Pomorske karte

Autor: Josip Farii 26. 6. 2006.

Pomorske karte vaan su izvor za geografska istraivanja, a mogu se koristiti i u nastavi geografije kao nastavno sredstvo; prema klasifikaciji tematskih karata s obzirom na sadraj pomorske karte pripadaju skupini tehnikih karata, namijenjenih ponajprije pomorcima za rjeavanje razliitih navigacijskih zadaa.
Uvod Pomorskekarte (eng. charts) vaan su izvor za geografska istraivanja, a mogu se koristiti i u nastavi geografije kao nastavno sredstvo. Prema klasifikaciji tematskih karata s obzirom na sadraj pomorske karte pripadaju skupini tehnikih karata, namijenjenih ponajprije pomorcima za rjeavanje razliitih navigacijskih zadaa. Razvoj pomorskih karata uvelike je utjecao na razvoj kartografije uope. Brojni su impulsi razvoja u opu kartografiju stigli upravo iz pomorske kartografije. Pomorske su karte bitan element brodske opreme, ali i vaan izvor za upoznavanje povrine Zemlje, ponajprije morskih prostora te obalne crte. Pomorstvo i karte nedjeljivo su povezani. Uz ostalo, i putem pomorskih karata pomorstvo se proima s geografijom. Povijesni pregled razvitka pomorske kartografije Prvi zamah u izradi pomorskih karata znakovit je za razdoblje portulanskih karata (naziv potjee od lat. portus, odnosno tal. porto, to znai luka), od kraja 13. do 17. stoljea. Portulanske karte izraivale su se na temelju terestrikih opaanja, biljeki iz brodskih dnevnika te na temelju orijentacije s pomou kompasa. Na kartu se se najprije unosile kompasne linije ili rumbi, tj. zrakasti sustavi ravnih crta, koji su imali sjecite u vjetrulji. Vjetrulja se dijelila obino na 32 smjera (kut od 11 i 15'). Portulanske karte se poradi toga nazivaju jo i kompasne karte. Na temelju rumba te opisa obalne plovidbe unosili su se podatci o lukama, otocima i cijeloj obalnoj crti. Praktinu upotrebu u pomorstvu olakavale su kompasne linije koje su priblino odgovarale loksodromama (meutim, rumbi na portulanskim kartama nisu loksodrome jer su one ravne crte samo na Mercatorovoj uspravnoj cilindrinoj konformnoj projekciji!). Premda nisu imale stupanjsku mreu, portulanske karte su omoguavale povidbu cijelim Sredozemljem pa i ire. Prvi su portulani izraeni ve oko 1270. Najstariji sauvani portulan je tzv. Pisanski portulan, koji je izraen krajem 13 st. Prvi datirani portulan izradio je Petrus Vesconte u Veneciji 1311. Openito, portulanske su karte kvalitetom prikaza obalne crte i otoka uvelike su nadilazile istovremene opegeografske karte. Portulanska karta Sredozemlja portugalskog kartografa D. Homema, oko 1570. Vodea su sredita izrade portulana bile Genova, Venecija, Barcelona i Mallorca (Baleari), dakle, najvanija sredita pomorske trgovine Sredozemlja. Meu katalonskim i talijanskim portulanima postojala je bitna razlika. Na talijanskim portulanima prikazivani su iskljuivo obalna crta i luke Sredozemnog mora te atlantske obale zapadne Europe. Kartografiran je dakle, samo sadraj potrebit za navigaciju. U zaleu je ostavljan nepopunjen prostor ili bi se ucrtao neki ukras, grb ili zastava neke vanije luke i sl. Na katalonskim portulanima prikazivani su, osim obalne crte, najvaniji geografski sadraji u kopnenom zaleu, i to za iri geografski prostor. Uz Sredozemlje, kartografirane su i atlantske obale Afrike te cijele zapadne i sjeverne Europe, a od 15. st. i novootkrivena podruja istone Afrike, Indije, Amerike pa ak i Kine. Uz brojne kartografe koji su izraivali vrhunske portulanske karte (A. Dulcert, D. Homem, B. Agnese, M. Prunes, A. Millo i dr.), istie se i Dubrovanin Vicko Dimitrije Voli (1563.-1607.). Prema dosadanjim spoznajama, Voli je izradio 21 portulansku kartu istonog Atlantika, Sredozemlja i Jadrana. 1/5
http://geografija.sabirnica.net/clanci/preuzmi-pdf/900/pomorske-karte.pdf

Karta otoka Chiosa u izolaru C. Buendelmontea, 1420. Od 15. st. izdavai su objedinjavali velik broj portulanskih karata u zbirke koju su nazivane izolari (otonici) jer su u njima prevladavali prikazi otoka (tal. isolario, od isola = otok). Prve izolare izradili su Cristoforo Buondelmonte (Liber insularum archipelagi, 1420.), Bartolommeo Zamberti Dalli Sonetti (Isolario, 1485.) i Benedetto Bordone (Libro de... tutte l'isole del mondo, Venezia, 1528.), a tijekom 16. i 17. st. isticali su se izolari koje su objavili mletaki kartografi F. Camocio, S. Pinargenti, A. Degli Oddi, G. Rosaccio i V. M. Coronelli i dr. U tim izolarima objavljivane su i brojne karte hrvatskih autora, ponajprije dvojice ibenana, Boe Bonifaia (Natale Bonifacio) i Martina Rote Kolunia. Na osobit se nain istie izolar Kitab-i Bahriye turskog kartografa Pr Reisa (1526.), u kojemu su karte znatno kvalitetnije i detaljnije u usporedbi s istovremenim, ali i kasnijim izolarima talijanskih autora. Oito je izraen u svrhu detaljnog upoznavanja mediteranskih obala u vrijeme vrhunca osmanlijske vojne i politike moi (vrijeme Sulejmana Velianstvenog) te njihove penetracije u prostor Europe, ali i cijeloga Sredozemlja.

Coronellijeva karta Jadranskog mora, 1688. Godine 1516. njemaki kartograf Martin Waldseemller tiskao je kartu Carta marina, ime je zapoelo razdoblje tiskanih pomorskih karata. Nedugo zatim, 1539. mletaki tiskar Giovanni Anderas Vavassore izdao je prvu plovidbenu drvoreznu tiskanu kartu istonog Sredozemlja. Tiskanjem tih karata prekinuta je stoljetna praksa izrade rukopisnih plovidbenih karata na pergamentu. Carta marina M. Waldsemuellera, 1516. (1517.) Iz sredozemnih portulana tijekom 16. st. razvijaju se prave pomorske karte, ponajprije u Nizozemskoj, a potom i u Engleskoj (od poetka 18. st.Velikoj Britaniji) i Francuskoj. Teite se svjetskog pomorstva poslije velikih geografskih otkria premjeta na Atlantski ocean pa zapadnoeurospke zemlje postaju nove pomorske sile. U tom kontekstu posebno je znaenje imala Waghenaerova tradicija pomorske kartografije od kraja 16. st. Nizozemski pomorac i kartograf Lucas Janszoon Waghenaer (1534.-1605.) objavio je u Leidenu 1584. i 1585. pomorski prirunik Spieghel der Zeevaerdet. Uz upute za plovidbu, u djelu su objavljene i dotad najbolje plovidbene karte. Waghenaerove su karte bile u upotrebi irom Europe i prevedene su na vie jezika (engl. The Mariner's Mirror). Anglizirano ime tih karata, Waggoner, prema njihovom autoru, kasnije je postalo sinonim za sve vrste pomorskih karata.

Waghenaerova karta dijela La Manchea (Engleskog kanala), 1585. Od 17. st. primat u izradi pomorskih karata preuzele su Engleska i Francuska. Godine 1651. engleski je Parlament na prijedlog O. Cromwella donio Navigation Act kojim su postavljeni temelji uspona engleskog pomorstva i stvaranja engleskoga (a zatim britanskog) kolonijalnog carstva. Dakako, snaan razvoj pomorstva i irenje kolonija pratila je i pomorska kartografija. Do tada su se Englezi uglavnom sluili pomorskim kartama nizozemskih, panjolskih, portugalskih i francuskih autora, posebice Waghenaerovim The Mariner's Mirror koji je priredio Anthony Ashley. Meu najistaknutijim kartografima koji su izraivali pomorske karte britanskog akvatorija, a potom cijeloga Atlantika i poznatog svijeta, bili su Robert Dudley, John Seller, John Thornton i Greenvile Collins. R. Dudley objavio je u Firenci 1661. djelo Arcano del Mare, koji je ukljuivalo i zbirku pomorskih karata izraenih u usparvnoj cilindrinoj konformnoj projekciji, koja je po njezinom autoru kasnije prozvana Mercatorova projekcija. Dudleyevo djelo promoviralo je upotrebu te projekcije u pomorskoj kartografiji, to se zadralo sve do danas. J. Seller je na temelju nizozemskih originala izradio Atlas Maritimus 1670., a zatim The English Pilot 1671. Godine 1685. objavio je veliko djelo New System of Geography, a oko 1690. Hydrographia Universalis. Za ta je djela dobio priznanje kralja Charlesa II. Pomorske karte izdavali su i J. Thornton (Atlas Maritimus, 1685. i English Pilot, 1689.) i G. Collins (Great Britain's Coasting Pilot, 1693.). Thornton je dugo bio slubeni hidrograf dviju kompanija koje su pridonijele usponu britanskoga kolonijalnog imperija East India Company i Hudson Bay Company. Collinsov atlas oznaio je pravu prekretnicu u razvoju britanske pomorske kartografije, a poradi visoke kvalitete njegovih pomorskih karata publicirano je vie reprint izdanja tijekom 18. st.. Kartografskom aktivnou isticali su se i brojni drugi engleski, odnosno britanski kartografi, a na poseban nain i kapetan James Cook. On je na svojim putovanjima 60-ih i 70-ih godina 18. st. kartografirao Novi Zeland, obale Australije i drugih pacifikih otonih skupina. Cook se za navigaciju te za potrebe izrade karata meu prvima koristio kronometrom. U razdoblju irenja kolonijalnog imperija i Francuska je postigla velike rezultate u razvitku pomorske kartografije. Posebno se istie veliki znanstveni i izdavaki poduhvat koji je od 1693. do 1700. predvodio Jean Dominique Cassini Tim geografa, hidrografa i pomorskih asnika na elu s Cassinijem izradio je veliki pomorski atlas Le Neptune franaise. Francuski su kartografi izradili, uz brojne karte Francuske, Sredozemlja i Europe, prve vjerne prikaze obala Sjeverne Amerike (S. de Champlain, N. Sanson, G. de L Isle i dr.). Za potrebe sigurne pomorske navigacije bilo je potrebno vrlo precizno snimati obalnu crtu te istraivati reljef podmorja, osobito uz samu obalu. I u tome su prednjaili nizozemski, a zatim francuski i britanski kartografi. 2/5
http://geografija.sabirnica.net/clanci/preuzmi-pdf/900/pomorske-karte.pdf

Pomorske karte koje je tijekom 19. st., u doba procvata parobrodarstva, koristila veina svjetskih brodara izraivala je britanska kartografska sluba, a to je, uz ostalo, utjecalo na konvencionalno prihvaanje meridijana Greenwicha za poetni meridijan. Razvoj izrade pomorskih karata imao je znaajan utjecaj i na razvoj kartografiranja hrvatskih zemalja, ponajprije primorskog dijela Hrvatske. Na starim geografskim kartama Hrvatske uvijek je kvalitetnije prikazivan obalni prostor u odnosu na preostali dio povijesnih hrvatskih zemalja. Prvi su put vrijednosti dubina u hrvatskom dijelu Jadrana oznaene na "hidrografskoj" karti Jadranskog mora Willema Barentsa iz 1595. Prvu obalnu izmjeru Jadranskog mora tijekom kratkorajne francuske vladavine na hrvatskoj obali predvodio je francuski hidrograf Charles Beautemps-Beaupre od 1806. do 1811., a nastavio ju je Vojnogeografski institut iz Milana od 1820. do 1822. Rezultat tih izmjera bile su prve prave pomorske karte Jadranskog mora u sklopu edicije Carta di Cabottagio del Mare Adriatico disegnata ed incisa sotto la direzione dell' I. R. Stato Maggiore, objavljene u Milanu 1822.-1824. godine. Uz preglednu kartu Jadranskog mora ta zbirka pomorskih karata sadri ukupno 20 listova (foglio I-XX) s isto toliko karata u mjerilu 1 : 175 000 te prateih veduta i pomorskih karata luka i vanijih morskih prolaza u krupnijem mjerilu. Hrvatska obala i otoci prikazani su na listovima III, V, VII, IX, X, XI, XII i XIII (uz karte nalaze se i planovi 33 najvanije luke i prolaza). Pomorske karte u Hrvatskoj danas izrauje Hrvatski hidrografski institut u Splitu (http://www.hhi.hr). Suvremene pomorske karte Znaenje pomorskih karata nadilazi potrebe komercijalnog pomorstva. Pomorske karte koriste se za potrebe ribarstva, oceanografskih istraivanja, rudarsko-geoloko-naftnih istraivanja i sl. Globalizacija pomorstva namee meunarodnu suradnju u snimanju morskih i priobalnih prostora te izradi karata. Sredinja je svjetska pomorsko-hidrografska ustanova Hidrografski institut Kneevine Monaco. Vodee svjetske pomorske sile izrauju karte za sve dijelove svijeta, ponajprije UK, SAD, Francuska pa i Rusija. Ostale zemlje izrauju pomorske karte tek za obalna podruja svojih drava, a iznimno i za vea plovna podruja. Hrvatska izrauje pomorske navigacijske karte za Jadransko i Jonsko more te pregledne pomorske karte za cijelo Sredozemno more. Vodee pomorsko-hidrografske ustanove objavljuju redovito kataloge s popisom svih svojih izdanja. Objavljuju se i povezane kolekcije karata, pomorski atlasi.

Isjeak batimetrijske karte Jadrana, HHI, Split, 1994. U pomorstvu se primjenjuju detaljne i pregledne pomorske karte. Pomorske karte ne dijele se na tipizirane listove strogo razgraniene mreom paralela i meridijana kao to je to sluaj pri izdvajanju listova topografske karte. Na jednom listu prikazane su cjelovito pojedine geografsko-navigacijske cjeline, npr. luke, zaljevi, morski prolazi i sl. Glavna posebnost pomorskih karata proizlazi iz injenice da su na njima detaljno prikazani priobalni prostori dok je geografski sadraj u unutranjosti kopna znaajno reduciran. Na kopnu se prikazuju naselja, prometnice, vaniji vrhovi, svjetionici i drugi ureaji za sigurnost plovidbe, koji su vana geografska osnova terestrike navigacije. Posebno su detaljno prikazani morski prostori uz obalu (pliaci, hridi, uvale, morski prolazi i dr.). Ekvidstanca je meu izobatama manja uz priobalje, dok se prema otvorenom moru poveava. Preciznost je prikaza dakle, razliita u plitkim i dubokim predjelima podmorja. Generalizacija ili uopavanje na pomorskim karatama ima odreene specifinosti u odnosu na uopavanje sadraja na opegeografskim kartama. Bez obzira na smanjenje mjerila, neki se elementi sadraja na pomorskim kartama uvijek prikazuju. To su oni elementi koji su vani za navigaciju, primjerice oznake svjetionika, hridi, pliina i sl. Za potrebe navigacije potrebno je na kartama sauvati vjeran prikaz kutova (konformnost). Zbog toga se pomorske karte izrauju u konformnim projekcijama, ponajvie u Mercatorovoj projekciji. Mjerilo pomorskih karata nije tipizirano kao kod topografskih karata ve je ovisno o potrebi detaljnog prikaza za pojedini dio svjetskog priobalja i svjetskog mora. Na britanskim i amerikim kartama dubine su oznaene u hvatima (1 fathom = 1,852 m), koji su sumjerljivi s nautikim miljama (1 NM = 1 852 m). Na hrvatskim kartama dubine su oznaene u metrima. Sistematizacija pomorskih karata Pomorske se karte prema sadraju i namjeni dijele na navigacijske (pomorske u uem smislu), informativne i pomone karte. U pomorskoj praksi najvanije su navigacijske karte. Prema mjerilu navigacijske se karte dijele na: a) generalne karte u mjerilu od 1 : 750 000 do 1 . 2 500 000. To su zapravo pregledne pomorske karte sa zaokruenim prikazom neke prostorne jedinice svjetskoga mora, tj. odgovarajuega navigacijskog bazena (npr. karte Sredozemnog mora, karte Jadranskog mora i sl.) b) kursne karte u mjerilu od 1 : 150 000 do 1 : 300 000. Na kursnim kartama prikazana su pojedina plovidbena podruja za potrebe duge, a rjee i obalne plovidbe. c) obalne karte u mjerilu 1 : 50 000 do 1 : 100 000 (specijalne, detaljne navigacijske karte) namijenjene su prije svega navigaciji pri obalnoj plovidbi. Na obalnim kartama rjeavaju se svi navigacijski problemi (odreuju se pozicije nanose se kursevi i sl.). Za manje brodove izrauju se u istom mjerilu i tzv. male karte (u Hrvatskoj to su MK u mjerilu 1 : 100 000), koje su manjeg formata i praktine za planiranje navigacije u nedostatku postora na manjem 3/5
http://geografija.sabirnica.net/clanci/preuzmi-pdf/900/pomorske-karte.pdf

brodu. d) planovi karte u mjerilu od 1 : 3 000 do 1 : 50 000. Planovi krupnijeg mjerila nazivaju se luki planovi (do mjerila 1 : 20 000), a karte u mjerilu od 1 : 20 000 do 1 : 50 000 pomorski planovi. Na planovima su detaljno prikazane vanije luke, luice, uvale i morski prolazi te neki drugi prostori opasni za navigaciju. Na njima su podrobno prikazani svi relevantni elementi lukih ureaja.

Obalna karta Silba - Pag (100-19), HHI, Split, 2004. U skladu s razvitkom suvremene elektronike tehnologije uz tradicionalne analogne karte (pojednostavljeno, karte na papiru) sve vie se koriste i elektronske pomorske karte. Mogunost je aplikacije eletronskih karata izvanredna, to vie to se u modernim uvjetima u pomorstvu koristi satelitska orijentacija i navigacija pa je transfer podataka znatno laki. Brojni navigacijski zadatci mogu se na elektronskim kpomorskim kartama rjeavati brzo i kvalitetno (precizno). Meutim, analogni e se oblik pomorskih karata jo uvijek zadrati, i to poradi vie razloga. U sluaju otkazivanja brodske elektronike ili izrazito nepovoljnih meteorolokih uvjeta niti najbolji informacijsko-kartografski paketi ne mogu funkcionirati. Osim toga, kad se eli stei uvid u vee plovno podruje na pomorskim kartama velikog formata to je lako mogue bez posebnog napora, dok je preglednost na elektronskim kartama ovisna o veliini zaslona (ekrana), a s time i o smanjenoj itljivosti i razluivosti prikaza velikog prostora. Pomorski plan splitske luke, HHI, Split, 2004. Informativne pomorske karte sadre neke podatke vane za plovidbu, ali i za druge struke odreenih prostornih jedinica svjetskoga mora. Neke su informativne karte: a) batimetrijska karta karta s detaljnom prikazom dubina, npr. batimetrijska karta Jadranskog mora u mjerilu 1 : 1 000 000. b) sedimentoloke karte u mjerilima 1 : 100 000, 1 : 750 000 i 1 : 1 000 000. Na sedimentolokim kartama prikazane su pojedine vrste naslaga na morskom dnu. c) klimatoloke karte pojedinih mora prikazuju meteoroloke i oceanografske parametre relevantne za pomorsku navigaciju, ali i za druga istraivanja. U klimatolokim su atlasima pojedinih mora uvrtene karte uestalosti i smjera vjetra, uestalosti vrste, smjera i visine valova, koliine padalina, temperature zraka i povrinske temperature mora i sl. Pomone karte prikazuju djelove pojedinih morskih prostora i slue za grafiko rjeavanje pojedinih navigacijskih zadataka. Informativne i pomone karte nisu za navigaciju. Uz pomorske karte za potrebe navigacije koriste se i druge navigacijske publikacije, tj. prirunici za plovidbu. U prirunicima za plovidbu opisno se daju podatci vani za plovidbu nekim podrujem koji se ne mogu dati na pomorskoj karti. Prirunici mogu biti povremeni (peljari, popisi svjetala i signala za maglu, nautike tablice sl.) te periodoni (nautiki godinjak, tablice morskih mijena, oglasi za pomorce i sl.). Zbog sigurnosti plovidbe pomorske je karte potrebno stalno aurirati unoenjem ispravki i nadopuna na kartu. Pomorske se karte odravaju i ispravljaju u skladu s Oglasom za pomorce (OZP), koji se izdaju jednom mjeseno. Ispravke se unose na kartu ljubiastom (ili crvenom) bojom. Za svaki je ispravak, koji se numerira, potrebno na karti oznaiti datum ispravke. Na taj se nain odrava i ispravlja pomorska karta do novog slubenog izdanja. *** Da bi se pravilno koristila pomorska karta potrebno je poznavati njezina temeljna obiljeja te sredstva kartografskog izraavanja na pomorskim kartama. Osnovna su kartografska izraajna sredstva topografski znakovi te osnovni grafiki elementi (toka, linija i povrina). Vana je grafika varijabla na pomorskim kartama boja. Pomorske se karte izrauju u etiri osnovne boje: plava, uta, ljubiasta, smea i crna. Plavom bojom oznaeni samo plitki dijelovi mora, pa plava boja zapravo upuuje na osobitu pozornost (opasnost) pri plovidbi. Ostali se morski prostori ne boje. utom bojom obojeni su otoci i kopno. Smeom su bojom ucrtani elementi reljefa (izohipse), a ljubiastom svi ureaji vani za navigaciju (svjetionici, plutae i sl.) te upozorenja i objanjenja. Ljubiastom bojom se unose i naknadne ispravke i nadopune sadraja. Crnom bojom ispisana su geografska imena, iscrtana je obalna crta, izobate, brojane oznake dubina, uredniki podaci te stupanjska mrea. Na pomorskim kartama koriste se i specifine slikovne signature te alfanumerike signature kojima se nastoji prikazati prostorni raspored vanih objekata podmorja i obale. Budui da je u suvremenim okolnostima intenzivnog okupljanja drutvenih i gospodarskih aktivnosti uz obale porastao raznovrsni pristak na to atraktivno podruje, pojaan je i znanstveni interes za razliita istraivanja obalnoga i morskog prostora. Pri tome su pomorske karte znaajna nadopuna topografskim i razliitim tematskim kartama jer omoguuju terenski istraivaki rad, a koriste se i kao izvor mnotva razliitih geografskih podataka koje je potrebno 4/5
http://geografija.sabirnica.net/clanci/preuzmi-pdf/900/pomorske-karte.pdf

korelirati s drugim bazama prostornih podataka. Literatura BAGROW, L, SKELTON, R. A. (1964.): History of cartography, Harvard University Press, Cambridge, Mass. BLACK, J. (1997.): Maps and history: Constructing images of the past, Yale Univesity Press, New Haven. CRONE, G. R. (1968.): Map and their Makers An Introduction to the History of Cartography, Hutchinson University Library, London. HARRIS, N. (2002.): Mapping the World Maps and their History, Brown Partworks Limited, London-San Diego. KOZLII, M. (1995.): Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. Monumenta cartographica Maris Adriatici Croatici, AGM, Zagreb. LAGO, L. (1996.): Stare karte Jadrana, C.A.S.H., Pula. LOVRI, P. (1988.): Opa kartografija, Sveuilina naklada Liber, Zagreb. MARKOVI, M. (1993.): Descriptio Croatiae, Naprijed, Zagreb. RACETIN, F. (1983.): Pomorski atlas istone obale Jadrana, Pomorska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, svezak 6, Zagreb, 281-282. WIGAL, D. (2000.): Historic Maritime Maps used for Historic Exploration 1290-1699, Parkstone Press, New York. Josip Farii kljune rijei: karta, kartografija, pomorstvo

5/5
http://geografija.sabirnica.net/clanci/preuzmi-pdf/900/pomorske-karte.pdf