Karaburma nekropola mlaeg eljeznog doba.

Pripada Skordiscima koji su se nakon poraza

kod Delfa 279. g. naselili na ovom podruju Balkana, ua Save i Dunava. Nakon
nastanjivanja, brzo se oporavljaju te pokoravaju Tribale i zauzimaju dijelove teritorija
Autarijata i Geta koji su ivjeli na tom podruju.
O ovome razdoblju prapovijesti ne znamo puno, najvie je poznato iz povijesnih izvora. to
se tie arheoloke grae Skordiska, uglavnom poznajemo posljednje razdoblje njihove
povijesti (sredina 3. sredina 2. st. pr. Kr.). Razdoblje njihove rane povijesti koje je slabo
poznato, dokumentirano je na nalazitima Karaburma i Rospi uprija (danas predgraa
Beograda).
Istraivanja na Karaburmi 1958. 1963. g. Razdoblja naseljavanja: mlai eneolitik, bronano
doba, mlae eljezno doba. Karaburma i Rospi uprija pripadaju jedinstvenoj geografskoj i
kulturnoj cjelini s istovremenim prapovijesnim nalazima.
Arheolokim istraivanjima potvrena su samo otvorena naselja Skordiska. Fortifikacije nisu
pronaene, meutim to ne znai da ih nije bilo. Moda se nisu ouvala zbog blizine Dunava i
konfiguracije terena.

Nekropola na Karaburmi sastoji se od 96 grobova, samo ih je 6 inhumirano na ukupnoj

povrini od cca 16 ha. Groblje rodovskih zajednica mlaeg eljeznog doba. Istraena povrina
iznosi 1200 x 200 m. Grobovi su bez pravilnog reda , a rubovi pojedinih grobnih jama nisu
mogli biti definirani zbog sastava i konfiguracije tla. Mlai grobovi nisu preslojavali ili na neki
drugi nain unitavali starije; postoji mogunost da su grobovi bili na neki nain obiljeeni.

Na Karaburmi su pokojnici pokapani biritualno, a prevladava incineracija (90:6). Inhumiranje

je stariji nain pokapanja i Kelti su ga prenijeli u Podunavlje sa matinog podruja, ali pod
utjecajem autohtonog stanovnitva, ritual spaljivanja je prevladao. Najstariji grobovi na
nekropoli su 63 i 67 (datiraju se u 3. st. pr. Kr.). Orijentacija pokojnika nije previe vana.
Inhumirani pokojnici u polagani u ispruenom stavu, sa rukama uz tijelo.
U grobovima s inhumacijom prisutan je manji broj keramikih posuda, to je karakteristino
za sve starije grobove donje Panonije i srednje Europe. Grob 16 pripadao je konjaniku i jedini
je na ovoj nekropoli.
Laten C je razdoblje kada se javlja spaljivanje na ovome podruju, a najstariji takve vrste se
datiraju nakon 279. pr. Kr.
Incineracijski grobovi u Karaburmi: 3 tipa: 1) grobovi bez urni i keramikih posuda (ostaci s
lomae stavljaju se u grobnu jamu)
2) grobovi s keramikim urnama s ostacima
pokojnika
3) grobovi bez ostataka pokojnika (kenotafi?)
Grob 92 dvojni grob; par kopalja, dva bronana klobuasta umba

GROBNI PRILOZI
Ukupno 450 predmeta u 96 grobova. Autohtono, helenistiko i rimsko porijeklo, a ukljuuje
keramiku, nakit, oruje i orue.
Keramika: keltska plemena donijela lonarsko kolo u Podunavlje. 3 grupe keramikih posuda:
posude fine fakture, bojane posude, grube posude izraivane rukom. Najbrojnija kategorija
su zdjele.
Keramike posude su sve vea kako vrijeme odmie, a poboljava im se i kvaliteta. Razvoj
keramiarskih radionica na prostoru Podunavlja protopovijesni Singidunum imao barem
jednu

Metalne posude: pronaeno ukupno oko 15 cijelih i djelomino sauvanih bakrenih i

bronanih posuda. Uglavnom pripadaju razdoblju prijelaza iz stare u novu eru. Situla iz groba
22 helenistikog tipa (import).

Nakit: manje zastupljen nego oruje. Fibule, narukvice, naunice, ogrlice, astragalni pojasevi,
prstenje,... Lune fibule su najzastupljeni tip fibula na nekropoli i dijele se na fibule rastavne
konstrukcije, fibule prijelaznih oblika i fibule sastavne konstrukcije. Na nekropoli nisu
pronaene fibule rastavne konstrukcije (grob 60, 63, 66). Ovaj tip fibula javlja se na prijelazu
iz 4. st. i traje kroz cijelo 3. st. U 2. st. pr. Kr. javljaju se fibule sastavne konstrukcije.
Fibule sastavne konstrukcije dijele se na A varijantu (grob 29, 34, 35) i B varijantu (grob 15,
20, 39).
Astragaloidne fibule (grob 102, 110). Astragaloidne fibule javljaju se krajem 1. st. pr. Kr. i
traju do prelaska u povijesni period.
Fibule s plastinom ornamentikom (grob 60 T. XXI i grob 66 T. XXIV). Premda su po
konstrukciji lune fibule, zbog ukraavanja su svrstane u posebnu kategoriju. Ukraene su
tehnikom urezivanja. Javljaju se na prijelazu iz 3. u 2. st. pr. Kr.
Narukvice i karike: porijeklo iz haltatskog razdoblja. Spiralne narukvice su autohtonog
porijekla, a s vremenom su modificirane. (grobovi 4, 18, 110, 137). Spiralne narukvice se na
nekropoli javlju najranije u 2. st. pr. Kr.
Torkvesi: pronaen je samo jedan primjerak (grob 16 konjaniki). Pretpostavka da se
torkves pojavio tijekom 3. st. pr. Kr.
Navedene tipove nakita Skordisci su preuzeli od autohtonog stanovnita te su ga s
vremenom usavravali.
Pojasovi: brojni primjerci pronaeni na nekropoli. Podjela lanani pojasovi (grob
22,26,29,71,111). Javljaju se poetkom ili sredinom 3. st. pr. Kr.
Pojasovi s kopama malobrojni (grob 62)
Astragalni pojasovi samo jedan primjerak
(grob 15). Taj se tip pojavio ve u 5. st. pr. Kr. na sredinjem Balkanu i junoj Panoniji.
Pojasovi Skordiska na nekropoli uglavnom su autohtoni proizvod koji su Skordisci prihvatili.
Pronalazimo ih sve do rimskih osvajanja.

Naunice: vrlo slabo prisutne. Izuzetan nalaz su dva para srebrnih naunica iz grobova 63 i
67. One predstavljaju jedinstveni nalaz jer analogni nalazi zasada (1972.) nisu pronaeni kod
panonskih i srednjoeuropskih Kelta). Oblikom podsjeaju na S naunice slovenskih
plemena. Porijeklo im je u slinom nakitu starosjedioca Ilira, Traana, Daana. Naunice iz
grobova 63 i 67 datiraju se u prvu polovinu 3. st. pr. Kr.

Prstenje: slabo opisani u literaturi. Primjerci iz grobova 8, 60, 146. Javljaju se na prijelazu iz 3.
u 2. st. pr. Kr.

Ogrlice : od staklenih perli (grobovi 63, 67). Plave, ute, bijele, ljubiaste boje. Zasad samo u
skeletnim grobovima 3. st. pr. Kr.

ORUJE
Pronaeno oruje datira se u 3. i 2. st. pr. Kr. i ono je importirano iz srednje Europe. Tek
kasnije, iz druge pol. 2. i 1. st. pr. Kr. izraeno je lokalno u donjoj Panoniji.
Maevi: pronaeno 13 maeva na nekropoli, veina fragmentirani. Korice maeva
djelomino ouvane, kod nekih nedostaju. Kod inhumiranih pokojnika, maevi su cijeli, kod
spaljenih deformirani. Generalno, veina maeva pripada srednjem latenu s kratkim i otrim
vrhom. Maevi iz grobova (22, 41, 51, 62, 66, 70, 111. Najstariji primjerak je ma iz groba 22.
Mlaim maevima pripadaju primjerci iz grobova (13, 92, 97, 222) sa zaobljenim vrhom,
maevi se izduuju.
Masovno ukraavanje korica maeva poinje u 2. st. pr. Kr., a u 1. st. pr. Kr., proizvodnja
maeva je na vrhuncu. Tada se izrauju i za izvoz. Razdoblje rimskih osvajanja Panonije.

Koplja: na nekropoli pronaeno 35 kopalja. Razlikuju se po obliku vrha. (grobovi 10, 12, 16,
44, 23, 51, 11, 97, 137, 28, 70)
Masovna proizvodnja kopalja poinje tek u 2. st. pr. Kr. Od 1. st. pr. Kr. izraivana u lokalnim
radionicama.

Bojni noevi: 10-ak primjeraka. Duljina 25-60 cm. Dva tipa: eljezni noevi manjih dimenzija
(grobovi 20, 23, 26, 50, 58, 59, 172,...) Veliki bojni noevi: zamjenjuju ma u borbi izbliza.
Lokalna proizvodnja od 2 pol. 1. st. pr. Kr. (grobovi 12, 92, 222)

titovi: na nekropoli pronaeno 9 primjeraka titova, zapravo umba od bronanog ili

eljeznog lima. tit su nosili samo ugledni ratnici stoga je koliina titova na nekropoli
zapravo dosta velika. Datiraju se od 2. 1. st. pr. Kr. (grobovi 26, 29, 41, 66, 71). Oblik samih
titova nije nam poznat, ali za pretpostaviti je da su imali izden, ovalan ili elipsoidni oblik
dimenzija cca. 130x60 cm.

ORUE I OSTALI PREDMETI

Noevi: Uglavnom eljezni, do 20 cm duljine s ravnim ili zakrivljenim sjeivom. esto
ornamentirani. Fragmentirani. Noevi s prstenastim zavretkom pripadaju najmlaim
primjercima Vjerojatno imali drvenu ili kotanu drku. (grobovi 9, 11, 15, 18, 14, 60). Datiraju
se od 4. st. do nove ere. Kelti su nosili noeve u koricama od drva ili koe, vjerojatno su visili
o pojasu i nisu bili koriteni za borbu.

Sjekire: naene samo u grobovima 31 i 50. Sline bronanodobnim keltovima. eljezne s

usadnikom na gornjem dijelu. Datiraju se u 2. st. pr. Kr. Borbena upotreba upitna.
kare: dva tipa. Starije se datiraju u prijelaz iz 3. na 2. st. pr. Kr. Imaju ovalno zavrene drke
(grobovi 41, 51, 62).
Mlae: kraj 1. st. pr. Kr. Imaju prstenasti gornji dio (grobovi 4, 97, 112)

Konjske vale: samo jedan primjerak: grob 16. Nemogue ih datirati zbog kronoloki
nesigurnih ostalih priloga u grobu.

Klju (grob 51 vjerojatno 1. st. pr. Kr. ili kasnije), brusevi od kamena pjeenjaka (2. i 1. st.
pr. Kr.), eljezna igla, klijeta, trozupci.