ARIJA I ARIJSKA DAMIJA U

STOCU KAO PRIMJER PROIMANJA

ZATEENE GRADITELJSKE BATINE I
ELEMENATA ISLAMSKE
ARHITEKTURE I UMJETNOSTI U
HERCEGOVINI

Judita Mustapi
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
rujan 2015.

UVOD
Islamska kultura i civilizacija u zemljama jugoistone Europe, pa tako i u Makedoniji, Srbiji,
Crnoj Gori, dijelovima Hrvatske te u Bosni i Hercegovini pojavljuje se s turskim osvajanjima
ovih zemalja. Osmanski Turci poinju se pojavljivati ovdje ve potkraj kasnog srednjeg vijeka,
a od druge polovice 15. st. i poetkom 16.st. potpuno i zauzimaju ove krajeve. U skladu sa
svojom osvajakom strategijom i taktikom, dugo se i vrlo postupno, godinama, infiltriraju u
rubne dijelove podruja ili zemlje koju namjeravaju osvojiti. Silovite udare poduzimaju tek u
zavrnoj fazi, kad se steknu svi uvjeti da se ciljana zemlja posve pokori. Na osvojenim
podrujima odmah i radikalno provode promjenu vlasnike (zemljoposjednike) strukture,
unitavaju krupno plemstvo kao potencijalno opasno, uvode timarski feudalni sustav, nove
upravne i administrativne mjere. Uvoenje novih umjetnikih elemenata, meutim, odvija se
postupno i gotovo u pravilu u vidu proimanja zateenih srednjovjekovnih, tradicijskih i
lokalnih oblika s oblicima i zahtjevima islama. Neislamski likovni i gradbeni elementi, u
manjoj ili veoj mjeri, ostaju prisutni tijekom itava razdoblja turske vlasti. Najmanje su
uoljivi kod najreprezentativnijih graevina gdje postoje vie u tipu izvoenja, (primorski,
dubrovaki, korulanski zidari i klesari), nego u samim oblicima. Kod manje reprezentativnih i
posve lokalnih graevina naprotiv, ti su elementi izrazito prisutni. To rezultira pojavom
osebujnih tvorbi, karakteristinih za pojedine osvojene regije. Te su posebnosti izmeu
razliitih regija esto vrlo velike. Povijest umjetnosti pridaje ovoj pojavi veliku pozornost, ali
ima i prostora koji su, iz razliitih, najee neznanstvenih razloga, slabije istraeni ili uope
nisu obraivani. Za prostor iz kojega je uzeta tema za ovaj seminarski rad nuno je naglasiti
injenicu da, unato relativno velikom interesu povijesne, arheoloke i povijesno-umjetnike
struke, te znatnom broju objavljenih znanstvenih djela, postoje mnogobrojna i krucijalna
razmimoilaenja u stavovima i tumaenjima. Druga otegotna okolnost proizlazi iz injenice da
o ariji i arijskoj damiji u Stocu postoji neznatna literatura uglavnom prigodniarskoga
karaktera, pisana amaterski i redovito bez adekvatnijeg uvida u estetske vrijednosti objekata.
Stoga e se tekst koji slijedi dijelom temeljiti na vrlo malom broju doista relevantnih
znanstvenih radova, a dijelom na osobnim uvidima i promiljanjima, te pokuaju komparativne
analize.

STOLAC
Moda najizrazitiji primjer procesa amalgamizacije barem dviju razliitih tradicija u novu i
autentinu tvorbu predstavlja nastanak, razvoj i dugo trajanje grada Stoca, odnosno stolake
arije. Iz tog razloga, a i zbog stvaranja ''platforme'' za opis arije i arijske damije,
ukratko se donosi povijesni pregled grada i njegove okolice te navodi poneto geografskih, za
temu bitnih, podataka.
Stolac je smjeten u niskoj ili primorskoj Hercegovini (do 500 m nv), na zapadu njezina
istonoga dijela. Nastao je na obalama rijeke Bregave i sredinje je mjesto njezina slivnog
podruja. Vodno bogatstvo Bregave predstavlja okosnicu oko koje se razvijao bogat ivot od
najstarijih vremena. (Stolac je opina s najvie arheolokih lokaliteta i kulturno povijesnih
spomenika u Bosni i Hercegovini). Stolac i ire okruje ima ugodnu submediteransku klimu s
jakim prodorima klimatskih osobina primorja dolinama Neretve i Bregave. Vegetaciju
karakteriziraju zimzelene primorske biljne vrste i listopadne ikare dok su ume prava rijetkost
i to na viim brdima. Klimatski uvjeti pogoduju uzgoju sredozemnih kultura, ( smokva,
maslina, ipak, breskva, duhan), a bitno su utjecali na nain ivota stanovnitva okrenut vie
vanjskim nego zatvorenim prostorima.
Najstariji dokazi ljudskog boravka na ovom prostoru potjeu iz polupeine Badanj u kojoj se
ivjelo 16000 godina pr. Kr. Peina je bila nastanjena i u eneolitiku, a pronaena figura konja
ugravirana u stijenu peine najistoniji je nalaz umjetnike djelatnosti paleolitskoga ovjeka u
Europi. Najznaajnijim otkriem iz neolita smatra se nalaz trajnijeg naselja na airu u
predgrau Stoca. Iz bronanog doba preostao je znatan broj utvrenih gradina i gomila.
Svakako najvrjedniji ostatak eljeznog doba predstavlja utvrena gradina u Oaniima
Daorson, sjedite rano heleniziranog ilirskog plemena Daorsa. O njihovim visokim
civilizacijskim dometima svjedoe ostaci monumentalne akropole utvrene ciklopskim
zidinama. Daorse se smatra najsjevernijim predstavnicima ''ilirskog helenizma''. Na vrhuncu
moi bili su oko 300. pr. Kr. (razvijeni zanatstvo, kovanje vlastitog novca, trgovina,
pomorstvo). Daorsi preivljavaju prve faze rimskoga osvajanja, a s povijesne scene potpuno
nestaju u vrijeme graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja. Pretpostavlja se da su grad unitili
Pompejevi saveznici Dalmati 44. ili 43. pr.Kr. Rimsko doba ostavilo je stanovit broj spomenika
od kojih se istiu bedemi od klesana kamena u Hodovu kod Stoca. U vrijeme Carstva
provincijski namjesnik Dolabela zapoinje gradnju mree cesta. Jedna od prvih ide pravcem
Narona apljina Tasovii Diluntum (Stolac) pa dalje prema Skodri i Dirahiju. Druga
vodi od Stoca prema Buni. Ostaci rimskog mosta pronaeni su na Bregavi kod Tasovia. U
3

ovo doba Hercegovina je podijeljena na dva plemenska teritorija: sjedite (civitas) za jedne
(Narensie) je Konjic, a za druge (Daorse) Dilintum (Stolac). Jedini ranokranski spomenik u
ovom kraju predstavljaju ostaci crkve u Vidotaku kraj Stoca. U doba seobe naroda razorena je
veina naselja, poljoprivrednih imanja i crkava. Jedini pouzdan podatak o postojanju gradskog
naselja u Hercegovini uope odnosi se na Dillontinum (Stolac) na podruju biskupije
Sarsiterensis. Spomen Stoca na Crkvenom saboru u Saloni 533. potvrda je znaaja naselja u to
vrijeme. Skromna znanja o ranom srednjem vijeku temelje se na izvjeima Konstantina
Porfirogeneta (10. st.). To je vrijeme organiziranja veih oblasti s knezovima na elu i
upanima u upama. Prema Porfirogenetu i arheolokim nalazima moe se tvrditi da su u vrlo
rano doba (do 10. st.) u Hercegovini postojala manja slavenska gradska naselja. Izmeu ostalih
i Viduki grad (Stolac) te Kotungrad u njegovoj blizini, a od svega etiri ranoslavenske
nekropole jedna je pronaena u Stocu.
Tijekom itava srednjovjekovlja, osobito od 13. do 15. st. pa dijelom i u 16. st. nastajali su na
podruju Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske (Dalmacija, Lika) i Srbije, steci
nadgrobni spomenici koji predstavljaju najautentiniji iskaz duhovnosti ljudi s ovih prostora i
u potpunosti su izraz stvaralakog genija domaeg ovjeka. Neke od najvanijih nekropola u
stolakom su kraju. Nekropola Radimlja u Vidovu polju spada u najvrjednije spomenike
srednjovjekovlja u Bosni i Hercegovini. Jednako je vrijedna i nekropola u Boljunima, u
sjeverozapadnom dijelu stolake opine. Spomenimo ovdje zanimljiv podatak kako Demal
eli upravo simbolike prikaze kua na nekim stecima, u potpunom nedostatku bilo kakvih
drugih podataka, nastoji

iskoristiti kao vrela u pokuaju rekonstrukcije izgleda

srednjovjekovne gradske stambene kue u Hercegovini. (D. eli, Tragajui za izvornou,

Slovo Gorina '84, reprint 1977. str. 162- 168).
O ivotu naselja od ranoga srednjeg vijeka do sredine 15. st. nema nikakvih sauvanih pisanih
vijesti. Razloge valja traiti u radikalnoj promjeni zateenih posjedovnih odnosa nakon
uspostave turske vlasti poetkom sedamdesetih godina 15. stoljea. Ta promjena praena je
unitavanjem svih pisanih tragova ranijeg stanja. Izostala su takoer i sustavna arheoloka
istraivanja. Stoga svaki pokuaj govora o tome vremenu predstavlja vie ili manje ueno i
vie ili manje uvjerljivo nagaanje (M. Ani, Povijesni prilozi 29 (2005.), str. 42). O stanju
stvari u kasnom srednjem vijeku, to jest neposredno pred dolazak Turaka, postoje naelno dvije
suprotstavljene koncepcije: Po jednoj, koju, izmeu ostalih, zastupa i Komisija za proglaenje
spomenika kulture u BiH, nema povijesnih dokumenata niti materijalnih izvora kojima je
mogue pokazati da je sredite naselja i u jednom razdoblju bilo na podruju sadanje arije
(http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824), pa je prema tome
4

ona nastala na goloj ledini. Druga pak koncepcija, koristei se uglavnom izvorima
Dubrovakog arhiva tvrdi suprotno: Tijekom stoljea srednjega vijeka uz impozantan Vidoki
grad, po prostranstvu, veliini i broju kula jedan od najveih na prostoru Bosne i Hercegovine,
svakako se moralo razviti naselje. Ovu koncepciju osim M. Ania zastupa i stanovit broj
bosanskohercegovakih znanstvenika meu kojima valja, i opet, istaknuti Demala elia.
Grad Vidoki najvjerojatnije su drali humski plemii imrakovii iji su posjedi bili uklopljeni
u zemlju Kosaa. Prvu relativno pouzdanu i donekle detaljnu sliku stanja naselja koje se razvilo
na podruju dananjega Stoca donosi otomanski popis novoosvojenih podruja nastao izmeu
1475. i 1477. u svrhu konsolidiranja i organiziranja zateenih posjeda u zasebnu upravnu
jedinicu sandak. Iz popisa se razabire da su u to vrijeme na ovom prostoru postojale tri
organizacijski i prostorno nejedinstvene cjeline. Moe se, nadalje, zakljuiti da je nestalo
jednoga, nepoznatog dijela stanovnitva, najvjerojatnije zbog stalnih ratnih operacija u vrijeme
prije konanog turskog zaposjedanja. Spomenuti popis za sve dijelove Stoca navodi ukupan
broj od 36 naseljenih domova i etiri neoenjena domaina. Istodobno spominje broj od sedam
mlinica i tri stupe na Bregavi. Upravo ovdje popis postaje kontradiktoran jer je broj mlinica u
velikom nerazmjeru s brojem domainstava. Podizanje mlinica u to doba bilo je skup i
zahtjevan pothvat te je ovisilo o demografskim prilikama i gustoi naseljenosti. (Usporedbe
radi, isti broj mlinica imaju ajnie s 210 domainstava, Prijepolje sa 155 i Cernica kod Gacka
sa 116 domainstava).
Svakako je bitna injenica da se srednjovjekovni Stolac razvio u relativnoj blizini Dubrovnika,
na vanome prometnome pravcu koji je Dubrovnik povezivao s ''humskom zemljom'' pa je
prema tome bio ukljuen u dubrovaku mreu gospodarskih i drutvenih odnosa. Njegovo
mjesto u ovoj mrei nije bilo od regionalne nego od subregionalne vanosti. To znai da se
razvijalo kao arina toka u kojoj su se fokusirale funkcije bliega okruenja, mjesto gdje su
stanovnici okolnih sela i Vlasi naseljeni u neposrednom okruju zadovoljavali potrebe poput
mljevenja ita ili zavrnih faza u izradi grubljih tkanina (rae), za kojima je i inae vladala
velika potranja na tritima priobalnih gradova. (M. Ani,op. cit., str.51). To takoer znai i
da je moralo nadrasti razinu sela i, po koncentraciji gospodarskih funkcija, veem broju
obrtnika raznih zanata, dobilo karakter grada. Takoer je po sebi razumljivo da je takvo naselje
moralo imati i barem jedan sakralni objekt. Moe se zakljuiti svakako ne odmah i bez ikakvih
ograda da turski popis iz 1475.- 1477. daje iskrivljenu sliku kasnosrednjovjekovnoga naselja
razvijenoga na mjestu dananjega Stoca koje je u vrijeme prije otomanske okupacije moralo
imati barem pet puta vie kuanstava no to ih je zabiljeeno u drugoj polovici70-ih godina 15.
stoljea (M. Ani. op. cit, str. 50).
5

STOLAKA ARIJA
(STOLAC U RAZDOBLJU VLADAVINE TURAKA, 1469.-1878.)
Zaposjevi Stolac turske su vlasti, osim ukidanja ranijih drutveno-gospodarskih odnosa i
uvoenja novih, zapoele i preobrazbu zateenog urbanog stanja u skladu sa svojim potrebama.
Osmanlije u pravilu preuzimaju organizacijsku i urbanu strukturu u podrujima gdje zatiu
ranije naseobinske cjeline, starija kasnoantika ili srednjovjekovna naselja koja su uglavnom
nastala kao podgraa tvrdih gradova, te ih dalje razvijaju i transformiraju. Poetak i kljuni
imbenik procesa transformacije predstavlja izgradnja damije i njoj odgovarajuih prateih
sadraja. Damija sada postaje jezgra oko koje se oblikuje ili preoblikuje raniji prostor. Tako
pomalo nastaje arija, kasaba Obrazac izgradnje damije kao prvog i kljunog objekta u
procesu oblikovanja arije primijenjen je i u Stocu, i to je doista bitna pretpostavka njezina
nastanka, bez obzira je li proces zapoet na ranije posve nenastanjenom prostoru ili na prostoru
ve postojee starije (srednjovjekovne) aglomeracije. Postoji, naime, dovoljno snanih
argumenata za potkrjepu tvrdnje da je stolaka arija, i uglavnom svi vani objekti u njoj, u
svojoj biti vrlo uspjean spoj tradicijskog graditeljskog naslijea i novih funkcija, vjerskih i
svjetonazorskih naela. Novi se sadraji, donosei samo najnunije preinake, tu nastanjuju
''posve komodno''. Ta injenica ima jednaku teinu u svakom sluaju, i u sluaju posve nove
izgradnje, i u sluaju preoblikovanja starije.
Stolaka arija formirala se uz rijeku Bregavu, na sjecitu srednjovjekovnih, antikih pa i
starijih prometnih smjerova, koji sa sjevera i zapada dolaze preko Vidova polja, s istoka iz
smjera Berkovia, a s juga iz smjera Ljubinja i egulje. Sjeverni i zapadni putevi vode na
Podgradsku upriju, a istoni na Inat upriju. Ovakva je konfiguracija uvjetovala ''raljast''
oblik naselja. Velika razvuenost arijskih sadraja uz Bregavu i dijelom prema jugoistoku
navodi neke autore da govore o jednoj glavnoj ''carskoj ariji'' formiranoj pred Carevom
damijom i dvije sporedne arije (Podgradska i uprijska). Prevladava ipak miljenje da je
rije o samo jednoj, premda dosta neobino konfiguriranoj, ariji. Poetkom razvoja arije
smatra se izgradnja Careve damije 1519., premda su mogui neki arijski sadraji i prije toga
jer je od same damije starija atrnja i namaz-ta pored kojih je izgraena. Takoer je
znakovito da se u puku mjesto damije, pa ponekad i ona sama, zvalo jo i ''Stara musalla''. To
je i poetak pretvaranja mjesta u kasabu. Ispred damije nastaje tepa oko koje se poinju nizati
duani i drugi javni, sakralni, kulturni gospodarski i dobrotvorni sadraji. Duani su u pravilu
niski, dosta mali, objekti. Vei broj ih je nanizan pod zajednikim krovom, a meusobno su
podijeljeni obino drvenim pregradnim zidom. Izgled stolakih duana vrlo je osebujan i
6

potvrda je teze o proimanju utjecaja starog, tradicionalnog srednjovjekovnog, i novog,

islamskog, ali i Istoka i Sredozemlja. Iako regionalne prirode, stolaka je arija bila vano
poslovno sredite i druga po veliini arija u Hercegovini, odmah iza mostarske. Jedina je uz
mostarsku koja je imala tepicu, etverostreno pokriven manji prostor nasred tepe gdje se
vagala roba. Pretpostavlja se da je imala oko 140 duana. Osim duana i magaza, koje su
graene solidnije i sa eljeznim vratima i prozorskim kapcima, a sluile su za skladitenje robe,
sliku ve razvijenoga Stoca upotpunjuju, uz arijsku, jo dvije damije: Podgradska damija s
duanima u prizemlju izgraena 1732./33. i Damija na upriji izgraena 1736. Damija na
Starom gradu ili Veli-dedina damija, izgraena neposredno po dolasku turske vojske, ne spada
u arijsko podruje. Uz Carevu damiju bio je izgraen mekteb, a postojala je i jedna dershana
(srednja kola). Tri hana, od kojih je aria-han vjerojatno bio musafirhana (besplatno
konaite), upuuju na znatan protok ljudi i roba. Sredinom 17. st. osim to je bio kapetanija,
Stolac je postao i kadiluk. U blizini Careve damije u 17. st. sazidana je sahat-kula etvrtasta
oblika koji govori o utjecaju romanikogotikih kampanela iz Dalmacije. Takoer u 17. st.,
gradi se i hamam, jedina stolaka potkupolna graevina. Kiraethanu (itaonicu) grad dobiva
nakon 1866., po otvaranju tiskare u Sarajevu. Ovo bi uglavnom bili svi bitni objekti kojima se
moe donekle ilustrirati slika Stoca u vrijeme osmanlijske vladavine. Meutim, za temu ovoga
seminara bitniji je vizualni dojam to ga grad ostavlja na promatraa. Demal eli o tome
kae: Pitanje je koliko u Stocu uope ima turskoislamske arhitekture. Stolaka dershana
(vie uilite) () nije graena na nain klasinih medresa, ve u stilu lokalne stambene
arhitekture. () Sefer-agina damija u Dabrici s kraja esnaestoga stoljea (i ne samo ona)
ima munaru u obliku romanikog tornja kvadratne osnove. Arhitektonski je neobina i
Podgradska damija () podignuta na stupove s polukrunim lukovima, iza kojih su duani,
to je neuobiajen motiv za objekte ove vrste. Uz to, ova damija nema ni najmanjeg
damijskog dvorita, ve lei na nepravilnom trgu, to je urbanistiki gledano isto
mediteranski, a nikako orijentalni prostorni koncept. ( D. eli, Trajanje u drvetu i kamenu,
Slovo Gorina '74 (reprint 1977.) str. 138). Takoer Stolaka arija se, karakteristinim
sadrajima i funkcijama uglavnom uklapa u uobiajene oblike gradskog jezgra osmanskog
perioda. No, svojim arhitektonskim, prostornoplastinim formama ona je predstavljala sasvim
osebujnu aglomeraciju u ovom dijelu svijeta. Ta osebujnost dobrim dijelom proizlazi iz
karakteristika ambijenta i lokalnih materijala primijenjenih na nain domaih graditelja.
Dijelom, ona je rezultat tradicionalnih oblika iji se korijeni vrsto veu na Srednji vijek,a ije
se preplitanje sa orijentalnim utjecajima, takorei osjea na svakom objektu u veoj ili manjoj
mjeri. Mediteranski utjecaji, uslovljeni nizom prirodnih i drutvenih faktora, prisutni
7

konstantno jo od najstarijih vremena, jae ili slabije osjeaju se na mnogim objektima u

sklopu cjeline. ( D. eli, op. cit., str. 146). Te: Aranmani su tu nastali nesvjesno, u dugom
procesu kolektivnog stvaranja, kakvi se ni na jednom drugom mjestu ne pojavljuju, pa zato i
djeluju snano na ljudske emocije. ( D. eli, op. cit., str 146).
Potkraj turske vladavine arija je u dosta loem stanju. Neki su vani objekti nebrigom vlasti
potpuno zaputeni. Ozbiljnije devastacije, meutim, dogaaju se nakon Austro-Ugarske
okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. U poaru 1908. godine izgorio je znatan broj
duana koji nisu obnovljeni, nego su na njihovim mjestima izgraeni prodajni objekti po
onovremenim standardima. Tijekom razdoblja Kraljevine Jugoslavije arija i dalje postupno,
ali sigurno, propada. Druga, socijalistika, Jugoslavija 1955. godine poduzima prvi drastian
udar na arijski prostor. U samom njezinu sreditu vri eksproprijaciju velikog dijela
damijskog zemljita, rui hareme sa starim grobljima i na tom prostoru gradi gimnaziju i
spomenik poginulim borcima NOB-e. Sedamdesetih godina 20. stoljea stolaka arija
dodatno se razara unitavanjem niza duana, a na tom prostoru gradi se robna kua.
Konano, u ljeto 1993. ekstremni dio pripadnika HVO rui sav preostali dio stolake arije i
arijsku damiju. Obnova je poela u kolovozu 2011. godine.

ARIJSKA DAMIJA
arijska damija, najvanija je, najstarija i najvea sakralna graevina u Stocu. Objekt koji
predstavlja polaznu toku nastanka i razvoja ovoga grada kao osmanskog trgovita, arije i
kasabe, sagraen je, prema natpisu iznad ulaznih vrata, 925. godine hidre , 3. januara do
22. decembra 1519. (Hivzija Hasandedi, Sultan Selimova (Careva) damija u Stocu, Slovo
Gorina 1996. (reprint 1997.) str. 90). Spomenuti natpis, u kojem se kae i to da je graevina
zidana za vrijeme i u ime Sultana Selima I. Javuza (vladao od 1512. do 1520), autor teksta dri
problematinim. Ponajprije stoga to je oteen, djelomino neitljiv i viekratno obnavljan.
Pretpostavlja takoer da, neposredno po izgradnji, damija nije uope imala nikakav tekst.
Drugi izvor spominje iznad ulaznih vrata dva natpisa na turskom jeziku. Natpisi donose
najvanije podatke o gradnji i obnovi objekta. Smatraju se vjerodostojnima pa se u tekstu opisa
damije donose prevedeni na hrvatski (bosanski) jezik. Osim godine izgradnje bogomolje koju
je podigao sultan Selim-han navodi se i godina obnove. O tome u tekstu stoji sljedee:
Obnovi sultan Selimove damije izreen je hronogram: Ushitna obnova visoke damije u
novom

nainu!

Godina

1203.

(1788.).

(http://kons.gov.ba/main.php?

id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824).
8

Damija se u literaturi najee spominje pod imenima arijska i Carska. U kolokvijalnom

govoru sredine imenuje se jo i kao Stari mesdid, Stara musalla, Damija na staroj musalli,
Damija na tepi, Damija jedanaest direka i Carski mesdid. Svakim od ovih naziva oznaava
se jedna ili vie osobina njezina znaaja. S obzirom na presudnu ulogu ove damije u nastanku
stolake arije, nazivi arijska i Damija na tepi svakako su najsignifikantniji. U prilog tome
ide i injenica da Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika BiH tretira arijsku damiju i
ariju u Stocu kao graditeljsku cjelinu.
Sva literatura o spomenikoj batini turskog razdoblja u Bosni i Hercegovini decidirano
razdvaja dva osnovna tipa graevina: jedan, brojem artefakata znatno manji, odnosi se na
monumentalne graevine iznadregionalne vrijednosti, koje su financirane iz sredita Carstva ili
su zaklade najmonijih domaih ljudi koji su postigli visoke dravne poloaje. Takvi objekti
redovito slijede slubene obrasce i predstavljaju vrijedan doprinos islamskoj arhitekturi
osmanskog tipa uope. Najee su to potkupolne damije. Njihovi graditelji strani su neimari,
a gradnja iziskuje prije svega velike materijalne trokove. Predstavljaju stilski dosljedne i iste
artefakte. Drugi, prevladavajui, tip gradnje jest onaj kojeg realiziraju domai majstori ili
majstori iz bliega (dalmatinskoga) okruja.

Unosei naslijeena iskustva i skromnije

graditeljsko znanje, oblikuju u dostupnim materijalima i u skladu sa zahtjevima podneblja.

Nastaju tako stilski ''neista'', ali osebujna, djela jedinstvena izgleda karakteristina iskljuivo
za ove (hercegovake, june) krajeve. Takva graevina je i Careva damija u Stocu. Izgraena
je na mjestu stare

musalle uz ve postojeu atrnju i namaz-ta. Jedna je od najveih

sagraenih u 16. st. u Bosni i Hercegovini i jedna od tri najstarije u Hercegovini. Dimenzije su
joj 18,30 m x 15,30 m. Po nainu gradnje predstavlja produetak tradicije lokalnog
srednjovjekovnog graditeljstva. Ima prostrane sofe duboke neto manje od polovice raspona
unutarnjeg prostora. To je klimatski uvjetovan arhitektonski element. U unutranjosti je
konstruktivno bila podijeljena na tri poprena dijela (iako se prostor doima jedinstvenim).
Krovna konstrukcija se oslanjala na mihrabski zid, pet jakih drvenih stupova rasporeenih po
poprenoj osovini unutarnjeg prostora, ulazni zid i na osam stupova na sofama. Zidana je
tesanim kamenom iz blizine Stoca vezanim vapnenom bukom. Debljina zidova je otprilike 90
cm. Bila je pokrivena etverostrenim krovom s drvenom krovnom konstrukcijom od tesane
grae. Izvorno je krovni pokriva vjerojatno bila kamena ploa (u nekim dokumentima
spominje se mogunost i da je bila pokrivena crijepom). Uz desni zid, neposredno do sofa bila
je postavljena dvanaestokutna munara visine 25,80 m do alema. Bila je zidana klesanim
kamenom, iznad struka ukraena dvostrukim nizom stiliziranih cvjetova lala. U gornjem dijelu
9

baze ispod struka munare pojavljivali su se prelomljeni lukovi s motivima mjeseca, zvijezda,
Davidove zvijezde (Davud), estokrakog kria, ljestava. Ograda erefe je bila puna, kamena, sa
profiliranim gornjim i donjim zavrecima. up munare bio je pokriven s tri niza kamenih ploa
stegnutih trima elinim prstenovima. Alem je raen u bakru s pet jednakih jabuka i zavravao
je japrakom (listom) s urezanim tekstom: O Boe. Portal damije imao je profilirani okvir
izveden u miljevini. Na eonom kamenu plitkog luka portala bili su isklesani ekscentrino
motiv rue i sunca. Dva damijska prozora okrenuta prema sofama imali su profilirane okvire
od miljevine s demirima. Sofe su bile oslikane prikazima stabala koja odraavaju svedeni iskaz
zidnog slikarstva prisutan u umjetnosti islama jo u 16. st. (Ova observacija moe se uzeti s
rezervom). Visina sredinjeg molitvenog prostora bila je 4,72 m. Damija je u unutranjosti
imala 11 stupova, pet na koje se oslanjala sredinja stropna greda i est na koje se oslanjao
mahfil. Simbolino znaenje broja 11 esto je u arhitekturi starih damija = 11 duhovnih
nasljednika Muhamedovih i dvanaesti skriven, koji se eka. Lijevo i desno od ulaza u damiju
bio je smjeten mahfil. Zidovi damije bili su obukani i ukraeni krupnim levhama. Na
unutarnjem ulaznom zidu iznad samog portala bila je ispisana krupna levha Mir vama, na
dijelu tog zida, u visini desnog mahfila O dobri Bilal Habei, a u visini lijevog mahfila O
dobri Selman el Farisi, na desnom dijelu mihrabskog zida Bog Uzvieni, a na lijevom
Muhamed, desno, iza mimbera Nema Boga osim Boga i Muhamed je Boji Poslanik,
lijevo u kutu Ebu Bekr i Omer, na desnom zidu Osman i Hasan, na lijevom zidu
Alija i Husein. Levhe su bile pisane krupnim nesh-talik pismom. Na svim zidovima pri
vrhu bio je ispisan friz sa devedeset i devet Bojih imena kufskim pismom. Svi drveni dijelovi
bili su bojeni. Mihrab je bio kameni s profiliranim okvirom. U donjem dijelu nie pojavljivali
su se kanelirani pilastri iznad kojih su se nizali sedam korizontalnih pojaseva koji su se smicali
i susticali u jednoj toki u poetnoj ravni zida. Mihrab je bio naknadno bojen i u njegovoj
dekoraciji prepoznavali su se utjecaji baroka. Mimber je bio kameni, klesan od velikih komada
kamena ivca.
Damijsku cjelinu ine: damija, atrnja, harem uz damiju, adrvan u osovini portala,
gusulhana i haremski zidovi. Stara atrnja pred damijom duboka je 11 m. Nadsvoena je i u
umutranjosti obloena bukom od vapna i crljenice. Harem okruuje damiju sa tri strane i
sastoji se od nekoliko desetina niana. Tu su nekad pokapani ugledni Stoani. Veinom su
osmokutne osnove i bez ukrasa. adrvan pred damijom potjee iz 1909. Bio je graen
kamenom i natkriven piramidalnim limenim krovom koji se oslanjao na osam drvenih stupova.
Voda se iz manjeg bazena prelijevala u vei i otjecala kroz osam slavina. Gusulhana je u prostor
harema interpolirana 1967. godine. Premda graena u drugoj polovici 20. st., ova graevina
10

slijedila je arhitektonsku narav damije i okolia te se uklopila na nain da nije bila naruena
cjelovitost damijskog kompleksa. (Napominjem

da sam se u prikazu damije obilnije

posluila opisom kojeg je donijela Komisija/Povjerenstvo za ouvanje nacionalnih spomenika

BiH jer je to jedini dokument koji donosi cjelovit, iscrpan i precizan opis Careve damije i
njezine cjeline

(http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824,

passim).
etvorostreni krov pokriven kamenim ploama, prostrane sofe, irok prostor harema, kameni
damijski zidovi, prozori samo u jednom, donjem nizu ( da ulazi to manje svjetla) i samo dva
sasvim mala pri vrhu, jedno stablo smokve, jedan ipak i samonikla emerika, sve to u
prevladavajuoj bjelini materijala, vedrom miru prostora, ini ovo mjesto posve sredozemnim
po ugoaju. Neodoljivo podsjea na vrtove ladanjskih primorskih renesansnih vila. Toliko je
drukije od kontinentalnih srednjobosanskih damijskih kompleksa da ih u svijesti promatraa
samo ista sakralna funkcija moe dovesti u vezu. Graditeljska usklaenost s prirodom,
ukorijenjenost stvaralakog duha u podneblje i njegovo naslijee, nameu radije potrebu
usporedbe s prvim arapskim moejama, (premda ovdje nema njihove arhitektonske dispozicije),
nego li s objektima osmanskog i uope turskog graditeljskog stila i njihovim realizacijama u
bosanskim, kontinentalnim prostorima.

FLORALNI MOTIVI NA PROELJU ARIJSKE DAMIJE

Proelje arijske damije skriveno je duboko pod sofama. Tono po sredini zida, nasuprot
mesdidu ulazni je portal, a s obje njegove strane po jedan prozor. Duina zida je oko 18 m.
Visina mu je 2,85m. S lijeve strane pod sofom drveno je stubite koje vodi na lijevi mahfil. Ovo
je jedini obukani i dekorirani vanjski damijski zid. Nad prozorima naslikan je smeom bojom
jednostavan vitiast ukras. Neka vrsta lunete koja s arabesknim preplitanjima i tokovima linija
nema gotovo nita zajedniko. Osim portala i prozora cjelinu zida prekida, s obje strane ulaza,
jednak prikaz prostora omeenog stupovima s kapitelima koje spajaju po dva dosta
komplicirana luka. Nad donjim lukom su polumjesec i zvijezda, a pod njim, unutar razgrnuta
plavog zastora, visea svjetiljka. Dekoraciju zida, meutim, vrlo privlanom ini prikaz stabala
koja popunjavaju sve preostale slobodne prostore. S lijeva na desno to su: etiri empresa,
palma, tri stabla koja nismo mogli prepoznati po vrsti, (sa mnom su zid razgledavali Stoanin
Orhan Tikvea, profesor turkologije i akademski slikar Halil Tikvea, profesor na ALU u
Sarajevu), slijede: jedan ipak, ponovno empres, jo jedno neprepoznato drvo, palma, tri
11

empresa. Ukupno 15 naslikanih stabala. Prvi dojam govori da po nainu likovne realizacije
stabla ne slijede istonjake obrasce. S tim se slau i oba spomenuta profesora. Oblici stabala
vrlo su realistini. Svako je vrsto usaeno u tlo. Nita ne lebdi u zraku nego se naprotiv
subjektivno osjea ''teina'' predmeta. U prikazu nema perspektive, sva su stabla u istoj ravni,
ali je zato vrlo uoljiva klasina ritmika izmjena punih i praznih dijelova u prostoru. Stabla su,
s obzirom na vrstu, vie ili manje plastino uvjerljiva. Neka su posve simetrina, to im je i
stvarna prirodna odlika. Neka imaju izrazito asimetrinu, bogato razvedenu, formu kronje. Ta
razvedenost tei mjestimice ispuniti to vie prostora, ali ne dolazi do osjeaja horror vacui,
estog u istonjakoj ornamentici. U komparaciji s nekim slikama talijanske rane renesanse
pokazala se iznenaujua formalna i kompozicijska slinost s prikazima pejzaa. (Fra
Angelico). S druge strane, u usporedbi s dostupnim slikama stabala na arenoj damiji u
Travniku primjeuje se potpuna oblikotvorna nesrodnost. Slinosti se mogu nai na nekim
perzijskim minijaturama ali mi je uvid u to slikarstvo vrlo skroman. Spomenuti dojam potpuno
je u neskladu s ve citiranim zakljukom Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika BiH
koji za ova stabla kae da: odraavaju svedeni iskaz zidnog slikarstva prisutan u umjetnosti
islama jo u 16. st.. U nastavku, dodue, stoji i stanovita ograda : Vjerojatno su oslikani
dijelovi

sofa

bili

mijenjani

ili

retuirani

razdobljima

obnove

damije

(http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824). Da bi se, dakle,

mogao donijeti bilo kakav pouzdaniji zakljuak o stilskom podrijetlu ovih slikarija, valjalo bi
raspolagati mnogim podacima o povijesti damije, a oni su, barem zasad, nedostupni. Prije
svega, kao i u sluaju natpisa nad portalom, trebalo bi znati je li u svom najizvornijem obliku
damija uope imala vanjske dekoracije. I kakve su one mogle biti, ako se zna da su damiju
gradili domai majstori na osnovu tradicijskih iskustava. Domai je slikar predloak mogao
nai eventualno na stecima, to se po izgledu ovih slika nikako ne vidi. Sljedea misao koja se
namee jest da je slike mogao naslikati i neki slikar iz Dubrovnika ili nekog drugog primorskog
mjesta. Takav je majstor mogao biti cijenom prihvatljiv, a slikao je po ugledu na dosegnute
likovne standarde svoje sredine koja je i u 16. st. bila jo pod dubokim utjecajem talijanskog
Quattrocenta. Damija je najvjerojatnije pretrpjela mnoge restauracije. O veini njih ne znamo
nita ili znamo vrlo malo. Neto se vie zna o obnovama u 20. st. Mehmed ari poetkom 20.
stoljea obojio (je) kameni mihrab, sainio rjeenje bojenja kamenog mimbera, izveo oslikane
lunete sa floralnim ukrasom iznad 10 prozora, obnovio slikane elemente u trijemu
(http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824).

Kae

se

da

postoje i radne skice pohranjene u biblioteci u Tenju. Druga intervencija dogodila se

polovicom 20.st.: Munib Hrle, slikar umjetnik, i brat mu Muharem, soboslikar, obojica roeni
12

Stoani, obojili su 1968. godine unutranjost i predvorje ove damije. Oni su najprije kopirali
sve dekoracije i levhe sa zidova i minbere i to kasnije majstorski prenijeli na prebojene zidove.
( H. Hasandedi, op. cit., str 91). Jedino to se iz svega ovoga moe pouzdano zakljuiti jest da
restauratori u zadnjoj obnovi (2011.) nikako nisu mogli znati kako bi proelni zid tono trebao
izgledati. Izreeno neka poslui kao ograda od moguih pogrenih uvida i zakljuaka koji e se
odnositi na floralne motive s damijskog proelja, a koji su na mene ostavili snaan dojam,
makar su, po miljenju akademskog slikara Halila Tikvee u svom manirizmu zapravo zapali
u dekadenciju, to im je u velikoj mjeri naruilo likovnu vrijednost.
Trebalo bi, prije svega, nekako odgovoriti na pitanje zato je izabran motiv stabla. Moje vrlo
skromno poznavanje istonjake (islamske) duhovnosti, filozofije i teologije navodi me na
zakljuak da umjetnik (ili naruitelj), sputan zabranom prikazivanja ivih bia (ljudi) u
sakralnoj umjetnosti, uzima stabla kao simbolinu zamjenu. Ne stoga to bi zid htio ispuniti
mnotvom, nego stoga to je drvee () dio ovjekova ivota poput zemlje, zraka, vode. Ono
stoji izmeu neba i zemlje ba kao i ovjek. Njihov oblik i njihova simetrija odgovaraju
ovjejem tijelu. Drvee reflektira () ritam ivota, postojanje i nestajanje, svemirsko trajanje
s jedne i nau zemaljsku egzistencijalnu prolaznost s druge strane. () Stabla su prasimboli:
ne moemo ih promatrati s dobrohotnom nezainteresiranou. (Margit Weinberg - Staber,
Putovanje u izgubljeni raj, esej, 15 dana, 1-2/96, str. 52). Ontoloki razlog odabira motiva bi,
dakle, mogao biti upozorenje ovjeku, vjerniku, muslimanu da sagleda svoje mjesto u
sveopem Bojem poretku i da tako pripremljen, usredotoen, ue u molitveni prostor. Druga
mogunost dolazi od ideje rajskog vrta uope: bogomolja je na stanovit nain simbolino
predvorje raja, a put u raj vodi kroz redovitu molitvu u bogomolji i kroz bespogovorno
pridravanje svih vjerskih zapovijedi. Damije, kao mjesta molitve i kontemplacije, za razliku
od kranskih crkava u koje se najee ulazi izravno s trga ili iz ulice, imaju pretprostor za
fiziku i duhovnu pripremu prije molitve. Ograeno i od ostatka svijeta odvojeno dvorite
harem. Takav prostor, koji zapravo predstavlja vrt, pogodno je tlo za razliite metafizike
nadogradnje. Najee simbolizira rajski vrt. U umjetnosti i duhovnosti europskog
srednjovjekovlja ti simbolini i mistiki aspekti vrta obilno su koriteni. Kenneth Clark dri da
je motiv vrta, posredstvom kriara, u europsku umjetnost doao upravo s islamskog Istoka. I u
ovome se, dakle, moe traiti mogui poticaj izboru motiva.
Za seminarsku temu od vee vanosti je pretpostavka da je stabla na damijskom proelju vrlo
vjerojatno naslikao neki slikar uvezen iz bliskog primorskog okruja, Dubrovnika ili njegove
okolice. Manje mogue, ali ne i posve iskljueno, moe biti da je, barem u nekoj od prvobitnih
13

realizacija, ta stabla naslikao i neki talijanski, manje znaajan, (moda putujui) slikar. Ako su
u 16. st. te slike ve bile na proelnom zidu, najmanja vjerojatnost je da ih je slikao neki lokalni
umjetnik. U svemu i ovaj detalj dokaz je vie da se islamski kulturni element intenzivno stopio
sa zateenim supstratom podruja (u uem i irem smislu). I to na isti nain na koji se to
dogodilo u sluajevima gradnje damija, hanova, magaza, stambenih kua i drugih objekata.

ZAKLJUAK
Duga povijest stolakog kraja i Stoca obiljeena je smjetenosti na razmei Istoka i Zapada. U
svakom pojedinom razdoblju to je ostavilo konkretne tragove. Od vremena turskog osvajanja
podruje je postalo susretite razliitosti na najizravniji mogui nain. Kao i svugdje u svijetu,
takve sredine postaju

mjesta amalgamizacije. U procesu uzajamnog davanja i primanja

stvaraju se novi oblici. Gledano s aspekta vladajuih kulturolokih obrazaca, ti novostvoreni

oblici smatraju se stilski neistima i kao takvi uglavnom se tretiraju kao manje vrijedni. S druge
strane, gledani ''istijim'' okom manje pristrana arbitra, oni upravo u svojoj ''bastardnosti'' nude
izobilje zaudnosti.
Stolaka arija i objekti u njoj nastali su tako to se nova (turska, islamska) drutvena,
politika i vjerska funkcija ''nastanila'' u zateenu, dugotrajnim djelovanjem stvorenu, formu te
joj pridodala stanovit broj novih kulturolokih elemenata. Ponajvie u arhitekturi. Trei vaan
doprinos oblikovanju karaktera prostora jest utjecaj bliskih sredozemnih dalmatinskih gradova,
batinika uglavnom romanikogotike,dijelom i renesansne, kulture graenja (a i drugih
vidova stvaralatva).
Svi ti elementi vidljivi su na vanim i manje vanim stolakim graevinama: Carevoj
damiji, Podgradskoj damiji, musafirhani, hanovima, duanima, obiteljskim kuama
Sliku grada potpuno osebujnom na presudan nain, ipak, ini utjecaj mediteranskog
podneblja koje diktira nain gradnje bez obzira na vjeroispovijest, kao to diktira i nain ivota
u kru, u kamenu koji stoji na poetku i na kraju svakog promiljanja o stolakim
arhitektonskourbanistikim formama i koji im daje jedinstvenu ljepotu.

14

arijska damija

Portal arijske damije s natpisom o izgradnji i obnovi na turskom jeziku pisan nash-talik
pismom
15

Prvih pet stabala u nizu s lijeva na desno (4 empresa i palma)

Lijeva sofa
16

Detalj kronje ipka

Usporedba: s lijeva na desno: empresi na proelju damije, Fra Angelico i opet Fra Angelico.
Isti motiv, gotovo identina kompozicija, vrlo slina likovna realizacija.

17

LITERATURA
-

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1964.

Sv. 3, Islamska umjetnost, Demal eli, Husrev Redi.

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1959. Sv.

1,
Bosna i Hercegovina, Mirko eper, uro Basler, efik Belagi, oko Mazali, Hakija
Kulenovi, Alija Bejti.

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962. Sv.

2,
Damija, Husrev Redi.

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1966.

Sv.4,
Turska, Zdenko enoa, Husrev Redi.

Istorija umetnosti, Islamska umetnost, Beograd 1975. H. W. Janson.

Povijest umjetnosti od prethistorije do naih dana, Islam,Zagreb 1968. Germain Bazin.

Hercegovina, fotomonografija, Zagreb, 1981. Hercegovina od pojave prvih ljudi do

turskog perioda, Zdravko Mari.

Hercegovina, fotomonografija, Zagreb, 1981. Hercegovina pod osmanskom vlasti, Ahmed

S. Alii.

Povijesni prilozi, asopis, 29 (2005.), Kasnosrednjovjekovni Stolac, Mladen Ani.

Komisija/Povjerenstvo za ouvanje nacionalnih spomenika BiH, arijska damija i

arija u Stocu graditeljska cjelina, Slubeni glasnik BiH 2/05.,
http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1824

Arhitektura Bosne i Hercegovine, Osmanski period (1463 1878), Urbano okruenje,

Amir Pai.

Slovo Gorina '82, Stolaka arija, koncept za studiju, Demal eli.

Slovo Gorina '84, Tragajui za izvornou, Demal eli.

Slovo Gorina '74, Trajanje u drvetu i kamenu, Demal eli.

18

Slovo Gorina sijeanj 1966., Sultan Selimova (Careva) damija u Stocu, Hivzija
Hasandedi.

15 dana, asopis, 1-2/96, Putovanje u izgubljeni raj, esej, Margit Weinberg _ Staber.

Priroda u umjetnosti, Zagreb 1961. Kenneth Clark.

19

20