www.nasciturus.

com
NJEMAČKA

1. POVIJEST: Za vrijeme Otona I. Crkva ima važnu ulogu u državi. Biskupijama dariva posjede, daje im
određenu samostalnost, ali zahtijeva od njih sudjelovanje u 2/3 državnih i vojnih rashoda. Za Salijske
dinastije došlo je do borbe crkvene i svjetovne vlasti koja se rješila kompromisnim Wormskim
konkordatom 1122. otkada u Njemačkoj pri izboru biskupa odlučuje car, a u Burgundiji i Italiji papa. Za
vrijeme Fridrika I. Barbarosse Njemačka osvaja Austriju i Štajersku te Češku za dinastije Luxemburg. Od
15-18.stoljeća njemčka se nazivala Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda. Pojava protestantizma,
tridesetogodišnji rat, opadanje broja stanovnika s 15 na 10 mil., dolazak Habsburgovaca na vlast
Austrije uvjetuju slabost Carstva.
2. DRŽAVNO UREĐENJE: Na čelu kraljevstva je njemački kralj (rex) kojeg bira više plemstvo uz papinu
suglasnost, koji ga i kruni u Rimu od 15.stoljeća. Postoje i grofovije kojima vladaju crkveni i svjetovni
knezovi. Formiraju se i organi staleža koji brinu o porezima, financijama, vojsci i diplomaciji. Osnivaju se
gradovi na istoku zbog jačanja trgovine i obrta. Trgovci se povezuju u zajednice (gilde), a obrtnici u
cehove. Na čelu grada je gradsko vijeće sastavljeno od uglednih trgovaca.
3. DRUŠTVO: Čine ga plemstvo, gradske obitelji i seljaci. Plemstvo se dijeli na više (crkveni i svjetovni
knezovi) i niže (ministrijali i vitezovi). Gradske obitelji su veletrgovci bliski plemstvu. Seljaci imaju nizak
položaj, a postoje neslobodni(ograničenej kretanja) i slobodni. Židovi imaju zaseban pravni položaj,
smatraju se strancima, a negdje su zabranjivani i tjerani.
4. PRAVO: obuhvaća germansko pravo u antici i franačkoj s percxepcijom rimskog prava. Najvažniji izvori
su Sachenspiegel (saksonsko običajno pravo) i Schwabenspiegel te Corpus Iuris Civile.
5. STVARNO PRAVO: Gewere je najsloženija imovinskopravna institucija koja se sastoji u formalnoj vlasti
nad nekoj stvari priznatoj od pravnog poretka na temelju vidljivog vanjskog odnosa. Različita je za
nekretnine i pokretnine. Pokretnine se tretiraju kao neposredno vršenje vlasti nad stvari koju drži, koju
vlasnik, ako je dobrovoljno dao drugom, može tražiti natrag samo od onoga kome ju je dao, a ne od
treće osobe kojoj je u međuvremenu stvar prešla. Nekretnine se tretiraju s obzirom na tjelesnu i
idealnu vlast. Tjelesna je omogućenje ovlašteniku ubiranje plodova s nje (posredno-kmet, ili
neposredno-vlasnik/vazal), te idealna (pravo koje neko ima bez obzira dal ima vlast nad njom –
nasljedstvo)
6. OBVEZNO PRAVO: Isprva je važio strogi formalizam uz pružanje ruku i izgovaranje riječi, a kasnije samo
uz obećanje neispunjenja ugovornog dijela pred sucem ili župnikom ići u zatvor ili gostionicu dok ne
otplati dug.
7. BRAČNO PRAVO: za brak je dostatna suglasnost mladenaca, te traži tjelesno sjedinjenje ili konzumiranje
braka. Od 4.Lateranskog koncila brak se sklapa pred svjedocima i župnikom. Žena je postala muževa
 www.nasciturus.com
družica čiji se položaj poboljšao, a dobila je i nasljedna prava muževe imovine. Muž je i dalje njen
zakonski zastupnk.
8. NASLJEDNO PRAVO: se temeljilo na sustavu parantela (prvu parantelu čine potomci, drugu roditelji i
njihovi potomci, treću djed i baka i njihovi potomci). Braća dijele po načelu da stariji dijeli a mlađi bira.
9. KAZNENO PRAVO: razlikuje zločine ( narušavanje reda i mira, ubojstvo, krađa, palež) a kazne su smrtne,
te prijestupi koji se kažnjavaju lašim tjelesnim ozljedama ili novčano. Carski zakon Krolina (Constitutio
criminalis Carolina sadrži još teže kazne trganja tijela, zakapanja živih, osljepljivanja, a od nje se kazeno
pravo shvaćalo kao javno.
10. SUDSKI POSTUPAK: Razlikuju se tri vrste tužbi: građanske (činidba), kaznene (kazne) i mješovite
(oboje). Postupak se vodio privatnom tužbom usmeno i javno. Predsjednik suda vodi proces te bira
prisjednike koji odlučuju o presudi. Ako je stranka pogrešno izgovarala formu gubila je spor pa su
postojali i ljudi koji su to prof. činili. Kazneni postupak počinje povikom zapomaganja. Tuženi se mogao
pojaviti tek nakon trećeg poziva. Zločinac uhvaćen na djelu se mogao ubiti bez presude. Prvi put se
javlja javni tužitelj (fiskalat) koji se brinuo o progonu po službenoj dužnosti.
1. ATENA
a) Nastanak atenske države: nastala je između 11. i 9.stoljeća pr.n.e. kada su poluotok Atiku zahvatila
4 jonska plemena (file): Galeonti, Egikoreji, Argadi i Hopleti. Svako pleme dijeli se na 3 bratstva
(fratrije), fratrija na 30 rodova (gensova) a rodovi na 30 obitelji. Rodovska aristokracija zauzela je
najveće i najplodnije posjede, seljaci su dobili slabija zemljišta, a stanovnici slabijeg primorja morali
su se bavit trgovinom, obrtom i pomorstvom. Tezej (mitski osnivač Atene) povezuje plemenska
naselja u cjelinu sa središtem u Ateni čime se svima pruža jednaka zaštita. Stanovnici su podijeljeni
na na skupine s obzirom na zanimanja i imovinu na: zemljoposjednike(eupatride), seljake
(geomore) i obrtnike (demiurge). Vlast je vršio eupatrid, a druge dvije skupine činile su puk. Savez
plemena bira doživotnog kralja bazileusa kockom između kandidata 4 plemena. Kasnije se doživotna
vlast smanjuje na desetogodišnji mandat te naposljetku na jednogodišnji. Na čelu Atene je kolegij 3
arhonta: eponim nadzire upravu, bazileus je nadležan za vjerska pitanja a polemarh je vojni
zapovjednik. Nastaje organ Aeropag koji je sastavljen od najuglednijih eupatrida koji nadziru
društvo i sudi najteže delikte apresjedava mu bazileus.
b) Drakonove reforme: Areopag je za arhonta postavio Drakona, koji je sistematizirao dosad
sakupljene pravne običaje u formu zakona. Njihov sadržaj nije poznat, ali se čini da su postali
neopravdan temelj za sinonim „drakonske kazne“. Potisnuta je krvna osveta a sud je dobio veću
nadležnost. Osnovan je sud efeta. Društvena kriza nije rješena, raste primjena hipoteke, a na zemlju
se stavlja zabrana na korištenje kao zajam, pa ostaje da dužnik bude svoj osobni jamac što lako
dovodi do ropstva.
 www.nasciturus.com
c) Solonove reforme: Sa Solonom počima razdoblje atenske demokracije. On ukida ropstvo, ukida
hipoteku i određuje zemljišni maksimum. Nije ukinuo rodovsku podijelu zajednicu, ali je uveo novu
podijelu na 4 razreda s obzirom na imovinu: prvi razred čine pentakosiomendimni (slobodni građani
s godišnjim prirodom višim od 500 medimni žita, vina ili ulja. Drugi razred čine vitezovi s prihodom
od 300-500 medimna, a treći razred su jarmaši s prihodom od 200-300 medimni. Niži su žetelci.
Vojska se također temelji na prethodnoj podijeli, prva dva razreda daju konjicu, treći pješadiju, a
četvrti pješadiju ili veslače u mornarici. Četvrti razred ovaj put je imao pravo ući u Narodnu
skupštinu (ekleziju), što znači demokratizaciju društva, a čine je svi muški iznad 20 dogina. Solon je
osnovao Vijeće bule sastavljeno od 400 buleuta, iz prve 3 file po 100, ostali su ustupak aristokraciji.
Osnovan je porotni sud Heliaja sa 6000 članova, biranih kockom iz prva tri razreda.
d) Klistenove reforme: uvodi teritorijalnu podijelu, podijelio je Atiku na 10 fila, a svaku filu na 3 tritije
(gradsku, primorsku i seosku). Najmanja jedinica bila je dema. Skupština(agora) odlučuje po
tritijama. Fila kockom bira arhonta, 50 buleua. Fila ima vojnu ulogu, bira zapovjednika konjice,
pješadije i vrhovnog zapovjednika file (stratega). Fila se dijeli na 10 dema na čelu s demarhom.
Klisten uvodi ostrakizam, desetogodišnje časno progonstvo iz države. Ime takvog se ispisuje na
komadu crijepa (grč.ostrakion) a potreban je kvorum od 6000 ljudi za progonstvo. Ako je
nadpolovična većina usvojla prijedlog, osoba mora napustiti Atenu u roku 10 dana.
e) Efijaltove reforme: oduzeo je Areopagu upravne nadležnosti i dao ih bulama, dok je Areo pag ostao
nadležan za religijske probleme.
f) Periklove reforme: uvodu se dnevnice za sudjelovanje u ekleziji, bulama i heliaji zbog manjka ljudi,
atenski građanin je samo onaj ko je potomak oba roditelja atenjanina, a uvodi se i grafe paranomon
ili javna tužba protiv zakona ili prijedloga zakona(preteča ustavne tužbe).
g) Državno uređenje: prema obliku vladavine Atena je republika, do Solona aristokratska, a od Solona
demokratska. Narodna skupština (eklezija) jes središnja skupština Atene, od Perikla najviši organ
vlasti. U njoj imaju pravo učestvovati muški građani s navršenih 20 godina. Ona zasjeda redovito
jednom mjesećno na brdu Pniksu, trgu (agori) ili kazalištu. Predsjedava joj predsjednik bule.
Nadležna je za donošenje zakona, bira i opoziva službenike, sudi najteže delikte, odlučuje o
ostrakizmu te imenuje poslanike izvan Atene. Zasjedanje je trajalo jedan dan uz prethodno mišljenje
bule (probuleum), ako su svi suglasni, predmet je rješen, a ako ne, počinje javna rasprava
podizanjem ruku. Do Efijalta je pravo veta na odluke imao aeropag, a od tada je svaki građanin imao
pravo podnijeti tužbu grafe paranomon. Heliaja je nadzirala rad eklezije, određeno je da će tužitelj
ukoliko izgubi u tužbi grafe paranomon platiti kaznu novčano ili smrću.Vijeće (bule) je osnovao
Solon, a imalo je 400 članova(buleuta) po 100 iz plemenske file. Od Klistena je bula izvršni organ,
 www.nasciturus.com
kao vlada s 500 članova, po 50 iz svake teritorijalne file. Biraju ih file kockom na godinu dana. Vijeće
zasjeda u punom sastavu u slučaju izvanrednog pitanja, pripremalo je predmete za ekleziju i brinilo
o porezu, izvršavanju odluka eklezije. Narodni ili porotni sud (heliaja) je najviši sud. Uemeljio ga je
Solon. Imao je 6000 članova, po 60 iz file, biranih na godinu dana, od starijih od 30 godina iz prva 3
razreda. Sudi se na otvorenom (helios-bog sunca) kako bi Bogovi nadgledali pravednost. Areopag se
sastoji od arhonta koji vladaju doživotno. Zasjeda na vrhu brda boga Aresa. Do Efijalta bio najviši
sud sa pravom veta, a kasnije imao samo nadležnost u religijskim postupcima.
h) STATUSNO PRAVO: atensko se stanovništvo djelilo na građane, meteke i robove. Građani su stjecali
prava rođenjem od oca Atenjana, a za Perikla i od oba roditelja. Osoba se s 18 godina morala upisat
u fratriju, a od Klistena u knjigu deme. Ako je upis odbijen osoba ima status meteka. Upisom osoba
postaje poslovno i pravno sposobna, 2 godine služi vojsci, a s 20 godina postaje član eklezije. Meteci
su stalno nastanjeni stranci, bez političkih prava. Atena je prvi polis koji im je priznao neka prava .
meteci se bave trgovinom i obrtom. Plačali su porez, mogli su stjecati nekretnine do određene
vrijednosti, dužni su vršiti vojnu dužnost, te su imali pravo na stjecanje zaštite. Robovi su bili državni
i privatni. Državni su u boljoj poziciji jer su mogli stjecati pravne sposobnosti, osnivat obitelji i stjecat
imovinu, obavljati niže državne poslove poput policajaca ili čistača. Privatnih je bilo mnogo više, nisu
imali gore navedena prava. Gospodar ih je mogao kažnjavati, ali ne i ubiti. Ukoliko bi se loše
ponašao prema njemu, ovaj je mogao zatražiti prodaju ili bit oslobođen i tada postaje metek.
i) IZVORI PRAVA: Aristotel: Politika
j) STVARNO PRAVO: jonjani se doseljavaju u vojne jedinice. Osvojena zemljišta djelu se vojnicima u
obliku nedjeljivih ždrijebova iz kojih se kasnije razvijaju privatni posjedi. Težište vlasti nije na
pojedincu već na obitelji.
k) OBVEZNO PRAVO: pri zaključivanju ugovora nije bila važna pisana forma već suglasnost obaju
stranaka. Za izvršenje obveza do Solona dužnik je jamčio osobno a kasnije uz kaparu, jamstvo i
zalog. Kupoprodaja je imala stvarnopravni učinak. Kupac postaje vlasnik plaćanjem cijene, ali rizik
slučajne propasti stvari prelazi na njega zaključenjem ugovora, a ne predajom stvari. Zakup se
ugovarao na 10 godina uz plaćanje 7,8% prihoda. Kamate su iznosile 10, a nekad i preko 20%.
l) BRAČNO I OBITELJSKO PRAVO: brak je moralna dužnost građana, a neoženjenost se smatrala
nečasnom. brak se sklapao između mladoženje i ženinog staratelja. Braku prethodi ženidbeni dar
obaju strana, a monogamost je vrijedila samo za ženu. Muž je upravljao cijelim mirazom i
imovinom.
m) NASLJEDNO PRAVO: nasljeđuju sinovi na jednake dijelove, a neudanim kćerima braća daju dio
pokretnina kao miraz. Izvanbračna djeca ne nasljeđuju.
 www.nasciturus.com
n) KAZNENO PRAVO: krađa se kažnjavala plaćanjem dvostrukog iznosa ukradene stvari , a noćni lopov
se mogao ubiti. Građani se nisu tjelesno kažnjavati, već samo robovi. Nije bilo zatvorskih kazni.
Atimijom se kažnjavaju: lopovi, prostitutke, tužitelj, bogohulci. Osuđenik na smrt je mogao birati
između vješala, bodeža i otrova.

SUDSKI POSTUPAK: pokretao se temeljem pismene tužbe. Postojale su dike i grafe. Dike su mogle podnijeti
samo zainteresirane stranke, oštećeni, a tužbom se tražila naknada štete. Tužitelj je mogao odustati bez
posljedica. Grafe su tužbe opće koristi, javne tužbe. Kad bi se tužitelj povukao, morao bi platiti veliku kaznu.
Dokaze stranke dostavljaju sudu, čuvaju se u glinenim posudama i otvaraju na dan rasprave. Optuženi je imao
pravo prigovora (paragraphe). Žene i maloljetni nisu mogli svjedočiti. Sudsko vijeće određivalo se ždrijebom da
ne bi došlo do podmićivanja. Redoslijed rasprave je: govor tužitelja i obrane, odgovor tužitelja i obrane. Nakon
rasprave sud kamenčičima odlučuje o kazni i odluci. Osuđeni je imao rok za izvršenje presude, a nakon toga je
protustranka mogla sama provesti ovrhu.

BIZANT

1. POVIJEST: Bizant je nastavak Rimskog Carstva, njegov istočni dio koji nastaje 395.godine sve dok ga ne
osvoje Turci 1453.godine. Zapadno je opstalo samo 150 godina do 476. Najviše uspijeha u obnovi
carstva imao je car Justinijan, ali važnija je njegova pravna kodifikacija. Moć države temelji se na
strateškoj moći Carigrada.
2. DRŽAVNO UREĐENJE: Država je autokratska monarhija. Car se zove bazileus i ima zakonodavnu,
sudsku, izvršnu, vojnu i crkvenu vlast. Ministar carske kuće stoji na čelu carske garde, službe sigurnosti i
međunarodnih odnosa. Kvestor dvora je na čelu pravosuđa. Državni savijet je nadležan za sudstvo a
čine ga državni službenici + kvestor dvora. Senat bira cara.
3. DRUŠTVO: Proniji – Pronijar dobija neotuđivo i nenasljedivo zemljište u doživotno vlasništvo u zamjenu
za vojnu obavezu. Dobija ga uz parice(nezavisne seljake) koji rade na njoj. Ostali seljaci su pariki koji su
upisivani u zemljišne knjige i zna se sva njihova imovina. Postoje i stratioti- vojnici seljaci.
4. PRAVO: Corpus Iuris Civille se sastoji od 4 dijela: Kodeks (zbornik carskih ukaza), digesta (najvažniji-
privatno pravo, iunstitucije (građansko pravo) i novelle. Prva tri su na latinskom a četvrti na grčkom.
Kasnije carevi Lav Izaurijski i Konstantin stvaraju Eklogu (kratki priručnik s 18 glava) koji sadrži najvažnije
odredbe bračnog, obiteljskog i kaznenog prava. Zemljoradnički zakon (Justinijan II.regulira agrarne
odnose zbog dolaska Slavena: zaštita imovine, privatno vlasništvo i kolektivno vlasništvo, krađa, krčenje
šuma, požar i šteta od životinja. Car Bazilije iz Makedonije donosi zamijenu Ekloge i povratak Corpusu
 www.nasciturus.com
takozvani Prohiron, a kasnije je izdao i Bazilike(opširni građansko, procesno i kazneno pravo) sa 60 glava
koji postaju osnovni izvor prava do pada Bizanta.

LANGOBARDI

1. Povijest: Langobardi su germanski narod koji se tokom cijele povijesti seli na područja Panonije,
Dunava, a oko 6.stoljeća i zaposijedaju djelove sjeverne i srednje Italije. Dolaskom na vlast, Karlo Veliki,
osvaja Langobardsko kraljevstvo(regnum Langobardorum), ali ga ne ukida već stvara zasebnu upravu.
Karlov sin Pipin je posvećen od pape za langobardskog kralja, a kasnije Langobardsko kraljevstvo mjenja
ime u Talijansko kraljevstvo(regnum Italiae).
2. Državno uređenje: Na čelu je kralj koji je okružen pratiocima (gasindii) i ima ulogu vrhovnog suca. Na
čelu dvora je marpais koji brine o konjima i ima vojničku ulogu. Država se dijeli na gradske općine koje
na čelu imaju suce (iudex) s vojnim i civilnim ovlastima. Država ima više gotovo samostalnih vojvodina
(dukata).
3. Društvo: samo su Langobardi punopravni građani koji su obvezni sudjelovat u skupštinama i vršiti vojnu
dužnost. Ako imaju do 40 rali zemlje, dolaze samo s lukom i stijelom, a preko 40 rali i s konjem. Trgovci
nisu dužni vršiti vojnu dužnost ali moraju davati prihode od zarade. Položaj Rimljana bio je neutvrđen;
po nekima su bili poluslobodni, a po nekima slobodni, ali su zadržali slobodu, ali su bili „građani drugog
reda“ sve do dolaska kralja Liutpranda, koji je uveo katolicizam i uveo pravila iz rimskog prava kada su se
i Rimljani izjednačili. Poluslobodni ljudi su potomci oslobođenika i ne stječu punu pravnu sposobnost.
Neslobodni ljudi su sluge, poljoprivredni radnici koji žive na imanju gospodarstva, a oslobađaju se
svećanom izjavom gospodara o oslobađanju.
4. Pravo: je dio barbarskih kodifikacija nastalih u 5.stoljeću u germanskim plemenima. Najvažniji edikt je
Edictus Rothari iz 643. Kojeg je objavio Langobardski kralj Tothari, sadrži 359 glava, te sadrži prastare
pravne termine germanskih naroda. Nakon njega promjene uvodi kralj Liutprand koji donosi 155
izmjena edikta u korist Rimljana. Karlo Veliki je osvojio tu državu, ali nije ukinuo njeno postojanje već
samo dodao i franačke zakone u nju.
5. Stvarno pravo: graditelj mlina na tuđem zemljištu gubi mlin u korist vlasnika zemljišta jer svi moraju
znat što je njegovo a što tuđe. Vlasništvo je zaštićeno i kazneno.
6. Obvezno pravo: za nastanak obveze nije dovoljna samo volja obaju strana i isprave, već i obveza
prodavatelja za slučaj evikcije (pravni akt trećega, koji je usmjeren protiv stjecatelja prava). Dužništvo se kažnjava
nakon 3 opomene privatnom pljenidbom vjerovnika, a ako porekne dug, da se izbjegne sud, uvodi se pravna forma vadije s
jamcem (per vadium et fideissorem) koji nastaje kad dužnik predaje vadiju(simbol štapića) vjerovniku a jamac je mora
otkupiti od vjerovnika. Ako je više osoba u pismenom ugovora istaklo plaćanje određene cijene kazne za nepridržavanje
ugovora, svi plaćaju punu cijenu.
 www.nasciturus.com
7. Bračno pravo: brak se sklapa pismeno između zaručnika i nositelja vlasti zaručnice, u kojem je glavna stavka vjernost žene, a
kršenje se kažnjava smrću osim ako je ne oslobode rođaci s prisegom plus 12 porotnika. Muž stječe puno pravo nad ženom,
ali mora platiti ženinom vlasniku, staratelju, metu(mito) do 300 solida za slobodna Langobarda. Kasnije se stvara
Morgengaba umijesto mete, muževa ¼ imetka koju daje nakon prve bračne noći kada se uvijeri da je žena ušla „čista“ u
brak. Mlada od oca dobiva pokretnine za u brak.
8. Nasljedno pravo: nasljeđuju zakoniti sinovi, a nezakonitim se priznaje manji dio. Ako nema sinova nasljeđuju redom otac,
nepodijeljeni brat, pa očev brat. Ako nema sinova, zakonito udane kćeri dobivaju 1/3 imetka i dijele je po glavama.
9. Kazneno pravo: težište kategorizacije kaznenih dijela je na ponašanju optuženika(agresivno ili nenamjerno) ali i žrtve(svjesno
ili nesvjesno). Npr. Vlasnik zemljišta ne odgovara za smrt životinje koja je ušla u njegovo ograđeno dvorište, ali ako je
ograđeno tako da je mogla ući i stradala izlazeći onda plaća kaznu. Kaznu ne plaćaju lude osobe ili bijesna životinja. Ne
kažnjava se ubojstvo pobunjenih seljaka uz obrazloženje da su ubijeni u samoobrani. Svaki pobunjenik plaća kaznu od 12
solida, a vođa se kažnjava smrću. Savjetovanje na teži zločin se kažnjava sa 100 solida, a krađa ulaskom u vrt tuđeg sa 6
solida. Za uvredu langobarda se plaća 12 solida uz obavezu povlačenja uvrede. Krađa stvari veće vrijednosti kažnjava se sa 80
solida uz vraćanje stvari osmerostruke vrijednosti. Ako nema imovine da plati, predaje se oštećenom da s njim postupa po
volji. Nakon druge krađe ga se šiša i žigosa po glavi i licu, a nakon treće ga se tjera iz države. Palež kuće se kažnjava
plaćanjem trostruke vrijednosti štete.
10. Sudski postupak: tužba se podnosi usmeno, a dokazuje se svjedocima, ispravama (samo u sporovima o nekretninama),
prisegom optuženika ili dvobojem u slućaju smrtne kazne. Ako osuđeni ne može platiti kaznu do 20 solida mora je odraditi, a
nakon te cifre postaje rob.

MLECI

1. POVIJEST: Rimska provincija Venetia et Histria postojala je od 840-1797.godine. Dolaskom Langobarda

se raspala na kontinentalnu Venetiu u vlasti Langobarda i obalu od Pule do venetie u vlasti Bizanta.
Mleci koriste svoj dobar strateški položaj za bavljenje trgovinom. U 11. I 12.stoljeću šire se na istarske i
dalmatinske gradove. U 4. Križarskom ratu osvajaju Zadar, dio Konstantinopola, prisvajaju Albaniju, Krf,
Kretu... Turska prevlast i otkriće Amerike uzrokuju njihovo slabljenje i pad.
2. DRŽAVNO UREĐENJE: Na čelu države je dužd (dux) koji ima doživotnu funkciju. Središte države je na
ekonomski najjačim otocima (Castello i Rialto). Na čelu općine je Veliko Vijeće koje je u početku imalo
35, a kasnije 480 članova aristokracije. Ono bira dužda, imenuje službenike i donosi zakone. Kasnije se
članstvo u Vijeću postrožavalo pa su članovi mogli biti samo oni čija je porodica bila protekle 4 godine
član. A kasnije samo oni čiji su otac ili djed bili članovi. Dužd također ima 6 savjetnika, Malo Vijeće, koje
je postalo njegov izvršni organ. Sudku ovlast dužda kasnije je preuzelo Vijeće četrdesetorice
 www.nasciturus.com
(Quarantia). Policijske poslove obavljalo je vijeće desetorice s 32 člana. Posao vlade obavljalo je Kolegij
Mudraca s 16 članova, od kojih se 6 mjenjaju tjedno.
3. PRAVO: Izvori prava su statuti njemačkih i franačkih vladara, Ratio de lege Romana (odredbe rimskog
prava), zbirka odredaba Parvum Statuum Henrika Dandola, statuti duždeva (Rajnerije Dundolo, Pietra
Zianija, Jakob Tiepolo)
4. STVARNO PRAVO: Imovina pripada užoj obitelji. Nekretnina se mogla i prodavat na stari i novi način,
stari je podrazumijevao da ako rođak prodavatelja želi imati pravo prvootkupa, sastaju se prodavatelj i
kupac te određuju visinu cijene za rođaka. Novi način je dozvoljavao prvokup svima, prodavatelj je
obavijestio prethodno suce egzeminatore o prodaji, oni bi stavili oglas 4 puta tjedno i svi zainteresirani
bi mogli prijavit namjeru uz plaćanje kaucije od 10 %. Rođaci bi imali popust od 4-8%, ovisno o stupnju
srodstva.
5. OBVEZNO PRAVO: Za ugovor nije dovoljna samo volja i suglasnost stranaka, nužna je forma. Prodavatelj
je morao izjaviti da je prodao i predao zemlju. Najvažniji trgovački poslovi su: transmissum (jedna
strana daje drugoj predmet da nosi u neko odredište), rogadia (prenositelj stvari usmeno se obvezuje
prodati stvar uz osobni rizik, uz posrednika i jamca) te collegantia (najsloženiji; jedna strana ostaje u
Mlecima daje dvostruki iznos kapitala, a druga trguje po svijetu; dobit se dijeli napola a gubitak
srazmjerno ulogu).
6. BRAČNO PRAVO: vlada ideja stroge odvojenosti muževe i ženine imovine. U mlecima ugovor sklapa
žena koja je također i vlasnik miraza. Žena je od supruga dobijala dar u ponedjeljak u fiksnom iznosu,
nakon prve bračne noći u nedjelju, ali nije bio obavezan. (plaćanje za izgubljenu nevinost).
7. NASLJEDNO PRAVO: Otac mora sinu ostaviti dio imovine i nemože ga razbaštiniti, osim ako sin ne digne
ruku na njega. Ženskoj djeci mora osigurati miraz za pristojnu udaju. Do Tiepolova statuta žena ima
pravo nasljeđivati uz djecu, a kasnije ne, osim ako nema potomaka. Udovica može ostati u muževoj kući
uz udovički zavijet, ali se odriče miraza.
8. KAZNENO PRAVO: postoje dva statuta koj se odnose na kazne: Promissio Maleficiorum dužda Orija
Malipiera i kasnije Tiepolov Liber Priomissionis. Prvi razlikuje dva tipa ubojstva, mačem (s umišljajem i
bezrazložno), ubojica se kažnjavao vješanjem a muški potomci ubijenog su dobijali naknadu od 50
libara. Drugi tip su sva ostala ubojstva, kazne su određivali suci po osobnoj procijeni. Tiepolov statut
ubojstvo tretira kao čin protiv javnog reda i mira i ne spominje naknadu obitelji. Krađa se kažnjavala
prema vrijednosti ukradene stvari.
9. SUDSKI POSTUPAK: Tužitelj sudu ne podnosi pismenu tužbu i nije dužan navesti razlog. Nema
posljedica za tuženog u slučaju oglušivanja na prvi poziv. Tuženi je mogao tražiti odgodu od ugl. 8 dana.
U postupku se pojavljuje i posrednik (mediator) te jamac za dokazivanje.
 www.nasciturus.com

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE:

POSTANAK I RAZVOJ KOLONIJA:

Početkom XVII.stoljeća nastaju kolonije u sjevernoj Americi koje su stvorili puritanci koji su zbog vjere
progonjeni iz V.Britanije. postoje 3 vrste kolonija:

a) Krunske – pod upravom krune, vlade

b) Kompanijske – pod upravom kompanije kojoj je dodijeljena od vlade
c) Privatne – pod upravom pojedinca kojem je darovana

a osnovano ih je 13. Guverner imenovan od vlade ima izvršnu vlast u koloniji, a pomaže mu vijeće čije članove
sam imenuje. Kolonisti primjenuju englesko pravo.

RAT ZA NEZAVISNOST(1775-1783):

Britanski parlament 1765.godine donosi Zakon o pečatima po kojem se na sve publikacije, ugovore i pravne
dokumente stavljaju porezni žigovi. Kongres 9 kolonija odbija primjenu tog zakona jer kolonisti nemaju
predstavnika u parlamentu i usvaja Deklaraciju o pravima Amerikanaca čime bojkotiraju uvoz britanske robe.
1766.godine je ukinut taj zakon, ali je 1767.godine donesen novi o carinama na ind.proizvode Britanije što je
dodatno razljutilo koloniste, a središte otpora bilo je u Bostonu. 1773.godine Britanija ukida carinu na čaj, ali su
u Bostonu bacili sanduke pune čaja s engleskog broda(Bostonska čajanka). 1775.godine počinju oružani sukobi
u kojem britanci u početku imaju prednost, ali kasnije kolonisti uz korištenje gerilskih taktika ostvaruju pobjedu
1777.godine u Saratogi, te 1778.godine uz pomoć Francuza i poražavaju Engleze kog Yorktowna. 1783.godine
Mirom u Parizu Britanija je priznala neovisnost SAD-a.

FILADELFIJSKI KONGRESI:

Postojala su dva kongresa:

a) Prvi Kongres iz 1774. na kojem su bogatiji plantažeri s juga tržili konfederaciju kolonija na čelu s
britanskim kraljom, ali zbog prethodnih poraza prijedlog nije prošao. Donešena je Deklaracija prava,
tromjesečni prekid trgovine s Britanijom, te apel kralju za promjenu politike prema kolonijama.
b) Drugi Kongres iz 1775.godine je pokušao utvrditi odnos kolonija. George Washington imenovan je
zapovjednikom vojske. 4.7.1776.donešena je i Deklaracija o nezavisnosti u kojoj je 13 kolonija
prekinulo odnose s Britanijom, proglasilo neovisnost. Ona ističe i načela škole prirodnog prava.

DRŽAVNO UREĐENJE:
 www.nasciturus.com
Kongres 13 samostalnih država 1777.godine donio je Članke konfederacije koji donosi naziv SAD, postavlja
republiku kao oblik vladavine, te konfederaciju kao oblik državnog uređenja. Građani jedne države imaju ista
prava u drugoj državi. Jednodomni kongres je predstavničko tijelo građana u kojem svaka država ima po jedan
glas. 1786.godine zbog površnosti članaka saziva se Kongres u Annapolisu na kojem se donio nacrt ustava
(Virginia plan, New Jersey plan), ali oba su prijedloga odbijena. Zakonodavno tijelo postaje dvodomno, a senat
zastupa države, po dva predstavnika iz svake. Ustav je usvojen 1787.godine, a stupio na snagu 2 godine kasnije.
Temelji se na trodiobi vlasti, a vrhovni organi su:

a) Predsjednik SAD-a: šef države, na čelu izvršne vlasti i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Može biti
svaki američki državljanin s navršenih 35 godina, ili je prirođenik s 14 godina boravka u zemlji. Bira se,na
4 godine, najviše 2 mandata*iznimka Roosevelt, 3 mandata, posredno – elektore biraju građani, a
kasnije oni predsjednika. On sebi bira sekretare/ministre koji nisu pravno odgovorni nikom osim
predsjedniku. Sekretari ne smiju biti članovi Kongresa. Predsjednik nema zakonodavnu vlast, ali
potpisuje zakone i ima pravo veta što zakon vraća na ponovno razmatranje u Kongres
b) Kongres SAD-a: je vrhovno zakonodavno tijelo, dvodomno – predstavnički dom s 430 zastupnika biranih
općim glasom na 2 godine, te Senat sa 100 članova, po dvije iz svake zemlje s mandatom od 6 godina.
On donosi zakone, objavljuje rat i određuje poreze.
c) Vrhovni Sud SAD-a: ima 8 sudaca i predsjednika koje imenuje Predsjednik SAD-a. Rješava sporove
između država i strane zemlje te određuje da li je svaki zakon u skladu sa Ustavom.

POLITIČKE STRANKE:

a) Demokratska: nastala na jugu oko Jeffersona, protiv jake središnje vlasti, danas liberalniji.
b) Republikanska: nastala na sjeveru uz Hamiltona, za jak centralizam, danas konzervativci.

PRAVO:

- Englesko pravo temelj

- Povelja kralja Charlesa II. Koloniji Rhode Islanda
- Common Law, Statute Law, Equity Law
- Crni kodeks (protiv crnaca)
- New Deal; 1935.godina – Rooseveltove nove ekonomske mjere protiv krize

ENGLESKA:

DRŽAVNO UREĐENJE:
 www.nasciturus.com
a) Uprava: Kralj se nalazi na čelu države i posjeduje cijelo zemljište koje kasnije daje feudalcima uz prisegu
zakletve te obvezno služenje vojnog roka. Vrijedi načelo primogeniture s tim da malodobnost nije važna
jer do punoljetnosti vlada regent kojeg bira Magnum Concillium, kasnije parlament. Kralj ima redovite
prihode od domena, vazala i povlastica. Veliko vijeće(Magnum Concillium) obuhvaćalo je krupne
vazale(baarune) koje je kralj pozivao osobno te te niže vazale(vitezove) putem šerifa općim pozivom.
Ono sudi sporove između vazala i kralja i vazala te je kasnije ukinuto i zamjenjeno kancelaron.
Kraljevska kurija je uži sastav Velikog vijeća koje broji vazale sa dvora i udlučuje o državnim poslovima i
sastavlja sudsku porotu. Opći savjet je formiran Magnom Cartom, čiju suglasnost mora imati kralj pri
donošenju odluka. Tajni savjet broji aristokraciju, novo plemstvo i buržoaziju, a ono vodi računa o
trgovini, kolonijama. Ima dva ogranka: Zvjezdana palača(sudi kaznene i građanske stvari u borbi s
feudalcima) te Visoka komisija(zaštita Crkve i vjere). Parlament je zamijenio Opći savjet, u čiji su sastav
ulazili feudalci, po 2 viteza iz svake grofovije i po 2 predstavnika gradova. Djeli se na Gornji Dom(Dom
Lordova s predstavnicima velikaša) i Donji Dom(Dom Zajednice s predstavnicima građana i vitezova).
Parlament nadzire državnu upravu, brine o porezu, o vojsci. Postoje kraljevski, menorijalni i crkveni
sudovi. Kraljevski sud rješava sporove kralja i vazala, Sud državne blagajne nadležan je za financijske
sporove, Sud opće sudbenosti rješava civilne sporove građana u Westminsterskoj palači te Sud kraljeva
stola o pitanjima koja se tiču kralja.
b) Teritorij: Država se dijeli na grofovije(county), satnije(hundret) i desetine(tithing). Grofovija ima 35 u
kojima vladaju šerifi od kralja i upravlja teritorijem i ima dva pomoćnika, constable(pomoćnik u
policijskim poslovima) te coroner (pomoćnik u istragama). Barunija(manor) je gospodarska, upravna i
sudska jedinica građanstva.
c) Društvo: svećenstvo se dijeli na više i niže od kojih više ulazi u Gornji Dom a niži putem glasanja u Donji.
Plemstvo nije stalež i nema povlastice već samo zvanje i titulu. Razlikuju se veliki i mali baruni. Vazal
mora dovesti onoliko vitezova koliko ih uzdržava domaćinstvo (24-38 ha zemlje). Građani se bave
obrtom, trgovinom i poljoprivredom. Većina stanovnika su seljaci koji su slobodni prema svima osim
posjedniku zemlje koju nesmiju napustit bez njegova odobrenja. Kmetstvo je ukinuto 1626.

POVELJA O SLOBODAMA, 1215:

1215.godine baruni su primorali kralja Johna da potpiše Povelju o slobodama u kojoj se štiti prava baruna,
nižeg plemtva, te građana i utvrđuje nepovredivost Crkve. Također se Poveljom dala sloboda Londonu i ostalim
gradovima te pravo trgovaca na slobodan ulaz i izlaz iz Britanije. Najvažniji je članak 39 u kojem se jamče
osnovna prava čovjeka. Za pridržavanje Povelje osnovana je Komisija 25 baruna koja su sve nadzirala.
 www.nasciturus.com
PRAVO:

a) Opće pravo(Common Law): nastaje od pravnih pravila nastalih u Westminsterskoj palači. Obuhvaća
običajna prava a nalazi se u Londonu. Suci su profesionalvi koji uz Opće pravo koriste i ukaze; prijašnje
presude u istim ili sličnim predmetima, kasnije se razvija i Registar ukaza koji se koristi kao presedan;
presuda na koju se sudac poziva koja služi kao uzor za novu presudu.
b) Statutarno pravo(Statute Law): kraljevo donošenje različitih akata od kojih je najznačajniji
II.Westminsterski statut kralja Edwarda I.koji mijenja zemljišno pravo feudalaca. Statuti dopunjavaju
opće pravo ali mu nisu nadređeni.
c) Pravično pravo(Equity Law): počinje s dinastijom Tudor. Stvara se zbog formalnosti Općeg Prava jer npr.
Odabirom krivog „writea“ stranka može izgubiti spor. Upravo zbog korištenja ukaza u sličnim
predmetima stranke su se bunile da nisu dobile stvarnu zaštitu pa je ovaj sud sudio na temelju savjesti
suca.

STVARNO PRAVO:

Vrhovni vladar zemlje je kralj koji je izravno daje lordovima(plemstvu) i oni su „čelični držaoci“. Feudalci je
dobijaju kao menore. Njihove obveze određuje Common Law. Razlikuje se stvarno vlasništvo(real property)
te osobno (personal property) stvarno može biti fee seimple(puno vlasništvo), feudalno vlasništvo i
doživotno uživanje). Zalog stvara Equity Law, zemlja prelazi u vlasništvo zalogoprimca a dužnik je otkupljuje.
Zakup ima stvarnopravni odnos, zakupac ubire plodove s zemlje, a zemlju vraća kada se dug isplati.

OBITELJSKO I NASLJEDNO PRAVO:

Muž je vlasnik ženinih pokretnina i upravlja njenim nekretninama koje u braku bez djece, nakon njene smrti
vraća rođacima. Muž je mogao ženu zatvoriti i tjelesno kazniti. Poslije smrti zemljoposjednika zemlja se
vraća kralju, li se može otkupiti uz naknadu. Za nasljeđivanje pokretnina nadležni su crkveni sudovi, a dijele
se na 3 dijela:žena, djeca i Crkva.

KAZNENO PRAVO:

Regulira ga Opće Pravo. Izgrađuje se na subjektivnom doživljaju počinitelja prema djelu. Razlikuju se
zločini(crime – bitna namjera) i i djela gdje se utvrđuje imovinska šteta(tort)posebno se kategorizira
izdaja(treason). Kazne su surove.

SUDSKI POSTUPAK:
 www.nasciturus.com
Postupak je proceduralan i sadrži germanske običaje. Porota sudi o činjenicama a sudac o pravu. Postoji
dvije vrste porote: mala(smetanje posjeda) i velika(pravo na zemlju). Ako je svih 12 porotnika suglasno
donosi se rješenje, a u protivnom se dovode novi dok se ne postigne isto. Postupak je kontradiktoran.

OSMANSKA TURSKA:

POVIJEST:

Ova je država značajna za zemlje Južnih Slavena jer su one dugo bile pod njenim vlasništvom. Začeta je od
osamostaljenog feuda na sjeverozapadu Male Azije. Sredinom XIV.stoljeća se država širi u Europu. 1453.godine Mehmed
II.je osvojio Carigrad i Turska je vodeća u Europi na čak 3 kontinenta. Vrhunac je doživjela u vrijeme Sulejmana
Zakonodavca. Karlovačkim mirom 1699.godine gubi Ugarsku, Dalmaciju... i gubi moć.

DRŽAVNO UREĐENJE:

Uprava:

Turska je apsolutistička, centralistička i teokratska monarhija. Sultan Selim I. Preuzeo je ulogu kalifa, poglavara islamske
zajednice koji vrši vojnu, sudsku i upravnu vlast, te za vršenje upravnih funkcija dijeli posjede. Savjet najviših službenika se
naziva divan. Sultan Mehmed II. El Fatih uvodi magistrature, ili 4 stupa carstva u koje se ubrajaju veziri, defterdari,
kadiaskeri i nišanđi.

a) Veziri su najviši službenici koji su na čelu državne uprave, čuvar državnog pečata i uz sultana jedini zapovjednik
vojske. Ima ih 7, a najvažniji je veliki vezir. Savjer vezira je divan koji ima ulogu vlade.
b) Defterdari vode državne financije
c) Kadiaskeri su vrhovni, vojni i svjetovni suci, prvo postoji jedan, a kasnije dva, za Rumeliju i Anadoliju.
d) Nišandži je bio pisar i tajnik državne administracije.

TERITORIJ:

Država se dijeli na vojno upravne jedinice ejalate s beglerbegom na čelu, najprije 2, Rumelija(europski dio) i Anadolija
(azijski dio). Ejalati se dijele na sandžake sa sandžakbegom na čelu koji zapovijeda spahijama. Sudski se država dijeli na
kadiluke, a postoji 5 vrsta sudaca:

a) velike mole(najveći gradovi)

b) male mole(manji gradovi)
c) mufetiši(religijski problemi)
d) kadije(ostala mijesta)
e) naibi(zamjenici)

DRUŠTVO:
 www.nasciturus.com
Razlikuju se vojnici(askeri) i pokoreno stanovništvo(raja). Zemlja pripada sultanu, a svaka je zemlja upisana u
registre(deftere). Postoje:

a) privatne zemlje(mulk) – daju se zbog zasluga i ne snose porez

b) malikane – daju se u trajno i neotuđivo vlasništvo
c) vakufi – posjedi islamske vjerske zajednice

Turski se feudalni sustav razlikuje od zapadnoeuropskog. Postoji nekoliko tipova feudalnih posjeda:

a) timare – manji posjedi s prihodom do 20 000 akči

b) zeamete – veći posjedi s prihodom do 100 000 akči
c) hasovi – iznad 100 000 akči

koji se daju poveljom(berat) zaslužnim osobama (spahijama, ratnicima) u korištenje dok vrše dužnost. Spahija na timaru
nema sudsku, upravnu ni policijsku ovlast, dok na većim posjedima imaju upravno-policijsku. U XVII.stoljeću timarsko-
spahijski odnos pada u krizu jer se posjedi dijele svima, ne samo ratnicima. Dolazi do masovnog otkupljivanja zemljišta i
dolazi do nereda.

PRAVO:

- šerijatsko pravo
- svjetovno pravo(urf) kojeg čine sultanovi zakoni(kanuni) te zbirke zakona (kanuname)
- ranije sultanove zapovijedi (fermana)
- carska ručna pisma(hatišerif)

ENGLESKA 2:

ENGLESKA DO 1642:

Došlo je do akumulacije kapitala zbog procesa ograđivanja kojim je odvojen pašnjak od općinske zemlje u korist
veleposjednika na štetu seljaka. Za vrijeme Elizabete I.stvara se trgovina s Rusijom, Bliaskim i Dalekim Istokom.
Parlament radi s kraljem do konca njene vladavine. Sukobi kasnije nastaju dolaskom dinastije Stuart na vlast
kada se građani i srednje plemstvo buni protiv uvođenja novih poreza. Donosi se Peticija o pravu u kojoj se
pokušala utvrditi granica između kralja i parlamenta, odnosno izvršne i zakonodavne vlasti. Peticija je istakla
nepovredivost rada Parlamenta i obaveznu suglasnost u donošenju novih poreza. Parlament donosi Velike
Optužbe nabrajajući povrede privilegija koje je učinio kralj. Ukinut je sud Zvjezdane palače i Visoka Komisija.

KRVAVA REVOLUCIJA 1642:

Kralj je 1642.pokušao zarobiti vođe opozicije Donjeg Doma Parlamenta te napušta London. Uz parlament su
stali i obični građani, a najviše redikalne vjerske skupine puritanaca. Na njihovo čelo dolazi Oliver Cromwell koji
je reformirao vojsku. 1645.je pobjedio kraljevu vojsku, kralj je pogubljen i proglašena je republika, narod je
 www.nasciturus.com
izvor vlasti, ukinut je Gornji Dom, a na čelu je jednodomni parlament s 400 članova s Lordom Protektorom na
vrhu. Donešen je i Cromwellow ustav, Instrument upravljanja.

RESTAURACIJA I SLAVNA REVOLUCIJA 1688:

U parlamentu su se javile dvije struje, torijevci(plemići) i vigovci(građani). Kasnije vigovci , nezadovoljni kraljem,
nude Williamu Oranskom iz Nizozemske prijestolje koji pristaje 1688.bez kapi prolivene krvi(Slavna Revolucija).
1689.je donešena Bill of Riights (Bula o pravima), prijelaz na parlamentarnu monarhiju.

IZBORNE REFORME:

Postojao je visoki imovinski cenzus koji je onemogućavao većini stanovništva da sudjeluje u izborima. Svaka
grofovija i grad slali su po 2 predstavnika. Novi, industrijski gradovi uopće nisu imali predstavnike. Donošenjem
zakona o reformi snižen je imovinski cenzus i Donji je dom postao pristupačan svima.

KRALJ:

Kruna je kasnije samo simbol vlasti, ima pravo imenovati premijera ali se tradicionalno povjerava vođu stranke
koja ima najviše zastupnika u Donjem Domu na izborima. Ima pravo sazvati i raspustiti Parlament te ima pravo
veta.

IZVORI PRAVA:

- Magna Carta
- Bill of Rights
- The Petition of Right

1. RUSIJA:

Rusija je u povijesti postojala u obliku dvije države; od IX.do XIII.stoljeća kao Kijevska Rusija, a od XV.stoljeća
kao Moskovska Rusija.

a) Kijevska Rusija
b) Moskovska Rusija

Povijest:
 www.nasciturus.com
a) Za Jaroslava Mudrog Kijev je kulturni i duhovni centar Rusije. Slavenske kneževine oko Kijeva je ujedinio
knez Oleg iz obitelji Rurikoviča. Igor sklapa trgovački savez s Bizantom, Vladimir prima kršćanstvo. Kada
1245.godine trgovinu na moru preuzmu Mleci država slabi. Od 1245.godine Rusijom vladaju Mongoli.
b) Jezgra okupljanja postaje Suzdaljska država na sjeveroistoku s 4 kneževine: Rostov, Suzdalj, Moskva i
Tver. Rusi su prvi put pobijedili Mongole kod Kulikova. Za Ivana III. se središte seli u Moskvu
pokoravanjem 4 prethodno navedene kneževine. Petar Veliki reformira državu, uvodi monopole, osniva
Petrograd i osniva akademiju znanosti. Katarina I. troši polovicu prihoda na dvor.

Državni organi i društvo:

a) Seljaci žive u općinama, manjim (verv) i većim (mir) koje su podređene području (volost) manjeg grada
(prigorod) koji je podređen glavnom gradu (grad) države. Gradovi-države su posebnost Rusije. Knez
(knjaz) s pratnjom (družina) čiji su viši sloj bojari te vladajući sloj glavnog grada i skupština (veće) vrše
vlast. Većinu stanovništva čine slobodni seljaci (smerdi), a poljoprivreda je osnov gospodarstva. Kasnije
nastaju velike promijene. Knezovi Rurikoviči smjenjuju slavbenske vladare i na čela gradova postavljaju
članove svoje dinastije. Svaki grad-država ima svoju vladajuću obitelj, a jedinstvo zemalja osigurava
udjelni sustav po kojem je Rusija jedinstvena jer knez jedne države temeljem srodstva može zavladati
drugom. Feudalizam se uvelike razlikuje u odnosu na zapadnoeuropski jer knezovi ne podjeljuju
bojarima zemlje u zamjenu za vjernost i vojnu obvezu, niti postoji ikakva izvanekonomska prisila. Tako
nastaju smerdi, slobodni seljaci koji obrađuju zemlju. Na dnu društvene ljestvice nalazi se holop (rob)
koji je gotovo bespravan. Bolji položaj ima sluga (zakup) koji za gospodara obavlja niće poslove.
b) Vladajući sloj bojari nisu feudalno ovisni o knezu jer su od njega dobili područja, gradove i pomestja na
korištenje, te u znjih i pravo na sudstvo i davanja. Knez od Petra Velikog postaje imperator s
neograničenom vlašću. On dijeli sve državne službenike i činovnike u 14 činova od kojih je prvih osam
plemstvo oslobođeno ikakvih davanja. Seljacima je u početku priznato vlasništvo na zemljište, ali kasnije
im je zabranjeno seljenje i sudsku moć nad njima imao je vlastelin koji ih nije mogao kazniti smrtnom
kaznom već samo zatvorom sve do ukidanja kmetstva 1861.

Pravo:

Najvažniji izvori prava u Rusiji su: Prva Redakcija Ruske Pravde nastala za Jaroslava Mudrog koja sadrži
običajno slavensko pravo. U XI.stoljeću nastaje Druga Redakcija, a u XIII.stoljeću najopširnija i najvažnija
Treća Redakcija koja je sadržavala civilnopravne propise. Postoji i Sudbenik cara Ivana Groznog iz 1550.
 www.nasciturus.com
Stvarno pravo:

Vlasnik ukradenu ili izgubljenu stvar ne smije samovoljno oduzeti, već posjednik treba imenovati osobu od
koje je dobio tu stvar pa se treći smatra kradljivcem čime se stvar vraća vlasniku a kradljivac plaća naknadu
posjedniku. Ako vlasnik neku stvar nekom povjeri ne može je dobiti natrag. Posjednik stvari koju je kupio na
trgu pred svjedocima, a koja je ukradena, ne plaća za nju odštetu.

Obvezno pravo:

Kamata je dopuštena, a čak može biti i visoka poput trostruke vrijednosti glavnice. Trgovac odgovara i za
štetu nastalu višom silom ali bez drugih sankvija.

Nasljedno pravo:

Izravno vlasništvo ima samo knez, a koristovno seljak (smerd). Nakon seljakove smrti pravo na zemljište
imaju njegovi sinovi, a ako ih nema zemlju dobina knez natrag. Kćeri dobivaju samo pokretninu za brak.
Bojari od kneza dobivaju zemlje u puno vlasništvo, a sinovi je kasnije dijele na jednake dijelove. Postoji i
oporuka(rjad) koja je samo formalna i sadrži pismeno što će svaki od sinova „jednako“ dobiti u nasljedstvo.

Kazneno pravo:

Postoji načelo krvne osvete koja je ograničena na bliže srodnike, a ako je oni ne žele izvršiti dobijaju
novčene naknade. Smrtna kazna je postojala od Olegova sporazuma s Bizantom (što nije slavensko pravo), a
ukinuta je za Vladimira. Za ubojstvo se plaća krvarina(vira) knezu i glavarina(golovnišstvo) najbližoj rodbini.
Razlikuje se ubojstvo s napadom što propisuje težu kaznu progonstva cijele obitelji ubojice. Ako je ubojica
pobjegao, krvarinu plaća općina.

Sudski postupak:

Božji sud nošenja željeza može se primjeniti u slučaju opravdane sumje.