Glasinaka kultura

Izvor: Wikipedija Skoi na: orijentacija, trai

Prapovijest Paleolitik Glasinaka kultura je najizrazitija grupa starijeg metalnog doba na Balkanu. Rasprostirala se u istonoj Kameno doba Mezolitik Bosni i Hercegovini, jugozapadnoj Srbiji, sjevernim Neolitik dijelovima Crne Gore, a znaajno je utjecala na susjedne oblasti. Mati-kultura u sjevernoj i srednjoj Albaniji Bakreno doba zapravo je juni ogranak glasinake kulture, a cetinska kultura iz Hrvatske je njen zapadni ogranak. Naziv je Metalno doba Bronano doba dobila po visoravni Glasinac kod Sokolca, istono od Sarajeva. Osnovne karakteristike ove kulture su tumuli, eljezno doba gupirani oko gradina s ostacima suhozida, inei nekropole. Najstariji pripadaju ranobronanom razdoblju, no, budui da su najbrojniji i najbogatiji, tumuli iz haltatskog razdoblja se smatraju pravom glasinakom kulturnom kulturom.

Smatra se da su nosioci glasinake eljezne kulture bili Iliri, te da se itav kulturni kompleks moe vezati za Autarijate[1].

Sadraj
[sakrij]

1 Arheoloka istraivanja i datiranje 2 Bronana glasinaka kultura 3 Glasinaka kultura eljeznog doba 4 Izvori 5 Poveznice 6 Vanjske poveznice

Arheoloka istraivanja i datiranje [uredi]

Crte broda s jedne pogrebne urne iz Glasinca[2] Glasinac je arheoloko nalazite poznato od konca 19. stoljea. Sustava istraivanja su provedena od 1886.-91. godine na Glasinakom polju, a kasnije je proireno da Prae i Drine, pa je arheoloki pojam Glasinac (glasinako podruje) znatno iri od geografskog. Evidentirano

je oko 50 prapovjesnih gradina i vie od 1200 tumula (grobnih humaka), koncentriranih u grupe i nekropole, od kojih su najvaniji: Taline, Laze, Kusae, avarine, Potpeine, itluk, Maravii, Planje, Brezje, Ilijak, Rusanovii, Gosinja, Osovo, Brankovii, Sjeversko. Preteit dio tumula je istraen, a od gradina iskapane su Kusae, Koutica, Kadia brdo, Ilijak, Loznik i neke druge. Istraivanja su vodili: iro Truhelka, . Stratimirovi, V. uri i najvie F. Fiala, a u novije vrijeme Borivoj ovi i Branko Govedarica. Kronologiju glasinakih nalazita izradili su A. Benac i B. ovi:

Glasinac I. - rano bronano razdoblje ili pred ilirski period (1800. 1500. pr. Kr.) Glasinac II. - srednje bronano razdoblje ili proto ilirski period (1450. 1300. pr. Kr.) Glasinac III. - pozno bronano razdoblje ili rano ilirski period (1300. 800. pr. Kr.) Glasinac IV. - haltatsko razdoblje (800. 500. pr. Kr.) Glasinac V. - latensko razdoblje (500. 200. pr. Kr.)

Bronana glasinaka kultura [uredi]

Najstarije naseljavanje na Glasincu pada u eneolitsko doba. Sljedee razdoblje je rano bronano doba (Glasinac I.); stanovnitvo su nomadski stoari, heterogenog porijekla, prilino malobrojni. Ovo razdoblje obiljeavaju malobrojna gradinska naselja (Gradac, Gradina), a javljaju se i humci s inhumiranim pokojnicima. Od pokretnog materijala karakteritini su: keramika, bronani bodei, kamene bojne sekire. Primjetan je utjecaj cetinske kulture iz Hrvatske i kulture Beloti Bela Crkva iz Srbije. Naseljenost je rijetka i u srednje bronanom razdoblju (Glasinac II.) iz kojega imamo nalaz dvadesetak tumula uglavnom sa skeletnim ostacima, prilozi su bronani ukrasni predmeti, igle, privjesci i grivne s motivom ribljeg mjehura. U grobovima ranog i srednjeg bronanog doba koliina metalnih predmeta je vrlo skromna, a radi se preteito o importu iz podunavsko-karpatskih oblasti. Slijedee, kasno bronano razdoblje (Glasinac III.), se izdvaja kao zasebna kultura. Naseljava se vie gradina i broj stanovnika raste. Sahranjivanje je pod humcima (najee je skeletno), a od priloga se javljaju bronani ukrasni predmeti, violinaste fibule, igle s topuzastom glavom, dok je keramika rijetka. U kasnom bronanom dobu jaa lokalna proizvodnja, oprema grobova je bogatija, a nalaze se i specifini domai oblici (bronane ogrlice i toke ukraene graviranim geometrijskim ornamentom, fibule lokalnog tipa). Oko 900. pr. Kr. pojavljuje se prvi put i nakit od eljeza, a poslije 800. pr. Kr. i eljezno oruje.

Glasinaka kultura eljeznog doba [uredi]

Najvei procvat se dogaa u eljeznom dobu (Glasinac IV. i Glasinac V.) iz kojega potie veina gradina i grobova. Naselja (gradine) su smjetena na vrhovima brda i slinim mjestima, pogodnim za odbranu, a tiena su i kamenim bedemima. Tumuli su preteno koncentrirani oko gradina u nekropole ili manja groblja, ali ih ima i daleko od naseobina. Podizani su od zemlje, zemlje i kamena, a najee od samog kamena. Dimenzije su im razliite: prosjeno su promjera od 8 do 10 m, a za razliku od srednje Europe gde su karakteristini ravni grobovi, ovi su visoki oko 1 m, ali ima i veih. U nekima je naen samo po jedan grob, veinom ih ima vie, a nisu rijetki vei tumuli koji su sluili kao obiteljska ili rodovska groblja sa po 2000 pokojnika, pa i vie. Od sredine 6. stoljea pr. Kr. spaljivanje pokojnika postaje ee, a u 5. stoljeu ak i prevladava (vie od 60%). Prilozi u grobovima su razli iti, ovisno od razdoblja, ali i od spola i drutvenog statusa preminule osobe. Grobovi eljeznog doba sadre raznovrstan nakit od bronce, jantara, stakla, eljeza, izuzetno od srebra i zlata, ali i eljezno oruje (koplja, maeve,

bojne sjekire, noeve), a u manjem broju i keramike posude. [3] U kneevskim grobovima su takoer pronaeni i razni oblici oruja (dvojsekli maevi glasinakog tipa, bojne sekire, koplja, jednosjekli krivi maevi, knemide titovi za potkoljenice, ljemovi grko ilirskog tipa, kamena ezla s bronanim drkama), a od keramikih predmeta otkrivene su olje, pehari (s jednom ili dvije drke) i zdjele. U to doba javlja se nomadsko stoarstvo, pasivna trgovina, razvijena obrada metala, a pretpostavlja se da gospodarstvo ine i ratni pohodi. Izrazito je i drutveno raslojavanje: izdvaja se sloj rodovske aristokracije - tzv. kneevski grobovi (Ilijak, Brezje, Osovo, Arareva gromila) su bogato opremljeni nakitom, orujem, konjskom opremom, uvoznim bronanim posuem. Tijekom eljeznog doba lokalne radionice razvijaju snanu proizvodnju oruja i raznog nakita karakteristinih glasinakih oblika (jednopetljaste i dvopetljaste fibule, naoaraste fibule, okrugle pjasne ploe, unjaste fibule, narukvice od bronanog lima ukraene iskucanim ornamentom, pojasne kope, privjesci i igle), a manji dio potreba podmiruje se uvozom (italsko i grko bronano posue i keramika). Neki karakteristini glasinaki oblici dospjeli su trgovinom i u susjedne krajeve Balkana i Podunavlja, a nalaze se i u nekim starim grkim svetilitima (Delfi, Olimpija i dr).