Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str.

185-208
H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Hrvoje Potrebica

UDK: 902.2(497.5-37 Poega)

Pregledni lanak
Rukopis prihvaen za tisak: 15.2.2012.

POEKA KOTLINA EUROPSKO

KULTURNO SREDITE
(ARHEOLOKA PERSPEKTIVA)
Saetak
U drutveno-humanistikim raspravama esto se susreemo s idejom europske kulture kao kompaktnog i statinog tijela koje poiva na jasno odreenim nositeljima i radijalno se iri iz zamiljenog sredita prema periferiji.
Ovaj rad temelji se na tezi da europska kultura ini dinamiku mreu ija su
vorita u neprekidnoj komunikaciji. Primjeri iz tri osnovna arheoloka razdoblja pokazuju da je zbog niza okolinih ali i kulturolokih imbenika, Poeka
kotlina u od najranijih vremena predstavljala vano sredite u tvorbi i promicanju europske kulturne batine. U srednjem vijeku samostan na Rudini imao
je golemu vanost kao kulturoloko sredite iji nevidljivi znaaj tek odraava
monumentalnost arhitekture i plastike. Rijetki materijalni dokazi toga su okovi
korica knjiga, povijesni izvori te umjetnost i epigrafija u slubi vizualne komunikacije ideologije i identiteta. Koncept kulturne pripadnosti Rimskome Carstvu u najveoj mjeri ovisio je o tome koliko je ta kultura ula duboko u prostor
odnosno tkivo lokalnih zajednica. Meutim, esto zaboravimo injenicu da u
jednom od najveih carstava poznatog svijeta i okruenju prvog globalistikog
shvaanja kulture, 95% stanovnitva ivi u ruralnim prostorima kakve dobro
ocrtava nalazite u Tekiu. Materijal pronaen u kneevskim grobovima kod
Kaptola bio je toliko znaajan da je po tom mjestu imenovana itava kultura
starijeg eljeznog doba ovog dijela Europe. Moni vladari ovog kraja upravljali su zajednicom koja se nalazila na rubu tri geografska i civilizacijska kruga:
alpskog svijeta kojim je dominirala srednjoeuropska haltatska kultura, panonskog preko kojeg su dolazili istoni pontsko-kavkaski utjecaji, i balkanskog
preko kojeg su dolazili utjecaji dalekog svijeta sredozemnih civilizacija. Izmeu
ostalog njihova mo i golemi utjecaj zasnivali su se na odreenom monopolu
na kulturoloki transfer izmeu ovih svjetova.

Uvod
U drutveno-humanistikim raspravama esto se susreemo s idejom europske
kulture kao kompaktnog i statinog tijela koje poiva na predeterminiranim nosite-

185

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

ljima i radijalno se iri iz zamiljenog sredita prema periferiji s vie ili manje uinkovitosti.
Meutim, ako koncepciju europske kulture doivljavamo kao dinamiku mreu
ija su vorita u neprekidnoj komunikaciji i tek pogled na cjelinu daje nam kulturnu
sliku Europe u pojedinim razdobljima, zakonitosti promjene i razlozi zbog kojih je ta
slika upravo takva bit e nam puno jasniji.
U ovom se radu polazi od teze da je zbog niza geografskih, okolinih, ali isto
tako i kulturnih te politikih imbenika Poeka kotlina u od najranijih vremena bila
vano sredite u tvorbi i promicanju europske kulturne batine.
Arheoloka slika Poeke kotline
Poeka kotlina geografski je zatvorena mikroregionalna cjelina koja prua izvrsnu podlogu za sustavna prouavanja arheolokih pojava. Osim toga raznolika
geomorfoloka struktura Poeke kotline pruala je prapovijesnim populacijama
kvalitetne izvore sirovina poput kamena, gline i drva koji su zasigurno nalazili bezbrojne primjene u ivotu prvih poznatih stanovnika toga kraja.
Paleolitik i mezolitik
Najstariji tragovi ljudske prisutnosti na prostoru Poeke kotline potjeu iz razdoblja mlaeg paleolitika i mezolitika, odnosno iz vremena oko 10.000 g. prije Krista. Iz tih razdoblja najbolje poznajemo nalazite na otvorenome kod sela Zarilac,
gdje nalazimo i osteoloke ostatke sisavaca kao to su mamut, bizon, jelen, divlje
govedo, divlji konj i divlja svinja. Kosti spomenutih sisavaca velikom su veinom
rascijepljene s tragovima kamenog orua koje je naeno uz njih, to upuuje na to
da je ovdje rije o plijenu pleistocenskih lovaca. Struktura arheolokog materijala s
velikim udjelom sirovina i odbitaka preostalih od pripreme jezgara ili kao ostatak
izrade artefakata ukazuje na to da je pronaeno orue izraivano na tome mjestu.
Dominantan je mamut, to nas navodi na zakljuak da je to nalazite zapravo logor
lovaca na mamute smjeten na povienoj terasi iznad rijeke (Malez Poje Rukavina, 1977., str. 79-83).
Na prostoru Poeke kotline poznato je nekoliko desetaka do sada jo mnogo
slabije istraenih nalazita na otvorenom koja moemo takoer okvirno datirati u
gornji paleolitik ili mezolitik, a najzanimljiviju cjelinu ine lokaliteti na irem podruju sela Rueva (Malez Kunkera Mileti, 1984., str. 69-84). Vjerojatno moemo
govoriti o jedinstvenom paleolitikom i mezolitikom prostoru, odnosno arheolokoj cjelini, u jugoistonom dijelu Poeke kotline, u dolini rijeke Londe (Potrebica,
2003. a, str. 159-160).

186

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Neolitik
Prvi poljodjelci u Poekoj kotlini vjerojatno su bili pripadnici starevake kulture. Rije je o relativno malom broju do sada ustanovljenih naselja. Naselja smjetena
uz donji tok rijeke Orljave oko sela Zagraa nalaze se na najprirodnijoj komunikaciji
koja kotlinu otvara prema jugu, to bi moglo znaiti da je za pojavu i razvoj starevake kulture na tome prostoru vjerojatno bila presudna rijena veza sa susjednom
Posavinom (Potrebica, 2003., str. 159-160). Naselja te kulture nalazimo na gredama
oz Orljavu (kod Poege) i Londu (kod aglina i Kneevca). S druge strane, poznajemo nekoliko naselja starevake kulture na povienim poloajima neposredno ispod
junih obronaka Papuka kod Kutjeva, Lukaa i Kaptola, a posebno je zanimljivo nalazite te kulture na nalazitu Mali grad iznad Potoana na nadmorskoj visini od 370
m. Iako nijedno od navedenih naselja nije sustavno istraivano, nalazi daju naslutiti
da je barem u odreenoj mjeri rije o dijelom ukopanim nastambama.
Najzastupljenija neolitika pojava u Poekoj kotlini jest sopotska kultura, koja
u kronolokom nizu slijedi starevaku kulturu. Promjenu naina ivota svakako
oslikavaju nadzemne kue sa zidovima od kolaca i isprepletenog prua oblijepljeni
zemljom. Isto tako velik broj sopotskih naselja vjerojatno ukazuje na gustu naseljenost toga prostora (Balen Potrebica, 2006., str. 21). Za sada je poznato vie od
dvadeset nalazita u blizini mjesta Alaginci, Alilovci, Bjelievac, eljakovac, Draganlug, Gradac, Hrnjevac, Jaki, Kutjevo, Luka, Novoselci, Poega, Radovanci,
Slobotina, Trenkovo, Vidovci, Vikovci, Vrhovci, Vukojevica, Zagrae i Zarilac.
Naselja su iroko rasprostranjena po svim dijelovima Poeke kotline, pa ih nalazimo u nizinama uz vodotokove (Vidovci, Jaki, Zarilac), na povienim gredama
(Alilovci, Trenkovo, Vukojevica) i na obroncima Papuka (Vrhovci, Radovanci, Hrnjevac). Nizinska su naselja, ini se, kratkotrajnija i (ako postoji) imaju horizontalnu
stratigrafiju, dok su visinska naselja neto dugotrajnija. Svakako treba spomenuti
nalaze slikane keramike sline lenelskoj na, naalost, unitenom naselju u Radovancima. Najstariji radiokarbonski datumi za to nalazite smjetaju ga ve u kraj
6. tisuljea pr. K., dok je za nalazite u Vukojevici dobiven datum 4700. 4460. pr.
Kr. (5670+/-50 BP, Beta-226743). U taj kronoloki interval ulaze i druge apsolutne
datacije sopotske kulture na prostoru Poeke kotline.
Eneolitik
U vrijeme eneolitika na prostoru Poeke kotline pojavljuju se gotovo sve kulturne pojave koje se u sjevernoj Hrvatskoj mogu vezati uz to razdoblje. Svakako
je dominantna pojava lasinjska kultura. Prema staroj podjeli koja se bazirala na
tipologiji, sva nalazita Poeke kotline pripadala bi treem, posljednjem i najrazvijenijem stupnju lasinjske kulture (Dimitrijevi, 1979., str. 137-181). Meutim, oblici
grube keramike, prostorna organizacija naselja, pa i kronoloka pozicija prema re187

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

zultatima radiokarbonskih datacija, postavljaju tu kulturu kao neposrednog sljedbenika sopotske kulture. Bogata i rasprostranjena nalazita obje kulture koje nalazimo
u posebnom meuodnosu unutar Poeke kotline mogla bi rasvijetliti mnoga pitanja vezana uz ulogu sopotske u genezi lasinjske kulture, a time i prelaska neolitika
u eneolitik u ovom dijelu Hrvatske. U svakom sluaju Poeka je kotlina neosporno
specifina i jedinstvena cjelina na itavom podruju rasprostiranja lasinjske kulture
na ovome prostoru, to najbolje ilustrira izuzetni nalaz pet cijelih posuda na lokalitetu airi uz Jaki. Rije je o jedinstvenoj cjelini koja sadrava neke od najljepih proizvoda keramografije te kulture koje su navodno pronaene u snanom religijskom
kontekstu viestrukog ukopa koji je radiokarbonski datirana u 4320. 4050. g. pr. K.
(5270+/-40 BP; Beta-227926). Isto tako spomenuti lokalitet s kontinuitetom ivljenja
i intenzivnog naseljavanja od nekoliko tisua godina izuzetno je vrijedno arheoloko
nalazite i u mnogo irem kontekstu. Zanimljivo je spomenuti da je u unitenom
sopotskom naselju u Radovancima pronaen i kostur ene koja je pokopana u zgrenom poloaju u dobi 25 30 godina i koja bi, prema rezultatima radiokarbonskih
datacija koji je smjetaju u 3710. 3360. g. pr. K. (4700+/-90 BP; Beta-187421), takoer mogla biti pripadnica lasinjske kulture.
S naselja kod Hrnjevca potjee keramiki materijal na temelju kojeg je izdvojen
Kevderc-Hrnjevac tip Retz-Gajary kulture, i to na osnovi injenice da motivi ukrasa
na keramici iz Hrnjevca nisu izvedeni brazdastim urezivanjem karakteristinim za
tu grupu nego obinim urezivanjem, rovaenjem i duborezom. Rije je o ahovnicama, trokutima i spiralama kojima su ukraene uglavnom alice s vrpastom drkom
(Teak-Gregl, 1998., 119-121). Kako pripadnici te kulture zbog svoje orijentiranosti
na stoarstvo za naselja biraju breuljkaste terene i brdovite prostore kojima Poeka
kotlina obiluje, moe se pretpostaviti da e u budunosti biti naeno jo lokaliteta te
kulture poput onog iznad Lukaa ili na lokalitetu Koarine kod Hrnjevca.
Kao izuzetno vrijedan nalaz valja izdvojiti jamu iz razorenog eneolitikog naselja u gornjem dijelu sela Potoani, u kojoj su pronaeni skeletni ostaci vie od
pedeset osoba razliitog spola i uzrasta! Pronaena keramika upala je u jamu sa
zemljom kojom je jama zapunjena, pa nam zapravo daje samo kulturoloki terminus
post quem za tu masovnu grobnicu. S druge strane, adiokarbonska datacija kostiju
smjeta taj ukop u vrijeme oko 4200. g. pr. K., to potvruje pretpostavku da je rije o pripadnicima eneolitike, vjerojatno lasinjske ili retz-gajarske kulture. Rije o
vrlo rijetkoj cjelini u europskim okvirima, a i nekolicina je slinih grobnica iz tog
razdoblja, prema broju ukopanih osoba, daleko iza ovoga primjera! Kako nije rije
o standardnom nainu pokopa te populacije, ovaj nalaz svakako nam otvara mnoga
pitanja o religijskoj i/ili sociolokoj, medicinskoj i antropolokoj pozadini te pojave.
Meutim tek e se na temelju detaljnih antropolokih i drugih analiza moi ustanoviti neki detalji vezani uz taj vrlo zanimljiv i na europskoj razini svakako jedinstven
ukop (Potrebica Balen, 2008., str. 118).
188

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Kostolakoj kulturi za sada moemo pripisati tri nalazita: Mali grad kod Potoana, Trenkovo i Aikovce. Mali grad veoma je zanimljiv jer je rije o klasinom
gradinskom naselju na vrhu brda nadmorske visine od 364 do 375 m gdje je uz finiju
keramiku s repertoarom ukrasa klasine, ali i kasne faze kostolake kulture, potvreno i postojanje kua (Potrebica Balen, 2003., str. 51-54). Uz kostolaku keramiku,
na niem dijelu gradine uoeni su i ostaci naselja starevake kulture, oko kilometar
nie od gradine nalaze se ostaci naselja lasinjske ili retz-gajarske kulture s opisanom
masovnom grobnicom, a neposredno uz njega prema gradini naena je i keramika
vuedolske kulture. Ako tomu dodamo i nalaze litzenske keramike te kasnosrednjovjekovne koji dolaze s istog mjesta, dobiva se slika veoma vanog vieslojnog
nalazita koje je, naalost, tijekom posljednjih desetak godina teko devastirano. Nalazite kod sela Aikovci esto se spominje u kontekstu veza kasne kostolake i rane
vuedolske kulture.
Zbog kolokacije nalazita kostolake i vuedolske kulture, ini se da e Poeka
kotlina imati golemo znaenje upravo u rasvjetljavanju samih poetaka najmarkantnije od svih eneolitikih kultura vuedolske kulture. O toj nam vezi svjedoe i nalazi s Gradine kod Mitrovca na temelju kojih je i imenovana poetna faza te poznate
i irokorasprostranjene kulture. Osim kod Mitrovca, keramiku vuedolske kulture
nalazimo i kod Alaginaca, Draganluga, Grabarja, Mitrovca i Trenkova. Na lokalitetima Vlastelinski vinograd i Mihalje iznad Kutjeva pronaeni su za sada jedini tragovi vuedolske metalurgije na ovom prostoru: dvije plosnate bakrene sjekire koje
su meu prvim metalnim predmetima ikada nainjenim u naoj zemlji (Potrebica,
2006. c, str. 43-44).
Bronano doba
Oskudni nalazi kulturnih grupa ranog bronanog doba s podruja Poeke kotline pokazuju jake veze sa svojim eneolitikim supstratom, kao to je to sluaj s vuedolskom i vinkovakom kulturom koja je zastupljena rijetkim nalazima Draganluga, meu kojima se istie najvei primjerak karakteristine cilindrine posude koji
se nalazi i u stalnom postavu Arheolokoga muzeja u Zagrebu (Balen Potrebica,
1999., str. 11, 22).
Srednje bronano doba na ovom prostoru bilo je donedavno gotovo potpuno
nepoznato. Iako postoji nekoliko nalaza panonske inkrustrirane keramike (Teki
i Grabarje), za sada nemamo ubiciranih naselja koja bismo mogli pripisati ovom
razdoblju.
Nalazi licenske keramike za sada su utvreni na sedam lokaliteta. etiri se nalaze oko sela Gradac, jedan je ve spomenuti u selu Potoani, a na druga dva keramika
s licenskim ukrasima nalazi se uz keramiku koja se povezuje s drugim kulturama.
S obzirom na to da je rije o sluajnim nalazima, teko je rei je li rije o samostalnoj
kulturnoj pojavi koju nazivamo kulturom licenske keramike, o stilu ukraavanja
189

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

kakav nalazimo i u repertoaru keramike proizvodnje drugih kultura ili o neemu

treem. Kod Tekia ulomak s licenskim ukrasom pronaen je uz fragment panonske
inkrustrirane keramike, ali podaci su preoskudni za neke ire zakljuke.
S druge strane, kombinacija ukrasnih motiva i oblika keramike pronaene kod
Trenkova dala je naslutiti da bi ustvari moglo biti rijei o prisutnosti belegike kulture. Ta je hipoteza potvrena prologodinjim otkriem kue belegike kulture
kod Alilovaca. Rije je o poluukopanom objektu nepravilnog pravokutnog oblika,
dimenzija 13,5 x 6,5 m u kojem je pronaena golema koliina keramike, kostiju i
kamenih izraevina. Kronoloko-tipoloki nalazi ovu kuu smjetaju u stariju fazu
belegike kulture (Belegi I), to potvruju i preliminarni radiokarbonski datumi
koji taj objekt datiraju u razdoblje od polovice 17. do poetka 15. st. pr. K. (Mavrovi Potrebica, 2011.) S obzirom na to da je rije o za sada jedinstvenom nalazu u
ovom dijelu Hrvatske i da je to ujedno najzapadniji poznati nalaz te kulture, temeljita analiza i konana objava toga nalazita dat e golem doprinos rasvjetljavanju
zagonetke srednjeg bronanog doba u sredinjoj Hrvatskoj. U tome bi mogla velik
doprinos dati i druga nalazita spomenute kulture u Poekoj kotlini poput onog
kod Trenkova ili nedavno od otkrivenih jama s keramikom te kulture na haltatskoj
nekropoli kod Kaptola.
Tijekom kasnoga bronanog doba ovaj prostor ulazi u kompleks kulture polja
sa arama. Unutar te cjeline svakako treba izdvojiti nalazita grupe Barice-Greani
koja uglavnom zauzima prostor Posavine, kako s hrvatske, tako i s bosanske strane.
Nalazita unutar Poeke kotline, poput nekropola u Grabarju i Poegi, ukljuuju
i taj prostor u podruje rasprostiranja grupe Barice-Greani, to se moe pokazati
kljunim za razumijevanje prelaska iz srednjeg bronanog doba u kasno bronano doba na prostoru sredinje Hrvatske te za rjeavanje odnosa ove grupe prema
ostalim istovremenim skupinama kulture polja sa arama. U tom smislu ne treba
zaboraviti ni druga nalazita koja se vjerojatno mogu pripisati ranijim fazama kulture polja sa arama poput onih u Tekiu, Tulniku, Vlatkovcu, Voinu i Zarilcu.
Posebnu skupinu ini niz visinskih naselja na Papuku (Pli, Mitrovac, Mali Papuk,
vrh Papuka, Vetovo, uma Klenovac) od kojih su neka smjetena i na visini od gotovo 1.000 metara. Ulomak kalupa s lokaliteta Pli jedini je trag aktivne metalurgije
unutar Poeke kotline, meutim na tom je prostoru pronaeno i nekoliko ostava
bronanih predmeta meu kojima se izdvajaju ostave iz Ciglenika, Lonice, Vujaka
Kamenskog i Drage (Potrebica Lonjak Dizdar, 2004., str. 19-40).
Starije eljezno doba
Tijekom starijega eljeznog doba u Poekoj kotlini postojala je mrea manjih i
veih naselja koja su bila povezana u jedinstven sustav s nekoliko vanih sredita.
O tomu svjedoi tridesetak lokaliteta a kojih postoje nalazi iz tog vremena. Dok se
manja naselja nalaze i u niem dijelu kotline, sva bitnija naselja utvrene su gradine
190

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

na relativno visokim obroncima gorja. Kaptol, eponimni lokalitet kaptolske skupine koja pripada haltatskom kulturnom kompleksu, bio je dominantno sredite
iji se utjecaj irio i daleko izvan Poeke kotline, o emu e vie rijei biti kasnije.
Svakako treba spomenuti tumule i utvreno naselje na poloajima Kagovac i Gradac
u umi izmeu sela Vetovo i Luka te naselje u umi Gloe pokraj sela Vesela na
junom dijelu kotline koje stoji na pretpostavljenoj vanoj komunikaciji prema Posavini. Nalazi poput onih iz Trenkova daju naslutiti i mogunost postojanja ravnih
nekropola iz ovog razdoblja na prostoru kotline. Meutim, nekropola s najveim
i dosad neistraenim tumulima nalazi se u selu Tulnik i svakako e u budunosti
donijeti kljune spoznaje o ovom razdoblju na prostoru Poeke kotline, ali i daleko
ire (Potrebica, 2003., 159-181).
Mlae eljezno doba
U neto starijoj literaturi ovo razdoblje vee se uz Kelte, odnosno uz latensku
kulturu. Danas znamo da ta dva pojma nisu sinonimi i da na podruju Poeke kotline tijekom posljednjih pet stoljea prije Krista svakako moemo govoriti i o jakoj
autohtonoj komponenti stanovnitva. Za sam poetak latenske kulture na podruju
sjeverne Hrvatske i sjeverne Bosne iznimno je vaan bogat enski grob iz Velike
(Majnari-Pandi, 1995.). Rije je o jednoj od rijetkih cjelina na kojima se temelji i
cjelokupna kronoloka razdioba latenskog razdoblja u Podunavlju koje je izradio D.
Boi. Prema tom sustavu, grob iz Velike markira poetnu fazu latenizacije, odnosno stupanj urug i datira sa u Lt B1, odnosno u drugu polovicu 4. st. pr. K. (Boi,
1981.). Taj nalaz svakako sugerira postojanje ranolatenskog naselja na obroncima
Papuka, a tu hipotezu podupiru i nalazi iz istog vremena s bedema haltatske utvrde iznad Kaptola. Razdoblje srednjeg latena najbolje oslikava, naalost razoreno,
groblje uz selo Novoselci. Srednjolatenski nalazi i neto kasnolatenskih nalaza pripadaju vjerojatno veem naselju pokraj sela Gradac, a skupina keltskog oruja naena je i u selu Paka (Potrebica Dizdar, 2002.). Ne treba zanemariti ni vaan nalaz
ostave ili moda groba s kasnolatenskim kopljima iz Vujaka Kamenskog, ali za
razdoblje kasnog latena najvanije je ratniko groblje u Malom Bilau koje e u budunosti donijeti spoznaje presudne za razumijevanje latenske kulture na prostoru
Meurijeja. Naime, prema rimskim izvorima granica izmeu latenskih plemenskih
saveza Skordiska i Tauriska, koja e se kasnije odraziti i na administrativno ureenje Rimskog Carstva, bilo je gorje Mons Claudius koje na temelju novijih istraivanja
Poeke kotline i Podravine prepoznajemo u gorskom kompleksu Papuk Psunj
(Dizdar Potrebica, 2005.).
Antika
Iako moramo pretpostaviti da je ovaj prostor igrao vanu ulogu u Oktavijanovim i Tiberijevim vojnim operacijama, naalost, gotovo potpuno nedostaju podaci o
191

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

prvom razdoblju romanizacije. Kasnije je plodno podruje Poeke kotline s okolnim

gorjem koje je obilovalo raznim prirodnim resursima svakako imalo vanu ulogu u
ivotu rimske provincije Panonije. O tome svjedoi i Antoninov itinerar u kojem se
spominje nekoliko postaja koje se moda mogu smjestiti na podruje Poeke kotline. Meu njima sredinje mjesto zauzima Incerum, ija je lokacija pretpostavljena
u blizini sela Tekia, o emu e neto vie rijei biti kasnije. Rimski nalazi iz prva
etiri stoljea nove ere pokrivaju itav prostor upanije, a vanijima pripada prostor
oko sela Bikupci, gdje je vjerojatno postojalo neto ranije naselje i metalurki centar
kod sela Imrijevci. Uz pojedinane nalaze grobova, keramike, nakita i ostava novca, poznata nam je i lokacija nekoliko villa rustica poput onih u Slobotini, Velikoj
i Imrijevcima. Termalni kompleks, otkriven na nalazitu Turski grad u blizini sela
Slobotine, te nalazi iz okolica sela Radovanci, Strijeevica, Trenkovo i Vukojevica
daju naslutiti bogatstvo novih spoznaja o antikom razdoblju toga prostora koja e
nam pruiti budua istraivanja.
Jedini relativno siguran trag ranog kranstva na prostoru Poeke kotline jest
kamena ploa s urezanom ribom (sl. 1) iz groba mukarca pronaenog u sklopu
romanike crkve sv. Mihovila na Rudini (Migotti, 2009., 134), koji se datira na poetak 4. stoljea. Prikaz ribe bio je s donje strane ploe koja je stajala iznad glave
pokojnika. Postojanje mnotva kasnoantikih i srednjovjekovnih lokaliteta na ovom
prostoru navodi na zakljuak da je pronalazak novih ranokranskih nalaza samo
pitanje vremena.

Slika 1. Prikaz ribe na pokrovnoj ploi groba Rudina

192

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Srednji vijek
Iz vremena seobe naroda nemamo sigurnih nalaza s toga prostora, ali zato postoje dva izuzetno vana nalazita iz 9. stoljea. Prvo je, naalost, nepoznati lokalitet
nedaleko od sela Brestovca na kojem je poetkom 19. stoljea pronaeno nekoliko
zlatnih dijelova pojasne garniture i nakita. Nalazi se mogu pripisati avarsko-slavenskom kompleksu i datiraju se na poetak 9. stoljea, a nalaze se u Kunsthistorische
Museumu u Beu. U junom dijelu Poeke kotline smjestilo se selo Drenovac pokraj
kojeg je 1952. i 1953. istraeno ranosrednjovjekovno groblje s 32 ukopa, meu kojima
se posebno istiu tri groba s ukopima konja. Meu nalazima istiu se sablja, pala,
konjska oprema, kotana kutijica za igle i naunice sa staklenim privjeskom, a pripadaju istom kulturnom krugu i razdoblju kao nalazi iz Brestovca (Vinski-Gasparini
Ercegovi, 1958., 129-161).
Srednjovjekovna keramika i tragovi arhitekture iz kasnijih razdoblja pronalaze se
na nizu lokaliteta, to svjedoi o gustoj naseljenosti Poeke kotline u spomenutom
razdoblju. Jedan od rijetkih sustavno istraivanih lokaliteta i svakako najvaniji poznati srednjovjekovni lokalitet na navedenom prostoru jest Rudina, koja se u pisanim
izvorima spominje jo od poetka 13. stoljea, iako vjerojatno ima i antike korijene.
Na tom lokalitetu goleme vanosti, o emu e neto vie rijei biti kasnije, nalaze se
ostaci benediktinske opatije i crkve sv. Mihovila gdje su, izmeu ostalog, pronaeni
izuzetni primjerci romanike figuralne kamene plastike (Soka-timac, 1997.).

Slika 2. Kaptol sv. Petra u Kaptolu

193

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Vano srednjovjekovno sredite bio je i Zborni kaptol sv. Petra (sl. 2) koji se u
pisanim izvorima spominje jo od 1221., a iji arhitektonski ostaci jo stoje u sreditu dananjeg sela Kaptol. Brojni ostaci samostana i crkava svjedoe o djelovanju
mnogih srednjovjekovnih crkvenih redova na prostoru kotline. Ne treba zanemariti ni tragove srednjovjekovnih selita, a poseban su fenomen mnogobrojne utvrde
razasute po obroncima Poekog gorja, od kojih su mnoge nastale prije, a neke su
nastavile ivjeti i tijekom osmanske vladavine na tim prostorima.
Poeka kotlina europsko kulturno sredite
Iako ovaj rad nije zamiljen kao arheoloka studija nego mu je svrha dati kulturoloku dimenziju arheolokim spoznajama, za ilustraciju te teze koristit emo se reprezentativnim nalazima iz tri najvea vremenska razdoblja kojima se bavi arheologija.
Srednji vijek Rudina
Prvi povijesni podaci spominju Rudinu ve 1210., a benediktinski se samostan
u izvorima pojavljuje od 1279. Od tada u povijesnoj grai nalazimo slijed od sedam
opata koji se protee do 1524. nakon ega taj posjed trajno zauzimaju Turci, to je u
izvorima potvreno ve 1536. Oni je vjerojatno dre kao utvrdu za koju znamo da
postoji jo polovicom 18. stoljea. Nakon toga poinje ruenje i devastacija te se od
rudinskog kamena podiu itava naselja u okolici i ire. Jo poetkom 20. stoljea
jasno su se vidjeli dijelovi arhitekture, ali prva arheoloka istraivanja osamdesetih
godina koja je provodila D. Soka-timac uz golemu pomo i potporu pokojnog biskupa Koke zatekla su to nalazite potpuno pod zemljom. Tijekom tih istraivanja
otkrivena je trobrodna bazilika (14 x 8 m) s klaustrom i pripadajuim samostanskim kompleksom. U neposrednoj blizini samostana i spomenute crkve otkrivena je
i manja (9 x 6 m) jednobrodna crkva (Soka-timac). Nalazi s toga mjesta stizali su
u poeki muzej gotovo od njegova osnivanja, a meu njima se svakako istie ve
spomenuta romanika plastika, dok su tijekom istraivanja, uz arhitektonske, pronaeni i epigrafski spomenici te mnotvo druge pokretne grae (keramika, penjaci,
metalni i stakleni predmeti, novac). Naalost, istraivanja Rudine na odreeni su
nain zamrla i taj, nadamo se privremeni, prekid omoguuje nam da analiziramo
pronaenu grau i razmislimo o onome to je pred nama.
Prvo pitanje koje si trebamo postaviti jest zato je Rudina bila ba ovdje i koje je
bilo njezino znaenje u njezinu, a ne naem vremenu. Rijetki prapovijesni nalazi nisu
neoekivani na ovako dominantnom poloaju s pregledom zapadnog dijela kotline.
Meutim, dosta nalaza antike opeke od kojih je mnogo zavrilo kao graevinski
materijal pojedinih dijelova samostanskog kompleksa, kao i manji sakralni objekt
koji je vjerojatno prethodio razvijenoj fazi samostanskog kompleksa u ijoj se blizini
nalazi, postavljaju pitanje kontinuiteta sakralnog prostora. Iako je nedvojbeno po194

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

stojanje neke antike arhitekture na mjestu ili u blizini rudinskog samostana, moemo li pretpostaviti da je na tome mjestu jo u antiko vrijeme stajala neka sakralna
graevina? Stanje istraivanja, naalost, ne omoguuje nikakav konkretan temelj za
takvu pretpostavku, meutim pronalazak ve spomenute grobne ploe s motivom
ribe svakako upuuje na to da bi vrijedilo razraditi i provjeriti takvu hipotezu.

Slika 3. Ostaci crkve i samostanskog kompleksa Rudina

Meutim, u sjeni monumentalnih arhitektonskih ostataka crkve i samostana
(sl. 3) te svjetski poznate jedinstvene romanike plastike esto ostaje ona dimenzija
duhovnoga, na emu je sazdana i temeljna koncepcija takvoga jednog mjesta. Mislim da u tom smislu vrijedi postaviti tezu da je samostan na Rudini imao golemu
vanost i kao kulturoloko sredite ije je znaenje nadilazilo i regionalne okvire, a
da je monumentalnost arhitekture i plastike zapravo odraz tog nevidljivog znaaja.
Dokaze za to teko je nai na materijalnoj razini, ali ipak ih ima, kako neposrednih
(fiziki tragovi materijalne kulture), tako i posrednih (arhivski izvori i vizualna komunikacija). Jedan od rijetkih neposrednih dokaza jesu okovi knjiga pronaeni na
Rudini. Zanimljivo je da je veoma slian komad pronaen u Sv. Lovri u Poegi, a
upravo se njime detaljno bavi jedan drugi rad u ovom zborniku (vidi prilog . Tomiia). Takvi okovi datiraju se u vrijeme pretkraj 15. stoljea, to bi znailo da je na
prostoru Rudine i Poege u to doba postojala odreena koliina knjiga vjerojatno
sakralnog, a moda i liturgijskog karaktera, koja je u to vrijeme predstavljala znatnu vrijednost i rijetkost na naim prostorima. Meutim pravo je pitanje kome su te
195

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

knjige bile namijenjene, tko ih je itao i tko ih je nabavljao? Moda nam odgovor na
to pitanje daju rijetki ali ipak postojei arhivski spomeni uenih ljudi iz toga kraja
koji se pojavljuju u ondanjim europskim kulturnim sreditima. U to vrijeme takvi
ljudi morali su biti vezani uz neko sredite koje je imalo dovoljno jaku kulturoloku,
vjersku, politiku, pa i gospodarsku infrastrukturu koja bi im omoguavala djelovanje. Zato upravo Rudina ne bi bila takvo sredite uenosti? Kulturoloki gledano
svjetlo u tami onog doba. Naizgled datacija knjiga stoji u raskoraku s arhivskim
podacima o spomenutim uenim ljudima. Meutim, poznata je injenica da su se
upravo u 15. stoljeu okovi knjiga mijenjali kako raniji okovi koji su izlazili izvan rubova knjige ne bi oteivali druge knjige (Gabriel, 1991., 65; Fusek, 2007., 440). Stoga
su moda knjige na kojima su bili pronaeni okovi znatno starije od okova samih
te su ih moda upotrebljavali i protagonisti najranijih arhivskih spomena Rudine.

Slika 4. Natpis + BRAT IAN + - Rudina

S druge strane, vizualna komunikacija ideologije i identiteta odvija se na dvije
razine: ekskluzivnoj i generalnoj. U vrijeme djelovanja samostana na Rudini pismenost je svakako pripadala ekskluzivnoj razini. Epigrafija tog razdoblja openito je
izuzetno rijetka, meutim o posebnosti Rudine svjedoi prisutnost, ali i forma i sadraj pronaenih natpisa. Ovo je jedinstveno mjesto na kojem nalazimo natpise na
tri pisma koja su tada bila u uporabi u ovom dijelu Europe: latinici, bosanici i glagoljici. Otkuda ta epigrafska multikulturalnost, kako je naziva S. Andri (Andri,
196

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

2009., 479)? Pri tome ne smijemo zanemariti injenicu da epigrafska komunikacija

ima dvije strane: pisce i itatelje. Nuni preduvjet za ostvarivanje takve komunikacije jest obostrano razumijevanje koda, odnosno pisma. injenica da su rudinski natpisi pisani na tri pisma ukazuje na pisce, ali vjerojatno i itatelje koji su pripadali razliitim kulturnim krugovima. To posredno ukazuje na vanost Rudine kao sredita
koje je okupljalo pismene, odnosno uene ljude iz razliitih kulturolokih okruenja
i time vjerojatno daleko nadilazilo lokalne okvire. O autentinosti glagoljskog natpisa s Rudine strunjaci jo vode debatu (Damjanovi, 2009., 490), ali sadraj bi trebao
biti godina 1129., to neki tumae kao godinu osnivanja samostana. S druge strane,
uz latinske natpise na latinici (uglavnom je rije o nadgrobnim natpisima) pojavljuje
se i natpis +BRAT IAN+ (sl. 4) koji se opisuje kao najstariji hrvatski tekst izmeu
Save i Drave i najstariji spomenik koji svjedoi o uporabi latinice za pisanje hrvatskih tekstova (Katii, 2008., 220)! Ako je R. Katii u pravu, taj natpis svojom
kombinacijom hrvatskoga jezika i latinskoga pisma preko stotinu godina prethodi
prvim takvim pojavama na prostoru Dalmacije. Enormna vanost te dvije rijei lei
u injenici da je netko ve oko 1200. svoju poruku pisao latinicom na hrvatskom jeziku raunajui da e je itati pismeni govornici istog tog jezika! To se moglo dogoditi
samo u izuzetnom kulturnom sreditu koje je bilo kljuno za uspostavu, odranje,
pa i vizualnu komunikaciju hrvatskoga kulturnog identiteta na ovim prostorima.

Slika 5. Rudinska glava 1

Slika 6. Rudinska glava 2

Romanika plastika u formi svjetski poznatih rudinskih glava (sl. 5 i 6) i fantastine freske kojima je crkva bila oslikana izvrsno ilustriraju generalnu razinu vizualne komunikacije. U vremenu i prostoru kada zanemariv dio puanstva moe
komunicirati pismom ovakvi prikazi sluili su kao vizualizacija vjerskih i drugih
197

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

sadraja koje su lanovi te i drugih zajednica na irem prostoru dijelili kao temeljnu
odrednicu svojega kulturnog identiteta. Na neki nain ta djela funkcioniraju kao ideogrami u jeziku koji je opepoznat evocirajui na taj nain vjerski i kulturni identitet
i ideologiju iji su uvari i promicatelji boravili u rudinskom samostanu. Bilo je to
pravo svjetlo uenosti u tami neznanja, a iz njihove perspektive i usamljeno svjetlo
vjere pred tamom nadirue osmanske opasnosti.
Na slian nain funkcionirali su i figuralno ukraeni penjaci koji bi vjerojatno
pripadali ekskluzivnoj razini vizualne komunikacije jer su ih zbog smjetaja u samostanskim prostorijama mogle vidjeti samo odreene skupine ljudi. Raznovrsni motivi koje na njima nalazimo, a kojima se detaljno bavi jedan rad u ovom zborniku (vidi
prilog M. Pavlii), ukljuuju i heraldike motive razliitih plemikih obitelji, poput
primjerice Gorjanskih. Te su obitelji vjerojatno vie ili manje aktivno bile ukljuene
u ivot samostana, ali su oblikovale i politiko-gospodarsku sliku tadanjega hrvatskog prostora. Stoga vizualna komunikacija takvih penjaka, uz ve opisane ciljeve,
ima i odreenu politiku komponentu, pogotovo jer je usmjerena na specifinu kategoriju ljudi koji ih imaju priliku vidjeti.
Antiko razdoblje Tretanovaka gradina
Sustavna istraivanja kasnoantikoga groblja otkrivenog na nalazitu Tretanovaka gradina s prekidima traju od 1972. Pod vodstvom glavnog istraivaa toga
nalazita D. Soka-timac otkopano je preko stotinu grobova s raznolikom arhitekturom i veoma bogatim nalazima stakla (preko 60 posuda), nakita i novca koji se
mogu datirati uglavnom u 4. stoljee (Soka-timac, 1984. a; 2005.). U blizini groblja
otkopani su i dijelovi naselja. Arhitektura i pokretni nalazi koji su otkriveni tijekom
posljednjih kampanja (vage, staklo, novac) upuuju i na mogue postojanje termi.
Tijekom razdoblja antike na naim prostorima pripadnost europskoj civilizaciji
u najveoj mjeri mjerila se razinom romanizacije, odnosno kulturolokom pripadnou tekovinama Rimskoga Carstva. Romanizaciju obino veemo uz vee aktivnosti
i/ili stalnu prisutnost veih vojnih postrojbi ili kroz razvoj te gospodarsko i administrativno djelovanje veih urbanih sredita. Na prostoru Poeke kotline gotovo da
i nema tragova rimske vojne prisutnosti. Malo je vjerojatno da su Tiberijeve vojne
akcije ostavile vei utjecaj na ivot lokalnih zajednica, pa ak ni nakon Batonskog
ustanka, u kojem je taj prostor morao odigrati veliku ulogu, nema tragova zadravanja znaajnijih rimskih vojnih postrojbi. Isto tako u povijesnim se izvorima ne
spominje nijedno vee rimsko naselje na tome prostoru nego se eventualno tu moe
smjestiti putna postaja Incerum, i upravo je to toponim koji se izjednaava s naseljem
i grobljem otkrivenim kod sela Teki. Sve bi to ukazivalo na relativno nisku razinu
romanizacije i izrazito provincijalni karakter ivota na navedenim prostorima. No
je li to doista tako?
198

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Slika 7. Izbor staklenih nalaza iz nekropole kod Tekia

Ako pogledamo vrijeme kasne antike, kojemu u najveoj mjeri pripada nalazite
na Tretanovakoj gradini, esto u potrazi za monumentalnim urbanim graevinama zaboravimo sljedeu injenicu: u to vrijeme u jednom od najveih carstava poznatoga svijeta i okruenju prvoga globalistikog shvaanja kulture, 95% stanovnitva ivi u ruralnim prostorima. Koncept pripadnosti Rimskome Carstvu i njegovoj
kulturi u najveoj mjeri ovisio je o tome koliko je ta kultura ula duboko u prostor,
odnosno tkivo lokalnih zajednica. Kod Tekia pronalazimo izuzetno luksuzne predmete svakodnevne uporabe (sl. 7), ali i grobove u kojima nalazimo zanimljiv amalgam rimske materijalne kulture i pokojnika koji pripadaju lokalnoj populaciji. Sve to
upuuje na to da je rimska drava moda znatno drukije upravljala tim prostorom
i koristila se njime. Kompleksi villa rustica kakve nalazimo irom kotline sugeriraju
intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju na golemim obiteljski upravljanim posjedima koji su mogli u odreenim komponentama imati i rezidencijalni karakter. Iako
jo nije jasno o kakvom je nalazitu u Tekiu rije, moemo potvrditi da na njemu
postoje tragovi upravo takve arhitekture visokog statusa bez obzira na to je li
javnog ili privatnog karaktera. U takvim gospodarskim aritima pojedinci ili skupine mogli su svojim nainom ivota uvoditi tekovine rimske civilizacije kao modu
ili modus vivendi viih slojeva te na taj nain snano utjecati na lokalnu populaciju
postupno uvodei autohtonu kulturu u gotovo globalnu civilizaciju Rimskoga Carstva. Unato tomu, katkad je autohtona populacija jo dugo zadravala odreene
kulturne izraaje kao odraz svog identiteta. U grobovima kod Tekia moemo pra199

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

titi i jedan i drugi proces i njihova detaljna analiza i sustavna objava svakako e dati
vaan doprinos razumijevanju mehanizma kojim autohtone, izrazito lokalne kulture postaju kompatibilnim dijelom znatno irih civilizacijskih prostora.
Prapovijest Kaptol
Tijekom starijega eljeznog doba (8. 6. st. pr. K.) u Kaptolu se nalazilo jedno
od najvanijih kneevskih sjedita u Europi. O izuzetnom poloaju toga sredita na
razmeu velikih europskih civilizacijskih krugova najbolje svjedoe nalazi iz grobova pod humkama (tumulima). Rije je o dvije nekropole od kojih je etrnaest tumula
na emernici u razdoblju od 1965. do 1971. istraila ekipa Arheolokog muzeja u
Zagrebu pod vodstvom V. Vejvode i I. Mirnika (Vejvoda Mirnik, 1974.; 1991.). Sustavna istraivanja na drugoj kaptolskoj nekropoli od 2000. provodi ekipa Odsjeka
za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Centra za prapovijesna istraivanja pod vodstvom H. Potrebice (Potrebica, 2002., 2006. a, 2006. b, 2006. d). Tijekom
dosadanjeg istraivanja definirano je tridesetak, a istraeno etrnaest tumula na
nekropoli koja se nalazi u neposrednoj blizini utvrenog naselja i ini se da je ograena manjom fortifikacijom. Na obje nekropole rije je o paljevinskim grobovima u
kojima su pokojnici poloeni u urne, ali i izvan njih.
Iznimna ljepota i rijetkost materijala pronaenog u kneevskim grobovima jasno je ukazivala na europsku vanost toga nalazita u toj mjeri da je Kaptol dao ime
itavoj kulturi starijega eljeznog doba koja se rasprostire u Meurjeju ali zahvaa
i dijelove tajerske.

Slika 8. Izbor nalaza iz kneevskoga groba tumul X Kaptol-emernica

200

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Kaptolski kneevi iji su bogati grobovi pronaeni pod tumulima IV i X (sl. 8)

na emernici i tumulu 6 na poloaju Gradci bili su prije svega ratnici. Njihova mo
i bogatstvo odraavalo se i na njihovu oruju. Puna oprema ratnika sastoji se od
2 3 eljezna koplja, bojnih sjekira, noa i konjske opreme, ali najvaniji su nalazi
primjerci obrambenog naoruanja. Osim zatitne prsne ploe koja vjerojatno dolazi
iz srednje Italije, svi ostali primjerci grkog su porijekla: grko-ilirska kaciga, korintska kaciga i par knemida. Vanost i bogatstvo sredita u Kaptolu i njegovu iznimnu
vrijednost u europskim okvirima najbolje ilustrira injenica da je rije o daleko najsjevernijim primjercima spomenutih tipova u Europi. U opremi mukarca moemo
takoer zapaziti igle, pojase i brusove, dok opremi enskoga groba pripadaju fibule,
saltaleoni, pribor za tkanje. Odmah upada u oi da mnogo predmeta upravo u Kaptolu dosee svoje najdalje toke rasprostiranja u europskim okvirima poput razliitih tipova fibula ili bojnih sjekira!

Slika 9. Lonac s bikovskim glavama tumul 10 Kaptol-Gradci

U veini grobova nalazimo i bogat keramiki inventar. Keramike posude pronaene u Kaptolu jedinstvenih su oblika i udesnih ukrasa i spadaju meu najljepe
primjerke svoga vremena u itavoj Europi, a posebno se izdvaja nekoliko specifinih
tipova. Askos, kultna posuda s rukom u obliku bika, odraava daleki svijet sredozemnih religijskih predodbi. Poznato je manje od deset takvih posuda na prostoru
sredinje Europe, ali kaptolski primjerak ima svoju vrstu autohtonu formu, to ga
201

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

ini izuzetnim umjetnikim ostvarenjem. Pseudokernos je kultna posuda s vie manjih posuda na tijelu jedne vee. U Kaptolu je pronaen jedan od petnaestak do sada
poznatih primjeraka tog tipa posuda na tlu Europe, ali isto tako ima jedinstven oblik
i nain ukraavanja. Tronoci imaju mnotvo referenci u svijetu grke i etruanske
religije, ali su ovdje prihvaeni i transformirani u keramiku formu koja odraava autohtono kulturno ozraje. Svakako najpoznatija i daleko najljepa forma koju
nalazimo u Kaptolu jesu lonci ukraeni bikovskim glavama (sl. 9). Takve posude
nalazimo na tek nekoliko mjesta u sredinjoj Europi, ali su u Kaptolu postigle svoju
najljepu i najrazvijeniju formu. Veina finih posuda prevuena je sjajnim slojem
grafita, to im daje poseban metalni sjaj. Vjerojatno je upravo rudnik grafita koji se
iskoritavao jo do sredine 20. stoljea predstavljao jedan od vanih temelja bogatstva i moi kaptolskih kneeva.

Slika 10. Bronani ma iz dvojnoga kneevskog groba tumul 6 Kaptol-Gradci

Pod tumulom 6 na nekropoli Gradci otkriven je za sada najbogatiji kneevski
grob na prostoru Hrvatske. U drvenoj komori ispod goleme kamene konstrukcije
pronaeno je mnotvo nalaza meu kojima se istiu dva para eljeznih sjekira, est
eljeznih kopalja, dva kompleta konjske opreme sa eljeznim valama i bronanim
razvodnicima remenja te jedan eljezni i jedan bronani ma (sl. 10) (najsjevernija
pojava maeva tipa Kostel), pojasna garnitura s brusom i bronana situla. U situli
je pronaen jo niz metalnih predmeta te dijelovi zdjelaste kacige daleko najistonijeg nalaza ovog najstarijeg tipa haltatskih kaciga. Osim metalnih nalaza, grobna
komora sadravala je i tridesetak keramikih posuda meu kojima su najzanimljiviji
lonci ukraeni kositrenim i bronanim lamelama. Sve to po mnogoemu predstavlja
izuzetnu cjelinu koja bitno mijenja dosadanje spoznaje o poetku eljeznog doba u
junoj Panoniji. Oprema ratnika upuuje da bi mogla biti rije o dvojnom kneevskom grobu, to bi bilo jedinstveno otkrie u starijem eljeznom dobu Europe!
I revizijska istraivanja emernice donijela su senzacionalne nalaze monumentalnu drvenu grobnu komoru obloenu kamenom vanjskih dimenzija 8 x 8 m, s
202

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Slika 11. Grobna komora s dromosom tumul III Kaptol-emernica

prilaznim ritualnim hodnikom (dromosom) duine oko 8 m (sl. 11). Takve konstrukcije bile su rezervirane samo za najvee uglednike onog vremena, o emu najbolje
svjedoi injenica da za sada poznajemo manje od deset ovakvih primjera, a ovo je
najbolje sauvani spomenik te vrste do sada otkriven u Europi.
Preliminarna istraivanja utvrenog naselja koja zauzima prostor od oko 7 hektara sjeverno od nekropole na lokalitetu Gradci ukazuju na mogunost kontinuiranog trajanja sve do ranog ili srednjeg latena, to bi u sluaju da se potvrdi veim brojem nalaza znatno promijenilo kronoloku i kulturoloku sliku ovog dijela Panonije.
Veliko i prosperitetno naselje s dugim kontinuitetom ivota i bogati prilozi u
grobovima elite koji sadre ekskluzivne prestine predmete iz udaljenih krajeva
ukazuje na golemu vanost kneevskog sredita u Kaptolu u komunikacijskoj mrei
koja je tijekom starijega eljeznog doba povezivala razvijena kulturna i proizvodna
sredita u Grkoj i Italiji s bogatim sjeditima haltatskih kneeva u sredinjoj Europi.
Kako je ovo sredite na periferiji haltatskog svijeta, a opet na gotovo mitolokoj
udaljenosti od razvijenih sredita Sredozemlja, steklo takav status u svom vremenu
i prostoru? Skupocjeni darovi koji su pristizali iz najveih kulturnih sredita svog
doba posredno upuuju na mogui temelj te moi. Kneevi koji su ovdje stolovali
nosili su najsjevernije grke kacige pronaene u Europi, ali i najistonije alpske kacige. Njihove grobne komore ubrajaju se meu nekolicinu takvih spomenika pronae203

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

nih diljem Europe. Kaptol je eponimno nalazite za najjuniju haltatsku skupinu i

kao takav integralni dio toga kulturnog kompleksa koji se tijekom starijeg eljeznog
doba rasprostirao cijelom sredinjom Europom, od jugoistoka Francuske do Karpatske kotline. Meutim, moni vladari ovoga kraja upravljali su zajednicom koja
se nalazila na rubu tri geografska i civilizacijska kruga: alpskog svijeta, oko kojeg je
stajala srednjoeuropska haltatska kultura, panonskog, preko kojeg su dolazili istoni pontsko-kavkaski utjecaji, i balkanskog, preko kojeg su dolazili utjecaji dalekog
svijeta sredozemnih civilizacija. Oni su jedini imali uvid u materijalnu, tehnoloku
ali i duhovnu batinu sva tri civilizacijska kruga, pa su se njihova mo i golemi
utjecaj, izmeu ostalog, zasnivali i na odreenom monopolu na kulturolokom transferu izmeu tih svjetova. Drugim rijeima, oni su odluivali to e iz jednog svijeta
prijei u drugi, kako na materijalnoj, tako i na duhovnoj razini, i na taj nain aktivno
oblikovali kulturu onih sredita na ijoj su periferiji ivjeli. Iz ovoga vidimo
da su termini i koncepti sredita i periferije postali vie prostorne kategorije. Na
kulturolokoj razini svakako treba govoriti o nekom drugom modelu, primjerice o
dinaminoj komunikacijskoj mrei u kojoj svako vorite aktivno sudjeluje u oblikovanju i transformaciji kulturnog identiteta u ovom sluaju onoga koji nazivamo
europskom kulturom.
Umjesto zakljuka
U vrijeme kada se mnogo govori o odlasku u Europu mislim da je vano shvatiti da se zapravo Europa vraa k nama jer arheologija nam otkriva da je Poeka
kotlina kroz nekoliko tisuljea bila kulturno sredite na europskoj razini. Katkad je
ovaj prostor bio sredite regionalne difuzije i zatite steevina europskoga kulturnog
okruenja, ali u odreenim trenutcima djelovao je i kao ravnopravni i aktivni kreator onoga to danas nazivamo europskom kulturnom batinom. Sve nam to pokazuje da takozvani periferni poloaj u odnosu na nekakvo imaginarno europsko sredite ne mora biti hendikep nego upravo obrnuto moe postati potencijal i temelj
kreativnog razvoja. Nai su nam prethodnici sauvali i ostavili jedan od najljepih i
najbogatijih prostora u ovom dijelu Europe i odgovornost je jedino na nama da svoje
prirodno, drutveno i kulturoloko okruenje iskoristimo na najbolji nain i u tome
budemo barem upola tako uspjeni kako su to bili oni.

204

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Popis literature:
Andri, Stanko (2009.), Poetci knjievne kulture. U: Slavonija, Baranja i Srijem vrela
europske civilizacije I. Zagreb: Ministarstvo kulture i Galerija Klovievi dvori, str.
477-488.
Balen, Jacqueline Potrebica, Hrvoje (1999.), Prapovijesni nalazi iz Poeke kotline
u Arheolokom muzeju u Zagrebu, Zlatna dolina, 5, str. 7-62.
Balen, Jacqueline Potrebica, Hrvoje (2006.), Nalazite Radovanci u Poekoj kotlini. U: Alenka Toma (ur.), Od Sopota do Lengyela, Koper: Zaloba Annales, str.
21-27.
Bikupi, Boo (ur.) (2009.), Slavonija, Baranja i Srijem vrela europske civilizacije,
katalog izlobe. Zagreb: Ministarstvo kulture i Galerija Klovievi dvori.
Boi, Dragan (1981.), Relativna kronologija mlaje elezne dobi v jugoslovenskem
Podonavju. Arheoloki vestnik, XXXII, str. 315.-336.
Damjanovi, Stjepan (2009.), Glagoljski natpisi. U: Slavonija, Baranja i Srijem vrela
europske civilizacije I. Zagreb: Ministarstvo kulture i Galerija Klovievi dvori, str.
489-490.
Dimitrijevi, Stojan (1979.), Lasinjska kultura. U: Alojz Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja III, Sarajevo: Svjetlost i Centar za balkanoloka ispitivanja ANUBiH, str. 137-181.
Dizdar, Marko Potrebica, Hrvoje (2005.), The Late La Tene culture in central Slavonia (Croatia). U: Halina Dobrzanska Vincent Megaw Paulina Poleska (ur.),
Celts on the Margin. Studies in European Cultural Interaction 7th century BC
- 1st century AD (Dedicated to Zenon Wozniak), Krakow: Institute of Archaeology and Ethnology of the Polish Academy of Sciences, str. 57-66.
Fusek, Gabriel (2007.), Okov korica knjige iz groba u Nitri-indolki. Prilozi Instituta
za arheologiju u Zagrebu, 24, str. 437-442.
Gabriel, Ingo (1991.), Mittelalterliche Buchschlieen vom Weinberg in Hitzacker.
U: W. Jrries (ur.), Beitrge zur Archologie und Geschichte Nordostniedersachsens,
Berndt Wachter zum 70. Geburtstag. Lchow, str. 63-76.
Katii, Radoslav (2008.), Glagoljaki udio u dvojezinoj hrvatskoj knjievnosti razdoblja romanike i gotike. Slovo, 56-57 (2006-2007), str. 219-228.
Majnari-Pandi, Nives (1995.), Nekoliko napomena o uvoenju ranolatenskog stila u sjevernu Hrvatsku i Bosnu. Arheoloki radovi i rasprave, 12, str. 31-53.
Malez, Mirko Kunkera, Josip Mileti, Danica (1984.), Paleolitik i mezolitik okolice
Rueva u Poekoj kotlini. Poeki zbornik, V, str. 69-94.
Malez, Mirko Poje, Marija Rukavina, Darko (1977.), Naseljavanje Poeke kotline
u paleolitiku. Vjesnik Muzeja Poeke kotline, 1, str. 15-39.
205

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Mavrovi, Janja Potrebica, Hrvoje (2011.), Alilovci. Hrvatski arheoloki godinjak,

6/2009, (u tisku).
Migotti, Branka (2009.), Kasna antika i rano kranstvo. U: Slavonija, Baranja i Srijem vrela europske civilizacije I. Zagreb: Ministarstvo kulture i Galerija Klovievi
dvori, str. 128-135.
Potrebica, Hrvoje Balen, Jacqueline (2003.), Potoani, Mali grad - naselje kostolake
kulture. Obavijesti HAD-a, XXXV/1, str. 51-54.
Potrebica, Hrvoje Balen, Jacqueline (2008.), Zona Velika-Straeman. Hrvatski arheoloki godinjak, 4/2007, str. 116-119.
Potrebica, Hrvoje Dizdar, Marko (2002.), Latenska kultura na prostoru Poeke
kotline. Opuscula Archaeologica, 26, str. 111-132.
Potrebica, Hrvoje Lonjak Dizdar, Daria (2004.), Metalni nalazi kasnog bronanog
doba na prostoru Poeke kotline. Opuscula Archaeologica, 28, str. 19-40.
Potrebica, Hrvoje (2002.), Istraivanje nekropole iz starijeg eljeznog doba na lokalitetu Gradci kod sela Kaptol (sezona 2001). Opuscula Archaeologica, 26, str. 331340.
Potrebica, Hrvoje (2003.), Prostorne odrednice prapovijesnih naselja (Poeka kotlina). Histria Antiqua, 11, str. 159-181.
Potrebica, Hrvoje (2006. a), Kaptol-Gradci (istraivanje 2005.). Hrvatski arheoloki godinjak, 2/2005, str. 61-65.
Potrebica, Hrvoje (2006. b), The Princely Graves of Kaptol, Croatia. Minerva, 17/6,
str. 23-25.
Potrebica, Hrvoje (2006. c), Poeko-slavonska upanija. U: Aleksandar Durman
(ur.), Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, str. 42-45.
Potrebica, Hrvoje (2006. d), Kaptol. U: Aleksandar Durman (ur.), Stotinu hrvatskih
arheolokih nalazita, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, str. 146-147.
Soka-timac, Dubravka (1977.), Noviji arheoloki nalazi u Poekoj kotlini. U: I.
Mauran, (ur.), Poega 1227.-1977. Poega:, str. 95-98.
Soka-timac, Dubravka (1984. a), Rezultati arheolokih istraivanja na Tretanovakoj gradini kod Tekia. Poeki zbornik, 5, str. 113-135.
Soka-timac, Dubravka (1984. b), Prilog arheolokoj topografiji Poeke kotline u
svjetlu iskopavanja 1980. godine. U: Arheoloka istraivanja u istonoj Slavoniji i
Baranji. Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 9, Zagreb: Hrvatsko arheoloko
drutvo, str. 129-142.
Soka-timac, Dubravka (1984. c), Arheoloka iskapanja u Poekoj kotlini. U: D.
ali i . Berber (ur.), etvrti znanstveni sabor Slavonije i Baranje, zbornik radova.
Svezak 1. Osijek: JAZU, Zavod za znanstveni rad Osijek, str. 116-137.
206

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 185-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

Soka-timac, Dubravka (1997.), Arheoloka istraivanja na Rudini. U: Rudina, benediktinska opatija sv. Mihovila. Poega: Bolta d.o.o. i Gradski muzej Poega.
Soka-timac, Dubravka (2005.), Teki rimsko groblje i naselje. Katalog izlobe. Poega:
Gradski muzej Poega.
Teak-Gregl, Tihana (2001.), Retz-Gajary kultura. U: S. Dimitrijevi T. Teak-Gregl
N. Majnari-Pandi, Prapovijest. Zagreb: Naprijed, str. 119-121.
Vinski-Gasparini, Ksenija Ercegovi, Slavenka (1958.), Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. Vijesnik arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, 1,
str.129-161.

Popis ilustracija:
01 - Prikaz ribe na pokrovnoj ploi groba Rudina
02 - Kaptol Sv. Petra u Kaptolu
03 - Ostaci crkve i samostanskog kompleksa Rudina
04 Natpis + BRAT IAN + - Rudina
05 - Rudinska glava 1
06 - Rudinska glava 2
07 - Izbor staklenih nalaza iz nekropole kod Tekia
08 - Izbor nalaza iz kneevskoga groba tumul X Kaptol-emernica
09 - Lonac s bikovskim glavama tumul 10 Kaptol-Gradci
10 - Bronani ma iz dvojnoga kneevskog groba tumul 6 Kaptol-Gradci
11 - Grobna komora s dromosom tumul III Kaptol-emernica

207

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 1(2012), str. 187-208

H. Potrebica: Poeka kotlina europsko kulturno sredite (arheoloka perspektiva)

The Poega Valley European Cultural Centre

(Archaeological Perspective)
Summary
In discussions tackling social and humanistic topics, the idea of European culture is
often described as a compact and static body consisting of clearly defined elements and
radially spreading from an imagined centre towards periphery. This paper is based on the
thesis that European culture is a dynamic net, the hubs of which uninterruptedly communicate. Examples from three basic archaeological periods show that due to a whole set of
external but also culturological factors, the Poega Valley has, since the earliest times, been
an important centre in the context of creating and promoting European cultural heritage.
In the Middle Ages, the monastery in Rudina played a major role as a culturological centre,
whose invisible importance merely reflected the monumentality of architecture and plastic. Rare material proofs thereof are metal book covers, historical sources, arts and epigraphy related to visual communication between ideology and identity. The concept of cultural affiliation to the Roman Empire depended to the most extent on how deeply culture
had entered the space or rather the fibre of local communities. Nevertheless, what often
tends to be forgotten is the fact that in one of the greatest empires of the known world and
the atmosphere of the first globalist comprehension of culture, 95 % of population lived in
rural environments well presented by the finds from Teki. The material found in princely
graves near Kaptol was of so much importance that an entire Early-Iron-Age culture in this
part of Europe was named after this location. The mighty rulers of this part of the world
managed a community that was located on the tri-border of: the Alps, dominated by the
Central-European Hallstatt culture; the Pannonia, which accepted the eastern Caucasus
influences; and the Balkans, which accepted the influences of the faraway Mediterranean
civilisations. Their power and immense influence were, inter alia, based on a certain kind
of monopoly on the culturological transfer among these three worlds.

Doc. dr. sc. Hrvoje Potrebica

Filozofski fakultet (Odsjek za arheologiju)
Sveuilita u Zagrebu
I. Luia 3, 10000 Zagreb

208