PRAVNI FAKULTET U SARAJEVU

ARNOLD GEHLEN
OVJEK NJEGOVA PRIRODA I POLOAJ U SVIJETU

ESEJ

Predmet: Sociologija
Nastavnik: Prof. dr. Ivo Tomi
Student: Haris abi, (Redovan studij)
Broj indeksa: 63916

Sarajevo, decembar 2014. godina

Sadraj :

1. Uvod ..............................................................................................................................3
2. Arnold Gehlen.................................................................................................................4
3. Filozofska antropologija .................................................................................................5
4. ovjek , njegova priroda i poloaj u svijetu ...................................................................5
5. Zakljuak ........................................................................................................................9
6. Literatura ......................................................................................................................10

1. UVOD

U svom djelu ovjek njegova priroda i njegov poloaj u svijetu Gehlen nastoji eksplicirati
problem ovjeka kao injenice koja nije jednostrano samo bioloka, politika, povijesna itd.
On problem ovjeka razumijeva kao odgovor na fundamentalno pitanje o njemu, koje ukljuuje sve
aspekte njegova bia i njegove okoline: bioloke, psiholoke, kulturne, povijesne i dr. Pitanje
odnosa ovjeka i prirode, odnosno njegova okolnog univerzuma, uvjetovanog mnogim dodatnim
odnosima, razumijeva se na sasvim nov nain.
Gehlenov je filozofski napor onaj koji otkriva novog, cijelog ovjeka. Njegova filozofska
antropologija u svojim razliitim tezama podsjea na jedno novo preispitivanje psiholokog i
materijalnog, mogunosti povijesnog i izvanpovijesnog, te filozofskog i znanstvenog.
Cilj ovog rada je objsniti Gehlenovu fizolofsku antropologiju kroz primjer njegovog djela,odnosno
povezanost prirode i ovjeka.

Kao materijal koristit u prvenstveno njegovo djelo, zatim Filozofijski rjenik Vladimira
Filipovia i wikipediju kao izvor za biografiju samog autora.

2. ARNOLD GEHLEN

Arnold Gehlen (njem. Arnold Gehlen; Leipzig, 29. sijenja 1904. - Hamburg, 30. januara 1976) je
bio utjecajni njemaki konzervativni filozof i sociolog.
Bio je i antroplog, sociolog, psiholog i teoretiar umjetnosti. Pored navedeni aktivnosti Arnold
Gehlen je jedno kratko vrijeme studirao biologiju i fiziku.
Od 1. 05. 1933. godine postao je lan Nacionalono-socijalistike njemake radnike partije, iji je
voa bio Adolf Hitler. Radio je na projektu filozofija nacional socijalizma, a 1942 . godine izabran
je za predsjednika Njemakog Drutva Filozofa. Ve sljedee 1943. godine bio je mobilisan kao SS
asnik.
U filozofiji se koristi spoznajama modernih prirodnih znanosti. U antropolokim istraivanjima
nastoji integrirati filozofsku antropologiju s empirijskom metodom. Napadan je esto od
frankfurtske kole kao konzervativac u filozofiji, jer oblikovanje stvarnosti svodi na
prirodnopovijesne nunosti. Njegove antropoloke teze o odnosima takoer su stavljene u pitanje.
Glavna djela: ovjek, njegova priroda i njegov poloaj u svijetu; Dua u tehnikom dobu,
Praovjek i kasna kultura, Moral i hipermoral, Pluralistika etika.
Od 1962. do 1969 . godine je predavao na Ahenskom tehnolokom sveuilitu. Umro je 30. 01.
1976. godine.

3. FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA
Filozofska antropologija nastoji ovjeka sagledati ire od njezinih pojedinanih sastavnica, koje su
ionako produeci pojedinih znanosti. O njoj se moe rei da se bavi cjelovitou ljudskog bia u
svim njegovim oblicima. Opefilozofski bi se moglo zakljuiti, s druge strane, kako je rije o
filozofski motiviranom antropocentrizmu, jer filozofska pitanja u svojoj biti tee poimanju cjeline u
svakom pitanju.
ovjek je svakako vaan dio tih pitanja, ali ne i jedini. Je li fundamentalno filozofsko pitanje o
ovjeku fundamentalno filozofsko pitanje o onome o emu se filozofija treba pitati? Filozofska
antropologija ima svakako svoje korijene u filozofskoj tradiciji, ali ta je tradicija trasirala i mnoge
druge probleme koje se u opefilozofskoj problematici ne smije filozofski zanemariti.
Cjelina filozofskog razmiljanja mora dakle, biti u svijesti bavljenja filozofskom antropologijom,
stoga ta vrsta filozofije mora otkriti to ovjek znai, to predstavlja i to on jest u cjelini problema
kojim se cjelokupna filozofija bavi.1

4. OVJEK, NJEGOVA PRIRODA I POLOAJ U SVIJETU

Arnold Gehlen uvodi jednu potpuno novu kategoriju koju ozbiljno razmatra: bioloko postojanje
ljudskog bia i njegovog okolnog svijeta, ime bi se dao odgovor na neka bitna pitanja. Uvjeren je
pritom da filozofija mora potraiti pomo nekih znanosti kao to su biologija, psihologija i druge,
ali da ne mora prihvatiti i njihove jednostranosti.2
Konkretno, Arnold Gehlen eli spoznaju osloboditi od previe intelektualiziranja i kao bitnu
injenicu problema spoznaje predstaviti njezinu organsku i opaajnu osnovu kod ljudskog bia. U
irem smislu, Gehlen poziva na vrlo temeljito preispitivanje mjesta ovjeka u svijetu s obzirom na
1

Vladimir Filipovi, Filozofijski rjenik, str. 30

Moda najizravnije o tome govori sljedei dio Gehlenova teksta: Dosadanja ispitivanja jo imaju negativan rezultat
opovrgavanja svih zabluda koje potiu od Kanta, naime da je ralanjivanje i oblikovanje naeg opaaja djelo razuma.
U Kantovoj nauci o spoznaji krije se mnogo toga to je vezano za njegovo vrijeme, naroito nedostatak dubljeg
poznavanja fiziologije ula, psihologije ivotinje i teorije jezika, ak potpuno odsustvo ovih nauka. A. Gehlen, ovjek,
njegova priroda i njegov poloaj u svijetu, str. 182.

njegov fizis i na njegovu bioloku uvjetovanost. Meutim, Gehlen ne eli ustanoviti novu znanost
koju bismo i mogli nazvati antropologijom, ve eli ustanoviti novu filozofiju bez jednostranosti, o
emu treba iznijeti nekoliko osnovnih crta. Prije svega, treba navesti da se u interpretaciji problema
ovjeka kao biolokog,filozofija u svojoj prolosti previe vodila razumom. Na taj su nain
postojale dvije, na razini koncepta (pa i metode) suprostavljene bti ovjeka. Ona razumska, koja je
ovjeka vodila i upravljala njime, te biologijska, odnosno ivotinjska, koja se nije dala drukije
razumjeti ili kontrolirati osim pomou razuma. Gehlen nastoji prevladati taj dvosmjerni filozofski
koncept izmeu razuma (ili uma) i ovjekove biologije prikazujui ovjeka kao cjelinu.
Cjelovitost ovjeka suprostavljena je svakom jednostranom uvidu u ovjekovu bit. Gehlen kroz
svoje uvide pridaje ovjeku razliite karakteristike koje su rezultat njegove prirode i biolokih
uvjeta njegova postojanja. Neke od najvanijih karakteristika jesu ovjekove morfoloke
nespecijaliziranosti. To znai da ljudsko bie morfoloki nije spremno za ivot u prirodi kao to je
to neka ivotinja koja je grabeljivac ili slino. Morfoloki je on u odnosu na takve ivotinje
obiljeen nedostacima i bioloki je beznadno neprilagoen. On je jo neustanovljena ivotinja koja
na neki nain nije ukotvljena.3

To znai da ovjek ima specifian odnos djelovanja prema samome sebi i prema okolini. On, dakle,
mora zauzeti vlastiti stav prema sebi i okolnom svijetu, to predstavlja aspekt koji ga prilino
razlikuje od ostalih bia. Morfoloka nespecijaliziranost, djelovanje, te zauzimanje stava ovjeka
otvaraju prema svijetu koji je za njega pun optereenja. Kao rjeenje toga problema koji se stavlja
pred ovjeka i ono to ga okruuje, Gehlen nudi temeljni princip rastereenja. On kae: Ovaj
princip ini klju za razumijevanje zakona strukture u izgradnji cjelokupnih ljudskih postignua.4
Pomou tog principa ovjek jest ono to je u prirodnim uvjetima ivotinjskog svijeta svoje bioloke
nedostatke samodjelatno i djelujui pretvorio u princip ivota. On svoja optereenja rastereuje
prije svega pomou djelovanja i jezika. Djelovanjem na prirodu prerauje svijet i time stvara
kulturu, vlastiti ljudski svijet u kojem se nalazi. Pitanju jezika Gehlen je posvetio veliki znaaj.
Osim to je jezik komunikativno, ophoavajue odnoenje,5 on produuje ljudsko senzomotorno
dranje. To je bitno, jer senzomotorne procese jezik prevodi u miljenje, odnosno jezik priprema
prelazak kod ovjeka fizikog u duhovno.
3

4
5

Ibid,str.14
Ibid, str. 35.
Ibid, str. 45.

Gehlen zakljuuje, odnos biolokog i razumskog u ovjeku. Problem duhovnosti kod Gehlena usko
je vezan uz biologijsko. Ta se veza najprije pokazuje u problemu nagona, praznog prostora njihovih
ispunjenja (hijatusa), te njihovih suviaka. Sve to tvori problem duha i karaktera. Nagone moemo
razumjeti i kao organske, ali i one koje to nisu.6
Njih treba zadovoljiti i to je u zadatku ovjeka. Neposredno nezadovoljeni nagoni ine suviak koji
slui zadovoljavanju i onih potreba koje nisu samo neposredno bioloki uvjetovane ve su za
ovjekovo djelovanje svrhovitije u nekom drugom smislu. Naime, taj suviak nagona kod ovjeka
treba preraditi, to znai da bi se to trebalo dogoditi na ovjeku. Ta prerada formira ovjeka
odgojem, te ga i ini biem odgoja. Time se dolazi do oblikovanja karaktera koji Gehlen
definira sistemom sadrajno bogatih, na svijet razdijeljenih poriva, trajnih interesa, potreba,
buduih potreba itd.; onda je on djelanje i graa djelanja ujedno, na kraju sklop dranja preuzetih,
prisvojenih ili odbijenih, ali uvijek preraenih poriva, koji su se svakodnevno orijentisali jedan
prema drugom i prema svijetu, ali koji se, kao sporedan rezultat naih djelanja slijedei zajedno
jedan naspram drugoga, utvruju ili i spostavljaju.7
Kod poimanja karaktera vidljiva je elja za spajanjem biolokog i psiholokog u ovjeku kao
cjelini. S jedne strane, karakter je skup dranja i pravila koja se mogu sagledati odozgo, dok je
odozdo on bioloki proces usklaivanja.8
Mnogi problemi kojima se Gehlen bavi, a koji su ovdje samo dotaknuti, postavljaju jednu
antropologijsku ontologiju ovjeka specifinog prizvuka. U toj novoj ontologiji ovjeka, zanimljiv
je obrat u problemima duha. U skladu sa svojim vremenom, on ih na zanimljiv nain analizira kroz
dva principa svijesti: instrumentalno-tehniki i povijesno-psiholoki.
Te dvije svijesti rezultat su razvoja prirodnih, s jedne, i duhovnih znanosti, s druge strane. Nijedna
od njih ne moe filozofski biti dovoljno relevantna, jer ne postie konanu svrhu. Tu Gehlen priziva
u pomo Schelerov akt ideiranja i nasuprot dvjema spomenutim svijestima stavlja ideativnu svijest,
za koju se moe rei da se njena kreativna snaga pokazuje u osnivanju institucija koje se, u biti,
centriraju u idee directrice, u ideji vodilji.9
6

7
8

Plastinost ljudskog porivnog ivota jest bioloka nunost, koja odgovara organskom unazadnom stvaranju ili, bolje,
organskoj manjkavosti nespecijaliziranosti i djelatnoj sposobnosti ovjekovoj. Ibid, str. 359.
Ibid, str. 382.
Na zdravom se tijelu primjeuje izvjesna napetost, nabijenost izdanim spremnostima na djelanje i kretanje, a to se
nalazi u spremnosti za izbor i odbacivanje karaktera. Ibid,str. 383.
Ibid, str. 402.

U svojoj biti ona je svijest to tvori ponaanje koje dostie konane svrhe i jedina je u kojoj ljudi
kultiviraju prirodu u sebi samima.10

ZAKLJUAK

On u svome djelu kao jednu od ovjekovih osobina spominje nespecijaliziranost, koja je prije svega
morfoloka i oituje se u nerazvijenosti ljudskih organa, odnosno u opem nedostatku visoko

10

Ibid, str. 402

specijaliziranih, tj. specifino na okolni svijet prilagoenih organa.11 To znai i da je ovjek, u

odnosu na okolni svijet prirode, bie nedostatka. Ako okrenemo sliku i gledamo prirodu, taj okolni
svijet u odnosu na ovjeka, on je za ovjeka visokospecijaliziran i nema nedostatke, nego samo
prednosti. Ta komparativna prednost okolnog svijeta trebala bi ovjeku trasirati njegov put, kao to
trasira mnogim drugim biima. ini se, s druge strane, da je ovjek ipak razvio neke vlastite
specifine specijaliziranosti. Do njih se prije svega dolazi putem ve objanjene fundamentalne
kategorije rastereenja, a time i do svega ostalog to ovjek jest u materijalnoj i duhovnoj kulturi.
Ono to ovjek jest pomou principa rastereenja, i ono to svojim razvojem postaje, vraa pitanje
na poetak onoga ta omoguuje njegovu specifinu ulogu.

6. LITERATURA

1. Gehlen, Arnold: ovjek, njegova priroda i njegov poloaj u svijetu, Izdavako preduzee Veselin
Maslea, Sarajevo 1974.
2. Grupa autora u redakciju Vladimira Filipovia,Filozofijski rjenik,Nakladni zavod Matice
Hrvatske,1989
11

A. Gehlen, ovjek, njegova priroda i njegov poloaj u svijetu, str. 84.

3. http://sh.wikipedia.org/wiki/Arnold_Gehlen

10