UNIVERZA V LJUBLJANI - FILOZOFSKA FAKULTETA

ODELEK ZA ZGODOVINO

Brak u srednjem vijeku (odnos muža i žene)

(sminarski rad)

Studentica : Ana Višković

VIS: 18126089

Kolegij: Izbrana poglavlja iz obče zgodovine srednjega veka

Mentor: dr. Dušan Mlacović, docent

Ljubljana, 2013
SADRŽAJ:

UVOD....................................................................................................................................2
1. POLOŽAJ ŽENE..........................................................................................................3
2. BRAK U SREDNJEM VIJEKU...................................................................................5
2.1. Brak na istarski način - brak brata i sestre.............................................................7
2.2. Bračna ljubav.......................................................................................................10
2.3. Sankcije u slučaju bračne nevjernosti..................................................................11
ZAKLJUČAK......................................................................................................................12
LITERATURA.....................................................................................................................13

I
 UVOD

Obitelj je oduvijek bila jedna od osnovnih društvenih jedinica važna i za socjalizaciju

pojedinca koji je bio jedan od glavnih aktera za stvaranje raznih društvenih zajednica. Upravo
je srednji vijek bio važan za oblikovanje mnogih čimbenika same percepcije obitelji i donosa
unutarnjih odnosa koji dan danas dominiraju u zapadnim društvima. Neka od takvih primjera
su identifikacije putem obiteljskih veza, struktura unutar obitelji i braka. Unutar braka se
vidjela struktura odnosa muža i žene, a samim time i odnos do djece, te hjerarhija koje je
vladala unutar 4 zida određenog staleža ondašnjeg života
Srednjovjekovna i rano novovjekovna socijalna epoha bila je prostor muškarčeve
dominacije, koji je dopuštao veću političku, poslovnu, privatnu pa i ljubavnu slobodu te
pokretljivost isključivo njemu, muškarcu. Njegova protuteža je, prema onodobnim moralnim i
društvenim idealima, trebala biti poslušna, čedna i tiha žena koja umije brinuti o svojoj
obitelji i o svome domu. "Čistoća" i nevinost žene bili su indikatori njezina društvenog
zdravlja, nešto što se od svake seljanke ili pripadnice komune očekuje. Upravo prema takvim
su se socijalnim standardima razvijale ondašnje zajednice, stvarale obitelji te kreirale
poslovne mreže, pa u takvim uvjetima nastaje i specifičan srednjovjekovni pravni sustav
Europe.1
Stvarala su se politička savezništva, i političke veze te sporazumi upravom sklapanjem
braka, kako plemičkih tako i kmetskih obitelji.
U ovom ču se seminaru osvrnuti na položaj žene u privatnoj sferi, proučavajući njen
odnos sa mužem i ulogu koju je odigravala u tadašnjem razdoblju. Područje kojem ču se
poviše baviti odnosi se na istočnojadranska komunalna društva.
.

1
Marija Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena, Srednja Europa, Zagreb, 2006., 12-14
2
1. POLOŽAJ ŽENE

Kako su se žene prikazivale u srednjem vijeku?

Prvi izvor dvosmislenog stava prema ženi dao nam je sveti Pavao, u svojoj glasovitoj
poslanici Efežanima. U poslanici stoji da se žene trebaju pokoravati muževima, ali i da
muževi trebaju poštivati i ljubiti svoje žene.2 Tertulijan, Augustin, Toma Akvinski i drugi
crkveni mislioci još su više izoštrili taj stav. Prema njihovom je mišljenju žena slabo,
izopačeno i opasno biće koje mora biti pod nadzorom. Ona je „divno zlo“, opaka i varljiva,
desna ruka Sotone i isključivi krivac za izgon
iz zemaljskog raja.3 Književnici su vidjeli
žene kao demonske zavoditeljice muškaraca
ili kao njihove požrtvovne suputnice i
podržavateljice. Sv. Jeronim je s druge strane
govorio da bi svaki pametan muškarac trebao
izbjeći ženidbu, jer su žene po njegovom
mišljenju zahtjevale sve moguće ugodnosti
od dragocjene odjeće, zlata, dragulja,
sluškinje pa na koncu i pozlačene kočije.4
Istina je da nemamo mnogo podataka o
ulozi žena tokom srednjeg vijeka, no oni
izvori koju su nam ponuđeni donose nam
......................Slika 1: Uloga žene

rezultate da su žene u srednjem vijeku bile

zakidan u različitim sferama privatnog i javnog života. Tada je u Europi Crkva i svećenstvo
imalo veliku ulogu u životu ljudi, te je ona kao i ostale velike monoteističke religije,
pripisivala ženama šutnju i pasivnu podložnost muškarcu. Oduzeto im je pravo izbora muža,

2
Novi zavjet, XI. izdanje, Zagreb: Britansko i strano biblijsko društvo, Kršćanska sadašnjost, 1990,
Efežanima 5, 22-33.
3
Ibid., 126.
4
Mojca Kovačič, ''Veronika Deseniška - nesrečne ljubezni in prepovedane poroke v srednjem veku'', u:
Historični seminar 6, pr. Katarina Keber in Katarina Šter, Ljubljana. Založba ZRC, ZRC SAZU, 2008,
11
3
uskraćivana im je sigurnost unutar braka (razvod je bio muška povlastica), isključene su iz
javnih djelatnosti, proglašene manje vrijednima, postale vlasništvo muškaraca.5
Njihov je život bio uvelike uvjetovan staleškom pripadnošću i ulogom u obitelji. U
spisima se žena uvijek pobliže određuje svojom vezom s nekim muškarcem, kao kći, žena,
udovica, sestra ili ljubavnica.6 One su trebale biti čuvane, te su zbog toga bile vezane uz dom,
kao mjesto na kojem je žena stvarala svoj svijet i održavala red brinući se o kućanstvu, djeci,
a one bogatije i o slugama.
Unutar obitelji one su imale zasluženo poštovanje koje su stekle obavljanjem svojih
poslovnih djelatnosti, ali to im vrlo često nije bilo i osiguranje da će zakon biti na njihovoj
strani. Srednji vijek im je donio mnogo briga, neodobravanja njihovih želja i razna
nezadovoljstva. Ženska čast podrazumjevala je dostojanstvo i dobar glas, a pod to je spadalo
moralnost, krepkost i sramežljivost. 7 Dobra i korisna žena morala je posjedovati 3 dobra a to
su bili poštenje, korisnost i naslada. Poštenje se sastojalo od kreposti, korisnost od miraza,
nasljedstva i bogatstva, a naslada je bila sastavljena od ljepote koja je bila Božji dar. Izuzev
tome, svaka je žena morala biti razborita, mila, marljiva, blaga, čedna, milosrdna, religiozna,
darežljiva, umjerena u jelu i piću i uvijek zaposleda, jer je nerad bio uzrok siromaštva i
dubokog pada žene smatrajući je bezkorisnom.8

5
http://povijest.net/v5/teme/zenska-povijest/2010/prava-zena-kroz-povijest-srednji-vijek/
6
Zdenka Janeković Romer , Rod i grad ( Dubrovačka obitelj od XIII do XV stoljeća.)
Dubrovnik 1994, 126.
7
M. Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena, 119.
8
Ines Vađunec, Položaj žene u srednjem vijeku na hrvatskim prostorima, ''Pro Tempore'', čsopis
studenata povijesti 6/7, Izdavač: ISHA Zagreb-klub studenata povijesti, Zagreb 2009, 50
4
2. BRAK U SREDNJEM VIJEKU

Rimsko pravo upravljalo kako privatnim pa tako i javnim životom, te su zakonodavci

pokušavali urediti osobne odnose poput načina i uvjeta pri sklapanju braka, muževljeva
autoriteta, prava žena i djece, emancipacije, punoljetnosti itd. 9 Tim se različitim zakonima
htjelo spriječiti nedozvoljeno ponašanje kojem su ljudi slučajem okolnosti bili podlegnuti.
Brak je ponajprije bio poslovna i diplomatska stvar u kojem su određnim ugovorima obitelji
supružnika dobivale određeni profit. Žene su trenutku ženidbe imale veliku vrijednost, jer su
brojne rodbine, a pogotovo one plemenitog roda dobrom udajom kćeri tkale dobre političke
veze i jačale svoju političnu i statusnu moć.10
Crkva je imala veliki utjecaj što se tiče
zakonskih veza. Ustvarila je neke zakone poput
neraskidivosti braka, monogamiju,
spriječavanje ženidbe med krvnim i duhovnim
rođacima, najprije do četvrtog koljena potom
do sedmog, te zakon o posvajanju djece. 11
Njavažniji dio svega bila je konzumacija braka
koja je bila na kraju svadbene ceremonije, i
kojom je brak u postpunosti postao valjan.
Crkva se nije htjela mješati u odluku sklapanja
braka kao ni u odluku razvoda, no ona valjana
rastava odobravala se tek u slučaju preljuba, Slika 2: Sklapanje braka

impotencije, neplodnosti, zločudnoj bolesti ili zločinu. Ako je to bilo odobreno, potom je muž
ženi morao priskrbiti hranu i odječu ovisno o odluci zakona. 12
Još jedna od stvari koja je poboljšana utjecajem Crkve bio je bolji položaj žene, jer je
barem načelno za sklapanje braka bio važan također njezin pristanak.
Zanimljivo je da se brak nije mogao sklapati u svako doba godine. Npr. za vrijeme
Korizme i Adventa Crkva je zabranjivala sklapanje brakova, a prema kanonski propisima u

9
M. Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena , 11
10
M. Kovačič, ''Veronika Deseniška - nesrečne ljubezni in prepovedane poroke v srednjem veku'', 9
11
Janez Cvirn, bilješke s predavanja (Historična antropologija), 2012
12
Mojca Kovačič, ''Položaj žensk v srednjem veku na slovenskem'', u: Zgodovina v šoli (Novejše
raziskave zgodovine srednjega veka na Slovenskem), Številka 1-2, letnik XVIII, ZRŠ, Littera picta d.o.o.,
Ljubljana, 2009, 35
5
tom razdoblju supružnici su se morali suzdržavati od prakticiranja bilo kakvih intimnih
odnosa, te također za vrijeme nedjelja, blagdana, babinja itd.13 Zapravo možemo vidjeti da je
cjela ta stvar bila podosta limitirana, no pregledavajući matične knjige rođenih možemo
vidjeti da se nisu svi držali toga ''propisa''.
Također jedno od pitanja koje se često postavlja bilo je koja je bila početna dob ulaska u
brak? Dakle, najniža dobna granica sklapanja zaruka bila je sedma godina života, no sam čin
sklapanja braka mogao se odvijati tek sa navršenom punoljetnošču. To je vrijeme bilo doba
najranije spolne zrelosti, te bi sam čin ženidbe sprječio dugo razdoblje celibata, tj. mogućnost
izvanbračnog odnosa među mladeži. Prema tablici koju nam je u svojoj knjizi ''Nepoznati
svijet Istarskih žena'' iznjela Marija Mogorović Crljenko proučavajući Novigradski,
Rovinjski, Porečki, Dvigradski, Buzetski, Oprtaljski, Umaški, Vodnjanski, Izolski, Piranski i
Grpžnjanski statut, možemo vidjeti da je dob punoljetnosti i pa tako vjerojatno i samo
stupanje brak bila 12 i 13 godina što se tiče djevojaka, a 14 do 15 godina što se tiće mladića.14
Prema kraju srednjega vijeka da se dobna granica pomicala prema 18. i 19. godini, no
ipak su pripadnice nižih slojeva bile u nešto povoljnijoj situaciji što se toga tiče, budući da su
se u gradu i na selu udavale djevojke, a ne djevojčice. Temeljnom analizom i proučavanjem
ženidbenih matičnih knjiga ipak možemo zamjetiti da je taj ''mediteranski model braka'' bio
ponešto drugačiji. Na temelju komparativnih podataka za kasnije razdoblje u Istri, pokazalo
se da su se djevojke u prosjeku udavale u dobi od 21 ili 22 godine, a mladići ženili s 25, te za
dalmatinsko i talijansko područje možemo primjetiti da su se djevojke udavale između 16. i
18. godine s tendencijom prema 18., 19., pa čak i 21. godini.
Izgleda da ipak nisu svi mladići i djevojke sklapali brakove odmah po punoljetnosti, već
je za mladića ulazak u brak bio važan tek kad bi bio u stanju uzdržavati svoju obitelj. 15

Tablica 1. Statutima propisana dob punoljetnosti za djevojke i mladiće

13
M. Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena, 60
14
Ibid., 177
15
Ibid., 52
6
 Godine 12 13 14 15 Napomena
Statuti
Novigradski D M
Rovinjski D M
Porečki D M
Dvigradski D M
Buzetski D M
Oprtaljski D M
Umaški D M
Vodnjanski D M
Izolski D M Vrijedi samo za
sklapanje braka, dok
Piranski D M dobrima mogu
raspolagati tek s 18
Grožnjanski DM

D - djevojke
M - mladići

2.1. Brak na istarski način - brak brata i sestre

U Istarskim brak je najčešče bio sklapan na istarski način, tj. brak brata i sestre, te je s
tim brakom žena u Istri bila bolje pravno zaštičena nego žene u ostalim komunama. Njoj se
priznavao uspjeh u gospodarskom i domaćinskom smislu, te je zbog toga svega bila
cjenjenija.16 Brak na istarski način, odnosno brak na način brata i sestre, jedan je od
najzanimljivijih pravnih institucija srednjovjekovne Istre.
On predstavlja zajednicu upravljanja imovinom bračnih partnera uz postojanje
nasljednog prava preživjelog bračnog partnera na polovicu ostavštine umrloga.17 Taj brak se
još definirao kao zajednica upravljanja imovinom supružnika, te je u slučaju smrti jednoga
preživjeli dobio ostavštinom polovicu imetka umrlog. Možemo reći da je taj brak bio brak
ravnopravnih partnera, te je bio najčešći i najprivlačniji također doseljenicima budući da su na
Istarskom tlu postojala još 2 načina sklapanja braka, a to su bili brak na mletački način i brak

16
M. Kovačič, ''Položaj žensk v srednjem veku na slovenskem'', 36
17
Lujo Margetić, Brak na istarski način, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, XV, 1970., 301.
7
na slavenski način.18 Lujo Margetić je u svojoj analizi braka na istarski način ustanovio da
sklapajući brak supružnicu ujedinjuju svoja dobra i dugove te na taj način postaju suvlasnici
ili partneri te imovine.
Najpozitivnija stvar je da se stvara nemogućnost otuđivanja vlastitih nekretnina jednog
od supružnika bez suglasnosti drugog što je veoma pozitivno za ženu. Žena je također mogla
imati svoja vlastita dobra koja je dobila prilikom sklapanja braka, a to su bili miraz, uzmirazje
i basadego.
Miraz (dote,dos) su u pravilu davali roditelji, a uzmirazje (contradote, contrados) i
basadego (vjenčani dar) zaručnik. Na samim počecima je basadego, koji je dobio naziv prema
latinskom basium, što označava poljubac, označavao darivanje zaručnice u trenutku kada ju je
budući suprug ''uzimao u posjed'', svečanim poljubcem kada bi završila ceremonija vjenčanja.
U kasnijim stoljećima basadego je postao dar kojim se povećavalo uzmirazje, a često je
zaručnik znao prepustiti zaručnici sva tri spomenuta dar koja su potom činila nejzinu osobnu
imovinu. Žena je u braku na istarski način bila zaštićenija od žena u ostalim
istočnojadranskim komunama, ali i u drugom europskim područjima. 19
Što se tiče porijekla braka na istarski način, kao mogući izvor ostaje bizantsko pravo
ranog srednjeg vijeka, iako postoje razlike između bizantske i istarske zajednice dobara
između žene i muža. Pošto je slična zajednica dobara postojala i na Sardiniji i Siciliji koje su
kao i Istra stoljećima bile pod bizantskom upravom nije nemoguće da je bizantsko pravo
imalo u mnogim zapadnim provincijama odlučujuću ulogu. 20 Drugi načini sklapanja brakova
u Istri bili su brak na mletački način i brak na slavenski način. U takvim brakovima, za razliku
onog istarskog žena imovinski nije bila toliko zaštičena i nije imala kontrolu nad imovinom.21
U braku na mletački način žena nije imala prednost pred suprugovim vjerovnicima u
nasljedstvu, a muževljevi nasljednici su je mogli čak i izbaciti iz kuće, dok je rok za selidbu
bio godina i jedan dan. Dok se brakom na istarski način uzmirazje davalo u novcu na kod
brakova na slavenski način ono se davalo u naturi (krzno, bluza, cipele, čarape). U braku na
slavenski način je također postojala postojao je institut bračne imovinske zajednice stečenih
dobara te je on također poznavao spomenuta tri dara koja su isključivo bila vlasništvo žene,
no žene su od roditelja dobivale smo pokretnine, jer su nekretnine bile vlasništvo samo
muškaraca. Područja gdje je ženina uloga u privređivanju značila više bila je na području

18
M. Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena ,16
19
Ibid., 21-24.
20
L. Margetić, 32.
21
M. Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena, 15
8
Slavonije, gdje je ona zajedno s djecom nasljeđivala muža, a mogla je biti i porezna
obveznica.22
U Dalmatinskim komunama pravna zaštita miraza ukazuje na neravnopravnost muža i
žene, budući da one nisu imale gotovo nikakava prava da zaštite svoju imovinu, jer takvim
načinom braka nisu imale punopravnu sposobnost budući da su ti brakovi uvelike bili
uvjetovani socjalnim statusom supružnik,a jer su ugovor o mirazu u dalmatinskim gradovima
načešće sklapali otac nevjeste i mladoženja. No postoje i slučajevi gdje je među pučanima
žena sama ugovarala svoj miraz s budućim mužem. Za više slojeve to nije bilo moguće jer je
previše ostavštine bilo u igri.23
Miroslav Bertoša objavio je vrlo zanimljive podatke o načinu sklapanja brakova u
Balama koji se odnose na 17. i 18. stoljeće i obuhvaćaju preko 1200 sklopljenih brakova. U
matičnim knjigama vjenčanih i registrima bračnih ugovora došao je do važnih zaključaka.
(tablica 1)24

1. Brakovi na istarski način 79,7 %

2. Brakovi na slavenski način 16,2%
3. Brakovi na mletački način 0,6%
4. Brakovi na način drugih područja 0,2%
5. Brakovi po posebnim ugovorom 3,3%

Tablica 2 ( postoci sklapanja braka )

22
M. Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena , 25
23
Ibid., 34-37
24
Sanja Orepić, ''Brak na istarski način (zajednica na način brata i sestre)'', Epulon, kulturna baština,
9
 2.2. Bračna ljubav

Muškarci su mogli odlučivati o odabiru žene. Spisi predstavljaju brak kao politički,
pravni ugovor čijim je sporazumom obitelj budućih supružnika profitirala, te je sam brak bio
odluka roditelja, a ne supružnika.
Brojni autori su savjetovali umjerenost u bračnoj ljubavi, jer je pretjerana ljubav
smatrana grijehom, pa čak na neki način slična preljubu. Osim toga prema kanonskom pravu
postojala su tri bračna dobra, a to su bila bračna vjernost, zajednička djeca i
sakramentalnost.25
Stoga postavljamo pitanje da li je brak uvijek bio bez ljubavi, i da li je brak sklopljen
bez ljubavi u jednom trenutku mogao postati nešto više?
Postoje povijesni primjeri koji bi nam mogli na pozitivno odgovoriti na ova pitanja.
Naima nikad ne možemo biti sigurni sto postotno što se dešavalo u 4 zida, kakav je bio odnos
među muža i žene, no zbog toga postoje brojni notarski spisi koji bi nam bar pobliže mogli
dati neki odgovor.
Ako već nije postojala ta bračna ljubav, zašto bi se neki muževi oporukom pobrinuli da
nakon njihove smrti žena bude zbrinuta i u nikojem slučaju izbačena iz kuće i postelje.
Dokazi takođe potrvrđuju da su u pojedinim brakovima kao braku na istarski način oni bili
''ravnopravni'' partneri. Također o bračnoj ljubavi mogu nam posvjedočiti sudski sporovi u
slučaju otmica kada bi dvoje zaljubljenih dogovorili otmicu žene nakon koje se ona ''morala''
oženiti s otmičarem budući da bi njena čast bila narušena.
Jedni od izvora iznose donose nam priču o ženi koja je riskirala svoj život da bi spasila
muža iz zatvora, druge su u slučaju bolesti supruga preuzimale sve njegove djeleatnosti i
brižno se brinule o njemu, no da li je to bila potreba samopreživljavanja ili iskrene emotivne
pomoći moči čemo i dalje samo nagađati.

25
M. Mogorović Crljenko, ''Nepoznati svijet Istarskih žena'', 53
10
 2.3. Sankcije u slučaju bračne nevjernosti

Bračna se vjernost tražila i od muža i od žene, no ipak je ženina nevjera smatrana težim
grijehom od suprugove, jer žena je rađala djecu i o njoj je ovisila njihova zakonitost. 26
Možemo naići na brojna suočavanja optužba za blud u kojem je primarna žrtva postajao muž.
O tome se mogu naći kojekakva svjedočanstva i prekled sudskih procesa.27
U istočnojadranskim se komunalnim društvima, kao i u ostalim područjima zapadne
Europe, ženin preljub nije tolerirao. Žene se uglavnom nastojalo čuvati i onemogućiti im
priliku za preljub. Osim što je preljubom bila narušena suprugova čast, kao i čast čitave
obitelji, on je mogao dovesti do neželjene trudnoće i nezakonitih nasljednika, a žene su se
neželjenog i nezakonitog djeteta mogle pokušati riješiti i čedomorstvom. Zbog svega
navedenog žene su bivale osuđivane, kažnjavane, a kazne su bile u rasponu od razbaštinjenja,
protjerivanja, te gubljenja miraza.
Kada govorimo o seksualnosti možemo naići na brojna pitanja poput izvanbračnih
veza,28 gdje se također dešavalo da su vlastelinima sluškinje služile kao priležnice. O tome
govori i Gordan Ravančić, koji navodi da su su se očevi nerijetko prisjećali svoje izvanbračne
djece i svojih priležnica, te kako je ponekad ta veza trajala i do smrti jednog od partnera.29
Crkveni je sud imao nadležnost kad su u pitanju bili bračni sporovi. Neki su statuti
sankcionirali preljub. Dok su neki sankcionirali samo žene preljubnice, drugi su predviđali
kazne i za preljubnice i za preljubnike.
Muškarci su mogli svoje loše raspoloženje prouzrokovano neželjenim brakom
kompenzirati poslom, a mogli su imati i izvanbračne veze koje su bile prešućivane. Mnogi su
plemići, što je posebno proučeno za dubrovačko područje, neskriveno živjeli sa svojim
ljubavnicama, te priznavali i odgajali djecu rođenu u tim vezama.30

26
M. Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena, 120.
27
Guido Ruggiero, ''The Boundaries of Eros: Sex Crime and Sexuality in Renaissance Venice'', Oxford
University Press, New York, 1985, 45-69
28
Gordan Ravančić, "Prilog poznavanju prostitucije u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku", Radovi
Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 31, 1998, 123.
29
G. Ravančić, "Prilog poznavanju prostitucije u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku", 124.
30
Zdenka Janeković Römer , ''Nasilje zakona: gradska vlast i privatni život u kasnosrednjovjekovnom i
ranonovovjekovnom Dubrovniku'', Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, XLI, 2003,
11
 ZAKLJUČAK

Možemo zaključiti da su privatni odnosi muškarca i žene u srednjem vijeku bili dosta
zamršeni. Kako u privatnoj tako i u javnoj sferi, žene su bile zakidane i nisu bile ravnopravne
muškarcima. Grijeh u vidu uplitanja želja i emocija ponekad je bio prevelik, a cijena koju se
za njega plaćalo, u vidu čistog obraza i njegovih posljedica, bila je često nepodnošljiva. Zato
su "krhke" žene uvijek pripadale nekome muškarcu, čija ih je odlučnost, ego i čvrsta ruka
trebala voditi na pravi put.
.Budući da se s vremenom počelo shvaćati da žena kao družica može uvelike doprinjeti
kućanstvo tražile su se i neke odlike koje je ona trebala imati. Svojim rođenjem predodređena
za čednost i brižljivo majčinstvo, ona je nosila teret održavanja obiteljskog ugleda i časti na
priželjkivanoj razini.
Kakav je bio odnos u braku ovisilo je i o okolnostima i načinu na koji je brak bio
sklopljen. Odnos je ovidio o tome da li je brak bio sklopljen zbog sporazumnog ugovora
među roditeljima u kojem se supružnici nisu poznavaliili je sklapanje braka bilo među
plemenitim rodom zbog nastavljanje loze, a možda je on čak bio sklopljen na način npr. brata
i sestre u kojem je propisima žena na neki način profitirala brak
Želja za i ljubav prema nekom partneru nije značila da če ona završiti brakom, što je
bila prednos siromašnijih staleža, jer oni ionako nisu imali puno toga za izgubiti te bi brak
sklopljen zbog ljubavi u većem postotku bio dostupniji nižem sloju.
No sve u svemu brak je bila institucija u kojem su muž i žena zbog dobrobiti obitelji i
gospodarstva živjeti u uzajamnom poštovanju, jer je to bio jedini način preživljavanja i
uzajamne pomoći ako već ljubav nije bila prisutna.

20.
12
 LITERATURA

 Cvirn Janez, bilješke s predavanja (Historična antropologija), 2012

 Janeković Romer Zdenka, Rod i grad ( Dubrovačka obitelj od XIII do XV stoljeća.)

Dubrovnik 1994
 Janeković Römer Zdenka, ''Nasilje zakona: gradska vlast i privatni život u
kasnosrednjovjekovnom i ranonovovjekovnom Dubrovniku'', Anali Zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, XLI, 2003
 Kovačič Mojca, ''Položaj žensk v srednjem veku na slovenskem'', u: Zgodovina v šoli
(Novejše raziskave zgodovine srednjega veka na Slovenskem), Številka 1-2, letnik
XVIII, ZRŠ, Littera picta d.o.o., Ljubljana, 2009, 35

 Kovačič Mojca, ''Veronika Deseniška - nesrečne ljubezni in prepovedane poroke v

srednjem veku'', u: Historični seminar 6, pr. Katarina Keber in Katarina Šter,
Ljubljana. Založba ZRC, ZRC SAZU, 2008
 Margetić Lujo, Brak na istarski način, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu,
XV, 1970.
 Mogorović Crljenko Marija, Nepoznati svijet istarskih žena, Srednja Europa, Zagreb,
2006

 Novi zavjet, XI. izdanje, Zagreb: Britansko i strano biblijsko društvo, Kršćanska
sadašnjost, 1990, Efežanima 5
 Orepić Sanja, ''Brak na istarski način (zajednica na način brata i sestre)'', Epulon,
kulturna baština,
 Ravančić Gordan, "Prilog poznavanju prostitucije u Dubrovniku u kasnom srednjem
vijeku", Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 31, 1998
 Ruggiero Guido, ''The Boundaries of Eros: Sex Crime and Sexuality in Renaissance
Venice'', Oxford University Press, New York, 1985

 Vađunec Ines, Položaj žene u srednjem vijeku na hrvatskim prostorima, ''Pro

Tempore'', čsopis studenata povijesti 6/7, Izdavač: ISHA Zagreb-klub studenata
povijesti, Zagreb 2009
 http://povijest.net/v5/teme/zenska-povijest/2010/prava-zena-kroz-povijest-srednji-
vijek/

13