Natpisi su vrlo važan činitelj vrijednosti stećaka, jer govore o stupnju razvoja pisma, stanju narodnog

jezika, povijesnim događajima i osobama. Uz pomoć natpisa moguće je nekad i vrlo točno odrediti
vrijeme izrade stećka. Oni su pisani narodnim jezikom i govore o pokojniku, zazivaju Boga, ili
izražavaju neku narodnu mudrost. Pismo je lapidarna ćirilica s izuzecima glagoljice, latinice ili grčkog
pisma. Ćirilica je u Bosni imala svoj razvojni put pa su je zvali bosanska ćirilica ili bosančica.

- Ljudi su pomoću natpisa pokušali sačuvati memoriju od propadanja

- epitafi su nepogrješiv pokazatelj kulturološke višeslojnosti jednoga područja, osobito kad se
na istom području i u istom vremenu dodiruju različite kulture i duhovni obrasci, sto znači da
su grobni natpisi pouzdan indikator vjerskog I društvenog konteksta
- Epitafi na stećcima pojavljuju se u 11. i 12. st. te raste njihov broj do 15. st. kada postaju
uobičajeni.
- Epitaf je mogao bili kratak ili dug, jednostavan zapis identiteta ili duga biografija, poziv za
meditaciju o smrti ili apel za molitvu pokojnika
- U 14. st. javlja se novi tip spomenika s natpisom. Tada se desio prijelaz od arhajske kratkoće
do biografske retorike. Tada se pojavljuju humski i bosanski stećci sa epitafima
- Do 14. st. epitaf se sastojao od 2 dijela – 1. dio -ime, zanimanje, ponekad ima kratku pohvalu
i datum smrti (u većini slučajeva nije bilo datuma rođenja i starost pokojnika). 2. dio postao je
zajednički u 14. st.- molitva za dušu preminulog.
- Natpisi se javljaju na području ograničenim na istoku Podrinjem i starom Hercegovinom,
Konavlima na jugu, Cista Provom i Glamočem na zapadu i Bjeljinom na sjeveru. Nalaze se na
nekropolama Širokog Brijega, Stoca i Neuma, u I Bosni oko Srebrenice i Borča, u Središnjoj
Bosni od Vrhbosne do Travnika i Zenice – tu je sačuvano nekoliko stotina natpisa

Po raznim brojanjima, stećaka ima oko 60.000, no onih s natpisima je daleko manji broj. Marko
Vego je u svojoj reprezentativnoj zbirci epigrafike naveo oko 400 natpisa.

Znanstvenike su najprije počeli zanimati natpisi na stećcima koji su pisani ćirilicom, poznatijom
pod nazivom bosančica. Rekonstrukciju natpisa otežava i činjenica da su stećke često klesali i
nepismeni. Tako da je česta pojava nepotpunih riječi i krivo isklesanih slova. Događalo se i to da
je klesar predložak za natpis kopirao naopako tako da slova teku obratnim redoslijedom, s desna
na lijevo. Također ima i primjera gdje slova idu s dna stećka prema vrhu.

Natpise na stećcima većinom su klesali oni koji su za to bili obučeni. Najistaknutiji je bio dijak
Semorad koji je radio u okolici Stoca. To se može zaključiti po tome što se upravo njegovo ime
nalazi na brojnim stećcima toga područja.

- S obzirom na sadržaj, intenciju i intonaciju natpisi se dijele u skupine:

- natpisi s vjerskim formulama

- natpisi koji ilustriraju motiv junačke (viteške) smrti, a koji obvezno sadrže biografske detalje i
početnu eshatološku frazu ase (sije) leži

- na natpise koji daju informaciju o pokojniku, ponekad o njegovoj rodbini i okolnostima

njegove smrti veličajući ukop pokojnika na "plemenitoj baštini "
- natpisi koji bilježe samo pokojnikovo ime (ponekad i ime kovača-dijaka).

- natpisi s moralnom (vjerskom) poukom.

- Kao posebna grupa unutar ove cjeline izdvajaju se natpisi s verbalnom i simboličkom
invokacijom, tj. s prizivom Svetoga Trojstva ili znakom križa - formulama preuzetim iz
suvremenih ćirilskih povelja. Razvoj obreda i interpretacija smrti

- Neki od natpisa imaju na kraju formulu sankcije (kazne za oskvrnitelje groba)

- Po strukturi i porukama na natpisi na stećcima objedinjuju 2 funkcije: pogrebnu i
memorijalnu
- Stećci u razvijenom i kasnom srednjem vijeku znatno se razlikuju od rimskih kako s porukom
koju žele poslati tako i sa sadržajem natpisa. Sve to usko je povezano sa teologijom
kršćanstva i drugačijim shvaćanju smrti.

Epitafi s vjerskim formulama: Va ime Otca i Sina i Svetago Duha

Ova vrsta natpisa, ali i brojni drugi emaniraju spoj društvenih vrijednosti i nadnaravnog svijeta.
Nadnaravno tako postaje mjesto pohrane objektiviranih vrijednosti jedne grupe.

-Natpisi posvećeni Velikodostojnicima Crkve bosanske – gostima Milutinu Crničaninu i Mišljenu

-Natpis na stećku gospoje Radače iz Popova poznate pod monaškim imenom Polihranija,
sahranjene ispod visokog sanduka u Veličanima

Epitafi s motivima junačke (viteške) smrti i vjerna služba – Ase (sije) leži

Ovu skupinu čine natpisi čiju osnovu čini motiv junačke/viteške smrti, vjerna pokojnikova služba
za gospodara s političkim posljedicama – sadrže obavezno biografske detalje i početnu
eshatološku formulu ase (sije) leži.

Kompleksni odnos pagansko – sakralnog i tema junačke smrti vidi se i u srednjovjekovnoj

književnosti. Ovakvi brojni epitafi dio su univerzalne fikcije zapadnoeuropskog srednjovjekovlja i
vidi se da se ona prožela u bosansko-humsko feudalno društvo. Sadržan je klasični motiv viteškog
poziva – vjerna služba i smrt u službi gospodara. Vidimo religioznu dimenziju viteške službe i
pagansko nasljeđe skaralizaciju feudalne države, kraljevske vlasti i viteške službe.

- natpis kneza Miroslava Kačića iz 13. stoljeća iz Omiša kod Crkve gospe Snježine
- epitaf na grobu duvanjskog biskupa fra Ivana de Hoia iz 1317. godine i jednog hrvatskog
plemića iz 16. stoljeća u crkvi sv. Ante u Bihaću, današnjoj Fethiji džamiji.

Životopis (žitije) – na plemenitoj baštini, među braćom i rodbinom: molju vas, ne nastupajte na
me; i ne popirajte me nogama

Natpisi klasičnog biografskog karaktera koji odstupa od uobičajenih grobnih natpisa proslavljajući
ukop pokojnika na „plemenitoj baštini“. Ovakva vrsta natpisa odražavaju promjenu u funeralnoj
epigrafiji koja se povremeno javlja tijekom 14. st. i 15. st. Sadrži: bilješke o identitetu, apel
prolazniku, pobožna formula, retorički razvitak i uključenje rodbine. Pokojnik izlaže zahtijev za
posmrtnom slavom koja mu je uskraćena za života. Pruža nam informacije o zemljišnom posjedu i
 imanju kao statusnom simbolu. Nalaze se između Neuma i Čitluka, preko Konjica do I Bosne i
preko Drine

- natpis Braje Tvrdojevića iz Zaseoka kod Zvornika, natpis na stupu Radivoja Oprašića kod
Rogatica, epitaf Vignja Miloševića

Ime pokojnika – ime kovača – dijaka

Ova grupa sadrži standardizirane informacije – pokojnikovo ime, ponekad i ime kovača – dijaka
koji siječe, odnosno pravi bilig. Arhajska kratkoća natpisa svedena je na minimum – ime
pokojnika. Ime je poznato samo lokalnoj zajednici pa tako je i namjena sjećanja na pokojnika
samo u užem krugu ljudi.

Sublimiranje životnih iskustava

Moralna i vjerska pouka u funkciji objašnjenja smrti i zagrobnog života se isčitava iz ovih natpisa.
Natpisi sa izražavanjem najdubljih emocija izazvanih tragičnim događajem – smrću. Daje nam
podatke o pogledu na smrt ljudi koji su tada živjeli. Sublimiraju se životna iskustva i žali se nad
pokojnikom tako što se ističe prolaznost života na materijalnom svijetu.

- Natpisi vojvode Miotoša i Mihovila Grahovčića, natpis na stećku gosta Mišljena

Lokaliteti

U Hrvatskoj se nalaze u sjevernoj Dalmaciji, točnije u okolici Knina, Drniša, oko gornjeg i

srednjeg toka Cetine (Bisko, Cista) te u srednjodalmatinskom i dubrovačkom području. Nekoliko

stećaka ima i u dvama gradovima Like, Otočcu i Gospiću. Prisutnost stećaka nije zaobišla ni

Slavoniju. Evidentirani su u Daruvaru, Pakracu i Požegi. Anđelka Horvat u svom članku O

stećcima na području Hrvatske navodi da je do danas poznato tridesetak skupina stećaka na

području Dalmacije. Najveća je nekropola oko crkve sv. Spasa kod vrela Cetine gdje ima oko

900 grobova. Horvat u svom članku spominje i druga područja u Hrvatskoj na kojima su prisutni

stećci. V. Hebrang potvrdio je otkriće Franza Frasa da je na području Karlovca prisutna

nekropola stećaka. Kroz daljnja istraživanja na području općine Karlovac otkriveno je šest

Najstarija žarišta ove pismenosti nalaze se u starom Humu i srednjoj (banskoj) Bosni, a kao treći
centar spominje se okolina Vidoške, u kojoj je prvi epitaf pronađen tek početkom 13. vijeka. Najveći
broj natpisa sa ovog područja nalazi se u Boljunima jugozapadno od Radmilje i Stoca. Značajni
srednjovjekovni tekstovi na kamenu javljaju se i u okolini Blagaja (središte humske vlastele), u dolini
Lašve, u Podrinju (jugiistočna Bosna) od Foče do Vlasenice i Srebrenice. U najnovije vrijeme veći broj
epitafa nađen je na području srednjovjekovnih župa Usora i Soli, te u Posavini oko Koraja i Bijeljine.
Među nekropolama uzdvajaju se: Radimlja kod Stoca, nekropola u Boljunima kod Stoca, blizu
Nevesinja, na Blidinjem jezeru u zapadnoj Hercegovini, te u Bjelosavljevićima kod Sokoca na Glasincu,
na Gvoznom polju kod Kalinovika i na Ravanjsim vratima kod Kupresa.

Natpis iz Arhanđelova iz prve polovine 13. vijeka, jedan od najstarijih natpisa

Natpis iz Malog Čajna iz 13. vijeka pronađen u Gračanici, a danas se čuva u Zemaljskom muzeju

Natpis iz Jušića kod Uloga (od 1353. do 1378.)

Natpis iz Donje Zgošće kod Kaknja, jedan od najljepših stećaka koji je pisan prije 1377.

Natpis iz Veličana u Popovom polju ( d 1377. do 1391.)

Natpis iz Milavića s kraja 14. vijeka nađen na prostoru između Miljevine i Foče

Natpis iz sela Glađevine kod Rogatice prema Drini pisan krajem 14. ili početkom 15. vijeka za vojvodu
Vlatka Lađevića

Natpis iz Čevina iz druge polovine 14. vijeka na području srednje Bosne

Natpis iz Vrpolja iz druge polovine 14. vijeka pronađen u selu Ljubomiru kod Trebinja

Natpis iz Humskog iz 14. vijeka nađen u selu Humsko kod Foče

Natpis u Podgradinju iz 14./15. vijeka na prostoru srednje Bosne

Natpis iz Troskota 14./15. vijeka na hercegovačkom prostoru

Natpis iz Kočerna s početka 15. vijeka između Fojnice i Visokog

Natpis iz Gradice s početka 15. vijeka iz okoline Konjica

Natpis iz Ričice s početka 15. vijeka iz Kraljeve Sutjeske

Natpis iz Slatine kod Banja Luke iz 1471.

Natpis iz Boljuna iz 1477, šire područje Stoca

Natpis iz Han Podbrdice iz 15. vijeka, okolina Stoca [3]

Natpis iz Đurđevca i Zgunje, srednji tok Drine [6]

Stećci iz Brotnja

Brotnjo je naziv za današnju općinu Čitluk u Bosni i Hercegovini. Također se osim naziva

Brotnjo koristio i naziv Broćno. Na tome je području prema najnovijim istraživanjima

evidentirano 46 nekropola na kojima se nalazi otprilike 720 stećaka. Njih samo 82 je ukrašeno, a

njih 10 sadrži natpise pisanih hrvatskom ćirilicom.

Stećci u Boljunima kod Stoca

U selu Boljuni, u Donjoj Hercegovini, sačuvano je 269 stećaka i to je jedna od najbogatijih

i najpoznatijih nekropola u tome kraju. Smještena je u jugozapadnome dijelu općine Stolac, a

danas je to dio sela Bjelojevići. Od ukupno 269, njih 92 su ukrašena, a 19 ih sadrži natpis. Upravo je

zbog toga ta nekropola po broju natpisa na prvome mjestu u Bosni i Hercegovini.

Kočerinska ploča

Kočerinska ploča je nadgrobni spomenik Vignja Miloševića koji je odnesen s

Kočerinskoga polja i uzidan u Župni dvor u Kočerinu. Viganj Milošević preminuo je 1404.

godine pa se pretpostavlja da je te godine klesan i natpis

Sadržajno se ploča može podijeliti u šest dijelova:

1. invokacija na početku,

2. obavijest da je to grob Vignja Miloševića,

3. vladari kojima je pokojnik služio,

4. o bijegu kralja Stjepana Ostoje u Ugarsku,

5. o smrti pokojnika,

6. reminiscencija i briga o vječnom miru.

Natpis iz okolice Dubrovnika

Ovaj stećak jedan je od rijetkih iz okolice Dubrovnika čiji je natpis bio oučavan.

Nalazi se u blizini Dubrovnika,u selu Kopošićima u kojemu se nalazilo mnogo grobova koji nažalost

danas većinom više nisu sačuvani. Taj je stećak nadgrobni spomenik kneza Batića. Ne zna se

sa sigurnošću je li taj knez Batić bio bosanski plemić, vlastelin ili možda feudalac koji je u

okolici Dubrovnika imao svoj posjed. Taj natpis potječe iz prvoga razdoblja kraljevanja kralja Tvrtka i
pisan je hrvatskom ćirilicom.

Natpis Crljivica

Nekropola stećaka u Cisti Velikoj je poprilično bogata i može se reći da su stećci dobro očuvani s
obzirom na ostale nekropole na kojima se motivi na stećcima ne mogu prepoznati. Nažalost
nekropola je presječena cestom tako da se stećci nalaze s njezine obje strane. Na tom velikom
prostoru nalazi se 87 stećaka.

Na tim stećcima prisutni su i vjerski i svjetovni motivi. Najbrojniji su prizori lova, plesa

u kolu, rozete, s-spirala te križevi u svim veličinama. Od velike je važnosti što se na toj

nekropoli nalazi i stećak koji sadrži natpis. Stećak je isklesan u obliku sljemenjaka bez

postolja, a natpis se nalazi na gornjem dijelu stećka, točnije na njegovom krovištu. Vidljivo je

da je natpis pisan hrvatskom ćirilicom, ali se zbog velike oštećenosti ne može pročitati.

Klesari

Naziv koji se koristio za klesare bio je kovači, a jedan od najpoznatijih i najvrsnijih bio je kovač Grubač
koji je djelovao sredinom XV. st. u okolici Vidoške, na području Stoca i nekropoli Boljuni. Osim naziva
kovač koristio se i naziv dijak – pisar natpisa na stećku. Poznat je dijak Semorad također iz XV.
stoljeća. Postoje karakteristične skupine stećaka za koje bi se moglo reći da nose karakteristike
različitih radionica koje su djelovale na određenom lokalitetu. Danas su poznata imena
tridesetčetvorice kovača-klesara. Neki od njih su Bogdan, Brajo, Dragiša, Mihalja i posljednji otkriveni
Jurina na prostoru Imotskog i Vrgorca, a on se potpisao na sljemenjaku Vukoja Bogdanića na
lovrećkim „Mramorima“.
Jurinine stećke nalazimo na prostoru od Imotske i Sinjske krajine do Kupresa. Nekoliko njegovih
stećaka nalazimo i na Velikoj i Maloj Crljivici u Cisti Velikoj od kojih su 2 značajna natpisa koji
spominju Jerka i Vladna Kustražića

Majstor Radovan iz Trogira – 13 st.

Protomajstor Rade Borović iz Ljubostinje – kraj 14. st.

Klesar na području toka Neretve s krajevima oko Nevesinja i Stoca je Pribil Bjelopčelanin iz Donjeg
Sela kod Konjica