STRUČNI IZVJEŠTAJ O ARHEOLOŠKOM NADZORU

NA PUTU BANIJA NA GROBNIČKOM KAŠTELU (OPĆINA ČAVLE)

Lovran, 24.6.2021
SADRŽAJ

UVOD......................................................................................................................................3

ZEMLJOPISNI I POVIJESNI OSVRT............................................................................................4

ZATEČENO STANJE..................................................................................................................6

NADZOR..................................................................................................................................7

POKRETNI NALAZI...................................................................................................................8

ZAKLJUČAK..............................................................................................................................8

BIBLIOGRAFIJA........................................................................................................................9

2
UVOD

Temeljno zahtjeva tvrtke Rune d.o.o. pokazalo se nužno arheološki nadzirati Put Banija
tijekom zemljanih iskopa na k.č.7342 K.O. Grobnik.

3
ZEMLJOPISNI I POVIJESNI KONTEKST

Prostor grobničkog Kaštela je naseljen od prapovijesti. Zapadna je strana Grobničkog polja

plodnija obradivim tlom, a time i naseljenija, dok je istočna strana strmija i surovija. Takvi su
geomorfološki reljefni uvjeti bili presudni za formiranje naselja i agrarnu valorizaciju
prostora od prapovijesti do novog vijeka1. Stoga je naselje Grobnik razvijeno upravo na
blažoj i dostupnijoj južnoj strani uzvisine zapadno od Grobničkog polja s koje je omogućio
izravan i olakšan nadzor nad gotovo cijelim Grobničkim poljem, ali i prema južnim stranama
i okolnim uzvišenjima sve do Gradišća na Velom vrhu iznad Pulca i Sv. Katarine iznad
Rijeke te do Draške kotline, gdje dominiraju gradine Solin i Sv. Križ.

Vizualna komunikacija je bila i prema sjeverozapadu do Kastva, pa se za Grobnik s pravom

može reći da ima istaknut geostrateški položaj na najjužnijem prirodnom prolazu između
istoka i zapada Europe2. Teško je potvrditi prapovijesnu brončanodobnu ili željeznodobnu
gradinu prema materijalnim ostacima na području samog kaštela zbog višetisućljetnog
kontuiniteta obitavanja. Ta starija faza je indirektno potvrđena prapovijesnim 3 i rimskim
nalazima na lokalitetu Grobišće4, koje je bilo Grobniku u funkciji kao nekropola te
fortifikacije na brdima Turnić i Straže i blizini djela zatvarača Claustre Alpium Iuliarum koji
su na Jelenskoj rebri i Kilavcu priječile put dalje prema Klani5.

Nakon raspada Rimskog Carstva i Velike seobe naroda grobnička gradinska naseobina mora
da je posve opustjela. Naime kad su stigli slavenski doseljenici, više nisu zatekli žive
stanovnike, već navodno njihove grobove6. S vremenom je sagrađen srednjovjekovni
vlastelinski grad, gospodarsko i upravno sjedište istoimene gospoštije.

Grobnik je u 10.stoljeću sastavnio dio hrvatskog kraljevstva koji je na zapadu dosezao do

Labina. Nakon smrti hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana kad je njemačka feudalna obitelj
Devinaca osvojila područje od Plomina do Rječine Grobnik postaje postaje pogranično
područje između Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i Svetog Rimskog Carstva . Godine 1225

1
BLEČIĆ 2004.
2
Idem
3
Liburni s japodskim utjecajem sudeći po ostacima materijalne kulture na Grobišću.
4
CETINIĆ 1996.
5
ZACCARIA 2010.
6
I od tud nazivi Grobnik i Grobišća. LUKEŽIĆ 1998.

4
Grobnik zajedno sa ostalim gradovima Vinodola postaje vlasništvo krčkih knezova, kasnije
Frankopana7.

Stari grad i župna crkva sv.Filipa i Jakova smjestili su se na sjeverozapadnoj strani uzvišenja
(dobro zaštićenom s tri strane strmim padinama), pa su se s vremenom kuće naredale izvan
zidina po strmim padinama u horizontalnim linijama (Pregrad) tako da grad ima oblik i
raspored tipičnoga primorskoga gradića8.

Godine 1288. prvi put spominje se ime Grobnika u Vinodolskom zakonu. Njegovi su
gospodari od 1225 do 1566.g. knezovi Frankopani. Tada prelazi u nasljeđe grofovima
Zrinskima sve do 1671.g kada radi pogiblje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u
bečkom Novom Mjestu u zrinsko-frankopanskoj uroti sva njihova imanja padaju pod
zapljenu. Nadalje Grobik je vlasništvo baruna Franja Rigonia i austrijske carske komore.
Vrijeme Frankopana i Zrinskih je brilo i vrijeme osmanskih provala koje su nadirale
uglavnom iz vinodolskog zaleđa linijom Bakar-Draga-Cernik-Grobnik (polje) – Klana -
Slovenski kras-Novigrad na Soči. Zabilježeni su veći osmanski prodori preko Grobničkog
polja u godinama: 1470., 1482., 1493., 1522., 1592., 1532., 1559., 1595.g. kad je Grobnik
spaljen, 1600., i 1601. Još je jednom kaštel stradao u požaru 1665. godine nakon koje se u
nekim dijelovima pojavljuju barokni građevni elementi.
Kralj Karlo III daruje Grobnik španjolskim grofovima Perlas 1725.godine, a 1766.godine je
prodan grofu Teodoru Batthyány. Njegovi ga nasljednici prodaju kneginji Viktoriji Thurn-
Taxis. Naknadni dodaci zajedno s funkcionalnim promjenama potječu iz devetnaestog
stoljeća. Zbog nepotpunih podatka nije moguče vjerodostojno rekonstruirati faze gradnje
kaštela9. Godine 1924. Posjed nad Grobikom drži Albert Thurn-Taxis dok je grad svojina
općine. Nakon oslobođenja 1945 kaštel je dan na upotrebu trima obiteljima za stanovanje.
Godine 1981.kaštel je pretrpio brojne preinake, popraćene s oskudnom dokumentacijom.
Danas prostorije koristi mjesna zajednica, a kasnije Katedra Čakavskoga sabora Grobništine.

ZATEČENO STANJE
7
LUKEŽIĆ 1988, 83.
8
MICULINIĆ 1988, 119.
9
Prvi potpuniji nacrt izradio je M.Sabljar tek 1851.godine. Sonja Miculinić je razradila idejni pokušaj povijesnog
opredjeljenja kaštela (MICULINIĆ 1988).

5
Arheolog je došao na lice mjesta na Put Banija i konstatirao da radovi još nisu krenuli. Na
površini se nalazi nedavno postavljen asfalt.

Slika 1. Pogled na predmetnu površinu prije početka strojnog iskopa.

Slika 2. Pogled na predmetnu površinu iskopa u lijevom gornjem kutu.

NADZOR

6
Arheološki nadzor počeo je 9.6.2021 te je završio istog dana. Najprije su strojni zemljani
iskopi krenuli iz smjera Kaštela i ušli u Put Baniju koja prolazi uz Župni dvor u smjeru prema
privatnim kućama, zaustavilo se kod betonskog stupa za struju. Iskop kanala je dubok 40 cm,
širok 35 cm i dug 17,20 m. Ta površina je bila pomiješana recentnim materijalom s obzirom
na nedavne poslove provlačenja struje i vode te je sve to asfaltirano. Ispod asfalta se nalazi
piješćana šuta sa većim i manjim neobrađenim kamenjem različite veličine. Jedina iznimka
su fragment keramičke stijenke i dno tanjurića.

Slika 3. Iskop sa strane kaštela. Slika 4. Iskop na Putu Banija.

POKRETNI NALAZI

7
Jedino vrijedno nekog spomena, i to pokrenih nalaza, su dva komada keramike. Jedno je
stijenka vrča, a drugo je dno, možda iste posude. Ugrubo je datirana u kasni srednji vijek.

Slika 5. Keramički nalazi tijekom radova strojnog iskopa.

ZAKLJUČAK

Tijekom arheološkog nadzora nije zabilježeno uništavanje nepokretne ili kulturne baštine.
Nije bilo nalaza osim 2 tamna kasnosrendjevjekovna komada keramike.

BIBLIOGRAFIJA

8
BLEČIĆ, M. 2004. Grobnik u željezno doba, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3.s.,
XXXVII 47–117.

BLEČIĆ, M. 2005. Zaštitno iskopavanje, konzervatorski nadzor, HAG 2, Zagreb, str.262-264.

BUĆA, E. 2013. OSLIKANA I GLAZIRANA KERAMIKA S UTVRDE ČANJEVO (ISTRAŽIVANJA

2008.-2011.) – Diplomski rad na Sveučilištu u Zadru, Odjel za arheologiju.

CETINIĆ, Ž. 1996. Rezultati novijih arheoloških istraživanja Grobišća, GROBNIČKI ZBORNIK 4,

Rijeka, str.188-204.

ČIMIN, R. 2009. Kasnosrednjevjekovni, novovjekovni i moderni keramički nalazi, Tarsatički

principij, Rijeka, str.333-375.

KRMPOTIĆ, M. 2014. Kasnosrednjevjekovno i novovjekovno keramičko posuđe, STARI

GRAD BARILOVIĆ – 10 GODINA ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA, Zagreb, str.76-91.

KRMPOTIĆ, M. 2014. Pećnjaci, STARI GRAD BARILOVIĆ – 10 GODINA ARHEOLOŠKIH

ISTRAŽIVANJA, Zagreb, str.92-95.

LUKEŽIĆ, I. 1988. Kulturna povijest Grobinštine, GROBNIČKI ZBORNIK 1, Rijeka, str.79-118.

LUKEŽIĆ, I. 1998. Grad Grobnik do 1848.godine, GROBNIČKI ZBORNIK 5, Rijeka, str.53-119.

MICULINIĆ, S. 1988. Grad Grobnik, GROBNIČKI ZBORNIK 1, Rijeka, 119-161.

SEKULIĆ, P. 2014. Metalni nalazi, STARI GRAD BARILOVIĆ – 10 GODINA ARHEOLOŠKIH

ISTRAŽIVANJA, Zagreb, str.64-69.

VIŠNJIĆ, J. 2012. SREDNJOVJEKOVNA UTVRDA POSSERT, Šest godina arheoloških radova i

konzervatorsko-restauratorskih zahvata na sačuvanim arhitektonskim strukturama, HISTRIA
ARCHAEOLOGICA 43/2012, str. 67-154.

VIŠNJIĆ, J. KASNOSREDNJOVJEKOVNA, NOVOVJEKOVNA I MODERNA KERAMIKA, Arheološka

istraživanja prostorne cjeline trga Pul Vele crikve u Rijeci. U tisku.

ZACCARIA, M. 2010. Claustra Alpium Iuliarum: il limes tra fonti, indagini archeologiche e
ricognizione. Diplomski rad pri Filozofskom fakuktetu u Udinama.

9
ZACCARIA, M. 2016. IZVJEŠĆE O ARHEOLOŠKOM NADZORU I ISKOPAVANJU DJELA ATRIJA
GROBNIČKOG KAŠTELA TIJEKOM RADOVA SANACIJE I ODVODNJE OBORINSKE VODE. Stručni
izvještaj.

ZACCARIA, M. 2016. ARHEOLOŠKOG NADZORA GRAĐEVINSKIH RADOVA ZA ODVODNJU

OBORINSKIH VODA U CENTRALNOM DVORIŠTU GROBNIČKOG KAŠTELA. Stručni izvještaj.

ZAGLAV-MARTINAC, H. 2004. Ulomak do ulomka... . Prilog proučavanju keramike XIII.-XVIII.

Stoljeća iz Dioklecijanove palače u Splitu. Muzej Grada Splita, Split.

10