Ivica Žile

KULTURNA BAŠTINA OTOKA LOKRUMA PRIJE

BENEDIKTINACA

Otok Lokrum smiješten je jugoistočno od Dubrovnika, udaljen od obale oko

800 metara. Naziv otoka dolazi od latinske riječi acrumen, što znači kiselo
voće (naranče i limuni). O naseljenosti otoka u prapovijesti, svjedoči nalaz
grobnih priloga, a vezuju se uz ilirsko pleme Plereja.
Za antičko razdoblje povezuju se dva nadgrobna kamena ulomka -stele iz
ranorimskoga razdoblja. Pronalazak reutiliziranoga kasnoantičkoga ulomka
tijekom predromaničkog razdoblja omogućuje pretpostavku o kasnoantičkoj
sakralnoj građevini na otoku. Upitnost o pustinjacima reda sv. Bazilija, koju
plasira starija literatura, da su oni od dubrovačke komune dobili otok 915.
godine, za sada nema nikakvih materijalnih dokaza stoga se njihovi navodi
moraju uvjetno koristiti.

Otok Lokrum smješten je jugoistočno od Dubrovnika, udaljen od obale oko

800 metra. Naziv otoka dolazi od latinske riječi acrumen, što znači kiselo voće -
naranče i limuni (Skok, 247).
Bez obzira na nesuglasja naših geografa da li Lokrum (Bogić-Skok, 670), 1
pripada elafitskoj grupaciji ili dubrovačku-cavtatskoj otočnoj skupini, najstariji
arheološki nalazi s njega potječe iz želježnoga razdoblja 6. i 5. stoljeća prije Krista.
Nalazi su pronađeni 1927. godine u dva groba, a sastoje se od jedne pracertozoidne
spone i tri alke. Njihova provenijencija veziva se uz libursku i picentsku kulturu (
Batović, 62 i 65) (sl. 1).
Prije dvadesetak godina na otoku Lokrumu pronađen je ulomak ranorimske
nadgrobne ploče - stele u nasipu puta uz sjeveroistočni zid Beneditinskog samostana
svećenika CAES…. koju posvećuje svojoj supruzi (sl. 2).

CAE(S…)
SACER(DOS)
IVLIVS-PV(B?…)
(C)ONIVGI
M2

Tijekom prošlogodišnjih arheoloških i konzervatorskih radova koji se izvode

već niz godina na ostacima Crkve sv. Marije i romaničkog benediktinskog
samostanskoga sklopa na otoku Lokrumu pod vodstvom Konzervatorskog odjela u
Dubrovniku s financijskom potporom Ministarstva kulture uz izuzetnu suradnju s

1
Prvi njegovov navod potječe iz 1. stoljeća u djelu Naturalis historiae rimskog povjesničara Plinija
Starijeg (23.-79.)
2
. Zahvljajem se kolegici Aleksandri Faber koja mi je nesebično ustupila sve podatke o natpisu, kao i
njegovo čitanje. Ulomak natpisa, vapnenac, veličine: 20 x 25 cm deb. 9,5 cm. Ispisan kapitalom na pet
redova teksta s visinom slova 2,2 cm, u prvom redu uz redukciju od 1,8 cm u poslijednjem redu.

366
 Slika 1. Brončani nakit

Slika 2. Ulomak ranorimske stele

Rezervatom Lokrum kao i sa izvođačem radova tvrtkom Građevinarom Qulein d. d.,

nisu ni ove godine, kao i prethodnih, izostali vrijedni arheološki nalazi.
Prethodnih godina pronađeni su ulomci ranoromaničke, romaničke,gotičke i
renesasne skulpture uz mnoštvo grobnih priloga.

367
 Nedavno je pronađen ulomak rimskog nadgrobnog spomenika stele. Natpis je
epigrafski prežitak, a datira se pomoću prvog sačuvanog retka natpisa:

D(is) M(anibus)

kojeg vremenski točno ukotvuje list bršljana (hedera kao disvigens znak je otmjenije
izvedbe tj skuplje narudžbe) uklesan između dvije navedene skraćenice abrevijature
List bršljana u rimskoj funeralnoj ikonografiji (kao i u kasnijim povijesnim
razdobljima) predstavlja motiv smrti, a u ovom slučaju omogućuje točnu dataciju
natpisa u 2. ili 3. stoljeće (sl. 3).

Slika 3. Ulomak stele

Južno od renesansnog samostanskog sklopa u ivičnjaku staze koja vodi prema

Mrtvom moru, zaljubljenik otoka Lokruma gospodin Antun Ničetić, pronašao je
ulomak kamene skulpture 2002. godine. Odmah me je ushićeno izvjestio o nalazu (
Ničetić, 221-237). Prvo sam pomislio da je pronađen peti ulomak predromaničke
provenijencije koji je pripadao kamenoj opremi prve beneditinske crkve. Međutim,
ekspertizom nalaza zaključio sam kako je nalaz kamenog ulomka mnogo znakovitiji
od prvotne pretpostavke (još jedan predromanički ulomak iz prve polovine 11.
stoljeća) koji dopunjuje spoznaje o kamenom namještaju sakralne građevine (Žile,
145-148)
Ulomak je isklesan od vapnenca, oštećen je po svim stranicama, dim: šir. 30
cm, vis. 18 cm, deb. 8 cm. Na bočnoj stanici ulomka ures je izveden troprutom
pletenicom, obrubljenom jednostavnom rubnicom. Jedino sačuvano središnje polje
pletenice ukrašeno je stiliziranim profiliranim križem. Na široj stranici ulomka
isklesana je široka rubnica dok je sačuvano središnje polje neznatno upušteno. Premda
na njemu nije sačuvan ures najvjerojatnije se radi o ulomku starokršćanskog pluteja
koji je oblikovao oltarnu pregradu za sada još nepoznate sakralne građevine iz

368
navedenog razdoblja s otoka Lokruma. 3 Da li se može promišljati o pretpostavci o
postojanju starokršćanske sakralne građevine na Lokrumu, temeljem
novopronađenoga ulomka skulpture te nalaza iz ranijih kulturnih razdoblja
(željezodobnih i antičkih) omogućuju opravdanost iznesene pretpostavke ( sl.4).

Slika 4. Ulomak reutiliziranoga starokršćanskoga pluteja u predromaničkom

razdoblju

Prije benediktinaca na otoku Lokrumu prema podatcima iz starije literature

navodno su na njemu obitavali pustinjaci po pravilu sv. Bazilija, kojima je
dubrovačka komuna ustupila otok već 915. godine. U vezi prethodnog navedenog
nema nikakvih materijalnih dokaza koja bi uputila na istinitost iznesenih hipoteza, već
na insinuacije da su bazilijanci pripadali ortodoksnoj crkvi, što nije ničim utemeljeno,
posebice što se radi o vremenskoj odrednici hipoteze koja podastire navedeno gotovo
prije jednoga stoljeća, 1054. godine, kada nastaje raskol u kršćanstvu na katolike i
ortodoksne.

Zaključno
Otok Lokrum smiješten je jugoistočno od Dubrovnika, udaljen od obale oko
800 metara. Naziv otoka dolazi od latinske riječi acrumen, što znači kiselo voće
(agrumi)

3
. Debljina ulomka također ide u prilog predložene atribucije

369
 Bez obzira na nesuglasja naših geografa pripada li Lokrum elafitskoj grupaciji
ili dubrovačko-cavtatskoj otočnoj skupini, najstariji arheološki nalazi s njega potječu
iz željeznog razdoblja 6. i 5. stoljeća prije Krista. Njihova provenijencija vezuje se uz
liburnsku i picentsku kulturu. Prije dvadesetak godina na otoku Lokrumu pronađen je
ulomak ranorimske nadgrobne ploče - stele u nasipu puta uz sjeveroistočni zid
Beneditinskog samostana svećenika CAES… koju posvećuje svojoj supruzi.
Južno od renesansnog samostanskog sklopa u ivičnjaku staze koja vodi prema
Mrtvom moru, pronađen je ulomak kamene skulpture. Ulomak je isklesan od
vapnenca, oštećen je po svim stranicama. Na bočnoj stranici ulomka ures je izveden
troprutom pletenicom, obrubljenom jednostavnom rubnicom. Na široj stranici ulomka
isklesana je široka rubnica dok je sačuvano središnje polje neznatno upušteno. Premda
na njemu nije sačuvan ures najvjerojatnije se radi o ulomku starokršćanskog pluteja
koji je oblikovao oltarnu pregradu za sada još nepoznate sakralne građevine iz
navedenog razdoblja s otoka Lokruma.
Tijekom ovogodišnjih arheoloških i konzervatorskih radova koji se izvode već
niz godina na ostatcima Crkve sv. Marije na otoku Lokrumu pod vodstvom
Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Pronađen je ulomak rimskog nadgrobnog
spomenika stele. Natpis je epigrafski prežitak, a datira se pomoću prvog sačuvanog
retka natpisa:

D(is) M(anibus)

kojeg vremenski točno ukotvuje list bršljana (hedera kao disvigens znak je
otmjenije izvedbe tj. skuplje narudžbe) uklesan između dvije navedene skraćenice
abrevijature. List bršljana u rimskoj funeralnoj ikonografiji (kao i u kasnijim
povijesnim razdobljima) predstavlja motiv smrti, a u ovom slučaju omogućuje točnu
dataciju natpisa u 1. ili 2. stoljeće.
Prije benediktinaca na otoku Lokrumu prema podatcima iz starije literature
navodno su na njemu obitavali pustinjaci po pravilu sv. Bazilija, kojima je
dubrovačka komuna ustupila otok već 915. godine (Ostojić, 421). U vezi prethodnog
navedenog nema nikakvih materijalnih dokaza koja bi uputila na istinitost iznesenih
hipoteza, već na insinuacije da su bazilijanci pripadali ortodoksnoj crkvi, što nije
ničim utemeljeno, posebice što se radi o vremenskoj odrednici hipoteze koja
podastire navedeno gotovo prije jednoga stoljeća, 1054. godine, kada nastaje raskol u
kršćanstvu na katolike i ortodoksne.

Literatura
Batović Š. „Osvrt na područje Dubrovnika u prapovijesti“, Izdanje Hrvatskog
arheološkog društva, 12, Zagreb, 1988.
Bogić-Skok, „Elafitski otoci“, Hrvatska enciklopedija, V, Zagreb, 1945.
Ničetić A., „Otok Lokrum – jučer, danas sutra“, Dubrovnik, 1-2/2002,
Dubrovnik 2002.
Žile I., „Predromanička skulptura s Otoka Lokruma, Rožata i Komolca u Rijeci
Dubrovačkoj“, Starohrvatska prosvjeta, 21, Split 1995.

370