ASTRONOMSKA NAVIGACIJA

(usmeno)

1.

Horizontski koordinatni sustav

Polovi horizontskog koordinatnog sustava su zenit i nadir. Zenit se nalazi iznad glave
opažača, a nadir na suprotnoj strani sfere. Osnovne kružnice tog kordinatnog sustava su
nebeski horizont , nebeski meridijan i vertikalne kružnice. Nebeski horizont je kružnica na
nebeskoj sferi koja se dobije ako se ravnina horizonta opažača produži do nebeske sfere.
Nebeski meridijan je glavana kružnica koja se
dobije ako se ravnina meridijana opažača
produži do nebeskoga horizonta , a na kojoj se
nalaze zenit , nadir i nebeski polovi. Vertikalne
kružnice su kružnice koje prolaze zenitom,
nadirom i središtima nebeskih tijela. Osnovne
kordinate u ovom sustavu su visina i azimut.
Visina nebeskog tijela je luk vertikalne kružnice
od nebeskog horizonta do središta nebeskog
tijela. Azimut nebeskog tijela je luk nebeskog
horizonta između nebeskog meridijana i
vertikalne kružnice nebeskog tijela. Kružnica na
nebeskoj sferi koja spaja sva tijela sa istim
visinama zove se almukantarat ili nebeski
paralel. Visina se mjeri od 0 do 90 stupnjeva a
azimut od 0 do 360stupnjeva.

Određivanje zemljopisne širine prolaskom nebeskog tijela kroz podnevnik (

meridijana)
Formula za visinu nebeskog tijela je sinV= sinφsinδ+cosφcosδcos s, a ako se nebesko tijelo
nalazi u meridijanu satni kut je nula i ovaj izraz se pretvara u V= 90-φ+δ ili φ=90-V+δ.
Nebeski meridijan je velika kružnica na nebeskoj sferi na kojoj se nalaze polovi sfere, zenit i
nadir opažača, pa je nebeski meridijan istodobno i vertiklana kružnica i satna kružnica. Luk
nebeskog meridijana od nebeskog ekvatora do zenita prikazuje zemljopisnu širinu opažača. U
trenutku prolaza kroz meridijan deklinacija nebeskog tijela je luk nebeskog meridijana od
nebeskog ekvatora do središta tijela, a visina je luk nebeskog meridijana od nebeskog
horizonta do središta nebeskog tijela. Luk meridijana od središta nebeskog tijela do zenita jest
komplement visine (90-V) ili zenitalna udaljenost.
φm= 90-V+δ , φm= 90-V-δ Izraz za računanje zemljopisne širine može se pisati : φm= (+-z)+
(+-δ).
Zemljopisna širina se računa kao zbroj polarne udaljenosti i visine u meridijanu:
φm= (90-δ)+Vm

Kontrola devijacije kompasa snimanjem Sunca u općem položaju

Kontrola devijacije magnetskog kompasa vrsi se tako da se izmjeri kompasni azimut sunca i
uzme se vrijeme smjeranja i pozicija smjeranja. Iz nautičkog godišnjaka izvadimo satni kut
sunca i deklinaciju sunca. Na stani kut sunca dodamo zemljopisnu duzinu i dobijemo mjesni
satni kut sunca. Sa njim i deklinacijom ulazimo u ABC tablice i dobijemo azimut pravi.
Azimut pravi oduzmemo od azimuta žira i dobijemo devijciju žira, a za mag devijaciju
oduzmemo azimut kompasni od azimuta pravoga te dobijemo Ku i od njega oduzmemo
vaijaciju i dobijemo devijaciju magnetskog kompasa.

2.

Mjesno-ekvatorski koordinatni sustav

Polovi mjesnog koordinatnog sustava ekvatora su sjeverni nebeski pol i južni nebeski pol, a
dobiju se tako da se os zemlje produži do nebeske
sfere. Glavne kružnice su nebeski ekvator,
nebeski meridijan i satne kružnice. Nebeski
ekvator je kružnica na nebeskoj sferi koja se
dobije ako se ravnini zemljinog ekvatora produži
do nebeske sfere. Nebeski meridijan je glavna
kružnica koja se dobije ako se ravnina meridijana
opažača produži do nebeske sfere, a na njoj se
nalazi zenit i nebeski polovi. Satne kružnice su
glavne kružnice koje prolaze polovima i
središtima nebeskih tijela. Osnovne koordinate u
ovom koordinatnom sustavu su deklinacija i
mjesni satni kut. Deklinacija je luk satne krunice
od nebeskog ekvatora do središta nebeskog tijela.
Mjesni satni kut je luk nebeskog ekvatora između
nebeskog meridijana i satne kružnice nebeskog
tijela. Kružnica koja spaja sva nebeska tijela iste deklinacije naziva se deklinacijski paralel.
Deklinacija se mjeri od neb. Ekvatora do pola ako je sjeverno od ekvatora onda je pozitivna, a
ako je južno onda je negativna. Mjeri se od 0 do 90 stupnjva. Satni kut nebeskog tijela mjeri
se od gornjeg meridijana u smjeru kazaljke na satu od 0 do 360 stupnjeva.

Mjerenje visine Sunca

Visinu sunca mjerimo tako da stavimo zatmnjenja na sekstantu. Alhidada se stavi na nulu
.Promatra se izravno kroz malo zrcalo te se lagano spušta na morski horizont. Kad smo
spustili malo zanjišemo sekstant tako da donji rub tangira horizont. Treba mu dodati veličinu
polumjera ( za gornji rub obartno). Nakon toga visinu ispravim za vrijednost depresije ,
refrakcije i paralakse.

Kontrola devijacije kompasa pomoću amplitude izlaza

U praksi jedino se za sunce relativno točno primijeniti kad se njegovo srediste nalazi u točki
pravog izlaza ili zalaza. U trenutku kad sunce izađe 2/3 iznad horizonta mjeri se kompasni
azimut i zabilježi UT. Sa UT izvadi se iz godišnjaka dekilnacija sunca. Sa dekilnacijom
ulazimo u tablice za računanje azimuta pomoću amplitude. Za izlaz : ako su deklinacija i
zemljopisna širina istoimene 90- A, a ako su raznoimeni 90+A. Kad dobijemo azimut pravi iz
tablica oduzimamo ga od azimuta žira za devijaciju žira , a za devijaciju mag. Kompasa
oduzimamo ga od azimuta kompasnoga i onda dobijemo Ku od kojega oduzmemo varijaciju i
dobijemo devijaciju.
3.

Nebesko-ekvatorski koordinatni sustav

Polovi nebesko ekvatorskog koordinatnog
sustava su sjeverni i južni nebeski pol, a glavne
kružnice su nebeski ekvator i satne kružnice.
Osnovne koordinate su deklinacija i
surektacenzija.Deklinacija je luk satne krunice
od nebeskog ekvatora do središta nebeskog
tijela. Surektacenzija nebeskog tijela je luk
nebeskog ekvatora od proljetne točke do satne
kružnice nebeskog tijela(proljetna točka je točka
na nebeskoj sferi u kojoj se sijeku nebeski
ekvator i ekliptika). Mjeri se u retrogradnom
smjeru od 0 do 360 stupnjeva.

Mjerenje visine Mjeseca

Visinu mjeseca mjerimo samo kad je on vidljiv.Alhidada se stavi na nulu .Promatra se izravno
kroz malo zrcalo te se lagano spušta na morski horizont. Kad smo spustili malo zanjišemo
sekstant tako da rub tangira horizont. Visina se mjeri do onog ruba mjesečevog diska koji je
vidljiv. Jedino za vrijeme uštapa su oba dva mjesečeva ruba vidljiva. Kasnije ispravimo visinu
za radijus , depresiju, paralaksu i refrakciju.

Kontrola devijacije kompasa pomoću amplitude zalaza

U praksi jedino se za sunce relativno točno primijeniti kad se njegovo srediste nalazi u točki
pravog izlaza ili zalaza. U trenutku kad sunce zađe1/3 iznad horizonta mjeri se kompasni
azimut i zabilježi UT. Sa UT izvadi se iz godišnjaka dekilnacija sunca. Sa dekilnacijom
ulazimo u tablice za računanje azimuta pomoću amplitude. Za izlaz : ako su deklinacija i
zemljopisna širina istoimene 270+A, a ako su raznoimeni 270-A. Kad dobijemo azimut pravi
iz tablica oduzimamo ga od azimuta žira za devijaciju žira , a za devijaciju mag. kompasa
oduzimamo ga od azimuta kompasnoga i onda dobijemo Ku od kojega oduzmemo varijaciju i
dobijemo devijaciju.
4.

Ekliptički koordinatni sustav

Polovi koordinatnog sustava ekliptike su sjeverni i južni pol ekliptike. To su točke na
nebeskoj sferi koje se dobiju kada se os koja je okomita
na ekliptiku i prolazi središtem zemlje produži do
nebeske sfere. Osnovne kružnice na tom koordinatnom
sustavu su ekliptika i meridijani ekliptike. Ekliptika je
glavna kružnica sfere po kojoj se prividno kreće sunce
tijekom godine, a meridijani ekliptike su glavne krunice
koje spajaju polove ekliptike i središta nebeskih tijela.
Koordinate ovog sustava su longituda i latitiuda.
Latituda je luk meridijana ekliptike od ekliptike do
središta nebeskog tijela , računa se od ekliptike do pola,
a pozitivna je sjeverno od ekliptike a negativna južno.
Longituda je luk ekliptike od proljetne točke do
meridijana ekliptike, a računa se od 0 do 360 u
progresivnim smijeru.

Mjerenje visine zvijezda i planeta

Mjere se iskljucivo za vrijeme nautičkog sumraka.Alhidada se stavi na nulu .Promatra se
izravno kroz malo zrcalo te se lagano spušta na morski horizont. Spušta se dok crta horizonta
ne prolazi kroz njih. Najbolje se mjeri ako se unaprijed odrede približna visina i azimut za
određeno vrijeme (rapidslightreductiontables for navigation). Koriste se 4 planeta Venera,
Jupiter, Mars, Saturn. Ksnije se visina ispravi za refrakciju, depresiju i paralaksu.

Kontrola devijacije kompasa pomoću Sjevernjače

Za zemljopisne širine do 35 stupnjeva N polarna zvijezda pogodna je za određivanje
devijacije jer se nalazi blizu nebeskog pola.Izmjeri se azimut polarne zvijezde i zabilježi
vrijeme UT. IZ godišnjaka se izvadi grinički satni kut proljetne točke i dodavanjam
zemljopisne dužine dobije se mjesni grinički satni kut. Sa njim i zemljopisnom širinom ulazi
se u tablice i dobije se azimut pravi. . Kad dobijemo azimut pravi iz tablica oduzimamo ga od
azimuta žira za devijaciju žira , a za devijaciju mag. kompasa oduzimamo ga od azimuta
kompasnoga i onda dobijemo Ku od kojega oduzmemo varijaciju i dobijemo devijaciju.
5.

Prvi astronomsko-nautički trokut

Prvi nautičko astronomski trokut nastao je spajanjem koordinatnog sustava horizonta i
mjesnog koordinatnog sustava ekvatora i omogućuje njihovo međusobno povezivanje.
Luk nebeskog meridijana od nebeskog ekvatora do zenita je zemljopisna širina opažača, a
udaljenost nebeskog pola do zenita je je komplement geo. širine (90-φ). Luk satne kružnice
između neb. ekvatora do središta nebeskog tijela je deklinacija, a luk satne kružnice od
nebeskog pola do središta nebeskog tijela je komplement deklinacije (90-δ). Luk vertikalne
kružnice od neb. horizonta do središta neb. tijela je visina, a luk kružnice od zenita do
središta neb. tijela je komplement visine (90-V). Kut u zenitu između neb. meridijana i satne
kružnice neb. tijela je azimut. Kut u polu između neb. meridijana i satne kružnice nebeskoga
tijela je mjesni satni kut. Kutevi trokuta su azimut, mjesni satni kut, i paralaktički kut, a
stranice su komplementi visine, deklinacije i geografske širine opažača.

Određivanje zemljopisne širine i azimuta pomoću Sjevernjače

Visina nebeskog pola odgovara širini opažača. Izmjeri se visina polarne zvijezde i očita
vrijeme na kronometru (+stanje=UT). Izmjerena visina ispravi se za korekcije. Sa UT iz
godišnjaka vadi se satni kut proljetne točke , a njemu se pribroji zemljopisna širina i
dobijemo mjesni satni kut proljetne točke. Sa mjesnim satnim kutom proljetne točke iz prve
tablice dobijemo ispravak k1. Mjesnim satnim kutom i zemljopisnom dužinom dobijemo iz
druge tablice ispravak k2. sa mjesnim satnim kutom i datumom dobije se ispravak iz treće
tablice ispravak k3. Ispravci se zbroje i dodaju visini i dobije se zemljopisna širina.

Kontrola devijacije kompasa pomoću zvijezda

Izmjerimo azimut zvijezde i zabilježimo vrijeme UT. Iz godišnjaka izvadimo satni kut
proljetne točke, njemu dodamo zemljopisnu dužinu i dobijemo mjesni satni kut proljetne
točke. Njemu dodamo surektacenziju(koju smo izvadili iz godišnjaka) i dobijemo mjesni satni
kut zvijezde . sa mjesnim satnim kutom zvijezde i zemljopisnom širinom i deklinacijom
zvijezde (isto uzmemo iz godišnjaka) ulazimo u abc tablice i dobijemo azimut pravi. Kad
dobijemo azimut pravi iz tablica oduzimamo ga od azimuta žira za devijaciju žira , a za
devijaciju mag. kompasa oduzimamo ga od azimuta kompasnoga i onda dobijemo Ku od
kojega oduzmemo varijaciju i dobijemo devijaciju.
6.

Vrijeme i njegovo mjerenje

Vrijeme se definira kao nizanje događaja. Osnovna jedinaca za mjerenje vremena je sekunda.
Razdoblje od jednog dana možemo definirati kao vrijeme koje protekne između dvaju
uzastopnih kulminacija nebeskih tijela u određenom meridijanu na zemlji. Sunčev dan je
vrijeme potrebno da sunce prođe dvaput uzastopno kroz isti meridijan. Mjesečev dan je
vrijeme koje je potrebno da zemlja napravi punu rotaciju oko svoje osi i još 13 stupnjeva, a to
je od prilike 24 sata i 50 min. Planetni dan je vrije potrebno da neki planet dva puta uzastopno
kulminira u istoj točki na površini zemlje, a može biti duži ili kraći od sunčevog dana. Tropski
dan je vrijeme potrebno da proljetna točka dva puta uzastopno kulminira u određenom
meridijanu, a kraći je od sunčevog dana za 4 min. Zvjezdani dan je vrijeme potrebno da neka
zvijezda kulminira dvaput uzastopno u nekim određenom meridijanu na zemlji.
Pravo vrijeme računa se po položaju pravoga sunca. Srednje vrijeme se računa po položaju
zamišljenog sunca koje se jednakomjerno kreće po nebeskom ekvatoru.
Jednadžba vremena je razlika između pravog i srednjeg vremena. Vremenska zona je područje
na zemlji na kojem se koristi isto srednje vrijeme. Ukupno ima 12 istočnih i 12 zapadnih
zona. Datumska granica je linija koja presijeca 12 zonu uzduž meridijana 180 vrijeme se
razlikuje 1 dan.

Određivanje točke broda u oceanskoj navigaciji

U oceanskoj navigaciji koristimo sumnerovu metodu, dužinsku metodu, širinsku metodu,
visinsku metodu i runningfix metodu.
Sumnerova metoda se računa tako da se linija pozicije ucrtava na merkatorovu kartu kroz
dvije točke čije se koordinate izračunaju tako da se pretpostavi jedna koordinata i izračuna
druga.
Dužinska ili Džonsonova metoda računa se tako da se zemljopisna dužina izračuna kao
funkcija zemljopisne širine, čime se dobiju koordinate jedne pozicije, a stajnica se ucrta kroz
tako izračunatu poziciju okomito na azimut neb. tijela.
Širinska ili Bordijeva metoda se računa tako da se zemljopisna širina izračuna kao funkcija
zemljopisne dužine , čime se dobiju koordinate jedne pozicije a stajnica se ucrta kroz tako
izračunatu poziciju okomito na azimut neb. tijela.
Visinska ili Marc de Saint Hilare metoda zasniva se na korekciji koordinata zbrojene pozicije
za vrijednost razlike između izmjerene visine neb. tijela i visine izračunate iz zbrojene
pozicije u smjeru azimuta.
Runningfix metoda se računa tako da se dvaput smjera sunce u razmaku vremena i dobiju se
dvije stajnice, a poziciju dobijemo tako da prvu stajnicu prenesemo za razmak vremena koji je
prošao između dva smjeranja.

Određivanje vremena jutarnjeg i večernjeg sumraka

Sunce se u položaju pravog izlaska i zalaska nalazi kad je njegov donji rub negdje 2/3 iznad
horizonta. U trenutku zalaska sunca počinje sumrak. Postoje tri vrste sumraka, a prvi počinje
pravim zalaskom sunca i traje dok se sunce ne nađe 6 stupnjeva ispod horizonta. To je
građanski sumrak. Kad se spusti 6 stupnjeva na nebu se počnu pojavljivati zvijezde i planeti, a
horizont se još dobro vidi pa se stoga to vrijeme zove nautički sumrak i on traje dok se sunce
ne spusti 12 stupnjeva ispod horizonta. Tada se horizont više nemože vidjeti i počinje
astronomski sumrak i traje dok se sunce ne spusti 18 stupnjeva ispod horizonta. Kod zalaza
sunca najprije nastupa građanski pa nautički pa astronomski sumrak a kod izlaza sunca
obrnuto.
7

Instrumenti za mjerenje vremena

Kronometar je instrument za mjerenje vremena i on je točan stat koji pokazuje srednje
griničko vrijeme (UT). Pomoću njega možemo izračunati geografsku dužinuːƛ= s-S.
To je instrument koji na brodu se nalazi najčešće u nekom kućištu i može biti na kazaljke ili
digitalne brojke. Greška na kronometru od jedne minute predstavlja pogrešku na ekvatoru u
računanju pozicije od 15 milja, stoga je važno poznavati stanje i dnevni hod kronometra.
Stanje kronometra je razlika između srednjeg griničkog vremena i vremena kojeg pokazuje
kronometar (tk=UT-St). Dnevni hod kronometra je vrijeme za koje se promjeni stanje
kronometra u hodu od jednog dana.

Određivanje točke broda jednim nebeskim tijelom u razmaku vremena

To je metoda koja se još zove i ruuningfix. Ovom metodom se mjeri visina sunca danju jer se
jako dobro vidi sunce i horizont. Da bi pozicija bila što točnija nakon prvog smjeranja
trebamo čekati da se azimut Sunca promjeni za najmanje 30 sekundi, tek nakon toga možemo
smjerati drugi put. Postupak je slijedeći:
Izmjerimo visinu sunca i izračunamo elemente stajnice (ΔV1, w1) i na merkatorovu kartu se
ucrta stajnica sa naznakom točnog vremena opažanja. Nakon određenog vremena koje ne
smije biti kraće od tri sata ponovno mjerimo visinu sunca i računamo elemente stajnice (ΔV2,
w2) i na kartu ucrtamo stajnicu sa naznačenim točnim vremenom opažanja. Sa poznatom
brzinom broda i razmakom vremena između dva opažanja izračuna se prevaljeni put broda.
Prevaljeni put nanese se na prvac kursa i kroz tu točku se prenese prva stajnica . sjecište tih
dviju stajnica označava pravu poziciju broda.

Identifikacija zvijezda i planeta

To je postupak identificiranja nepoznatih zvijezda. Postoje računska , identifikacija pomoću
zvjezdanih karata, globusa, pomoću identifikatora i pomoću alignamenta.
Računska identifikacija je postupak prepoznavanja zvijezda matematičkim pretvaranjem
visine i azimuta u deklinaciju i surektacenziju, a dobiveni podatci uspoređuju se sa podatcima
iz godišnjaka.
Zvjezdane kate omogućuju identifikaciju zvijezda izborom izračunatih ekvatorskih
koordinata.
Zvjezdani globusi predstavljaju nebesku sferu s ucrtanim zvijezdama prve i druge veličine te
kružnicama koje označuju neb. ekvator, satne kružnice, neb. horizont,vertikalne kružnice.
Zvijezde se identificiraju uspoređivanjem koordinata horizontskog i ekvatorskog
koordinatnog sustava.
Alignamenti su zamišljene crte na nebu koje spajaju pojedine zvijezde unutar zviježđa .
Identifikatori zvijezda omogućuju identifikaciju uspoređivanjem koordinata koordinatnog
sustava horizonta i koordinatnog sustava ekvatora.
8

Sekstant
Sekstant je instrument za mjerenje visina neb. tijela u astronomskoj navigaciji, te vertikalnih i
horizontalnih kutova u terestričkoj navigaciji. Sekstanti se mogu podijeliti na obične i na
sekstante sa umjetnim horizontom. Glavni dijelovi sekstanta su : tijelo sekstanta, limb,
alhidada, mikrometarski vijak , bubnjić, veliko i malo zrcalo, potamnjena stakla, dalekozor i
ručica sekstanta.
Tijelo sekstanta je metalni okvir na kojemu su svi dijelovi sekstanta.
Limb je kružni sektor veličine oko 70 stupnjeva sa oznakama stupnjeva. Stupanjska podjela
pokazuje visine do 120 stupnjeva u pozitivnom smislu i 5 stupnjeva u negativnom smislu.
Alhidada je pokretna poluga koja se okreće oko osovine učvršćene u središtu kružnog luka
sekstanta. Na učvršćenom dijelu nalazi se veliko zrcalo, a na pokretnom dijelu bubnjić za
fino mjerenje visina.
Mikrometarski vijak pomiče alhidadu duž limba pri preciznom mjerenju.
Veliko zrcalo je pomično zrcalo i učvršćeno je na nepomičnom dijeualhidade.
Malo zrcalo je nepomično u odnosu prema tijelu sekstanta, jedna polovica je je prozirno
staklo kroz koje gledamo horizont a druga polovica je slika neb. tijela koje se odbija od
velikog zrcala.

Visinska metoda određivanja položaja broda

Visinskom metodom pravac pozicije (stajnica) dobije se kao razlika između izmjerene visine i
visine računate sa koordinatama zbrojene pozicije, a u pravcu azimuta.Točka u kojoj se
sijeku pravac azimuta i stajnica zove se rektificirana točka. Da bi pogreška bila manja koriste
se 3-4 stajnice.

Konstrukcija bijele karte za potrebe astronomske navigacije

Najprije je potrebno odrediti koju površinu treba pokrivati karta, zatim trebamo odrediti koje
mjerilo ćemo koristiti.
9

Prividno dnevno kretanje nebeske sfere

Paralelna neb. sfera je prividna slika opažača koji se nalazi na nekom od zemaljskih polova.
Pošto je na Pn i Z u istoj točki onda su ravnina neb. ekvatora i ravnina neb. horizonta isto u
istoj ravnini. Nebesko tijelo koje ima pozitivnu deklinaciju nema ni izlazak ni zalazak jer je
stalno iznad horizonta i zove se cirkumpolarno nebesko tijelo. Neb. tijelo koje ima negativnu
deklinaciju stalno je ispod horizonta i njega nazivamo anticirkumpolarno nebesko tijelo. A
neb. tijelo koje ima deklinaciju nula stalno kruži u ravnini horizonta. Maksimalna visina sunca
je na prvi dan ljeta i iznosi 23.5 stupnjeva, prvog dana jeseni i proljeća sunce kruži po
horizontu. Tijekom proljeća i ljeta vlada polarni dan, a preko zime i jeseni polarna noć.
Okomita neb. sfera je slika neba ako je opažač na ekvatoru. Zenit i nadir su u razini neb.
ekvatora, a polovi su u ravnini neb. horizonta. Sva neb. tijela izlaze i zalaze okomito. Neb.
tijelo sa deklinacijom 0 izlazi u točki istoka i visina mu raste do azimuta od 90 stupnjeva sve
do trenutka prolaska neb. tijela kroz zenit opažača i promjeni se za 180 stupnjeva i do zalaza
u točki zapada iznosi 270 stupnjava. Visina se mijenja 15 stupnjeva na sat. Bez obzira na
deklinaciju vidljivi luk neb. tijela je jednak nevidljivomu, a izlaz i zalaz su okomiti na
horizont. Kosa neb. sfera je slika neba za opažača koji se ne nalazi na polu ni na ekvatoru već
na nekoj zemljopisnoj širini između. Ravnina neb. horizonta nagnuta je na ravninu neb.
ekvatora za vrijednost komplementa geografske širine (90-φ). Amplituda je luk neb. horizonta
od točke istoka do točke izlaska, odnosno od točke zapada do točke zalaska. Izlazak i zalazak
ima svako tijelo kojemu je apsolutna vrijednost deklinacije manja od komplementa apsolutne
vrijednosti φ. Ako φ i δ imaju isti predznak vidljivi luk neb. tijela je veći od nevidljivog
(vrijedi i obrnuto). Zadnja cirkumpolarna neb. tijela imaju izlazak i zalazak u istoj točki
horizonta i stalno kruže iznad horizonta. Cirkumpolana tijela stalno kruže iznad horizonata.
Zadnja anticirkumpolarnaneb. tijela tangiraju horizont u točki izlaza i zalaza, ali nikad ne
izlaze iznad horizona. Anticirkumpolarnaneb. tijela su tijela koja nikad ne izlaze iznad
horizonta niti ga tangiraju.

Podnevna točka broda

1. Način
Podnevna točka broda određuje se pomoću prolaska sunca kroz gornji meridijan. U trenutku
prolaska sunca kroz gornji meridijan pravo mjesno vrijeme je 12:00:00 i pretvorimo to
vrijeme u zonsko.
2. Način
U trenutku prolaska sunca kroz meridijan njegov stani kut za meridijan greenwich odgovara
geografskoj dužini. Zamjenom tih vrijednosti inverzivnim se postupkom može izračunati
vrijeme u greenwichu, a pribrojavanjem zone i zonsko vrijeme prolaska sunca kroz
meridijan.
3. Način
Za svaki datum nautički godišnjak donosi zonsko vrijeme prolaska sunca kroz središnji
meridijan zone. Za ostale meridijane može zonsko vrijeme može se izračunati ako se
vremenu srednjeg meridijana zone pribroji vremenska razlika između središnjeg meridijana
zone i meridijana mjesta.

Kontrola devijacije kompasa astronomskim putem

Azimuti se mjere posredno, preko smjerne ploče mjeri se pramčani kut neb. tijela. Onda se taj
kut dodaje na kompasni kurs i dobije se azimut kompasni. Astronomskim izračunom
dobijemo azimut pravi. I onda od azimuta pravog oduzmemo azimut kompasni i dobijemo
Ku, a od njega oduzmemo varijaciju i dobijemo devijaciju kompasa. Astronomski načini za
dobivanje azimuta pravog su: izračunavanje azimuta kao funkcije satnog kuta, izračunavanje
azimuta iz izmjerene visine, izračunavanje azimuta pomoću polare, izračunavanje azimuta
pomoću amplitude izlaska ili zalaska.

10

Kružnica položaja i njen prikaz na Merkatorovoj karti

Točke iz kojih se u istom trenutku mjere jednake visine istoga neb. tijela na površini zemlje
nalaze se na krivulji koja ima oblik kružnice , a ta kružnica zove se kružnica pozicija. Dobije
se ako se okom položaja terestričke projekcije opiše kružnica sa polumjerom koji odgovara
zenitnoj udaljenosti (90-V). Na merkatorovoj karti kružnica poprima različite oblike , ovisno
o pložajuneb. tijela i opažača. Ako kružnica pozicija u cijelosti nalazi između pola i ekvatora,
stajnica na merkatorovoj karti poprima oblik nepravilne elipse sa velikim polumjerom u
smjeru meridijana. To je krivulja prve vrste. Ako kružnica pozicija obuhvaća dvije polutke, a
unutar nje nalazi se zemljin pol Poprima oblik sličan obliku kosinusoide. To je krivulja druge
vrste. Ako kružnica pozicija dodiruje pol, krivulja na merkatorovoj karti poprima oblik sličan
obliku parabole. To je krivulja treće vrste.

Primjena nautičkog godišnjaka

Nautički godišnjaci su godišnje publikacije koje donose podatke o koordinatama neb. tijela.
Sadrže efemeride sunca, mjeseca, venere, marsa, jupitera, saturna i zvijezda. Za nebeska tijela
u sunčevom sustavu prikazane su deklinacije i grinički satni kut za svaki sat srednjeg
griničkog vremena (UT), za proljetnu točku grinički satni kut za svaki sat, a za zvijezde
deklinacija i surektacenzija, podatci o vremenu izlaska i zalaska sunca, vremena prolaska kroz
meridijan, vrijednosti jednadžbe vremena za 0 i 12 UT.

Priprema za snimanje zvijezda u jutarnjem ili večernjem sumraku

Treba odrediti kad nastupa nautički sumrak. Odabrati zvijezde koje ćemo smjerati pri čemu
razlika azimuta među njima nesmije biti manja od 30 stupnjeva da se stajnice bolje
sijeku.Najbolje se mjeri ako se unaprijed odrede približna visina i azimut za određeno
vrijeme (rapidslightreductiontables for navigation).