BLAGO IBENSKOG PODMORJA

eljko Krnevi- Mario Jurii- Zdenko Brusi

upanijski muzej ibenik, 283.povremena izloba

PODMORSKA ARHEOLOKA ISTRAIVANJA NA PODRUJU IBENSKOG

AKVATORIJA

Poetkom i razvitkom ronjenja na ovom podruju u razdoblju prije II.svjetkskog rata, izornjen
je niz amfora koje su dospjele u muzeje u Zadru, ibeniku i Splitu. Prve poznate podatke o
podmorskom nalazitu na istonoj obali Jadrana nalazimo kod opata putopisca Alberta Fortisa
u 18.st u djelu Put po Dalmaciji u kojem donosi niz vanih arheolokih podataka i vlastita
zapaanja.
Krajem ezdesetih godina u Muzeju grada ibenika okupila se ekipa strunjaka i ronilaca koji
su utrli put podmorskoj arheologiji. Pod vodstvom Zlatka Gunjae, Zdenka Brusia i Dalibora
Martinovia poinju se voditi hidroarheoloka rekognosciranja i istraivanja ibenskog
podmorja, od rta Ploe, preko ibenksog kanala sv.Ante te Prukljana, Zlarina, irja, Kaknja i
Tijata do Kornatskog otoja. Prvo rekognosciranje izvedeno je 1969.godine, a najznaajniji od
prvih nalaza na ovom podruju su ostatci lukih postrojenja podno murterske Gradine, ostaci
zidova mogue solane ili ribnjaka iz doba antike i brodolom u primotenskoj luci, odakle je
izvaeno 45 antikih amfora.

POVIJEST IBENSKOG PODMORJA

Spoznaje o preplovljavanju pojedinih toaka na Mediteranu dobivamo iz osmog i sedmog

tisuljea prema nalazima ulomaka keramikih posuda s ukrasima otisnutim noktom ili rubom
koljaka, a to je dokaz irenja rane neolitike civilizacijedu Jadranskih otoka i obale.
ibensko-zadarska regija bila je jedna od najnapuenijih u ranom i srednjem neolitiku na
mediteranskom prostoru. Du ibenskog akvatorija plovidba se odvija dijelom otvorenim i
otocima nezatienim morem od Malog i Velikog Drvenika na jugu i prolaza izmeu otoka
Zlarina, Kaprija i irja, te dalje uz otoke Zlarin i Prvi ili uz Kaprije i irje du jugozapadne
obale otoka Murtera prema ulazu u Pamanski kanal. Dio ovog plovidbenog puta koji je
nezatien otocima pogibeljan je, posebnoo dio oko rta Planke.

RT PLAVAC

Lokalitet koji se nalazi na istonom dijelu otoka Zlarina, na dubini od tridesetak metara,
gdje je Dalibor Martinovi otkrio ostatke antikog brodoloma. Voditelj istraivanja bio je
Zdenko Brusi, koji je i obrazloio nalazak. Naime, antiki trgovaki jedrenjak plovio je
najvjerojatnije iz neke od luka na podruju Kampanije (juna Italija) s teretom amfora i
keramikog posua. Amfore pripadaju poznatom i dobro dokumentiranom tipu koji se
izraivao na podruju Kampanije u Italiji, a sluile su za spremanje i izvoz dobro poznatog
vina s ovog podruja. Od pedesetak primjeraka amfora, to su naene kod rta Plavca mogu se
razlikovati dva do tri razliita tipa te bi se po tome moglo zakljuiti da je brod ukrcao razliite
sorte vina iz vie luka du kampanijske obale. Uz amfore pronaene su i dvije vrste
keramikog posua. Jednu vrstu prepoznajemo po tome to je naeno u vie serija i
pretpostavljamo da je ovo posue bilo namjenjeno prodaji (krater, oinoha, skifos, kupa), dok
druga vrsta ima urezana slova NI i pretpostavlja se da je bilo vlasnitvo zapovjendika broda.
Neke od posuda namjenjenih prodaji, posebno krateri ukraeni su prikazima boga Herakla,
Viktorije i slinim scenama, a potjeu iz radionica u blizini grada Pergama u Maloj Aziji.
Druga vrsta aa s bradaviastim ukrasom, jedan vr za vino i zdjele s horizontalnim rukama
potjeu iz maloazijskih radionica. Pronaena je i keramika kupa ili pehar za vino i tanjur iz
radionice grada Arezza u srednjoj Italiji. Dio posua pripada jednostavnoj uporabnoj keramici
tankih stijenki, a dio luksuznom posuu poznatom pod nazivom aretinska terra sigillata.
Najvie amfora pripada tipu Dressel 12 - 4 koje su se proizvodile na podruju Italije i
panjolske. Pronaena je i jedna amfora egipatskog tipa, jedna tzv. rodskog prototipa i jedna
mala amfora kuglastoga tijela.Naene su i tri uljanice.
Drvena konstrukcija broda u dobroj se mjeri ouvala. Na osnovi ostataka kaljune
pumpe irina broda procijenjena je na 9 m, a duina u odnosu na irinu na 25-30m. Od
brodske opreme pronaen je drveni koloturniki olovni uteg za mjerenje dubine.
Izvaeni su i dijelovi dolija, te bronani avli koji su spajali drvenu konstrukciju broda.
Brodolom je datiran u 1.stoljee poslije Krista, preciznije u doba cara Tiberija, to
zakljuujemo prema ukrasima i obliku iga na pojedinim posudama.Brod je najvjerojatnije
uplovio u rijeku Krku, te je nakon obavljene trgovine izaao iz ibenskog kanala i krenuo uz
obalu prema jugu, gdje ga je zahvatila jaka bura i bacila na rt.

GUTERANSKI

Otoi u blizini irja. Istraivanja je vodio Zlatko Gunjaa. Utvreno je kako je povrinski
sloj temeljito opljakan, kao i veliki dio brodskog tereta. Vei dio tereta sastojao se od
keramike robe za prodaju koja je vjerojatno natovarena u lukama zapadnog Mediterana ;
tanjuri i zdjele pakirani u serijama, slaganjem jednih u druge prema veliini. Dio tereta inile
su i amfore koje su bile napunjene uljem i vinom, te vea koliina dubljih i pliih tanjura i
zdjela. Vjerojatno je dolazio iz Italije, gdje je ukrcao keramiko posue. Prema poloaju
potonulog broda, pretpostavlja se da se popto dogodio tako da je noen jakim udarima bure
udario u dosta strmu i stjenovitu obalu otoka i postupno tonei klizio niz njegovu padinu.
Analizom matrijala brodskog tereta, cjelokupan nalaz datiran je u 2.stoljee poslije Krista.

RT PLOA

Rekognosciranje je provedeno na vie poloaja u rogoznikom akvatoriju. Kod rta Fauc

pronaena je cijela kasnoantika amfora, a u uvali Stivanica pronaeno je vie oteenih
amfora i ulomaka keramikih posuda. Pretpostavlja se kako je ova uvala sluila kao sidrite i
zaklon od jakih vjetrova. Tijekom grke talasokracijena rtu Ploe, juno od Rogoznice je bilo
mjesto tovanja Diomeda, diviniziranog junaka trojanskog rata, boga koji jami sigurnost na
moru, posebice onima koji trae spas i sklonite od nevremena. Rt je zabiljeen kod rimskog
pisca Plinija Starijeg iz 1.st poslije Krista kao PROTONORUM DIOMEDIS. Arheoloka
istraivanja su potvrdila postojanje svetita po brojnim ulomcima keramike, novcu, gemama i
drugim predmetima. Naroito su vani nalazi velike koliine fragmentiranog, uglavnom
vinskog posua s grafitom DIOMEDI DORON, odnosno Diomedu na dar. U rimsko doba
ovaj je rt bio je ozloglaen, a o tome svjedoi i nekoliko ostataka antikih brodoloma. Za dav
brodoloma s teretima amfora kriv je greben Mujica jugoistono od Planke i istoni rt nedaleko
od otoka Smokvice. Naalost, ezdesetih godina lokaliteti su popljakani. Brodovi su
vjerojatno nakon olujnog nevremena, moda primajui more, krenuli krenuli prema najbliim
uvalama da se spase i tu doivjeli brodolom ili ih je uhvatila nagla promjena vremena i
izazvala potonue.

OSTALI LOKALITETI

Kod Vele Smokvice pronaeni su ostaci temeljito opljakanog potonulog broda koji je ne
temelju ulomaka keramikih posuda i amfora datiran u 1.stoljee prije Krista. Iz istog
vremena je i brodolom kod hridi Muljica.

Kod otoka irja otkriven je brodolom iz 1./2.stoljea poslije Krista. S ovog je lokaliteta
izvaeno tek nekoliko amfora i keramikih posuda, te je procijenjeno kako je bolje lokalitet
zatiti eljeznom mreom i na njega organizirano voditi turiste-sportske ronioce.

U zavjetrini otoia Oblika nedaleko od Krapnja u 2.st prije Krista dogodio se brodolom, a
teret vinskih amfora raznesen je jo tridesetih godina te se danas na dvadesetak metara dubine
uoavaju krhotine amfora a plitki sloj pijeska jo pokriva ostatke drvenih dijelova brodske
konstrukcije. itave su pronaene dvije amfore i jedan olovni dubinomjer.