Sveuilite u Zadru

Odjel za arheologiju

Nekropola Kai Maklinovo brdo i nekropola uz humak

Materiza kod Nina

Seminar iz kolegija Nacionalna arheologija

Mentor: Jure uur, prof. Izradio: Vatroslav paniek

Zadar, travanj 2013. g.

SADRAJ

Uvod.........................................................................................................................................3

Kai Maklinovo brdo...........................................................................................................4

Nin Materiza...........................................................................................................................7

Zakljuak....................................................................................................................................9

Grafiki prilozi..........................................................................................................................10

Literatura...................................................................................................................................13

2
Uvod

Krajem 19. st., preciznije 1885. g. osnutkom kninskog Odbora za istraivanje starohrvatskih
starina poinje povijest istraivanja starohrvatskih grobalja u sjevernoj Dalmaciji. Osoba ije
je ime najbitnije u tim samim poecima bio je Lujo Marun, zaetnik hrvatske arheologije u
Dalmaciji.

Godine 1886. Marun vri dva istraivanja u okolici Knina. Na tim se istraivanjima fokusiralo
na starohrvatsku crkvenu arhitekturu, skulpturu i kamenu plastiku iz 10. stoljea, vremena
hrvatskog vladara Stjepana Drislava.1

S obzirom da se ovim istraivanjima dolo do velike koliine arheolokog materijala ukazala

se potreba za osnivanjem Prvog muzeja hrvatskih starina u Kninu 1893. godine.

Na samom kraju 19. i u prvim desetljeima 20. st. istraivanja se iz okolice Knina ire u druge
dijelove sjeverne Dalmacije, na jugoistoni dio Bukovice i vei dio Ravnih kotara na kojima
je Lujo Marun istraivao sve do poetka Prvog svjetskog rata. Nedostatak Marunovih
istraivanja je u njihovom nestrunom provoenju, a k tome su rezultati slabo ili nikako
publicirani.2

Izmeu dva svjetska rata istraivanja su se radila u malom opsegu i bila su sondanog
karaktera. Nakon Drugog svjetskog rata, arheolokim se istraivanja pruila velika potpora u
svakom smislu, osobito financijskom.3 U desetljeima koja slijede hrvatska se arheologija
razvila iz praktiki amaterizma u pravu znanost.

1
J. BELOEVI, 1980, 15.
2
J. BELOEVI, 1980, 15.
3
J. BELOEVI, 1980, 17.

3
Kai Maklinovo brdo

Na priblino 27 km vonje autom od Zadra, u Ravnim kotarima, nalazi se selo Kai (danas
Donji Kai). Na tom arheoloki bogatom podruju od 1954. do 1967. istraeno je sedam
srednjovjekovnih lokaliteta s vie od 1000 grobova od 7. do 13. st. i tri spomenika
starohrvatske crkvene arhitekture.4

Oko 1, 5 km jugozapadno od seoske crkve koja se nalazi na malom uzvienju na poetku sela
nalazi se poloaj Maklinovo brdo. Na tom je poloaju otkrivena najstarija nekropola na
podruju Dalmacije (T. I., 1). Ta se nekropola nalazi na povienom pjeanom platou na
kojem su mjetani povremeno nailazili na grobove koje su unitavali.5

Arheolokim izvidom terena dolo se do puno povrinskih ulomaka slavenske keramike.

Sustavno istraivanje lokaliteta provedeno je 1955. g. pod vodstvom Mate Suia kada je
istraen 21 grob, ali je iz financijskih razloga kratko trajalo te je nastavljeno tek 1957. g. I u
toj drugoj kampanji koju je vodio Mate Sui istraen je 21 grob. Tada se zakljuilo da je
nekropola istraena.6

Kada je jedan mjetanin na lokalitetu sluajno pronaao poetkom 1967. g. jedan slavenski
up, eljezni no i bronani jeziac pojasa, istraivanja su nastavljena pod vodstvom Janka
Beloevia. Ovoga se puta istraivalo sjeverno i juno od prijanjih pozicija te je otkriveno 13
starohrvatskih grobova, a broj ukupno istraenih grobova se popeo na 55. Vano je naglasiti
kako je dio grobova na nekropoli bio devastiran.7

Sada treba rei neto o nainu ukopa pokojnika na ovoj skeletnoj nekropoli. Na njoj su
prisutna dva tipa grobova: grobovi u obinim zemljanim rakama, njih 12 i grobovi s
upotrebom kamena, njih 43. Grobovi s upotrebom kamena razlikuju se po koliini
upotrijebljenog kamena, kao i po mjestu gdje se taj kamen postavlja uz pokojnika. Nema
pravila u postavljanju kamena uz pokojnika, ali se on obino nalazio uz glavu ili noge, bilo s
jedne ili obiju strana pokojnika.8

Kao trei tip grobova valja istai grob izgraen od rimskih spolija koji je svojevrstan
kuriozitet i jedini poznati primjer na nekropoli. Taj je grob bio etvrtastog oblika, izraen od

4
J. BELOEVI, 1980, 44.
5
J. BELOEVI, 1980, 44.
6
J. BELOEVI, 1980, 45.
7
J. BELOEVI, 1980, 45.
8
J. BELOEVI, 1980, 45.

4
nekoliko vertikalno postavljenih ploa, a dno groba je bilo poploano kanmenim ploama.
Poklopnica je bila od klesanog kamena rimskog porijekla.

etvrti je tip groba slian ovom treem, ali izraen je od kalcificirane pjeane mase.9

Neki su grobovi bili praktiki na samoj povrini, na dubini od desetak centimetara, a oni na
jugozapadnoj strani terena su bili na dubini od oko 2 metra. Zbog konfiguracije tla i terene, te
dubine grobova vjerojatno nisu izvorne, a stvarna je dubina ukopa mogla iznositi oko 1
metar.10

Pokojnici su bili ukopani na leima, pojedinano, s rukama ispruenim uz tijelo uz neznatne

devijacije. Dva su groba dvojni ukopi, i to grob 49 u koje su ukopani mukarac i ena i grob
10 u kojem su ukopane dvije odrasle osobe, suprotno orijentirane. Spol im se nije mogao
odrediti.

Od pogrebnih obreda treba izdvojiti dvije odsjeene glave, bez ostalih kostiju te kamene ploe
koje su namjerno postavljene na grudi i/ili noge pokojnika. Takvi su obredi prisutni i na
drugim nekropolama poganskog horizonta u Dalmaciji.11

Grobovi s orijentirani u pravcu I-Z, s otklonima, ovisno o godinjem dobu kada je pokojnik
ukopan, odnosno o poloaju sunca. Glava pokojnika gledala je na zapad.

Od grobnih priloga (T. I., 2) s ove nekropole treba izdvojiti: eljeznu strijelu, eljezne noeve
(bojne), eljeznu sjekiru, eljezne ostruge s garniturom za zakopavanje obue, eljezne
noeve manjih dimenzija, eljezna britva koja je djelomice sauvana, eljezna ila, glinene
prljenove, kresiva s kremenjem, eljezni srp, kamene bruseve, eljezni avao s krupnom
glavicom, eljezne alke, eljezne preice, okove pojasa od eljeznog lima sa dvije bronane
alke, eljezne avle od kone obue, fragmente koe od obue, srebrne grozdolike naunice,
dvije zlatne, etiri srebrne i jedna bronana kariica, prstenje od srebrnog lima ukraeno
punciranjem i graviranjem, srebrni torkves, erdani sa zrnima od staklene paste raznih boja,
oblika i tehnika izrade, srebrni privjesak, dva bronana jezica, nekoliko ulomaka od kotanog
iglenika te keramike posude od kojih je dvadeset iz grobova, a sedam izvan njih.12

Ova je nekropola trajala od otprilike 8. pa do prve polovine 9. stoljea.

9
J. BELOEVI, 1980, 45.
10
J. BELOEVI, 1980, 45.
11
J. BELOEVI, 1980, 46.
12
J. BELOEVI, 1980, 46.

5
Drugo groblje udaljeno pedesetak metara od kosturne nekropole starohrvatskog razdoblja
paljevinskog je karaktera. Otkriveno je prilikom poljoprivrednih radova kada su se uoili
tragovi paljevine i pepala koji su bili pomijeani sa spaljenih ljudskim kostima i ulomcima
keramike. Otkrilo se dvadesetak takvih mrlja na povrini od oko 200 m 2. Nakon pregleda
terene prikupljeno je dosta ulomaka slavenske keramike te ulomci ljudskih kostiju i pepela.13

Pretpostavlja se da su velike keramike posude izbaene traktorskim plugom s dubine od oko

50 cm te su pritom unitene. Okolnosti pod kojima su ovi nalazi pronaeni i njihov karakter
dokaz su da se radi o urnama u kojima su sahranjeni spaljeni pokojnici.

Istraivanja veeg opsega nisu bila mogua jer je teren uzurpirao jedan poljoprivrednik te
posadio sadnice vinove loze. Arheolozima je branio istraivanje iako se radilo o ope
narodnoj imovini (jugoslavenski termin za dravno vlasnitvo). Naposljetku je popustio te se
uspjela otvoriti i istraiti jedna sonda u kojoj su naeni ulomci slavenske keramike i nekoliko
ulomala ljudskih kostiju. Daljnja istraivanja na terenu iz gore navedenih razloga nisu
nastavljena.14

Sada nekoliko rijei o nainu ukopa pokojnika. Sigurno je da se pokojnici nisu spaljivali na
mjestu gdje su pronaene urne, ve se to inilo negdje dalje na lomai. Nakon spaljivanja,
kosti su se zajedno s pepelom stavile u aru i ukopale u zemlju te je iznad napravljen
humak.15

Ovo groblje ima paralele u slinim slavenskim grobljima u ekoj i Slovakoj, ali i u drugim
zemljama gdje su ivjeli Slaveni koji su mrtve pokapali u keramikih urnama.

Ovi paljevinski grobovi zasada su najstariji arheoloki nalazi Slavena na podruju Dalmacije
jer se datiraju u 7. stoljee. Vrlo je vana i injenica da je na ovom groblju po prvi puta na
podruju bive Jugoslavije zabiljeeno pokapanje spaljenih pokojnika u keramikim
urnama.16

13
J. BELOEVI, 1980, 47.
14
J. BELOEVI, 1980, 47.
15
J. BELOEVI, 1980, 47.
16
J. BELOEVI, 1980, 48.

6
Nin Materiza

Humak Materiza smjestio se oko 1 km jugoistono od Nina. Humak Materiza jedan je od 3

meusobno bliskih humaka. Jedan humak se zove Pekinica, a na drugom se nalazi crkvica Sv.
Nikole iz 11. stoljea koja ima trolisni tlocrt. Sva 3 humka, visine 2 3 m nadvisuju relativno
ravan ninski pejza (T. II., 1).

Tim se humcima ne moe detaljno odrediti karakter zbog nedovoljne istraenosti, ali postoji
nekoliko mogunosti: mogu bit prapovijesnog ili ranosrednjovjekovnog porijekla, a moda su
mogli biti koriteni i kao stara kultna mjesta.17

Godine 1947. Grga Otri, zadarski konzervator otvorio je jednu sondu na humku Materiza
koja nije dala rezultata, a sljedee je godine Mate Sui iz Arheolokog muzeja u Zadru
zapoeo istraivanje.

Tijekom kratke istraivake kampanje od 15 dana na jugoistonoj strani humka otkriveno je

16 starohrvatskih grobova. Istraivanja su nastavljena tek 1955. godine pod vodstvom Mate
Suia i ime Batovia kada je istraen cijeli humak. Na sjeverozapadu humka otkriveno je 9
starohrvatskih grobova. Navedene su se kampanje bavile poganskim horizontom.

Ukupno je istraeno 29 grobova, a 3 groba nisu starohrvatska ve su naknadni ukopi. Uz

jedan su grob pronaeni samo dvije keramike posude bez kostiju, pa je taj grob zanemaren.
Ukupno je otkriveno 25 starohrvatskih grobova koji su se nalazili na dubini od 70 cm do 1
m.18 Vano je naglasiti kako su svi grobovi pronaeni izvan granica samog humka.

Pokojnici su ukapani u dva osnovna oblika groba: u obine zemljane rake i grobove s
kamenom grobnom arhitekturom. Drugi tip grobova bio je omeen nepravilnim neobraenim
kamenjem. Kod nekih se grobova nalazio samo po jedan kamen smjeten uz glavu ili neki
drugi dio kostura. U najveem broju sluajeva grobovi su bili ograeni s jedne ili vie strana
kako bi se dobio pravokutan oblik. Dno groba bilo je zemljano, a izostala je i kamena
poklopnica (T. II., 2).

Svi pokojnici uz humak bili su inhumirani i uglavnom loe sauvani. Neki su grobovi bili
oteeni poljoprivrednim radovima prije istraivanja, a neki su oteeni tijekom istraivanja.19

17
J. BELOEVI, 1980, 19.
18
J. BELOEVI, 1980, 20.
19
J. BELOEVI, 1980, 20.

7
Od 25 istraenih pokojnika, 8 su bili mukarci, 3 su bile ene i 1 pokojnik je bilo dijete i 1
mladi. Ostali su pokojnici bili loe sauvani pa im se spol nije mogao odrediti.

Za razliku od nekropole Kai Maklinovo brdo, gdje su pokojnici orijentirani u smjeru I

Z, ovdje orijentacija nije bila ista kod svih pokojnika. Vei je broj pokojnika orijentiran u
smjeru SZ JI, a manji JZ SI. Svi su pokojnici bili okrenuti tako da im je glava bila na
strani humka. Pretpostavlja se da je upravo zbog elje da se pokojnik okrene s glavom prema
humku dolo do odstupanja u orijentaciji.20

Pokojnici su u grobove bili poloeni na lea s rukama ispruenim niz tijelo. Od 25 grobova, 2
su dvojna. Spol osoba iz jednog groba nije mogue odrediti, a u drugom su ukopani mukarac
i dijete. Uz jedan grob mukarca s bojnim noen pronaen je grob novoroeneta. Postoji
mogunost da je rije o ocu i sinu.21

Od pogrebnih rituala treba istai pojavu paljenja vatre u grobovima ili oko njih. Taj je ritual
izrazito poganskog karaktera koji ima za cilj osloboditi pokojnika zlih duhova. Ti su rituali
prisutni u 3 sluaja.

Grobni inventar nekropole uz humak Materiza sastoji se od keramike, nakita, oruja i orua.
Grobni prilozi pronaeni su u 13 grobova. Keramika pronaena u grobovima u pravilu se
nalazila uz glavu pokojnika.22 Pronaeno je ukupno 16 posuda koje su manjih dimenzija i
uglavnom su trbuasto-krunog oblika. Izraene su na spororotirajuem lonarskom kolu te
imaju otisak kola na dnu. Kvalitetne su izrade i dobro su peene na otvorenoj vatri. Izraene
su od proiene gline koja je pomijeana s pijeskom s primjesama kvarcita. Posude su izvana
glatke, a na neke imaju otiske prstiju s unutranje strane. Samo jedna posuda je ukraena
motivom slova X na trbuhu posude (T. II., 3).23

Osim keramike, pronaeni su: 3 eljezna kresiva, tri eljezna noa, 1 kameni brus,1 eljezni
avao s krupnom glavom, 2 bojna noa, 2 eljezne strelice, 1 bronani prsten i 3 zrna ogrlice
od staklene paste.

Nekropola uz humak Materiza datira se u priblino 8. st., u najstariji starohrvatski horizont u

Dalmaciji.

20
J. BELOEVI, 1980, 20.
21
J. BELOEVI, 1980, 20.
22
J. BELOEVI, 1962, 241.
23
J. BELOEVI, 1962, 242.

8
Zakljuak

Dvije nekropole obraene u ovome seminaru, nekropola Kai Maklinovo brdo i nekropola
kod humka Materiza primjer su najstarijih nekropola koje su dosad (do 1980. g.) otkrivene na
podruju Dalmacije. Ukopi pokojnika na tim nekropolama priblino su istog karaktera,
skeletni ukopi u ispruenom poloaju s rukama uz tijelo i prilozima u nekropolama Materiza i
Kai Maklinovo brdo i jo jedno paljevinsko groblje udaljeno pedesetak metara od
starohrvatskog kosturnog groblja Kai Maklinovo brdo. Razlike u ukopima su u orijentaciji
pokojnika. Stoga se moe zakljuiti kako su ova 3 groblja zasigurno istovremena.

9
Grafiki prilozi

Tabela I.

Slika 1 poloaj pokojnika na nekropoli Kai Maklinovo brdo (preuzeto iz J.

BELOEVI, 1980)

Slika 2 grobni prilozi na nekropoli Kai Maklinovo brdo (preuzeto iz J. BELOEVI,

1980)

10
Tabela II.

Slika 1 pogled na humak Materiza kraj Nina (preuzeto iz J. BELOEVI, 1962)

Slika 2 crte slavenskog groba iz nekropole Materiza kraj Nina (preuzeto iz J.

BELOEVI, 1962)

11
Slika 3 slavenska keramika iz nekropole Materiza kraj Nina (preuzeto iz J. BELOEVI,
1962)

12
Literatura:

BELOEVI, J., 1962. Janko Beloevi, Slavenska keramika iz ranosrednjovjekovne

nekropole Materiza kraj Nina, Diadora, 2, Zadar, 237 249.

BELOEVI, J., 1980. Janko Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od 7 9. stoljea,

Zagreb

13