Professional Documents
Culture Documents
(S NAGLASKOM NA MOGORJELO)
Ćiro Truhelka (1865.-1942.)
Rođen 2. veljače 1865. u
Osijeku.
Dijete pobožne i radišne
obitelji.
Započeo svoje školovanje s tek
navršene četiri godine, kad
upisuje Pučku školu (na
njemačkom jeziku), u osječkoj
Tvrđavi. Razlog tomu nije bio
utjecaj njegove majke (bila
porijeklom Njemica), već zbog
toga što je Tvrđava bila jedna
od točki s koje će vojska
Austro-Ugarske Monarhije
pripojiti BiH svojim granicama.
Nakon završena
četiri razreda s
odličnim uspjehom,
upisuje osječku
donjogradsku
Gimnaziju (no prije
toga morao položiti
dobro poznavanje
hrvatskog jezika).
Nesretna sudbina
(smrt oca), njegovu
obitelj sili na
preseljenje u Zagreb,
što se i događa 1878.
godine.
Život u Zagrebu
Već od prvih dana njihova života u
tad malenom (imao 30 000
stanovnika) ali važnom gradu,
obitelj je vodila brigu spajanja
kraja s krajem.
Pored dovršetka srednjoškolskog
obrazovanja, Truhelka drži
instrukcije a pored latinskog i
grčkog jezika, uči uporedno
francuski, engleski i talijaksni
jezik (njemački savršeno
poznavao).
Druga tragedija koju je osjetio
zbila se 1880. godine, kad je
osjetio na svojoj koži razorni
potres, koji je velik dio grada
oštetio.
Pored svojih umjetničkih
aspiracija i želje za studijem
tehničkih znanosti, zbog
oskudice s novcem i nešto
kraćeg vremena potrebnog
da se završi, odabir
studiranja na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu bio je prirodan.
Truhelka upisuje povijest
umjetnosti i arheologiju, te
pohađao njima srodne
predmete.
Od profesora koji su mu
predavali, mnogi su se
iskazali kao istinske veličine
hrvatske povijesti, među
kojima se trebaju istaknuti
Ivo Kršnjavi, Hermann
Bollé i Vjekoslav Klaić.
Od svih profesora, Truhelkin potencijal prvi uočava
Ivo Kršnjavi, ravnatelj Obrtničkog muzeja i
rukovodeći čovjek novoosnovane Obrtničke škole u
Zagrebu.
Kršnjavi daje Truhelki prvo zaposlenje u Obrtničkom
muzeju, te se na taj način mladi student priprema za svoja
buduća zaduženja, putuje okolnim zemljama Austro-
Ugarske Monarhije, te uči iz njihovih primjera.
Uskoro dobiva i naredno zaposlenje, postaje profesor u
Obrtničkoj školi, gdje predaje Francuski Jezik i predmete
povezane s umjetnošću.
Njegov trud, zalaganje i
ekspertize u mnogim
područjima, navele su Ivu
Kršnjavija da na upit
Benjamina pl. Kallaya, upravo
njega predloži za budućeg
voditelja budućeg muzeja,
Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine.
No taj posao morao je pričekati,
jer je prof. Kršnjavi inzistirao da
Truhelka položi posljednja dva
ispita i odradi promociju, što i
čini u studenom 1885. godine, te
već početkom naredne godine
putuje u Beč na sastanak s Benjamin pl. Kallay (1839.-1903.)
Kallayem.
Truhelka i Zemaljski muzej BiH
Sastanak s ministrom financija Austro-Ugarske Monarhije bio je
veoma plodonosan, ne samo što je Truhelka prepoznat kao veliki
stručnjak (usprkos svojim godinama), već i zbog toga što je od
ministra Kallaya dobio punomoć da uz uvjet urednog informiranja
svojih koraka, ima odriješene ruke i njegovu potpunu zaštitu od
svih drugih.
Nakon puta u Olovo (1886.), Truhelka izdaje direktivu svim
razinama vlasti (civilnoj i vojnoj) u BiH povodom zabilježavanja
svih mogućih lokaliteta ili spomenika koji postoje na terenu.
Njegov prvi spomenik kojeg je evidentirao, bio je samostan u Olovu, dok
ponajviše suradnju ostvaruje s franjevcima koji su znali ponajviše o
mogućim starinama.
Pored samostana, Truhelka je zabilježio velik broj stećaka/biljega, pri
čemu su poneki imali uklesana slova bosanice/hrvatske ćirilice. Ti
spomenici otkrili su mu dio povijesti Bosne i Huma, iščitavajući na njima
imena bosanskih kraljeva, knezova i ostale plemenite gospode, no
zabilježio je i poneko ime klesara (ili kako su zvani –kovača ).
Istraživanje Glasinca (visoravan,
istočno od Sarajeva, pokraj
Sokolca) 1888. godine, označava
najveće otkriće i ostavštinu Ćire
Truhelke.
Glasinačka kultura (1800.pr.Kr-
200.pr.Kr.)
Veoma razvijena kultura, orijentirana
na trgovinu, ratarstvo ali i vojno
superiorna, uz odabir mjesta koja su
se lako mogla braniti, koja uz
dodatak gradina (prapovjesne
utvrde), postaju skoro neosvojiva Pored oružja (dvosjekli mačevi, kratki
mjesta.
i dugi noževi, vrhovi koplja),
Pokopi pod kamenim tumulima
pronađena je velika količina nakita (od
(tumul = humak)
jantarnih, staklenih, brončanih, zlatnih
Pripadnici ove kulturne skupine
i srebrenih zrna) no ponajviše ukrasnih
sele se ka istoku, zbog sve veće
predmeta je ipak bilo načinjeno od
najezde keltskih plemena sa
bronce.
zapada.
Pored navedenog istraživanja, neizostavno je spomenuti i
istraživanje Donje doline (južno od Bos. Broda).
Istraživanja na ovom lokalitetu započeo je Franjo Fiala 1896.,
no njegovom smrću 1898., vodstvo preuzima Truhelka.
Riječ je o velikom sojeničarskom naselju, gdje su
nastambe na nekim dijelovima očuvane sve do krova.
Na taj se način moglo razlučiti sve o njihovu životu (prehrana,
način života, pogrebni rituali, privreda i ekonomija)
Naziv Dioskuri je
skraćenica za
božanstvenu braću
(Kastor i Polideuk).
Sinovi su boga
Zeusa i kraljice
Lede (žena
spartanskog kralja
Tindareja).
Mogorjelo
Rezidencijalne prostorije
Mogorjelo je nastalo u vremenu I. st., kad nedaleko od ušća rijeke Trebižat niče
gospodarski kompleks villae rusticae.
Kroz svoju burnu povijest, minimalno tri puta je obnavljano, pri čemu prerasta svoju
prvotnu svrhu i dijelom postaje obrambena točka Narone ali i "primorskog limesa".
Prva obnova dogodila se sredinom III. st., druga se događa u vremenu prve polovice V. st., dok
se posljednja obnova događa u vremenu vladavine cara Justinijana (sredina VI. st.).
Pored navedenog vojnog karaktera, Mogorjelo je od svojeg početka pa do kraja,
primarno imalo gospodarsku djelatnost. Tomu svjedoče nalazi dva torkulara, te
spremnici za vino i prostorije gdje se vršila proizvodnja.
Brojka od 4 000 litara vina godišnje, govori sama za sebe.
Rimsko Carstvo