Zijad Duraković, osobitosti primjene lijekova u liječenju kroničnih bolesti, u: Medicus,

vol 9, br. 1 Kronične bolesti, Zagreb, 2000., str. 89-93.

Primjena lijekova u liječenju kroničnih bolesti

Prema World Health Organization, 20-30 % ukupnog broja potrošnje lijekova otpada na
dobne skupine starije od 65 godina. Starenjem organizma, ujedno se mijenjaju
farmakodinamika i farmakokinetika, javlja se dodatno i osjetljivost na primjenu doza lijekova
koji se rabe u npr srednjoj životnoj dobi a ujedno tim slijedom i nuspojave su češća pojava.
Naime, lijekovi kod osoba starije životne dobi nemaju isti učinak, smanjuje se njihova
apsorpcija, mijenja se raspodjela lijeka, smanjuje se količina vode u organizmu kao i minutni
volumen srca.1
Utjecaj lijekova
Jetra je mjesto gdje se mijene lijekova i biotransformacija odvija i jasno očitava, naime
starenjem ljudskog organizma smanjuje se i količina jetrenoga tkiva. Shodno tome, treba se
voditi računa o metaboličkom i bubrežnom klirensu. Starenjem, klirens lijekova jetre može
biti nizak, srednji i visok. Nizak klirens manji je od 100 ml / min i mogu ga imati lijekovi kao
što su varferin, digiitoksin, diazepan, indometacin, ibuprofen, teofilin, srednji klirens kreće se
od 100 do 500 ml / min i imaju ga lijekovi kao što su eritromicin, kinidin i kloramfenikol,
završno visoki klirens (veći od 500 ml / min) imaju nifedipin, verapamil, lidokain i dr.2
Inhibicijom mikrosomalnih enzima jetre, neki od lijekova mogu ometati djelovanje
drugih lijekova, jedan od primjera tog slučaja predstavlja cjepivo protiv gripe. Izlučivanje
lijekova i njihovih metabolita bubrezima se smanjuje, smanjuje se i klirens kreatinina kao i
mišićna masa tijekom starenja, stoga se mora voditi računa da se u serumima za osobe starije
životne dobi razina kreatinina kreće u granicama normale no uz sniženje glomerularne
filtracije za 30 do 50 %. Ipak treba se imati u vidu da normalna razina kreatinina ne znači i
očuvanje normalnog funkcije bubrežne funkcije, stoga se treba analizom i praćenjem
modificirati primjena lijekova.3
Starija životna dob u medicinskome smislu znači i češću pojavu nekih bolesti i pojava
kao što su šećerna bolest, artezijska hipertenzija, asteroskleroza, dehidracija koja u nekim
slučajevima i u kombinaciji s nefrotoksičnih lijekova može dovesti do akutnoga zatajenja
bubrega. Stoga zbog očuvanja bubrega kod osoba starije životne dobi treba sniziti doze
određenih lijekova, među kojima se ističu aminoglikozidni antibiotici, diuretici distalnog
1
Duraković, 2000., str. 89.
2
Duraković, 2000., str. 89.
3
Duraković, 2000., str. 90.
tibula, spironolaktom, triamteren, amilorid, litijeve soli, klurpropamid, glikozidi digitalisa,
digoksin i drugi.4
Nuspojave
Osjetljivost ljudskog organizma u starijoj životnoj dobi osjetljivije je na lijekove nego li
je bilo u srednjoj ili pak mlađoj životnoj dobi. Neki od razloga za to može biti prisustvo više
bolesti istodobno u ljudskom organizmu, smanjena osjetljivost receptora za npr. izoprotenol,
povećana osjetljivost na oralne antikoagulanseili diazepam te teže podnose druge razne
vidove terapija i potrebno je često regulirati doze na individualnoj razini uz prethodno
obavljene nalaze. Jedan od razloga težeg podnošenja lijekova zasigurno je i kraće vrijeme
poluizlučivanja difenilhidentoina dok je kliens viši nego li kod mlađih osoba te potrebne su
niže doze kad je riječ primjene peroralnih antikoagulansa. 5
Lijek Neželjeni učinak
Barbiturati -Konfuzija
Beta – blokatori -Zatajenje srca, mentalna depresija, šećerna
bolest, bronhalna astma.
Diuretici: -Šećerna bolest, urična dijateza,
-Henleove petlje hipokalemija, prolongirana diureza
-Kortigalnog segmenta distalnog tubula (klortalidon),
-Dizopiramid -Hiperkalemija, zatajenje bubrega,
-Estrogeni -Retencija urina,
-Estrakinska kiselina -Retencija tekućine, zatajenje srca
-Fanibutazon* -Gluhoća
-Glikozidi digitalisa -Aplastična anemija
-Gvanetidin* -Trbušni bolovi,psihoza, umor, promjene
-Karbenoksolon* ponašanja
-Klorpromazin -Ortostatska hipotenzija
-Klorpropamid* -Retencija tekućine,zatajenje srca
-Indometacin -Ortostatska hipotenzija, hipotermija.
-Izoniazid -Hipoglikemija.
-Mefenaminska kiselina -Aplastična anemija.
-Nitrofurantoin* -Hepatotoksičnost.
-Proljev.
-Periferna neuropatija (nedjelotvoran protiv
-Pantazocin* E. coliako je klitens kreatinina <40 ml / min).
-Tetraciklini (osim doksiciklina) -Konfuzija.
-Porast ureje u serumuu zatajivanju bubrega.
*- Lijekovi koje starije osobe trebaju izbjegavati.

Tavlica broj Prikaz lijekova koji mogu imati neobičajne i teške nuspojave u osoba starije životne dobi
(preuzeto iz: Duraković, 200., str. 90.)

4
Duraković, 2000., str. 90.
5
Duraković, 2000., str. 90.
 Nuspojave su jedan od važnijih aspekata, ukoliko se izuzme interakcija lijekova, kod
populacije starije životne dobi. Mijenjanje farmakokinetike u starijoj životnoj dobi, zasigurno
je jedan od razloga drugačijih posljedica uzimanja određenih lijekova, no ne može biti glavni
uzrok takvih događanja. Kad se ima u vidu već navedena povećana osjetljivost na lijekove,
ova dobna skupina više nego li ijedna druga zahtjeva individualiziranu farmakoterapiju dok se
doze moraju sniziti ovisno o dobivenim nalazima određene osobe. Primjer takve prakse je
morfij, koji se daje u nižoj dozi za starije osobe nego li je primjenjivo za one mlađih dobnih
skupina. Naime, tzv uobičajna doza morfija kod osoba starije životne dobi dovodi do
depresije središnjeg živčanog sustava, što se ne događa kod mlađih osoba.6
Analize su pokazale da od svih lijekova, najviše nuspojava kod osoba starije životne
dobi ostavljaju diuretici (tab. br. 1), glikozidi digitalisa, antidepresivi, analgetici i
antihipertenzivi. Nuspojava može biti također i rezultat nebrižnog pristupa bolesniku, čiji je
plod obično i pogrešno odabrani lijek ili doza ispravnoga lijeka. Sljedeći razlozi nuspojava su
prekomjerno propisivanje lijekova koje je rijetko plod opravdanih razloga te nepridržavanje
terapije ili pak pogrešno propisivanje terapije. Dio krivice u mnogim slučajevima snosi i
bolesnik koji pogrešno shvati savjet liječnika ili na samostalno uzima lijekove koji bi mu
mogli pomoći za njegovo stanje. Koliko je opasna pogrešna terapija ili neselektivno uzimanje
lijekova za osobe starije životne dobi pokazuje studija koja iznosi rezultat da su osobe u dobi
od 70 do 79 godina doživjele 7 puta češće nuspojave nego li je to bio slučaj kod osoba od 20
do 29 godina.7

6
Duraković, 2000., str. 90-91.
7
Duraković, 2000., str. 91.