Rimska vojska

Kolegij: Pregled antike povijesti

1. UVOD

Zemljopisne su osobitosti uinile Italiju i Rim najveom silom zapadnog Sredozemlja. Uz

izniman geostrateki poloaj, stanovnicima Apeninskog poluotoka u prilog je ila i blaga
klima koja je uvjetovala brzi poljoprivredni razvoj te rudna nalazita u gorju koja su
pogodovala razvoju obrta i trgovine. Razvijena vojna sila, kao posljedica navedenih povoljnih
prilika, kljuan je element u strelovitom usponu Rima koji je svojom stoljetnom dominacijom
oblikovao i utjecao na tijek povijesti Europe pa i ire. Disciplinirane i nadmone legije
pokorile su gotov sav poznati antiki svijet a model rimske vojske kasnije je postao uzor i
predmet istraivanja mnogih.

U ovom radu, kroz nekoliko poglavlja posvetit u se ustroju i odnosima unutar rimske vojske
drei se kronologije. Zbog irine i kompleksnosti povijesti Rima, navesti u samo neke
pojedince i bitke, no to nee biti sredinji problem kojim u se baviti.

1
 2. FAZE RAZVOJA I POECI RIMSKE VOJSKE

Razvoj rimske vojske mogue je podijeliti u tri faze.1 U prvoj fazi vojsku su sainjavali
graani dobrovoljci koji za slubu nisu bili plaeni. Vojska tada nije vodila velike ratove ve
se sve svodilo na sukobe izmeu susjednih gradova.
Kako se teritorij Rima irio razvijala se i vojska, te tako zapoinje druga faza. Vojska postaje
profesionalna i dobro organizirana a vojna sluba se plaa. Osnovna vojna jedinica postaje
legija a saveznici esto pomau Rim konjicom i strijelcima.
Treu, konanu fazu razvoja karakterizira uvoenje stranih plaenika u vojnu slubu koji
ubrzo postaju veina unutar rimske vojske. Tada razlike meu vojnicima postaju sve
izraenije zbog kulturolokih i jezinih barijera. U posljednjoj fazi razvoja oruanih snaga,
vojska se dijeli na kopnenu i morsku tj. mornaricu.

Do razvoja oruanih snaga dolazi u razdoblju izmeu 800. i 750. godine prije Krista. U
najstarija vremena, kako se pripovijeda, vojska je imala 3000 momaka koji su sainjavali
pjeadiju. Tada se vode sukobi sa susjednim gradovima a uzrok im je esto kraa stoke. Rim
je tada bio utvren a vojska bez organizacije, tek predvoena ratnim poglavarom, na razini
eljeznog doba. Neto kasnije, pod utjecajem Grka pretpostavlja se kako je model falangi bio
prisutan i kod Rimljana, a u skladu s tim i oprema vojnika bila je slina onoj hoplitskoj.
Oruje se izraivalo od bronce. Rana rimska vojska, za vrijeme etrurskih kraljeva, razlikovala
se od one kasnije, carske vojske.

1
http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_ military_structure

2
 Rimski vojnici

3. RIM ZA VRIJEME ETRURSKIH KRALJEVA (578. 510. PR.KR.)

Lacij, pokrajinu djelomino prekrivenu movarama, naseljavalo je juno od rijeke Tibera,

malobrojno italsko pleme Latina. Naselja na sedam breuljaka iznad rijeke datiraju iz 8.
stoljea prije Krista dok se postanak grada Rima smjetava u 6. stoljee pr. Kr. i pojavu
Etruana na elu mlade rimske drave. Prva etvorica kraljeva bili su naizmjenino latinskog
i sabinskog podrijetla, dok su posljednja trojica bili Tarkvinijevci Etruani.
Etruani su bili kulturno najrazvijeniji narod italskog poluotoka. ivjeli su u slobodnim
gradovima koji su meusobno sklapali labave saveze i povremeno vladali italskim
plemenima. Vlast Etruana proirila se izvan granica Etrurije: kao vjeti pomorci ovladali su
otokom Korzikom. Osvojili su i pokrajinu Lacij i dali utvrditi grad Rim, te u njemu postavili
na vlast kraljeve dinastije Tarkvinijevaca.

Pretposljednjem od sedam kraljeva, Se rviju Tuliju, prema tradiciji se pripisuje reforma

drutvenog poretka ; plebs je podijeljen na trideset rodova, koji su se nazvali tribus. Svi ljudi
sposobni da nose oruje podijeljeni su prema imovinskom stanju na pet klasa a svaki je rod
davao po etiri centurije od kojih su tri bile teko naoruane (ljem, okrugli tit, koljenice,
oklop, ma i koplje) a etvrta samo prakama. Pjeadiju je Tulije podijelio na seniores ( ljude
od 47-60 god.) za obranu grada, i iuniores ( ljude od I 7 do 46 god.) za pravu ratnu slubu.
Znaajnu ulogu imale su centurijske skuptine (comitia centuriata), zajednike za patricije i
plebs, u kojima je imovinsko stanje bilo vanije od porijekla. Graani ispod minimalnog

3
propisanog imovinskog stanja (cenzus) pripadali su klasi proletera. Reforme su Rim ojaale i
osigurale mu vodeu ulogu u pokrajini Laciju. 2

Centurijoni

4. VOJSKA U DOBA REPUBLIKE (509. 27. PR. KR.)

Prema rimskoj predaji, posljednjeg su etrurskog kralja Tarkvinija Oholog, zbog njegove
okrutnosti, razbjenjeli graani svrgnuli s prijestolja i Rim je tako postao republika (lat. res
publica javna stvar).

4.1. DOBA RANE REPUBLIKE (509. - 217. PR. KR) USPON RIM. VOJSKE

Kao i do tada, podjela vojnih redova se temeljila na socijalnom statusu, godinama i iskustvu.
Mladi i nedokazani mukarci nazivani su hastati i sainjavali su prve bojne redove. Stariji
mukarci sa neto vie vojnog iskustva, principesi, bili su teko naoruani pjeaci. Triarii,
veteranske trupe sa najvie iskustva bili su u zadnjim redovima. Svaka legija se sastojala od
1200 hastata, 1200 principesa i 600 triara. Neto kasnije legiji se pridruuje i 300 konjanika.
Postojala je jo jedna dodatna vojna klasa poznata kao accensi, odnosno adscripticii, koja se
pridruivala veteranima a uglavnom su pratili vojskovou. Sainjavali su je veinom proleteri
bez posebne vojne obuke. U vrijeme republike dolazi do formiranja legije, vojne jedinice od
tri a poslije est tisua vojnika. Manja vojna formacija bila je centurija (stotina) predvoena

2
Vojna enciklopedija, 8. svezak (Raketni-Slunj), vie autora, izdanje redakcije vojne enciklopedije, Beograd,
1966., 303. stranica

4
centurionom. Ratnoj su se slubi za republike, kao i u prvim stoljeima carskoga doba
priputali iskljuivo rimski graani no bilo je sluajeva da su ak i robovi bili primljeni u
vojsku. Od malih rijenih brodia i obalne strae, za vrijeme republike razvila se mona
mornarica sa preko 400 brodova i vie od 100 000 mornara. Upravo je to omoguilo Rimu
dominaciju nad Sredozemnim morem. U nedostatku brodograditeljskog iskustva, Rimljani su
se u poetku koristili saveznikim brodovima no postupno su ovladali vjetinom te izgradili
vlastitu mornaricu. Izumili su i corvus (gavran), pokretni most koji im je omoguio da
spajanjem brodova improviziraju kopnenu bitku. 3

Reljefni prikaz rimske mornarice

4.2 DOBA SREDNJE REPUBLIKE (217. 107. PR. KR.) SCIPION AFRIKI

Nakon iscrpljujueg prvog punskog rata, Rim je kako bi se sukobio sa Hanibalovim etama,
morao zanemariti klasne podjele te proletere i robove primiti u vojsku bez obzira na njihov
socijalni status i nepoznavanje vojne vjetine.

Velike promjene u rimskoj vojsci uveo je vojskovoa Publije Kornelije, poznatiji kao Scipion
Afriki. Sa 25 godina preuzeo je nadzor nad trupama u Hispaniji koje je iscrpljujuim
treninzima uinio nepobjedivima. Nakon to je izvrio invaziju na sjevernu Afriku, Scipion se
202. godine prije Krista sukobio sa Hanibalom i u bici kod Zame ga porazio. Ta je bitka od
iznimne vanosti u rimskoj vojnoj povijesti zato jer su tada prvi put upotrebljeni taktika i
manevri na bojitu. Poraz kod Kane 216. godine prije Krista pokazao je svu primitivnost
rimskog pristupa bici. Neto vie od deset godina poslije, Scipion se nije oslonio samo na
fiziku nadmo svoje vojske ve je i strateki pristupio sukobu sa Hanibalom, te tako

3
http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_ military_structure

5
omoguio Rimu nadmono osvajanje cijelog civiliziranog svijeta. Svi ostali rimski
vojskovoe kasnije su slijedili njegov primjer. 4

Scipion Afriki

4
http://www.ro man-emp ire.net/army/army.ht ml

6
 4 faze bitke na Zami 202. godine prije Krista

5
1. FAZA : Vojske se susreu.
- Rims ko pjeatvo nalazilo se u sredini vojne formacije i bilo je podijeljeno u tri reda. Lijevo krilo konjice
sainjavali su ujedninjen i talijanski saveznici a desno Nu mid ijske snage kralja Mazin isa.
Hanibal je pjeatvo takoer podijelio u tri reda s tim da su se u prvom nali plaen ici, u drugom vojnici sa
feniko-libijskih prostora a u treem n jegovi najpouzdaniji ljudi i veterani. Na elu formacije postavio je
slonove. S lijeve strane Hanibal je kao i Rimljani raspolagao numidijsko m konjico m a s desne kartakom.

2. FAZA : Slonovi napadaju. 6

- Bit ka je zapoela napadom Hanibalovih slonova koji su trebali izazvati konfu ziju i strah meu rimskim
vojnicima , no Scipion je to predvidio; razdvojio je redove i ostavio tek vojnike tzv. velitese koji su se borili bez
odreene taktike. Nakon toga je zvuko m truba prestraio slonove koji su se razbjeali. Neki su se ak okrenuli i
na Hanibalove ete dok su drugi ipak nanijeli znatnu tetu Rimljanima.

5
http://www.ro man-emp ire.net/army/zama.ht ml
6
Isto.

7
 3. FAZA : Ri mska konjica i pjeatvo napadaju. 7

Nakon to su se slonovi Kartaana razbjeali, rimska je konjica iskoristila neprijateljevu zbunjenost i napala sa

boka. Kartaka konjica se razbjeala a Scipion je i dalje h ladnokrvno kalkulirao o sljedeem potezu. Nakon toga

su se sukobili prvi redovi rims kog pjeatva i kartaki plaen ici. Disciplina Rimljana b ila je odluujui faktor u

srazu ova dva reda i jo jednom neuspjehu Hanibalovih vojnika. Drugi red kartake vojske n ije uspio pruit i

pomo plaenicima u p rvom redu pa je u jedno m trenutku ak dolo i do manjih sukoba izmeu ta dva reda.

Rimska vojska se sve vie pribliavala, no Hanibal je i dalje drao svoje veterane a drugi red vojske poslao na

bokove. Tada su se sukobili prvi rimski redovi i kartaki najiskusniji vojnici koji su slovili za najbolje na svijetu.

Rimljan ji su doivjeli teak udarac i pretprili su mnogo gubitaka. Ub rzo na bok Scipion alje i svoje veterane.

Bitak je neodluena.

5. FAZA : Ri mska konjica opet napada. 8

Scipion i Hanibal su rairili svoje redove i izravno se sukobili. Tada je mona rimska konjica iskoristila
priliku te iznenada napala Kartaane sa lea. Taj potez je odluilo bit ku jer je u zrokovao ko laps Hanibalovih
eta. Rimljani su dobili bit ku i rat.

7
http://www.ro man-emp ire.net/army/zama.ht ml
8
Isto.

8
4.3 DOBA KASNE REPUBLIKE (107. 27. PR. KR.) VRIJEME REFORMI

U 2. stoljeu prije Krista Gaj Marije, inae neplemikog podrijetla, uz potporu Senata uvodi
vojne reforme. Omoguio je bezemljaima i proletarijatu da se prijave u slubu zato jer ona
postaje plaena. Siromane su privukla obeanja zapovjednika o podjeli zemlje i stipendium
redovite plaa. Stoga se vojska dobrovoljaca poela provoditi u profes ionalnu armiju. Vojna
sluba trajala je 16 godina. 9 Marijevim reformama prethodio je tribun Gaj Grahko 123.
godine pr. Kr., koji je donio zakljuke kako je drava odgovorna za opremanje legionara a
mlai od 17 godina ne smiju biti regrutirani u vojsku. 10

Povjesniar Salustije opisao je rat to su ga Rimljani vodili protiv numidskog kralja Jugurte
(111. 105. god. pr. Kr.). Pobijedio ga je vojskovoa Marije, nakon provedene reforme.

''Senat mu se, premda mu je bio protivnikom, nije usuivao odbiti ni zahtjeva. Uostalom,
dopunsku mu je momad ak i s radou bio odobrio, jer je smatrao kako ni puku vojnitvo
nije po volji i kako e Mariju brzo nestati sredstava za rat bilo privrenosti svjetine. No to je
bila uzaludna nada; tolika je strast da pou s Marijem bila obuzela veinu njih. Svatko je u
sebi razmiljao kako e se obogatiti plijenom, kako e se kao pobjednik vratiti kui i drugo
tota ovako, a Marije ih je svojim govorom u tome uvelike ohrabrio.

...

Marije u meuvremenu stane popisivati vojnike, ne po obiaju prea niti po razredima, nego
kako je u koga bila elja, veinu onih po glavi procijenjenih. Jedni su spominjali kako je to
uinjeno zbog manjka imunih, drugi zbog konzulove elje za ulagivanjem puku, stoga to je
od te vrste ljudi bio proslavljen i uzvelian, a ovjeku koji tei za moi to je siromaniji to je i
prikladniji, jer mu se njegovo vlastito ne ini dragocjenim, budui da nema nita, a sve to je
za plau asnim.'' 11

9
http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
10
http://www.ro man-emp ire.net/army/zama.ht ml
11
Gaj Salustije Krisp, Rat s Jugurtom, 83, 86. Preveo Josp Mikli, Matica hrvatska, Zagreb 1998.

9
U doba kasne republike sve znaajniju ulogu u rimskoj vojsci dobiva i odred kohorti, sainjen
od 480 pjeaka. Sama kohorta je bila podijeljena na est grupa po 80 ljudi. Takoer, javljaju
se i izvidnici (exploratores) te pijuni (speculatores) kao posebne vojne jedinice. Nakon to je
uspostavljena dominacija nad Mediteranom mona se rimska mornarica poela okretati ka
novim ciljevima; Cezar je poslao brodove do Britanskog otoja i spremao se na invaziju a
Pompej se obraunavao sa gusarima. 12

Rimski vojnici u formaciji

12
http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_ military_structure

10
 5. CARSKA VOJSKA (27. PR. KR. 476.)

Za vladavine cara Augusta javljaju se pretorijanci, kao elitna carska straa. Vojska je tada u
potpunosti postala profesionalna. irenjem rimske drave, sve ee se regrutiraju i stranci te
se pretpostavlja se da su za vrijeme Augusta oni sainjavali 65 posto vojske, dok je za cara
Nerona ta brojka opala na nekih 50 posto. Mnogi su stranci sluili u mornarici poto Rimljani
nikada u potpunosti nisu ovladali pomorskim ratovanjem. Dodue, mornarica se smatrala
manje prestinom nego kopnena vojska. Svi stranci rimsko dravljanstvo dobivali su
umirovljenjem. 13 U vrijeme cara Hadrijana (117. - 138. g.), broj talijanskih vojnika u rimskoj
vojsci pao je na samo 1 posto. To je izravna posljedica uvoenja sustava limesa, utvrenih
vojnih logora du granice povezanih cestama i zidom. Poto je taj sustav zahtijevao stalni
boravak uz odreeni dio granice, caru se praktinije inilo da regrutira lokalno stanovnitvo
nego Rimljane. Tako je opala razina discipline jer su vojnici ivjeli lagodnijim ivotom te su
boravili u svojim domovima sa obiteljima izvan logora. Takoer, u vojnu slubu su pristupali
i mnogi seljaci koji su branili granice unato svojoj inferiornosti prema monijim legijama. U
to vrijeme dolazi do specijalizacije odreenih vojnih odreda, gdje su neki bili predvieni za
pustinjske bitke a drugi za borbe u planinskim podrujima. 14 Vojska je bila i prilino vaan
faktor romanizacije. U svakom je pokoljenju oko 150 000 vojnika je nauilo latinski jezik i
dobilo graansko pravo. Nakon 25 godina slube, romanizirani vojnik je bio opskrbljen
novcem i zemljom. 15 Znaajna je i reforma cara Karakale (211. 217.g.) iz dinastije Severa
koji je ediktom dodijelio graansko pravo svom slobodnom stanovnitvu Carstva, ime je
provincijski stanovnik, bez obzira na etniku pripadnost, bio izjednaen s Rimljanima. 16
Ruenjem dinastije Severa nastupila je politika kriza: planuo je graanski rat meu brojnim
provincijskim vojskama odlunim da na carsko prijestolje postave svoje zapovjednike.
Carstvo se gotovo raspalo na provincijske odmetnike drave. Disciplina u vojsci je oslabila
promjenom nacionalne strukture a sve uestalije provale germanskih plemena Franaka,
Alamana i Gota ugroavale su sigurnost Carstva. I sam politiki sustav drave bio je sve

13
http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_ military_structure
14
Isto.
16
Povijest svijeta, I. dio ( naslov orig inala: Die Weltgeschichte), urednica: Melita To maevi, tisak: Slobodna
Dalmacija, 2005., 272. str.

11
militantniji i autokratskiji. Sve je izraenija postala i barbarizacija vojske koja e kasnije imati
velik utjecaj na razvoj odnosa unutar drave i pad samog Carstva. 17

6. IVOT U RIMSKOJ VOJSCI

Kako se Rim mijenjao tako su i uvjeti za ulazak u vojsku bili drugaiji. U poetku su samo
zemljoposjednici mogli vriti vojnu slubu te su sami bili odgovorni za svoju opremu. Nakon
reformi Gaja Grahka u 2. stoljeu prije Krista, drava je morala opskrbiti vojnike orujem.
Kasnije se vojska profesionalizirala a naposljetku su i stranci postali redovni rimski vojnici.

Glavni uvjet primanja u vojnu slubu postala je tjelesna izdrljivost zato jer su vojnici bili
predvieni vriti duge i naporne mareve. Treninzi su im se sastojali od raznih poligona,
tranja, podizanja kampova, rezanja drva, plivanja, maevanja i bacanja koplja. Svaki je
vojnik mjeseno morao pretrati barem 29 kilometara nosei opremu teku gotovo 30
kilograma. Treninzi su poinjali u 6 ujutro i trajali do ponoi, i tako dva dana za redom.
Vojnici su takoer bili poduavani taktikim manevrima to je zahtjevalo iznimnu disciplinu,
jer se od njih oekivalo da se bore kao kolektiv a ne pojedinano. Osim toga, vrlo vana je
bila i poduka o rukovanju orujem u poetku su vojnici bili trenirani da zadaju jednostavne
ali smrtonosne udarce bez puno pokreta, dok se barbarizacijom vojske to mijenja i sve ve
broj stranaca gotovo divljaki rukuje maevima. Poznata tehnika obrane koju su vojnici
morali savladati bio je tzv. testudo, kada su titovima formirali polukrug i titili jedni druge.
Najdarovitiji vojnici bili su poduavani za asnike i ininjere ije je specijalnost bila izgradnja
utvrda, mostova, cesta, golemih rampi ili pak katapulta. Kako bi konano bio primljen u
legiju, vojnik je morao prisegnuti na odanost dravi. Prisega se s vremenom mijenjala te
postoji nekoliko povijesnih verzija. 18

17
http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_ military_structure
18
http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_army

12
 Rimska legija

Rimski legijski vojnici dobili su po prvi put plau u vejskom ratu 406. godine prije Krista,
koja se odnosila samo na odtetu trokova oko uzdravanja. Kolika je bila pla a, ne znamo.
U doba republike, plaa legijskoga vojnika na dan iznosila je 2 obola ili 1/3 denara, t. j. 3 1/2
asa po starom novanom mjerilu, kojim su se uvijek sluili kod vojnike plae. Centurion je
imao dvostruko, a konjanik trostruko veu plau (kako eques equo publico, tako i equo
privato). to je drava vojniku dala odijela, oruja i konja, odbilo mu se od njegove plae;
samo su saveznike ete bile opskrbljene besplatno. U carsko se doba davalo graanskim
vojnicima ito besplatno a plaa se isplaivala u jednom obroku. U graanskim ratovima
postao je obiaj davati vojnicima vee prednosti; za Cezara vojnici su dobili dvostruki
stipendi, i to u tri obroka (svaki stipendinm po 75 denara); car Domicijan plaao je etiri
stipendia (ali takoer u tri obroka), dakle (4 X 75 =) 300 denara. Pretorijanaci su za Tiberija
dobivali 720 denara na godinu, a vojnik gradskih kohorta (cohortes urbanae) 360 denara.
Carevi su takoer esto vojnicima davali velike novane darove (donativa). 19

Na maru su obiavali Rimljani svaku no udarati i utvrivati tabor (castra facere, ponere),
za koji se je prije mjesto potrailo. Tabor za dui boravak (castra stativa; za ljeto: aestiva, a
za zimu: hiberna) uvrivali su dakako pomnije. Pokraj velikih stalnih tabora, koji su se u
carsko vrijeme nalazili podijeljeni u pokrajinama, svoje podrijetlo zahvaljuju neki gradovi,
osobito uz Rajnu i Dunav. Samo za Polibijevo vrijeme imamo jasan pregled o ureenju
rimskoga tabora. Tabor, koji je bio sagraen prema tono odreenim propisima, tvorio je po
stranama svijeta orijentiran kvadrat, okruen grabom (fossa) i nasipom zemlje (agger). Tabor

19
http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html

13
su kriale ulice tvorei pravi kut (decumani istok - zapad, cardines sjever jug) a imao je
etvera vrata: praetoria nasuprot neprijatelju, decumana ili quaestoria stranja vrata, i dvoja
bona: principalis dextra i sinistra. Ulica cardo maximus dijelila je tabor u dva dijela ; u
prvom su bili smjeteni vii oficiri ujedno sa odabranom momadi (cohors praetoria i
extraordinarii), dok su u drugom dijelu bile smjetene ostale ete. atori (tentoria) su bili od
koe (sub pellibus durare, Liv. 5, 2, 7). U svakom atoru se obino smjestilo 10 momaka
(contubernium, contubemales). Nizovi atora dijelile se na viae, a izmeu atora i nasipa
nalazila se 200 rimskih stopa iroka ulica. 20

Na nasipu i na vratima bila je straa (stationes, custodiae; nona straa: vigiliae, dnevna:
excubiae) dok legijski su konjanici obilazili tabor. Signali su se davali sopilima: tuba, cornu,
tibicina kod pjeadije, a zavinutim lituus kod konjice. U taboru su se vrile svakojake vrste
vojnikih vjeba, te je openito ivot u taboru bio kola ratne slube. Kad bi se dao znak, da
se digne tabor, vojnici bi iznijeli na okup prtljagu (vasa colligere), natovarili tovarnu marvu i
onda krenuli na mar. 21

Rimski tabor

20
Isto.
21
http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html

14
Vojna hije rarhija bila je vrlo razvijena pa je tako poznato mnotvo inova unutar rimske
vojske. Najvii magistrati, kraljevi, u republici do kraja I. punskoga rata iskljuivo konzuli
(kadikad diktator) imali su vrhovno zapovjednitvo (imperium) nad vojskom; u pokrajinama
su zapovijedali namjesnici. Svakomu vojskovoi kasnije je pridan kvestor i nekoliki legati;
legati su zapovijedali pojedinim dijelovima vojske pod vojskovoinim vodstvom. U carsko
doba svakom je legijom zajedno sa auksilijima zapovijedao legatus legionis imajui pretorski
in (puniji mu je titul: legatus Augusti legionis). 22

Legiju su samu u kraljevsko doba vodila tri, poevi od Servijeve vojne reforme, est tribuni
militum, od kojih su po dva imala dva mjeseca komandu, a oni su meu sobom dnevno
izmjenjivali vrhovno vodstvo. Poevi od godine 362. godine prije Krista, birali su ih dijelom
vojskovoa dijelom narod, a od 207. godine pr. Kr. samo narod u comitia tributa. Ovi su se
izbori ticali samo 4 redovito novaenih legija. im je stvoreno vie legija od 4, imenovali su
konzuli tribune (tribuni militum rufuli); oni, koje je narod izabrao, zvahu se tribuni militum a
populo. Pod njima su stajali centurioni (centuriorus, ordinum ductores, ordines), koje je
vojskovoa birao izmeu najsposobnijih vojnika. Kod svakoga manipula su bila po 2
centuriona: prior i posterior. Centurion kod prvoga manipula triarija nazivao se centurio
primi pili ili primus pilus, te je imao najvii in. Najnii centurion bio je decimus hastatus
posterior, i od ovoga mjesta pomicali su se najsposobniji malo po malo do centurionskoga
mjesta. Istaknuti vojnici dobivali su nagradu tako to su bili osloboeni od najteih i najniih
radnja u logorima (immunes) te su primali veu plau. Prednosti su imali i principales, tj. svi
koji su stajali izmeu centuriona i prostih vojnika. To su bili zamjenici centuriona, tesserari,
koji su dijelili parolu, zastavnik (signifer ili vexillarius), speculatores tj. kuriri, campi
doctores, vjebaoci , inovnici u uredu, lijenici, svirai i ostali. 23

Disciplina rimske vojske, i to pogotovo one republikanske, bila je gotovo legendarna. Ipak,
vjeruje se da su kasniji rimski povjesniari preuveliali prie o stegi vojnika kako bi izrazili
nezadovoljstvo trenutnim stanjem u vojsci. Povjesniar Polibije tvrdi kako se disciplina
rimske vojske temeljila na strahu a zamaha je dobila tijekom kriznih vremena, kao u doba
punskih ratova. Osim zbog dezerterstva, vojnici su bili kanjavani pa aki i ubijani, zbog
mnogo manjih prekraja. Disciplina je tek malo popustila u doba Carstva, zbog etnike

22
Isto.
23
http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html

15
raznolikosti i mnogih dobrovoljaca. Tada je caru bilo iznimno teko odravati tako veliku
dravu pod kontrolom pa je nastojao ne demoralizirati svoje trupe.
Postojalo je nekoliko oblika blaih kazni, a to su: ibanje, novana kazna, dodatne obaveze,
degradacija poloaja i neasno otputanje iz slube. Tri najtee kazne bile su smaknue,
decimacija i rasputanje trupe. Pogubljenja su se izvravala u sluaju bijega iz vojske, pobune
ili odbijanja naredbi. Ipak, u praksi se rijetko pribjegavalo pogubljivanju vojnika jer su esto u
obzir uzete godine provedene u vojsci, iskustvo, in i prijanje ponaanje. Prema mladim
vojnicima Rimljani su imali posebno razumijevanja. 24
Decimacija je vjerojatno bila najokrutnija kazna; svaki deseti ovjek u odredu bio je na smrt
pretuen batinama ili kamenovan od strane svojih suboraca. Dodue, ovo je bio krajnji oblik
kazne i kao takav vrlo rijedak. Rasputanje itavog odreda se dogaalo uslijed pobune ili
zahtjeva za veom plaom i boljim ivotnim uvjetima vojnika. 25

Osim udjela kod plijena, neprijatelju oteta, bilo je nekih osobitih vojnikih nagrada za
hrabrost. Neke od njih su su corona triumphalis od lovora, koju je nosio vojskovoa, ako je
trijumfirao; corona obsi-dionalis ili graminea, koju je vojska, senat ili narod davao
vojskovoi za osloboenje opsjednuta grada ili armade; corona civica od hrastova lia za
onoga, tko je spasio ivot graaninu; vallaris ili castrensis za onoga, tko je prvi prodro u
neprijateljski tabor; muralis za osvojenje zidine; navalis, ovalis i dr. Druge nagrade bile su
poasno oruje kao hasta pura. Ove je darove dijelio vojskovoa pred vojskom. Nalazimo
podatak takoer, da se vojniku za nagradu poveala plaa. Novu vrstu nagrade uveo je Sula
time, to je veteranima poklanjao zemljita i osnivao vojnike kolonije. 26

Najvee su nagrade za vojskovou bile su te, da ga je pobjednika vojska nazvala

imperatorom te da mu je senat organizirao zahvalnu sveanost (supplicationes, gratulationes)
koja se izvrila u Rimu, a on sam da je u trijumfalno ulazio u Rim. 27

24
http://www.ro man-emp ire.net/army/army.ht ml

25
http://www.ro man-emp ire.net/army/army.ht ml

26
http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
27
Isto.

16
 Prikaz Titova trijumfa nakon unitenja Jeruzalema 78. godine

Za iustus triumphus postojao je uvjet, da onaj tko u redovno i zakonito navijetenom ratu sa
neprijateljima (iusto et hostili bello), kao vrhovni vojskovoa (suis auspiciis) proiri granice
drave i pobije preko 5000 neprijateljskih vojnika. Tada je na odreeni dan polazio prohod od
Marsova polja kroz porta triumphalis na Kapitolij. Procedura je bila ovakava : na elu
povorke su bili magistrati i senatori, a zatim glazbeni zbor, ivotinje za rtvu, plijen,
vojskovoini liktori te vojskovoa sa lovorovim vijencem na glavi i sa ezlom u ljevici a
lovorovom granom u desnici, pritom vozei se na sjajnim kolima, koja su obino vukla etiri
ovjeka; jedan servus publicus stajao je iza njega i drao mu nad glavom zlatnu krunu
Jupiterovu a zatim su slijedili njegovi aparitori i djeca. Napokon je ila uz trijumfalno
pjevanje (io triumphe) pobjednika vojska lovorom okiena. Na Kapitoliju bi se vojskovoa
pomolio Jupiteru i prinio sveanu rtvu. Iza toga su bile gozbe i druge sveanosti. Nia vrsta
trijumfa bila je ovatio, kod koje je vojskovoa pjeice ili na konju ulazio u grad u toga
praetexta s mirtovim vijencem i rtvovao ovcu. Za uspomenu pobjeda podizale su se,
mramorne i mjedne statue, ovjeene neprijateljskim orujem. trijumfalni lukovi i poasni
stupovi. Takoer, izraivali su se spomenici raznih vrsta, koje su vojskovoe sami sebi
podizali ili ih je senat naredio. 28

28
http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html

17
 7. OSTALI VOJNI ODREDI

Vrlo sloena rimska vojska kroz povijest je doivljavala brojne promjene, pa su se tako
javljali neki manje poznati ali takoer vani odredi ija se uloga ne moe zanemariti.

Auxiliu su sainjavali romanizirani stranci u legijama. Imali su vrlo veliku ulogu u rimskim
osvajanjima a s vremenom su postali veina u vojsci.
Numeri i cunei bile su pjeake i konjanike jedinice ustrojene od barbarskih vojnika, za
vladavine cara Hadrijana. Sluili su u obrani dalekih granica Carstva te su se borili protiv sebi
slinih barbarskih naroda. Britanija, Njemaka, Sirija, Afrika i Dacija bila su glavna sredita
regrutiranja ovih vojnika. Nikada nisu primili rimsko graansko pravo te su se
sporazumijevali na narodnom jeziku a ne latinsko m.
Pretorijanci (cohors praetoria) su bili carska garda koja je titila Rim i samoga cara (pratili
su ga na njegovim vojnim pohodima). Garda se sastojala izmeu 9 i 16 kohorti po 500 ljudi
kojima je zapovijedao pretorijanski prefekt. Sluba pretorijanaca trajala je 16 godina.
Equites su bili vitezovi i sluili su u konjici. Nije poznato jesu li formirani u doba Domicijana
ili Trajana. Njihov odred brojio je oko 500 ljudi te za razliku od pretorijanaca, nisu nosili
posebnu odjeu ve im je oprema bila odreena provincijom iz koje dolaze.
Germani corporis custodes bili su njemaki osobni uvari, caru blii nego pretorijanci. Straa
je brojala oko 300 ljudi te ih je karakterizirala nepotkupljivost. Ipak, zbog strane krvi, bili su
iznimno nepopularni pa ih je car Galba 69. godine raspustio.
Palatini su bili careva straa koju je zbog potkupljivosti pretorijanaca uveo Dioklecijan.
Gradske kohorte uveo je car Augustin te im namijenio ulogu policije u Rimu. Nakon uspjeha
u glavnom gradu Carstva, odred se proiro po ostatku drave i patrolirao u gotovo svim
gradovima.
Vigiles, takoer oformljeni od strane cara Augusta, bili su vatro gasni odred. inile su ih
sedam kohorti bivih robova po 1000 ljudi. Raspolagali su tada najmodernijom opremom za
gaenjem poara te su nosili kacige. 29

29
http://www.ro man-emp ire.net/army/army.ht ml

18
8. ZAKLJUAK

Rimska vojska svakako je jedna od najimpozantnijih vojnih sila u povijesti. Razvojem od

skupine slabo naouruanih stoara do besprijekorno uvjebanog masivnog stroja za
ubijanje, ta je civilizacija zavladala gotovo cijelim poznatim svijetom i zauvijek
promijenila mnoge kulture i shvaanja. Potrebno je izdvojiti neke pojedince koji su svojim
djelovanjem utjecali na formiranje rimske vojske. Prije svih to su Servije Tulije, Scipion
Afriki, Gaj Grahko, Cezar, August, Hadrijan i Karakala.
Inae mnotvo izvora govori nam o kompleksnosti samog problema ovog rada koji se
moe sagledati iz puno aspekata (osvajanja, odnosi i hijerarhija vojnika, taktike, istaknuti
vojskovoe itd.). Bez obzira na to, oigledna je injenica da se kroz disciplinu ali i kasniju
barbarizaciju rimskih vojnih redova, kronoloki moe pratiti sjaj i dominacija te konani
pad jedne civilizacije koja svojevremeno nije imala ravnopravnog suparnika.

19
 9. POPIS PRILOGA

PRILOG BR. 1 - Rimski vojnici

www.hrvatski- vojnik.hr/.../pictures/jojnici.jpg

PRILOG BR. 2 - Centurijoni

http://www.caerleon.net/history/army/cent.jpg

PRILOG BR. 3 - Reljefni prikaz rimske mornarice

www.crystalinks.com/romenavy.html

PRILOG BR. 4 - Scipion Afriki

http://www.dinosoria.com/tragedie/scipion.jpg

PRILOZI 5,6,7,8 - 4 faze bitke na Zami 202. godine prije Krista

http://www.roman-empire.net/army/zama.html

PRILOG 9 - Rimski vojnici u formaciji

http://www.historylink102.com/roman-soldiers

PRILOG 10 - Rimska legija

www.brims.co.uk/romans/images/legion.jpg

PRILOG 11 - Rimski tabor

http://www.legio- i-italica.it/foto/castra.jpg

PRILOG 12 - Prikaz Titova trijumfa nakon unitenja Jeruzalema 78. godine

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/b/bf/Sack_of_jerusalem.JPG

20
10. POPIS LITERATURE

o Vojna enciklopedija, 8. svezak (Raketni-Slunj), vie autora, izdanje redakcije

vojne enciklopedije, Beograd, 1966.

o Povijest svijeta, I. dio ( naslov originala: Die Weltgeschichte), urednica:

Melita Tomaevi, tisak: Slobodna Dalmacija, 2005.

o Gaj Salustije Krisp, Rat s Jugurtom, 83, 86. Preveo Josp Mikli, Matica
hrvatska, Zagreb 1998.

o http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure

o http://www.roman-empire.net/army/army.html

o http://www.roman-empire.net/army/zama.html

o
http://www.numizmatika.antikviteti.net/vojska.html

21