POMORSKI FAKULTET SVEUILITA U SPLITU

DIPLOMSKI RAD

ODREIVANJE BRODSKE POZICIJE U

ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI

Ivo Musulin

Split, veljae, 2005.

POMORSKI FAKULTET SVEUILITA U SPLITU

Zavod za pomorsku plovidbu
Studij: Pomorska nautika, struni etverogodinji

DIPLOMSKI RAD

ODREIVANJE BRODSKE POZICIJE U

ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI

Zadatak uruen na izradu: prosinac, 2004.

Rok za predaju zadatka: oujak, 2005.

DIPLOMANT:
Ivo Musulin

Mentor:
prof.dr.sc. Zlatimir Biani, dipl.in.
Komentor:
Saa Gavranovi, dipl.in.

KAZALO
IZVADAK/ABSTRAC

UVOD

1. OPENITO O ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJ

1.1. ORIJENTACIJANAMORPOMOUNEBESKIHTIJELA
1.2. MJERENJE VISINA NEBESKIH TIJELA
1.3. MJERENJE VREMENA
1.4. NAUTIKIGODINJAK

6
7
9
11

2. GEOMETRIJSKO MJESTO BRODSKE POZICIJE

2.1. TOKA PROJEKCIJE NEBESKOG TIJELA NA ZEMLJU
2.2. KRUNICA JEDNAKIH VISINA I KRUNICA POLOAJA
2.3. KRUNICE POZICIJA NA MERKATOROVOJ KARTI
2.3.1. Krunica pozicije prve vrste
2.3.2. Krunica pozicije druge vrste
2.3.3. Krunica pozicije tree vrste
2.4. ODREIVANJE TOAKA KRUNICE
2.5. LUK I PRAVAC POZICIJA
2.6. CRTANJE PRAVCA POZICIJA NA MERKATOROVU KARTU
2.7. PRIJENOS STAJNICE

13
14
16
16
18
19
20
21
22
23

3. ODREIVANJE BRODSKE POZICIJE

3.1. PRAVAC POZICIJA PO METODI SEKANTE
3.1.1. Sumner metoda
3.2. PRAVAC POZICIJA PO METODI TANGENTE
3.2.1. irinska Borda metoda
3.2.2. Duinska Johnson metoda
3.2.3. Visinska metoda De Saint Hilaire metoda
3.3. IZRAVNE METODE ODEIVANJA BRODSKE POZICIJE
3.3.1. Odreivanje brodske pozicije na globusu
3.3.2. Odreivanje brodske pozicije raunski
3.3.3. Odreivanje brodske pozicije izraunom koordinata
presjecita dviju stajnica
3.3.4. Dossierova metoda
3.3.5. Willisova metoda
3.3.6. Odreivanje brodske pozicije prolazom nebeskog
tijela kroz meridijan
3.3.7. Brodska pozicija bez sekstanta

25
25
27
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37

4. PRAKTICNE METODE RAUNANJA BRODSKE POZICIJE

4.1 RACUNANJE POZICIJE POMOCU ZVIJEZDA
4.2 RACUNANJE POZICIJE POMOCU MJESECA
4.3 RACUNANJE POZICIJE POMOCU PLANETA

39
41
43

ZAGLAVAK

44

LITERATURA

45

PRIVITAK

SAETAK

Astronomska navigacija je klasina grana navigacije koja se bavi

metodama koritenja nebeskih tijela za odreivanje brodske pozicije i kontrolu
brodskih kompasa. Kao vana grana klasine navigacije, uvijek je zauzimala bitno
mjesto u uenju navigacije. Za razumijevanje njenih metoda i pomagala kojima se
sluimo potrebno je poznavanje jednog djela ope i sferne trigonometrije. Nebo je
podruje zanimanja ljudi jo od najstarijih vremena pa su se i drevni narodi
orijentirali pomou nebeskih tijela. U ovom Diplomskom radu bit ce objanjeno
dobivanje brodske pozicije metodama astronomske navigacije. Obuhvaene su
metode sa pravcem pozicija po metodi sekante (Sumner metoda) i metode sa
pravcem pozicija po metodi tangente (duljinska, irinska i visinska metoda). Od
ove tri metode visinska ima i danas praktinu primjenu, dok su se duljinska i
irinska nekada koristile. Detaljno je objanjena veina izravnih metoda za
neposredno dobivanje brodske pozicije. Na kraju je detaljno objanjeno raunanje
v i pomou: zvijezda, planeta i Mjeseca.

ABSTRACT

Astronomical Navigation is clasic navigational branch wich deals with

methods that used celestial bodies to the wessel's position and also to the
determine of wessel's compasses. As an important branch over clasic navigation
it allways took assential place in navigation studies. For better understunding of
it's methods and tools, wich are used, it is crucial to be familiar with one part over
general and spherical trigonometry. Since the ancient time ,people have allways
found interestring to explane the sky, so ancient people orientated by celestial
bodies. In this Final paper we will explane how to get wessel's position by using
the methods of Astronomical Navigation. It includes methods with position
straight line by method of sekanta(Sumner methods) and position streight line by
methods of tangenta (longitudinal, latitudinal, high altitudinal method). Of these
three methods, high altitudinal method is used even today, while longitudinal and
latitudinal methods were used throughout history. Majority of the direct methods
for immediate obtaining of the wessel's positions are explained in this paper. In
the end of this paper we will explaine the calculations v and by stars, planets
and the Moon.

UVOD

Astronomska navigacija obuhvaa metode i pomagala za odreivanje

brodske pozicije na otvorenom moru promatranjem nebeskih tijela.
Temeljni je cilj astronomske navigacije odreivanje brodske pozicije. Do
pojave elektronikih sustava za odreivanje brodske pozicije astronomska je
navigacija bila jedino sredstvo pomou kojeg se odreivala brodska pozicija na
otvorenom moru. Tako cak ni danas, u elektroniko doba, astronomska
navigacija ne bi smjela biti iskljuivo dio povijesti. Zbog toga zakon jo uvijek
propisuje odreivanje brodske pozicije koritenjem metoda astronomske
navigacije. Sama povijest astronomske navigacije vrlo je zanimljiva, a u svom
zaetku bila je vjetina orijentacije na moru koja je tijekom vremena prerasla u
znanstvenu disciplinu.
Za astronomsku navigaciju najvanija pomagala su ona za mjerenje
visine i vremena. Razvojem znanja razvijale su se astronomsko nautike
tablice, nautiki godinjaci, prirunici i udbenici.
Pojam geometrijskog mjesta brodske pozicije vaan je za shvaanje
procesa odreivanja brodske pozicije, stoga je vano poznavati funkcijske veze
izmeu koordinata nebeskih tijela i koordinata brodske pozicije.
Metode, koje odreuju postupke raunanja koordinata poloaja broda
pomou koordinata nebeskih tijela, razvijale su se tijekom povijesti
astronomske navigacije. Danas se uglavnom koriste metode u kojima se pravac
poloaja aproksimira tangentom. to se tie praktinih metoda za odreivanja
brodske pozicije, one se dijele na izravne i neizravne.

1. OPENITO O ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI

1.1. ORIJENTACIJA NA MORU POMOU NEBESKIH TIJELA

Prije 4000 godina orijentiralo se prema nebeskim tijelima i pojavama u
prirodi kao sto su vjetrovi, kretanje ptica i morskih sisavaca. Postoji nekoliko takvih
primjera orijentacije kod drevnih naroda, od kojih u spomenuti Lapite, Feniane,
Grke, Normane i Portugalce. Trag lapitskih putovanja u razdoblju izmeu 2000.
god. i 1000. god. prije Krista dosee do otoja Fiji (1300. god. p.n.e.) i Polinezije
preko otoja Tonga i Samoa. Pri plovidbi danju uz obalu orijentirali bi se prema letu
ptica i kretanju morskih sisavaca, a na otvorenom moru pomou Sunca. O
sposobnosti njihove orijentacije po noi pomou zvijezda govore i nazivi zvijezda
kojima su se Lapiti koristili. Feniani i Grci bili su prvi narodi na Sredozemlju koji
su plovili nou na otvorenom moru. Poznavali su zbrojenu poziciju i izraivali
primitivne karte. Vikinzi su 870. god. dosli do Islanda, a 984. god. su pod
vodstvom Erika Crvenog otkrili Grenland. Tamo su osnovali naseobine koje su
preivjele punih pet stoljea. Kako na sjevernoj zemljinoj polutki Sunce predstavlja
orijentir juga, a Sjevernjaa orijentir sjevera nije teko u plovidbi odrediti smjer
istoka odnosno zapada. Poznavali su metode odreivanja zemljopisne irine, to
im je omoguavalo smjele pothvate, kao to je plovidba u podruju sjevernog
dijela Atlantskog oceana.
U knjizi Epistola de Magnete, iz 1269. god., pie da se kompas koristio za
odreivanje azimuta. Plavio Gioia iz Amalfia smatra se izumiteljem kompasa, zato
to je 1302. god. prvi sjedinio magnetsku iglu i ruu vjetrova ime je dobio napravu
koja je, neovisno o smjeru plovidbe, pokazivala uvijek isti smjer. Takav kompas, s
ruom vjetrova, zvao se busola. U jednom kupoprodajnom spisu iz 1318. god.
(Dubrovaki arhiv) spominje se meu brodskom opremom kompas, to znai da
su ga poznavali i dubrovaki pomorci.
Kineski admiral Zheng He, izmeu 1405. god. i 1433. god., sa flotom od
62 broda i 28000 ljudi, sedam je puta istraivao Indijski ocean doavi do
Perzijskog zaljeva i Crvenog mora. Ta velika pomorska istraivanja prekinuta su
1434. god. smru admirala Zheng Hea. Kineski pomorci su probleme odreivanja
pozicije vrlo vjerojatno rjeavali astronomskim mjerenjima i upotrebom kompasa.
Talijani, tijekom 14. stoljea, zapoeli su izraivati pomorske karte koje su
nazivali [portolano (slika 1.). Na njima se prikazivala obalna linija i podatci o
lukama.

Slika 1. Portolano, iz 1474 god. , koji prikazuje Ptolomejevu kartu svijeta. Izvor :
Bud, R. i D. J. Warner: An Historical Encyclopedia
Sluile su kao navigacijsko pomagalo pri odreivanju smjera plovidbe. Na
njima su se nalazile upute za plovidbu i posebna tablica (martologij) za raunanje
procijenjene brodske pozicije, tablice Mjeseevih mijena, te ponekad astronomski i
astroloki kalendari.

1.2 MJERENJE VISINE NEBESKIH TIJELA

Kako bi se izraunala brodska pozicija metodama astronomske navigacije
potrebno je imati pomagalo kojim se moe odrediti tona visina nebeskog tijela.
Grci su poeli koristiti Gnomon za izraunavanje visine Sunca. Najstariji sunev
astrolab potjee iz 927. god., a izradili su ga Arapi. Grci su koristili Jakovljev stap
(Ballastella), da bi odredili visinu Sjevernjae, a izradio ga je Jacob ben Makir u
13. stoljeu. Cristobal Colombo koristio je kvadrant koji se razvio iz astrolaba i bio
je jednostavniji za rukovanje. Beck-staff, odnosno ledeni stap kojeg je projektirao
kap. John Davies, stekao je veliku popularnost. Vanu prekretnicu u mjerenju
visine nebeskih tijela izazvao je John Hadley kada je, izmeu 1730. god. i 1731.
god. usavrio astronomski oktant s dvostrukom refleksijom i umjetnim obzorom.

Slika 2. Primjeri razliitih dizajna sekstanta. Izvor: Bud ,R. i D.J .Warner: An
Historical Encyclopedia

Tvrtka C. Plath , iz Njemake , postavila je standarde u izradi sekstanata

nakon II svjetskog rata . Jedan takav primjer je njihov sekstant (slika 3.) iz 1988.
god., koji ima umjetni obzor, lee za ispravak oblika zvijezde u ravnu crtu za
olakano sputanje na crtu obzora, mogunost oitavanja desetine lune minute
pomou bubnjia mikrometarskim vijkom (zamjena za nonij) i sustav osvjetljenja
za olakano oitavanje visine nou .

Slika 3. Sekstant iz 1988. god., tvrtke C. Plath iz Njemake. Izvor: Bud. R i

D.J.Warner: An Historical Encyclopedia

U dananje vrijeme postoji vie vrsta sekstanata s umjetnim obzorom, pa

tako mogu istaknuti libelni, njihalni i iroskopski. Takvi se sekstanti proizvode, ali
nikad nisu naili na opseniju praktinu primjenu u pomorstvu. Naime, umjetni
obzor nije od velike koristi kada se brod valja i posre, zato to se tada uslijed
ubrzanja, pri mjerenju javlja velika pogreka.

1.3 MJERENJE VREMENA

Tekoa u odreivanju tonog vremena usko je povezana s tekoom
odreivanja zemljopisne duine. Iako su u antiko doba postojali Sunevi satovi,
pomou kojih se nije moglo odrediti tono vrijeme na prve opise Sunevih satova
nailazimo kod Egipana , vec 1500.god. prije Krista. Sunev sat bio je najese
ploa koju bi se postavilo tako da Suneve zrake padaju na nju. Na sredini ploe
bio je uvren tap koji je bacao sjenu prema rubu ploe. Na rubu ploe bili su
obiljeeni sati, te se tako moglo priblino oitati vrijeme.
Nakon njih, u 14. stoljeu , javili su se pjeani i vodeni satovi , pomou
kojih su se mjerila vremenska razdoblja, ali i oni su bili nedovoljno toni. Tada se
pojavioi Nocturnal, odnosno sprava za odreivanje ponoi. U srednjovjekovnoj
Europi, najee naprave za mjerenje vremena bile su Suneve i Mjeseeve ure,
koje su se razvile iz Sunevih satova.

Slika 4. Pjeani sat (port. Ampoletta, gr. klepsidm) kakvim se koristio

Colombo. Izvor: Jane, C.: The Four Voyages of Columbus
Cristobal Colon Colombo je vrijeme na brodu mjerio za to vrijeme
uobiajenim, pjeanim satom (slika 4.). Za razliku od dananjih mehanikih
satova, pjeani satovi bili su dosta neprecizni i nepouzdani. U radu pjeanog

sata mogu se uoiti nepravilnosti ve u petominutnom periodu. Dunost malog od

palube bila je okretati sat kada bi pijesak istekao. Tonost sata provjeravala se
dnevno, usporeujui vrijeme noi, izlaska i zalaska Sunca .
Odreivanje tonog vremena postalo je mogue tek u 17. st. pojavom
prvih kronometara.

Slika 5. Kronometar H3, kojeg je od 1740. god. do 1759. god. konstruirao John
Harrison. (National Maritime Museum, London) Izvor: Bud, R i D. . Warne: An
Historical Encycopledia

Kod izrade tog vanog pomagala istaknuo se John Harrison koji je svoj
prvi kronometar H1 konstruirao od 1730.god. do 1735.god. a par godina poslije i
svoj drugi kronometar H2. Na svom treem kronometru H3 (slika 5.), Harrison je
radio od 1740.god. do 1759.god., a u njemu je objedinio dva svoja izuma,
bimetalni obru i nemirnicu. Oba ova izuma koriste se i danas pri izradi
kronometara.
Harrison je zapoeo 1755. god. rad na H4 (slika 6.), koji je postao
najznaajniji i najpoznatiji njegov kronometa. Bio je promjera 13cm, teio je 1.45
kg i potpuno se razlikovao od prethodna tri modela. Na tom modelu prvi put je
upotrijebio ulje kao mazivo za kronometar i dodao je zaporni mehanizam.

10

Slika 6. Kronometar H4, kojeg je od 1740. god. do 1759. god. konstruirao John
Harrison. (National Maritime Museum, London) Izvor: Bud, R i D.J. Warner: An
Historical Encyclopedia

Pokusno putovanje, na kojem je Harrisonov sin William ispitao rad

kronometra H4, poelo je 18. listopada 1761. god. putovanjem za Jamajku na
brodu Deptford .
Na Jamajku je stigao 19. sijenja 1762. god. Putovanje je trajalo dva
mjeseca, a H4 je kasnio samo 5.1s, to je uzrokovalo pogreku od 1.25
zemljopisne duine. James Cook je pouzdano dokazao tonost Harrisonova rada
ponjevi H4 na trogodinje putovanje. Na kraju puta pokazivao je razliku od samo
30. U dananje vrijeme stanje kronometra odreuje se vremenskim radiosignalima. Veina pomorskih zemalja emitira te signale vie puta dnevno.
St=UT-Tk

1.4. NAUTIKI GODINJAK

Najvei dio Nautikog godinjaka sadri podatke za satni kut i deklinaciju
koji se s tonou od 0.1' luka tabelarno prikazuju za svaki sat. Podaci za 3 dana
prikazani su na dvije stranice. Takve dvije stranice Nautikog godinjaka nalaze se
u prilogu. Na lijevoj stranici uzastopni stupci prikazuju satni kut proljetne toke, te
satni kut i deklinaciju Venere, Marsa, Jupitera i Saturna, surektascenziju (360-) i
deklinaciju 57. zvijezda. Greenwichki satni kut (GHA) i deklinacija Sunca i
Mjeseca, te horizontska paralaksa Mjeseca prikazani su na desnoj stranici.
Vrijednosti popravaka v i d dane su u svrhu interpolacije gdje je potrebno. Veliina
v predstavlja razliku izmeu stvarne promjene GHA u jednom satu i konstante
koritene u tablicama interpolacije, dok veliina d predstavlja satnu razliku
deklinacije. Obje veliine , v i d , su prikazane s tonou od 0.1' .

11

S desne strane podataka o Mjesecu prikazano je mjesno srednje vrijeme

(LMT) izlaska i zalaska Sunca, poetka i zavretka nautikog i graanskog
sumraka za podruje zemljopisnih irina od 72N do 60S. Navedeno je LMT
izlaska i zalaska Mjeseca za iste zemljopisne irine za svaka od tri dana, za koja
su dati ostali podaci te za sljedei dan.
Veliina svakog planeta u 1200 svjetskog vremena (UT) srednjeg dana
navedena je pri vrhu stupca. Vrijeme prolaza kroz meridijan Greenwicha je
navedeno kao Mer. Pass. Vrijednost Proljetne toke za srednji od tri dana je
navedeno s tonou od 0.1' na dnu stupca. Vrijeme prolaza planeta za srednji
dan je dano s tonou od 1 minute, surektascenzija (u 0000 UT srednjeg dana) s
tonou od 0.1', ispod popisa zvijezda. Navedeno je vrijeme prolaza Sunca i
Mjeseca za svaki dan, s tonou od cijele minute, a za Mjesec su dani gornji i
donji prolaz. Ovi podaci su navedeni u tablici ispod podataka o izlazu i zalazu
Sunca, Mjeseca i sumraku. Takoer su navedeni jednadba vremena za0000h i
1200h i starost i mijene Mjeseca. Jednadba vremena prikazana je bez predznaka
s tonou od cijele sekunde, starost mjeseca s tonou od cijelog dana, a
mjeseeve mijene simbolima.
Glavnim tablicama prethodi sljedee: popis vjerskih i dravnih praznika,
Mjeseeve mijene, kalendar, podaci o pomrini i napomene i dijagram koji sadri
podatke o planetima.
Nakon glavnih tablica slijede objanjenja i primjeri, te 4 stranice
informacija o slubenim vremenima (opisi zona), karte zvijea i popis 173
zvijezde, rasporeene prema surektascenziji. Ovaj popis ukljuuje zvijezde
navedene na dnevnim stranicama, tabelarno prikazuje surektascenziju i
deklinaciju zvijezda za svaki mjesec, te veliinu. Zvijezde su imenovane po
Bayeru, te po uobiajenim imenima.
Nakon popisa zvijezda prikazane su tablice za odreivanje zemljopisne
irine i azimuta pomou visine Sjevernjae, nakon ega slijedi dio koji sadri
formule i primjere za koritenje podataka iz godinjaka, izrauni i metode
odreivanja poloaja putem kalkulatora ili mikro kompjutera te upute i primjeri za
koritenje kad kalkulator ili standardne tablice nisu dostupni. Tonost tablica je 1
min luka.
Slijedi tablica pretvaranja lunih u vremenske vrijednosti, te 30 strana
tablica Popravci satnog kuta i deklinacije koje se koriste za interpolaciju satnog
kuta i deklinacije. Ove tablice su tiskane na obojenom papiru u svrhu to lakeg
lociranja istih. Slijede tablice za interpolaciju vremena Sunevih i Mjeseevih
izlazaka, zalazaka i sumraka, te dva indeksa 57 zvijezda, navedenih na dnevnim
stranicama
koji sadre popise, abecednim i silaznim redoslijedom
surektascenzija.
Na poetku i kraju godinjaka nalaze se tablice popravaka visina. Na
poetku su tablice za Sunce, zvijezde, planete i tablica za depresiju, te tablice
dodatnih popravaka za temperaturu i tlak koji odstupaju od prihvaenih
standardnih uvjeta. Na kraju godinjaka nalaze se tablice za Mjesec i kratka
tablica depresije. Popravci za Sunce, zvijezde i planete za visine iznad 10, te
tablica depresije se ponavljaju s jedne strane posebne stranice, a indeksi zvijezda

12

s druge.

2. GEOMETRIJSKO MJESTO BRODSKE POZICIJE

2.1. TOKA PROJEKCIJE NEBESKOG TIJELA NA ZEMLJU

Na slici 7 mala kugla predstavlja Zemlju, a velika nebesku sferu. Obje
kugle imaju zajedniko sredite u toki O. Toka G je Greenwich na Zemlji, a S
nebesko tijelo na nebeskoj sferi.
Projekciji satne krunice na Zemlji odgovara meridijan koji se dobije ako
se na Zemljinom ekvatoru odredi projekcija toke a, tj. toka b kroz koju se nacrta
meridijan . Crta koja spaja nebesko tijelo S sa sreditem nebeske sfere O sijee
meridijan u toki S'. Toka S' predstavlja projekciju nebeskog tijela S na Zemljinu
povrinu. Kao svaka toka na Zemlji, tako i toka S' ima svoje koordinate:
zemljopisnu irinu i zemljopisnu duinu.
Mjesne ekvatorske koordinate nebeskog tijela S su deklinacija i satni kut
s. Luku satne krunice na nebeskoj sferi BS, tj. deklinaciji, odgovara na Zemlji luk
bS' koji je jednak zemljopisnoj irini toke projekcije S'.
Luku K1 B koji predstavlja satni kut u Greenwichu , tj. S* ,odgovara na
Zemlji luk k1 b, a to je zemljopisna duina toke S'.
Iz ovoga proizlazi da je zemljopisna irina toke projekcije S' nekog
nebeskog tijela S u datom trenutku jednaka deklinaciji dotinog tijela u tom
trenutku. Zemljopisna duina toke projekcije nebeskog tijela S u datom trenutku
jednaka je satnom kutu u Greenwichu S. koji odgovara tom trenutku (w = S, e =
360 - S kad je S>180).

13

Slika 7.Toka projekcije nebeskog tijela na zemlju. Izvor: Lipovac, M.:

Astronomska navigacija
S obzirom na to da se mjesno ekvatorske koordinate nebeskog tijela
mijenjaju, naroito satni kut, proizlazi da toka projekcije S' stalno mijenja svoj
poloaj na Zemljinoj povrini. Toke projekcije za zvijezde, koje imaju gotovo
stalnu deklinaciju, gibaju se tijekom dana po paraleli, ija je zemljopisna irina
jednaka deklinaciji, a za druga nebeska tijela, koja bre mijenjaju deklinaciju,
opisuje jednu slabo istaknutu spiralu.
Toka projekcije S' na Zemljinoj povrini giba se od istoka prema zapadu ,
tj. u smjeru prividnog dnevnog kretanja nebeskih tijela, odnosno u suprotnom
smjeru okretanja Zemlje oko svoje osi.
Ako se neki opaa A nalazio u tom trenutku u toki projekcije nebeskog
tijela S', njemu bi to tijelo bilo u zenitu, dakle visina tog tijela bila bi 90. Ako
visina nekog nebeskog tijela iznosi 90, opaa se nalazi tono u toki projekcije
kojoj se lako odreuju koordinate. Ovo je jedna od tri navedene mogunosti da se
jednim opaanjem, i to samo visinom, dobije pozicija broda. Meutim, treba istai
da se veoma rijetko nebesko tijelo nalazi tono u zenitu, i da se jedino u ovom
raunu za poziciju broda odreuje samo satni kut u Greenwichu, a ne mjesni satni
kut, zato to satni kut u Greenwichu odgovara zemljopisnoj duljini.

2.2. KRUNICA JEDNAKIH VISINA I KRUNICA POZICIJA

Visina nebeskog tijela stalno se mijenja. Visina nebeskog tijela bi se
mijenjala kada bi Zemlja i s njom toka projekcije mirovala , a promatra se gibao
u bilo kojem smjeru. Ako se pretpostavi za trenutak da se nebesko tijelo ne giba, a
da se opaa nalazi udaljen od toke projekcije za 10M, odnosno 60M u bilo
kojem smjeru od toke projekcije , svi opaai koji bi se nalazili udaljeni od toke

14

projekcije S' za 60M, odnosno 10M izmjerili bi u istom trenutku jednaku visinu, i to:
89. Zenitna udaljenost bila bi tono 10, koliko iznosi udaljenost opaaa od toke
projekcije.
Krunica na Zemljinoj povrini na kojoj se nalaze svi opaai koji u istom
trenutku izmjere istu visinu nekog nebeskog tijela zove se krunica brodske
pozicije. Sredite krunice pozicije jest projekcija nebeskog tijela, a njen polumjer
je zenitna udaljenost z.
Na slici 8 toka S predstavlja nebesko tijelo, a toka S' projekciju
nebeskog tijela. HHI pravi horizont opaaa A. Opaai A , B nalaze se na
jednakoj udaljenosti od toke projekcije S'; oni su u istom trenutku izmjerili jednaku
visinu nebeskog tijela, nalaze se, dakle, na krunici pozicija AK'B.
U trenutku opaanja nebeskog tijela S, zeniti opaaa A i B nalaze se u
tokama ZA i ZB. Ovi zeniti su udaljeni od nebeskog tijela S za veliinu zenitne
udaljenosti z. Spajajui zenite svih opaaa koji u istom trenutku imaju istu zenitnu
udaljenost, odnosno koji su u odreenom trenutku izmjerili istu visinu nebeskog
tijela S, dobila se na nebeskoj kugli krunica jednakih visina, ili jednostavnije:
krunica visina. Sredite krunice visine je nebesko tijelo S , a polumjer je zenitna
udaljenost z.

15

Slika 8. Krunica jednakih visina i krunica pozicija. Izvor: Lipovac ,M.

:Astronomska navigacija

Na taj je nain mjerenjem visine nebeskog tijela odreena udaljenost

opaaa od terestrike projekcije S' , odnosno z = 90 - v .

2.3. KRUNICE POZICIJA NA MERKATOROVOJ KARTI

Merkatorova karta prikazuje u naravnoj veliini samo kutove, a oblike ne
predstavlja vjerno, ve naprotiv, predjeli se sve vie izobliuju to su dalje od
ekvatora.
S ovim u vezi, krunice pozicija na Merkatorovoj karti predstavljane su
krivim linijama koje se zovu krivulje pozicija . Razlikuju se tri vrste krivulja pozicija ,
od kojih svaka odgovara krunici pozicija u vezi s njenim zemljopisnim poloajem
16

prema polu.

2.3.1. Krunica i krivulja pozicija prve vrste

Neka slika 10 predstavlja krunicu I. vrste na globusu, a slika 11 njezinu
odgovarajuu krivulju na Merkatorovoj karti. Na slici 10 pored krunice pozicija
vide se granine paralele A E i I L i granini meridijani P B i P F. Na Merkatorovoj
karti ekvator je predstavljen u prirodnoj veliini globusa, a sve paralele
izjednaene su s ekvatorom. Svaki i najmanji dio meridijana povean je za sekans
zemljopisne irine. Dijelovi paralela A E , G H i I L predstavljeni su na
Merkatorovoj karti dijelovima paralela: a e, g h i i l, koji su jednaki ekvatorskom
dijelu b f , a duina b f jednaka je luku ekvatora na globusu B F.
Zemljopisne irine (na globusu) toaka A , I i toke G, koje odgovaraju
graninim paralelama A E i I L i paraleli G H koja prolazi kroz toku S' na
Merkatorovoj karti, predstavljene su Merkatorovim irinama spomenutih toaka i
jednake su duinama b a , b g i b i. S obzirom na to da su Merkatorove irine vee
od odgovarajuih zemljopisnih irina, udaljenosti graninih paralela i sredinje
paralele vee su na Merkatorovoj karti.
Usporeujui slike 10 i 11, vidi se da je trapez globusa A E L I pretvoren u
pravokutnik a e i l na Merkatorovoj karti. Kada se uzme u obzir da je svaka tetiva
na

Slika 10.Krunica pozicija prve vrste na globusu, Izvor :Lipovac, M.: Astronomska
navigacija

17

Slika 11 .Krivulja pozicija prve vrste na Merkatorovoj karti, Izvor: Lipovac, M.

:Astronomska navigacija
krunici pozicija koja je paralelna sa meridijanom produena, lako je shvatiti da se
krunica pozicija I. vrste na Merkatorovoj karti pretvara u zatvorenu krivulju.
Ova krivulja I. vrste slina je elipsi pa se os du meridijana biljei sa 2a, a
mala os du paralela sa 2b. Ako mala poluos b ne prelazi 34, ova se krivulja
moe zamijeniti elipsom. Ona se zamjenjuje krunicom za visine vee od 87.

2.3.2. Krunica i krivulja pozicija druge vrste

Neka slika 12 predstavlja krunicu poloaja II. vrste koja obuhvaa dvije
polutke s tokom projekcije S' na sjevernoj polutki, koja se na slici nalazi na
meridijanu. Paralela AB predstavlja graninu paralelu maksimalne zemljopisne
irine; [ 180 - ( + z)], a paralela CD graninu paralelu minimalne zemljopisne
irine (z - ). Krunica pozicija dodiruje granine paralele i sijee sve meridijane
Zemljine povrine. Ova krunica pozicija predstavljena je na Merkatorovoj karti
otvorenom krivuljom slinoj sinusoidi. Ona dodiruje granine paralele a b i c d
na Markatorovoj karti. Meridijan koji prolazi tokom projekcije S' je osna simetrija
krivulje pozicija. Paralela e -f podjednako je udaljena od graninih paralela i
odgovara onoj zemljopisnoj irini u kojoj krivulja pozicija sijee meridijane koji se
nalaze udaljeni za 90 od meridijana toke projekcije S'.

18

Slika 12.Krunica pozicija druge vrste, Izvor: Lipovac, M. Astronomska navigacija

Slika13. Krunica pozicija druge vrste na Merkatorovoj karti

Izvor: Lipovac, M . Astronomska navigacija

Toke g i h na paraleli e-f i na 90 udaljenosti od meridijana toke

projekcije S', koji je ovdje 0. meridijan, jesu prevojne toke krivulje pozicija. U ovim
tokama krivulja mijenja svoju krivinu.

2.3.3. Krunica pozicija tree vrste

Na slici 14 predstavljena je krunica pozicija III. vrste s tokom projekcije
S' na sjevernoj polutki i graninim meridijanom koji prolazi kroz toku projekcije.
Paralela AB predstavlja graninu paralelu najnie zemljopisne irine koja dodiruje
krunicu pozicija. Ova krunica dodiruje u polu i meridijane PNC Ps i PND Ps koji
se nalaze 90 istono i zapadno od meridijana toke projekcije, a u ovom primjeru

19

od greenwich meridijana.
Krunica pozicija ovdje je predstavljena na Merkatorovoj karti otvorenom
krivuljom koja se pribliava paraboli. Poto krunica pozicija dodiruje u polu i
meridijane koji su udaljeni za 90 od meridijana toke projekcije, to e meridijani
na Merkatorovoj karti ce i df, koji se nalaze 90 istono i zapadno od meridijana
toke s', u ovom primjeru od greenwich meridijana, biti asimptote krivulje pozicija
III. vrste. Teme krivulje b nalazi se na graninoj paraleli e b f i na meridijanu
projekcije toke S' koji je ujedno i osna simetrija krivulje. Krunica i krivulja
poloaja III. vrste je granina krunica i krivulja pozicija I. i II. vrste.

Slika 14. Krunica pozicija tree vrste, Izvor: Lipovac, M:

Astronomska navigacija

20

Slika 15. Krunica pozicija tree vrste na Merkatorovoj karti, Izvor: Lipovac, M.:
Astronomska navigacija

2.4. ODREIVANJE TOAKA KRUNICE

Da bi se nacrtala krivulja pozicija na Merkatorovoj karti, potrebno je
odrediti koordinate to veeg broja toaka krivulje. Unoenjem odreenih toaka
krivulje na pomorskoj karti i spajajui ih meusobno, dobila se odreena krivulja
pozicija. Crtanje potpune krivulje pozicija na Merkatorovoj karti ne primjenjuje se u
pomorskoj praksi, jer se na moru uvijek raspolae zbrojenom pozicijom. Potpuna
krivulja crta se jedino za veoma velike visine i to jednostavno kao krunica.
Vana osobina krunice visine, odnosno krunice pozicije. Krunica
visine, odnosno krunica pozicije, okomita je na vertikalnu krunicu u toki
opaanja. Krunica visine, preslikana na Zemlju, daje krunicu pozicija.

21

Slika 16.Krunica pozicija i krug poloaja, Izvor: Lipovac, M.: Astronomska

navigacija

2.5. LUK I PRAVAC POZICIJA

Da bi se lake odredila brodska pozicija koristi se zbrojena pozicija.
Poznavanjem zbrojene pozicije nije potrebno u cjelini crtati krunicu pozicija,
odnosno krivulju pozicija, dovoljno je nacrtati samo mali dio krivulje u blizini
zbrojene pozicije. Neka na slici 16 velika krunica predstavlja krunicu pozicija, Pz
zbrojenu poziciju, a mala krunica - krunicu poloaja zbrojene pozicije ije je
sredite u zbrojenoj poziciji. Krunica poloaja zbrojene pozicije je veoma mala u
odnosu na krunicu pozicija jer, kako se zna iz terestrike navigacije, njezin
polumjer iznosi 1/16 - 1/8 dijela prevaljenog puta od posljednjeg prave brodske
pozicije. Ako se pretpostavi da je brod plovio 3 dana bez opaanja i da je u tom
vremenu prevalio 720M, polumjer krunice poloaja zbrojene pozicije, iznosio bi
samo 90M, a krunica pozicija, npr. za visinu od 500, iznosi 400 ili 2400 M. Kao
to je vidljivo krunica poloaja zbrojene pozicije veoma je mala za obine visine.
Ona je naroito mala ako se esto opaa i odreuje brodska pozicija.
Poto krunica pozicija predstavlja geometrijsko mjesto broda, proizlazi da
se brod u odreenom trenutku nalazi na luku AB. Luk AB krunice pozicija,
odnosno krivulje pozicija, koji se nalazi u krunici poloaja zbrojene pozicije, zove
se luk pozicija. Luk pozicija za obine visine i neveliki krug poloaja zbrojene
pozicije moe se zamijeniti loksodromom koja je na Merkatorovoj karti
predstavljena ravnom crtom AIBI' koja se zove crta pozicija - stajnica.
Pogreka koja se javlja zamjenjujui luk pozicija s crtom pozicija za toliko
je manja koliko je polumjer krunice pozicije vei, odnosno koliko je visina
nebeskog tijela manja. Zbog ovoga nije uputno opaati nebeska tijela ije su visine
velike.

22

Imajui dvije krunice pozicija odnosno dvije krivulje pozicija, one s

krunicom poloaja zbrojene pozicije daju dva luka pozicija, i to za krug K'l luk AB,
a za krug K' 2 luk CD. U presijeku tih lukova ili stajnica nalazi se brodska pozicija
Pp (slika. 17), i to u onom presijeku koji se nalazi u krugu poloaja zbrojene
pozicije.

Slika 17.Brodska pozicija u presjeku dva pravca pozicija, Izvor: Lipovac, M.:
Astronomska navigacija

2.6. CRTANJE PRAVCA POZICIJA NA MERKATOROVU KARTU

Luk pozicija moe se zamijeniti stajnicom, osim kada su veoma velike
visine. Stajnica se moe nacrtati na kartu na dva naina:
a)

poznavanjem koordinata bar dvije toke stajnice - Sumnerova

metoda;

b)

poznavanjem koordinata jedne toke stajnice i azimuta nebeskog

tijela u tom trenutku.

Jedna toka stajnice moe se odrediti:

1) raunom zemljopisne duine, metoda Johnson;
2) raunom zemljopisne irine, metoda Borda;
3) raunom visine, Visinska metoda ili metoda Marcq de Saint Hilaire.

23

Danas se gotovo iskljuivo upotrebljava Visinska metoda. Raun

zemljopisne irine upotrebljava se samo u opaanju meridijanske visine i
Sjevernjae. Raun zemljopisne duljine vie se ne upotrebljava.

2.7. PRIJENOS STAJNICE

U trenutku izmjerene visine brod se moe nalaziti u bilo kojoj toki
stajnice koja je zahvaena krunicom pozicija zbrojene pozicije.
Vjerojatna pozicija Pv samo je jedna od mnogih toaka na stajnici u
kojima se brod moe nalaziti u trenutku izmjerene visine. Ta se pozicija smatra
kao pozicija polaska za dalju plovidbu.
Ako je brod poslije izmjerene visine prevalio neki put u kursu Kp, znai da
je i svaka toka stajnice prevalila istu udaljenost u istom smjeru. Tako se dobije
stajnica pomaknuta paralelno samoj sebi za veliinu prevaljenog puta D u kursu
Kp. Prenesena stajnica I' bit e paralelna sa stajnicom I za male prevaljene putove
izmeu dva opaanja i za male razlike zemljopisne irine jer uveane irine
iskrivljuju sliku Zemlje na karti.
Da bi se poslije nekog vremena od prvog opaanja nalo geometrijsko
mjesto broda ponovnim opaanjem istog ili nekog drugog nebeskog tijela, a
koristei i prije dobivenu stajnicu, postupa se ovako (sl. 18): Iz vec odreenog
poloaja Pv1 ucrta se kurs i preeni put i tako dobijemo zbrojenu poziciju Pz2 i
kroz nju povuemo stajnicu I paralelno sa stajnicom I. Ako se moe procijeniti
utjecaj morske struje na kretanje broda, tada se iz zbrojene pozicije Pz2 nanese
put broda pod utjecajem struje bs i dobivena toka oznai sa PC (procijenjena
pozicija - oznaka o) kroz koju se prenosi stajnica I'. Ako je izmeu opaanja brod
plovio u nekoliko kursova, tada se iz Pv1 postupno nacrtaju svi kursovi i na njih
nanose prevaljeni putovi.
Odreivanje nove zbrojene (procijenjene) pozicije Pz2 moe se izvriti
raunski ili grafiki. Raunski se odreuje rjeavanjem loksodromskog trokuta ili
raunom zbrajanja kursova, ako se plovilo u nekoliko kursova. Smjer i brzina
struje se rauna kao jedan kurs. Grafiki se nova zbrojena pozicija odreuje
najee izravno na pomorskoj karti, a rjee na bijeloj karti.

24

Slika 18. Prijenos stajnice pod utjecajem struje, Izvor: Lipovac, M.: Astronomska
navigacija

Stajnica dobivena drugim opaanjem ucrtava se iz zbrojene pozicije Pz2,

iz procijenjene pozicije PC (sl. 18) ili iz izabrane pozicije PL. U presjecitu druge i
prenesene pozicije je zbrojeno-osmotrena pozicija sa oznakom Pp.
S obzirom na nesigurnost u prevaljenom putu i u kursu kojim se plovilo u
odreenom razmaku vremena, naroito zbog nesigurnosti smjera i brzine struje,
nova zbrojena pozicija uvijek je pogrena, a s tim u vezi i prenesena stajnica.
Pogreka u zbrojenoj poziciji za toliko je manja koliko je razmak vremena meu
opaanjima krai.
Stajnica se u astronomskoj navigaciji prenosi tijekom dnevnih opaanja.

25

3. ODREIVANJE BRODSKE POZICIJE

Brodska pozicija se dobije opaanjem u istom trenutku bar dva nebeska

tijela ili u razmaku vremena dvostrukim opaanjem jednog ili dva nebeska tijela.
Da bi se dobila brodska pozicija, u astronomskoj, kao i u terestrikoj
navigaciji, potrebna su bar dva geometrijska mjesta. U astronomskoj navigaciji
brodska pozicija moe se dobiti i s jednim opaanjem ako je opaano tijelo bilo u
zenitu, u I. okomici ili na vrlo velikoj visini (visina preko 87).
Za odreivanje koordinata toke zenita na nebeskoj sferi, odnosno pozicije
opaaa na Zemljinoj povrini, potrebno je opaati nebesko tijelo i izraunati
koordinate toga tijela - satni kut i deklinaciju iz Nautikog godinjaka.
Opaati se moe:
a) visina jednog ili dva nebeska tijela,
b) razlika visine ili jednake visine dva nebeska tijela,
c) azimut jednog ili dva nebeska tijela,
d) razlika azimuta ili jednaki azimuti dva nebeska tijela,
e) visina i azimut nebeskog tijela,
f) paralaktiki kut.

Suvremenim se instrumentima na moru moe dovoljno tono izmjeriti

samo visina ili razlika visine nebeskih tijela. Azimut i paralaktiki kut se ne mogu
odrediti na brodu dovoljno tono, pa e se rjeenje ovog problema razmatrati
mjerenjem visine nebeskih tijela.

3.1. PRAVAC POLOAJA PO METODI SEKANTE

3.1.1. Sumner metoda

Ova se metoda sastoji u tome da se odrede dvije toke luka pozicija, bilo
raunom zemljopisne duljine ili raunom zemljopisne irine. Postupak;
zemljopisnom irinom zbrojene pozicije, deklinacijom i izmjerenom visinom odredi
se zemljopisna duljina. Ovim nainom dobiva se jedna toka stajnice. Ovako
dobivena toka zove se pozicija dobivena duinskom metodom i biljei se sa P.
Zatim se ponovi itav raun, promijenivi zemljopisnu irinu za nekoliko minuta, i
26

tako se dobije druga toka stajnice.

Slika 19 .Pozicija broda Sumner metodom, Izvor: Lipovac ,M. :Astronomska

navigacija

Zemljopisna duljina se obino dobije formulom:

sin s/2=cos sin(-v) cosec p sec
kojom se rauna mjesni satni kut . Iz Nautikog godinjaka dobije se satni
kut u Greenwichu. Razlika izmeu mjesnog i greenwich satnog kuta je zemljopisna
duljina mjesta za odgovarajuu zemljopisnu irinu.
Kapetan Sumner je pronaao stajnicu na ovaj nain: 17. prosinca 1837.
godine .Nalazio se na zbrojenoj poziciji = 51 37'N, = 06o40'W u Kanalu St.
George izmeu Engleske i Irske. Poslije nekoliko dana oblanog vremena uspio je
izmjeriti visinu Sunca oko 1O30 i tom visinom i zemljopisnom irinom zbrojene
pozicije izraunao je zemljopisnu duljinu. Budui da je zemljopisna irina, kojom je
raunao zemljopisnu duljinu bila nesigurna, ponovio je raun sa zemljopisnom
irinom zbrojene pozicije poveanom za 10'. Ovim drugim raunom dobio je novu
poziciju duljinskom metodom. Izraunao je zemljopisnu duljinu i trei put, uzevi
zemljopisnu irinu poveanu za 20'. Kad je sve ove toke ucrtao na pomorskoj
karti, uoio je da se nalaze na jednoj ravnoj liniji, te je odmah zakljuio da se brod
nalazi na ovoj stajnici.
Kako je ova stajnica prolazila pored broda-svjetionika Small (slika. 20),
Sumner je promijenio kurs i okrenuo u smjeru spomenute stajnice kako bi provjerio
tonost svojeg zakljuka. Poslije kratkog vremena svjetionik je bio stvarno
zamijeen gotovo u kursu, to je bio dokaz da se brod nalazio tono na toj stajnici.

27

Slika 20.Sumnerova linija prema svetioniku Small,Izvor:Lipovac,M.:Astronomska

navigacija

3.2. PRAVAC POZICIJA PO METODI TANGENTE

3.2.1. irinska Borda metoda

Chevalier Jean Borda bio ja francuski admiral, a po struci matematiar,
astronom, geodet i fiziar. Osim tih znaajnih prorauna, Borda je utemeljio
irinsku metodu. Da bi izraunao sastavnice stajnice, Chevalier Jean Borda je za
odreivanje jedne toke luka pozicije upotrijebio raun zemljopisne irine, pri
emu je raunao azimut nebeskog tijela s koordinatama dobivene pozicije.
Pomou zemljopisne duljine zbrojene pozicije, izmjerene visine i
deklinacije nebeskog tijela izraunao je zemljopisnu irinu.

28

Slika 21. Odreivanje brodske pozicije irinskom metodom. Izvor: Lipovac, M.:
Astronomska navigacija

Odreujua toka njegove metode je toka P (Slika 21.). Ta toka nalazi

se na krunici pozicija, u kojoj se sijeku procijenjeni merdijan i izraunata paralela.
Pomou odreenog azimuta u ovoj se toki crta pravac iz odreujue toke u
smjeru terestrike projekcije nebeskog tijela.
Pravac pozicija, odnosno stajnica, biti e okomica na azimut. Ova metoda
daje najbolje rezultate kada nebesko tijelo prolazi kroz opaaev meridijan ( = 0
ili = 180), a najloije kada nebesko tijelo prolazi okomicu.
Iako ova metoda danas nema praktinu primjenu, ona ima veliko
povijesno znaenje, stoga jer se dosta koristila.

3.2.2. Duljinska Johnson metoda

Johnson je, po uzoru na ruskog pomorskog oficira Akimova, 1862. god.
dao svoj prijedlog raunanja zemljopisne duljine. Za odreivanje jedne toke luka
pozicije, Johnson je koristio raun zemljopisne duljine. Pomou zemljopisne irine
zbrojene pozicije, izmjerene visine, satnog kuta nebeskog tijela i deklinacije
nebeskog tijela izraunao je zemljopisnu duljinu.

29

Slika 22. Odreivanje brodske pozicije duljinskom metodom. Izvor: Lipovac, M.:
Astronomska navigacija

Odreujua toka njegove metode je toka P (slika 22.). Ta toka se

nalazi na krunici pozicija, u kojoj se sijeku procijenjena paralela i izraunati
merdijan.
Pravac pozicija, odnosno stajnica, bit e okomica na azimut. Ova metoda
daje najbolje rezultate kada nebesko tijelo prolazi kroz prvu okomicu (= 90 0 ili
= 2700 ), a najloije kada nebesko tijelo prolazi kroz opaaev meridijan .
Vano je istaknuti da su irinska i duljinska metoda komplementarne i da
se danas ne primjenjuju u praksi. Duljinska se metoda manje koristila od irinske
metode, zato sto sva nebeska tijela prolaze kroz opaaev meridijan u odreenom
trenutku dok samo neka nebeska tijela prolaze kroz prvu okomicu.

3.2.3. Visinska metoda De Saint Hilaire metoda

Marcq de Saint Hilaire utemeljio je metodu koja omoguava da se pomou
zbrojene pozicije, mjesnih polutnikih koordinata visine i azimuta odredi brodska
pozicija .
Odreujua toka njegove metode je rektificirana toka P R (slika 23.). Ta
toka predstavlja sjecite krunice pozicija i vertikalne krunice koja prolazi
tokama Pz i Tp. Sastavnice koje odreuju stajnicu su azimut i razlika zenitnih
udaljenosti (z), odnosno razlika visina (V). Uz pretpostavku da je razlika
zenitnih udaljenosti pozitivna kada je u smjeru azimuta (usmjerena prema T p
nebeskog tijela), moe se zakljuiti:
z = zR z0 = (90-VR)- (90 V0) = V0 - VR = V

30

Slika 23. Odreivanje pozicije visinskom metodom, Izvor: Lipovac, M.:

Astronomska navigacija
Opaena visina se dobiva kad se izmjerenoj visini algebarski pribroji
ukupna korektura ili pojedinane korekture pri malim visinama.
Kada je opaena visina (V0) vea od raunane visine (V r), tada se
rektificirana toka, s obzirom na zbrojenu poziciju, nalazi u smjeru prema
terestrkoj projekciji,tj. u smjeru azimuta (). Kada je opaena visina (V0) manja
od raunate visine (Vr), tada se s obzirom na zbrojenu poziciju rektificirana toka
nalazi u suprotnom smjeru od terestrike projekcije, odnosno u smjeru (180-).
Rektificirana se toka odreuje tako da se, kada je vrijednost v pozitivna, od
zbrojene pozicije krene u smjeru azimuta, a kada je negativna, u suprotnom
smjeru od smjera azimuta za iznos v. U oba sluaja okomica na azimut u
rektificiranoj toki daje pravac pozicija (stajnicu).

3.3. IZRAVNE METODE ODREIVANJA BRODSKE POZICIJE

Izravne metode odnose se na analitiko, neparametarsko rjeavanje
problema odreivanja pozicije u astronomskoj navigaciji. Tijekom povijesti
astronomske navigacije mnogi su autori (znanstvenici i pomorci) dali podosta
formula za odreivanje brodske pozicije, ali sve su izvedene iz astronomskonautikih sfernih trokuta (slika 24).

31

Slika 24. Prvi astronomsko-nautiki sferni trokut ili trokut pozicije. Vrhovi su pol
(Pn,s), zenit (Ze) i nebesko tijelo (*). Kutovi su mjesni satni kut (s), paralaktiki kut
() i azimut (). Stranice su koirina (), polarna udaljenost ( P) i zenitna
udaljenost (z). Izvor :Lipovac, M.: Astronomska navigacija

3.3.1. Odreivanje brodske pozicije na globusu

Rjeenje prave pozicije bilo bi najjednostavnije na globusu. Na njemu bi se
s podacima s i ucrtala zemljopisna pozicija nebeskog tijela, tj. toka J'. Zatim bi
se prava visina odbila od 90 i dobila zenitna udaljenost z, kojom bi se, kao
polumjerom, opisala krunica sa sreditem u toki J'. Na isti nain ucrtala bi se
druga krunica s podacima dobivenim motrenjem drugog nebeskog tijela. Prava bi
opaaeva pozicija bila u sjecitu tih krunica (slika 26.).

Slika 26. Brodska pozicija na globusu, Izvor: Klarin. M: Astronomska navigacija

32

Globus, na kojem bi nautika milja bila prikazana u veliini od 1mm, imao

bi promjer od oko 7m, to nije pogodno, a u veini se sluajeva tako velik globus
ne bi mogao smjestiti na zapovjednikom mostu broda. Na pomorskoj karti
rjeenje problema, tj. ucrtavanje krunica, nije uvijek mogue jer se na toj karti,
osim u sluaju velikih visina u niim irinama, krunica pozicija prikazuje kao
jajolika ili sinusoidna krivulja, odnosno kao dio krivulje ije je crtanje komplicirano.
S obzirom na to da je polumjer krunice pozicija obino velik (za visinu od 50
iznosi 40 * 60 = 2400 NM), mali se dio krunice pozicija u blizini prave pozicije
moe zamijeniti pravcem, tako da se bez velike greke moe kazati da se prava
pozicija Pp nalazi u sjecitu dvaju pravaca pozicija (stajnica).
Astronomska stajnica je, dakle, tangenta na krunici jednakih visina i stoji
okomito na smjer u kojem lei zemljopisna pozicija nebeskog tijela J', tj. okomito
na pravac azimuta .

3.3.2.Odreivanje pozicije raunski, bez poznavanja zbrojene pozicije

Na slici 27. dvije krunice predstavljaju krunice visina nebeskih tijela S1 i
S2, Z1 i Z2 zenite koji lee nad brodskim pozicijama u trenutku izmjerenih visina,
a PN nebeski pol.
Ako se kroz nebeska tijela S1 i S2 nacrtaju dijelovi satnih kutova PNS1 i
PNS2 i dijelovi vertikalnih krugova Z1S1 i Z2S2, a zatim i dio nebeskog meridijana
PNZ1, dobit e se dva astronomsko-nautika trokuta PNZ1S1 i PNZ1S2. U tim
trokutima poznati su elementi polarne udaljenosti P1 i P2, koji se dobiju s
deklinacijama 1 i 2 iz Nautikog godinjaka i zenitnim udaljenostima Z1 i Z2 iz
izmjerenih i popravljenih visina V1 i V2. Nepoznate vrijednosti u trokutima su
kutovi u polu, tj mjesni satni kutovi S1 i S2 i komplement zemljopisne irine , tj.
strana PNZ1
Sinv1=sin sin1+cos cos1 cos(S1+ )
Sinv2=sin sin2+cos cos2 cos(S2+ )
U ovim dvjema jednadbama nepoznate su zemljopisna irina i
zemljopisna duina ., tj. koordinate brodske pozicije u trenutku izmjerenih visina.
Ako bi se rijeile te jednadbe, dobile bi se vrijednosti i za zemljopisnu
irinu i za zemljopisnu duljinu, koje bi odgovarale koordinatama toaka presjeka u
kojima se sijeku krunice pozicija. U kojoj se od ovih toaka nalazi brod odredilo bi
se azimutom ili zbrojenom pozicijom.
Ako je jedno od opaanja bilo uinjeno u meridijanu, tada se lako odreuje
zemljopisna irina. Imajui zemljopisnu irinu, lako se opaanjem drugog
nebeskog tijela odredi zemljopisna duljina i izravno odreivanje brodske pozicije,
bez poznavanja zbrojene pozicije, postaje jednostavnije. Rjeavanje jednadbi I. i
II. je veoma dugo, i zbog toga se u praksi ne upotrebljava, tim vie stoje raun

33

mnogo jednostavniji kad se koristi zbrojena pozicija broda, koja je uvijek poznata.

Slika 27.Krunice visina i djelovi satnih kuteva dva nebeska tijela, Izvor: Klarin,
M. :Astronomska navigacija

3.3.3. Odreivanje pozicije izraunom koordinata presjecita dvaju stajnica

Metoda se koristi matematikim modelom za rjeavanje presjecita dvaju
stajnica na Merkatorovoj karti i zapravo je matematiki oblik rjeavanja stajnica
dobivenih po Marcq de Saint Hillaireovoj metodi. Postupak je sljedei:
1. Izmjere se visine dva nebeska tijela i zabiljee srednja vremena u
Greenwichu.
2. Izraunaju se razlike visina ( V1i V2) i azimuti 1 i 2 po metodama
Marcq de Saint HiIlairea koristei se koordinatama zbrojene pozicije( z i
z).
3. Koordinate prave pozicije izraunavaju se iz izraza:

V1 sin 2 V2 sin 1
sin ( 2 1 )

V2 cos 1 V1 cos 2
cos sin( 2 1 )

Metoda omoguuje rjeavanje koordinata prave pozicije u istim granicama

tonosti kao i visinska metoda.

34

3.3.4. Dossierova metoda

Charles T. Dossiere 1949. godine je predloio nain izravnog raunanja
zemljopisnih koordinata. Rjeenje proizlazi iz elemenata koordinatnog sustava
horizonta koji se mjere (visine dva nebeska tijela) i prvoga koordinatnog sustava
ekvatora (deklinacije i surektascenzija) koji se mogu dobiti u nautikim
godinjacima Koordinate prave pozicije se izraunavaju ako je poznat paralaktiki
kut jednog od dva nebeska tijela (slika 28 )

Slika 28.Podjela astronomsko-nautikog trokuta prema Dossieru, Izvor: Klarin, M.:

Astronomska navigacija

Postupak rada je sljedei:

1. Izmjere se visine nebeskih tijela u to mogue kraem vremenskom
razmaku te se zabiljee vremena pomou kojih se dobiju deklinacije i satni
kutovi nebeskih tijela A i B u Greenwichu (S1 i S2)
2. S poznatim deklinacijama i razlikom satnih kutova izraunavaju se meu
vrijednosti :
cos

cos

sin 1 sin 2 cos D

cos 2 sin D

sin V p1 sin V p 2 cos D

cos V p 2 sin

cosM=sin1 sin2+cos1 cos2 cosS

s = s1 s2
35

3. Paralaktiki se kut moe dobiti kao zbroj ili razlika vrijednosti i . Kao
razlika dobit e se ako meuzvjezdana udaljenost ne presijeca nebeski
meridijan opaaa izmeu zenita i pola. S obzirom na to da se paralaktiki
kut u izraunavanju zemljopisne irine javlja u funkciji kosinusa nije vano
ima li pozitivan ili negativan predznak, dakle nevano je koji je od kutova i
vei. Paralaktiki kut kao zbroj kutova i pojavit e se ako
meuzvjezdana udaljenost (Tl=+) presijeca nebeski meridijan izmeu
pola i zenita To se moe dogoditi ako se jedno nebesko tijelo nalazi na
istonoj strani horizonta, a drugo na zapadnoj strani i ako je deklinacija
barem jednog nebeskog tijela vea od zemljopisne irine opaaa (takvo
nebesko tijelo ne prolazi kroz prvu okomicu. Za granine vrijednosti, kad se
ne zna presijeca li meuzvjezdana udaljenost meridijan izmeu zenita ili ne,
najbolje je izraunati jednu poziciju s paralaktikim kutom kao zbrojem, a
drugu s paralaktikim kutom kao razlikom kutova, a i izabrati onu poziciju
koja je blia zbrojenoj.
4. S izraunatnim paralaktickim kutom nebeskog tijela B raunaju se
koordinate pozicije:
cos s 2

sin V p 2 sin sin 2

cos cos 2

sin=sin2 sinVp2+cos2 cosVp2 cos

Zemljopisna duljina moe se dobiti kao razlika mjesnog satnog kuta s2 i
greenwichkog satnog kuta S2, pri emu je greenwichki satni kut zvijezde zbroj
greenwichkog satog kuta proljetne toke S i surektasenzije te zvijezde (360 - 2)
=s2-S2=s2-S+(360-2
Kad bi visine obaju nebeskih tijela bile mjerene istodobno, kut u polu
izmeu dvaju nepoznatih nebeskih tijela odgovarao bi razlici surektascenzija, pa bi
se raunanje zemljopisne irine moglo provesti i bez uraunavanja greenwichkih
koordinata i koordinata zbrojene pozicije.

3.3.5 Willisova metoda

Visina nebeskog tijela razliito se mijenja tijekom dana. Ako se nebesko
tijelo nalazi u blizini prve okomice kad je azimut 90 ili 270, promjena visine je
najvea. U blizini meridijana kad je azimut 0 ili 180, nebesko tijelo neko vrijeme
ne mijenja visinu (kulminacijska ili meridijanska visina). Brzina promjene visine jest
funkcija azimuta: kad je azimut najvei najvea je i promjena visine, a kad je
azimut najmanji najmanja je i promjena visine, pa je promjena visine funkcija
sinusa azimuta.
Na ekvatoru visina nebeskog tijela raste okomito, a na polu se uope na
mijenja, ve nebesko tijelo krui paralelno s horizontom. Promjena visine je
funkcija zemljopisne irine: kad je irina 0 promjena visine je najvea, a kad je

36

irina 90 promjena visine je nula. Prema tome, visina se mijenja s funkcijom

kosinusa zemljopisne irine. Iz toga se moe zakljuiti da se visina mijenja po
formuli:
V=s cos sin
Promjena satnog kuta razmjerna je promjeni vremena. Za jedan sat
(ezdeset vremenskih minuta) satni se kut promjeni za 15. Za jedan stupanj
promijenit e se za 60/15 = 4 minute. Budui da se vrijeme mjeri u vremenskim
sekundama, a promjena visine u lunim minutama, moe se rei da ako visina
raste okomito (na ekvatoru za = 90), za promjenu visine od jedne lune minute
trebat e 4 sekunde vremena pa se prethodna formula podijeli sa 4.
Ako se nebesko tijelo nalazi u prvoj okomici ili blizu prve okomice, azimut
tog nebeskog tijela je blizu 90, a sin=1 izraz se pretvori u:
cos =4V / t
Razlika visina je izraena u lunim minutama, a razlika vremena u
vremenskim sekundama. Za raunanje zemljopisne irine mjerenjem visina
nebeskog tijela u blizini prve okomice postupak je sljedei:
Izmjeri se visina nebeskog tijela (V1) i zabiljei vrijeme na kronometru (t1).
Nakon odreenog vremena ponovno se izmjeri visina nebeskog tijela (V2) i
zabiljei vrijeme (t2). Razlika visine (V2 V1) u minutama pomnoi se sa 4 i
podijeli razlikom vremena (t2 t1) u vremenskim sekundama, ime se dobije
kosinus zemljopisne irine, a zemljopisna irina se izrauna kao arkus kosinusa te
vrijednosti.
Zemljopisna duljina se moe dobiti ili grafiki konstrukcijom stajnice Marcq
de Saint Hillaire metodom ili izraunom satnog kuta za poloaj nebeskog tijela u
prvoj okomici.
Ako je prvi put visina mjerena prije prolaza, a drugi put nakon prolaza kroz
prvu okomicu, tonija zemljopisna duljina dobiva se izraunom dvaju greenwichkih
satnih kutova(S1 za srednje greenwich vrijeme prvog opaanja i S2 za srednje
greenwich vrijeme drugog opaanja).

3.3.6. Odreivanje brodske pozicije prolazom nebeskog tijela kroz meridijan

Prilikom prolaza nebeskog tijela kroz meridijan opaaa moe se
izraunati zemljopisna irina. Ako bi bilo poznato tono vrijeme prolaza nebeskog
tijela kroz meridijan mogla bi se izraunati i zemljopisna duljina. U trenutku prolaza
kroz meridijan satni kut nebeskog tijela u Greenwichu i zemljopisna duljina imaju
iste vrijednosti. U trenutku kad je nebesko tijelo prolo kroz meridijan Greenwich
poeo je tei njegov greewich satni kut.
U trenutku kad nebesko tijelo prolazi kroz meridijan opaaa Z, satni kut u
Greenwichu ima vrijednost S i odgovara zemljopisnoj duljini opaaa. Prema tome

37

kad bi se znao toan trenutak prolaza nebeskog tijela kroz meridijan, bilo bi
mogue iz nautikog godinjaka izraunati satni kut tog nebeskog tijela za
Greenwich i tako izravno dobiti zemljopisnu duljinu. Izravnim se opaanjem ne
moe odrediti trenutak prolaza nebeskog tijela kroz meridijan, ali se to moe uiniti
posrednim putem.
Opaanja se vre sa dva sekstanta. U odreeno vrijeme prolaza nebeskog
tijela kroz meridijan jednim se sekstantom izmjeri visina nebeskog tijela i zabiljei
srednje greenwich vrijeme UT1, zatim se taj sekstant odloi na stranu, a drugim se
prati visina nebeskog tijela dok ne postane najvea (kulminacijska ili meridijanska
visina Vm). Pomou ove visine izrauna se zemljopisna irina:

M=90-Vm+()
Nakon toga ponovo se uzme sekstant i prati se nebesko tijelo dok ne
postigne istu visinu koju je imalo u trenutku prije prolaza kroz meridijan. Kad se
izmjeri ista visina, zabiljei se novo srednje greenwich vrijeme UT2. Tada se moe
dobiti srednje greenwich vrijeme prolaza nebeskog tijela kroz meridijan (UTm) iz
izraza:
UTm=(UT 1+UT 2)/2
S ovim vremenom iz nautikog godinjaka se izvadi greenwich satni kat
nebeskog tijela S koji odgovara zapadnoj zemljopisnoj duljini. Ako je S manji od
180 zapadna zemljopisna duljina ima iznos satnog kuta, a ako je vei od 180
istona zemljopisna duljina se dobije iz izraza:
= 360- S
Ovakvo raunanje pozicije vrlo je pogodno danju kad se na nebu nalazi
samo Sunce. Raun zemljopisne irine iz visine Sunca u meridijanu, ukoliko
vremenske prilike to doputaju jedan je od eih rauna na brodu, a na opisani
se nain moe dobiti i pozicija. Ako se pozicija rauna u trenutku prolaza Sunca
kroz meridijan, tako izraunata pozicija zove se podnevna pozicija. Nedostatak
ove metode je u tome to brod izmeu prvog i zadnjeg mjerenja ne smije previe
promijeniti zemljopisnu irinu, dakle njegov kurs mora biti blizu 90 ili 270.

3.3.7 Brodska pozicija bez sekstanta

Ovom je metodom mogue odrediti priblinu brodsku poziciju u vrijeme
izlaska i zalaska Sunca i Mjeseca.
Zabiljei se vrijeme kronometra tk1 kada gornji rub nebeskog tijela
dotakne horizont u trenutku izlaska(ili kada dotakne donji rub u trenutku zalaska)
te vrijeme tk2 kada donji rub nebeskog tijela dotakne horizont u trenutku izlaska (ili
gornji u trenutku zalaska). Izrauna se:
t=tk2-tk1

38

te pretvori u stupnjeve:
t=0.25t
Kompasom se izmjeri azimut sredine Sunca(Mjeseca) kada mu je prava
visina jednaka nuli.Donji se rub Sunca tada nalazi nad horizontom, to je izraeno
u minutama:
V0=16+1.77 v oka
Visina oka je u metrima. Uz uvjet da visina oka nije prevelika, prava visina
Sunca priblino je jednaka nuli kada mu je donji rub za pola polumjera nad
morskim horizontom. Prava visina mjeseca jednaka je nuli kada je on dobrano nad
horizontom. Preostaje jedino da se snimi njegov azimut kada mu je gornji rub na
morskom horizontu. Pravi azimut nebeskog tijela moe se izraunati u trenutku
kada morski horizont prolazi sredinom ploe po izrazu:
cos p

sin sin z sinv p

cos z cosv p

gdje su: -deklinacija Sunca(Mjeseca) iz Nautikog godinjaka

- zbrojena zemljopisna irina broda
vp - prava visina Sunca(Mjeseca) kada morski horizont prolazi
sredinom ploe
Ova prava visina iznosi:
Za Sunce

vp= - 0.53 0.0295 voka

Za Mjesec

vp = - 0.53 0.0295 voka

Zemljopisna irina rauna se po izrazu:

cos

2r
t sin p

S ovom irinom rauna se mjesni satni kut:

cos s

sin v p sin sin

cos cos

I konano:
=sS
gdje je S satni kut nebeskog tijela kada mu je sredina ploe na morskom
horizontu.
39

4. PRAKTINE METODE RAUNANJE BRODSKE POZICIJE

4.1. RAUNANJE POZICIJE POMOCU ZVIJEZDA
Kada raunamo astronomsku poziciju pomou zvijezda, prvi korak je
pretvaranje visine izmjerene u visine prave. Tablice sa popravcima nalaze se u
nautikom godinjaku i nautikim tablicama.

Nebesko tijelo (Body)

Pogreka indeksa (Indeks correction)

...

Depresija 20m (dep)

Suma

Visina prividna (Vpr)

Refrakcija

Suma

Visina prava

Uemo u tablicu popravaka za depresiju na prvoj stranici nautikog

godinjaka. Popravke u ovoj tablici ovise o visini oka promatraa mjerenoj u
stopama ili metrima. Vrijednosti visine oka promatraa su dane u intervalima s
pripadajuim ispravkama. Zbrojimo korekturu indeksa i popravku za depresiju
pazei na pravilan predznak. Zbrojimo ovu sumu sa visinom izmjerenom, kako bi
dobili visinu osmotrenu (prividna); zatim sa visinom prividnom zbrojimo popravku
za refrakciju (tablica ovih popravaka se takoer nalazi na prvoj stranici nautikog
godinjaka odmah do tablice za popravku depresije). Ova ispravka ovisi o
snimanom nebeskom tijelu (Sunce, zvijezde ili planete). Zbrajanjem ove korekcije
s visinom prividnom, dobit emo visinu pravu (Vpr).
Nakon to smo izraunali visinu pravu, potrebno je izraunati srednje
greenwich vrijeme snimanja:

40

Datum

..........

Zbrojena duljina (X)

..........

Vrijeme snimanja (tx)

..........

Stanje kronometra (st)

..........

Zona

..........

Zonsko vrijeme (UT)

..........

Zapiemo vrijeme snimanja i dodamo mu stanje kronometra kako bi

odredili zonsko vrijeme. Zatim pomou zbrojene duljine u trenutku snimanja
odreujemo vremensku zonu i njezin predznak. Dodamo predznak zone zonskom
vremenu kako bi dobili GMT (UT).
Sljedei korak je ulaenje u dnevne stranice nautikog godinjaka kako bi
izraunali greenwich satni kut ( S) i deklinaciju ()
GHA aries

..........

GHA korekcija (Increment)

..........

Surektascenzija (SHA)

..........

GHA

..........

Pretpostavljena duljina

..........

Suma

..........

Mjesni satni kut

..........

Prvo iz dnevnih stranica nautikog godinjaka izvadimo vrijednost

greenwich satnog kuta proljetne toke. Zatim utvrdimo porast za minute i sekunde
iz tablice korekture porasta na zadnjim stranicama nautikog godinjaka. Nakon
toga izraunamo greenwich satni kut zvijezde koristei formulu:
S* = Sy+ ( 360 - )
U nautikom godinjaku dane su surektascenzije (SHA) za navigacijske
zvijezde na dnevnim stranicama nautikog godinjaka. Sljedea je deklinacija.
Ova vrijednost se nalazi odmah do surektascenzije u nautikom godinjaku. Za
zvijezdu nema popravka za deklinaciju pa je tablina jednaka pravoj vrijednosti.
Sad e biti korisno da se ponovno prisjetimo to zapravo visina prava i
visina raunata predstavljaju. Prisjetimo se metodologije visinske metode.
Navigator prvo mjeri i ispravlja visinu nebeskog tijela. Visina prava odgovara
krunici jednake visine koja prolazi pravu poziciju, iji je centar zemljopisna

41

pozicija nebeskog tijela. Navigator tada bira pretpostavljenu poziciju u blizini svoje
zbrojene pozicije (pretpostavljena i zbrojena pozicija se mogu i ne moraju
poklapati, obino su jedna blizu druge), i rauna visinu nebeskog tijela za
pretpostavljenu poziciju.
Krunica jednake visine, koja prolazi kroz pretpostavljenu poziciju, je
koncentrina sa krunicom koja prolazi kroz pretpostavljenu poziciju. Razlika
izmeu visine prave i visine raunate je zapravo razlika u radijusu izmeu te dvije
krunice.
Gdje je prije toga izraunat mjesni satni kut (s), pretpostavljena irina koja
je zadana, te deklinacija () koja se ve nalazi u nautikim tablicama za zadanu
zvijezdu.
Zadnje preostalo pitanje je azimut nebeskog tijela kojeg takoer dobijemo
prema unaprijed zadanoj matematikoj formuli preko kosinusa:
cos

sin (sin sin Vr )

cos cos Vr

Pritom moramo paziti na vrijednost mjesnog satnog kuta jer ako je satni
kut manji od 180() moramo oduzeti od 360. Da bi dobili astronomsku poziciju
potrebne su nam najmanje dvije zvijezde, a zbog tonosti pozicije najbolje je
odabrati tri iji se azimuti razlikuju za 120.
4.2. RAUNANJE POZICIJE POMOU MJESECA
Mjesec je lako identificirati i esto je vidljiv tijekom dana. Meutim,
mjeseeva blizina Zemlji uvjetuje dodatne ispravke koje se moraju dodati visini
prividnoj kako bi se dobila visina prava.
Nebesko tijelo

Mjesec

Ki (Indeks correction)

DEP (Dep)

Visina prividna

Popravak za refrakciju

Horizontalna paralaksa

Visina prava

U raunu za mjesec nune su dodatne korekcije kako bi se dobila visina

prava. Dodavanjem korekcija za depresiju, indeksnu pogreku se vri jednako kao i
kod Sunca i zvijezda. Tablica popravaka za refrakciju za Mjesec se nalazi na

42

zadnjim stranicama nautikog godinjaka.

S visinom osmotrenom ulazimo u tablicu za popravak za refrakciju.
Korekcija za horizontalnu paralaksu je jedinstvena za poziciju uz pomo Mjeseca.
Tablica koja sadri ove korekcije se takoer nalazi na zadnjim stranicama
nautikog godinjaka.
Prvo otvaramo stranicu godinjaka za taj datum i ulazimo u tablicu.
Primijetite da se stupci s popravkama za horizontalnu paralaksu okomito
podudaraju s stupcima sa korekturama za refrakciju. Uemo u stupac s - faktorom
dobivenim na dnevnim stranicama. Stupac ima dvije kolone brojeva. Jedna U
(upper) i L (lower). U ovom sluaju gledamo L, donji rub i pratimo je do mjesta
gdje se sijee s vrijednostima - faktora .
Za dobivanje greenwich satnog kuta Mjeseca ulazimo u dnevne stranice
nautikog godinjaka pod stupac za Mjesec i vadimo podatke kao i kod rauna za
Sunce ili zvijezde. Odreivanje greenwich satnog kuta trai dodatnu korekciju v korekciju.
-GHA

..

-Popravak za S*

..

-V korekcija

..

-GHA

..

-Pretpostavljena duljina

...

-Mjesni satni kut

Prvo, vadimo greenwich satni kut Mjeseca. Takoer vadimo i v-korekciju.

Raunanje deklinacije za Mjesec slino je kao i za Sunce i zvijezde. Ulazimo na
dnevne stranice godinjaka kako bi izvadili deklinaciju i d - faktor.

Deklinacija( )

-d korekcija(d)

-Prava deklinacija(true)

43

Nakon vaenja deklinacije i d - faktora idemo u tablicu korekcija za porast i

vadimo d - korekciju na osnovu d - faktora. Vano je paziti na pravilan predznak
koji ovisi o tome da li deklinacija raste ili pada. Predznak korekcije se ne odreuje
ovisno o tome da li d - faktor raste ili pada.
Potrebno je zapamtiti da je d - faktor analogan interpolacijskom faktoru; on
omoguava ispravljanje deklinacije. Zbrajanjem tabline vrijednosti deklinacije i d korekture dobivamo pravu deklinaciju. Nakon to smo odredili mjeseev greenwich
satni kut, deklinaciju, izraunavamo mjeseev satni kut i odreujemo pretpostavljenu
irinu. Azimut i V izraunavamo kao kod Sunca i zvijezda.
4.3. RAUNANJE POZICIJE POMOCU PLANETA
Postoje etiri navigacijska planeta: Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Raun
pozicije pomou planeta je slian raunu za Sunce ili zvijezde uz neke bitne razlike.
Visina
prava
Nebesko tijelo
Ki (indeks correction)

Dep

Suma

Visina prividna

Refrakcija (Altitude correction)

Dobivanje i zbrajanje pogreke za depresiju i greke indeksa je isto kao i prije.

S visinom osmotrenom ulazimo u tablicu za odreivanje popravke za refrakciju za
zvijezde i planetu na prvoj stranici nautikog godinjaka. Korektura za horizontalnu
paralaksu se ne primjenjuje u raunu za planete. Raunanje greenwich satnog kuta, je
slino kao prethodno:
Tab. GHA
Popravak S

..

V-korekcija

S (GHA)

Pretpostavljena duina

Mjesni satni kut planeta

..

Jedina razlika izmeu Sunca i planeta prilikom raunanja greenwich satnog

44

kuta je u primjeni v-korekcije u raunu za planete dok je ostatak identian. Ova se

korekcija rauna u tablicama za popravak porasta satnog kuta u stupcu v ili d
korekcija u Nautikom godinjaku.

-tablina deklinacija ( )

..

-d-korekcija

..

-prava deklinacija ( )

Tablinu vrijednost deklinacije proitamo izravno iz godinjaka, d korekcijski

faktor se nalazi u dnu stupca za planetu,^provjerimo da li deklinacija planete raste
ili pada; ako raste d korekcija je pozitivna a u suprotnom je negativna. Sljedee
,ulazimo u tablice sa d-korekcijskim faktorom i vadimo odgovarajuu d- korekciju.
Raunanje visine raunate i azimuta je isto kao i kod zvijezda.

45

ZAGLAVAK

Modernizaciom i tehnolokim napretkom u 21. st. te svakodnevnom

proizvodnjom sve skupljih i kvalitetnijih navigacijskih pomagala kao to su
elektronske karte i sustavi za globalno pozicioniranje, namee se pitanje dali su nam
astronomske metode dobivanja brodske pozicije pomalo zastarile? Da li sekstant i
nautiki godinjak postaju prolost. Sumner metoda danas nema praktinu primjenu ali
ima veliko povijesno znaenje, stoga jer se dosta koristila. Duinska i sirinska metoda
su komplementarne i danas se ne primjenjuju u praksi. Duinska se metoda manje
koristila od irinske, zato sto sva nebeska tijela prolaze kroz opaacev merdijan u
odreenom trenutku, dok samo neka prolaze kroz prvu okomicu. Smatram da
navigator mora poznavati sve mogunosti dobivanja pozicije. Nakon sto izgubimo
kopno iz vidokruga i iskljuimo elektronike sustave, astronomska nam navigacija
ostaje jedino sredstvo za dobivanje brodske pozicije. Koliko god ureaji bili bri i
napredniji od ovjeka, ipak imaju jednu manu, a to je stalan izvor napajanja. Drugim
rijeima, bez obzira koliko tehnoloki napredovali, astronomska navigacija uvijek mora
biti prisutna na navigacijskom mostu.

46

LITERATURA
Bud, R. i Warner, D.J.:An Historical Encyclopedia, New York and London, 1988.god.
Klarin, M: Astronomska navigacija, kolska knjiga,Zagreb, 1998. god.
Lipovac, M: Astronomska navigacija, Hidrografski institut, Split, 1981. god.
Mileti, T: Usmeno priopenje, Split, 1999. god.

47

48