Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet Osijek

Studijska grupa: Sociologija i povijest
Kolegij: Povijest plovidbe

Hrvatsko brodovlje
Seminarski rad

Mentor: Student:
Zlatko Đukić, doc.dr. zna. Tin Kolar

travanj 2021. godine

Sadržaj:

1
2
2
2
2
3
4
4,5
5,6
6
7
7
8
8,9
9,10
11
12
Sažetak
Hrvatsko brodovlje se tijekom svoje povijesti razvijalo usporedno s potrebama koje je pred
njega stavljala stalna vojna opasnost od strane Mletačke Republike i Bizantskoga Carstva. U
razdoblju starog vijeka ističu se brodovi poput sagene koja se koristila za trgovinu, ali u
slučaju potrebe je korištena u vojne svrhe te vrsta broda kondura koja je bila korištena za
trgovačke svrhe, ali to je bila manja verzija sagene , jer je u njoj stalo samo pola posade
sagene ( 20 članova posade). Iz razdoblja srednjeg vijeka se posebno ističe brodovlje
Dubrovačke Republike koje bilo vrlo tehnološki razvijeno. Vrsta broda koja se tada posebno
ističe je karakuna koja je korištena u trgovačke svrhe Dubrovačke Republike i to za trgovinu
Dubrovnika s zapadnom Europom i Engleskom koja je u to vrijeme bila u visokom stupnju
razvoja. Neretljanski gusari u vrijeme srednjeg vijeka vršili napade i presretanja mletačkih
brodova što je zasigurno nanosilo mnogo financijske štete Veneciji koja je radi toga bila vršila
napade na hrvatsku obalu Jadrana. Isto tako senjski uskoci su ugrožavali vlast Venecije na
prostoru istočne jadranske obale koja je tada bila dijelom pod upravom Mletačke Republike.
Uskoci su također vršili prepade na Osmanlije te su oni bili ugroženi te su tražili pomoć
Venecije i Habsburške Monarhije te je 1617. godine potpisan ugovor između Venecije i
Habsburške Monarhije prema kojemu je Austrija dužna iseliti uskoke iz Senja. U vrijeme
novog vijeka brodovi su korišteni za trgovačke svrhe. Najpoznatiji takav brod je bio korišten
za trgovinu Hrvatske s Osmanskim Carstvom te za prijevoz robe i putnika. Navedeni brod je
služio kao brod za vuču u razdoblju tijekom 19. i 20. stoljeća.

Ključne riječi: trabakula, sagena, kondura, Neretljani i Dubrovačka Republika

 1. Uvod
Razvoj brodova na prostoru istočno jadranske obale možemo pratiti od pojave prvih brodova
koji su plovili za vrijeme postojanja Rimskog Carstva. U to vrijeme na prostoru hrvatske
obale dogodila se prva zabilježena bitka hrvatske mornarice koja se dogodila 642. godine
kada su Hrvati sa svojim jakim brodovljem pali grad Sipant. Hrvati su tada prema mišljenjima
povjesničara se koristili brodovima koji su bili manji i lakši te su time bili i više pokretljiviji u
slučaju napada suparničke vojske na njihove brodove ( Mletačka Republika i Bizantsko
Carstvo). Tijekom 9. stoljeća na prostoru Hrvatsku su se formirale dvije kneževine: Panonska
u unutrašnjosti i Primorska uz obalu Jadranskoga mora. Hrvatsko je stanovništvo tijekom 9.
stoljeća ratovalo s Mletačkom Republikom koja je od tih bitki imala samo velike štete te na
određeni način okaljan ugled među tadašnjim svojim konkurentima ( Bizantsko Carstvo).
Hrvati su također sklopili savez s Franačkim Kraljevstvom, Mletačkom Republikom i
Bizantskim Carstvom kako bi spriječili napade arapskih osvajača koji su dolazili s područja
Pirenejskog poluotoka te su željeli pljačkom i ratovanjem prigrabiti područje Apeninskog
poluotoka te i prostor istočne jadranske obale koja je slovila kao vrlo bitno strateško područje
unutar Sredozemnog mora. Treba istaknuti da je tadašnja starohrvatska mornarica sudjelovala
u osvajanju Barija koji je bio pod opsadom arapskih osvajača. Grad je osvojen 871. godine.
Nakon te bitke hrvatska se mornarica vratila na prostor hrvatske obale Jadranskoga mora.
Tijekom opsade Barija na prostor hrvatske obale došli su Mlečani i Bizantsko Carstvo koji su
veoma opustošili i nazadovali prostor istočno jadranske obale. Naravno njihov cilj je bio da
prostor istočnoga Jadrana stave pod svoju vlast te time umanje važnost i značaj tadašnjih
hrvatskih kneževina te značaj hrvatske mornarice koja je bila izrastala u veoma razvijenog
protivnika. Hrvati su nakon toga čina okupacije započeli sve češće napadati brodove Mletačke
Republike i Bizantskog Carstva koji su plovili prostorom istočne jadranske obale. Nakon
smrti kneza Domagoja u 10. stoljeću hrvatska mornarica počinje jačati što je za uzrok imalo
plaćanje danka od strane Mletačke Republike koja je na taj način osiguravala mirnu plovidbu
prostorom istočne jadranske obale. Također bitno je napomenuti da su tadašnji brodovi služili
većinom za obrambene svrhe u cilju obrane od osvajačkih ambicija Mletačke Republike i
Istočnog Rimskog Carstva (Bizant).

1
2.Starohrvatsko brodovlje
Brodovi za vrijeme antike i starog vijeka odnosno u vrijeme postojanja Mletačke Republike i
Bizantskog Carstva su se većinom koristili u svrhu obrane od navedenih država koje su željele
vrlo bitan imati nadzor nad prostorom istočno jadranske obale te time kontrolirati trgovinu
koja je u to vrijeme bila vrlo bitan čimbenik gospodarskog razvoja ne samo hrvatskih
kneževina nego i mnogih država na prostoru Sredozemnog mora. U nastavku ću reći neke od
najvažnijih brodova toga razdoblja i reći koja je bila svrha svakog od njih.

2.1.Sagena

Sagena je bila veći tip ratnoga broda. Koristila se za trgovinu, a u vrijeme ratnih djelovanja
bila je dodatno opremljena te je sudjelovala u bitkama protiv Mlečana. Imala se zdepast trup s
oblim pramcem i širokom uzdignutom krmom. Brod se sastojao od posade koja je brojila 40
mornara. Duljina ovoga broda bila je otprilike 20 metara, a širina 4 metra Sastojala se od 15
vesala na svakom boku te od 3 jarbola kvadratnog oblika s latinskim jedrima na vrhu broda.
Tijekom rata se na pramcu i krmi podizao toranj za vojnike kako bi oni lakše išli u napad na
brodove neprijateljske flote. Postojala je i umanjena verzija sagene koja je nosila naziv
kondura.

2.2. Kondura

Kondura se sastojala od 20 članova posade, a na svakome boku je posjedovala sedam do osam

vesala. Duljina broda je bila od 12 do 15 metara, a širina 5 metara. Posjedovala je jarbol s
križnim jedrom, a kasnije taj jarbol je bio zapjenjen inačicom latinskog jedra. Manje su
kondure imale 10 mornara i nisu bile duže od 8 do 9 metara. Arheološkim nalazima utvrđeno
je da su postojale i kondure srednjeg tipa, dugačke između 10 i 12 metara. U složenim
političkim okolnostima Hrvatska je postala saveznik pape Grgura VII. i normanskih osvajača
koji su prodirali na prostor Sredozemnog i Jadranskog mora. Najveći protivnici Hrvatske u
tome razdoblju su bili Venecija i Bizantsko Carstvo koji su stalno ugrožavali prostor uz
razvijenu istočnu obalu Jadranskog mora. U razdoblju od 1082. do 1085. hrvatska je
mornarica bila sudjelovala u bitkama na prostoru Jadranskog mora. Jedne od poznatijih
pobjeda hrvatske mornarice su bile pobjede kod otoka Krfa ( Grčka) i grada Drača (Albanija)
gdje su Hrvati uz pomoć Normanskog stanovništva pobijedili Mlečane i snage Istočnog
Rimskog Carstva (Bizant)

2
2.3. Liburna

Najznačajniji ratni i trgovački brod istočne obale Jadrana u prvom tisućljeću prije Krista.
Usavršili su je Liburni, iznimno pomorski orijentiran ilirski narod na prostoru sjevernog i
srednjeg Jadrana. Liburna je građena od borovine, čempresa, smreke ili hrastovine s jednim
redom vesala i jednim jarbolom koji je nosio križno jedro. U vrijeme rimske prevlasti na
Jadranu, osobito od vremena prvog cara Oktavijana Augusta, dodatno je konstrukcijski
usavršena obaveznim kljunom (rostrumom) pred pramcem. Kljun je služio za napade na
neprijateljske brodove i njihovo probijanje. Uz kljun liburna je kao naoružanje upotrebljavala
i asser-ovan, dugačku čvrstu gredu okovanu željezom na vrhu u obliku glave ovna. Njime se
također probijao trup broda kada su se brodovi međusobno dosta približili u bitci. Osim vesala
i križnog jedra koje su inače imale i obične liburne, ovaj brod uz bočne strane trupa ima i
lopatice na kotačima koje su se pokretale s pomoću životinja, tj. u ovom slučaju volova na
brodu.

U starim se izvorima liburna rotata spominjala kao specifičan oblik liburne, no kako je to bilo
teško zamislivo u antičko vrijeme, a osobito uzme li se u obzir da su bočne lopatice značajka
pogona prvih parobroda s početka 19. stoljeća, smatra se da je takav tip liburne ipak bile
fikcija odnosno da nisu bile značajne u povijesti brodarenja.

2.4. Condura Croatica

Condura Croatica su vrsta ratnih brodova koja je izuzetno važna za hrvatsku pomorsku
povijest. Ova vrsta broda korijene vuče s prostora Bizantskog Carstva odnosno u vrijeme 9. i
10. st. Ova vrsta broda je bila poznata kao najmanji, ali i kao najubojitiji ratni brodovi ne
samo Bizantskog Carstva nego i država koje su se nalazile na prostoru Jadranskoga mora.
Smatra se da je ova vrsta broda bila u uporabi na prostoru istočne jadranske obale za vrijeme
vladavine kralja Zvonimira i kralja Petra Krešimira IV. Ova vrsta broda je služila za sukobe s
Bizantskim Carstvom te s Mletačkom Republikom koja je željela kao i Bizant željela nadzor
nad istočnom jadranskom obalom.

Rimsko Carstvo, posljednje razdoblje u povijesti rimske države, utemeljeno je dolaskom na vlast prvog
proglašenog cara Oktavijana Augusta. Razdoblje prvih careva do kraja prvog stoljeća razdoblje je
vladavine careva iz julijevsko-klaudijevske i flavijevske dinastije. 3
3. Brodovi srednjeg vijeka
Tijekom srednjovjekovnog razdoblja dolazi do razvitka trgovine koja se posebno ističe na
prostoru istočne jadranske obale. Ovdje se posebno mogu istaknuti brodovi Dubrovačke
Republike koja je tijekom 15. i 16. stoljeća doživjela znatan politički ali i pomorski razvoj.
Ovdje treba istaknuti i djelatnost neretljanskih gusara koji su gusarstvom pribavljali robu i
novčana sredstva koja su korištena u ratovima na području Panonske nizine i obale
Jadranskoga mora.

3.1. Neretljanski brodovi

Stanovnici uz obalu rijeke Neretve su se od razdoblja antike bavili gusarstvom te su na taj

način prisiljavali sve one koji prolaze područjem južno jadranske obale da im plate određeni
iznos (danak ) kako bi u miru plovili tim područjem te bili sigurni od napada neretljanskih
gusarskih postrojbi koje su bile smještene uz obalu rijeke Neretve te su stalno prijetile svima
onima koji su se uputili ploviti baš tim područjem. Neretljanski Hrvati su za svoje gusarstvo
bili koristili vrstu broda nazvanu gusarska strijela. Navedeno plovilo je bilo dugačko 20
metara te je prema dostupnim informacijama iz toga razdoblja nalikovalo brodovima koji su
se koristili u razdoblju grčke i rimske antike.

Sastojala se od 15 vesala na svakom boku i od 2 latinska jarbola. Gusarske strijele je

odlikovala brzina i pokretljivost koju su posjedovali. Neretljanski Hrvati su brodove napadali
tako da su napadali pramcem i jurišali na njihov brod. Neretljani tijekom 11. stoljeća ulaze u
sastav Hrvatskog Kraljevstva te tek tijekom 12. stoljeća pokreću gusarsku aktivnost koju su
predvodili omiški gusari. U tome se razdoblju razvija omiška strijela koja je bila razvijenija
inačica neretljanske strijele. Omiška strijela je imala veći broj vesala i odlikovala se većom
pokretljivošću koja je imala za rezultat stvaranje veće štete na brodovima Mletačke Republike
i Bizantskog Carstva. Omiška strijela je bila vrlo poznata u tadašnjemu svijetu te su je mnoge
mornarice željele upotrijebiti kako bi lakše vršile ratna djelovanja na svome teritoriju. U
kasnijem razdoblju omiške strijele su se nalazile u sastavu mletačke i franačke flote te su bile
vrlo pouzdane u ratnim djelovanjima baš kao i njihove neretljanske prethodnice koje su se
iskazale u gusarstvu koje je Neretljanskim Hrvatima služilo kako bi napadali trgovačke
brodove u južnom Jadranu te time činili plovidbu nesigurnom. To je za posljedicu imalo
smanjenje trgovačkim ulaganja na prostro hrvatske istočno jadranske obale te time je štetilo

4
tamošnjem gospodarskom razvitku hrvatskih krajeva koji su se nalazili pod stalnom
opasnošću od napada Bizanta i Mlečana. Treba istaknuti ipak da je navedena gusarska
djelatnost zapravo i koristila hrvatskom gospodarstvu, jer su svi oni koji su plovili područjem
oko doline rijeke Neretve plaćali porez neretljanskim Hrvatima. Ovaj porez je kasnije bio
koristio Hrvatskome Kraljevstvu od trenutka kada su Neretljani u 11. stoljeću ušli u sastav
Hrvatskoga Kraljevstva kao njegov dio. Od poreza neretljanskih Hrvata hrvatski je vladar
vodio ratove s Bizantom, ali i s Bugarima koji su tijekom 10. i 11. stoljeća koji su ugrožavali
istočne granice Hrvatskoga Kraljevstva.

3.2 .Brodovi Dubrovačke Republike

Nakon što je propalo Hrvatsko Kraljevstvo više nije bilo organizirano brodarstvo kao grana
hrvatskog gospodarstva. Pojedini su gradovi gradili uglavnom trgovačke brodove koje su
koristili za svoje potrebe ,a među njima ističu oni koji su se nalazili u sastavu Dubrovačke
Republike. Prvi spomen dubrovačkog brodovlja imamo u razdoblju rapske opsade Barija.
Razvoj Dubrovnika kao trgovačke sile pratio je razvoj trgovačke mornarice koja je bila na
dobrome glasu u Europi. Na vrhuncu moći Dubrovačka Republika je brojila ok 180 različitih
tipova plovila. Od 14. stoljeća Dubrovčani su gradili tip broda zvan koka koji svoje korijene
vuče s područja Skandinavskog poluotoka. Navedena vrsta broda se tijekom 13. stoljeća
pojavila na prostru Sredozemlja te je bila vrlo cijenjena i građena u mnogim brodogradilištima
u Veneciji, Konstantinopolu i u mnogim hrvatskim obalnim gradovima. Koka je bila izrađena
u Dubrovniku tijekom 14. stoljeća i bila je duga 23.5 metra i duga 6 metara. Imala je 3 jarbola
i križna jedra. Prevozila je do 200 tona tereta i mala je posadu koja je brojila otprilike 30
mornara. Koka je bila najveći jedrenjak Dubrovačke Republike, a gradila se u 15. i 16.
stoljeću Dubrovačka je Republika u to vrijeme gradila brodove zvane karakuni koji su bili
najveći brodovi onoga razdoblja. Karakuni su korišteni za plovidbu do zapadne Europe i
Engleske Karaka koja je bila izgrađena u Dubrovniku se od ostalih brodova razlikovala po
veličini i obliku. Najveće su karake bile dugačke i do 40 metara ,a širine do 15 metara. Karake
su posjedovale nosivost od čak 2000 tona. Karake su imale 3 jarbola. Treba napomenut i da je
karaka bila opremljena s 40 topova u slučaju napada neprijatelja. Osim što su gradili koke i

5
karake Dubrovčani su gradili i brod nazvan galijun. Galijun je bio manji brod od karake te je
imao nosivost tereta od 1000 tona. Bio je dug 30 metara te je posjedovao 3 jarbola. Tijekom
16. stoljeća vlast Dubrovačke Republike je započela s gradom novoga broda pod imenom
nava. Ovu vrstu broda je odlikovala nosivost tereta i brzina broda. .

Slika 1: Koka Dubrovačke Republike

Rimsko Carstvo, posljednje razdoblje u povijesti rimske države, utemeljeno je dolaskom na vlast prvog
proglašenog cara Oktavijana Augusta. Razdoblje prvih careva do kraja prvog stoljeća razdoblje je
vladavine careva iz julijevsko-klaudijevske i flavijevske dinastije.

3.3. Brodovi Boke kotorske

Tijekom 15. i 16. stoljeća prostor Boke kotorske bio je vrlo važan za razvoj Hrvatske. Na
tome području se razvila jaka brodogradilišna djelatnost. Jedan od poznatijih brodova koji su
izrađeni u Boki kotorskoj je bio bokeljski šambek. Bokeljski šampek se razvio na temelju
alžirskih gusarskih brodova. Šambek je bio veoma brz brod, a stanovnici Boke kotorske su ga
bili pretvorili u trgovački brod s mogućnošću pretvorbe u ratni brod ukoliko dođe potrebe za
time. Bokeljski šampek je posjedovao 3 jarbola s latinskim jedrima. Dužina broda iznosila je
40 metara i iamo je nosivost od 300 tona tereta. Za plovidbu je mogao koristiti jedra, a
stanovnici bokokotorskog zaljeva su se njime koristili do 19. stoljeća.

6
3.4. Senjski uskoci

Uskoci su vrlo važni u razumijevanju hrvatske pomorske povijesti. Senjski su se uskoci borili
protiv veoma snažnih vojski Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. U borbama su se
koristili malim i lakim brodicama. Brodice su imale šest do osam vesala te su bile dugačke 15
metara. Brodice su imale 15 članova posade. Uskoci su poznati po svojim ratnim vještinama,
a posebno su poznati po događaju iz 1604. godine kada su oni bili presretani od strane
brodova Mletačke Republike. Uskoci su se preko noći sakrili u uvali otoka Iža, a Mlečani su
ih ujutro namjeravali napasti.

Tijekom noći dio uskoka zavarao je Mlečane pjesmom i glazbom, a ostatak je prenio brodice
preko kopna na drugu stranu otoka. Mirom koji je 1617. godine potpisan između Venecije i
Habsburške Monarhije uskoci su bili trajno iseljeni s područja grada Senja. Treba naglasiti da
su senjski uskoci bili vrlo vješti te su tijekom svoga postojanja nanosili velike gubitke svojim
protivnicima odnosno trupama Mletačke Republike i Osmanskog Carstva koje je stoljećima
ugrožavalo prostor hrvatske jadranske obale.

Pomorska geografija svijeta : (regionalna pomorska geografija svijeta) / Nikola Stražičić ; [crteže izradio
Branimir Babić]. Zagreb : Školska knjiga, 1996. godine

4. Brodovi novog vijeka

Brodovi tijekom razdoblja novoga vijeka na prostoru hrvatske obale Jadrana se razvijaju
usporedno s razvojem brodogradnje na prostoru Apeninskog poluotoka. Veliki utjecaj u tome
razdoblju zasigurno ima razvoj brodova na području Venecije koji je za posljedicu imao
pojavu novih vrsta plovila koja su bila brža i okretnija od svojih prethodnika. Treba naglasiti
da su ova plovila većinom služila za trgovačke svrhe te su nesumnjivo bila važan čimbenik
razvoja gradova na priobalnih dalmatinskih gradova tijekom 18 i 19. stoljeća.

7
4.1. Galijica

Galije su kao vrsta ratnih i trgovačkih jedrenjaka najduže od svih vrsta brodova dominirale
Sredozemljem i Jadranskim morem. Antičke galije bile su uglavnom građene kao ratni
brodovi s dvama ili trima redovima vesala i jednim jedrom. U razdoblju srednjeg i novog
vijeka grade se galije s manjim brojem veslača te dobivaju veći prostor za smještaj tereta i
postaju brodovi kojima se prevoze teret i ljudstvo. Galijica je poseban tip broda. Naziv je
dobila prema latinskom izrazu galeottus ili francuskom galiote, odnosno španjolskom galeota.
Imale su oko dvadeset klupa za veslače te su, kao što je prikazano i na maketi, bile naoružane
topovima na pramcu, krmi i boku broda, tzv. pedrijerama. Navedena vrsta broda se koristila u
svim zemljama na području Sredozemnog mora. Na brodu se izuzetno ističe na glavnom
jarbolu te nadgrađe na drvenom dijelu broda. Zapovjednik galije i ostali mornari su bili
smješteni u zaštićenom prostoru na brodu. Uz jedro na brodu se ističe i kormilo broda koje je
istaknuto na dnu samog plovila.

4.2. Jedrenjak trabakula

Bio je tradicijski jedrenjak obalne plovidbe za prijevoz ljudi i dobara. Puna je, zdepasta
oblika, s tupim zaobljenjem na uzdignutome pramcu i krmi. Dug je 14–30 m, širok 3,do 5
metara , visok 1,5–2,5 m i nosivosti od 40 do 200 tona , te ima od četiri do osam članova
posade. Za dublje more i teže uvjete plovidbe duž istočne jadranske obale gradio se umjereno
zaobljena dna i povišenja s umjerenim gazom, dok se za plovidbu plićim morem, uvalama i
zaljevima sjevernoga Jadrana gradio gotovo ravna dna i zaokruženih bokova, s naglim
prijelazom dna u bokove, malim gazom, te jakim zaobljenjem pramca i krme. Paluba se
pružala cijelom duljinom broda, neke su izvedbe imale i jedan veći otvor grotla među
jarbolima, kroz koji se ukrcavao i iskrcavao teret. Na pramcu i na krmi bile su i dvije manje
prostorije za smještaj članova posade. Kao i pramac su mu ukrašavala dva velika drvena oka
ispod kojih su bila dva otvora za sidrene lance, dok je pramčana statua završavala
duguljastom jabukom.

Trabakul je imao dva jarbola postavljena na jednakim udaljenostima između krmene i

pramčane statue, na kojima su se razapinjala dva glavna jedra pričvršćena na dvije oblice, te
dug kosnik na pramcu za razapinjanje latinskoga jedra, kojemu je vrh bio pričvršćen za
pramčani jarbol. Neke su izvedbe imale predviđeno još jedno jedro, razapeto iznad glavnih

8
jedara s prečkama. Glavna jedra trabakula, specifična oblika, nazivala su se i trabakulna
jedra. U XVIII. i XIX. st. rabilo se i po jedno jedro u području kosnika. Izrezbareno i
ukrašeno dugačko rudo kormila dosezalo je gotovo do krmenoga jarbola, kako bi se moglo
upravljati s veće udaljenosti. Trabakul je za sobom vukao i manju pomoćnu brodicu koja se
podizala uz brod posebno predviđenim sobama, a   služila je za tegljenje broda kad ne bi bilo
vjetra. Nakon II. svjetskog rata trabakuli su građeni s ugrađenim dizelskim motorom i
manjim jedrima kao pomoćnim pogonom. Nekoć okosnica jadranske teretne plovidbe, danas
se preuređuju u brodove namijenjene turističkoj ponudi.

Slika 2: Jedrenjak trabakula

Izvor: Portal tehničke kulturne baštine, pristup ostvaren 17.4. 2021. godine

4.3.Gajeta falikuša

Gajeta falikula je bio tradicionalni hrvatski brod koji je bio korišten većinom za plovidbu i
ribarsku djelatnost. Naziv broda se može prevesti kao morski ribarski čamac. Gajete falikuše
su obalnom stanovništvu bile vro važne radi svojih plovnih karakteristika. Brodovi su
izrađivani od drva borovine s otoka Sveca Ovu vrstu plovila ribari su koristili do polovice 20.
stoljeća, a najpoznatiji brod te vrste bio je gajeta falikuša s južno jadranskog otoka Komiže.

9
 Slika 3: Gajeta falikuša

Izvor: Portal tehničke kulturne baštine, pristup ostvaren 17.4. 2021. godine.
Zaključak
Hvatsko brodovlje se tijekom duge povijesti razvijalo vrlo velikom brzinom. Tijekom
razdoblja antičke povijesti hrvatsko je pomorstvo bilo orijentirano na ratna djelovanja protiv
Bizantskog Carstvs i Metačke Republike. Sargena je bila veći tip broda, a koristil se za
trgovinu, a u slučaju potrebe koristila se kao ratni brod. Sargena se satojla od 40 ljudi, duljina
ovog broda bila je oko 20 metara i širine 4 metra. Manji tip broda iz razdoblja starohrvatskog
brodarstv je zasigurno kondura koja je imala manji trup te je imala 20 članova posade. Imala
je 15 vesala te je bila duga 15 metara ,a široka 5 metara. Treba naglasiti da obije vrste
starohrvatskih brodova su služile većinom kao borbeni brodovi koji su korišteni u svrhu
obrane od Bizanta i Venecije. Tijekom razdoblja srednjeg vijeka ističu se brodovi Dubrovačke
Republike kao što su koka i karakuna. Ova posljednja vrsta broda je u svoje vrijeme bila
najveći brod svoga vremena. Karakuna je bila služila za plovidbu prema zemljama zapadne
Europe i Engleske, jer su ta područja bila vrlo važna za trgovinu i rzvoj Dubrovačke
Republike. Neretljanski gusari su tijekom srednjeg vijeka također igrali važnu ulogu u
pomorstvu. Bili su sješteni u dolini Neretve te su gisarstvom pridnosili ne samo sebi nego i
Hrvatskome Kraljevstvu koje je ratovalo s Mađaarima i Bugarima na istoku. Isto tako senjski
uskoci su izazivali prijetnju Veneciji i Bizantu, jer su svojim pohodima u zaleđu Jadran
ugrožavai mletačku vlast te je radi toga potpisan ugovor između Mletačke Republike i
Habsburške Monarhije kojim su uskoci preseljeni s područja grada Senja. Novi vijek
karakteriziraju brodovi koji više nisu orijentirani na ratna djelovanja nego na razvoj trgovine
koja je tijekim 17. i 18. stoljeća doživjela znatan razvoj koji je uzrokovao porast životnoga
standarda stanovništva kako na prostoru jadranske obale tako i u kontinrntalnom Hrvatske. Iz
ovoga razdoblja treba izdvojiti galijicu. To je vrsta trgovačkog broda koj ise koristio na
čitavom Sredozrmlju i koji je zaslužan za razvoj trgovine ne samo u hrvatskim priobalnim
područjima nego i u zemljam u našem susjedstvu ( Crna Gora, Albanija, Italija i Grčka) te
jedrenjak trabajula koji je korišten za prijevoz ljudi i dobara na Jadranskom moru. Trabakul je
imao dva jarbola postavljena na jednakim udaljenostima između krmene i pramčane statue, na
kojima su se razapinjala dva glavna jedra pričvršćena na dvije oblice, te dug kosnik na
pramcu za razapinjanje latinskoga jedra, kojemu je vrh bio pričvršćen za pramčani jarbol.
Trabakul je za sobom vukao i manju pomoćnu brodicu koja se podizala uz brod posebno
predviđenim sobama, a   služila je za tegljenje broda kad ne bi bilo vjetra.

11
Literatura
1. Barbalić, Radojica Fran. 1958. „Brodarstvo Rijeke prije i nakon austro-ugarske
nagodbe“. Anali Jadranskog instituta, 2, str. 381–397.
2. Barbalić, Radojica Fran. 1959. „Bark Hervatska“. Pomorstvo, 6, str. 229–230.
3. Barbalić, Radojica Fran; Ivo Jurković. 1972. Oploviti Cape Horn: kronika. Rijeka:
vlastita naklada
4. Brusić, Zdenko. 1968. „Istraživanje antičke luke kod Nina“. Diadora, 4, str. 203– 210.
5. Cvjetković, Niko (ur.). 2014. Školski brodovi Pomorske škole Bakar. Bakar:
Pomorska škola Bakar.
6. . Gluhonja, Ivo. 1951. Brodovi na jedra. Rijeka: Pomorstvo
7. Kobler, Giovanni. 1995. Povijest Rijeke II. Opatija.
8. Kozličić, Mithad. 1993. Hrvatsko brodovlje. Split – Zagreb: Književni krug – AGM.
9. Macan, Trpimir. 1975. „Fenikija“. Pomorska enciklopedija V. Vladislav Brajković
(ur.). Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“,
10. Mardešić, Petar. 1978. „Liburna“. Pomorska enciklopedija IV. Vladislav Brajković
(ur.). Zagreb:Hrvatski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“str.294.
11. Parać, Vjekoslav. 1975. „Brodovlje Petra Krešimira IV.“. Ilustrirana povijest
jadranskog pomorstva. Radojica Fran Barbalić i Branko Kojić. Zagreb: Stvarnost, str.
42-43.

12