1.Tko je osnivač Waldorfske škole?

Rudolf Steiner
2.Uveo nastavne stupnjeve i podijelio nastavu u 4 stupnja? Friedrich Herbart
3.Tko se zalagao za odgoj u skladu s prirodom? Jean Jacques Rousseau
4.Tko je uveo projektnu metodu? John Dewey & William H. Kilpatrick
5.Umjetnički, tehnološki i znanstveni su: obrazovni sadržaji i aktivnosti
6.Didaktika - Znanstvena grana koja se bavi istraživanjem nastave odnosno proučavanjem i učenjem u odgojno-
obrazovnom procesu. Predmet proučavanja je nastava, odnosno odgojno-obrazovni proces. Zadatak je otkrivanje
zakonitosti i uspostavljanje zakona u nastavi. Podrijetlo riječi: grč. didaskein( učiti-učim, didaktikus-poučan).
Etimologija riječi ukazuje na to da je učenje, poučavanje kao praktična ljudska djelatnost pedmet znanstveno-
teorijskog i praktičnog proučavanja i bavljenja didaktike. Tri temeljna zadatka didaktike: - Deskriptivni- otkriva što
se događa; - Eksplikativni- otkriva zašto se događa;- Normativni- kako djelovati u praksi.
7.Vrste komunikacija - Intrapresonlna- razgovor sa samim sobom. Introspekcija vlastitog ponašanja, sposobnosti
ili stavova. Ona prethodi svakoj međuljudskoj komunikaciji i zove se monoakcija. Odnos „ja-ja“. Interpersonalna -
komunikacija dviju ili više osoba. U didaktičkom smislu je interakcija kojom jedna osoba prezentira neke sadržaje
drugoj. Odnos „ja-ti“, „ja-grupa“ Masovna komunikacija - specifičan oblik odgojne komunikacije u obrazovanju, a
karakteristika mu je usmjerenost na široku i heterogenu publiku. Obavijesti se prenose javno te su dostupne i onima
koji nisu uključeni u organizirane oblike nastave. Odnos „grupa-grupa“.
8.Razlika demokratske i autoritarne komunikacije? Autoritarna – određuju se, kontroliraju i provode sve
pojedinosti odgajanikova ponašanja. U tu se svrhu upotrebljavaju brojne zabrane i zapovijedi. Ne uzimaju se u
obzir spontane namjere odgajanike, a njihovo se vladanje stalno kontrolira. Da bi se postiglo pokorno ponašanje
odgajanika često se koriste: ponižavajuća kritika, zastrašivanje, prijetnje, različite kazne...Demokratska - dopušta
se da odgajanik ima svoje stavove, mišljenja, da bude ono što jest. Ovakvo komuniciranje naziva se simetrično-
interaktivna komunikacija ili se veže uz pojam socijalna reverzibilnost, a podrazumijeva mogućnost da se učenik
obrati učitelju istim riječima i načinom kao što to čini učitelj prema učeniku, a da se time ne krše pravila
pristojnosti, taktičnosti i postupanja.
9.Odgojno obrazovni sadržaj(program)? Odgojno-obrazovni program = dokument u kojem su naznačeni
odgojni i obrazovni ciljevi, zatim odreñen broj mikrojedinica, te napomene o realizaciji, odnosno važnijim
uvjetima koje treba osigurati za realizaciju (materijalna oprema, prostor za aktivnosit uenika, stručnost učitelja…)
= odreñuje opseg, dubinu i slijed poučavanja nekog sadržaja. OPSEG – odreñuje kvantitetu činjenica i
generalizacija. DUBINA – odražava dubinu mikroanalize nekih sadržaja proučavanja u nastavi = opseg i dubina
determinirani su stupnjem školovanja, ciljevima odgoja i obrazovanja, psihofizičkom zrelošću, prethodnim
iskustvima učenika.
10.Strategija obrazovanja - Strategije učenja i poučavanja, strategija doživljanja i izražavanja doživljenog,
strategija vježbanja i strategija stvaranja. Strategija učenja i poučavanja - učenje ili učenje otkrivanjem sadrži sve
etape spoznajnog procesa; polazi od uočavanja i definiranja problema, preko vlastite aktivnosti u pronalaženju
rješenja do izvođenja zaključaka; poučavanje je skraćeni proces učenja, nije temeljeno na vlastitom iskustvu nego
se koriste iskustva drugih ljudi sistematizirana u različitim izvorima; Strategija učenja otkrivanjem podijeljena je u
tri metode, istraživanje, projekt i simulacija (za sve je karakteristično tzv. iskustveno učenje); 3 metode
poučavanja: PROBLEMSKO POUČAVANJE - polazi od definicije problema tako da u tome aktivno sudjeluju
učenici postavljanjem pitanja, individualnim definiranjem vlastitog viđenja problema, uočavanjem suprotnosti
između onoga što znaju o nekom fenomenu i onoga što opažaju, itd. Nakon definiranja problema prelazi se na
odgovore, rješenja koje može dati nastavnik, udžbenik i sl. HEURISTIČKO POUČAVANJE - također polazi od
problema, ali se odgovor ne daje izravno nego se učenik postupno dovodi do rješenja, omogućavajući mu da sam
dođe do zaključka. PROGRAMIRANO POUČAVANJE - problem koji se poučava dijeli se na osnovne elemente
prezentirane učeniku, a zatim mu se daje zadatak koji zahtijeva određenu aktivnost vezanu uz taj sadržaj; kad
učenik riješi zadatak, dobiva povratnu informaciju o ispravnosti ili neispravnosti onoga što je uradio i uputu za
daljnji rad. Strategija doživljavanja i izražavanja doživljenog - postoji metoda recepcije umjetničkoga djela,
metoda interpretacije i reprodukcije te metoda evaluacije. RECEPCIJA UMJETNIČKOG DJELA - odnosi se na
plodonosan susret učenika s umjetničkim djelom; treba odabrati djelo koje nije ni ispod ni iznad njihovih
recepcijskih mogućnosti; osnovni postupak jest pričanje priča uz sviranje, gledanje slikovnica ili dijafilma,
animaciju lutke ili glumu, ples i pantomimu. INTERPRETACIJA I REPRODUKCIJA - u susretu s umjetničkim
djelom uvijek se zauzima i određeni stav koji može biti pozitivan ili negativan; svaki učenik ima pravo na svoj stav
i treba mu omogućiti da ga obrazloži i eventualno konfrontira s drugim stavovima (kroz raspravu,
kritiku…)KREACIJA - ostvaruje se slikanjem, oblikovanjem, stvaranjem glazbe, pisanjem poezije…ova metoda
znači stvaranje određene podrške stvaralačkim impulsima djece, znači omogućavanje učeniku da ostvari svoju
inspiraciju kad za to osjeti potrebu i to prezentira drugima.Strategija vježbanja - višekratno i dugotrajno
izvođenje određenih radnji i postupaka što vodi njihovu usavršavanju i automatizaciji, tj. izvođenju bez većeg
napora uz minimalan broj pogrešaka. Učenje učenja – metoda kojom se djeca uvježbavaju koristiti različitim
izvorima (grafički, tekstualni, matematički, tehnički…)
Učenje jezika – bitno da bude tzv. prirodno učenje, tj. da se uči u komunikaciji. Učenje praktičnih radnji – 2
pristupa: učenici izvode samostalno neku radnju sve dok ne postignu zadovoljavajući stupanj sigurnosti i
preciznost, ili da te o operacije izvode pri izradi nekog uporabnog predmeta. Tjelesno vježbanje – samo po sebi
izaziva radost i oduševljenje jer zadovoljava dječju potrebu za kretanjem.Strategija stvaranja - Etape: Inspiracija;
Rad na ostvarivanju inspiracije; Završetak stvaralačkog čina; Komunikacija – sud drugih ljudi. Postupci kojima se
potiče stvaralaštvo: Oluja ideja – postupak kojim se želi doći do ideja kako riješiti neki problem, ideje se slobodno
iznose i nijedna se ne smije kritizirati. Morfološka analiza – pojava o kojoj se radi podijeli se na što veći broj
varijabli i za svaku se navede što veći broj elemenata. Radionica budućnosti – nastoji se naći rješenje za neki
konkretan problem koji je aktualan za one koji u tom postupku sudjeluju. Scenarij – postupak kojim se pronalaze
putovi prijelaza od sadašnjeg (nezadovoljavajućeg) stanja u neko drugo (željeno) stanje.
11.Egzemplarna nastava - Egzemplarna nastava – naziv potiče od lat. egzemplum – uzor, primjer, model.
Naziva se i paradigmatska nastava. Nastaje 50-tih godina XX. st. kao suprotnost enciklopedijskom pristupu
tradicionalne nastave. Pokušava riješiti problem tako da izabere one elemente koji su zajednički za širi nastavni
korpus, tj. odabiru se teme koje izražavaju ključne karakteristike većeg dijela nastavnog sadržaja. Nastavni proces
počiva na 3 glavna dijela: selekciji i izbora teme, obradi odabranog sadržaja, te raspravi o egzemplarnoj nastavi
(cilj ponavljanje, utvrđivanje).
12. Nastava - Pedagoški osmišljena i sustavno organizirana racionalno odgojna-obrazovna aktivnost u kojoj
sudjeluju učenik, odgojno-obrazovni sadržaji i učitelji. Treba stvoriti i preduvjete da se u nastavi ne samo uči nego
i razviju potencijali kod učenika i zadovolje njihovi interesi.
13. Funkcionalni, materijalni i odgojni mogu biti: nastavni zadaci.
14.Strategija odgoja - Strategija egzistencije, strategija socijalizacije i strategija individualizacije.
Strategija egzistencije - Obuhvaća metode i postupke kojima se zadovoljavaju egzistencijalne ljudske potrebe što
osiguravaju reprodukciju života, njegovu zaštitu i održavanje. To je preduvjet svakog drugog odgoja. Djeca
postupno shvaćaju da se ljudska egzistencija ostvaruje radom, a da je rad preoblikovanje prirode u skladu s
ljudskim potrebama. Strategija socijalizacije-Obuhvaća metode i postupke kojima se ostvaruju potrebe pojedinca
za drugim ljudima, za ljubavlju i pripadanjem, za vlastitim potvrđivanjem, ali i društvene potrebe za zajedničkim
životom ljudi. KOMUNIKACIJA – uspostavljanje kontakata, razmjena informacija s drugim ljudima te
međusobno razumijevanje. AFIRMACIJA – obuhvaća niz postupaka kojima se djeca navikavaju tražiti dobro u
drugim ljudima, pridavati važnost svakoj osobi, prihvaćati različitost među ljudima. KOOPERACIJA –
osposobljava mlade ljude da se više okrenu suradnji nego natjecanju i da ovladaju postupcima kojima se mogu
riješiti sukobi na produktivan način, pri čemu nitko neće biti poražen. Strategija individualizacije je dio strategije
odgoja. -obuhvaća metode i postupke kojima se potiče i omogućava razvoj odgajanika u samostalnu i autonomnu
ljudsku jedinku, u samoaktualiziranu i autentičnu ličnost. SLUŠANJE – može biti aktivno i pasivno. POTICANJE
– ostvaruje se podrškom, suosjećanjem, povjerenjem, razumijevanjem, simpatijom, ljubavlju… i ima izuzetno
značenje za razvoj ličnosti. TERAPIJA – koristi se kada nastane poremećaj u razvoju ličnosti. TERAPIJA IGROM
– obično se koriste lutke koje predstavljaju roditelje, baku i djeda, brata i sestru, učitelje… i druge osobe iz dječjeg
života. AKTIVNO SLUŠANJE – poseban oblik razgovora koji se prakticira kad je učenik više ili manje svjestan
problema koji ga muči. REALITETNA TERAPIJA – postupak koji polazi od shvaćanja da pojedincu koji duže ne
uspijeva zadovoljiti svoje potrebe treba pomoći, ohrabrujući ga na aktivnost kojom će prevladati postojeće stanje
umjesto da pada u depresiju ili „bježi“ u neurozu.
15. Egzistencijalni, socijalni, humanistički su: tri aspekta odgoja.
16.Waldorfska pedagogija - Prvu waldorfsku školu osnovao je Rudolf Steiner u Stuttgartu 1919. godine. U to
vrijeme bile su dominantne nove pedagoške ideje: - novi pristupi aktivnostima učenika, - novo shvaćanje
nastavnog plana i programa, - preispitivanje modela vrednovanja rada učenika te humaniziranje odgojne
komunikacije potaknuto idejama pedocentrizma - U ovim školama zadatak odgajatelja u predškolsko vrijeme je da
osigura adekvatne fizičke uvjete za razvoj jer ti fizički uvjeti djeluju na razvoj, kao npr. prostor, boje, predmeti...
Vezu s okolinom dijete ostvaruje oponašanjem i preko uzora. Zbog te sklonosti oponašanju treba osigurati da se u
djetetovoj okolini ne događa ništa što ono ne bi smjelo oponašati. Osnova waldorfske pedagogije i odgoja je
povezanost tijela, duše i duha u čovjeku. Waldorfske škole funkcioniraju kao dinamičan socijalni organizam
roditelja, učenika i učitelja. Pedagozi u ovim školama smatraju da su udžbenici sadržajno preuski za učenje jer im
nedostaje živ i dinamičan prikaz cjelokupnog događanja svijeta i čovjeka. Nema ni ocjena jer se smatra da je
učenje bez straha bolje i uspješnije. Također nema ni padanja razreda jer se polazi od pretpostavke da nema
apsolutno nesposobna djeteta te da svakom treba omogućiti da tijekom školovanja postigne optimalan uspjeh.
17.Biološke, socijalne i samoaktualizacijske su: odgojne potrebe.
18.Socijalna klima - To je kvaliteta ukupnih odnosa sudionika odgojno- obrazovnog procesa. To je prije svega
odnos nastavnik-učenik, pa odnos učenika s drugim učenicima te odnos djeteta s članovima obitelji. Na socijalnu
klimu bitno je nastavnikovo ponašanje ali i ponašanje ostalih sudionika O-O procesa. Nastavnik ima vodeću ulogu
i njegov se utjecaj očituje u najvećoj mjeri.
19.Empiristička teorija - 4 stupnja – polazi se od promatranja (ne ide se od knjiškog učenja već od realiteta),
zatim slijedi memoriranje, reprodukcija i praksa.
Idealistička teorija- (provjerava što se u nastavi postiglo)glavni predstavnik je J.F. Herbart koji utemeljuje
nastavu od jasnoće(pregledno izložiti novo nastavno gradivo), asocijacije(novo gradivo se poveže sa već
poznatim), sistema (gradivo se uklapa u strukturu da ne postoje nejasnoće unutar tog područja znanja) i metode
(praktična primjena znanja).
20.Odgoj Vs. Obrazovanje - OBRAZOVANJE je intencionalno, pedagogijski osmišljen i sustavno organiziran
proces poučavanja i učenja usmjeren na stjecanje znanja  i sposobnosti. Sastoji se od informativnog (znanje je cilj)
i formativnog (razvoj sposobnosti, znanje je sredstvo) dijela. ODGOJ je svjesno organiziran proces formiranja i
samoformiranja ličnosti odgojanika koji vodi usvajanju poželjnog sustava vrijednosti. Povezan je s razvojem
cjelovite ličnosti. U odgoju se trebaju poklopiti individualne i kolektivne komponente. Odgoj je širi pojam od
obrazovanja. Nastave nema bez odgoja, svaka nastava je odgojna.
21.Jan Amos Komensky je veliki češki pedagog. Predstavnik je pedagogijskog realizma. Njegovo najznačajnije
djelo je "Velika didaktika" u kojoj se zalaže da se polazi uvijek od lakšeg ka težem, od općeg ka složenijem.
Princip zornosti(očiglednosti) - zalaže se za induktivnu metodu. Treba učiti iz stvarnog života, ne iz knjiga.
Senzualizam-osjetni način spoznavanja. Zalaže se za izradu sveznajućih enciklopedija. Razvio vanjsku
organizaciju nastave uvođenjem razredno-predmetno-satnog sustava nastave sa frontalnom nastavom. Podjela
nastave po kronološkoj dobi, izjednačio mentalnu i kronološku dob: 0-6 god. predškolsko obrazovanje; 6-12
osnovnoškolsko;12-18 srednjoškolsko;18-24 visokoškolsko. Nastavni sadržaj se mijenja po razredima. U početku
sukcesivan raspored, kasnije simultani. Uveo školsku godinu, nastavnu godinu, polugodišta, nastavni mjesec,
tjedan, sat. Uveo kolektivni sat- istovremeni rad sa više učenika. Zalaže se za izradu priručnika za nastavnike.
Svime time omogućio je ekspanziju školstva.
22.Zadaci nastave? 1)istražiti, teorijski uobličiti te usustaviti temeljne didaktičke fenomene, činjenice, odnose,
procese i problemete utvrditi zakonitosti koje njima dominiraju. 2) utvrditi mehanizme aplikacije didaktičkih
spoznaja u odgojno-obrazovnu praksu radi stalnog poboljšavanja i teorije i prakse. 3) pronalaženje konkretnih
rješenja za pitanja prakse (primjena). 4) trajna revalorizacija teorijskih i praktičnih postignuća te revalorizacija
učinkovitosti pojedinih implementiranih teorijskih i praktičnih modela. 5) trajno usklađivanje teorijskih i praktičnih
postavki didaktike s dosezima drugih područja znanosti i umjetnosti koje su joj po predmetu istraživanja srodne ili
čiji su sadržaji, otkrića i izumi mogu implementirati i tako znatno unaprijediti odgojno-obrazovnu teoriju i praksu.
23.Mentorska nastava - Dolazi po završetku struke, učenik demonstrira rješenja da je kvalificiran za rad u struci.
Bolje je da učenik sam odabire temu i ne smije se ograničiti literatura na onu pisanu od strane nastavnika.
Korigirati stručne pogreške u radu. (Najveća sloboda učenika u nastavi).
24.Heuristička nastava - Potječe od Arhimeda, odnosno njegova poklika heureka (grč. heuriskein-nalaziti,
pronalaziti, otkrivati). Učitelj vještim razgovorom upućuje na otkrivanje novog znanja. Počiva na elementima
učenikove misaone aktivnosti koja dovodi do plodonosnog trenutka ili aha-doživljaja s kojim dolazi do
razumijevanja poučenog. Presudna važnost za ovu nastavu je učiteljeva sposobnost vođenja nastave i učenikova
znanja. Učitelj i učenik su u dvosmjernoj komunikaciji i rezultati su vrlo dobri. Mana je što ju je teško raditi u
predmetno-razrednom sustavu jer aha-doživljaj nije kolektivan nego individualan.
Učitelj potiče učenike na: - razmišljanje (aktivan je nastavnik); - promatranje svega dostupnog (aktivan je
nastavnik); - misaonu obradu činjenica (bitan je učenik); - empirijsku verifikaciju dosegnutog znanja (bitan je
učenik).
25.Strategija odgoja po Bognam-u: - Strategija egzistencije; - Strategija socijalizacije; - Strategija
individualizacije.
26.Pedagogija - društv. znanost koja proučava, istražuje i unaprjeđuje odgoj i obrazovanje, te proučava različite
utjecaje na individualni i socijalni razvoj kao i druge čimbenike, procese i sadržaje oblikovanja ljudske osobnosti i
identiteta. Polazeći od cilja odgoja pedagogija proučava, utvrđuje i ostvaruje pedagoške zadatke, zakonitosti,
sadržaje te načine njihove provedbe. U svojem nastanku i razvoju prati tijek društv. razvoja i promjena koristeći se
znanstv. dostignućima drugih disciplina i prirodnim potrebama čovjeka za socijalizacijom, inkulturacijom,
obrazovanjem i osposobljavanjem za život. Pedagogija se kao samostalna znanost o odgoju pojavila u XIX. st.
Njezina samostalnost potječe iz teorijske znanstv. utemeljenosti, metodološki iskustvene potvrđenosti i područja
odgoja kao praktične ljudske djelatnosti.
27.Timska nastava - Iz SAD-a u Europu 60-tih godina 20. st. Istovremeno sudjeluju više učitelja i više grupa
učenika. Zajednički sudjeluju u pripremi, izvođenju i vrednovanju nastave. Kompleksno znanje i razvoj
sposobnosti kritičnog mišljenja.
28.Socijalizacija (prema lat. socialis: društveni, od socius: zajednički; drug, partner), dugotrajni, složeni procesi u
kojima pojedinac u interakciji s društvenom okolinom razvija, oblikuje i uči društveno relevantne oblike
doživljavanja i ponašanja: uvjerenja, stavove, vrijednosti, navike, običaje.
29.Frontalni i individualni oblik rada - FRONTALNI- je pod vodstvom nastavnika. Nastavnik svoj rad
usmjerava na cijeli razred i nastoji uspostaviti interakciju u komunikaciji s učenicima. Svi se učenici nalaze pred
istim ciljevima i zadacima. Dominira jednosmjerna komunikacija. Prednost je racionalan način učenja s aspekta
ulaganja vremena i količine informacija. Nedostaci su što je učenik u pasivnom položaju, nema interakcije među
učenicima. INDIVIDUALNI- je samostalni, pojedinačni rad učenika bez razmjene informacija među učenicima u
kojem učenik samostalno rješava neki zadatak. Individualiziran rad je samo onaj rad koji je prilagođen svakom
pojedinom učeniku, njegovim sposobnostima i mogućnostima. Takav rad prilagođen je svakom pojedinom
učeniku, njegovim sposobnostima, mogućnostima i potrebama. Svaki individualni rad ne mora biti i
individualiziran, ali svaki individualiziran pretpostavlja individualan rad.
30.Katehetska nastava - Nastala u crkvenim školama u VIII. st., spada u starije didaktičke sustave. Naziv dolazi
iz grč. katecheo-poučavam, a znači poučavanje, nauk kršćanske vjere. Nastava nije orjentirana na pojedinca, nego
na upoznavanje Božjeg zakona. Nastava se organizira u interakciji učitelj-učenik. Ovaj didaktički sustav se više ne
koristi. (Unaprijed očekivani odgovor). (Spoznavanje vječne istine). (Ključna uloga nastavnog sadržaja).
31.Majeutička nastava - Utemeljio ju je Sokrat, a potječe od grč. mieutika techne- primaljska vještina.
Posao nastavnika je da osvijesti znanje i razmišljanje, a ne prenošenje znanja. Sastoji se od ironije i majeutike.
Razvija se kroz dijalog u kojem nastavnik postavlja pitanja sa alternativnim odgovorima. Učenikov odgovor diktira
pravac ispitivanja. Ako učenik odg. krivo, nastavnik ga i dalje vodi tim pravcem dok učenik ne shvati da je u krivu,
taj pravac se zove ironija. Kad učenik shvati da je u krivu, onda dolazi do spoznaje, ide u pravcu onog što je dobro,
taj pravac se naziva majeutika. Prednost ove nastave je otkrivanje istine, a mana je što kriterij istine nije život
nego učitelj. (Nastavni dijalog između učitelja i učenika). (Sustav nastave koji osvještava znanje).
32.Dinamika odgojno obrazovnog procesa - Odgojni proces ima svoju strukturu koja je dinamična, a nosioci
dinamičnosti su učenici i nastavnici. Dinamika se ostvaruje etapama odgojno obrazovnog procesa.
Etape su: -dogovor (što i kako će se raditi, sadržaj i aktivnosti djelom su određeni programom, osim zajedničkih,
treba uvažavati i individualne interese i potrebe, dogovara se način realizacije) -realizacija (središnja etapa o-o
procesa, vremenski traje najduže i u njoj se ostvaruju o-o zadaci, ima dva stupnja: organizacija i izvođenje))
-evaluacija (određivanje vrijednosti, ocjenjivanje, procjena, polazi od unaprijed postavljenih ciljeva).
33.Problemska nastava - Nastala je 60-ih godina XX. st. Nije bitan sadržaj nego kontekst. Odlika je
zaključivanje-istraživački pristup. Uči se u procesu snalaženja u novim uvjetima gdje pojedinac jasno definira
problem i njegovim rješenjima stvara nove spoznaje. Sastoji se od 3 etape: prepoznavanje problema, rješavanja
problema i zaključka. Koristi se i danas. (Nastava utemeljena na istraživačkoj metodi).
34.Grupni rad/Rad u paru - Grupni rad je socijalna forma u kojoj se veće grupe učenika dijele u manje grupe u
kojima uče i rješavaju određeni zadatak. Grupa ima 3-7 članova. Razvija se natjecateljski duh. Postoje 2 forme
grupnog rada:-DIFERENCIRANI- učenici rade na različitim sadržajima. -NEDIFERENCIRANI – sve grupe
imaju isti zadatak. Rad u paru predstavlja prvu formu kooperativnog rada. Nastavnik mora dopustiti susjedima u
klupi da zajednički vježbaju i pomažu se. Predstavlja plansku organizaciju. Razvija suradničke i prijateljske odnosi.
35.Princip aktivnosti - Podrazumijeva zahtjev za samostalnim djelovanjem učenika, da on otkriva istine, a ne da
mu namećemo gotove istine. Aktivno učenje dovodi do razumijevanja, shvaćanja i prihvaćanja.
36.Razlika didaktika/metodika - Didaktika je znanost koja se bavi općom teorijom nastave, a metodika je znanost
koja se bavi teorijom nastave određen(ih)og predmeta.
37.10 obilježja dobre nastave po Meyer-u - Jasno strukturiranje nastave;Visok udio stvarnog vremena
učenja;Poticajno ozračje za učenje;Jasnoća sadržaja;Raznolikost metoda;Individualno poticanje;Inteligentno
vježbanje;Jasnoća očekivanih postignuća;Uspostavljanje smisla komunikacijom;Pripremljena okolina.
38.Nastavni ciljevi i zadaci po Benjaminu Bloom-u: - kognitivni (znanje, razumijevanje, primjena, analiza,
sinteza i evaluacija). - afektivni (prihvaćanje, reagiranje, usvajanje vrijednosti, organiziranje vrijednosti i
evaluacija).- psihomotorički (grubi tjelesni pokreti, sitni tjelesni pokreti, koordinacija, neverbalno ponašanje i
verbalno ponašanje i spretnost).
39.Odlike metode analize podataka - Kvalitativna (utvrđuje što se događalo i kako te što karakterizira događaj
koji je predmet istraživanja). -Kvantitativna (odg. na pitanje koliko nečega ima ili koliko je nešto prisutno u
nastavnom procesu). -Kauzalna (treba ispitivati kauzalne veze među pedagoškim pojavama, utvrditi uzroke i
posljedice u o-o procesu).