijedna od ovih žena nije primijetila da je u određenim godinama
mršava postala mršava. Što su više gubili na težini, to su im lica postajala
manje privlačna, a Robinova kosa je bila farbana i crvena u plavu tako često
i tako dugačka da je izgledala kao slamnata perika. “Nije dovoljno.
Period. Kraj priče."
"Robin", rekla je, trudeći se da dobije miran i ujednačen glas. “On nudi
dvadeset hiljada dolara mjesečno, kuću na jezeru Washington i stan u La
Jolla. Iskreno, za devetogodišnji brak koji nije rodio djecu, mislim...”
„ Hteo sam decu.” Praktično je bacila riječi na Meg. “On je bio taj koji nije.
I to bi trebalo da plati. Oduzeo mi je najbolje reproduktivne godine u
životu.”
„Robin. Imaš četrdeset devet godina.”
„Hoćeš da kažeš da sam prestara da bih imala dete?“
Pa ne. Ali udavali ste se šest puta i iskreno, imate mentalnu i emocionalnu
stabilnost dvogodišnjaka. Vjerujte, vaša nikad začeta djeca hvala vam.
„Naravno da ne, Robin.
Samo sugeriram da nam pristup djece neće pomoći. Washington je država

bez krivice, sjećate se. Razlozi razvoda nisu bitni.”
"Želim pse."
“Razgovarali smo o tome. Psi su bili njegovi prije nego ste se vjenčali. To
izgleda razumno...”
“Ja sam bila ta koja je podsjetila Lupe da ih nahrani i napoji. Bez mene, ti
Lhasa Apso bi bili dlakavi tost. Mrtav pored bazena. I
želim ih. I treba da prestaneš da se svađaš sa mnom. Ti si moj advokat, ne

njegov. Jedva mogu da živim sa dvadeset hiljada mesečno.” Gorko se
nasmijala. “Još uvijek ima mlaznjak, stan u Aspenu, kuću na plaži u Malibuu
i sve naše prijatelje.” Glas joj je pukao i Meghann je na trenutak ugledala
bljesak žene kakva je Robin O'Hulihan nekada bila. Sada uplašena, nekada
obična devojka iz Snohomiša koja je verovala da se žena može udati na putu
do vrha.
Meghann je htjela biti nježna, reći nešto umirujuće. U stara vremena, bilo bi
lako. Ali ti dani su sada prošli, utisnute u blatnjavo ništavilo štiklama stotinu
ljutih žena koje nisu htele da rade i nikako nisu mogle da žive sa dvadeset
hiljada mesečno.
Nakratko je zatvorila oči, želeći da razbistri svoj buntovni um. Ali umjesto
tihog mraka, bljesnula je na slici gospodina O'Houlihana, kako mirno sjedi u
sali za sastanke, ruku sklopljenih na stolu. Odgovorio je na sva njena pitanja
sa iskrenošću koja ju je iznenadila.
Nema predbračnih, ne. Verovao sam da ćemo trajati večno.
Voleo sam je.
Moja prva žena je umrla. Robin sam upoznao skoro deset godina kasnije.
Oh. Da. Želeo sam još dece. Robin nije.
Bio je to jedan od onih neprijatnih trenutaka koji su povremeno zaslepili

advokata. Ta mučna spoznaja da vodiš pogrešan tim.
Jednostavno rečeno, povjerovala mu je. A to nije bilo dobro.
"Zdravo. Ja govorim ovdje.” Robin je izvukla cigaretu iz svoje prošivene

Chanel torbe. Sjetivši se odjednom da ovdje ne može pušiti, vratila ga je u
torbicu. „Pa, kako da dobijem kuću u Aspenu? I psi.”
Meghann je kotrljala olovku između palca i kažiprsta, razmišljajući.
S vremena na vrijeme olovka je udarala po fascikli koja se otvorila ispred

nje. Zvučalo je nejasno kao ratni bubanj. “Nazvat ću Grahama i proslijediti
ovo. Očigledno je vaš muž voljan biti vrlo velikodušan, ali vjerujte mi u
ovome, Robin. Ljudi se mnogo manje ljute od voljenog psa.
Ako ćete ići na strunjaču zbog Fluffyja i Scruffyja, budite spremni odreći se
mnogo toga. Vaš muž bi mogao da povuče kuće sa stola u trenu.
Bolje da odlučite koliko su ti psi važni.”
“Samo želim da ga povrijedim.”
Meghann je pomislila na čovjeka kojeg je položila prije više od mjesec dana.

Njegovo izgled je bio tužan - čak istrošen. “Mislim da već jeste, ako je to
neka utjeha.”
Robin je kucnula dugim grimiznim noktom po zubima dok je zurila van

prema ostrvu Bainbridge. “Nisam trebao spavati sa tipom za bazen.”
Ili dostavljač mesa ili zubar koji vam je izbjeljivao zube. “Ovo je stanje bez
greške, zapamtite.”
“Ne govorim o razvodu. Govorim o braku.”
"Oh." Ponovo je bio onaj bljesak prave osobe koja se krije iza dekupaža
skupe šminke. „Lako je sagledati svoj život retrospektivno. Šteta što ne
živimo život unatrag.
Mislim da je Kjerkegor to rekao.”
"Stvarno." Robin je očigledno bila nezainteresovana. “Razmislit ću o psima i

obavijestiti vas.”
“Deluj brzo. Graham je rekao da ova ponuda traje trideset šest sati. Nakon
toga, on rekao je da je vrijeme zvona. Prvi krug.”
Robin klimnu glavom. „Izgledaš užasno stidljiva za nekoga koga zovu

Kučka iz Belltowna.”
“Nije stidljiva. Praktično. Ali ako biste više voljeli drugo predstavljanje...”
“Ne.” Robin je prebacila torbicu preko ramena i krenula prema vratima.
Dok ga je otvarala, rekla je: "Zvaću te sutra." Ne osvrćući se, otišla je. Vrata
su se škljocnula.
Meg je teško uzdahnula. Osjećala se izudarano, nekako manja.
Odložila je dosije i dok je to činila, ponovo je pomislila na tužno lice

gospodina O'Hulihana.
Nema predbračnih, ne. Verovao sam da ćemo trajati večno.
Ovo će mu iščupati srce. Ne bi bilo dovoljno da mu slomi srce. O ne.
Meghann i Robin namjeravali su napraviti korak dalje i pokazati mu pravi

karakter žene koju je oženio. Sljedeći put bi mu bilo gotovo nemoguće
vjerovati svom srcu.
Uz uzdah, provjerila je svoj raspored. Robin joj je bio posljednji sastanak.

Hvala bogu. Meghann nije mislila da sada može podnijeti još jednu tužnu
priču o propaloj ljubavi. Spakovala je papire, zgrabila torbicu i aktovku i
izašla iz kancelarije.
Napolju je bila prijatna ranoletnja noć. Užurbanost saobraćaj je zakrčio

ulice. Na pijaci su se turisti i dalje gužvali oko štanda s ribom. Prodavci s
bijelim keceljama bacali su jedni drugima kraljevske losose od trideset funti
u zrak: pri svakom bacanju, turisti su fotografisali.
Meghann je jedva primijetila poznatu emisiju. Prošla je pored ribarnice i sve

do povrća kada je shvatila koji je put odabrala.
Atinjanin je bio sledeća vrata.
Zastala je napolju, omirišući oštre poznate mirise dima cigareta i masti od

prženja, slušajući zujanje razgovora koji su uvek bili isti, i na kraju se vratila
na „ Jesi li ovde sama?“
Sam.
To je svakako bio najtačniji pridjev koji opisuje njen život. Još više sada
kada je Ali otišao. Bilo je neverovatno koliko je veliku rupu ostavila njena
sićušna nećakinja.
Nije htela da uđe u Atinjanin, da pokupi nekog čoveka koga nije zna, i vrati
ga u njen krevet. Željela je-Joe.
Uz njegovo ime je došao talas melanholije, produbljivanje usamljenosti.

Odgurnula se od vrata i krenula kući.
U predvorju svoje zgrade mahnula je vrataru, koji je počeo nešto da joj

govori.
Ignorirala ga je i ušla u lift. Na spratu penthausa zazvonilo je zvono lifta i

ona je izašla.
Vrata njenog stana bila su otvorena.
Namrštila se, pitajući se da li je jutros tako ostavila.
br.
Upravo je htjela da se ušulja nazad u lift kada se pojavila ruka u njenom

dovratku; držala je punu bocu tekile.
Elizabeth Shore je izašla u hodnik. „Čuo sam tvoj transatlantski vapaj za

pomoć i doneo sam omiljeno sredstvo za smirenje za droljastu, preko brda.
Na Meghanin potpuni užas, briznula je u plač.

C POGLAVLJE
DVADESET TRI
JOE JE SKORO ZAVRŠIO ZA DAN. TO JE BILO DOBRO jer je on

zapravo imao gdje otići i ljude koje treba vidjeti.
Bilo je dobro radovati se nečemu, čak i ako bi to nešto bilo na kraju mu

uzrokovati bol. Toliko je dugo lutao i sam da je samo planiranje puta bilo
neobično smirujuće.
Sada je ležao na leđima, zureći u prljavu donju stranu stare Impale. "Hej
tamo."
Joe Frowned. Mislio je da je nešto čuo, ali bilo mu je teško reći.
Radio na radnom stolu bio je glasno uključen. Willie Nelson je upozoravao

mame na bebe koje su odrasle u kauboje.
Onda ga je neko šutnuo čizmom.
Joe se otkotrljao ispod auta.
Lice koje ga je gledalo bilo je malo, pjegavo i nasmijano. Ozbiljne zelene

oči zurile su u njega. Samo je malo zaškiljila, dovoljno da ga natjera
pitao se da li su joj potrebne naočare, onda je shvatio da mu radno svjetlo

sija u lice. On ga je isključio.
"Smitty je u kancelariji", rekao je.
„Znam to, glupane. On je uvek tu. Jeste li znali da je pijesak na Havajima

poput šećera? Smitty mi dozvoljava da se igram sa alatima. Ko si ti?"
Ustao je, obrisao ruke o kombinezon. „Ja sam Joe. Sada, trčite dalje.” „Ja
sam Alison. Mama me uglavnom zove Ali. Kao aligator.”
„Drago mi je da smo se upoznali, Ali.” Pogledao je na sat. Bilo je 4:00.

Vreme je da krenemo.
“Brittani Henshaw mi uvijek kaže: 'Vidimo se kasnije, Ali Gator'. Shvatio?"

„Da. Sad-"
"Moja mama kaže da nisam "postavljen da pričam sa strancima, ali ti si Joe."

Ona skupila lice i zagledala se u njega. „Zašto ti je kosa tako duga? To je
kao kod djevojčice.”
“Sviđa mi se tako.” Otišao je do lavaboa i isprao masnoću s ruku.
„U mom ruksaku je Ariel. Da vidim?" Ne čekajući odgovor, izletjela je iz

garaže. „Ne idi nigde“, viknula mu je.
Bio je na pola puta do svoje kabine kada je Alison skliznula pored njega.
“Vidi Ariel? Ona je princeza s ove strane i sirena s druge.”
Promašio je korak, ali je nastavio da se kreće. “Ulazim u svoju kuću. Bolje

da trčiš."
“Da li hafta kaki?”
To ga je nasmejalo. “Ne.”
„Ionako mi ne bi rekao.”
“Definitivno ne bih. Moram da se spremim da idem negde. Ipak, bilo mi je

drago upoznati vas.” Nije usporio.
Ušla je u korak pored njega, živahno pričajući o nekoj devojci po imenu

Moolan koja joj je ošišala svu kosu i igrala se noževima.
“Imaju školske savjetnike za takvo ponašanje.”
Alison se zakikotala i nastavila da priča.
Joe se popeo uz stepenice na trijemu i otvorio vrata. „Pa, Alison, ovde je...”
Projurila je pored njega i ušla unutra.
"Alison", rekao je strogim glasom. “Moraš odmah otići. Neprikladno je...”

“Vaša kuća miriše pomalo smiješno.” Sjela je na kauč i odskočila.
"Ko je dama u svim vrčevima?"
Okrenuo joj je leđa na trenutak; kada je ponovo pogledao, ona je bila na

prozorskoj dasci i preturala po slikama.
"Spusti to", rekao je oštrije nego što je bilo potrebno.
Namrštivši se, spustila ga je. “Ni ja ne volim da dijelim svoje stvari.” Ona
bacio pogled na red fotografija. Bilo ih je troje duž prozora dnevne sobe, a
dvoje na kaminu. Čak je i dijete prepoznalo opsesiju kada ju je vidjelo.
“Žena na slikama je moja žena. Diana.” I dalje me boli reći je ime naglas.
Još nije naučio da bude opušten prema njoj.
"Ona je lijepa."
Zagledao se u malu uokvirenu montažu snimaka na njemu najbližem stolu.
Gina je te slike snimila na novogodišnjoj zabavi. "Da." Pročistio je grlo.

Sada je bilo 4:15.
Kasni se. „Zar nemaš gde da budeš?“
"Da." Dramatično je uzdahnula. “Moram dati Marybeth svoju Barbie.

Moje."
"Zašto?"
“Slomio sam joj glavu. Deda kaže da se moram izviniti i dati joj svoju lutku.
Postavljeno je da se osjećam bolje.
Čučnuo je da bude u visini očiju s njom. „Pa, Ali Gator, pretpostavljam da

ipak imamo nešto zajedničko. I ja, a sada moram da se
. . . slomio nešto veoma posebno,
izvinim.”
Ona je potišteno uzdahnula. “Šteta.”
Stavio je ruke na bedra i gurnuo se na noge. „Dakle, zaista moram da

krenem.”
„U redu, Joe.” Prišla je vratima i otvorila ih, a zatim ga pogledala. “Misliš li

da će se Marybeth ponovo igrati sa mnom nakon što se izvinim?”
„Nadam se“, rekao je.
"Ćao, Joe."
“Vidimo se kasnije, Ali Gator.”

To ju je natjeralo da se zakikota, a onda je nestala.
Joe je tamo stajao minut, zureći u zatvorena vrata. Konačno se okrenuo i

krenuo niz hodnik. Sljedećih sat vremena, dok se brijao, tuširao i oblačio u
svoju najčistiju odjeću, pokušavao je složiti rečenice koje su mu bile
potrebne. Pokušao je lijepe riječi —Dianina smrt je uništila nešto u meni;

oštre reči —zajebao sam; bolne riječi —nisam mogao podnijeti da je gledam
kako umire.
Ali niko od njih nije bio ceo, niko od njih nije izrazio istinu njegovih
emocija.
Još nije shvatio šta će reći kada se okrenuo prema njima puta ili, nekoliko
minuta kasnije, kada je došao do njihovog poštanskog sandučeta.
dr i gđa. Henry Rolloff.
Joe nije mogao a da ga ne dodirne, puštajući vrhovima prstiju da prođe duž

podignutog dijela zlatnim slovima sa strane poštanskog sandučića. U
Bainbridgeu je postojalo poštansko sanduče poput ovog; ona je glasila: Dr. i
Mrs. Joe Wyatt.
Prije cijelog života.
Zurio je u kuću svoje bivše tazbine. Izgledalo je baš kao i jednog drugog
junskog dana, tako davno, kada su se Džo i Di venčali u dvorištu, okruženi
porodicom i prijateljima.
Umalo se nije prepustio panici, zamalo se okrenuo.
Ali bježanje nije pomoglo. Probao je taj put i donio je njega ovde, u ovu
kuću, ovim ljudima koje je nekada tako jako voleo, da kaže...
Žao mi je.
Samo to.
Krenuo je stazom od cigala sa zamršenim uzorkom, prema kući sa bijelim

stubovima u kojoj je gđa. Roloff je dizajnirao da izgleda kao Tara. S obje
njegove strane bile su ruže i izvajane živice, a njihovi mirisi bili su zamorna
slatkoća. Sa obe strane ulaznih vrata stajao je lav od livenog gvožđa.
Joe sebi nije dozvolio da zastane ili razmisli. Ispružio je ruku i pozvonio.
Nekoliko trenutaka kasnije, vrata su se otvorila. Henry Roloff je stajao tamo,
s lulom u ruci, odjeven u kaki pantalone i tamnoplavu dolčevinu. "Mogu
li..." Kad je ugledao Joea, njegov osmijeh je pao. "Joey", rekao je, dok mu je
lula sada zatreperila u drhtavoj ruci.
„Čuli smo da si se vratio u grad.”

Joe se kao pakao pokušavao nasmiješiti.
"Ko je?" doviknula je Tina odnekud iz kuće.
"Nećete vjerovati", rekao je Henry, glasom jedva iznad šapata.
"Henri?" viknula je ponovo. "Ko je?"
Henry je odstupio. Vodenasti osmijeh mu se razlio po licu, naborao njegovo

obrazi. “Kući je, majko”, povikao je. Zatim je, nježno, ponovo to rekao, a
oči su mu se napunile suzama. "On je kod kuće."
„Jeste li sigurni da je ovo tekila? Ima ukus kao tečnost za upaljač.” Meghann
je čula neuredna mrlja u njenom glasu. Sada je već bila pripitom, jurila je
prema gipsanoj, i osjećala se dobro.
“To je skupa tekila. Samo najbolje za mog prijatelja.” Elizabeth se nagnula u

stranu tražeći komad pizze. Dok ga je vukla prema sebi, sir i preliv su
skliznuli, pali u gnjecavu gomilu na betonsku palubu. "Ups."
“Ne brini za to.” Meghann je pokupila nered i bacila ga u more. “Proly je

upravo ubio turistu.”
"Šališ se? Deset je sati. Sijetl je prazan.”
"To je istina."
Elizabeth je zagrizla njenu koru. „Pa u čemu je problem, mali? Vaše poruke
su u posljednje vrijeme zvučale depresivno. I obično ne plačeš kad se
pojavim.”
“Da vidim, mrzim svoj posao. Muž mog klijenta je pokušao da me ubije
nakon što sam ga uništila. Moja sestra se udala za kantri pjevača koji je
slučajno zločinac.”
Podigla je pogled. "Da nastavim?"
"Molim te."
“Čuvala sam svoju nećakinju kada je Claire otišla na medeni mjesec i sada je
moja kuća nepristojno tiha. I stavio sam ovog tipa. . . .”
Elizabeth je polako odložila picu.
Meghann je pogledala svoju najbolju prijateljicu, osetivši iznenadni talas

bespomoćnosti. Tiho se usudila reći: „Nešto nije u redu sa mnom, Birdie.
Ponekad se probudim usred noći i obrazi su mi mokri. Ne znam ni zašto

plačem.”
“Jeste li već usamljeni?”
"Kako to misliš, još?"
„Hajde, Meg. Prijatelji smo više od dvadeset godina. Sjećam se kad si bio
tihi, premladi brucoš na UW. Jedno od onih genijalnih klinaca za koje svi
vjeruju da će se ili ubiti ili izliječiti rak. Tada si plakala svake noći. Moj
krevet je bio pored tvog na verandi za spavanje, sećaš se? Srce mi je slomilo,
kako si tiho plakala.”
„Jesi li zato počeo da hodaš sa mnom u razred?“
„Želela sam da se brinem o tebi —to radimo mi Južnjake, nemoj ti znaš?

Godinama sam čekao da mi kažeš zašto si plakao.”
„Kada sam stao? Plakanje, mislim.”
“Junior godina. Tada je bilo prekasno da pitam. Kada si se udala za Erica, ja

mislio sam – nadao sam se – da ćeš konačno biti srećan.”
“To je bilo davno.”
“Čekao sam da upoznaš nekog drugog, pokušaj ponovo.”

Meghann je dala još dva direktna udarca. Spustivši se, naslonila se na
ogradu.
Hladan noćni vazduh mrsio joj je fine dlačice oko lica. Zvuk saobraćaja
lebdio je prema njoj. "Imam
. . . stavi nekoga.”
"Kako mu je ime?"
“Joe. Ne znam ni njegovo prezime. Koliko je to patetično?"
“Mislio sam da voliš seks sa strancima.”
Meghann je čula koliko se Elizabeth trudila da ne zvuči osuđujuće.
“Volim da imam kontrolu i budim se sam i da imam svoj život baš onakav
kakav želim.”
“Pa u čemu je problem?”
Meghann je ponovo osjetila taj talas, osjećaj da me usisa teška i da se

probudim sama struja. „Imati kontrolu upravo . . . i da imam svoj život
onako kako ja to želim.”
“Znači, ovaj Joe te je natjerao da osjetiš nešto.”
"Možda."
„Pretpostavljam da ga niste videli otkako ste to shvatili.”
"Jesam li tako očigledan?"
Elizabeth se nasmijala. "Samo malo. Ovaj Joe te je uplašio, pa si pobjegao.

Reci mi da sam u krivu.”
“Ti si kučka, kako to?”
"Kučka koja je u pravu."
“Da. Ta vrsta kučke. Najgora vrsta.”
“Sjećaš li se mog rođendana prošle godine?”

“Sve do trećeg martinija. Nakon toga postaje nejasno.”
„Rekla sam ti da više ne znam volim li Jacka. Rekao si mi da ostanem s

njim. Spomenuo je nešto o tome da sam izgubio sve i njega
oženivši se djevojkom iz salat bara iz Hootersa.”
Meghann je zakolutala očima. “Još jedan sjajan primjer moje ljudskosti.

Govorite o ljubavi; Odgovaram u naselju. Tako sam ponosan.”
“Poenta je da sam umirala u braku. Sve laži koje sam sebi govorio godinama
su se ispraznile. Sve me je provuklo i boljelo.”
“Ali uspjelo je. Ti i Jacko ste opet kao mladenci. Iskreno je odvratno.” “Znaš
li kako sam se ponovo zaljubila u njega?”
"Lijekovi?"
“Uradio sam ono što me je najviše plašilo.”
“Ostavila si ga.”
„Nikada nisam živela sama, Meg. Nikad. Tako sam se bojala da neću imati
Jacka, Prvo nisam mogao da dišem. Ali ja sam to uradio—i ti si bio tu za
mene. Te noći kada si došao u kuću na plaži, bukvalno si mi spasio život.”
"Uvek si bio jači nego što si mislio."
Elizabeth ju je pogledala tako da jesi. „Moraš prestati da se plašiš ljubavi.

Možda je ovaj Joe pravo mjesto za početak.”
“On je sav pogrešan za mene. Nikad ne spavam sa muškarcima koji imaju

šta da ponude.”
"Uopšte ne 'spavaš' sa muškarcima."
"Kučka se vraća."
“Zašto je toliko u krivu?”

“On je mehaničar u malom gradu. Živi u dotrajaloj kolibi koja dolazi uz
posao. Kosu se šiša džepnim nožem. Izaberite svoj izbor.
Oh, i iako nije baš na dekoraciji, uspio je popuniti svoje mjesto
fotografijama žene koja se od njega razvela.”
Elizabeth ju je pogledala, ne govoreći ništa.
“Okej, tako da me baš briga za te stvari. Mislim, fotografije su jezive, ali nije
me briga za njegov posao. I nekako mi se sviđa Hayden. Lep je grad, ali . . .”
"Ciljati?"
U Elizabethinom pogledu, Meghann je videla tužno razumevanje; to ju je

utješilo.
“Otišao sam iz grada bez riječi. Čak ni zbogom. Ne možete to lako
preokrenuti.”
„Nikada niste bili od onih koji su išli na laki put.”
"Osim za seks."
“Nikad nisam mislio da će seks sa strancima biti lak.”
"Nije", tiho je rekla Meg.
„Pa, pozovi ga. Pretvarajte se da imate posao koji vas je odvukao.”
"Ne znam njegov broj."
“Šta je s garažom?”
„Zvati ga na posao? Ne znam. To izgleda nekako lično.”
„Pretpostavit ću da si ovom tipu popušio, ali telefonski poziv je previše

lično?“
Meghann se na to nasmijala. Morala je priznati koliko je to bilo čudno.

“Zvučim kao psihopata.”
“Da. U redu, Meghan. Evo šta ćemo uraditi. I to mislim. Vi i sutra ću se

odvesti do Salish Lodgea, gdje jesam
zakazala neke spa tretmane za nas. Pričaćemo, piti i smejati se i planirati

strategiju.
Prije nego što se požališ, dozvoli mi da ti kažem da sam već nazvao Julie i
rekao joj da ćeš izaći iz ureda. Kad odem, ostavit ćeš me na aerodromu i
onda ćeš krenuti na sjever. Nećete stati dok ne dođete do Joeovih ulaznih
vrata. Jesam li shvaćen?”
“Ne znam imam li petlje.”
„Želiš li da idem s tobom? Pa pomozi mi, hoću.”
“Zato vas zovu žene čelične magnolije.”
Elizabeth se nasmijala. “Dušo, bolje ti je vjerovati. Ne želiš to reci jednoj

južnjakinji da nećeš juriti zgodnog muškarca.”
"Volim te, znaš."
Elizabeth je posegnula za pizzom. „Sjećaš se samo te fraze, Meg.
Prije ili kasnije, opet će dobro doći. Reci mi o Claireinom vjenčanju. Ne

mogu vjerovati da ti je dozvolila da to planiraš.”
C POGLAVLJE
DVADESET ČETIRI
“OVO JE KLUB GDJE JE OTKRIVEN GARTH BROOKS.”
Claire se nasmiješila Kentu Amesu, velikom Pooh-Bahu iz Down Home

Records u Nashvilleu, i njegovom pomoćniku Ryanu Turneru. Svaki od njih
joj je prenio ovaj biser informacija tri puta u proteklih sat vremena. Nije bila
sigurna imaju li sjećanje na komarce ili misle da je previše glupa da bi prvi
put razumjela njihove riječi.
Ona i Bobby su već dva dana u Nashvilleu. Trebalo je biti savršeno. Njihova
soba u hotelu Loews bila je prelijepa koja oduzima dah.
Razbacivali su se na romantične večere u restoranu i doručkovali u krevetu.

Obišli su Opryland i vidjeli Kuću slavnih kantri muzike.
Što je najvažnije, Bobby je prošao na audicijama. Sva četvorica. Njegov prvi

put bio je u vlažnoj kancelariji bez prozora, sa niskim nivoom rukovodioca
koji je slušao.
Bobby se vratio kući potišten, žaleći se da je njegov veliki udarac čuo klinac
s aknama i lošim osjećajem za stil. Te noći su pili šampanjac i pokušavali se
pretvarati da nije važno. Claire ga je držala uz sebe i govorila mu koliko ga
voli.
Povratni poziv je stigao u 8:45 sledećeg jutra, i od tada je to bio panoramski

točak prilika. Pevao je svoje pesme za jednog rukovodioca za drugim sve
dok se konačno nije našao u velikoj kancelariji na uglu.
gledao na ulicu kantri i zapadnjačkih snova: Music Row. Svaki novi

rukovodilac upoznao je sa "svojim" otkrićem čoveka iznad sebe.
Njihovi životi su se promijenili u posljednja dvadeset četiri sata. Bobby je

bio
"neki." Momak koji je "išao na mjesta."
Sada su sjedili za prvim stolom u malom, skromnom noćnom klubu, ona,

rukovodioci i njen muž. Za manje od sat vremena, Bobby je trebao izaći na
scenu. Bila je to prilika da rukovodiocima “pokaže svoje koncertne stvari”.
Bobby je bez problema razgovarao s muškarcima. Među njima je rijetko bilo

a break. Razgovarali su o ljudima i stvarima o kojima Claire ništa nije znala
- demo pločama i studijskom vremenu i naknadama i odredbama ugovora.
Željela je da sve bude jasno. U svojim fantazijama, ona je bila Bobbyjev

partner kao i njegova žena, ali izgleda da nije mogla da se koncentriše.
Beskrajni let od Kauaija do Oahua do Seattlea do Memphisa do Nashvillea
ostavio je trag u tupi glavobolji koja nije mogla nestati. I stalno se prisjećala
koliko je Ali bio razočaran što se mama nije vratila kući na vrijeme.
Dim u klubu nije pomogao. Kao ni muzika koja je udarala, niti razgovor koji
je vikao.
Držala se za Bobbyjevu ruku, klimajući glavom kada joj je jedan od

rukovodilaca razgovarao, nadajući se da njen osmijeh nije tako krhak kao što
se osjećao.
Kent Ames joj se nasmiješio. „Bobby nastavlja za četrdeset pet minuta.

Obično su potrebne godine da se dobije mjesto na ovoj pozornici.”
Klimnula je, šireći osmijeh.
“Ovdje je otkriven Garth Brooks, znate. Ne od mene, dođavola.”

Claire je osjetila neobičan osjećaj trnaca u desnoj ruci. Trebala su joj dva
pokušaja da dohvati svoju margaritu. Kada se uhvatila, popila je sve,
nadajući se da će joj to ublažiti glavobolju.
Nije. Umjesto toga, od toga joj je bilo mučno u stomaku. Skliznula je sa

barske stolice i stala, iznenađena kada je otkrila da je nesigurna na nogama.
Mora da je popila previše pića.
„Žao mi je“, shvatila je da je prekinula razgovor kada su muškarci podigli

pogled na nju.
"Jasno?" Bobby je ustao.
Navukla je osmijeh. Bilo je malo slabo, jednostrano. „Žao mi je, Bobi.
Glavobolja mi je gora. Mislim da moram da legnem.” Poljubila ga je u

obraz, šapnula: "Ubij ih, dušo."
Zagrlio ju je rukom, držao je uz sebe. “Isprat ću je do hotela.”
Ryan se namrštio. "Ali tvoj set..."
„Morao sam da pozovem uslugu da bih ti pružio ovu priliku“, rekao je Kent
kamenito.
„Vratiću se na vreme“, rekao je Bobi. Držeći se čvrsto, manevrisao je iz

kluba i na bučnu, prometnu ulicu.
„Ne moraš me pratiti, Bobby. Zaista.”
„Ništa nije važnije od tebe. Ništa. Ti momci bi mogli odmah da znaju moje
prioritete.”
"Neko postaje malo naduvan." Naslonila se na njega dok su hodali ulicom.
“Sreća je na mojoj strani u posljednje vrijeme. Otkad sam izašao na scenu

kod Cowboy Boba.”
Požurili su kroz predvorje i odvezli se liftom do svog sprata. U njihovoj
sobi, Bobby ju je nježno skinuo i stavio u krevet, pazeći da ima vode i
aspirina na noćnom stoliću.
"Idi spavaj, ljubavi moja", šapnuo je, ljubeći je u čelo.

„Sretno, dušo. Volim te."
„Upravo zato mi ne treba sreća.”
Znala je kada je otišao. Začulo se škljocanje vrata i soba je bila hladnija,

praznija.
Claire se probudila dovoljno da se javi kući. Pokušala je zvučati optimistično

dok je pričala Aliju i Samu o uzbudljivom danu i podsjetila ih da će biti kući
za dva dana.
Nakon što je spustila slušalicu, teško je uzdahnula i zatvorila oči.
Kada se Kler probudila sledećeg jutra, njena glavobolja je nestala. Osjećala

se usporeno i umorno, ali bilo je lako nasmiješiti se kada joj je Bobby rekao
kako je prošlo.
“Oduvao sam ih, Claire. Bez šale. Kent Ames je bio sline nad mojom
budućnošću.
Ponudio nam je ugovor. Možeš li vjerovati?"
Bili su sklupčani na sjedištu pored prozora u svom apartmanu, obojica su

nosili ultrameke ogrtače koje im je obezbijedio hotel. Jarka jutarnja sunčeva
svetlost gurala se kroz prozor; Bobby je izgledao tako zgodno da je Claire
oduzeo dah. “Naravno da mogu vjerovati. Čuo sam te kako pevaš.
Zaslužuješ da budeš superzvijezda. Kako sve to funkcionira?”
“Misle da će to potrajati mjesec dana u Nashvilleu. Pronalaženje materijala,

sastavljanje rezervnog benda, takve stvari. Kent je rekao da nije
neuobičajeno proći kroz tri hiljade pjesama da nađeš pravu. Nakon što
napravimo demo, počet će me promovirati. Žele da budem na turneji do
septembra i oktobra. Alanu Džeksonu je potrebna uvodna gluma. Alan
Jackson. Ali ne brini. Rekao sam im da ćemo morati da napravimo raspored
koji je dobar za porodicu.”
Claire ga je u tom trenutku voljela više nego što je mogla zamisliti moguće.
Zgrabila je njegov ogrtač i privila ga k sebi. „ U autobusu ćete imati samo
muškarce i ružne žene. Gledao sam filmove o tim turnejama.”
Ljubio ju je, dugo i sporo i snažno. Kada se povukao, zavrtjelo joj se u glavi.
“Čime sam te ikada zaslužio, Claire?”
„Volio si me“, odgovorila je, posegnuvši u njegov ogrtač. „Sada me odvedi

do krevet i voli me ponovo.”
Meghann nije bila opuštena tokom dana u banji. Između masaža, tretmana
lica i kupanja u đakuzi kadi, ona i Elizabet su beskrajno razgovarale. Bez
obzira na to koliko je često Meghann pokušavala kontrolirati smjer njihovih
razgovora, jedna tema se iznova pojavljivala.
Joe.
Elizabeth je bila spora. Po prvi put, Meghann je znala kako osjećao da je

udaren tuđim mišljenjima.
Zovi ga. Prestani biti takva kokoška. Savjeti su dolazili na desetine načina i
stotine različitih rečenica, ali se sve svodilo na istu stvar: Kontaktirajte ga.
Iskreno, Meghann je bilo drago što je odvela svoju prijateljicu na aerodrom.

Tišina je došla kao slatko olakšanje. Ali onda se Meghann vratila u svoj tihi
stan i otkrila da je Elizabetin glas ostao iza, pa je bila zauzeta.
Za večeru je kupila parče pizze i prošetala uz pristanište, kupujući izloge uz

stalni tok turista koji je silazio s trajekata i slivao se niz brdovite ulice s
javne pijace.
Bilo je 8:30 kad je stigla kući.
Još jednom, tišina njenog doma bila je jedini pozdrav koji joj je došao.
„Moram da nabavim mačku“, rekla je naglas, bacivši svoju tašnu na sofu.
Umjesto toga, gledala je Seks i grad, zatim reprizu Praksa (Bobby Donnell je
opet plakao).
Isključila ga je s gađenjem.
Da. Muški advokati su uplakani skup.
Otišla je u krevet.
I ležao tamo, širom otvorenih očiju, ostatak noći.
Zovi ga, pile.
Sljedećeg jutra u 6:30 ustala je iz kreveta, istuširala se i obukla u obično

crno odijelo sa svilenom školjkom boje lavande.
Jedan pogled u ogledalo ju je podsetio da prethodne noći nije spavala više od

dva sata. Kao da je morala da primeti svoje bore da bi se toga setila.
Bila je za svojim stolom u 7:30, naglašavajući Pernodovu izjavu.
Svakih petnaest minuta bacala je pogled na svoj telefon.
Zovi ga.
Konačno, u 10:00, odustala je i zujala svojoj sekretarici.
„Da, gospođo Dontess?“
“Treba mi broj garaže u Haydenu, Washington.”
"Kakva garaža?"
“Ne znam ni ime ni adresu. Ali to je preko puta Riverfront Park. U ulici
Front.”
“Trebaće mi...”
“—biti snalažljiv. To je mali grad. Svako svakog poznaje.”

"Ciljanje-"
"Hvala." Meghann je prekinula vezu.
Prošlo je deset dugih minuta. Konačno je Rhona zazujala na liniji jedan.

“Evo broja. Zove se Smittyjeva garaža.”
Meghann je zapisala broj i zagledala se u njega. Srce joj je brzo kucalo.
"Ovo je smiješno." Uzela je slušalicu i pozvala. Sa svakim zvonom morala

se boriti protiv želje da spusti slušalicu.
"Smittyjeva garaža."
Meghan je teško progutala. "Je li Joe tamo?"
“Samo suho. Joe!”
Telefon je zazvonio, a zatim je podignut. "Zdravo?"
“Joe? To je Meghann.”
Uslijedila je duga pauza. „Mislio sam da sam video poslednjeg od vas.” . . .

uh
“Pretpostavljam da neće biti tako lako.” Ali šala je utihnula. “Imam iskaz u .
..
okrugu Snohomish u petak popodne. Siguran sam da te nisam trebao zvati,

ali mislio sam
. . . da bi ti se možda svidjelo da ne želiš da budemo zajedno na večeri.” Nije

odgovorio.
"Zaboravi. Ja sam idiot. Sada ću prekinuti vezu.”

“Mogao bih uzeti nekoliko odreska i posuditi Smittyjev roštilj.”
"Misliš to?"
Tiho se nasmijao, a zvuk je oslobodio tu bolnu napetost u njoj vrat. "Zašto

ne?"
„Doći ću oko šest. Je li to uredu?"
“Savršeno.”
“Doneću vino i desert.”
Meghann se smiješila kada je spustila slušalicu. Deset minuta kasnije, Rona

ponovo joj je zujao.
"Gospođa. Dontess, vaša sestra je na liniji dva. Ona kaže da je hitno.”

"Hvala." Meg je stavila slušalice i pritisnula dugme. „Hej, Claire.
Dobrodošao nazad. Vaš let je morao biti na vrijeme. Nevjerovatno. Kako je
bilo -?"
„Na aerodromu sam. Nisam znao koga drugog da nazovem.” Clairein glas je
bio shakey; gotovo je zvučalo kao da plače.
"Šta se događa, Claire?"
“Ne sjećam se leta iz Nashvillea. Takođe se ne sećam da sam uzeo svoj

prtljag, ali je ovde. Ne sjećam se da sam uzeo ključeve ili da sam prošao
kroz garažu, ali sjedim u autu.”
"Ne razumijem."
„Ni ja, dođavola“, vrisnula je Claire, a zatim je počela da jeca. “Ne mogu se
sjetiti kako da dođem kući.”
"O moj boze." Umjesto panike, Meghann je preuzela kontrolu. "Da li ti imaš
parče papira?"
“Da. Upravo ovdje."
"Olovka?"
"Da." Njen jecaj se usporio. "Bojim se, Meg."
“Zapiši ovo. Osam dvadeset devet Post Alley. Imate li to?”
"Ja ga držim."
„Drži ga. Sada izađi iz auta i idi prema terminalu.”
"Bojim se."
“Ostaću na telefonu s tobom.” Čula je Claire kako zalupi vrata auta. Pratio ju
je kotrljajući udarac prtljaga.
“Čekaj. Ne znam na koji način...”
„Ima li ispred vas natkrivena staza, iznad koje su navedene aviokompanije?“

“Da. Piše Aljaska i Horizont.”
„Idi tim putem. Ovde sam, Claire. Ne idem nigde. Idite pokretnim
stepenicama niz jedan sprat. Vidiš li?”
"Da."
Zvučala je tako slabo. Meghann je to vraški uplašilo. "Napolje.
Podigni telefon na kojem piše Taxi. Koji je broj iznad vrata kroz koja ste
upravo ušli?”
"Dvanaest."
"Reci taksisti da te pokupi na dvanaest vrata, da ideš u centar."
"Čekaj."
Meghann ju je čula kako govori.
Onda je Claire rekla: "U redu." Ponovo je plakala.

„Tu sam, Claire. Sve će biti u redu.”
"Ko je ovo?"
Meghann je ovdje osjetila nalet straha. “Meghann je. Tvoja sestra." “Ne
sjećam se da sam te zvao.”
Oh Isuse. Meghan je zatvorila oči. Bio je potreban čin volje da se pronađe

njen glas. „Ima li taksi ispred tebe?“
“Da. Zašto je ovdje?”
„Tu je za vas. Sedi na zadnje sedište. Daj mu komad papira u svoju ruku.”
“O Bože, Meg. Kako ste znali da imam ovaj papir? Šta nije u redu sa
mnom?”
„U redu je, Claire. Ja sam ovdje. Ulazi u taksi. Odbaciće te kod mene
zgrada. Čekaću te."
Taksi je krenuo uz ivičnjak i stao. Prije nego što je Claire uspjela reći i
hvala, otvorila su se suvozačeva vrata. Meghann je bacila svežanj novčanica
na vozača, a zatim zalupila vrata.
Claireina vrata su se otvorila.
Meghann je bila tamo. “Hej, Claire, izađi.”
Claire je zgrabila svoju torbu i izašla iz taksija. Osjećala se drhtavo,

zbunjeno.
“Gdje ti je prtljaga?”
Claire je pogledala okolo. “Mora da sam ga ostavio u autu na aerodromu.”
Nasmijala se, iako je to zvučalo slabo, čak i njoj. „Vidi, Meg, sada se
osećam mnogo bolje. Ne znam
. . . Samo sam se zbunio na minut. Vožnja avionom je bila užasna, i

praktično su me pretresli u Memphisu. Već mi nedostaje Bobby, a on će biti
tamo dolje sljedećih nekoliko sedmica. Pretpostavljam da sam imao napad
panike ili tako nešto. Samo me odvedi u miran restoran na šoljicu kafe.
Verovatno samo treba da spavam.”
Meg ju je pogledala kao da je pokvareni naučni eksperiment. “Šališ me?
Napad panike? Vjeruj mi, Claire, znam napade panike, a ti ne zaboraviš

kako doći kući.”
“Tačno. I znaš sve.” Njen stres. . . stvar. . . odbrusio čisto, ostavio je

iscrpljenom. "Ne želim da se svađam s tobom."
“Nećeš. Ulazimo u taj auto i idemo u bolnicu.”
„Sada sam dobro. Zaista. Verovatno dobijam infekciju sinusa. Videću svoje
doktor kod kuće.”
Meghann je zakoračila prema njoj. “Postoje dva načina da se ovo smanji.
Možeš lijepo ući u auto i mi možemo otići. Ali mogu napraviti scenu. Znaš
da mogu.”
“Dobro. Vodite me u bolnicu, gdje možemo provesti cijeli dan i dvjesto

dolara da saznam da imam infekciju sinusa koja je pogoršana avionskim
putovanjem.”
Meg ju je uhvatila za ruku i odvela u udobnu crnu unutrašnjost Lincoln

Town Cara.
“Limuzina za hitnu pomoć. Kako otmjeno.”
“Nije limuzina.” Meg ju je proučavala. “Jesi li sada dobro, stvarno?”
Claire je čula zabrinutost u glasu svoje sestre i to ju je dirnulo. Odjednom se

sjetila da je Meg uvijek bila glasna i ljuta kada bi bila uplašena. Tako je bilo
od detinjstva. „Žao mi je što sam te uplašio.”
Meg se konačno nasmešila. Zavalivši se u sjedište, tiho je rekla: "Jesi."
Tada su razmijenili poglede i Claire je osjetila da se opušta. “Bobby je

prošao audicije.
Ponudili su mu veliki debeo ugovor.”
“Neće ga potpisati dok ga ne pregledam, zar ne?”
“Standardni odgovor je: Čestitam.”
Meghann je imala milost da pocrveni. “Čestitam. To je zaista nešto.”
“Vjerujem da pripada Riplijevom filmu Vjerovali ili ne! ispod naslova

Eliana Sullivan čini dobro djelo.”
“Dobro djelo koje joj koristi. Poznati zet takođe stavlja u centar pažnje,
znate. Pomislite samo na intervjue Ja-otkrio-ga-i-promijenio-njegov-život.”
Meg je pritisnula ruku na svoje grudi i rekla: „Tako sam velika srca kada je
porodica u pitanju“ gnjecavim južnjačkim izvlačenjem.
Claire se počela smijati. Tada je primijetila da su joj se vratili trnci u desnoj

ruci. Dok je zurila u svoju ruku, prsti su joj se skupili u neku vrstu kuke. Na
djelić sekunde nije mogla da ga otvori. Uspaničila se. Molim te, Bože-Grč je
završio.
Auto se zaustavio ispred bolnice i pustio ih van.
Na recepciji hitne pomoći, debela mlada žena sa zelena kosa i prsten na nosu
su ih pogledali. "Mogu li vam pomoći?"
„Ovde sam da posetim doktora.”
"Šta je problem?"
“Imam ubitačnu glavobolju.”
Meghan se nagnula preko stola. “Zapišite ovo: jaka glavobolja.
Kratkoročni gubitak pamćenja.”
"Tako je. Zaboravio sam." Claire se slabašno nasmiješila. Recepcionar se

namrštio na to i gurnuo međuspremnik preko stola. “Popunite to i dajte mi
svoju karticu osiguranja.”
Claire je izvadila karticu iz novčanika i pružila je recepcionarki.
“Moj porodični ljekar misli da moram više vježbati.”
“Svi to kažu”, rekao je recepcioner uz malo smijeha. "Sjednite dok vas ne

pozovemo."
Sat kasnije još su čekali. Meghann je bila sposobna za izjednačenje. Vikala

je na recepcionerku tri puta i u posljednjih dvadesetak minuta se razbacivala
oko riječi tužba.
“Imaju mnogo živaca da ovo zovu hitnom pomoći .”
“Pogledajte vedriju stranu. Ne smiju misliti da sam jako bolestan.”
“Zaboravi na glavobolju. Oboje ćemo biti mrtvi od starosti do njih vidimo

se. Prokletstvo .” Meghann je skočila na noge i počela koračati.
Claire je razmišljala da pokuša smiriti svoju sestru, ali napor je bio prevelik.
Glavobolja joj se pogoršala, što definitivno nije otkrila Meghann.
"Claire Austin", doviknula je plavo izribana medicinska sestra.
“Bilo je jebeno vrijeme.” Meghann je prestala da korača dovoljno dugo da

pomogne Claire ustaje.
"Ti si prava utjeha, Meg", rekla je Claire, naslonjena na svoju sestru.

"To je poklon", rekla je Meg, vodeći je prema maloj medicinskoj sestri nalik
ptičici koja je stajala ispred bijelih dvostrukih vrata hitne pomoći.
Žena ptica je podigla pogled. “Claire Austin?”
"To sam ja."
Medicinska sestra je rekla Meg: "Možeš sačekati ovdje."
“Ne.”
"Excusez moi?"
“Idem sa svojom sestrom. Ako me doktor bude zamolio da odem na pregled,

ja ću.”
Claire je znala da bi trebala biti ljuta. Meg je bila svoja – gurala se tamo gdje
joj nije mjesto – ali iskreno, Claire nije željela biti sama.
"Veoma dobro."
Claire se držala za ruku svoje sestre dok su gurali kroz dvostruka vrata i ušao
u zastrašujući bijeli svijet koji je mirisao na dezinfekciono sredstvo. U maloj
sobi za pregled, Claire se presvukla u slabašnu bolničku haljinu, odgovorila
na nekoliko pitanja za medicinsku sestru, dala ruku za test krvnog pritiska i
venu za analizu krvi.
Onda su opet čekali.
„Da sam stvarno bolesna, požurili bi da se pobrinu za mene“, rekla je Claire

nakon nekog vremena. “Dakle, ovo čekanje je vjerovatno dobra stvar.”
Meghann je stajala leđima okrenuta zidu. Ruke su joj bile čvrsto prekrižene,
kao da se plašila da će nešto udariti ako se pomeri. "Upravu si."
Ispod glasa je rekla: "Sranje."
„Da li ste ikada razmišljali o karijeri u zdravstvu? Imaš priličan krevet način.
Bog zna da me smirujete.”
"Žao mi je. Svi znamo koliko sam strpljiv.”

Claire se naslonila na papirom prekriven ispitni sto i zagledala se u strop od

akustičnih pločica.
Konačno je neko pokucao, a onda su se vrata otvorila.
Ušao je tinejdžer u bijelom mantilu. „Ja sam dr. Lannigan. Sta je problem?"
Meghann je zastenjala.
Claire je ustala. „Zdravo, doktore. Zaista ne moram da budem ovde, siguran

sam. I imam glavobolju i moja sestra misli da je migrena dostojna hitne
pomoći. Nakon dugog leta, imao sam neku vrstu napada panike.”
"Gdje je zaboravila kako doći kući", dodala je Meghann.
Doktor nije pogledao Meghann. Nije pogledao ni Claire.
Umjesto toga, proučavao je grafikon u svojim rukama. Zatim ju je zamolio

da izvrši nekoliko funkcija – podigne jednu ruku, pa drugu, okrene glavu,
trepće – i odgovori na laka pitanja – koja je godina, ko je predsjednik. Takve
stvari. Kada je završio, upitao je: "Da li često imaš glavobolje?"
„Da, kada sam pod stresom. Ipak, u skorije vreme”, morala je da prizna.
“Jeste li u skorije vrijeme napravili neke velike promjene u svom životu?”
Claire se nasmijala. „Mnogo. Upravo sam se prvi put udala. moj muž
nestaće mesec dana. On je u Nashvilleu, snima ploču.”
"Oh." On se nasmiješio. „Pa, gđo. Austine, tvoj krvni nalaz je normalan, kao
i tvoj puls i krvni pritisak i temperatura. Siguran sam da je sve ovo stres.
Mogao bih napraviti neke skupe testove, ali mislim da to nije potrebno.
Napisaću ti recept za lek za migrenu. Kada osjetite da vam jedna dolazi,

uzmite dvije tablete sa dosta vode.” On se nasmiješio. “Međutim, ako
glavobolje potraju, preporučio bih vam da posjetite neurologa.”
Claire je klimnula s olakšanjem. „Hvala, doktore.”
"O ne. Dakle, ne.” Meghann se odmaknula od zida i krenula prema doktoru.
“To nije dovoljno dobro.”
Trepnuo je prema njoj, odmaknuvši se dok je upala u njegov lični prostor.
“Gledam hitnu. Treba joj u najmanju ruku CAT skeniranje. Ili MR ili EKG.
Neki prokleti početni test. U najmanju ruku, sada će ići na tu neurologiju.”
Namrštio se. “To su skupi testovi. Teško da možemo pokrenuti CAT

skeniranje svaki pacijent koji se žali na glavobolju, ali ako želite,
preporučiću vam neurologa. Možete zakazati termin da ga vidite.”
"Koliko dugo ste doktor?"
“Ja sam u prvoj godini boravka.”
„Da li biste voleli da završite drugu godinu?“
"Naravno. ne vidim...”
“Dovedite svog supervizora ovamo. Sad. Nismo ovdje proveli tri sata da bi
nam skoro doktor mogao reći da je Claire pod stresom. pod stresom sam;
pod stresom si. Uspjeli smo da zapamtimo put kući. Dovedite pravog
doktora ovde.
Neurolog. Ne zakazujemo termin. Sad ćemo posjetiti specijalistu .” “Idem na

konsultaciju.” Zgrabio je svoj međuspremnik i požurio van. Claire je
uzdahnula. „Ponovo si ti. To je stres.”
"I ja se nadam da jeste, ali ne vjerujem na riječ kralja mature."
Nekoliko trenutaka kasnije, medicinska sestra se vratila. Ovaj put je njen

osmijeh izgledao usiljeno. “Dr. Kensington je pregledao vaš materijal za Dr.
Lannigan.
Željela bi da napraviš CT skeniranje.”
“Ona. Hvala Bogu”, rekla je Meghann.

Sestra je klimnula. "Možeš poći sa mnom", rekla je Claire.
Claire je pogledala Meghann, koja se nasmiješila i uhvatila je za ruku.

"Mislite o nama kao o pridruživanju."
Sestra je izašla ispred njih.
Claire se uhvatila za Meghanninu ruku. Činilo se da je šetnja trajala vječno,

niz hodnik i drugi, liftom i drugim hodnikom, sve dok nisu stigli u Centar za
nuklearnu medicinu.
Nuklearni. Claire je osjetila kako se Meghannin stisak steže.
"Tu smo." Sestra je zastala ispred još jednog zatvorenog vrata. Okrenula se
prema Meghann. „Tamo je stolica. Ne možeš ući, ali ja ću se dobro pobrinuti
za nju, u redu?”
Meghann je oklevala, a zatim polako klimnula. "Bit ću ovdje, Claire."
Claire je pratila medicinsku sestru kroz vrata, zatim niz još jedan kratki
hodnik u sobu kojom je dominirala ogromna mašina koja je izgledala kao
bijela krofna. Claire je dozvolila da bude postavljena na uski krevet koji je
presecao rupu za krofne.
Tamo je čekala. I čekao. Povremeno se vraćala medicinska sestra,
promrmljao nešto o doktoru i ponovo nestao.
Claire je počela da se hladi. Strah na koji je tako naporno radila da se drži

podalje vratio se. Ovdje je bilo nemoguće ne plašiti se najgoreg.
Najzad su se vrata otvorila i ušao je čovek u belom mantilu. “Izvinite što ste
čekali.
Nešto je iskrslo. Ja sam Dr. Cole, vaš radiolog. Samo ležite savršeno mirno i
mi ćemo vas brzo izvući odavde.”
Claire se prisilila da se nasmiješi. Odbijala je da razmišlja o tome da su svi

ostali u prostoriji nosili olovne kecelje, dok je ona ležala samo sa najtanjom
čaršavom da je zaštiti.
"Gotov si. Odličan posao,” rekao je kada je to konačno bilo gotovo.

Claire je bila toliko zahvalna da je skoro zaboravila glavobolju koja je stalno

imala povećala dok je ležala u mašini.
U hodniku je Megan izgledala ljutito. "Šta se desilo? Rekli su da će to

potrajati sat vremena.”
“I jeste, kada su jednom uhvatili doktora.”
"Sranje."
Claire se nasmijala. Već se osjećala bolje s tim iza sebe. “Oni svakako vas,
advokate, naučiti da budete precizni sa svojim jezikom.”
„Ne želite da čujete tačno šta ja mislim o ovom mestu.” Pratili su

medicinsku sestru u drugu sobu za pregled. "Da se obučem?" upitala je
Claire.
"Ne još. Doktor će uskoro doći.”
"Kladim se", rekla je Meghann ispod glasa.
Trideset minuta kasnije, medicinska sestra se vratila. “Doktor je naredio još

jedan test.
MRI. Prati me."
"Šta je magnetna rezonanca?" upitala je Claire, ponovo osjećajući tjeskobu.

“Magnetna rezonanca. To je jasnija slika onoga što se dešava.
Veoma standardno.”
Još jedan hodnik, još jedna duga šetnja prema zatvorenim vratima. Meg je
ponovo čekala vani.
Ovog puta, Kler je morala da skine venčani prsten, minđuše, ogrlicu, pa čak
i svoju šlepku. Tehničar ju je pitao da li ima čelične hirurške spajalice ili
pejsmejker.
Kada je rekla ne i upitala zašto, on je rekao: „Pa, ne bismo voleli da ih

vidimo kako izlete iz tebe kada ova stvar krene.“
"To je divna slika", promrmljala je Claire. “Nadam se da su moje plombe

bezbedne.”
Tehničar se nasmijao dok joj je pomogao da uđe u mašinu nalik kovčegu.

Ona je našla teško je ravnomjerno disati. Krevet je bio hladan i tvrd;
neugodno se izvio i stegnuo joj gornji dio leđa. Tehničar ju je vezao.
“Morate ležati savršeno mirno.”
Claire je zatvorila oči. Soba je bila hladna i ona se smrzavala, ali je mirno
ležala.
Kada se mašina pokrenula, zvučalo je kao čekić na gradskoj ulici.
Tiho, Claire. Ipak. Savršeno mirno. Zatvorila je oči i jedva disala. Nije
shvatila da plače sve dok nije osjetila kako joj vlaga kaplje niz sljepoočnicu.
Jednosatni test je trajao dva. Na pola puta su stali i postavili IV. Igla joj je
uštinula ruku; boja je krvarila kroz njen sistem, osećajući se ledeno hladno.
Zaklela se da može osjetiti kako joj se pumpa u mozak. Konačno je puštena.
Ona i Megan su se vratile u sobu za preglede u krilu za nuklearnu medicinu,
gde je visila Klerina odeća. Zatim su otišli u drugu čekaonicu.
"Naravno", progunđala je Meg.
Bili su tamo još sat vremena. Konačno je u čekaonicu ušla visoka žena
umornog izgleda u laboratorijskom mantilu. “Claire Austin?”
Claire je ustala. Od iznenadnog pokreta zamalo je pala.
Meg ju je smirila.
Žena se nasmiješila. „Ja sam dr. Sheri Kensington, šefica Neurologije.“

Claire Austin. Ovo je moja sestra, Meghann.”
"Drago mi je. Dođi ovamo.” Dr Kensington ih je poveo kratkim hodnikom u
kancelariju punu knjiga, diploma i umjetničkih djela djece. Iza nje, niz slika
nalik na rendgenske zrake sijao je na jarkim bijelim kutijama s pozadinskim
osvjetljenjem.
Claire je zurila u njih, pitajući se šta ima za vidjeti.
Doktor je sjeo za njen sto i pokazao da su Claire i Meghann trebalo bi da

sedne naspram nje. „Žao mi je što ste imali problema s dr. Lanniganom.
Ovo je, siguran sam da znate, bolnica za nastavu, a ponekad naši štićenici
nisu toliko temeljiti koliko bismo željeli. Vaš zahtjev za višim nivoom njege
bio je prijeko potreban poziv za buđenje za dr. Lannigana.”
Claire je klimnula. “Meghann je dobra u tome da dobije ono što želi. Da li

imam a upala sinusa?"
„Ne, Claire. Imate masu u mozgu.”
"Šta?"
„Imate misu. Tumor. U tvom mozgu.” Dr Kensington je polako ustao i otišao

na rendgenske snimke, pokazujući na bijelu tačku. “Čini se da je veličine
loptice za golf i nalazi se u desnom prednjem režnju, prelazeći srednju
liniju.”
tumor.
Claire se osjećala kao da je upravo izgurana iz aviona. Nije mogla disati; tlo
joj je jurilo u susret.
„Žao mi je što ovo kažem“, nastavio je dr Kensington, „ali konsultovao sam

se sa neurohirurgom i verujemo da je neoperabilan. Željećete drugo
mišljenje, naravno. Morat ćete posjetiti i onkologa.”
Smack.
Meghann je bila na nogama, pritisnuta o stol kao da će to učiniti uhvati

doktora za grlo. „Hoćeš da kažeš da ima tumor na mozgu?“
"Da." Doktor se vratio do stola i sjeo.
“I da ne možete ništa učiniti po tom pitanju?”
“Vjerujemo da je neoperabilan, da, ali nisam rekao da ne možemo ništa

učiniti.”
"Meg, molim te", Claire se apsurdno bojala da će njena sestra pogoršati

situaciju. Pogledala je prvenstveno doktora. "Da li si . . . govoreći da bih
mogao umrijeti?"
„Trebaće nam još testova da utvrdimo tačnu prirodu vašeg tumora, ali... s
obzirom na veličinu i položaj mase —to nije dobar izgled.” "Neoperabilan
znači da nećeš operisati", rekla je Meg u "ne zajebavaj". moj glas koji je bio
gotovo režanje.
Dr Kensington je izgledao iznenađeno. “Ne vjerujem da će iko. konsultovao

sam se sa našim vrhunskim neurohirurgom o ovome. Slaže se sa mojom
dijagnozom.
Procedura bi bila previše opasna.”
"Stvarno? To bi je moglo ubiti, ha?" Meg je izgledala zgroženo. “Ko će to

učiniti ovakva operacija?"
“Niko u ovoj bolnici.”
Meg je zgrabila svoju torbu s poda. „Hajde, Claire. U pogrešnoj smo

bolnici.”
Claire je bespomoćno pogledala s dr Kensingtona na svoju sestru. „Meg“,

ona molio, „ne znaš sve. Molim te. . .”
Meg je prišla do nje, kleknula ispred nje. „Znam da ne znam sve, Claire, i ja
znam da sam nasilnik. Čak znam da sam te iznevjerio u prošlosti, ali ništa od
toga sada nije važno. Od ove sekunde pa nadalje, sve što je bitan je vaš
život.”
Kler je osetila da počinje da plače. Mrzila je koliko se osjećala krhko, ali to

je bilo.
Odjednom se osetila kao da umire.

"Osloni se na mene, Claire."
Claire se zagledala u sestrine oči i prisjetila se kako je Meg nekada bila cijeli
njen svijet. Polako, klimnula je. Ponovo joj je trebala starija sestra.
Meghann joj je pomogla da ustane, a zatim se obratila doktoru.
„Samo naprijed i nauči dr. Lannigan kako očitati termometar. Naći ćemo
doktora koji joj može spasiti život.”
C POGLAVLJE
DVADESET PET
PRIJE NEKOLIKO GODINA CLAIRE JE PROŠLA KROZ fazu stranog

filma. Svake subote uveče predavala je Alison tati, sjela u njen auto i
odvezla se do male, lijepo uređene stare filmske kuće, gdje se gubila u sivo-
crnim slikama na ekranu.
Tako se osjećala upravo sada: bezbojni lik koji hoda kroz nepoznat sivi
svijet. Zvuci grada bili su prigušeni i daleki; sve što je zaista mogla čuti je
lupanje, čak i otkucaje njenog srca.
Kako joj se ovako nešto moglo dogoditi?
Izvan bolnice, stvarni svijet ju je žestoko obuzeo. sirene i sirene i škripe

kočnica. Borila se sa porivom da pokrije uši.
Meghann joj je pomogla da uđe u auto. Blagoslovljena tišina ju je natjerala

da uzdahne.
"Jesi li uredu?" upitala je Meghann, a Claire je imala utisak da ona sestra je

postavila ovo pitanje više puta. Glas joj je bio napet i zabrinut.
Pogledala je Meg. „Da li imam rak? Da li je to tumor?”

„Ne znamo šta dođavola imaš. Sigurno ti glupani doktori ne znaju.”
„Jesi li videla senku na tom rendgenskom snimku, Meg? Bilo je ogromno.”

Claire je osjetila umoran iznenada. Htjela je zatvoriti oči i zaspati. Možda bi
ujutro stvari izgledale drugačije. Možda bi otkrila da je sve bila greška.
Meghan ju je zgrabila, snažno protresla. „Slušaj me, prokletstvo. Ti trebas da

sada budem teška. Nema snalaženja, nema odustajanja. Ovo nije kao
kozmetička škola ili fakultet, ne možete krenuti lakim putem i otići.”
“Imam tumor na mozgu, a ti me bacaš na napuštanje koledža. Nevjerovatan

si.” Kler je htela da bude ljuta, ali su joj emocije bile udaljene. Bilo je teško
razmišljati. “Čak mi nije ni muka. Svi imaju glavobolje, zar ne?”
“Sutra ćemo početi da dobijamo druga mišljenja. Prvo ćemo otići do Johns
Hopkinsa. Onda ćemo probati Sloan-Kettering u New Yorku. Mora postojati
naivčina koja ima muda.” Meghanine oči naviru, glas joj se slomio.
Nekako je to još više uplašilo Claire, kad je vidjela kako Meg puca. "Ide da
bude dobro,” rekla je automatski; utješiti druge bilo je lakše nego razmišljati.
"Videćete. Samo trebamo ostati pozitivni.”
"Vjera. Da”, rekla je Meghann nakon duge pauze. “Drži se vjere i ja ću

početi saznati sve što se može znati o tvom stanju.
Na taj način ćemo imati pokrivene sve baze. Bog i nauka.”
"Misliš biti tim?"
“Neko mora biti uz tebe kroz ovo.”
„Ciljaj. . . ti?”
Čitavo njihovo djetinjstvo bilo je između njih odjednom, sve dobro vremena
i, što je još važnije, loše.
Claire je zurila u svoju sestru. „Ako počneš ovu stvar sa mnom, moraš ostani
tu ako stvari postanu teške.”
Meg je kroz prozor pogledala vozača u prolazu. "Možete računati na mene."
Claire je dodirnula sestrinu bradu, natjerala je da se okrene da uspostavi

kontakt očima.
“Pogledaj me kad to kažeš.”
Meg ju je pogledala. "Vjeruj mi."
„Mora da sam blizu smrti ako pristanem na ovo. Bog mi pomozi.” Claire se
namrštila. "Ne želim nikome reći."
“Zašto bismo išta govorili dok ne znamo sigurno?”
“To će samo zabrinuti tatu i natjerati Bobbyja da se vrati kući.” zastala je,
teško progutao. „Ne želim ni da razmišljam o tome da kažem Aliju.”
„Reći ćemo svima da vas vodim u banju na nedelju dana. Hoće li povjerovati
u to?”
“Bobby Will. I Ali. tata
. . . Ne znam. Možda ako mu kažem da nam treba vremena zajedno. Želio je

da se pomirimo godinama. Da. On bi to kupio.”
Joe je jednom čitao o vrsti žaba koja je živjela u niziji Serengeti u Africi.
Činilo se da su ove žabe ružne svoja jaja na blatnjavim obalama rijeka u
sezoni monsuna kada je zemlja bila crna i curila od vlage. Ali kišna sezona
je vremenom postala suva, a na Serengetiju suša je mogla potrajati. Jaja su
mogla godinama ležati zarobljena u sušnoj, tvrdo zbijenoj zemlji.
Nevjerojatno, kada bi se kiše konačno vratile, novorođene žabe bi
mjehurićale kroz blato i krenule u potragu za parovima, kako bi ponovo
započele ciklus života.
Nemoguće je, mislio je tada, da se život prilagodi takvim uslovima.
Pa ipak, sada se osjećao pomalo tako. Sastanak sa Dianinim roditeljima

nešto je u njemu oslobodio. Ne krivica, ili ne sve, svakako, ali njihov oprost,
njihovo razumijevanje, olakšali su mu teret. Po prvi put od ženine smrti,
ponovo je mogao da stoji uspravno.
Mogao je vjerovati da za njega postoji izlaz. Ne medicina. Nikada više ne bi

mogao proći kroz to, nikada izbliza gledati smrt. Ali nešto. . .
A tu je bila i Megan. Na njegovu nevjericu, nazvala je. Pitao ga na a datum.

Njegov prvi pravi sastanak sa ženom u više od petnaest godina.
Nije bio siguran čak ni kako da se pripremi za to.
Ona nije bila kao Diana. U Meghann nije bilo mekoće. Nijedan trenutak s
njom nije obećavao ništa, a najmanje još jedan trenutak. Čak i kada su bili
najintimniji, kada je on bio u njoj, ponekad je okretala lice od njega.
Znao je da bi bilo pametno zaboraviti nju i želje koje je ponovo rasplamsala.
Pametan, nemoguć cilj. To bi bilo kao očekivati da te žabe osete slatku

kišnicu i da ostanu skrivene u sigurnosti svoje obale. Hiljade godina
evolucije izbrusili su određene instinkte do te mjere da ih se nije moglo
zanemariti.
Meghann, možda čak i više od oprosta Roloffovih, imala je vratio Joea u

život. Sada se nije mogao okrenuti od nje.
Zbog nje se usudio —konačno —otići u grad. Na pauzi za ručak koračao je

niz glavnu ulicu, pognute glave, lica djelomično zaklonjenog bejzbol kapom.
Prošao je pored dvojice staraca koji su sedeli ispred prodavnice labavih
vijaka, pored žene koja je vukla dvoje male dece iz prodavnice sladoleda.
Bio je svjestan da ljudi pokazuju na njega i šapuću. Nastavio je da se kreće.
Konačno je ušao u staru brijačnicu i popeo se u prazno meso. „Dobro bi mi

došlo da se ošišam“, rekao je, ne uspostavljajući kontakt očima sa Frenkom
Hilom, koji je prvi ošišao Džoa za fotografiju u četvrtom razredu.
“Sigurno bi mogao.” Frank je završio s pometanjem poda, a zatim je zgrabio

češalj i neke makaze. Nakon što je zakačio biber na mjesto, počeo je da
češlja Joeovu kosu. "Glavu gore."
Joe je polako podigao glavu. Na drugoj strani sobe ogledalo je držalo njegov
odraz.
Vidio je otisak posljednjih nekoliko godina. Tuga i krivica ostavili su trag u

borama oko njegovih očiju i srebru u kosi. Sedeo je mirno sledećih trideset
minuta, stisnutog stomaka, stisnutih ruku, čekajući da ga Frank prepozna.
Kad je sve bilo gotovo i platio Franku za frizuru, krenuo je prema vratima.
Upravo ju je otvorio kada je Frank rekao: „Vrati se i vidi me bilo kada, Joe.
Još uvek imaš prijatelje u ovom gradu.”
Ta dobrodošlica dala je Joeu hrabrosti da ode do Swain's Mercantile, gde je

kupio novu odeću. Nekoliko starih poznanika mu se nasmiješilo.
Vratio se u garažu do 1:00 i radio do kraja dana.
„To je otprilike deseti put da ste pogledali na taj sat u posljednjih pola sata
sat”, rekao je Smitty u 4:30. Bio je za radnim stolom, slagao skejtbord za
rođendan svog unuka.
"Ja sam . . . uh. . . imam gdje biti,” rekao je Joe.
Smitty posegne za ključem. "Bez šale."
Joe je zalupio haubu kamiona. “Mislio sam da ću možda ostaviti par minuta
ranije.”
„Ne bi povrijedio moja osjećanja.“
"Hvala." Joe je spustio pogled na svoje ruke; bile su crne od masnoće. Hej
nije mogao vidjeti da dodiruje Meghann ovim rukama, iako joj mast ispod
njegovih noktiju sigurno nije smetala u prošlosti. To je bila jedna od stvari
koje mu se svidjele kod nje. Žene koje je poznavao u svom prethodnom
životu gledale su prezrivo na muškarce kao što je on postao.
"Šta se događa - ako nemaš ništa protiv da me pitaš", upitao je Smitty,

krećući se prema njemu.
“Prijatelj dolazi na večeru.” “Ovaj prijatelj vozi Porsche?” "Da."
Smitty se nasmiješio. „Možda želite da pozajmite roštilj. iseći nekoliko

cvijeće iz Helgine bašte?”
“Nisam znao kako da pitam.”
“Dovraga, Joe, ti jednostavno radiš. Otvori usta i reci molim te. To je deo
biti komšije i kolege.”
"Hvala ti."
“Helga je sinoć napravila kolač od sira. Kladim se da ima nekoliko komada

viška.”
“Moj prijatelj donosi desert.”
“Oh. Nekako nesreća, ha? U moje vreme nismo to radili tako. 'Race u moje
vreme, mi muškarci nikada nismo ništa kuvali.” Namignuo je. „U svakom
slučaju, ne na šporetu. Ugodnu noć, Joe.” Pevušivši veselu melodiju, vratio
se do radnog stola.
Joe je gurnuo namazanu krpu u zadnji džep i izašao iz radnje. Na putu u

svoju kabinu, svratio je do Smittyjeve kuće, popričao sa Helgom nekoliko
minuta i otišao noseći mali hibači. Postavio je roštilj na prednjem trijemu,
puneći crnu rupu briketima koje je tog jutra kupio kod Swaina.
Unutar kuće, pogledao je okolo, praveći mentalnu listu stvari koje treba
uraditi.
Nauljite, zamotajte i stabilizirajte krompir.

Oljuštite kukuruz.
Začinite odreske.
Rasporedite cvijeće u vrč za vodu.
Postaviti sto.
Pogledao je na sat.
Biće tamo za devedeset minuta.
Istuširao se i obrijao, a zatim se obukao u novu odjeću i krenuo prema

kuhinji.
Sljedećih sat vremena prelazio je s jednog posla na drugi, sve do krompira

bili u pećnici, kukuruz je bio na šporetu, cvijeće je bilo na stolu, a svijeće su
upaljene.
Konačno, sve je bilo spremno. Natočio je sebi čašu crnog vina i otišao u
dnevnu sobu da je sačeka.
Sjeo je na sofu i ispružio noge.
Sa svog mjesta na kaminu, Diana mu se nasmiješila.
Osjetio je bljesak krivice, kao da je nešto pogriješio. To je bilo glupo; nije

bio neveran.
Ipak . . .
Spustio je čašu na stočić i otišao do nje. "Hej, Di", šapnuo je, posegnuvši za
fotografijom. Ovo je bio jedan od njegovih omiljenih, snimljen u
novogodišnjoj noći na planini Whistler. Nosila je bijelu krznenu kapu i
srebrnastu parku. Izgledala je neverovatno mlado i lepo.
Tri godine joj je izlio svoje srce, sve joj ispričao; odjednom nije mogao da
smisli šta da kaže. Iza njega su na stolu postavljenom za dvoje treperile
svijeće.
Dodirnuo je fotografiju. Staklo je bilo hladno i glatko. "Uvijek ću te voljeti."

Bila je istina. Diana bi mu uvijek bila prva – možda i najbolja – ljubav.
Ali morao je pokušati ponovo.
Skupljao je fotografije, jednu po jednu, ostavljajući jednu uokvirenu sliku na

krajnjem stolu. Samo jedan. Sve ostalo je odneo u spavaću sobu i pažljivo
odložio. Kasnije bi nekoliko njih vratio kući svoje sestre.
Kada se vratio u dnevnu sobu i sjeo, nasmiješio se, misleći na Meghann.

Iščekujući veče.
Do 9:30, njegov osmeh je izbledeo.
Sedeo je sam na kauču, sada napola pijan sa praznom bocom vina pored
njega. Krompiri su se odavno skuhali, a svijeće su se same izgorjele. Ulazna
vrata su bila otvorena, gostoljubiva, ali ulica ispred je bila prazna.
U ponoć je otišao sam u krevet.
U proteklih devet dana, Meghann i Claire su posjetile nekoliko specijalista.

Bilo je nevjerovatno koliko brzo bi te doktori primili da imaš tumor na
mozgu i dosta novca.
Neurolozi. Neurohirurzi. Neuroonkolozi.
Radiolozi. Išli su od Johnsa Hopkinsa preko Sloan-Ketteringa do Scrippsa.
Kada nisu bili u avionima, bili su u bolničkim čekaonicama ili u
ordinacijama. Naučili su na desetine zastrašujućih novih riječi.
Glioblastom. Anaplastični astrocitom. Kraniotomija. Neki od doktora su bili

brižni i saosećajni; drugi su bili hladni i udaljeni i previše zauzeti da bi dugo
razgovarali. Naveli su modele liječenja koji su svi bili depresivno slični i
naslagali ih na statističke podatke koji su davali malo nade.
Svi su rekli isto: neoperabilno. Nije bilo važno da li je Clairein tumor

maligni ili benigni; u svakom slučaju može biti smrtonosno. Većina
stručnjaka vjerovala je da je Clairein tumor multiformni glioblastom. Vrsta
koju su zvali terminator. Ha-ha.
Svaki put kada bi napuštali grad, Meghann je polagala nade u sljedeću

destinaciju.
Sve dok je neurolog u Scrippsu nije odveo na stranu. „Vidi“, rekao je doktor,
„trošiš dragoceno vreme. Radijacija je trenutno najbolja nada tvoje sestre.
Dvadeset pet posto tumora mozga pozitivno reaguje na tretman. Ako se
dovoljno skupi, možda će biti operativan. Vodite je kući.
Prestanite da se borite protiv dijagnoze i počnite da se borite protiv tumora.”
Claire je pristala i tako su otišli kući. Sljedećeg dana, Meghann je imala

odvela je sestru u švedsku bolnicu, gdje je još jedan neuroonkolog rekao istu
stvar, a njegovo mišljenje je potkrijepio još jedan radiolog.
Složili su se da idućeg dana počnu liječenje zračenjem.
Jednom dnevno tokom četiri nedelje.
"Moram ostati ovdje zbog tretmana", rekla je Claire dok je sjedila na hladni
kameni kamin u Meghanninom stanu. Hayden je predaleko.
"Naravno. Nazvat ću Julie i uzeti još malo vremena od posla.”
„Ne morate to da radite. Mogu autobusom do bolnice.”
“Neću to udostojiti odgovora. Čak ni ja nisam tako velika kučka.”
Claire je pogledala kroz prozor. “Moj prijatelj je prošao kroz hemoterapiju i

zračenje. . . .” Zagledala se u svetlucavi grad, ali sve što je zaista videla bilo
je da se Diana gubi, gubi dušu zajedno sa svojom kosom. Na kraju, svi ti
tretmani nisu nimalo pomogli. “Ne želim da me Ali vidi takvog.
Može ostati sa tatom. Posjećivat ćemo svakog vikenda.”
„Iznajmiću auto za Bobbyja. Na taj način se možete voziti naprijed-nazad.”

“Neću reći Bobbyju. . . još.”
Meghann se namrštila. "Šta?"
“Neću nazvati svog potpuno novog muža i reći mu da imam mozak tumor.
Doći će kući, a ja to nisam mogao podnijeti.” Claire ju je pogledala.
“Čekao je cijeli život na ovu pauzu. Ne želim da mu to uništim.”
"Ali ako te voli..."
„On me voli “, ponosno je odgovorila. “To je poenta. I ja ga volim. Želim da

ima sreće. Osim toga, ne može ništa drugo nego da me drži za ruku.”
“Mislio sam da je smisao ljubavi da drži jedno drugo u teškim vremenima.”

“To je ono što radim.”
“Stvarno? Zvuči mi kao da se bojiš da neće htjeti doći.”
"Šuti."
Megan je tada otišla do sestre, sela pored nje. „Znam da si uplašena, Claire. I
znam da smo te mama i ja napustili davno. Znam da smo te povredili. Ali . . .
moraš Bobiju dati priliku da...”
“Ovdje se ne radi o prošlosti.”
„Moj psihijatar kaže da je sve vezano za našu prošlost, i ja počinjem da se

slažem sa njom. Poenta je...”
“ Ne govori mi poentu mog života. Molim te.” Clairein glas je pukao.
„Ja sam taj koji ima tumor. Ne možeš da organizuješ ili kritikuješ moje
izbore, ok?
Volim Bobija i neću tražiti od njega da žrtvuje sve za mene.” Claire je ustala.
„Bolje da krenemo. Moram da kažem tati šta se dešava.”
“Šta je s mamom?”
"Šta sa njom?"
„Želiš li je nazvati?“
“I čuj je kako kaže da je previše zauzeta biranjem tkanina za sofu da bi je

posjetila bolesnu kćeri? Ne hvala. Zvaću je ako mi bude gore. Znate kako
ona mrzi nepotrebne scene.
Sada idemo.”
Dva sata kasnije, Meg je skrenula na River Road i bili su tamo. Kasno
Popodnevna sunčeva svjetlost je sipala niz žute stranice, uhvatila rascvjetale
ružičaste ruže i pretvorila ih u narančaste. Vrt je bio pun boja. Mali bicikl s
kotačima za treniranje ležao je na boku u zarasloj travi.
Claire je šapnula: „Oh, čovječe. . .”
"Možeš ti to", rekla je Meg. “Zračenje vas može spasiti. Baš kao što smo
pričali. Ja ću ti pomoći."
Clairein osmijeh je bio klimav. “Moram ovo da uradim sam.”
Meg je razumela. Ovo je bila Claireina porodica, ne njena. "U redu."
Claire je izašla iz auta i zastala uz stazu. Meg je pala u korak pored nje,
pružajući čvrstu ruku kao podršku.
Na ulaznim vratima, Claire je zastala, duboko udahnula. "Mogu ovo uraditi.

Mama je bolesna.”
“I doktori će joj učiniti bolje.”
Bespomoćno je pogledala Meghann. „Kako da to obećam? Šta ako-"

„Razgovarali smo o ovome, Claire. Obećavaš. Brinućemo šta ako kasnije.”
Claire je klimnula. "Upravu si." Prisilno se nasmiješila, otvorila je vrata.
Sam je sjedio na sofi, odjeven u par izblijedjelih kombinezona i osmeh.

“Hej, vas dvoje, kasnite. Kako je prošla sedmica u banji?” Na pola rečenice
njegov osmeh je nestao. Pogledao je Claire, a zatim Meghann. Polako je
ustao na noge. "Šta se dešava?"
Alison je bila na podu i igrala se sa Fisher-Priceovim kompletom za

dvorište.
“Mama!” rekla je, uspravila se na noge i potrčala za njima.
Claire se spustila na koljena i uhvatila Alison u naručje.
Meghann je vidjela kako njena sestra drhti, i čeznula je da joj pruži ruku, da
je drži kao što je to činila kad su bili djeca. Osjetila je novi nalet bijesa.
Kako se ovo moglo dogoditi Claire? Kako je njena sestra uopšte mogla da
pogleda kćer u oči i kaže da sam bolesna, a da se ne lomi kao fino predeni
šećer?
"Mama", rekla je Alison na kraju, "ti me gnječiš ." Izvukla se ruke njene
majke. „Jesi li me sada doveo kući? Možemo li svi otići na Havaje za Božić?
Deda kaže...”
Claire je ustala. Nervozno je bacila pogled na Meghann. "Pokupi me u šest,

u redu?"
Zatim se, smiješeći se, Claire suočila sa ocem i kćerkom. „Moram da

razgovaram sa vama dvojicom.”
Meghann nikada nije vidjela takvu hrabrost.
Moram ovo da uradim sam.
Povukla se kroz vrata, pobjegla u sigurnost svog automobila i odvezla se.

Nije ni znala kuda ide dok nije bila tamo.
Kabina je izgledala mračno, nenaseljeno.
Parkirala je ispred i ugasila motor. Ostavila svoju torbicu u autu, krenula je

preko ulice i došetala do ulaznih vrata.
Ona je pokucala.
Otvorio je vrata. “Mora da se šališ.”
Tada se sjetila njihovog sastanka. Prošli petak. Trebalo je da donese vino i

desert. Osećalo se kao pre nekoliko decenija. Pogledala je pored njega,
ugledala umirući buket cvijeća na stoliću za kafu i nadala se da ih nije kupio
za njihov spoj. Ali naravno da jeste. Koliko je dugo čekao, pitala se, prije
nego što je večerao sam? "Žao mi je.
Zaboravio sam."
“Daj mi jedan dobar razlog da ti ne zalupim vrata pred licem.”
Podigla je pogled prema njemu, osjećajući se tako krhko da je jedva mogla

disati. “Moj sestra ima tumor na mozgu.”
Njegov izraz lica se polako menjao. Pogled mu se pojavio u očima, neka

vrsta mučnog razumijevanja koja ga je natjerala da se čudi mračnim
putevima koji su prešli njegov život. "O Isuse."
Otvorio je ruke i ona je ušla u njegov zagrljaj. Prvi put, dopustila je sebi da
zaista zaplače.
Joe je stajao na trijemu, zureći u noć koja pada. U parku preko puta na ulici
se igrala bejzbol utakmica. Povremena graja gomile izbijala je kroz tišinu.
Inače, čuo se samo zvuk hladnog povjetarca koji je šuštao listovima orlovih
noktiju.
Bilo je bolje, sada je shvatio, da se ljuti na Meghann, da je otpiše što ga je

uzdigla.
Kada mu je zakoračila u naručje i pogledala ga sa suzama u očima, on je

očajnički želio da joj pomogne.
Moja sestra ima tumor na mozgu.

Zatvorio je oči, ne želeći da se seća, ne želeći da se oseća kao on.
Držao je Meghann skoro sat vremena. Plakala je sve dok u njoj nije bilo
suza, a onda je utonula u nemirni san. Zamišljao je da mu je to prvi san
nakon nekoliko dana.
On je znao. Nakon takve dijagnoze, san je došao i kod čovjeka mnogo ili
nikako.
Nisu razgovarali ni o čemu što je važno. Jednostavno ju je pomilovao po

kosi i poljubio u čelo i pustio je da plače u njegovim rukama.
Nije mogao da razmišlja o tome bez srama.
Iza njega su se vrata sa škripom otvorila i zatvorila. Ukočio se, ne mogavši

da se okrene i suoči s njom. Kada je to učinio, vidio je da joj je neugodno.
Obrazi su joj bili ružičasti, a ta njena raskošna kosa bila je u neredu.
Pokušala je da se nasmiješi, a pokušaj ga je razderao. "Stavit ću te za

Ljubičasto srce."
Htio je ponovo da je uzme u naručje, ali se nije usudio. Sada su stvari među
njima bile drugačije, iako ona to nije znala. Bolnice. tumori.
Smrt i umiranje i bolest.
Nije mogao ponovo da se odvoji od svega toga. Tek je počeo da preživljava

svoju posljednju rundu. “Nema ništa loše u plakanju.”
“Valjda ne. Ipak, ne pomaže mnogo.” Krenula je prema njemu; Hej pitala se
da li zna da je lomila ruke.
Imao je osjećaj da ju je vrijeme u njegovom naručju i umirilo i uznemirilo.
Kao da je možda mrzela da prizna potrebu. Dovoljno je dugo bio sam da

shvati.
„Želim da ti zahvalim što . . . Ne znam. Biti tamo. Nisam trebao sam te
ulovio.”
Znao je da ona čeka svađu, čekajući da on kaže drago mi je što si ovdje.

Na njegovu tišinu, odstupila je, namrštena. „Previše prerano, pretpostavljam.
potpuno razumijem. I ja mrzim ljude u nevolji. Pa. Bolje da idem. Claire

sutra počinje zračenje.”
Nije si mogao pomoći. "Gdje?"
Zastala je i okrenula se prema njemu. “Švedska bolnica.”
“Da li ste dobili drugo mišljenje?”
"Šališ se? Dobili smo mišljenja od najboljih ljudi u zemlji.
Nisu se slagali u svemu, ali je inoperable bio favorit.”
“Tu je tip. Neurohirurg na UCLA. Stu Weisman. On je dobar.”
Meghann ga je posmatrala. “Svi su dobri. I svi se slažu. Kako poznaješ

Weissmana?”
“Išla sam u školu s njim.”
"Koledž?"
“Ne zvuči tako iznenađeno. To što sada živim ovako ne znači Uvek sam.
Imam diplomu iz američke književnosti.”
“Ne znamo ništa jedno o drugom.”
“Možda je tako bolje.”
“Obično bih se smiješno vratio na to. Ali danas sam malo spor.
Imati sestru sa tumorom na mozgu će to učiniti djevojci. Pretvaraj se da sam

bio duhovit.” Glas joj je malo pukao. Okrenula se i otišla.
Svakim njenim korakom želio je krenuti za njom, izviniti se i reći joj istinu,
ko je bio i kroz šta je prošao. Tada bi, možda, shvatila zašto postoje mjesta
na koja ne može otići. Ali on se nije pomerio.
Kada se vratio u kuću, vidio je posljednju preostalu sliku Diana bulji u njega
sa kamina. Po prvi put je primetio
optužujući sjaj u njenim očima.
"Šta?" on je rekao. “Ne mogu ništa učiniti.”
Alison je pažljivo slušala Claireino objašnjenje "owie" veličine loptice za

golf u njenom mozgu.
"Loptica za golf je mala", rekla je konačno.
Claire je klimnula, smiješeći se. “Da. Da, jeste."
„I specijalni pištolj će gađati magičnim zracima dok ne nestane?
Kao trljanje Aladinove lampe?”
“Baš tako.”
“Kako to da hafta živiš sa tetkom Meg?”
“Duga je vožnja do bolnice. Ne mogu svaki dan ići naprijed-nazad.”
Konačno, Ali je rekao: "U redu." Zatim je ustala i otrčala gore. “Odmah se
vraćam, mama!” povikala je dolje.
"Nisi me pogledao", rekao je tata kada je Ali otišao.
"Znam."
Ustao je i prešao sobu, a zatim sjeo pored nje. Osjetila je njegovu utješnu,
poznatu toplinu dok ju je zagrlio, privukao k sebi. Naslonila je glavu na
tvrdu izbočinu svog ramena. Osjetila je pljusak suza na licu i znala je da
plače.
„Vozio bih te tamo-amo, znaš,“ rekao je tiho, i njoj se svidjelo njega za to.
Ali nije htela da oslabi pred njim. Ona i Meghan su čitale o zračenju; kada je
bio fokusiran na mozak, zaista bi mogao da razboli osobu.
Trebalo bi joj sve da ostane

jaka kroz tretmane. Nije mogla svake noći doći kući i vidjeti sebe tatinim
očima. "Znam to. Uvek si bio tu za mene.”
Teško je uzdahnuo, brišući oči. "Jesi li rekao Bobbyju?"
"Ne još."
"Ali hoćeš?"
"Naravno. Čim završi u Nashvilleu...”
"Od kojeg."
Pogledala ga je, zbunjena iznenadnom grubošću njegovog glasa.
"Šta?"
“Nisam znao da je tvoja mama trudna, jesam li ti to ikada rekao?”
“Rekao si mi.”
“Otišao sam jedne noći da otrčim u radnju i kada sam se vratio, ona me je
ostavila.
Pokušao sam je dobiti, ali znaš Ellie, kad je nema, nema je. Vratio sam se
svom poslu u fabrici papira i pokušao da je zaboravim. Trebalo je dosta
vremena.”
Claire je stavila svoju ruku na njegovu. "Znam sve ovo."
„Ne znaš sve. Kada me je Meg pozvala da dođem po tebe, otišao sam od
samog na svetu do oca devetogodišnjaka u jednom telefonskom pozivu.
Mrzeo sam Ellie tada kao da ne možeš vjerovati. Prošle su godine prije nego
što sam je prestao mrziti jer mi je uskratila tvoje djetinjstvo. Sve o čemu sam
mogao razmišljati je ono što mi je nedostajalo - tvoje rođenje, tvoje prve
riječi, tvoji prvi koraci. Nikada vas sve nisam mogao držati u naručju, ne
baš.”
„Kakve to veze ima sa Bobijem?“
“Ne možeš donositi odluke za druge ljude, Claire, pogotovo ne za druge

ljudi koji te vole.”
„Ali možete se žrtvovati za njih. Zar to nije ljubav?”
„Vi to vidite kao žrtvu? Šta ako on to vidi kao sebičnost? Ako se dogodi, . . .
najgori uskratili ste mu jedinu stvar koja je važna. Vrijeme.”
Claire ga je pogledala. „Ne mogu mu reći, tata. Ne mogu."
“Mogao bih je ubiti zbog onoga što je uradila tebi i Meg.”
"Ne radi se o tome da nas mama ostavi", rekla je Claire, vjerujući u to. “Ovo
je otprilike koliko volim Bobija. Neću ga natjerati da odustane od svog
velikog odmora zbog mene.”
Prije nego što je tata uspio išta drugo reći, Alison je utrčala u sobu, vukući
svoje pohabano, umrljano ćebe za bebu, ono s kojim je spavala svake noći u
životu. "Evo, mama", rekla je, "možeš imati moju mamu dok ti ne bude
bolje."
Claire je uzela sivo ružičasto ćebe u ruke. Nije si mogla pomoći; držala ga je
na licu i osjetila slatkoću male djevojčice.
"Hvala, Ali", rekla je grlenim glasom.
Alison joj se uvukla u naručje i zagrlila je. „U redu je, mama.
Nemoj plakati. Ja sam velika devojka. Mogu da spavam bez svog mamca.”
C POGLAVLJE
DVADESET I ŠEST
MEGHANN SJEDILA U ČEKAONICI, POKUŠAVAJUĆI ČITATI

najnovije izdanje časopisa Peoplemagazine. Bilo je to pitanje "Najbolje i
najgore odjevene". Iskreno bogami, nije mogla uočiti razliku. Konačno je
bacila časopis na jeftini drveni sto pored sebe. Zidni sat je otkucao još jedan
minut.
Opet je otišla do stola. “Prošlo je više od sat vremena. Jesi li siguran da je

sve u redu sa mojom sestrom? jasno-"
„Austin, znam. Razgovarao sam sa radiologom prije pet minuta. Skoro je

gotova.”
Meghann se uzdržala da istakne da je dobila isti odgovor petnaest minuta

ranije. Umjesto toga, teško je uzdahnula i vratila se na svoje mjesto. Jedini
časopis za čitanje bio je Field & Stream. Ona je to ignorisala.
Konačno, Claire je izašla.
Meghann je polako ustala. Na desnoj strani glave njene sestre nalazio se

mali dio koji je bio obrijan. "Kako je bilo?"
Claire je dodirnula svoju ćelavu točku, osjetivši je. “Tetovirali su me.

Osjećam se kao Damien – onaj klinac iz Omena.”
Meg je pogledala male crne tačke na blijedoj, obrijanoj potkoljenici. “Mogao

bih ti popraviti frizuru tako da ne možeš ni vidjeti . . . ti znaš."
„Ćelava tačka? To bi bilo odlicno." Gledali su se oko minut. “Pa, idemo

onda” Meghann je konačno rekla.
Prošli su kroz bolnicu i izašli do parking garaže.
Tokom kratke vožnje kući, Meghann je pokušavala da smisli šta da kaže. Od

sada je morala biti oprezna, morala je reći pravu stvar. Šta god to bio. "Nije
bolelo", rekla je Claire.
“Stvarno? To je dobro."
“Bilo je teško ostati miran, međutim.”
„Oh. . . da. Bilo bi."
“Sklopila sam oči i zamislila da su zraci sunčeva svjetlost. Leči me. Sviđa
mi se taj članak koji si mi dao.”
Meg je svojoj sestri dala hrpu literature o pozitivnom razmišljanju i

vizualizaciji. Do sada nije znala da li ih je Claire pročitala. “Drago mi je što
je pomoglo. Gospođa u Fred Hutchu bi mi trebala poslati još jednu kutiju
stvari.”
Claire se zavalila u sjedalo i pogledala kroz prozor.
Sa ove strane je izgledala sasvim normalno. Meghann je poželjela da može

reći nešto što je važno; toliko toga je bilo neizrečeno između njih.
Uz uzdah, ušla je u podzemnu parcelu i parkirala se u svom prostoru.
I dalje ćuteći, otišli su gore. U stanu, Meghann se okrenula prema Claire.

Predugo je zurila u ćelavu tačku. „Želiš li nešto
jesti?"
“Ne.” Claire ju je nakratko dodirnula, prsti su joj bili ledeno hladni. “Hvala
što ste danas pošli sa mnom. Pomoglo je što nisam bio sam.”
Njihove gaze stavljaju. Meghann je još jednom osjetila težinu njihove

udaljenosti.
“Mislim da ću leći. Nisam dobro spavao sinoć.”
Dakle, oboje su bili budni, zureći u svoje odvojene plafone iz svojih

odvojenih soba. Meghann je poželjela da je sinoć otišla kod Claire, sjela na
njen krevet i razgovarala o stvarima koje su važne. "Ni ja."
Claire je klimnula. Sačekala je još sekundu, a zatim se okrenula i krenula

prema spavaćoj sobi.
Meghann je gledala kako se vrata polako zatvaraju između njih. Stajala je

tamo, slušajući sestrine korake iza vrata. Pitala se da li se Claire tamo kreće
sporije, da li joj je strah zamaglio oči. Ili ako je zurila u onaj mali, tetovirani
ružičasti komadić kože u ogledalu. Je li se Clairein hrabri front srušio u
privatnosti te sobe?
Meg se nije molila, dok je otišla u treću spavaću sobu stana, koja je bila
postavljena kao kućna kancelarija. Jednom su dosijei, izveštaji i izjave
zatrpali stakleni sto. Sada je
bio zakopan ispod medicinskih knjiga, memoara, članaka JAMA-e i

literature o
kliničkim ispitivanjima. Svaki dan su stizale kutije sa Barnes & Noble.com i

Amazona.
Meghan je sjela za svoj stol. Njen trenutni materijal za čitanje bila je knjiga
o suočavanju s rakom. Otvoreno je za poglavlje pod nazivom „Nemoj
prestati da pričaš baš kada treba da počneš“.
Pročitala je: Ovo tragedijsko vrijeme može biti i vrijeme rasta i prilika.
Ne samo za pacijenta, već i za porodicu. To može biti vrijeme koje vas i vaše
voljene zbližava.
Meghann je zatvorila knjigu i posegnula za JAMA člankom o potencijalnim

prednostima tamoksifena za smanjenje tumora.
Otvorila je žuti pravni blok i počela da vodi beleške. Radila je bijesno,

pisala, pisala.
Nekoliko sati kasnije, kada je podigla pogled, Claire je stajala na vratima i

smiješila joj se. „Zašto mislim da planirate sami da uradite operaciju?“
“Već znam više o vašem stanju od onog prvog idiota kojeg smo vidjeli.”
Claire je ušla u sobu, pažljivo prelazeći preko praznih kutija Amazona i

časopisa koji su bili odbačeni. Zagledala se u popunjene blokove i olovke
bez mastila. “Nije ni čudo što si najbolji advokat u gradu.”
„Dobro istražujem. Zaista počinjem da shvatam tvoje stanje. ja sam napravio

od tebe neku vrstu apstraktnog – sinopsis svega što sam pročitao.”
„Mislim da je bolje da ga sam pročitam, zar ne?”
“Nešto od toga je . . . teško.”
Claire je posegnula za stajaćim fajlom na lijevoj strani stola. U njemu je bio

manila fajl sa rečju Nada isklesanom crvenim mastilom na urezanoj etiketi.
Ona ga je podigla.
"Nemoj", rekla je Meg. “Upravo sam počeo.”
Claire je otvorila fajl. Bio je prazan. Spustila je pogled na Meghann.
„Ovo ide u to“, brzo je rekla Meg, iščupajući nekoliko stranica iz svoje
sveske.
"Tamoksifen."
"Droga?"
“Mora da postoje ljudi koji su pobijedili tumore na mozgu”, ponosno je rekla
Meghann.
“Naći ću svakog prokletog i staviti njihove priče tamo. Tome služi dosije.”
Claire se nagnula, uzela prazan komad papira. Na njemu je napisala svoje

ime, zatim je stavila papir u dosije i vratila ga na stalak.
Meg je sa strahopoštovanjem zurila u svoju sestru. „Ti si zaista nešto. Ti

znaš to?"
“Mi, Sullivan djevojke, smo čvrste.”
“Morali smo biti.”
Meg se nasmiješila. Prvi put cijeli dan osjećala se kao da može nacrtati lak
zadah. „Želiš da gledaš film?“
“Sve osim Ljubavne priče.” Meg je počela da ustaje. Zvono na vratima.
Ona se namršti. “Ko bi to mogao biti?”
"Ponašaš se kao da te niko nikada ne posećuje."
Meghann je prošla pored Claire i otišla do vrata. Dok je dobila tamo se

zvono oglasilo još osam puta. „Prokleto dobar vratar“, promrmljala je
otvarajući vrata.
Gina, Charlotte i Karen stajale su zajedno.
"Gdje je naša djevojka?" Karen je povikala.
Claire se pojavila i počelo je vrištanje. Karen i Charlotte su krenule naprijed,

promrmljajući zdravo Meghann, a zatim zagrlivši Claire.
"Zvao nas je Sam", rekla je Gina kada su ona i Meghann bile same u kući
hodnik. "Kako je ona?"
„U redu, pretpostavljam. Radijacija je dobro prošla, mislim. Ona ide svaki

dan četiri sedmice.” Na Ginin uplašeni pogled, Meghann je dodala: "Nije
željela da vas brine."
„Da, tačno. Ne može biti sama za ovako nešto.”

“Ovdje sam”, odgovorila je Meghan, ubodena.
Gina ju je stisnula za ruku. “Biće joj potrebni svi mi.” Meghann je klimnula.
Zatim su se ona i Gina pogledale. „Zovi me. Kad god,” tiho je rekla Gina.
"Hvala."
Nakon toga, Gina je prošla pored Meg i otišla u dnevnu sobu, glasno
govoreći. „U
redu, imamo spa-in-a-bucket, gnjecave kuglice od kokica, urnebesne filmove

i, naravno, igrice. Šta prvo treba da uradimo?”
Meghann je gledala kako se četiri najbolje prijateljice okupljaju; svi su

pričali odjednom. Nije krenula prema njima, a oni je nisu dozivali.
Konačno se vratila u svoju kancelariju i zatvorila vrata. Dok je sjedila i čitala

najnoviju literaturu o hemoterapiji i krvno-moždanoj barijeri, čula je visok,
jasan zvuk sestrinog smijeha.
Uzela je slušalicu i nazvala Elizabeth.
"Hej", rekla je Meg tiho kada joj je prijateljica odgovorila.
"Šta je?" upitala je Elizabeth. “Previše si tih.”
„Kler“, bilo je sve što je mogla da kaže pre nego što su potekle suze.
Joe je sjedio ispružen preko sofe i pio pivo. Njegov treći. Uglavnom on
pokušavao ne razmišljati.
Efemerna šansa za iskupljenje - ona koja je samo prošle nedelje blistala pred
njim poput pustinjske oaze pored dugog, vrućeg autoputa - nestala je. Trebao
je znati da je to fatamorgana.
Ne bi bilo početka iznova. Nije imao petlje za to. Mislio je, nadao se, da će s
Meg biti jači.
„Meg“, tiho je izgovorio njeno ime i zatvorio oči. Pomolio se za nju i njena
sestra. Sada je to bilo sve što je zaista mogao da uradi.
Meg.
Ne bi sišla s uma. Stalno je mislio na nju, sećao se, želeo. To ga je natjeralo

da posegne za flašama piva.
Nije da mu je nedostajala, tačnije. Dođavola, nije ni znao svoje posljednje

ime. Nije znala gdje živi niti šta radi u slobodno vrijeme.
Ono zbog čega je tugovao bila je ideja o njoj. Tih nekoliko trenutaka -
neočekivanih i slatkih - usudio se zakoračiti na stare puteve. Dozvolio bi

sebi da poželi nekoga, dopustio bi sebi da veruje u novu budućnost.
Otpio je dugo piće. Nije pomoglo.
U kuhinji, telefonski red. Polako je ustao i počeo to način. Vjerovatno je to

bila Gina koja je zvala da se uvjeri da je dobro. Nije imao pojma šta će joj
reći.
Ali to nije bila Gina. Bio je to Henry Roloff, zvučao je užurbano. “Joe?
Možeš li da se nađemo na šoljici kafe? Recimo za sat vremena?”
"Da li je sve uredu?"
„Šta kažeš na Whitewater Diner? Tri sata?"
Joe se nadao da može hodati pravo. "Sigurno." Spustio je slušalicu i krenuo

pod tuš.
Sat vremena kasnije obukao se u novu odjeću i šetao glavnom ulicom. Još
uvijek je osjećao lagano zujanje od piva, ali to je vjerovatno bilo dobro. Već
je mogao osjetiti kako ljudi bulje za njim, šapućući o njemu.
Bio je potreban čin volje da se i dalje smiješi dok ga je domaćica - žena koju
nije poznavao, hvala Bogu - vodila do separea.
Henry je već bio tamo. “Hej, Joe. Hvala što ste došli tako brzo.”
“Nije kao da sam bio zauzet. Subota je. Garaža je zatvorena.” Ulazi u separe.
Henry je nekoliko minuta pričao o Tininoj bašti i odmoru na koji su prošle

zime otišli u St. Croix, ali Joe je znao da sve to vodi nečemu. Zatekao je
sebe kako se napinje, uspravlja.
Konačno, nije mogao podnijeti neizvjesnost. “Šta je, Henry?” pitao.
Henry je zastao usred rečenice i podigao pogled. „Želim da te zamolim za

uslugu.”
„Učinio bih sve za tebe, Henry. Ti znaš to. Šta ti treba?"
Henry je posegnuo ispod stola i izvadio veliku manilsku kovertu.
Joe je znao šta je to. Nagnuo se unazad, ispružio ruke kao da se želi odbiti
udarac. "Sve osim toga, Henry", rekao je. "Ne mogu se vratiti na to."
„Samo želim da pogledaš ovo. Pacijent je...” Henrijev biper je začuo

isključeno. "Samo minut." Henry je izvadio svoj mobilni telefon i ukucao
broj.
Joe je zurio u kovertu. Nečije medicinske karte. Zapis o hleba i patnje.
Nije mogao da se vrati na taj svet. Nema šanse. Kada je čovek izgubio veru i
njegovo samopouzdanje jednako duboko kao što je imao Joe, više nije bilo
povratka.
Osim toga, više se nije mogao baviti medicinom. Pustio bi da mu licenca

istekne.
Ustao je na noge. „Izvini, Henry,“ rekao je, prekidajući Henryjev telefonski
poziv. “Moji dani savjetovanja su gotovi.”
"Čekaj", rekao je Henry, podižući ruku.
Joe je ustuknuo od stola, a zatim se okrenuo i izašao iz restorana.
Iako su sami tretmani zračenjem trajali samo nekoliko minuta a dana,

monopolizirali su Klerin život. Četvrtog dana bila je umorna i imala
mučninu. Ali nuspojave nisu bile ni upola tako loše kao telefonski pozivi.
Svaki dan je zvala kući tačno u podne. Ali se uvijek javljao na prvo zvono i
pitao je li owie sve bolje, a onda je tata nazvao i postavio isto pitanje na
drugačiji način.
Snaga koja je bila potrebna za pretvaranje je već jenjavala.
Meghann je stajala pored nje za svaki poziv. Gotovo da više nije išla u
kancelariju. Možda tri sata dnevno, najviše. Ostatak vremena provodila je
zbijena nad knjigama i člancima ili zalijepljena za internet. Napala je pitanje
tumora na način na koji je jednom krenula nakon mrtvih tata.
Claire je to cijenila; pročitala je sve što joj je Meghann pružila. Ona bi čak je
pristala da pije "BTC" - koktel tumora na mozgu - Meghann je imala valutu
na osnovu svog istraživanja. Sadržao je sve vrste vitamina i minerala.
Svakodnevno su razgovarali o tretmanima, prognozama i ispitivanjima. Ono

o čemu nisu razgovarali je budućnost. Claire nije smogla hrabrosti da kaže,
bojim se, a Meg nikada nije postavila pitanje.
Jedini put kada je Meg izgledala spremna da nestane u stolariji bio je u 2:00.
Određeno vrijeme Bobby Phone Call.
Sada je Claire bila sama u dnevnoj sobi. U kuhinji, zujalica u 2:00
je pištao. Kao i obično, Meg je to čula i našla izgovor da napusti soba.

Claire je podigla slušalicu i okrenula Bobbyjev novi broj mobilnog telefona.
Podignuo je na prvom zvonu. "Hej, dušo", rekao je. “Imaš dvije minute
kasno." Bobbyjev glas prolio se kroz njeno hladno, hladno tijelo, grijajući je.
Naslonila se na pune jastuke sofe. “Pričaj mi o svom danu.” Otkrila je da je

lakše slušati nego pričati. U početku je bila u stanju da se smeje njegovim
pričama i izmišlja lepe laži. U posljednje vrijeme, međutim, um joj je bio
pomalo zamagljen, a iscrpljenost je bila gotovo nepodnošljiva. Pitala se
koliko će proći prije nego što primijeti da je provela njihove razgovore
slušajući ga, ili da joj se glas skoro uvijek slomio kada bi rekla: Volim te.
“Danas sam stavio George Strait. Možeš li vjerovati? Prenio je pjesmu –

jednu pod nazivom “Dark Country Corners” – a zatim je spomenuo da bi se
dobro slagala s mojim glasom. Slušao sam pesmu i bila je odlična.” Počeo je
da joj peva.
Jecaj joj je zastao u grlu. Morala ga je zaustaviti prije nego što je briznula u
plač.
“To je predivno. Top 10 sigurno.”
"Jesi li dobro, dušo?"
"Dobro sam. Ovde su svi dobro. Meg i ja smo mnogo trošili vrijeme
zajedno; iznenadili biste se. A Ali i Sam šalju svoju ljubav.”
“Odmah ih vrati mojima. Nedostaješ mi, Claire.”
"I ti meni nedostaješ. Ali to je još samo nekoliko sedmica.”
“Kent misli da bismo sve pjesme trebali izabrati do sljedeće sedmice. Onda
ide u studio. Mislite li da biste mogli doći dolje zbog toga? Voleo bih da ti
pevam pesme.”
"Možda", rekla je, pitajući se koju bi laž smislila kada dođe vrijeme cam.
Bila je previše iscrpljena da bi se sada sjetila jednog. „Da li voliš svaki
minut tamo dole?“
„Koliko god mogu da volim bilo šta bez tebe. Gol, da.”
Radila je pravu stvar. Bila je. „Pa, dušo, moram da bežim. Meg me vodi na
ručak.
Onda idemo na manikure u banji Gene Juarez.”
„Mislila sam da si juče imala manikir?“
Claire se trgnula. “Uh. To su bile pedikure. Volim te."
„I ja tebe volim, Claire. Is
. . . da li je sve uredu?"
Ponovo je osetila ubod suza. “Sve je savršeno.”
"Spremila sam nam ručak za piknik", rekla je Meghann sledećeg jutra nakon
drugog tretmana.
„Nisam mnogo gladna“, odgovorila je Claire.
"Znam to. Samo sam mislio. . .”
Claire je podigla volju da razmišlja o nekom drugom. Nažalost, to je bilo

takođe postaje teško. "Upravu si. Predivan je dan.”
Meghann ju je odvela do auta. Za nekoliko minuta bili su na autoputu. S

njihove lijeve strane, jezero Union je svjetlucalo na sunčevoj svjetlosti.
Prošli su pored zgrada od gotičkih cigala Univerziteta u Vašingtonu, a zatim
jurili preko plutajućeg mosta.
Lake Washington je danas bio zauzet. Čamci su se zatvarali naprijed-nazad,

vukući skijaše za sobom.
Na ostrvu Mercer, Meghan je izašla sa autoputa i skrenula na uski, drvored.

Parkirala je kod prelijepe kuće sa sivom šindrom. “Ovo je kuća mog
partnera. Rekla je da smo dobrodošli da provedemo popodne ovdje.”
„Iznenađen sam da te nije otpustila, sa svim tim vremenom koje si skinuo u

poslednje vreme.”
Meghann je pomogla Claire da izađe iz auta i spusti se niz travnati travnjak

do ulice srebrni drveni dok koji se usecao u plavu vodu. “Sjećate se jezera
Winobee?”
rekla je, vodeći Claire do kraja doka, pomažući joj da sjedne a da ne padne.
“Onog ljeta kad sam dobio onaj ružičasti kupaći kostim?”
Meghann je odložila korpu za piknik, a zatim sela pored svoje sestre. Oboje
visile noge preko ivice. Voda je pljusnula o šipove. Pored njih, lakirana
drvena jedrilica zvana The Defense Rests lako je ljuljala s jedne na drugu
stranu, a linije su joj škripale pri svakom pokretu.
"Ukrala sam taj bikini", rekla je Meghann. “Od Freda Meyera. kada sam
stigao kuci, Toliko sam se uplašio da sam povratio. Mama nije marila; samo
je podigla pogled s Varietyja i rekla: 'Ljepljivi prsti će dovesti djevojku u
nevolju.' ”
Claire se okrenula prema svojoj sestri, proučavajući njen profil. „Čekala sam
da dođeš nazad, znaš. Tata je uvijek govorio: 'Ne brini, Claire-Bear, ona ti je
sestra, vratit će se.' Čekao sam i čekao. Šta se desilo?"
Meghann je teško uzdahnula, kao da je znala da se ovaj razgovor više ne

može izbjeći.
“Sjećaš li se kada je mama otišla na audiciju Starbase IV ?”
"Da."
“Nije se vratila. Navikla sam da je nema dan-dva, ali nakon nekih pet dana
počela sam da paničim. Nije bilo novca. Bili smo gladni. Onda je socijalna
služba počela da njuška okolo. Plašio sam se da će nas staviti u sistem.
Pa sam nazvao Sama.”
„Znam sve ovo, Meg.”
Činilo se da je Meghann nije čula. "Rekao je da će nas oboje primiti."
“I jeste.”
“Ali on nije bio moj otac. Pokušao sam da se uklopim u Hayden; kakva sala.
Ušao sam sa lošom publikom i počeo da zajebavam. Terapeut bi to nazvao
glumom.
Pokušavam da privučem pažnju. Svaki put kad sam gledala tebe i Sama
zajedno. .
.” Ona slegne ramenima. “Osjećao sam se izostavljenim, valjda. Ti si bio sve

što sam zaista imao, a onda te nisam imao. Jedne noći sam došao kući pijan i
Sem je eksplodirao.
Nazvao me je lošim izgovorom za stariju sestru i rekao mi da se sredim ili da

izađem.”
„Pa si izašao. Gdje si otisla?"
“Neko sam se vrijeme bunio po Sijetlu, sažaljevajući sebe. Spavam unutra

vrata i prazne zgrade, radio stvari na koje nisam ponosan. Nije trebalo dugo
da dotaknemo dno. Onda sam se jednog dana sjetio učitelja koji se
zainteresovao za mene, gospodina Erharta. On je bio taj koji mi je podigao
razred, još kad smo živjeli u Barstowu. Uvjerio me je da je obrazovanje izlaz
iz maminog života s prikolicama.
Zato sam uvek bio iskren.
U svakom slučaju, nazvao sam ga - hvala Bogu da je još uvijek u istoj školi.
Dogovorio je da rano završim srednju školu i polažem SAT, koji sam
položila. Savršen rezultat.
UW mi je ponudio punu stipendiju. Ostalo znaš.”
"Moja genijalna sestra", rekla je Claire. Jednom je u njenom glasu bio ponos
umjesto gorčine.
“Rekao sam sebi da je to najbolje za tebe, da ti ne treba tvoj veliki, znao sam
koliko
...
udaljenost,
sam te povrijedio. Više je bilo lakše zadržati sestru. Ali moja pretpostavljam.
Verovao sam da mi nikada nećeš oprostiti. Tako da ti nisam dao priliku.”
Meg ju je konačno pogledala. Ona se osmehnula. “Morat ću reći svom

psihijatru da sam konačno dobio svoj novac. Koštalo me je oko deset hiljada
dolara da vam to mogu reći.”
„Jedina stvar koju si pogrešio je da se kloniš“, rekla je nežno Claire. "Sada

sam ovdje."
"Znam." Claire je pogledala u blistavu plavu vodu. “Ne bih mogao sve ovo
bez tebe.”
"To nije istina. Ti si najhrabrija osoba koju sam ikada upoznao.”

"Nisam tako hrabar, vjerujte mi."
Meghann se nagnula da otvori korpu za piknik. “Čekao sam pravo vrijeme

da ti dam ovo.” Izvukla je manila fasciklu i pružila je Claire. "Ovdje."
„Ne sada, Meg. Umoran sam."
"Molim te."
Claire je uzdahnula. Bio je to onaj sa oznakom Nada. Oštro je pogledala

Meg, ali nije ništa rekla. Ruke su joj drhtale dok je otvarala fasciklu.
U njemu je bilo skoro desetak ličnih izveštaja ljudi koji su imali multiformne
tumore glioblastoma. Svakom od njih je dato manje od godinu dana života -
prije najmanje sedam godina.
Claire je stisnula oči, ali suze su ipak potekle. “Ovo mi je trebalo danas.” "I
mislio sam."
Teško je progutala, a onda se usudila pogledati svoju sestru. “Tako sam se

uplašio.”
Bilo je dobro, konačno sam to priznao.
„I ja“, tiho je odgovorila Meg. Zatim se nagnula naprijed i uzela Claire u

naručje.
Prvi put od djetinjstva, Claire je držala njena starija sestra.
Meghann ju je mazila po kosi, kao što je to činila kada je Claire bila mlada.
Od Meghanninog dodira ispala je šaka kose koja je lebdela između njih.
Claire se povukla i ugledala gomilu svoje lijepe plave kose u Meghanninoj
ruci.
Pramenovi su se spustili do vode, gde su izgledali kao ništa. Zagledala se u
kosu koja je plutala na struji. “Nisam ti htio reći da je ispao. Svako jutro se
budim na dlakavom jastuku.”
"Možda bismo trebali otići kući", rekla je Meg konačno.
“ Umoran sam.”
Meghann je pomogla Claire da ustane. Polako su se vratili auto. Claireini

koraci su sada bili migljajući i nesigurni, a ona se snažno naslonila na
Meginu ruku.
Celim putem do kuće, Claire je zurila kroz prozor.
Vrativši se u stan, Meghann je pomogla Claire da se presvuče u svoju flanelu

pidžamu i popnite se u krevet.
“To je samo kosa”, rekla je Claire dok se naslonila na gomilu jastuka.

Meghann je stavila dosije Hope na noćni ormarić. "Ponovo će izrasti." "Da."
Claire je uzdahnula i zatvorila oči.
Meghann je izašla iz sobe. Na vratima se zaustavila.
Njena sestra je ležala tamo, jedva dišući, činilo se, zatvorenih očiju.
Pramenovi kose ukrašavali su njen jastuk. Vrlo polako, još uvijek ne

otvarajući oči, Claire je podigla ruke i počela dodirivati svoj vjenčani prsten.
Suze su joj curile niz lice, ostavljajući sitne sive mrlje na jastuku.
A Megan je znala šta mora da uradi.
Zatvorila je vrata i prišla telefonu. Sve Claireine hitne slučajeve brojevi su

bili na bloku pored njega. Uključujući i Bobbyjevu.
Meghann je okrenula Bobbyjev broj i nestrpljivo čekala da to učini

odgovori.
U protekla dvadeset četiri sata, Claire je izgubila skoro polovinu svoje kose.
Gola koža koja se probijala bila je ljuta, ljuskava crvena. Jutros, kao ona
spremila se za svoj termin, provela je skoro trideset minuta omotavajući

svilenu maramu oko glave.
"Prestanite da se zajebavate s tim", rekla je Meghann kada su stigli u

čekaonicu za nuklearnu medicinu. "Dobro izgledaš."
„Izgledam kao ciganska gatara. I ne znam zašto si me naterao našminkati se.

Moja koža je toliko crvena da izgledam kao Martha Phillips.”
"Ko je to?"
“U osmom razredu. Zaspala je pod lampom za sunce. Zvali smo je Tomato

Face dvije sedmice.”
“Djeca su tako ljubazna.”
Claire je otišla na tretman i vratila se u čekaonicu trideset minuta kasnije.

Nije se potrudila da vrati šal. Teme joj je bilo nježno.
“Idemo na kafu”, rekla je kada je Meghann ustala da je pozdravi.
“Od kafe povraćaš.”
„Šta ne? Idemo ipak.”
“Moram danas u kancelariju. Imam zakazani iskaz.”
"Oh." Claire je pratila Meghann niz bolnički hodnik, pokušavajući nastavi.

U posljednje vrijeme bila je toliko umorna da je bilo teško ne šuškati se kao
starica. Praktično je zaspala u autu.
Na vratima stana, Meghann je zastala s ključem u ruci i pogledala je. "Ja

sam pokušavajući učiniti ono što je ispravno za vas. Šta je najbolje.”
"Znam to."
“Ponekad zabrljam. Sklon sam da mislim da znam sve.”
Claire se nasmiješila. “Čekaš li svađu?”
„Samo želim da to zapamtiš. Trudim se da uradim pravu stvar.”
„U redu, Meg. Zapamtiću. Sada idi na posao. Ne želim da propustim Sudiju

Judy. Ona me podsjeća na tebe.”
"Pametnjaković." Meg ju je gledala još trenutak, a zatim otvorila vrata stana.

"Ćao."
“Ovo je najduži oproštaj u istoriji. Ćao, Meg. Ići na posao."
Meghann je klimnula glavom i otišla.
Kada je Claire čula zvuk lifta, ušla je u stan, zatvorivši vrata za sobom.
Unutra je radio uključen. “Pocket of a Clown” Dwighta Yoakama prostrujao

je kroz zvučnike.
Claire je skrenula iza ugla i eto ga.
Bobby.
Ruka joj je poletjela na ćelavu.
Otrčala je u kupatilo, otvorila poklopac toaleta i povratila.
Bio je iza nje, zadržavajući ono što je ostalo od njene kose, govoreći joj da je
u redu.
“Sada sam ovdje, Claire. Ja sam ovdje."
Zatvorila je oči, suzdržavajući suze poniženja jedan po jedan udah.
Protrljao joj je leđa.

Konačno je otišla do lavaboa i oprala zube. Kada se okrenula ka licem prema
njemu, pokušavala je da se nasmiješi. “Dobrodošli u moju noćnu moru.”
Prišao joj je, a ljubav u njegovim očima natjerala ju je da zaplače.
“Naša noćna mora, Claire.”
Nije znala šta da kaže. Plašila se da ako otvori usta, briznula je u plač i htjela
je izgledati snažno za njega.
“Nisi imao pravo da mi ovo kriješ.” “Nisam htio sve pokvariti. I mislio sam.
. . Popravio bih se. Sanjao
bi da tako dugo pevaš.”
„Sanjao sam da budem zvezda, da. Volim da pevam, ali volim tebe. Ne
mogu da verujem da bi ovo sakrio od mene. Šta ako. . .”
Claire je uhvatila usnu među zubima. "Žao mi je."
“Nisi mi vjerovao. Znate li kakav je to osjećaj?” Glas mu je bio čvrst, uopšte

ne njegov glas.
„Samo sam pokušavao da te volim.”
„Pitam se da li uopšte znaš šta je ljubav. svaki dan sam u bolnici, dušo,
borim se za moj život, ali ne brini o tome, samo pevaj svoje glupe pesme.
Šta misliš kakav sam ja to čovek?”
„Žao mi je, Bobi. Ja samo . . .” Zurila je u njega, odmahujući glavom.
Zgrabio ju je, povukao prema sebi i držao je tako čvrsto da je natjerala da

dahne.
„Volim te, Claire. Volim te ”, rekao je žestoko. „Kada ćeš to sebi probiti kroz
glavu?”
Obgrlila ga je rukama, privila se uz njega kao da bi mogla pasti bez njega.
„Pretpostavljam da mi je tumor stao na putu. Ali sada shvatam, Bobby.

Kontam."
Nekoliko sati kasnije, kada se Meghann vratila u stan, svjetla su bila

ugašena.
Na prstima je prošla kroz tamu.
Kad je stigla do dnevne sobe, upalilo se svjetlo.
Claire i Bobby zajedno su ležali na sofi, isprepletenih tijela. Nježno je ronio.

"Čekala sam te", rekla je Claire.
Meghann je bacila svoju aktovku na stolicu. “Morao sam ga nazvati, Claire.”

„Kako ste znali šta će uraditi?”
Meghann je spustila pogled na Bobbyja. “Bio je u studiju kada sam ja

pozvao. Zapravo snimam pjesmu. Iskreno, nisam mislio da će doći.”
Claire je spustila pogled na svog usnulog muža, a zatim gore u Meg. Pogled
je prošao između sestara; u njemu je bio tužan ostatak njihovog djetinjstva.
"Da", rekla je tiho, "nisam ni ja."
„Nije oklijevao ni sekunde, Claire. Ni sekunde. Rekao je —i ja
citat—'Jebeš pjesmu. Doći ću sutra.'
“Ovo je drugi put da zoveš čovjeka da me dođe spasiti.”
“Srećna si što si tako voljena.”
Clairein je pogled bio staložen. "Da", rekla je, smiješeći se svojoj sestri. "Ja
sam."
C POGLAVLJE
DVADESET SEDAM
JOE JE SJEDEO NA SOFI, BULJEĆI U MALI crno-bijeli televizijski

ekran.
Bio je toliko zaokupljen predstavom da je prošao trenutak prije nego što je to

primijetio koraci napolju.
Napeo se, seo.
Ključ je zazveckao u bravi, a onda su se vrata otvorila. Gina je stajala na

otvoru, s šakama na bokovima. “Hej, veliki brate. Dobar način da zoveš
ljude.”
Uzdahnuo je. "Smitty ti je dao ključ."
“Bili smo zabrinuti za tebe.”
“Bio sam zauzet.”
Pogledala je u hrpu limenki piva i kutija za picu i mrko se nasmiješila.
„Hajde. Ideš kući sa mnom. Imam pečenje u rerni i iznajmio sam

Nemilosrdne ljude. Pićemo vino i smejati se.” Glas joj je omekšao. „Dobro
bi mi došao da se nasmejem.”
Nešto u vezi s načinom na koji je rekla to ga je posramilo. Zaboravio je na

njene nevolje. Bio je previše zauzet plivanjem u svom bazenu. "Jesi li
uredu?"
“Hajde”, rekla je izbjegavajući pitanje. “Smitty mi je rekao da odvučem

tvoje jadno dupe odavde – njegove riječi. Namjeravam da uradim upravo
to.”
Znao je da se nema smisla svađati s njom – imala je taj izraz lica – i, iskreno,
nije želio. Bio je umoran od samog.
"U redu."
Pratio ju je do njenog auta; za nekoliko minuta, bili su u njenoj svetloj,

prozračnoj kuhinji.
Pružila mu je čašu Merlota.
Dok je ona dolijevala pečenje i okretala krompir, Joe je lutao po velikoj

prostoriji.
U uglu je pronašao postavljenu mašinu za šivenje. Pokraj nje je ležala hrpa

odvažne, lijepe tkanine. Podigao je odjevni predmet koji je napravila,
spreman da joj udijeli kompliment, kada je vidio šta je to. Nije bilo greške u
prorezu leđa.
„To je bolnička haljina“, rekla je Gina, prišavši mu iza leđa. „Trebao sam da
sklonim te stvari. Zaboravio sam. Žao mi je."
Sjetio se dana kada je Gina došla u njegovu kuću, u lijepim dizajnerskim

bolničkim haljinama poput ove.
Ne bi trebalo da izgledaš kao svi ostali, rekla je Diani, koja je plakala zbog
poklona.
Te haljine su Diani mnogo značile. Nije izgledalo kao velika stvar - samo
promjena tkanine - ali joj je vratio osmijeh. “Za koga su oni?”
„Jasno. Trenutno je na zračenju.”
„Kler,“ tiho je izgovorio njeno ime, osećajući muku. Život je bio tako
prokleto nepravedan ponekad. “Upravo se udala.”
„Nisam ti rekao zbog
. . . dobro . . . Znao sam da će se pojaviti
uspomena.”
"Odakle joj radijacija?"
“Švedski.”
“To je najbolje mjesto za nju. Dobro.” Radijacija. Sjećao se svega – kože

izgorjele od sunca, natečenosti, načina na koji je Dianina kosa počela
opadati. Prvo u pramenovima, a zatim u šakama.
On i Gina proveli su dosta vremena u zoni zaraze raka. Hej nisam mogao
zamisliti kako bi Gina to opet mogla podnijeti.
“Claire je letjela po cijeloj zemlji i posjetila najbolje doktore. Znam da će joj

biti bolje.
Neće biti kao. . . ti znaš."
"Kao Diana", rekao je u neugodnu tišinu.
Gina mu je prišla iza leđa, dodirnula mu rame. “Pokušao sam da te zaštitim

od ovoga. Žao mi je."
Zurio je kroz prozor u dvorište dizajnirano za djecu. Unca, on a Diana je

sanjala da dovede njihove bebe ovdje da se igraju.
„Možda biste željeli otići vidjeti Claire.”
"Ne", rekao je tako brzo da je znao da je Gina razumjela. “Moje vrijeme u

bolnicama je završeno.”
"Da", rekla je Gina, "a sada idemo gledati smiješan film."
Zagrlio je sestru i privukao je k sebi. „Dobro bi mi došao da se nasmejem.”

Meghann je sjedila u stolici u kojoj se nekada osjećala tako udobno i zurila u

dr. Blooma.
„Sve je to bilo sranje“, rekla je gorko. “Svi moji sastanci s tobom.
Bili su samo način da se žena opsednuta sobom izjasni o greškama koje je

napravila u svom životu. Zašto mi nikad nisi rekao da ništa od toga nije
važno?”
“Zato što je važno.”
“Ne. Imao sam šesnaest godina kada se sve to dogodilo. Šesnaest. Ništa od
toga nije važno – moj strah, moja krivica, njena ogorčenost. Koga briga?"
"Zašto to više nije važno?"
Meghann je zatvorila oči, posegnuvši za gorčinom koja se nastavila. Osećala

je samo umor, izgubljenost. "Ona je bolesna."
"Oh." Riječ je bila uzdah. "Žao mi je."
. . . Ne mogu
"Bojim se, Harriet", konačno je priznala Meghann. “Šta ako je?”
"Uraditi šta?"
“Stati pored njenog kreveta i držati je za ruku i gledati je kako umire?

Užasavam se da ću je ponovo izneveriti.”
"Nećeš."
"Kako znate da je?"
„Ah, Megan. Jedina osoba koju ste ikada iznevjerili ste vi sami. Bićeš tu za
Claire. Uvek si bio.”
To nije bilo sasvim tačno. Željela je da jeste. Željela je biti osoba na koju se
može osloniti.
„Da sam bolesna, nema nikoga koga bih radije imala u svom uglu, Meghann.
Toliko ste zauzeti plivanjem u starim tugama da se niste potrudili da izađete

na zrak.
Pomirili ste se sa Claire, bez obzira na to da li ste vas dvoje rekli riječi ili ne.
Opet si njena sestra. Oprostite sebi i idite naprijed.”
Meghann je dozvolila da savjet uđe u vodu. Zatim se polako nasmiješila.

Bila je istina.
Ovo nije bilo vrijeme za strah i žaljenje; već je potrošila previše godina na
to. Bili su to dani koji su pozivali na nadu i ona će jednom biti dovoljno jaka
da povjeruje u sretan kraj za Claire. Nema bježanja od potencijalne srčane
boli. To je bila greška koju je Meg napravila u svom braku. Tako se jako
plašila slomljenog srca da nikada nije predala svu svoju ljubav Ericu.
"Hvala, Harriet", rekla je konačno. “Mogao sam kupiti Mercedes za ono što
si mi naplatio, ali ti si pomogao.”
Harriet se nasmiješila. To je iznenadilo Meg, nateralo ju je da shvati da

nikada nije videla njen doktor se prije nasmiješio. "Nema na čemu."
Meghann je ustala. “Dakle. Vidimo se sljedeće sedmice, u isto vrijeme?”

"Naravno."
Izašla je iz kancelarije, sišla liftom i ušla
julska sunčeva svetlost.
Prebacivši torbu preko ramena, krenula je kući.
Skoro je bila tamo kada je slučajno podigla pogled. Prekoputa ulice, mali
park u blizini javne pijace bio je pun aktivnosti. Deca studentskih godina
igraju džak, turisti hrane galebove koji roneći bombarduju, kupci se
odmaraju. Nije bila sigurna šta joj je zapelo za oko i nateralo je da izgleda.
Tada ga je ugledala kako stoji na ogradi. Bio joj je okrenut leđima, ali je
prepoznala njegove izblijedjele farmerke i teksas košulju. On je vjerovatno
bio jedini muškarac u centru Sijetla koji je nosio kaubojski šešir po

sunčanom danu.
Prešla je ulicu i prišla mu. "Hej, Bobby."
Nije je pogledao. “Meg.”
"Šta radiš ovdje?"
"Ona spava." Konačno se okrenuo. Oči su mu bile suzne, crvene. “Povraćala

je skoro sat vremena. Čak i kada više nije bilo šta za povraćanje.
Ne brini, očistio sam ga.”
"Nisam bila zabrinuta", rekla je Meg.
“Danas izgleda loše.”
“Neki dani su gori od drugih. Kladim se da Nashville sada izgleda prilično

dobro”, rekla je pokušavajući da mu razvedri raspoloženje.
„Da li bi to trebalo da bude smešno? Moja žena se jebe i kosa joj opada van.
Mislite da sam zabrinut za svoju karijeru?”
"Žao mi je." Dodirnula ga je. "Uvijek sam bio osjetljiv kao serijski ubica."
Uzdahnuo je. "Ne zao mi je. Trebao mi je neko na koga bih vikao.” “Uvijek
ću ti dati razlog, ne brini.”
Nasmiješio se, ali je bio umoran i iscrpljen. "Ja sam samo. . . uplašen bez
sranja, to je sve. I ne želim da ona zna.”
"Znam." Meghann mu se nasmiješila. Njena sestra je imala sreću da je voli

takav covek. Bez očiglednog razloga, to ju je natjeralo da pomisli na Joea, na
dan kada ga je zatekla kako plače zbog svog razvoda. Joe je također bio tip
čovjeka koji je znao i voljeti. “Ti si dobar čovjek, Bobby Jack Tom Dick.
Pogrešio sam u vezi tebe.”
On se nasmijao. „A ti nisi upola ona kučka kakva sam mislio da jesi.”

Meghann ga je zagrlila rukom. "Pretvarat ću se da je to kompliment." "Bilo

je."
“Dobro. Hajdemo sada da nasmejemo Claire.”
Dani su sporo prolazili; svakog novog jutra Claire je bila malo umornija
nego prethodne noći. Trudila se da zadrži pozitivan stav, ali njeno zdravlje se
ubrzano pogoršavalo. Vizualizirala je zrake sunčeve svjetlosti umjesto
radijacije. Meditirala je sat vremena dnevno, zamišljala sebe u prekrasnoj
šumi ili sjedila pored svoje voljene rijeke. Jela je makrobiotičku dijetu za
koju se Meghann zaklela da će joj pomoći da izliječi tijelo.
Blueseri su dolazili često, odvojeno i zajedno, dajući sve od sebe da održe

Klerino raspoloženje. Megina prijateljica Elizabeth je čak došla na nekoliko
dana, a posjeta je njenoj sestri izuzetno pomogla. Najteži su bili vikendi,
kada su odlazili u Hayden; Claire je pokušala da se pretvara da je za Alija
sve u redu.
Uveče su, međutim, bile samo njih troje —Claire, Meg i Bobby —u tom
previše tihom stanu. Uglavnom su zajedno gledali filmove.
U početku, kada je Bobi stigao, pokušali su da provedu veče pričajući ili

kartajući, ali to se pokazalo teškim. Previše opasnih tema.
Niko od njih nije mogao da pomene budućnost, a da se ne trgne, bez

razmišljanja, hoće li biti Božić zajedno? Na Dan zahvalnosti? Sljedeće
ljeto?? Dakle, prećutnim dogovorom, dozvolili su da televizija postane
njihov noćni soundtrack.
Claire je bila zahvalna; dalo joj je nekoliko sati gde je mogla mirno da sedi,
a da ne mora da se pretvara.
Konačno je radijacija završila.
Sledećeg jutra Claire je rano ustala. Obukla se, istuširala i popila kafu na
palubi s pogledom na Sound. To ju je zadivilo
da je toliko ljudi već ustalo, i na ovaj dan se bavi svojim uobičajenim

životima koji će odrediti njenu budućnost.
"Danas je taj dan", rekla je Meg izlazeći na palubu.
Claire se prisilno nasmiješi. "Da."
"Jesi li uredu?"
Bože, kako je prezrela to pitanje. “Savršeno.”
“Jesi li spavao sinoć?” upitala je Meg, prišavši pored nje.
“Ne. Ti?”
“Ne.” Meg ju je zagrlila rukom, čvrsto je držala.
Claire se napela, čekajući oživljavanje, ali njena sestra nije rekla ništa.
Iza njih su se otvorila staklena vrata. „Jutro, dame.” Bobby je došao iza
Claire, kliznuo je rukama oko nje i poljubio je u potiljak.
Stajali su tamo još minut, niko nije govorio, a onda su se zajedno okrenuli i
napustili stan.
Ubrzo su bili u švedskoj bolnici. Kada su ušli u čekaonicu Nuklearne

medicine, Claire je primijetila ostale pacijente koji su nosili šešire i šalove.
Kada su im se pogledi sreli, između njih je prešlo tužno razumijevanje.
Oni su bili članovi kluba kojem niste htjeli da se pridružite. Claire je sada
poželjela da se nije zamarala sa šalom. Ćelavost je imala odvažnost koju je
željela prigrliti.
Nije bilo čekanja danas, ne ovog dana da bi se odgovorilo na sva pitanja.

Prijavila se i otišla pravo na magnetnu rezonancu. Za nekoliko trenutaka,
bila je puna boje i zaglavljena u glasnoj mašini.
Kada je završila, vratila se u čekaonicu i sjela između Meghann i Bobby,

koji su oboje posegnuli za njom. Držala ih je za ruke.
Konačno su prozvali njeno ime.
Jasno roze.
Bobby ju je smirio. "Tu sam, dušo."
Njih troje su započeli dugu šetnju od hodnika do hodnika, koji su konačno

završili u ordinaciji dr. Sussmana. Ploča na vratima je glasila: Šef
neurologije.
Dr. McGrail, šef radiologije, također je bio tamo.
“Zdravo, Claire. Meghann”, rekao je dr. Sussman. "Bobby."
"Pa?" upitala je Meghann.
“Tumor je reagovao na zračenje. Otprilike dvanaest posto je manji”, dr.

izvijestio je McGrail.
"To je sjajno", rekla je Meg.
Doktori su razmijenili pogled. Zatim je dr. Sussman otišao do okvira za

pregled, uključio ga i eto ih, sivo-bijele slike Claireinog mozga. I tu je bila
mrlja. Konačno se okrenuo Claire. “Smanjenje vam je kupilo neko vrijeme.
Nažalost, tumor je još uvijek neoperabilan. Žao mi je."
Izvini.
Claire je sjela u kožnu stolicu. Nije mislila da će je noge izdržati.
"Ali je uspjelo", rekla je Meg. “Uspjelo je, zar ne? Možda malo više
radijacije. Ili rundu hemoterapije. Pročitao sam da neki sada prelaze krvno-
moždanu barijeru...”
"Dosta", rekla je Claire. Htjela je to reći tiho, ali glas joj je bio glasno.
Pogledala je neurologa. "Koliko imam vremena?"
Glas dr. Sussmana bio je nježan. “Stope preživljavanja nisu dobre, bojim se,
za tumor ove veličine i položaja. Neki pacijenti žive toliko dugo
godišnje. Možda malo duže.”
“A ostalo?”
“Šest do devet mjeseci.”
Claire je zurila u svoj potpuno novi vjenčani prsten, onaj bakin Myrtle je
nosila šest decenija.
Meghann je tada otišla do Claire, pala na koljena ispred nje. “Mi neću
vjerovati. Fajlovi...”
„Nemoj,“ rekla je tiho, odmahujući glavom, razmišljajući o Aliju. Vidjela je

oči svoje bebe, osmjeh od sunca kojem su nedostajali prednji zubi, čula je
kako govori: " Možeš spavati sa mojom mamom, mama, i to ju je uništilo.
Suze su joj tekle niz obraze. Osjetila je Bobbyja pored sebe, osjetila je kako
se njegovi prsti snažno zabijaju u nju, a znala je i da on plače. Obrisala je
oči, pogledala doktora. "Šta je sledeće?"
Meghann se trgnula i počela koračati po sobi, proučavajući slike i diplome

na zidovima. Claire je znala da je njena sestra uplašena i stoga ljuta.
Dr Susman je povukao stolicu i sjeo nasuprot Claire. “Imamo neke opcije.

Ništa previše dobro, bojim se, ali...”
"Ko je ovo?" Bio je to Meghannin glas, ali zvučala je piskavo i očajno.

Držala je uramljenu fotografiju koju je skinula sa zida.
Dr. Sussman se namrštio. “To je grupa nas sa medicinskog fakulteta.” Hej

okrenuo se Claire.
Meghann je udarila fotografiju o sto tako snažno da je staklo napuklo.

Pokazala je na nekoga sa slike. "Ko je taj tip?"
Dr Susman se nagnuo naprijed. “Joe Wyatt.”

"On je doktor?"
Claire je pogledala svoju sestru. „Poznaješ Joea?”
„ Poznaješ Joea?” reče Meghann oštro.
"On je radiolog, zapravo." Odgovorio je dr. McGrail. “Jedan od najboljih u

zemlji. Barem je bio. Bio je legenda sa magnetnom rezonancom. On je vidio
stvari – mogućnosti – koje niko drugi nije vidio.”
Claire se namrštila. “Meghann, idemo s tim. Davno smo prestali sa potrebom

za radiologom. I vjerujte mi, Joe ne bi bio taj koji bi tražio pomoć.
Ono što mi je trebalo je čudo.”
Meghann je mirno pogledala doktora McGraila. Nije čak ni slušala Jasno.

“Kako to misliš bio je najbolji?”
"Otisao je. U stvari, nestao.”
"Zašto?"
“Ubio je svoju ženu.”

C POGLAVLJE
DVADESET OSAM
Činilo se da VOŽNJA KUĆI TRAJE VJEČNO. NIKO NIJE GOVORIO.

Kada su se vratili u stan, Bobby je toliko čvrsto držao Claire da nije mogla
disati, a onda je posrnuo od nje. „Moram da se istuširam“, rekao je
slomljenim glasom.
Pustila ga je, znajući šta mu treba. Isplakala je nekoliko svojih suza u

Meghanninom skupom tušu od staklenih blokova.
Otišla je do sofe, srušila se na nju. Bila je umorna i vrtjela se u glavi.

Zvonjalo joj je u ušima i trnalo u desnoj ruci, ali nije mogla ništa od toga da
prizna Meghann, koja je imala onaj buldog ne prestani pogled u očima.
Meg je sjela na stolić za kavu, nagnuta prema njoj. “Ima ih svih vrsta
kliničkih ispitivanja koja su u toku. Ima onaj doktor u Hjustonu...”
"Onaj koji je vlada pokušala krivično goniti?"
“To ne znači da je prevarant. Njegovi pacijenti...”
Claire je podigla ruku tražeći tišinu. "Možemo li biti stvarni samo na

minut?"
Meghann je izgledala toliko pogođeno da se Claire morala nasmijati.

"Šta?" upitala je Meg.
“Kad sam bio mali, sanjao sam da dobijem neku rijetku bolest koja će tebe i
mamu dovesti do moje postelje. Zamišljao sam te kako plačeš zbog moje
smrti.”
„Molim te, nemoj. . .”
Claire je zurila u svoju sestru, sada tako blijeda i drhtava. "Ne želim da
plačeš zbog toga."
Meg je ustala tako naglo da je udarila potkoljenicom o stočić za kafu i oštro

opsovala. „Ne mogu govoriti
...
o tome da si umro. Ne mogu." Nije mogla dovoljno brzo da izađe iz sobe.
"Ali trebaš mi", rekla je Claire praznoj sobi. Iza očiju joj je ponovo počela
glavobolja.
Ceo dan je vrebao u blizini.
Počela je da se nasloni na sofu kada je zahvatila bol. Dahnula je na to,

pokušala da zaplače. Glava joj je imala osjećaj kao da eksplodira.
Nije mogla da se pomeri, nije mogla da diše. Pokušala je da vrisne sestrino

ime.
Ali stereo je puštao “Thunder Road” i muzika je progutala njen sićušni glas.
Alison, pomislila je.
Onda je sve palo u mrak.
Meghann je stajala pored sestrinog kreveta, držeći se za metalne ograde

kreveta. “Is pomažu li lijekovi?"
Claire je u bolničkom krevetu izgledala maleno, nježno, sa svojom blijedom,

blijedom kožom i neravnom kosom. Njen pokušaj da se osmehne bio je
srceparajući. “Da. Veliki
loš napad. Dobrodošli u moj novi svijet. Pretpostavljam da je dobra vijest da
ni ja nisam imao srčani udar. Koliko dugo ću biti ovdje?”
"Nekoliko dana."
“Vrijeme je da pozovemo mamu.”
Meghan se trgnula. Usta su joj izdajnički drhtala. "U redu." „Reci tati, Aliju i
Blueserima da mogu doći i kod mene. Gina me uvijek može nasmijati.”
Meghann je čula poraz u glasu svoje sestre; još gore je bilo prihvatanje.
Htjela je da se ne složi, da dovoljno naljuti sestru da se svađa, ali ju je glas
napustio.
Odmahnula je glavom.
"Da, Meg", rekla je Claire s odlučnošću koja je iznenadila Meg. „A sada

jesam idem na spavanje. Umoran sam."
“To su lijekovi.”
"Je li?" Claire se znalački nasmiješila. "Laku noc. I pobrini se za Bobbyja

večeras, ok?
Ne zajebavaj ga. Nije tako jak kao što izgleda.” Zatim je zatvorila oči.
Meghann je pružila ruku. Pazeći da ne poremetite IV u Claireinoj ruci,

držala je za ruku. “Bićeš dobro.” Rekla je to najmanje desetak puta; svaki
put je očekivala odgovor, ali jedan nikad nije stigao. Nekoliko minuta
kasnije, Bobby je ušao u sobu, izgledajući umorno. Oči su mu bile crvene i
natečene.
“Probudila se”, nježno je rekla Meghann. “I vratio se na spavanje.”
"Prokletstvo." Uzeo je Claireinu ruku u svoju i stisnuo je. Vratio sam se.
Otišao sam samo na šoljicu kafe.” Uzdahnuo je i tiho rekao: "Ona odustaje."
"Znam. Ona želi da nazovem sve. Reci im da dođu da je vide. Kako hoćemo
li ovo reći Aliju?” Suze su joj pekle oči dok je gledala u Bobbyja.
"Reći ću joj", reče Claire tiho, otvarajući oči. Umorno se nasmiješila njen
muž. "Bobby", dahnula je, posegnuvši za njim. "Volim te."
Meghann nije mogla stajati tamo više ni sekunde. Činilo se da je svaki dah
koji je izdahnula njena sestra šaptao zbogom. „Moram da obavim telefonske
pozive. Zbogom.”
Izjurila je iz sobe.
Sve je bilo bolje nego stajati tamo, pokušavajući se nasmiješiti kada se to

činilo neko joj je kidao srce. Čak i da zovem mamu.
Sada je bilo kasno; noćna smjena je dežurala i hodnici su bili tihi.
Otišla je do banke govornica i okrenula mamin broj.
Mama je sama odgovorila, zvučajući pijano i glasno. „Halo, Frenk?“ „Ja

sam, mama. Meghann.”
“Meggie? Mislio sam da si lutao barovima u ovo doba noći.”
"Claire je bolesna."
“Ona je na medenom mjesecu.”
„To je bilo prije mjesec dana, mama. Sada je u bolnici.”
„Bolje da ovo ne bude jedan od tvojih vratolomija, Megi. Kao kad si zvao ja
na poslu jer je Claire pala iz kreveta i mislio si da je paralizirana. Izgubio
sam četrdeset dolara napojnica da saznam da je zaspala.”
“Imao sam jedanaest godina kada se to dogodilo.”
“Još i sve.”
„Ona ima tumor na mozgu, mama. Tretmani zračenjem nisu uspjeli i niko
nema petlje da je operiše.”
Na drugom kraju je nastala duga pauza; zatim, "Hoće li ona biti dobro?"
"Da", rekla je Meghann jer nije mogla zamisliti bilo kakav drugi odgovor.
Zatim je vrlo nježno rekla: „Možda ne. Trebao bi da dođeš da je vidiš.”
“Imam događaj Starbase IV sutra u dva, i...”
“Budite ovdje sutra ili ću nazvati People magazin i reći im da niste posjetili
svoju kćer koja ima tumor na mozgu.”
Prošlo je dosta vremena prije nego što je mama rekla: „Nisam dobra s
takvim stvarima.“
“Niko od nas nije, mama.” Meghann je prekinula vezu bez pozdrava, a zatim
je ukucala broj 800 na svojoj telefonskoj kartici i pozvala Sama. Telefon je
jednom zazvonio i izgubila je živce. Nije mogla to reći Samu preko telefona.
Zalupila je slušalicu na udicu i vratila se kod svoje sestre soba.
Bobby je stajao pored kreveta, nježno pjevajući Claire, koja je nježno

frknula. Meghann je dovela do šortsa.
Bobby je podigao pogled na nju. Suze su mu blistale na obrazima. “Opet nije

otvorila oči.”
"Ona će. Nastavite da pevate. Siguran sam da joj se sviđa.”
"Da." Glas mu je pukao.
Meg nikada nije videla čoveka u tolikom bolu; znala je da pogled u

Bobbyjevim očima odgovara njezinom. “Idem lično reći Samu. Ne mogu mu
javiti ove vijesti preko telefona. Ako se Claire probudi...” Uhvatila je samu
sebe. “Kada se Claire probudi, reci joj da je volim i da ću se uskoro vratiti.
Imaš li ključeve od mog stana?”
“Spavat ću ovdje večeras.”
"U redu." Meghann je htjela još nešto reći, ali nije znala šta. Tako je
napustila sobu.
Praktično je potrčala po auto. Kad je ušla, pritisnula je gas

i krenuo na sever.
Devedeset minuta kasnije stigla je do Haydena. Usporila je kroz grad, stala

na semaforu.
I tu je bila: srebrna koliba Quonset.
Joe Wyatt.
On je radiolog. Vjerovatno jedan od najboljih u zemlji. Sada joj se vratila

zapanjujuća vijest koja je nekako izgubljena, zakopana ispod debelog sloja
tuge.
dr Joseph Wyatt. Naravno. Nije ni čudo što je izgledao poznato. Njegovo

suđenje je bilo na naslovnoj strani. Ona i njene kolege spekulisale su o
njegovoj sudbini uz mnogo piva. Bila je čvrsto u njegovom logoru, sigurna
da će biti oslobođen. Nikada joj nije palo na pamet da se zapita šta je s njim
nakon suđenja.
Sada je znala. Pobegao bi, sakriven. Ali i dalje je bio jedan od najboljih
radiologa u zemlji. Vidio je stvari – mogućnosti – koje niko drugi nije vidio.
Ipak, kada mu je došla, jecajući zbog svoje bolesne sestre, on je to učinio

ništa. Ništa.
I poznavao je Claire.
“Kučkin sin.” Pogledala je iskosa. Koverta iz bolnice bila je na
suvozačevom sedištu.
Snažno je okrenula volan i pritisnula kočnice, parkirajući se pored rubnik.

Zatim je zgrabila kovertu i krenula prema kabini.
Lupala je po vratima, vrišteći, sve dok nije začula korake koji su dolazili
iznutra.
Kada je otvorio vrata, ugledao ju je i rekao: "Šta...?" gurnula ga je u grudi

tako snažno da je posrnuo unatrag.
“Hej, Joe. Pozovi me unutra.” Nogom je zatvorila vrata za sobom.
“Praktično je ponoć.”
"Tako je, doktore Wyatt."
Spustio se na sofu i pogledao u nju.
„Držao si me. Pustio si me da plačem u tvojim rukama.” Glas joj je zadrhtao;

bol u njenom srcu samo ju je dodatno ljutila. “I ponudili ste uputnicu. Kakav
si ti čovek?”
„Oni koji znaju da su njegovi herojski dani iza njega. Ako znaš ko sam, znaš
šta sam uradio.”
“Ubio si svoju ženu.” Na njegov trzaj, ona je nastavila. „Da sam znao tvoj
poslednji ime, zapamtio bih. Tvoje suđenje je bilo velika stvar u Sijetlu.
Tužilaštvo doktora koji je eutanazirao svoju ženu na samrti.”
“Eutanazija je ljepša riječ od ubistva iz nehata.”
Nešto para je izašlo iz nje zbog tihe tuge u njenom glasu. Ona bi saznao za
tu vrstu tuge u proteklom mjesecu. „Vidi, Joe. U običnom svetu, pričao bih s
tobom o tome šta si uradio. Mogao bih te čak uzeti u naručje i reći ti da
razumijem, da bi svako sa kapljicom saosjećanja u duši učinio istu stvar. To
je značilo vaše priznanje. Mogao bih vas čak i pitati o putu kojim ste bili, o
putu koji je jednog od najboljih radiologa u zemlji doveo do ovog mjesta.
Ali to za mene trenutno nije običan svijet.
Moja sestra umire.” Spotaknula se preko te riječi, osjetila ubod suza. Bacila
je veliku manila kovertu na stočić ispred njega. “Ovo su njeni MRI filmovi.
Možda joj možeš pomoći.”
“Pustio sam da mi dozvola zastari. Ne mogu više da se bavim medicinom.

Žao mi je."
"Izvini? Izvini? Imate moć da spasite ljudske živote i krijete se na ovoj rupi
kolibe piješ jeftin viski i sažaljevaš se? Ti sebični kurvin sine.” Zurila je u
njega, želeći to
mrzeti ga, povrijediti ga, ali nije mogla zamisliti kako to učiniti. “Bilo mi je
stalo do tebe.”
„Žao mi je“, rekao je ponovo.
“Poslaću vam pozivnicu za sahranu.” Okrenula se na peti i krenula prema

vratima.
“Ponesi ovo sa sobom.”
Zaustavila se i uputila mu posljednji pogled. „Ne, Joe. Moraćeš dodirnuti ih.

Sami ih bacite u smeće. Pokušajte se nakon toga pogledati u ogledalo.”
Onda je otišla. Stigla je sve do auta prije nego što je počela da plače.
Izvan prikolice, Meg je sjedila u svom autu, pokušavajući da se pribere.

Svaki put kada je otvorila svoj kompakt da popravi šminku, pogledala je u
svoje suzne oči i to ju je iznova rasplakala.
Nije bila sigurna koliko je dugo sjedila tamo, ali u nekom trenutku je počelo
kiša. Kapi su udarale o meki krov kabrioleta i udarale o vjetrobran.
Konačno je izašla iz auta i došetala do prikolice.
Sam je otvorio vrata prije nego što je i pokucala. Stajao je tamo mršteći se,
oči su mu već suzele. “Pitao sam se koliko ćeš dugo sjediti tamo.”
“Mislio sam da ne znaš da sam ovdje.”
Pokušao je da se nasmiješi. „Uvek si mislio da si pametniji od mene.”
"Ne samo ti, Sam. Mislim da sam pametniji od svih." Htjela je osmeh, ali
nisam mogao.
"Koliko je loše?"
“Loše.” Kada je to rekla, suze su se vratile. Obrisala ih je.
„Dođi ovamo“, rekao je Sam nežno, otvarajući ruke.
Meg je oklevala.
"Hajde."
Pojurila je naprijed, pustila ga da je drži. Činilo se da nije mogla prestati

plakati.
Onda je i on plakao.
Kada su se konačno povukli, zagledali su se jedno u drugo. Meg nije imala

pojma šta da kaže.
Odjednom su se začuli koraci u hodniku. Ali je istrčala, obučena u ružičastu

pidžamu sa nogama, noseći svoju Groovy Girl. Podigla je pogled prema
Meg. „Možemo li sada da idemo kod mame? Je li joj sve bolje?”
Meg je kleknula i povukla nećakinju u naručje, čvrsto je držeći.
„Da,“ rekla je grlenim glasom. “Moraš sutra vidjeti mamu.”
Meghann se prevrtala cijelu noć, konačno utonula u nemirni san oko zore.
Kada se ponovo probudila, mutnih očiju i iscrpljena, bila je iznenađena kada
je vidjela da je 9:30. Brza provjera stana joj je rekla da su Sam i Ali već
otišli u bolnicu. Bobby nije došao kući sinoć.
Natjerala se da ustane iz kreveta i posrnula pod tuš. Kad je stigla do bolnice i

parkirala, bilo je 10:00.
Čekaonica je već bila puna.

Gina je sjedila u stolici pored prozora, plela nježno ružičasto ćebe.
Osim nje, Karen i Charlotte su se igrale kribidža. Bobby je stajao kod

prozor, gleda napolje. Na Meghaninom ulazu podigao je pogled. Po

njegovim je očima mogla vidjeti da je Claire imala lošu noć. Ali je sjedio do
njegovih nogu i bojao se.
„Teta Meg“, povikala je devojčica, skačući na noge. Meghann je zgrabila

nećakinju u naručje i zagrlila je. “Djed je kod mame. Mogu li sada da idem?
Mogu li?"
Meg je pogledala Bobbyja, koji je uzdahnuo i slegnuo ramenima, kao da je

htio reći, ne mogu je uzeti.
"Naravno", rekla je Meg. Polako, plašeći se svakog koraka, nosila je Alija

niz dugi hodnik.
Na zatvorenim vratima zastala je, navukla blistav osmijeh i ušla unutra. Sam
je stajao uz Clairein krevet. Plakao je i držao se za ruku.
Ali se istrgnuo iz Meginih ruku i skliznuo na pod. Odmah je otišla do svog

djeda, koji ju je pokupio. „Šta je bilo, deda?
Imaš li nešto u oku? Jednom je Sammy Chan-a bocnuo u oko, a onda ga je

Eliot Zane nazvao bebom koja plače.”
Meghann i Claire su se pogledale.
„Ostavi moju bebu sa mnom“, rekla je Kler otvarajući ruke. Ali nije primeti
kako se njena majka lecnula pri svakom pokretu, svakom dodiru.
Sam je obrisao oči i uspio se nasmiješiti. „Bolje da pozovem tog
vodoinstalatera.
Filter za bazen zvuči loše.”
Ali klimnu glavom. “Kao sranje.”

Claire se nasmiješila. Suze su joj blistale u očima. Alison Katherine, rekao
sam ti da ne kopiram dedin loš jezik.”
"Ups." Ali se naceri.

Sem i Meg su se pogledali, a pitanje je visilo između njih, jasno kao sunčan
dan. Ko će Aliju pričati takve stvari. . . ?
Meg je izašla iz sobe i ostavila njih troje same. Ona se vratila do čekaonice i
listao časopis.
Sat ili nešto kasnije njenu pažnju privukao je metež u hodniku. Podigla je
pogled.
Mama je stigla. Ogrnuta elegantnom, tečnom crninom, marširala je naprijed

noseći malenog psa u nosiljci s perlama i predvodeći put. Iza nje je bio skup
ljudi; jedan od njih je snimao fotografije.
Mama je došla u čekaonicu i pogledala okolo. Kada je videla Meghann,

briznula je u plač. “Kako je naša djevojka?” Izvukla je svilenu maramicu iz
rukava i otrla oči.
Fotograf je pokazao fotografiju.
Mama se hrabro nasmiješila. „Ovo je moja druga ćerka, Megan Dontess.

DONTESS. Ona ima dvadeset devet godina.”
Meghann je tiho brojala do deset. Zatim je mirnim glasom rekla: „Psi nisu
dozvoljeni u bolnici.”
"Znam. Morao sam da ga ušunjam. Znaš, Elvise, on...”
“Elvis će biti mrtav kao i njegov imenjak za desetak sekundi.” Na mamin

uvrijeđeni dah, Meghann je pogledala čovjeka koji je stajao malo odvojen od
gomile. Odjeven u crno, bez vrata, izgledao je kao borac WWF-a. „Ti. G.
tjelohranitelju. Odvedi psa do auta.”
“Hotel,” rekla je mama sa dramatičnim, patničkim uzdahom. “Apartman ima

dovoljno prostora.”
"Da, gospođo." Neckless je uzeo nosač psa i otišao.
Ostale su samo mama, fotograf i mršav čovjek s licem miša sa kasetofonom.

Reporter.
„Izvinite,“ rekla je Meghann muškarcima dok je zgrabila mamu za ruku i

odvukao je u miran ugao. „Šta si radio, unajmio publicistu?“
Mama se podigla u svoju punu visinu i šmrcnula. “Razgovarao sam s njom

na drugoj liniji kada ste zvali. Šta sam trebao da joj kažem? Teško da sam ja
kriva što je časopis Us želio izvještavati o mojoj posjeti mojoj teško bolesnoj
kćeri. Ja sam, na kraju krajeva, vijest. Slavne osobe mogu biti veliki teret.”
Meghann se namrštila. Trebala je biti ljuta kao pakao upravo sada, spremna
da ispeče mamu u maloj pilećoj masti. Ali kada je pogledala u mamine
debelo našminkane oči, vidjela je nešto što ju je iznenadilo.
„Bojiš se“, rekla je tiho. „Zato si doveo pratnju.
Tako da bi to bio nastup.”
Mama je zakolutala očima. „Ništa me ne plaši. Ja samo . . . samo . . .” "Šta?"
„To je Claire“, konačno je odgovorila mama, skrećući pogled. "Čisto." Glas

joj je postao deblji i Meghann je jednom vidjela nešto iskreno. “Mogu li je
vidjeti?”
“Ne ako sa sobom nosiš cirkus.”
Mama je tiho rekla: "Hoćeš li ući sa mnom?"
Meghann je bila iznenađena time. Oduvijek je zamišljala mamu da je plitka

poput kalupa za pitu i čvrsta kao ekseri, žena koja je znala šta želi u životu i
koja se trudila za to, ona vrsta žene koja bi prešla policijsku traku i pregazila
tijelo ako bi bila joj na putu. Sada se pitala da li je pogrešila, da li je mama
oduvek bila ovako slaba i uplašena.
Pitala se je li sve to gluma. Strah je bio nešto Meghann razumeo. Pogotovo

kada je to izraslo iz krivice.
“Naravno da ću poći s tobom.”
Otišli su do časopisa ljudi. Mama je u suzama zamolila za privatnost u ovom

teškom trenutku, a zatim preporučila restoran prekoputa za ostatak intervjua.
Mamine visoke potpetice škljocaju o pod od linoleuma. Činilo se da je zvuk

dizajniran da privuče pažnju, ali to niko nije primijetio.
U Claireinoj sobi, Meghan je stala. "Da li si spreman?"
Mama se nasmiješila, klimnula glavom i ušla u sobu poput tetke Mame, a

njeni dugi crni rukavi su vijorili iza nje. "Claire, draga, mama je."
Claire je pokušala da se nasmiješi, ali naspram bijelog gomila jastuka i

industrijskih sivih ćebadi, izgledala je izlizano, nemoguće blijedo. Mrlja
ćelavosti dala joj je čudan, iskošen izgled. „Hej, mama. Upravo su ti
nedostajali Sem i Ali. Sišli su u kafeteriju.”
Mama je posrnula, spuštenih ruku. Vratila je pogled na Meghann.
"Znam da izgledam kao govno, mama", rekla je Claire pokušavajući se

nasmijati.
Mama se ovaj put kretala polako. „Pa, draga, to uopšte nije istina. Ti si
divno.” Povukla je stolicu i sjela pored kreveta. „Pa, sjećam se epizode
Starbase IV. Zvao se 'Attack Buffet', sjećate se toga? Pojeo sam malo
svemirske hrane i sva kosa mi je ispala.” Ona se nasmiješi. “Osjećam tu
epizodu među glasačima za Emmy. Naravno da nije upalilo.
Previše politike. Nekako mi se dopala sloboda bez kose.”
“To je bila gumena kapica, mama.”
“Još uvijek. To čini da ženske oči izgledaju prelijepo. Voleo bih da sam
doneo svoju šminka ipak. Možete koristiti malo rumenila, možda malo
olovke.
Meghann je trebala da mi kaže. I pokupiću ti lepu malu jaknu. Možda sa
krznom oko kragne. Sjećam se haljine koju sam jednom nosila na...”
"Mama." Claire se pokušala nagnuti naprijed. Napor ju je očigledno koštao.

„Ima tumor koji mi projeda mozak.”
Mamin osmeh je zalepršao. „To je užasno slikovito od tebe, draga. Mi

južnjačke žene...”
„Molim te, mama. Molim te.”
Mama je utonula u svoje meso. Činilo se da je nekako izgubila masu, postala

manja, obična, sve dok ju nije progutala crna odjeća koja je lepršala,
ostavljajući za sobom mršavu, debelo našminkanu ženu koja je napravila
jedan previše zatezanja lica.
"Ne znam šta želiš od mene."
To je bio prvi put u dvadeset godina da je Meghann čula majčino pravo glas.
Umjesto slatkog zraka juga, imao je ravnu ravnicu Srednjeg zapada.
„Oh, mama“, rekla je Claire, „naravno da ne znaš. Nikada nisi želeo decu.
Hteli ste publiku. Žao mi je. Preumoran sam da bih bio pristojan. Želim da
znaš da te volim, mama.
Uvek sam. Čak i kada ti. . . skrenuo pogled.”
Pogled u stranu.
Tako je mama to uvek govorila: stajala sam tamo jednog dana i uzimala
brinula o svojim bebama, onda sam skrenula pogled na trenutak i oboje su
otišle.
Bilo je lakše, pomislila je Meghann, nego suočiti se s činjenicom da je mama

jednostavno je pustio Claire.
“Sam je bio dobar čovjek”, rekla je mama tako nježno da su se morali

napregnuti da to čuju.
“Jedini dobar koji sam ikada pronašao.”
"Da, bio je", složila se Claire.
Mama je prozračno odmahnula rukom. „Ali vi me svi poznajete. Nisam od

onih koji će prebirati po prošlosti.” Naglasak se vratio. „Nastavljam da se
krećem. To je uvijek bio moj način.”

Izgubili su mamu; sve prilike koje su se otvorile prizorom Klerine bolesti

bile su zatvorene. Mama se okupila. Ona je ustala. „Ne želim da te izvučem.
Idem otrčati u Nordstrom i kupiti vam šminku.
Da li bi vam smetalo da nas jedan prijatelj slika zajedno?”
"Mama..." upozorila je Meghann.
"Naravno", rekla je Claire, spuštajući se natrag u jastuke. “Meghann, hoćeš

li poslati Bobbyja i Alija unutra? Želim da ih poljubim prije nego što još
jednom zadremam.”
Mama se sagnula i poljubila Claire u čelo, a zatim je izašla iz sobe. Meghann

je zamalo pala u nju kada je otišla. Mama je stajala u hodniku.
“Šminka, mama?”
“Nije me briga da li ona umire, nema potrebe da se tako pušta.”
Mamina kompozicija je napukla.
Meghann je pružila ruku.
„Da se nisi usudila da me diraš, Megi. Nisam to mogao podnijeti.” Okrenula

se i otišla, suknje su lepršale iza nje, štikle su zveckale po podu.
Nije bilo osobe koja je nije pogledala dok je prolazila.
Claire je postajala sve slabija. Već drugog dana u bolnici, jednostavno je

htjela spavati.
Njeni prijatelji i porodica počeli su da je iscrpljuju. Pojavili su se religiozno.

Svi oni. Plavci su se spustili u njenu malu bolničku sobu, donoseći život i
smeh, cveće i hranu koja se tovi, i Claireine omiljene filmove. Razgovarali
su i pričali viceve i prisjećali se starih vremena.
Samo je Gina imala hrabrosti da se izbori sa surovim, ledenim pejzažom
Claireinog straha.
"Uvijek ću biti tu za Alija, znaš", rekla je kada su svi ostali otišli u
kafeteriju.
Claire nikada nije toliko voljela svog prijatelja kao u tom trenutku. Nijedan
ratni napad nikada nije zahtijevao više hrabrosti. "Hvala", bilo je sve što je
mogla reći.
Zatim, nježno, "još nisam mogao da joj kažem."
"Kako si mogao?"
Ginine oči susrele su se s njenim, polako se pune suzama. Oboje su

razmišljali o tome kako se žena oprostila od svoje petogodišnje ćerke. Nakon
duge pauze, Gina se nasmiješila. “Dakle. Šta ćemo učiniti s tvojom kosom?”
“Mislio sam da ću to prekinuti. Možda obojite ono što je od toga ostalo u

platinu.”
“Vrlo otmjeno. Svi ćemo pored vas izgledati kao stare domaćice.”
"To je sada moj san", rekla je Claire, ne mogavši si pomoći. “Postati stara
domaćica.”
Na kraju krajeva, koliko god voljela da viđa svoje prijatelje, bilo joj je drago
kada su otišli kući. Kasno te noći, u tihom mraku, prepustila se lijekovima i
zaspala.
Probudila se.
Srce joj je kucalo prebrzo, preskačući otkucaje. Činilo se da nije mogla

disati, nisam mogao sjediti. Nešto nije u redu.
“Claire, jesi li dobro?” Bio je to Bobby. On je sjedio pored njenog kreveta.

On bi očigledno spavao. Trljajući oči, ustao je, došao do njenog kreveta. Na
trenutak je pomislila da je to halucinacija, da je Pacmanov tumor pojeo
dobre dijelove njenog mozga i ostavio je ludom. Zatim se približio krevetu, a
ona je začula zveckanje ključeva.
"Bobby", šapnula je, uzalud pokušavajući da podigne svoje teške, teške ruke.
"Ovdje sam, dušo."
Bio je potreban napor, bolan iznos, ali ona je posegnula i dodirnula njegov
mokri obraz. „Volim te, Robert Jackson Austin. Više od svega na svijetu
osim mog Ali Gatora.
„Dođi“, rekla je. "Ulazi sa mnom u krevet."
Pogledao je sve mašine, infuzije, cijevi i kablove. “Oh, dušo. .
.” Umjesto toga se sagnuo i poljubio je.
Slatki pritisak njegovih usana je bio tako dobar. Zatvorila je oči, osjećajući
kako tone u jastuke. „Ali“, prošaputala je. “Treba mi moja beba...”
Bol joj je eksplodirao iza desnog oka.
Pored njenog kreveta, oglasio se alarm.
Nema hljeba. Nema boli. Ona osjeća suvu kožu na glavi koja svrbi i umjesto
toga osjeća dugu, lijepu kosu.
Ona sjedne. Cijevi koje je povezuju sa mašinama su nestale. Želi da vikne da

joj je bolje, ali u njenoj sobi ima ljudi. Previše ih je, svi obučeni u bijelo.
Gužve je, pričaju odjednom tako da ne može razumjeti.
Iznenada shvata da se posmatra odozgo - negde u vazduhu - gleda kako

doktori rade na njenom telu. Rasparali su joj haljinu i zabijaju nešto po
grudima.
“Čisto!” jedan viče.
Takvo je olakšanje biti ovdje, iznad njih, gdje nema bola. . .
"Jasno."
Potom pomisli na svoju kćer, svoju dragocjenu djevojčicu koju nije drži još
jedanput.
Njena beba, kojoj će se morati reći da je mama otišla.
Doktor se odmaknuo. "Ona je otišla."
Meghan je otrčala do kreveta vrišteći. „Nemoj ti to raditi, Claire. Vrati se.

Vrati se, prokletstvo.”
Neko je pokušao da je odvuče. Snažno ga je udarila laktom. „Ozbiljan sam,

Claire. Vrati se. Alison je u čekaonici. Ne možete je pobjeći na ovaj način.
Nisi joj rekao zbogom. Ona to zaslužuje, dođavola.
Vrati se." Uhvatila je Claire za ramena, snažno je protresla. "Da se nisi

usudio to učiniti Alison i meni."
„Imamo otkucaje srca“, neko je povikao.
Meghann je gurnuta u stranu. Posrnula je nazad u ugao sobe, gledajući,

moleći se, kako stabilizuju njenu sestru.
Konačno, doktori su otišli, vukući svoja kolica sa sobom. Osim zujanja i

bipova mašina, soba je bila tiha.
Zagledala se u Claireina grudi, gledajući kako se diže i spušta. Prošao je

trenutak prije nego što je shvatila da intenzivno diše, pokušavajući natjerati
tijelo svoje sestre da održi ritam.
„Čuo sam te, znaš.”
Na Clairein glas, Meg se odmaknula od zida i krenula naprijed.
Bila je tu Claire, polućelava, blijeda kao pergament, koja joj se smiješila.

“Mislio sam: Isuse, mrtav sam, a ona još viče na mene.”
C POGLAVLJE
DVADESET DEVET
JOE JE Pokušao baciti prokletu kovertu najmanje desetak puta. Problem je

bio u tome što se nije mogao natjerati da ga dodirne. Kukavice.
Čuo je tu riječ tako jasno da je podigao pogled. Kabina je bila prazna. Zurio
je u Dianu, koja mu je uzvratila pogled sa svog mjesta na kaminu.
Zatvorio je oči, poželivši da mu je opet došla, možda sjela na krevet pored

njega i šapnula: Slomio si mi srce, Joey, kao nekada.
Ali nije mu dolazila toliko dugo da je zaboravio kako su se osjećale te

halucinacije. Iako nije morao da stvara svoju sliku da bi znao šta će biti
njegove reči upravo sada.
Stidila bi se njega, kao i on samog sebe. Ona podsjetio bi ga da se jednom

zakleo da će pomagati ljudima.
I ne bilo ko. Ovo je bila Claire Cavenaugh, žena koja je sjedila kraj Dianinog
kreveta iz sata u sat dok je bila bolesna, puštajući prljave riječi Scrabble i
gledajući sapunice. Joe se posebno sjećao jedne noći. Radio je cijeli dan, a
onda se uputio u Dianinu bolničku sobu,
iscrpljen mogućnošću još jedne večeri provedene pored svoje žene na samrti.
Kada je otvorio vrata, Claire je bila tamo, na sebi nije imala ništa osim
grudnjaka i gaćica i plesala. Dajana, koja se nedeljama nije smejala, smejala
se tako jako da su joj bile suze na obrazima.
Nema šanse, Claire se nasmijala kada je upitao šta se događa. Nećemo vam
reći šta smo radili.
Devojka mora da ima neke tajne, rekla je Dajana, čak i od ljubavi svog
života.
Sada je to bila Claire u takvom krevetu, u sobi koja je mirisala na očaj i

gledala u sivo nebo čak i u jeku ljeta.
Vjerovatno nije mogao ništa učiniti za nju, ali kako bi mogao živjeti sam sa
sobom ako nije pokušao? Možda je ovo bio Božji način da ga podsjeti da
čovjek ne može zadržati stare strahove ako želi da počne ispočetka.
Da je sada ovdje, Diana bi mu rekla da šanse nisu ajde jasnije od ovoga.

Jedna stvar je bila pobjeći ni od čega. Sasvim je drugo bilo okrenuti leđa
setu filmova sa imenom prijatelja u uglu.
Ubijate je, a ovoga puta nijedna lijepa riječ kao što je eutanazija neće
pristajati.
Otpustio je težak dah i ispružio ruku, pretvarajući se da to ne primjećuje ruke

su mu se tresle i da je odjednom poželio piće.
Izvukao je filmove i odnio ih u kuhinju punu
sunčeva svjetlost strujila je kroz prozor iznad lavaboa.
Proučio je prvu, a zatim prošao kroz ostale. Adrenalin ubrzalo njegovo srce.
Znao je zašto su svi dijagnosticirali ovaj tumor kao neoperabilan. Količina
vještine potrebna za izvođenje operacije bila je gotovo nečuvena. Za to bi
bio potreban neurohirurg s božanstvenim rukama i egom. Onaj koji se nije
plašio neuspjeha.
Ali pažljivom resekcijom
. . . možda postoji šansa. Bilo je moguće – sasvim moguće – da ova jedna

tanka senka nije tumor, da je to tkivo koje reaguje na tumor.
Nije bilo sumnje šta je sledeće trebalo da uradi.
Istuširao se dugo, vruće, a zatim obukao plavu košulju koju je nedavno

kupio i nove farmerke, poželio je da ima bolju odjeću, prihvativši da nije.
Zatim je uzeo film, vratio ga u kovertu i otišao do Smittyjeve kuće. Helga je
bila u kuhinji i spremala ručak. Smitty je bio u dnevnoj sobi i promatrao
sudiju Judy. Na Joeovo kucanje, podigao je pogled.
“Hej, Joe.”
„Znam da je ovo neregularno, ali mogu li da pozajmim kamion? Moram da

se vozim do Sijetla. Možda ću morati da prenoćim.”
Smitty je kopao po džepu u potrazi za ključevima, a zatim ih bacio.
"Hvala." Joe je otišao do zarđalog starog Forda iz 73. i ušao unutra. Tea
vrata su se zveketala za njim.
Gledao je u komandnu tablu. Prošle su godine otkako nije bio na vozačkom

mjestu. Upalio je motor i pritisnuo gas.
Dva sata kasnije, parkirao se na podzemnoj parceli na Medisonu i
Broadwayu i ušetao u predvorje svog starog života.
Slika Elmera Nordstroma je još uvijek bila tamo, predsjedavajući elegantnog

crnog nebodera koji je nosio njegovo porodično ime.
Joe je držao pognutu glavu dok je išao prema liftovima. Eto, pravljenje
kontakt očima ni sa kim, srce mu je lupalo, pritisnuo je dugme za gore.
Kada su se vrata otvorila, ušao je unutra. Dvoje ljudi u bijelim mantilima
gužva pored njega. Razgovarali su o laboratorijskim rezultatima. Sišli su na
trećem spratu
- spratu koji je vodio do nebeskog mosta koji je povezivao ovu poslovnu

zgradu sa Švedskom bolnicom.
Nije mogao a da se ne prisjeti kada je prošao kroz ovu zgradu uzdignute

glave; čovek siguran za svoje mesto u svetu.
Na četrnaestom spratu vrata su se otvorila.
Stajao je tamo pola sekunde predugo, zureći u crna slova sa pozlaćenim

rubovima na staklenim vratima preko puta hodnika.
Nuklearni specijalisti iz Sijetla. Posao koji je sam započeo. Tamo bilo sedam
ili osam doktora navedenih u nastavku. Joeovo ime nije bilo tamo.
Naravno da nije.
U posljednjoj sekundi, kada su se vrata zatvarala, izašao je iz lifta i prešao

hodnik. U kancelariji je bilo nekoliko pacijenata u čekaonici - nijednog nije
poznavao, hvala Bogu - i dvije žene koje su radile na recepciji. Oba su bila
nova.
Razmišljao je da ode pravo do Lijeve kancelarije, ali nije imao crijeva.

Umjesto toga, otišao je do stola.
Žena - Imogene, prema njenoj pločici s imenom - pogledala je u njega.

"Mogu li vam pomoći?"
„Voleo bih da vidim dr. Li Čina.”
"I tvoje ime?"
“Reci mu da je doktor van grada ovdje radi hitne konsultacije. ja sam prešao
dug put da ga vidim.”
Imogene je proučavala Joea, bez sumnje primijetivši njegovu jeftinu odjeću i

frizuru u malom gradu. Namrštena je, zujala je u Lijevom uredu i prenijela
mu poruku. Trenutak kasnije, prekinula je vezu. „Može da te vidi za petnaest
minuta. Sjedi."
Joe je otišao do jedne od stolica u čekaonici, sjetivši se da je Diana odabrala
tkaninu i boje za kancelariju. Bilo je vremena kada su njihovi domovi bili
uzorci od zida do zida.
Želim to kako treba, rekla je kad ju je ismijavao. Tvoj posao je jedina stvar
koju voliš više od mene.
Poželio je da se može nasmiješiti prisjećanju; bila je dobra.
„Doktore? Doktore?”
Podigao je pogled, počeo. To je bila riječ koju nije čuo upućenu njemu dugo
vremena. "Da?" On je stajao.
“Dr. Čin će te sada videti. Idite niz hodnik i skrenite desno...”
“Znam gdje mu je ured.” Otišao je do vrata, stajao tamo, pokušavajući

ravnomjerno disati. Znojio se i dlanovi su mu bili vlažni. Njegovi otisci
prstiju bi bili po cijeloj koverti.
„Doktore? Jesi li uredu?"
Ispustio je težak uzdah i otvorio vrata.
Unutrašnji hodnici i kancelarije bili su ispunjeni poznatim licima.
Medicinske sestre, ljekarski pomoćnici, radiološki tehničari.
Podigao je bradu.
Jedan po jedan, ljudi koje je poznavao uspostavili su kontakt očima,

prepoznali ga i brzo skrenuli pogled. Nekoliko njih se nespretno nasmiješilo
ili mahnulo, ali niko nije razgovarao s njim. Osjećao se kao duh koji prolazi
kroz zemlju živih.
Niko nije hteo da prizna da ga je video.
Neki od pogleda bili su iskreno osuđujući; to je bio pogled kojeg se sjećao,

onaj koji ga je uopće potjerao u trčanje. Drugima je, međutim, bilo
neugodno što ga vide, zbunjeni njegovim iznenadnim pojavljivanjem. Šta ste
rekli čovjeku kojem ste se nekada divili, a koji je procesuiran za ubistvo
svoje žene, a zatim nestao na tri godine?
Prošao je pored niza žena u bolničkim haljinama koje su čekale mamografe,

pored druge čekaonice, pa skrenuo u drugu,
tiši hodnik. Na drugom kraju je došao do zatvorenih vrata. Duboko je

udahnuo i pokucao.
„Uđite“, rekao je poznati glas.
Joe je ušao u veliku kancelariju na uglu koja je nekada bila njegova.

Ogromna slika prozori su uokvirivali pogled na neboder Seattle.
Li Chinn je bio za svojim stolom i čitao. Na Joeovom ulazu podigao je

pogled. Gotovo komičan izraz iznenađenja obuze njegovo inače ravnodušno
lice. „Ne verujem“, rekao je, ostajući na svom mestu.
“Hej, Li.”
Li je izgledao nespretno, nesigurno kako da nastavi, šta da kaže. "Prošlo je

mnogo vremena, Joe."
"Tri godine."
"Gdje si otisla?"
„Da li je važno? Hteo sam svratiti ovamo i reći ti da odlazim. Ali —”

uzdahnuo je, čuvši kako je patetično zvučao „—nisam imao petlje.”
“Tvoje ime sam držao na vratima skoro godinu dana.”
"Žao mi je, Li. To je vjerovatno bilo loše za posao."
Li klimnu; ovog puta njegove tamne oči bile su tužne. "Da."
“Imam neki film koji bih volio da pogledate.” Na Lijevo kimanje, Joe je
otišao do kutije za gledanje i stavio film.
Li je prišao bliže, proučavajući ga. Dugo vremena nije ništa rekao. onda,
"Vidiš nešto što ja ne vidim?"
On je pokazao. "Tamo."
Li je prekrstio ruke i namrštio se. “Ne bi mnogo hirurga pokušalo tako nešto.
Rizici su ozbiljni.”
“Ona će umrijeti bez operacije.” “Mogla bi da umre zbog operacije.”

“Mislite li da vrijedi pokušati?”
Li ga je pogledao, mršteći se još dublje. “Stari Joe Wyatt nikada nije pitao za
mišljenje drugih muškaraca.”
„Stvari se menjaju“, rekao je jednostavno.
„Znate li hirurga koji bi to uradio? Ko bi to mogao učiniti?”
“Stu Weissman na UCLA.”
“Oh. Kauboj. Da možda."
„Ne mogu da vežbam. Pustio sam da mi licenca istekne. Možete li poslati

Stuu film?
Pozvaću ga.”
Li je ugasio svjetlo. "Hoću. Znate, lako je vratiti svoju licencu.”
"Da." Joe je stajao tamo još trenutak. Tišina se širila poput mrlje između
muškaraca. “Pa. Trebao bih nazvati Stua.” Počeo je da odlazi.
"Čekaj."
Okrenuo se.
“Da li je neko od osoblja razgovarao s vama?”
“Ne. Teško je znati šta reći ubici.”

. . . od nas
Li je krenuo prema njemu. “Nekolicina je vjerovala u to od vas, da. . .
Većina. samo ne znam šta da kažem. Privatno, mnogi od nas bi to željeli

uradi istu stvar. Dijana je imala strašne bolove, svi su to znali i nije bilo
nade.
Hvala Bogu što nismo bili na vašoj koži.”
Joe nije imao odgovor na to.
"Imaš dar, Joe", rekao je Li polako. „Izgubiti ga takođe bi bio zločin.
Kada budete spremni – ako ikada budete – vratite se da me vidite. Ova

kancelarija se bavi spašavanjem života, a ne brigom o starim tračevima.”
"Hvala ti." Bile su to male reči, premale da bi izrazio njegovu zahvalnost.

Postiđen dubinom svojih emocija, Joe se ponovo zahvalio i napustio ured.
Dole, u predvorju, pronašao je banku govornica i nazvao Stu Weissmana.
"Joe Wyatt", rekao je Stu glasno. “Kako si dovraga? Mislio sam da si pao sa
lica zemlje. Prokleta sramota, taj pakao kroz koji si prošao.”
Joe nije želio gubiti vrijeme sa stvarima gdje-si-bio. Biće vremena za to kada
Stu dođe. Pa je rekao: „Imam operaciju koju želim da uradiš. Pakao je
rizično. Ti si jedini muškarac kojeg znam koji je dovoljno dobar.” Stu je
volio komplimente.
"Pričaj samnom."
Joe je objasnio šta zna o Claireinoj istoriji, rekao mu je trenutnu dijagnozu i

iznio ono što je vidio na filmu.
„A ti misliš da mogu nešto da uradim.”
"Samo ti."
“Pa, Joe. Vaše oči su najbolje u poslu. Pošalji mi film. Ako ja vidi šta ćeš
uraditi, ja ću biti sledećim avionom. Ali pobrinite se da pacijent razumije
rizike. Ne želim da stignem tamo i moram da se okrenem.”
“Shvatio si. Hvala, Stu.”

„Drago mi je što ste se čuli“, rekao je Stu, a zatim spustio slušalicu.
Joe je vratio slušalicu. Sada je sve što je trebao učiniti bilo je razgovarati s
Claire.
Vratio se do liftova, zatim prešao nebeski most i uputio se u švedsku

bolnicu. Držao je pogled prikovanim za pod. Nekoliko ljudi se namršti u
znak prepoznavanja, a još nekoliko šaputa iza njega. Ignorirao ih je i
nastavio se kretati. Niko nije imao hrabrosti da razgovara sa njim ili da ga
pita zašto se vratio ovde, sve dok nije stigao na intenzivnu negu.
Tamo je neko rekao: „Dr. Wyatt?”
Polako se okrenuo. Bila je to Triš Bej, glavna medicinska sestra intenzivne

nege. Oni su radili zajedno godinama. Ona i Diana su na kraju postale bliske
prijateljice.
“Zdravo, Trish.”
Ona se nasmiješi. “Drago mi je vidjeti te ovdje. Nedostajao si nam."
Ramena su mu se opustila. Gotovo se nasmiješio zauzvrat. "Hvala." Oni su

stajali tamo, zureći jedno u drugo u nezgodnom trenutku, a onda je klimnuo
glavom, pozdravio se i krenuo prema Claireinoj sobi.
Tiho je pokucao i otvorio vrata.
Sjedila je u krevetu, spavala, nagnute glave na jednu stranu. Zbog neravnog

područja bez dlaka izgledala je neverovatno mlada.
Krenuo je prema njoj, pokušavajući da se ne seća kada je Diana izgledala

ovako.
Blijeda i krhka, kosa joj se prorijedila do te mjere da je izgledala kao

starinska lutka koju su previše voljeli, a zatim odbacili.
Zatreptala je i zagledala se u njega. "Joey", šapnula je, umorno se smiješeći.
„Čuo sam da si kod kuće. Dobrodošao nazad."
Privukao je stolicu i sjeo pored njenog kreveta. “Hej, Claire.”
"Znam. Izgledao sam bolje.” "Lijepa si. Uvek si bio.”

„Blago tebi, Joe. Reći ću Di zdravo umjesto tebe.” Zatvorila je oči. "Žao mi
je, ali sam umoran."
"Nemoj toliko žuriti da vidiš moju ženu."
Polako je otvorila oči. Činilo se da joj je trebao minut da se usredotoči na

njega.
„Nema nade, Joe. Vi od svih ljudi znate kako je to. Previše boli pretvarati se.
Uredu?"
„Vidim to. . . drugačije.”
“Misliš da su bijeli mantili pogrešni?”
“Ne želim da ti dajem lažnu nadu, Claire, ali da, možda.”
"Jesi li siguran?"
“Niko nikada nije siguran.”
“Ne pitam nikoga za mišljenje. Hoću tvoju, Joey. Da li ti govoriš ja ne bih

trebao odustati?”
“Operacija bi vas mogla spasiti. Ali moglo bi biti loših nuspojava, Claire.
Paraliza. Gubitak motoričkih sposobnosti. Oštećenja mozga."
Na to se nasmiješila. „Znaš li o čemu sam razmišljao neposredno pre nego

što si stigao ovde?“
“Ne.”
“Kako reći Ali Kat da će mama umrijeti. Ja bih rizikovao, Joe.
Bilo šta da ne moram da poljubim Ali za rastanak.” Glas joj je pukao i on je

vidio dubinu njenog bola. Njegova hrabrost ga je zadivila.
“Osjećao sam da su mi vaši filmovi prijatelji. Ako se složi sa mojom

dijagnozom, operisaće se.”
"Hvala ti, Joe", rekla je tiho, a zatim ponovo zatvorila oči.

Mogao je vidjeti koliko je umorna. Nagnuo se i poljubio ga u čelo. „Ćao,

Claire.”
Bio je skoro na vratima kada je rekla: "Joe?"
Okrenuo se. "Da?"
Ponovo je bila budna, jedva, i gledala ga je. “Nije trebala to tražiti od tebe.”
"SZO?" pitao je, ali je znao.
“Diana. Nikada ne bih tako nešto tražio od Bobija. Znam šta bi mu to

učinilo.”
Joe nije imao odgovor na to. To je bilo isto što je Gina uvijek govorila.
otisao je sobu i zatvorio vrata za sobom. Uz uzdah, naslonio se na zid i
zatvorio oči.
Nije to trebala tražiti od tebe.
"Joe?"
Otvorio je oči i posrćući se udaljio od zida. Meghann je stajala nekoliko

stopa dalje, zureći u njega. Obrazi i oči su joj bili crveni i vlažni.
Imao je gotovo neodoljivu želju da obriše ostatke suza iz očiju.
Krenula je prema njemu. “Reci mi da si našao način da joj pomogneš.”
Bojao se da odgovori. Znao je, bolje od većine, dvostruku ivicu nada. Ništa
vas ne pogađa teže od pada vjere. „Razgovarao sam sa kolegom sa UCLA.
Ako se složi sa mnom, operisaće, ali...”
Meghann se bacila na njega, uhvatila se za njega. "Hvala ti."
„To je pakleno rizično, Meg. Možda neće preživjeti operaciju.”

Meghann se povukla i nestrpljivo treptala suze. “Za nas, Sullivan, žao mi je

devojke bi se radije borile. Hvala ti, Joe. I stvari koje sam ti rekao.
...
Mogu biti prava kučka.”
“Upozorenje dolazi malo kasno.”
Nasmiješila se, ponovo obrisala oči. „Trebalo je da mi kažeš za svoje žena,

znaš.”
"U jednom od naših razgovora od srca do srca?"
“Da. U jednom od njih.”
“Teško da je to dobar razgovor između posteljine. Kako uspevaš ljubav

prema ženi, a onda joj reci da si ubio svoju ženu?”
„Nisi je ti ubio. Rak ju je ubio. Ti si okončao njenu patnju.”
“I njeno disanje.”
Meghann je stabilno podigla pogled prema njemu. “Da je Claire to tražila od

mene, uradio bih to. Ja bih biti spreman ići u zatvor zbog toga. Ne bih joj
dozvolio da pati.”
“Molite se Bogu da nikada ne morate saznati.” Čuo je kako mu se glas

slomio.
Nekada bi se posramio zbog takve očigledne ranjivosti; to su bili dani kada

je vjerovao u sebe, kad je mislio da je barem polubog.
"Šta sada radimo?" rekla je u tišinu koja je odjednom postala neugodna.

"Mislim za Claire." Odmaknula se od njega, napravila malo odstojanja
između njih.
“Čekamo da nam se javi Stu Weissnar. I molimo se da se složi s mojom

procjenom.”
Joe je bio na ulaznim vratima kada je čuo kako ga prozivaju. Zaustavio se,
okrenuo se.
Gina je stajala tamo. “Čujem da se moj brat ponovo ponaša kao doktor.”
“Sve što sam uradio je da sam nazvao Stu.”
Prišla je bliže, sada se smiješeći. “Dao si joj šansu, Joe.”
“Vidjet ćemo šta će Stu reći, ali da. Možda. Nadam se."
Gina mu je dodirnula ruku. “Diana bi bila ponosna na tebe. I ja sam."

"Hvala."
“Dođi s nama u čekaonicu. Dovoljno ste dugo bili sami.
Vrijeme je da započnete svoj novi život.”
“Postoji nešto o čemu prvo moram da se pobrinem.”
„Obećaj mi da ćeš se vratiti.”
"Obećavam."
Sat vremena kasnije, bio je na trajektu koji je krenuo prema ostrvu
Bainbridge.
Stajao je kod ograde na gornjoj palubi dok je trajekt skrenuo u Eagle Harbor.
Lijepa mala uvala kao da ga je dočekala, sa svim svojim dobro održavanim
domovima i jedrilicama grupisanim u marini. Bilo mu je drago vidjeti da
izgleda isto; još više drveća nego kuća, a obala nije bila isječena na uske
parcele.
To je to, Joey. Ovo je mjesto gdje želim odgajati našu djecu.

Prsti su mu se stegnuli oko ograde. Taj dan nije bio tako davno
—možda deset godina—ali činilo se kao zauvijek. On i Diana bili su tako

mladi i puni nade. Ni jednom od njih nije palo na pamet da neće zauvijek biti
zajedno.
Da će jedan od njih morati dalje sam.

Trajekt je zatrubio.
Joe se vratio u svoj kamion, ispod palube. Kada je čamac pristao, on se

odvezao.
Sjećanja su mu dolazila sa svakog ugla i natpisa. Pokupi mi taj ormar, zar ne,
Joey, kod Bad Blanche je. Idemo danas u vinariju. Želim da pomirišem
grožđe. Zaboravi večeru, Joey, odvedi me u krevet ili me izgubi.
Skrenuo je na svoj stari put. Drveće je ovdje bilo ogromno; nadvili su se

vazduh i blokirao sunce. Tihi put ležao je u senci i miran.
Ovdje se nije mogla vidjeti kuća, samo poštanski sandučići i prilazi koji su
vodili desno.
Na posljednjem je usporio.
Njihovo poštansko sanduče je još uvijek bilo tamo. dr i gđa. Joe Wyatt. Bio
je to jedan od Dianine prve kupovine nakon što su zatvorili kuću.
Vozio se svojim dugim prilazom sa drvoredima. Kuća - njegova kuća - ležala

je na travnatom sunčevom svjetlu pored široke šljunčane plaže. Bila je to
lijepa mala kuća u stilu Cape Coda sa kedrovim šindrom i sjajnim bijelim
ukrasima.
Primijetio je da je glicinija podivljala, postala je gusta i zelena ograde na

trijemu, oko stubova i uz neke od vanjskih zidova.
Sada se polako kretao, teško dišući, dok je napuštao svoju sigurnost

automobilom i krenuo prema kući.
Prvo što je primetio bio je miris. Slani miris morskog zraka pomiješan sa
slatkoćom rascvjetanih ruža.
Pronašao je ključ u svom novčaniku —onaj koji je čuvao posebno za ovaj

dan.
Istina, bilo je sedmica, čak mjeseci, kada nikada nije vjerovao da će smoći
petlje da ponovo posegne za tim.
Ključ odgovara bravi, kliknuo.
Joe je otvorio vrata— Dušo, kod kuće sam —i ušao unutra.
Mjesto je izgledalo upravo onako kako ga je ostavio. Još se sjećao dana kada
je došao kući sa suda – navodno nevin čovjek (ne, nekriv) – i spakovao
kofer. Jedini telefonski poziv koji je uputio bio je Gini.
Žao mi je, rekao je, previše umoran da bih bio elokventan. Trebam ići. Ja ću
se pobrinuti za mjesto, odgovorila je plačući. Vratićeš se.
Ne znam, rekao je. Kako mogu?
Pa ipak, evo ga. Vjerna svojoj riječi, Gina se pobrinula za mjesto.
Platila je poreze i račune od novca koji je ostavio na posebnom računu. Na

namještaju ili prozorskim daskama nije se skupljala prašina, s visokih
stropova nije visila paučina.
Hodao je od sobe do sobe, dodirivao stvari, prisjećao se. Svaki komad

namještaja podsjećao ga je na vrijeme i mjesto.
Ova stolica je savršena, Joey, zar ne? Možete sjediti u njemu i gledati TV.
Svaka poslastica je imala priču. Poput slijepca, kretao se polako, stavljajući

ruke na sve, kao da je dodir nekako više izazvao sjećanja nego vid.
Konačno je bio u glavnoj spavaćoj sobi. Prizor je bio skoro previše mnogo.
Natjerao se da ide naprijed. Sve je još bilo tamo. Veliki starinski krevet koji
su dobili od mame i tate kao svadbeni poklon, prekrasan jorgan koji im je
došao nakon tatine smrti. Stari noćni ormarići koji su nekada bili krcati
knjigama - ljubavni romani na njenoj strani, vojni
priče o njegovom. Čak i mali jastučić za igle koji je Diana napravila kada se
prvi put razboljela.
Sjeo je na krevet i podigao jastuk, ugledavši sitne smeđe mrlje koje su

kvarile tkaninu.
Mislim da ručni rad nije dobra terapija. Gubim toliko krvi da mi se vrti u
glavi.
“Hej, Dajana”, rekao je, poželjevši dane kada je mogao dočarati njenu sliku.
Pomilovao je jastuk, pokušavajući da se prisjeti kako se osjećao kada ju je

dodirnuo.
“Danas sam bio u bolnici. Bilo je dobro.”
Znao je šta bi ona rekla na to. Ali nije znao da li je spreman da se vrati.
Njegov život se toliko promijenio, nekako degradirao u male komadiće koji
se možda više neće uklapati.
Nije zaboravio kako su ga ljudi gledali u njegovoj staroj kancelariji. Oni

vidio ga i zapitao se, da li tako izgleda ubica?
Zurio je u jastuk, gladeći ga. „Nisi to trebao tražiti od mene, Di. To . . .

upropastio me.
“Pa. . . možda sam i ja sebe upropastio”, priznao je tiho. Trebao je ostao

ovdje, u ovoj zajednici do koje mu je toliko stalo. Njegova greška je bila u
bežanju.
Bilo je vrijeme da se prestanemo skrivati i bježati. Vrijeme je da se

suprotstavi ljudima koji su ga loše ocijenili i kaže: Ne više.
Vreme je da mu se vrati život.

Polako je ustao i otišao do ormara, otvarajući vrata sa žaluzinama. Dijanina
odjeća ispunjavala je dvije trećine prostora.
Prije tri godine pokušao ih je spakirati i dati. Složio je jedan ružičasti

džemper od kašmira i gotovo.
Posegnuo je za bež dolčevicom od angore koja mu je bila omiljena.
Skinuo ga je sa bijele plastične vješalice i prinio licu. Zadržao se i najmanji

ostatak njenog mirisa. Suze su mu pekle oči. "Zbogom, Diana", šapnuo je.
Zatim je krenuo u potragu za kutijom.

C POGLAVLJE
TRIDESET
SLJEDEĆE JUTRO STU WEISSMAN NAZVA CLAIRE. ON je govorio

isečenim, žurnim rečenicama. Bila je toliko ošamućena i dezorijentisana da
joj je trebalo nekoliko sekundi da ga razume.
"Čekaj malo", konačno je rekla, sjedajući. „Hoćeš da kažeš da ćeš uraditi

operaciju?“
“Da. Ali ova stvar će biti mačka medved. Mogao bi biti loš izgled do kraja
okolo. Mogli biste završiti paralizirani ili oštećeni mozak ili još gore.”
„Misliš, pre gore.” Nasmijao se tome. "Da." “Iskoristiću priliku.”
„Onda ću i ja. Biću tamo večeras. Zakazao sam operaciju za osam sutra
ujutro.” Glas mu je omekšao. “Ne želim biti negativan, Claire.
Ali danas bi trebalo da dovedete u red svoje poslove. Ako znaš na šta
mislim.”
"Znam šta misliš. Hvala vam, dr. Weissman.”

Ceo taj dan, Claire se oprostila od svojih prijatelja. Činila je to jedno po

jedno, osjećajući da svako od njih zaslužuje takvu pažnju.
Karen se našalila na račun sijedih vlasi koje će joj Willie sigurno izazvati u
narednim godinama i molila je svoju prijateljicu da ovaj treći brak uspije.
Charlotte je rekla: Ne odustaj od beba; oni su trag koji ostavljamo na ovom

svetu.
Ako ne možete imati svoju, nađite je koju ćete usvojiti i volite je sa svime
što imate.
Gini je bilo teže. Gotovo sat vremena bili su zajedno, Claire je s vremena na
vrijeme drijemala, Gina je stajala pored kreveta i pokušavala da ne zaplače.
Čuvaj moju porodicu, rekla je na kraju Claire, boreći se da zadrži oči

otvorene.
Pobrini se za njih sam, odgovorila je Gina, a glas joj je bio napet humor do
kojeg nije mogao doći. Zatim je nježno rekla: Znaš da hoću.
Bili su to neugodni, bolni dijelovi, puni neizrečenih stvari i očuvanih

granica. Svi su se pretvarali da će Claire i dalje biti ovdje sutra navečer,
smijući se i zeznuti kao i uvijek. Ostavila je svoje prijatelje s tom vjerom, i
iako je željela da je posjeduje za sebe, nada se osjećala kao pozajmljeni
džemper koji nije baš pristajao.
Bila je umorna od kosti, ali najviše od svega bila je uplašena. Doktor

Vajsman je bio oprezan u svom optimizmu i otvoren u proceni rizika. Loša
perspektiva svuda okolo, rekao je. Najgori dio njenog straha bio je koliko se
osjećala usamljeno.
Nikoga nije mogla reći.
Iznova i iznova tokom dugog, otegnutog dana pronalazila je sebe želeći da je

već umrla, jednostavno je neočekivano isplivala sa ovog sveta. Sada nije bilo
načina da bude potajna, ne sa svim svojim najmilijima u čekaonici, moleći se
za nju, a pomisao na rastanke koje joj je još preostalo bila je poražavajuća.
Bobby i Sam bi je držali i plakali; morala bi biti spremna za to. Meg bi bila
ljuta i glasna.
A onda je tu bio i Ali. Kako bi Claire mogla proći kroz to?

Bolnica je imala malu nekonfesionalnu kapelu na drugom spratu.
Meghann je stajala ispred njega, zastala na otvorenim vratima. Prošle su

godine pošto je otišla u crkvu u potrazi za utjehom; decenijama, zapravo.
Polako je ušla unutra, pustila da se vrata lagano zatvore za njom. Njeni

koraci bili su utišani, pa čak i na tepihu boje senfa. Klizne u srednju klupu i
klekne na pod. Nije bilo jastuka za koljena, ali je ipak kleknula. Činilo se
ispravnim što je klečala kada je tražila čudo.
Ona spaja ruke i saginje glavu. “Ja sam Meghann Dontess,” rekla je kao
uvod. „Siguran sam da si me zaboravio. Mislim da nisam razgovarao s
tobom od devetog razreda. Tada sam se molio
...
za
Oh dovoljno
...
novca da dobijem Claire časove
baleta. Onda je mama opet dobila otkaz i krenuli smo dalje. I. . . prestao
vjerovati da možeš pomoći.” Pomislila je na Claire gore, tako blijedu i
umornu u tom bolničkom krevetu, i na rizike koje je operacija nosila sa
sobom. „Ona je jedna od dobrih, Bože. Molim te.
Zaštiti je. Ne dozvoli Ali da odraste bez svoje mame.”
Stisnula je oči. Suze su joj klizile niz obraze i pljuskale na ruke. Htjela je
reći više, možda pronaći način za cjenkanje, ali nije imala ništa za ponuditi
osim očaja.
Iza nje su se vrata otvorila, zatvorila. Neko je prošao niz prolaz.
Meghann je obrisala oči i spustila se na klupu.
“Meg?”
Podigla je pogled, iznenađena. Sem je stajao pored nje, pogrbljenog velikog

tela poraz, oči su mu bile suznocrvene. “Ona se oprašta od svojih
djevojaka.”
"Znam."
“Ne mogu podnijeti da gledam kako svaka izlazi iz njene sobe. Čim oni
zatvorite vrata, njihovi osmesi nestaju i plač počinje.”
Meghann je pobjegla od iste stvari. “Ona je srećna što ima toliko prijatelja.”
“Da. Mogu li vam se pridružiti?”
Skrenula je udesno, praveći prostor. Sjeo je pored nje. Bio je dovoljno blizu
da je mogla osjetiti toplinu njegovog tijela, ali se nisu dodirivali, nisu
govorili.
Na kraju je Sam rekao: "Imao sam trideset godina kada si me nazvao." Ona
se namršti. "Oh." Šta je želio da ona kaže?
“Nisam imao braće i sestara i druge djece.”
"Znam to, Sam. Isticao si to svaki put kad sam zeznuo stvar."
Uzdahnuo je. “Bio sam ljut na Elianu. Ona mi je uskratila i moje kćeri
djetinjstvo. Sve te godine sam bio sam kada nisam morao biti onakav
...
kakav ste ti i Claire živjeli od ruke do usta. Nisam to mogao podnijeti.”

"Znam to."
Okrenuo se da se suoči s njom. “Claire je bila laka. Pogledala me je tim

velikim, povjerljivim očima i rekla: Zdravo, tata; samo tako, zaljubio sam se.
Ali ti." Odmahnuo je glavom. “Uplašio si me. Bio si čvrst i ustaljiv i mislio
si da je sve što sam rekao Claire pogrešno. Nisam znao da si samo tinejdžer.
Mislio sam da si kao. . .”
"Mama."
“Da. I nisam želio da Claire bude povrijeđena. Trebalo mi je neko vrijeme—

godine—da Vidiš da nisi kao Eli. Tada je već bilo prekasno.”
„Možda sam kao mama“, rekla je tiho.

"Ne", rekao je ponosno. “Bio si Clairein kamen kroz ovu noćnu moru. Imate
srce koje spašava ljude, čak i ako ne vjerujete u to.
I žao mi je što to nisam vidio kad sam bio mlađi.”
“Mnoge stvari su postale jasnije u posljednje vrijeme.” "Da." Vratio se u

klupu. “Ne vidim kako ću ovo preživjeti” Sam je rekao.
Meghan nije imala odgovor. Kako bi mogla, kada je to pitanje i nju

proganjalo?
Nekoliko minuta kasnije, vrata su se ponovo otvorila. Ovaj put je to bio

Bobby. Izgledao je grozno.
„Ona želi da vidi Alija“, prošaptao je grubo. “Ne mogu to učiniti.”
Sam je ispustio lepršav zvuk. "Moj bože."
"Učinit ću to", rekla je Meg, polako ustajući.
Claire mora da je ponovo zaspala. Kada se probudila, sunčeva svetlost spolja

je izbledela, ostavljajući prostoriju meku, srebrnastu boju.
"Mama je budna."
Tada je vidjela svoju kćer. Ali se držao za Megan kao mali majmun, ruke
omotane oko tetkinog vrata, stopala oko njenog struka.
Claire je ispustila tihi, cvileći zvuk prije nego što se pribrala i izvukla
umorni osmijeh.
Jedini način da se prebrodi ovaj trenutak bio je pretvaranje da će biti drugog.

Za Alija je morala vjerovati u čudo.
„Hej, Ali Kat. Čujem da jedeš sve rolnice sa cimetom u kafeteriji.”
Alison se zakikota. „Samo tri, mama. Tetka Meg je rekla da ću povratiti ako
imam još jednu.”
Claire je otvorila ruke. “Dođi ovamo, dušo.”
Meg se nagnula naprijed i nježno položila Alija u Claireine tanke ruke.

Čvrsto je zagrlila ćerku, izgleda da nije mogla da je pusti. Borila se sa
suzama i držala se za svoj osmeh kada je šapnula u maleno, ružičasto uho
svoje ćerke: „Sećaš se koliko te volim.
„Znam, mama“, rekao je Ali, zakopavajući se bliže. Ležala je mirno kao

beba koja spava, tiše nego što je ležala godinama. Tada je Kler znala da Ali
razume, ali kada se njena ćerka nagnula bliže da kaže: „Rekla sam Bogu da
više nikada neću tražiti Cap'n Crunch ako vam On svima učini boljim,“ Kler
je osetila kako se nešto u njenoj suzi odvaja. Držala se uz kćer dok je mogla.
„Odvedite je kući“, konačno je rekla kada je hleba postalo više nego što je
mogla da podnese.
Meghann je odmah bila tamo, ponovo je povukla Ali u naručje.
Ali Ali se istrgnuo iz Meginog stiska i dokliznuo do oblikovane plastične

stolice pored kreveta. Stajala je tamo, na klimavoj stolici, zureći u Claire.
„Ne želim da umreš, mama“, rekla je hrapavim glasom.
Previše boli čak i plakati. Claire je pogledala svoju dragocjenu bebu i uspjela
se nasmiješiti. „Znam to, punkine, i volim te više od svih zvezda na nebu.
Sada se šetaš kući sa dedom i Bobbyjem. Čujem da će te odvesti da pogledaš
film.”
Meghann je ponovo podigla Ali. Claire je mogla vidjeti da je i ona blizu

suza.
„Neka Bobbyja ide kući“, rekla je sestri. “Bio je ovdje svake noći. Reci mu
da sam rekao da ga Ali treba večeras.”
Meg je ispružila ruku, stisnula joj ruku. "Trebamo te."

Claire je uzdahnula. „Sada moram da spavam“ bilo je sve što je mogla da
smisli da kaže.
Nekoliko sati kasnije, Claire se probudila. Srce joj je lupalo tako snažno da
joj se zavrtjelo u glavi. Na djelić sekunde nije znala gdje se nalazi. Onda je
ugledala cveće i mašine. Kad bi zaškiljila, mogla bi razaznati zidni sat.
Mjesečina je blistala na staklenom licu s kupolom. Bilo je 4:00.
Za nekoliko sati otvorili bi joj lobanju.
Počela je da paniči, a onda je videla da je Meg u uglu, izvaljena u jednoj od

onih neudobnih stolica, spava.
„Meg“, prošaputala je, pritisnuvši kontrolno dugme; krevet nagnut prema

gore.
Zuje mašinerije je zvučalo glasno, ali Meghann se nije probudila.
"Meg", rekla je glasnijim.
Meghan je sjedila uspravno i pogledala oko sebe. "Jesam li propustio test?"

"Ovdje."
Meghann je trepnula, gurnula ruku kroz svoju divlju, zapetljanu kosu. "Je li
vrijeme?"
“Ne. Imamo još četiri sata.”
Meghann je ustala, odvukla stolicu do kreveta. "Jesi li spavao?"
“Isključeno i uključeno. Mogućnost da vam neko razbije lobanju zadržava a

djevojka budna.” Claire je pogledala kroz prozor na mjesečinu.
Odjednom se toliko uplašila da se tresla. Sav furnir hrabrosti koji je

primenila za svoju porodicu i prijatelje je nestao, ostavljajući je ranjivom.
“Sećaš li se šta sam radio kada sam imao noćnu moru?”
“Uvlačio si se sa mnom u krevet.”

“Da. Onaj stari krevetić u dnevnoj sobi prikolice.” Claire se nasmiješila.
“Smrdilo je na proliveni burbon i dim cigarete, a bilo je premalo za nas
dvoje. Ali kada sam legao u krevet i kada si me zagrlio, pomislio sam
ništa me ne može povrijediti.” Podigla je pogled prema Meghann, a zatim je

vrlo nježno ogulila ćebe.
Meghann je oklevala, a zatim se popela u krevet sa Claire, privlačeći je k

sebi.
Ako je primijetila koliko je Claire smršala, nije to komentirala. “Kako to da

smo zaboravili sve stvari koje su bile važne?” “Bio sam idiot.”
“Izgubili smo mnogo vremena.”
„Žao mi je“, rekla je Meg. „Trebao sam to odavno reći.”
Claire je posegnula za Meginom rukom i držala je. “Nešto ću te pitati, Meg,

i ne želim da ti bilo koja tvoja sranja stane na put. Ne mogu ovo pitati
dvaput; izgovoriti svaku riječ je kao gutanje razbijenog stakla. Ako se
dogodi najgore, želim da budeš dio Alinog života. Trebaće joj majka.”
Meg je tako čvrsto stisnula Claireinu ruku da je prekinula dotok krvi u

njezine prste.
Prošle su duge sekunde prije nego što je grlenim glasom odgovorila:

"Pobrinut ću se da te se uvijek sjeća."
Clear klimnu glavom; nije mogla govoriti.
Nakon toga su ležali u mraku, držeći jedan drugog zajedno dok zora nije
obasjala sobu i doktori su odveli Claire.
Meghann je stajala na prozoru, zureći u zbrku bež zgrada preko puta ulice. U
tri sata otkako su odveli Claire na operaciju, Meghann je izbrojala svaki

prozor i svaka vrata u ovom pogledu.
Dvadeset troje ljudi prošlo je ugao Brodveja i Džejmsa.

Još šesnaest je stajalo u redu ispred malenog Starbucksa.
Neko ju je povukao za rukav. Meghan je spustila pogled. Alison je zurila u

nju.
"Žedan sam."
Meghann je zurila u te blistave zelene oči i skoro briznula u plač.
"U redu, dušo", rekla je umjesto toga, hvatajući Alija u naručje.

Prisiljavajući se da djevojku ne stisne previše, odnijela ju je dolje u
kafeteriju.
„Želim Pepsi Blue. To si me dobio prošli put.” “Tek je jedanaest ujutro. Sok
je bolji za vas.” “Zvučiš kao mama.”
Meg je teško progutala. “Jeste li znali da je vaša mama voljela Tab kada je
ona bio mali? I Fresca. Ali natjerao sam je da pije sok od pomorandže.”
Meghann je platila sok, a zatim odnijela Alison natrag u čekaonicu. Ali kada
se nagnula da spusti Aliju, devojka je stisnula jače.
"Oh, Ali", rekla je Meg držeći svoju nećakinju. Htjela je to obećati Mami bi
bilo bolje, ali riječi su joj zapele u grlu.
Sjela je, još uvijek držeći Alija, i pomilovala je po kosi. Za nekoliko minuta
dijete je zaspalo.
Sa druge strane sobe, Gina je podigla pogled, vidjela je kako drži Alija, a
zatim se vratila na svoju ukrštenicu. Sam, mama, Bobby, Karen i Charlotte
su igrali karte. Joe je sjeo u kut i čitao časopis. Satima nije podigao pogled,
ni sa kim nije razgovarao. Ali tada, niko od njih nije mnogo govorio. Šta se
imalo reći?
Oko podneva je izašla hirurška sestra, koja im je svima rekla da će proći još
nekoliko sati.
„Trebalo bi da dobiješ nešto za jelo“, rekla je, odmahujući glavom. “Neće
pomozi Claire ako se svi onesvijestite.”
Sam je klimnuo glavom, ustao. "Hajde", rekao je svima. „Hajde da izađemo

ovdje neko vrijeme. Ručak plaćam ja.”
„Ostat ću ovdje“, rekla je Meghann. Hrana joj je bila posljednja stvar na

umu. “Ali treba san.”
Bobby joj je stisnuo rame. "Hoćeš da ti nešto vratimo?" “Možda sendvič za

Alija – puter od kikirikija i žele.” "Shvatio si."
Kada su otišli, Meghann se zavalila u stolicu, naslonila glavu na zid. U

njenim rukama, Ali je tiho frknula. Činilo se kao da je juče Meg ovako
držala Claire, govoreći svojoj maloj sestri da će sve biti u redu.
“Prošlo je skoro četiri sata, dovraga. Šta oni uopšte rade tamo?”
Meg je podigla pogled. Mama je stajala tamo, držeći nezapaljenu cigaretu

Virginia Slims. Šminka joj je malo izblijedjela, mjestimično se razmazala, a i
bez nje je izgledala izblijedjelo. „Mislio sam da si sa svima izašao na ručak.”
„Jedete hranu iz kafeterije ? Mislim da nije. Poješću ranu večeru u svom

hotelskom apartmanu.”
„Sedi, mama.”
Njena majka se srušila u plastičnu stolicu pored nje. "Ovo je najgori dan u
mom životu, pošteno. I to nešto govori.”
“Teško je. Čekam.”
"Trebao bih otići pronaći Sama. Možda će htjeti da igra karte ili tako nešto."
"Zašto si ga ostavila, mama?"
“On je dobar čovjek” bilo je sve što je mama rekla.

U početku je Meghann mislila da to nije odgovor. Onda je shvatila.
Mama je pobjegla jer je Sam bio dobar čovjek. Meghann bi se mogla

povezati s tom vrstom straha.
“Postoje stvari koje sam trebala reći”, šapnula je mama, nestrpljivo

gestikulirajući svojom nezapaljenom cigaretom. “Ali nikad nisam bio
previše dobar bez scenarija.”
“Niko od nas ne priča baš dobro.”
“I hvala Bogu. Razgovor ne mijenja ništa.” Mama je iznenada ustala.
“Razgovor sa novinarima me uvijek oraspoloži. Ćao, Megi. Bit ću prekoputa

kad”
—glas joj je zadrhtao —„svi ćete čuti da je dobro.”
Uz to, isplovila je iz čekaonice, a njen osmeh je holivudski blistav.
Jedan sat je prešao u drugi, dok konačno, oko 4:00, dr Weissman došao u
čekaonicu. Meghann ga je prva ugledala. Čvršće se uhvatila za Alija i ustala
na noge. Bobby je stajao pored; zatim Sam i mama; zatim Joe, Gina, Karen i
Charlotte. U tihoj grupi krenuli su prema doktoru, koji je protrljao ruku kroz
svoju prorijeđenu kosu i uspio se umorno nasmiješiti.
“Operacija je prošla dobro.”
"Hvala Bogu", šapnuli su zajedno.
„Ali ona je daleko od šume. Tumor je bio invazivniji nego što smo mislili.”
Podigao je pogled prema Joeu. “Sljedećih nekoliko sati će nam reći više.”
C POGLAVLJE
TRIDESET JEDAN
CLAIRE SE PROBUDILA U OPORAVLJAVANJU OSJEĆAJUĆI SE

NAMIRNO I zbunjeno.
Glavobolja joj je udarala iza očiju. Upravo je htjela pritisnuti dugme za

poziv i zatražiti Advil kada ju je to pogodilo.
Bila je živa.
Testirala je svoje pamćenje tako što je brojala do sto i pokušavala nabrojati

sve gradove u kojima je živjela kao dijete, ali u Barstow je stigla tek kada je
došla prva medicinska sestra. Nakon toga, bockana je, bockana i testirana
dok nije mogla razmišljati.
Njena porodica je naizmjenično sjedila s njom. Dva od njenih najživljih

uspomena nakon operacije bila su na Bobbyja, kako sjedi pored njenog
kreveta, satima drži paket leda uz glavu, i na njenog oca koji joj je hranio
komadiće leda kada bi ožednila. Meghann je donijela Aliin najnoviji crtež;
ovo su bile tri figure jarkih boja koje su stajale pored rijeke.
U nesigurnom škrabanu na dnu pisalo je: Volim te mama.
Do drugog punog dana nakon zaustavljanja, Claire je postala razdražljiva.

Sada je boli; telo ju je boljelo svuda, a modrice na čelu od gvozdenog oreola
počele su da lupaju kao pakao. Ne bi joj dali puno lijekova protiv bolova jer
nisu htjeli prikriti bilo kakve hirurške posljedice.
„Osećam se kao govno“, rekla je Megan, koja je sedela u stolici pored

prozora.
“Izgledaš kao govno.”
Claire se uspjela nasmiješiti. “Opet sa ponašanjem pored kreveta. Mislite li

da će uskoro doći?”
Meghann je podigla pogled sa svoje knjige, za koju je Claire primijetila da je

naopako. “Provjerit ću ponovo.” Meg je spustila knjigu i ustala kada su se
vrata otvorila.
Claireina medicinska sestra, Dolores, ušla je u sobu, smiješeći se. Ona je

gurajući prazna invalidska kolica. “Vrijeme je za tvoj MRI.”
Claire se uspaničila. Odjednom nije htela da ide, nije htela da zna. Ona
osjećao se bolje. To je bilo dovoljno dobro-Meghann je došla do nje, stisnula
je za ruku. Dodir je bio dovoljan daj Claire preko grbače. „U redu, Dolores.
Odvedi me."
Kada su se otkotrljali u hodnik, Bobby ih je čekao.
"Je li vrijeme?"
Meghann je bila ta koja je odgovorila. "TO JE."
Bobby je držao Claire za ruku sve do Nuklearne medicine. Trebao je čin

volje da ih ostavim i ode sam tim poznatim bijelim hodnikom.
Nekoliko minuta kasnije, dok je ponovo ležala u kovčegu magnetnom

rezonancom, vizualizovala je čist, jasan snimak svog mozga, videla ga tako
jasno da su joj slepoočnice bile mokre od suza, dok je sve bilo gotovo.
Bobby, Meghann i Dolores su je čekali kada je završila.

Dolores je pomogla Claire da sjedne u invalidska kolica, a zatim joj je
postavila papuče stopala na podnožju. Vratili su se u sobu u koju su otišli.
Nakon toga čekanje je bilo neizdrživo. Meghann je koračala malom

bolnicom soba; Bobby je toliko čvrsto stisnuo Claireinu ruku da je izgubila
svaki osjećaj u prstima. Sam je dolazio svakih nekoliko minuta.
Konačno se Dolores vratila. “Dokumenti su spremni za tebe, Claire.”
Male stvari su provukle Claire kroz vožnju invalidskih kolica bez vrištanja-
topli pritisak Bobbyjeve ruke na njeno rame, lagani ritam Doloresinog
monologa, način na koji je Meghann ostala blizu.
“Pa. Tu smo." Dolores se zaustavila na vratima kancelarije i pokucala. Neko

je povikao: "Uđi."
Dolores je potapšala Claire po ramenu. "Molimo se za tebe, dušo."
"Hvala."
Meghann je preuzela kontrolu nad invalidskim kolicima i odvela Claire u

kancelariju.
U sobi je bilo nekoliko doktora. Dr Weissman je prvi govorio. “Dobro jutro,

Claire.”
„Dobro jutro“, odgovorila je, trudeći se da se ne napreže. Muškarci su čekali

da Meghann sjedne. Konačno su shvatili da neće.
Dr. Weissman je kliknuo na okvir za prikaz. Bilo je Claireinih filmova. Njen

mozak. Zgrabila je točkove i otkotrljala se napred.
Proučila je film, a zatim podigla pogled na muškarce. “Ne vidim nikakav

tumor.”
Dr Weissman se nasmiješio. „Ne znam ni ja. Mislim da imamo sve, Claire.”
"O moj boze." Nadala se ovome, molila se za to. Čak je i radila da povjeruje
u to, ali sada je vidjela da je njeno vjerovanje stajalo na klimavim temeljima.
"Prvi laboratorijski izvještaji pokazuju da se radi o astrocitomu niskog

stepena", rekao je.
“Nije multiformni glioblastom? Hvala bogu."

“Da, to su bile dobre vijesti. Takođe, bilo je benigno”, rekao je dr. Vajsman.
Jedan od drugih doktora je istupio naprijed. „Vi ste veoma srećna žena, gđa.
Austin. Dr Weissman je uradio nevjerovatan posao. Međutim, kao što znate,
većina tumora na mozgu će se regenerirati. Dvadeset osam posto svih...”
"Stani!" Claire nije shvatila da je uzviknula tu riječ sve dok nije ugledala
uplašene izraze na licima doktora. Pogledala je Meg, koja je ohrabrujuće
kimnula. “Ne želim da čujem vašu statistiku. Bilo je benigno, zar ne?”
„Da“, rekao je doktor, „ali benignost u mozgu je prilično varljiva termin. Svi
tumori mozga na kraju mogu biti fatalni, benigni ili ne.”
“Da. Da. Ograničen prostor u glavi i sve to”, rekla je Claire. „Ali jeste nije
rak koji će se proširiti mojim tijelom, zar ne?”
"Tačno."
“Dakle, sada ga nema i bilo je dobroćudno. To je sve što želim da čujem.

Možeš razgovarajte sa mnom o tretmanima od sada pa nadalje, ali ne o
šansama i stopama preživljavanja. Moja sestra je uronila u vaše brojeve.”
Nasmiješila se Meg.
“Ona je mislila da ne slušam, ali jesam. Imala je dosije koji je držala na

kuhinjskom pultu —fajl koji je nazvala Hope. U njemu je bilo na desetine
ličnih naloga ljudi kojima je dijagnostikovan tumor na mozgu pre više od
sedam godina i koji su još uvek bili živi. Znate šta je svima njima
zajedničko?”
Samo se dr Vajsman smejao.
“Svima im je rečeno da će živjeti manje od šest mjeseci. Vi ste kao

meteorologi iz Seattlea u junu. Sve što ikada predvidite je kiša. Ali neću
poneti kišobran sa sobom.
Moja budućnost je sunčana.”
Osmeh dr Vajsmana je porastao. Prešao je sobu i sagnuo se do uha. "Dobro

za tebe."
Podigla je pogled prema njemu. “Nema riječi kojima bih vam se zahvalio.”
“Joe Wyatt je čovjek kojem treba zahvaliti. Sretno ti, Claire.”

Čim se vratila u svoju sobu, Claire se slomila i zaplakala. Činilo se da nije

mogla stati.
Bobby ju je čvrsto držao, ljubeći joj ćelavu glavu, sve dok konačno nije
podigla pogled prema njemu. “Volim te, Bobby.”
Žestoko ju je poljubio.
Privila se uz njega, a zatim mu šapnula na uho: „Idi po našu djevojčicu.

Želim joj reći da će mama biti dobro.”
Požurio je van.
„Bila si neverovatna unutra“, rekla je Meg kada su ostali sami.
“Moj novi moto je: Ne zajebavaj se s Baldiejem.”
"Neću", nacerila se Meg.
Claire je posegnula za sestrinom rukom i držala je. "Hvala."
Meg je poljubila Claireino čelo sa šrafovima i šapnula: "Mi smo sestre."

Odgovor je bio dovoljan. „Sada ću otići po mamu. Verovatno će dovesti
filmsku ekipu.” Sa osmehom, Megan je izašla iz sobe.
"Tumor je nestao", Kler je vežbala da kaže naglas praznoj sobi.
Zatim se nasmijala.
Meghann je našla sve u kafeteriji. Bobby je već bio tamo, razgovarao sa

Semom, mama je bila na redu za hranu i davala autograme. Blueseri i Alison
su sjedili u uglu i tiho razgovarali među sobom. Jedini koji je nedostajao je
Joe.
“I eto mene,” govorila je mama oduševljenoj publici, “sva spremna da

izađem na pozornicu u haljini koja se nije kopčala. Nisam ," rekla je, lepo se
smejući, "žena ravnih grudi, tako da možete zamisliti..."
"Mama?" rekla je Meghann, dodirujući joj ruku.
Mama se okrenula. Kada je ugledala Megan, njen naslikani osmeh je

izbledeo.
Na trenutak je izgledala manje, ranjivo. Mala Joanie Jojovitch sa pogrešne

strane staze u Detroitu. "Pa?" prošaptala je.
„Idi gore, mama. To su dobre vijesti.”
Mama je teško uzdahnula. „ Naravno da jeste. Svi ste bili tako dramatični.”
Okrenula se svojoj publici. „Mrzim da odlazim usred priče, ali izgleda da se

moja ćerka čudesno oporavila. Podsjećam se na televizijski film koji sam
jednom snimio, gdje. . . .”
Meghann je otišla.
“Teta Meg!” Alison je rekla, skočivši, bacivši se na Meg, koja podigao je i

poljubio. “Moja mama je sve bolje!”
Na to se oglasio još jedan urlik Bluesera. "Hajde", rekla je Gina njenim

prijateljima. "Idemo vidjeti Claire."
Bobby je prišao Meghann. "Hajde, Ali Gator", rekao je, povlačeći djevojčicu
u njegovo naručje. "Idemo poljubiti mamu." Počeo je da se udaljava, zatim
je zastao i okrenuo se. Veoma nežno, poljubio je Meganin obraz, šapnuo:
"Hvala."
Meghann je zatvorila oči, iznenađena dubinom svojih emocija. Kada je

ponovo podigla pogled, kroz suze, Sam je išao prema njoj.
Kretao se polako, kao da se plašio da će mu noge popustiti. Hej ispružio

ruku, dodirnuo joj obraz.
Prošlo je dosta vremena prije nego što je tiho rekao: „Očekujem te kod kuće
ovaj Dan zahvalnosti. Nijedan od tvojih glupih izgovora. Mi smo porodica.”
Meg je pomislila na sve godine u kojima je odbila Claireinu ponudu i sve

godine kada jedna nije bila produžena. Zatim je pomislila na prošli Dan
zahvalnosti, kada je sama jela Suvo grožđe za večeru. Sve to vreme bi
pretvarala se da nije usamljena. Nema više pretvaranja za nju, i nema više

biti sama kada je imala porodicu sa kojom je. "Samo pokušaj da me držiš
podalje."
Sam je klimnuo glavom i nastavio hodati. Vidjela je da je prešao kraj konopa

za hranu i zgrabio mamu za ruku, odvlačeći je od gomile. Pružala je zračne
poljupce dok je teturala pored njega.
Meghann je tamo stajala minut duže, nesigurna kuda bi trebala ići.
Joe.
Trčala je hodnicima, smiješeći se i dižući palčeve medicinskim sestrama i

pomoćnicima koji su u posljednjih nekoliko sedmica postali više od
prijatelja.
U čekaonici se zaustavila.
Bio je prazan. Časopis koji je čitao ležao je, još otvoren, na stolu.
Bacila je pogled niz hodnik, ali Claire trenutno nije trebala.
Za njih će biti vremena kasnije, kada uzbuđenje nestane i pravi život se vrati.
Ostao im je životni vijek. Upravo sada, Claire je trebala odjeća koju je nosila
kući iz bolnice.
Meghann je otišla do liftova i spustila se do predvorja, a zatim izašla

napolje. Jedva je čekala da nazove Elizabeth s vijestima.
Bio je to divan, sunčan dan. Sve u gradu je bilo oštrije, čistije. Daleki Zvuk
sijao je srebrnoplavo između sivih nebodera.
Hodala je nizbrdo, razmišljajući o mnogim stvarima - svom životu, poslu,

porodici.
Možda bi promijenila karijeru, bavila se drugom vrstom prava. Ili bi možda
pokrenula posao, neku vrstu informativne klirinške kuće za ljude sa
tumorima na mozgu; možda bi mogla naći razočaranog doktora koji bi joj
bio partner. Ili možda dobrotvorna kompanija, ona koja je pomogla u
finansiranju najbolje njege u najgorim vremenima. Svijet joj se sada činio
širom otvoren, pun novih mogućnosti.
Trebalo joj je manje od pola sata hoda do kuće. Upravo je htjela preći ulicu
kada ga je ugledala kako stoji ispred ulaznih vrata njene zgrade.
Kada ju je ugledao, Joe se odmaknuo od zida na koji je bio naslonjen protiv i

prešao ulicu. “Gina mi je rekla gdje živiš.”
"Stu ti je rekao za magnetnu rezonancu?"
“Proveo sam s njim zadnji sat. Izgleda dobro za Claire.”
"Da."
Krenuo je prema njoj. „Umoran sam od nebrige, Meg“, rekao je tiho. I

Umoran sam od pretvaranja da sam umrla kada je Diana umrla.”
Podigla je pogled prema njemu. Sada su bili blizu, dovoljno blizu da bi je

mogao poljubiti ako se odluči. “Kakve šanse imamo, par poput nas?”
“Imamo sreće. To je sve što bilo ko od nas dobije.”
“Mogli bismo se povrijediti.”
“Preživjeli smo to i prije.” Nežno joj je dodirnuo lice; zbog toga je poželjela
da plače. Nijedan muškarac nikada nije bio tako nježan prema njoj. “A
možda bismo se mogli zaljubiti.”
Zagledala se u njegove oči i ugledala nadu za budućnost. Čak i više od toga.

Vidjela je malo ljubavi o kojoj je govorio i po prvi put je povjerovala u nju.
Ako je Claire mogla ozdraviti, sve je bilo moguće. Zagrlila ga je i pritisnula
prste na nogama. Neposredno prije nego što ga je poljubila usudila se
šapnuti: "Možda već jesmo."
E PILOGUE
Godinu dana kasnije
BUKA JE BILA ZAGLUŠUJUĆA —SAJAMIŠTE JE BIJELO zakrčeno

ljudima; deca vrište sa karnevalskih vožnji, roditelji koji viču za njima,
mamci koji laju mamice da igraju igrice, muzički ritam kaliope.
Alison je bila naprijed, vukući Joea iz vožnje u vožnju. Meghann i Claire

hodao pozadi, tiho razgovarajući, noseći kolekciju sirastih plišanih životinja
i jeftinih staklenih drangulija koje je Joe osvojio. Claireino hramanje bilo je
jedini fizički podsjetnik na njenu muku, i svakim danom je postajalo sve
manje izraženo. Kosa joj je izrasla; bio je kovrdžaviji i plaviji nego prije.
"Vrijeme je", rekla je Claire, dajući znak Joeu. Njih četvorica su zajedno
stajali u redu, prolazeći pored štanda za osveženje i skrenuvši levo prema
tribinama na sajmu.
"Već je gužva", rekla je Claire. Zvučala je nervozno.
"Naravno da postoji", rekla je Meghann.
“Požuri, mama, požuri!” Alison je poskakivala gore-dolje. Na specijalnim

bočnim vratima, Claire je pokazala svoju propusnicu iza pozornice. Probili
su svoj put
kroz scenski prostor, pored muzičara i pevača koji su se zagrevali.
Bobby ih je vidio kako dolaze i mahnuo. Alison je potrčala po njega.

Zgrabio ju je u naručje i zavrtio oko sebe. “Moj tata će pjevati večeras”,
rekla je dovoljno glasno da je svi čuju.
“Sigurno jesam.” Bobby je zagrlio Claire i privukao je za poljubac. "Poželi

mi sreću."
“Ne treba ti.”
Razgovarali su s njim još nekoliko minuta, a onda su ga ostavili da se

spremi.
Popeli su se na tribine i našli svoja mjesta u četvrtom redu.
Meghann je pomogla Claire da sjedne; njena sestra je ponekad bila

nesigurna.
"Kent Ames je zvao prošle sedmice", rekla je Claire. “Mama mu je

pocijepala novu zbog otkazivanja Bobbyjevog ugovora.”
“Proklinjala ga je mjesecima.”
"Znam. Prošle sedmice mu je rekla da je dobila Bobbyja na audiciji u

Mercury Records. Kent Ames je bacio napad. Čini se da ipak želi dati
Bobbyju još jednu šansu. Rekao je da se nada da su Bobbyjevi prioriteti
ovog puta tačni.” Claire se nasmiješila.
Čovek je izašao na binu i objavio: "Bob-by Jack Austin!"
Publika je ljubazno aplaudirala.
Alison je skakala gore-dolje, vičući: "Jao, tata!"

Bobby je skočio na binu sa svojom gitarom. Skenirao je publiku, pronašao
Claire i uputio joj poljubac. “Ova pjesma je za moju suprugu, koja me je
naučila o ljubavi i hrabrosti. Volim te bebo." Zaigrao je gitaru i počeo da
pjeva. Njegov jasan, lijep glas obavijao je muziku i hipnotizirao publiku.
Pevao je o tome da je pronašao ženu svojih snova i zaljubio se u nju, kako je
stajao uz nju u mračnim vremenima. U
završnoj strofi,
glas mu je pao u grleni šapat; gomila se nagnula naprijed da čuje riječi. Kada
sam te video da posrćeš
preko kamenja na putu
Saznao sam istinu o pravoj ljubavi
i poklon još jednog dana.
Ovaj put aplauz je bio eksplozivan. Pola žena u publici je plakalo.
Meghann je zagrlila svoju sestru. „ Rekao sam ti da će biti odličan muža. Taj
momak mi se dopao od prvog trenutka kada sam ga ugledao.”
Claire se nasmijala. „Da, tačno. A šta je sa tobom i Džoom? Vi ste momci

praktično žive zajedno. Čini mi se kao da možda postoji predbračni ugovor u
vašoj budućnosti.”
Meghann je pogledala Joea, koji je bio na nogama i pljeskao. Alison je bila u

njegovom oružje. Pošto je ponovo počeo da se bavi medicinom, rekao je da
je sve moguće. Naučili su jedno drugo da ponovo veruju u ljubav.
„Priprema? Ja?
Nema šanse. Razmišljali smo o malom vjenčanju. Napolju—” “Gdje pada

kiša? Gdje se razmnožavaju bube? Ono napolju?" “Možda s hamburgerima i
hot-dogovima i...”
“Ginina krompir salata.”
Obojica su to rekli u isto vrijeme i nasmijali se.
"Da", rekla je Meghann, naslonjena na svoju sestru. “Takva vrsta vjenčanja.”

Autor: Kristin Hannah Izdavač Ballantine Books ŠAKA NEBA
THE ENCHANTMENT JEDNOM U SVAKOM ŽIVOTU AKO

VERUJETE
KADA MUMA UDARNE ČEKAJUĆI MESEC OPET KUĆI
NA MISTIČNOM JEZERU ANGEL FALLS
SUMMER ISLAND REMOTE SHORES IZMEĐU SESTARA

Ballantine Book
Objavio The Random House Ballantine Publishing Group Autorsko pravo ©

2003 od Kristin Hannah
Sva prava zadržana prema međunarodnoj i panameričkoj konvenciji o

autorskim pravima. U Sjedinjenim Državama objavila The Random House
Ballantine Publishing Group, odjel Random House, Inc., New York.
Ballantine i Ballantine colophon su registrovani zaštitni znakovi Random

House, Inc.
www.ballantinebooks.com
Podaci o katalogizaciji u publikaciji Kongresne biblioteke mogu se dobiti od

izdavača na zahtjev.
eISBN: 978-0-345-46424-8
v3.0

Izmedju Sestara-Kristin Hannah

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Izmedju Sestara-Kristin Hannah

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Machine Translated by Google

Machine Translated by Google

Sadržaj Naslovna strana Posvećenost Citati Priznanja

Prvo poglavlje Poglavlje drugo Treće poglavlje Četvrto poglavlje Poglavlje

Poglavlje deset Jedanaesto poglavlje Poglavlje dvanaest Poglavlje trinaesto

Poglavlje 30 Poglavlje 31 Epilog

Autor: Kristin Hannah Stranica sa autorskim pravima

Za moju sestru, Lauru.

I za mog oca, Laurencea.

I, kao i uvijek, za Benjamina i Tuckera. Volim vas sve.

“Ako je ljubav odgovor, možete li preformulisati pitanje?” —LILY

Hvala dr. Barbari Snyder i Katherine Stone. . . opet; hvala Diane

DR. BLOOM JE STRPLJIVO ČEKAO ODGOVOR.

Meghann Dontess se zavalila u sjedalo i proučavala svoje nokte. Bilo je

Smatram da to ometa moje uživanje u životu.”

“Ne bih to isticao da sam na vašem mjestu. To ne govori puno o vašim

"Ponovo koristiš humor kao štit."

“Previše mi pripisuješ zasluge. To nije bilo smiješno.” Harriet se nije

“Hajde da razgovaramo o danu kada ste se ti i Claire razdvojili.”

Meghann se nelagodno pomaknula na svom sjedištu. Taman kad joj je trebao

Detached. Sviđa mi se, ali ta tema je zatvorena.”

“Zanimljivo je da održavate vezu sa svojom majkom dok se distancirate od

Meghann je slegnula ramenima. „Mama je glumica. Ja sam advokat. Lako

“Jeste li ikada pročitali neki od njenih intervjua?”

“Ona svima govori da smo živjeli u ovom siromašnom, patetičnom, ali s

„Živjeli ste u Bejkersfildu kada se završilo patetično, ali ljubavno

pretvaranje, zar ne?“

Meghann je šutjela. Harriet je okrenula leđa bolnom predmetu poput pacova

Harriet je nastavila: „Claire je imala devet godina. Nedostajalo joj je

"Nemoj", Meghann je uvila prste oko elegantne drvene stolice oružje.

“Još napretka i trebat će mi pomoćni automobil. Trebali bismo razgovarati o

„Zašto mi stalno plaćate ako ne želite da razgovarate o korenu svojih

“Imam probleme, a ne probleme. I nema smisla čačkati po prošlosti. Imao

Petljala je sa srebrnom narukvicom David Yurman na zapešću. „Imam noćne

“Osjećaj izolacije. Svijest da su ljudi uznemireni vašim akcije, ili nedostaješ.

"Sranje." Meghann je to trebala vidjeti. Na kraju krajeva, imala je

Spustila je pogled na svoj platinasto-zlatni sat. „Šteta, Harriet.

Vrijeme je isteklo. Pretpostavljam da ćemo sledeće nedelje morati da rešimo

Nije da je bilo bora.

Meghann je prekrižila ruke u instinktivnom gestu samozaštite.

“Ovo bi trebalo biti dobro.”

“Da li ti se sviđa svoj život, Meghann?”

“Razgovaram s Elizabeth svakog četvrtka uveče.”

Možda je došlo vrijeme da dobijete novog terapeuta. Harriet je otkrila sve

“Sestra i ja imamo problema, priznajem. Ali ništa bitno. Jednostavno smo

“Sa njenim ocem.”

“Ne želim razgovarati o svojoj sestri. I definitivno ne želim da razgovaram o

Harriet je kucnula olovkom po stolu. „U redu, šta kažete na ovo: kada je to

“Ti si jedini koji misli da je to loša stvar. Volim raznolikost.”

Riješite ih se prije nego što vas se oni otarase.”

“Opet, spavanje sa mlađim, seksi muškarcima koji ne žele da se skrase nije

„Nisam usamljena“, rekla je tvrdoglavo. “Nezavisna sam. Muškarci ne vole

“Jaki ljudi to rade.”

“Onda je bolje da počnem da se družim u teretanama umesto u barovima.”

“I jake žene se suočavaju sa svojim strahovima. Oni govore o bolnim

Meghann se zapravo lecnula. „Izvini, Harriet, moram da krenem. Vidimo se

Jutros je bilo samo nekoliko turista; van grada prepoznatljivi po kišobranima

Meghann je konačno pustila dah dok je prelazila prometnu ulicu i zakoračila

Prošla je pored klupe u parku na kojoj je pod ćebetom ležao muškarac

Željela je da se može utješiti tim pogledom;

Kad bi zatvorila oči —što se definitivno nije usudila učiniti —

zapamtila bi sve: biranje telefonskog broja, očajnički razgovor s čovjekom

Prsti su joj se stegnuli oko ograde. Dr Bloom je pogrešio. Razgovor o

Sve što je mogla da uradi bilo je da ga vuče za sobom.