dr.

Zalkida Hadibegovi
Nedim Muji
Valentina Mindoljevi

ASTRONOMIJA
(Prirunik za nastavnike i studente)

Sarajevo
2009

Predgovor
Kao doprinos obiljeavanju Meunarodne godine astronomije za 2009. godinu (IYA 2009),
proglaenu od strane UN i Meunarodne astronomske unije (IAU) iji je slogan Na tebi je
da otkrije svemir pripremila sam prijedlog projekta i aplicirala za grant koji je omoguila
Ambasada Sjedinjenih amerikih drava (SAD) u Bosni i Hercegovini, a financiranje Vlada
SAD. Grant 800-08-GR-041 je realiziran u periodu novembar 2008. maj 2009. godine.
Osnovni cilj je bio da se kroz razliite oblike rada kao to su : predavanja, radionice,
promatranje nonog neba i praktian rad osposobe nastavnici fizike kako bi se mogli ukljuiti
u vannastavni rad s uenicima u podruju astronomije. U Bosni i Hercegovini prema
zvaninim Nastavnim planovima za osnovnu kolu i srednje kole astronomija nije ukljuena,
a prije 2005. godine nije bilo takvog predmeta u programimam nastavnikih studija fizike,
zbog ega je veliki broj nastavnika fizike bez potrebnog znanja i vjetina da bi mogli voditi
bilo kakav oblik nastave iz astronomije. Na ovaj nain, kroz jedan neformalni oblik
obrazovanja, znaajan broj nastavnika (oko 50) je imao priliku da stekne potrebna znanja i
kompetencije i da se aktivno ukljui u popularizaciju astronomije u bosanskohercegovakim
kolama. Najvei broj nastavnika pripada kolskom sistemu Kantona Sarajevo, ali je
zastupljen i odreeni broj nastavnika iz drugih kantona Federacije BiH.
Najznaajnije bi bilo da nastavnici, koji su dobili poetnu obuku, nastave sa samoedukacijom
i aktivnostima na uvoenju sekcija ili klubova iz astronomije u svojim kolama ili sredinama
gdje ive.
Zahvaljujem se koautorima na ovom priruniku za svu pomo pri realizaciji ovog projekta,
mladom kolegi Nedimu Mujiu, asistentu na Prirodno-matematikom fakultetu Sarajevo i
kolegici Valentini Miondoljevi, profesorici fizike iz Mostara i studentici postdiplomskog
studija na Odsjeku za fiziku Prirodno-matematikog fakulteta Sarajevo. Zahvaljujem se
Damiru Avdiu, viem laborantu na Odsjeku za fiziku (PMF Sarajevo) bez ije strune i
tehnike pomoi ne bismo ovako uspjeno realizirati ciljeve projekta, a posebno dijela koji se
odnosi na praktian rad i promatranje neba teleskopom.
Najveu zahvalnost upuujem Amerikoj ambasadi u Sarajevu koja nam je omoguila
koritenje ovog granta kroz koji je i ovaj prirunik bilo mogue pripremiti i dati na koritenje
ne samo participantima u ovom projektu nego i zainteresiranim studentima i uenicima iji su
nastavnici bili ta spona.

Zalkida Hadibegovi

Sarajevo, decembar 2008.

I DIO
1. ASTRONOMIJA I STARE CIVILIZACIJE
UVOD
Astronomija je najstarija prirodna nauka koja povezuje spoznaje o svijetu, okolini i
kretanju i kao takva razvijala se uporedo sa razvojem svijesti ovjeka o prostoru i vremenu i
imala znaaj i utjecaj za razvo ostalih prirodnih nauka. Pitanje veliine Zemlje na kojoj ovjek
boravi, promjene koje se dogaaju u prostoru izvan Zemlje i kretanja tijela u prostoru i
vremenu, opaena sa Zemlje, su pitanja koja su zaokupljala ovjeka od trenutka kada je poeo
da misli. Matematika znanja i pismenost bili su nuni uvjeti da se astronomija razvije kao
znanost. Kada je ovjek postao svjestan da posjeduje pomagalo za raunanje-svoje prste na
rukama, razvio je brojni sistem sa osnovom deset, a kombinirajui opaanje, brojanje i
zapisivanje zapoeo graditi astronomiju kao znanost u krilu drevnih civilizacija koje su
postojale na Zemlji i ija svjedoanstva danas nalazimo zapisana hijeroglifima, klinastim
pismom i na raznim crteima, koji u osnovi nose i simboliku koja se odnosi na astronomiju.

Slika 1. 1. Umjetnika vizija predstavljena na slici Svemir i ovjek

Astronomija1 je jedna od najstarijih prirodnih znanosti2 iji predmet izuavanja su

nebeska tijela. Na samom poetku razvoja astronomija se bavila dnevnim kretanjem Sunca,
kretanjem zvijezda i Mjeseca, da bi se kasnije bavila i planetama. U moderno vrijeme
astronomija izuava postanak, prirodu, kretanja nebeskih tijela i njihove interakcije.
Astronomiju moemo podijeliti na klasinu i modernu. Klasina astronomija ima etiri grane.
To su sferna, praktina, teorijska astronomija i nebeska mehanika. Moderna astronomija se
dijeli na pet grana: kozmogonija, kozmologija, zvjezdana (stelarna) astronomija, astrofizika i
radioastronomija.
Sferna astronomija se bavi istraivanjima relativnih poloaja i kretanja nebeskih tijela
uz primjenu sferne trigonometrije, dok se praktina astronomija bavi opaanjem poloaja i
1

Grki naziv za nauku o zvijezdama je .

Podaci o astronomskim idejama sreu se u kineskoj povijesti znanosti jo iz 2857. godine stare ere (vidjeti u
Opoj enciklopediji Jugoslovenskog leksikografskog zavoda, A-Bzu, str. 281.).
2

kretanja nebeskih tijela i instrumentima za opaanje i mjerenje. Teorijska astronomija se bavi

prouavanjem putanja nebeskih tijela i konstrukcijom modela koji opisuju precizno ono to se
moe opaati i mjeriti u svemiru. Nebeska mehanika je grana koja se bazira na temeljnim
zakonima klasine (Newtonove) mehanike i teorije gravitacije.
Dvanaest stoljea prije pojave Kopernika voena je intelektualna borba za rjeavanje
problema koji su se odnosili na definiranje podruja istraivanja i poloaja astronomije pri
klasifikaciji znanosti, metoda izuavanja u astronomiji i njene uloge u drutvu. Znanost
drevnih civilizacija kakve su egipatska, babilonska, kineska, indijska i staroamerike
civilizacije, razvijala je opaaku astronomiju, a kasnije je helenistika znanost proizvela
matematiku i tehniku astronomiju3 koja je u okviru opservabilnih mogunosti bila sposobna
za predvianje poloaja planeta i opisivala efekte kretanja nebeskih tijela. Odvojeno od
astronomije razvijala se prirodna filozofija koja je trebalo da odgovori na pitanja o uzrocima
kretanju tijela opaanih sa Zemlje i posljedicama takvih kretanja, ali na razini teorije
utemeljene na opim principima. Razliiti ciljevi dvaju podruja, jednog baziranog na
prirodnoj filozofiji i drugog na matematici inile su da astronomija bude tretirana, pred samu
pojavu Kopernika i njegovih revolucionarnih ideja, kao znanost koja je koristila razliite
metode za ostvarenje postavljenih ciljeva, a bila djelimino matematika disciplina, a
djelimino i prirodno filozofska odnosno fizika. Matematika astronomija je zavisila od
geometrije i relacija meu brojevima, mjerenju uglova i udaljenosti s ciljem da se odrede
veliine, oblik i brzina objekata na nebu. Prirodna filozofija je zavisila od shvatanja sutine,
prirode kretanja, materijalnosti tijela i oblika tijela. Ali ispred svih je bila promatraka
astronomija bez ijeg dugotrajnog biljeenja i stvaranja baze podataka ni matematika
astronomija ni prirodna filozofija ne bi se mogle razvijati. Dakle, cilj astronoma gledajui
kroz povijest bio je izgraditi matematiki model, jednostavan i taan, da moe predvidjeti
pojave i poloaje tijela na nebu, ne vodei rauna o uzrocima koji dovode do nejednolikog
kretanja nego da pronau i unaprijede matematiki model koji e biti u stanju to opisati i
predvidjeti. Prirodni filozofi su se bavili pitanjima uzroka kretanju tijela u svemiru i traenju
opih principa na temelju kojih e ta kretanja biti objanjena. Metodologija astronoma na
jednoj strani i prirodnih filozofa na drugoj bila je razliita, a pojava drugaijih ideja u
Kopernikovoj teoriji vodila je ka raspravama o poloaju astronomije u sistemu znanosti koje
su vodile ka uklanjanju tih razlika, koje su postojale meu njima stoljeima.
Srednjevjekovna znanost se razvijala na temeljima helenistike, a u kasnijem periodu i
arapsko-islamske misli. Dugi niz stoljea Aristotel je bio veliki autoritet koji je zastupao
geocentrine ideje. Njegova prirodna filozofija zasnivala se na strukturi svijeta izgraenom od
sfera u ijem se centru nalazila nepokretna Zemlja i sama sfernog oblika. Sfere su imale
karakter tijela, kretale su se i imale uzrok kretanja u prvom pokretau. Za razliku od svog
uitelja Platona koji je smatrao da su uenjaci pravi astronomi samo oni koji su otkrili
nebeske sfere i njihovu harmoniju, a ne oni koji promatraju izlaske i zalaske tijela na nebu,
Aristotel je isticao upravo vrijednost promatrake aktivnosti astronoma.
Uloga astronomije u drutvu uope je toliko znaajna da su sa astronomijom bile
povezane arhitektonsko-graevinske aktivnost starih naroda, a svjedoanstva nalazimo na
razliitim mjestima na Zemlji, starim vie od 4000 godine kao to su Stounhend
(Stonehenge) u Velikoj Britaniji ili piramide u Egiptu.
Opaanje pojava u prostoru, a naroito uloge Sunca i Mjeseca u ivotu ovjeka, stari
narodi su dovodili u vezu sa boanskim djelovanjem i egzistencijom raznih bogova koji su
imali utjecaj na ivot na Zemlji. Kada je rezultate svojih opaanja ovjek poeo zapisivati,
tada je i zapoeo razvijati astronomiju kao znanost. Promatranje, brojanje i zapisivanje je
3

Ne samo u helenistikoj matematici, astronomija je tretirana matematikom granom i kod arapsko-islamskih

astronoma. Tako at-Tsi u jednom svom djelu navodi da je jedna od grana matematike astronomija, a na isti
nain je klasificira i al-Afgani.

omoguilo razvoj astronomije koja je nastojala zadovoljiti odreene potrebe ovjeka da

spozna svijet u kojem ivi i da pronae naine da taj svijet razumije, a odreene pojave i
predvidi. Astronomija je pomogla da se razvije svijest o utjecaju jednih tijela na druge u
prostoru i vremenu, kao to je utjecaj Sunca na ivot na Zemlji, periodinost pojava u
svemiru, ili pak smjena svjetla i mraka vodila je do usklaivanja svakodnevnih aktivnosti
ovjeka sa prirodom. ovjek je kroz povijest imao potrebu da razumiju promjene u okolini
koja ga okruuje, a kada je spoznao da se neke pojave odvijaju bez njegova utjecaja odgovore
je nalazio u poetku u boanstvima, a kasnije je, gradei kritiki odnos prema pojavnom
svijetu, traio zakonitosti i nastojao da osim razumijevanja izgradi i nain tumaenja i
predvianja to je vodilo sigurnim putevima od filozofije koja je u svom krilu sadravala
mnoge za nas danas samostalne znanosti, kao to su astronomija i fizika.

1. 1. Prehistorijska astronomija

Prvi tragovi, koji svjedoe o zanimanju ovjeka za astronomiju, naeni su u peinama gdje su
ljudi u poetku ivjeli da zadovolje jednu od svojih osnovnih potreba, potrebu da imaju
sklonite. Jedna od najznaajnihih lokacija koje potvruju postojanje da je ovjek imao
spoznaje o svijetu u kojem je ivio stara je oko 15000 godina. Pronaena je 1940 godine u
Pirinejima, u Jugozapadnoj Francuskoj, u brdovitom podruju Lascaux Manor. U Lascaux
peinama (ima ih oko 130) naeni su brojni crtei i slike prehistorijskog ovjeka. Na Slici 1.
prikazana je ivotinja (vrsta konja) iznad koje se nalaze take koje predstavljaju faze Mjeseca.
Naene su i druge umjetnike kreacije praovjeka u kojima se pojavljuju elementi lunarnog
kalendara i potvrda da je Mjesec bio predmet promatranja i biljeenja za ovjeka iz tog
perioda.

Slika 1. 2

Slika1. 3

Jedan poznati objekt iz davnog doba je Stounhend (Stonehenge), koji se nalazi u Junoj
Engleskoj (Salisbury), na jednom otoku, a kako nikakvih pisanih tragova o ulozi ovog zdanja
nema pretpostavka je da predstavlja megalitske ostatke astronomske opservatorije, stare oko
4000 godina (Slika 1.2). Gerald S. Hawkins je 1965. godine napisao uvenu knjigu o
Stounhendu kao svojevrsnom astronomskom kalkulatoru. Prema ovom autoru Stounhend
pokazuje vrijeme po solarnom i lunarnom kalendaru. Danas se zna da su graditelji i korisnici
Stounhenda mogli predvidjeti pomraenja Sunca u 56-godinjem ciklusu. Ako se zna da je

Metonov4 ciklus oko 19 godina onda je ovo samo 1 godinu manje od njegove trostruke
vrijednosti. Britanski astronom Fred Hoyle razvio je teoriju da se Stounhendovi kameni
blokovi mogu postaviti u takve relativne poloaje Sunca i Mjeseca tako da oznaavaju
godinu pomraenje Sunca. Zanimljiv je i jedan dio Stounhenda (Heel Stone) iznad kojeg se
pojavi Sunce tano na dan ljetnjeg solsticija. Inae do danas se nije sasvim spoznalo za to je
sve koristio megalitski sistem Stounhend, ali je sasvim jasno da je imao funkciju
astronomskog objekta.
U podruju Mesopotamije, izmeu Tigrisa i Eufrata ivjeli su prije oko 10000 godina
Sumeranci. Oni su uveli glinaste ploice, a primjerci koji se nalaze u Britanskom muzeju
datiraju iz sedmog stoljea prije nove ere, a pripadale su biblioteci Asirskog kraljevstva i
smatra se da su kopije glinenih ploica Sumeraca.

Slika 1. 4 (Glinena ploica)

Slika 1. 5. (Kamena struktura u Italiji)

U Evropi se nalazi kamena struktura za koju se pretpostavlja da datira iz perioda X-VIII

stoljee p.n.e. (Slika 1.4.) U Italiji, u blizini grada Fossa (kod mjesta Abruzzo) nalaze se
veliki kameni dijelovi poreani u obliku krugova i dvije prave linije postavljene u smjeru
istok zapad. Simboliziraju smjer dnevnog kretanja Sunca, to je bilo jedna od glavnih
astronomskih preokupacija ljudi iz tog perioda. Izlazak Sunca na istoku i zalazak na zapadu,
bila je i religijska premisa tih ljudi i vjerovanje u slian ciklus ovjeka, koji se raa i umire
kao i oboavano Sunce.

1. 2. Razvoj astronomije u staroj egipatskoj civilizaciji

U staroj egipatskoj civilizaciji astronomija se poinje razvijati da zadovolji potrebe
stanovnika Egipta da razumiju i predvide poplave Nila, za njih najznaajnije dogaaje u toku
godine. Poplave su u podrujima oko velike rijeke donosile bujan ivot prirode i omoguavale
opstanak ovjeka, to je osnova za njihov znaaj. A pojave koje su opaali na nebu stari
Egipani dovodili su u vezu sa boanstvima, kao to su bog Sunca kojeg su zvali Ra kada je u
zenitu, a Atum kada je zalazilo. Oziris je bio bog plodnosti, rastinja i zagrobnog ivota, Tot,
je bio bog mudrosti, vremena, matematike, astronomije i tehnike ali i magije, u bog vjetra i
zraka, itd. Na Slici 1.5 je kao prvi s lijeve strane predstavljen bog Sunca i neba Ra-Harakhte,
a etvrti lik je bog Sunca Ra koji je predtstavljan sa sa diskom iznad glave. Prema jednoj
4

Meton je grki astronom koji je uveo Metonov ciklus u kojem se pojavljuje pomraenje. Taj ciklus iznosi
18,61 godina, a trostruka vrijednost 55,83 godina.

legendi ljudi su nastali iz suza boga sunca Ra. Stari Egipani su smatrali da su zvijezde due
mrtvih koje slue bogu Sunca (Ra). Venera (zvijezda Danica) sluila je boga Ra. Svemir je za
Egipane bio ispunjen okeanom (Nun), koji je bio kao kosmiko jaje-bez povrine, a potpuno
je ispunjavao svemir.

Slika 1. 6 (Crte boga Sunca)

Razvoj astronomije u egipatskoj civilizaciji danas sudimo po sadrajima koji se nalaze

u grobnicama i hramovima, uklesani u kamenu ili prema zapisima na papirusu ije porijeklo
see u vrijeme od vie od 4000 godina.
Nebo, koje su Egipani vidjeli sa nepokretne Zemlje, podijelili su na 36 dijelova koji
se nazivaju dekani5 (Slika 1.7), a sadravali su objekte povezane sa raznim boanstvima.
Svaki dekan je izlazio u zoru, svakih 10 dana u toku godine. Sah je bio 36.-ti dekan, a
predstavlja sazvijee koje je danas poznato kao Orion. Tablica sa dekanima, koja se nalazi u
jednoj grobnici u Luksoru, svjedoi o znanjima koja su posjedovali Egipani. Egipani su
poznavali pet planeta (Merkur, Mars, Venera, Jupiter i Saturn), Mjesec, Sunce i Sopdet
(Sirius) koji je bio njihov 37. dekan. Kao glavni centar istraivanja u astronomiji spominje se
hram boga Sunca u Heliopolu gdje su se bavili i biljeenjem pojava pomraenja Sunca i
Mjeseca, prouavali ih i pokuavali da ih predviaju.
Egipani su promatrali i pratili kretanja zvijezda i pojave na nebu, prije oko 7000
godina, to svjedoe megaliti pronaeni u Sahari (mjesto Nabt, istono od Nila), a slini su
Stounhendu ( njihov poloaj odgovara poloaju Sunca za vrijeme ljetnog solsticija).

Slika 1.7. (Dekani rasporeeni u kolone)

Dekani su dobili naziv prema vremenskom intervalu od 10 dana kada su se u toku godine pojavljivale odreene
grupe tijela ije izlaske na nebu su opaali u zoru.

Osim 25 sazvijea, Egipani su poznavali i meteore, a za mjerenje vremena koristili

su mjeseev (lunarni) kalendar. Od instrumenata za mjerenje vremena poznavali su vodeni sat
za mjerenje vremena nou i sunani sat za dnevno mjerenje. Sunani sat je bio u obliku tapa
koji su obino postavljali u smjeru istok-zapad i na kojem se nalazila satna skala po kojoj se
kretala sjenka vertikalnog iljka postavljenog u sredini sata (Slika 8.). Sredinu dana (podne)
karakterizirala je sjenka iljka koja je padala u njegovoj neposrednoj blizini.

Slika 1.8 (Sunani sat iz starog Egipta)

Egipani su koristili kalendar iju osnovu je inila godina koja je imala 12 mjeseci, a
svaki mjesec po 30 dana. Svaki poetak godine predstavljao je posebnu svetkovinu. Da se
uskladi vrijeme sa sunevim kretanjem, rezultiralo je dodavanjem 5 dana, to je padalo na dan
19/20 jula. Godina je bila podijeljena na 3 godinja doba sa nazivima akhet, peret i ema koji
su oznaavali vrijeme poplava, klijanja i sue. Svako godinje doba imalo je 4 mjeseca, a
svakih 40 minuta nou pojavljivali su se dekani to je omoguavalo da mjere vrijeme i nou.
No su dijelili na 12 sati, od veernjeg do jutarnjeg sumraka, pri emu je trajanje sati
nejednoliko i zavisilo je od godinjeg doba. Egipani su uveli i sotiki ciklus, koji predstavlja
ciklus 1460 godina, nakon kojeg se poklapa poetak nove godine i izlazak Siriusa.
Uz astronomiju u Egiptu se razvijala i astrologija koja nije imala prirodno-znanstvenu
dimenziju nego se koristila za proricanje sudbine na temelju poloaja objekata na nebu.
Veliki broj astronoma bavio se i astrologijom, a poznavali su i zodijak (to svjedoi
prisustvo crtea na stropu Ozirisova hrama u Denderi, na kojem su prikazani dekani i
sazvijea (Slika 9.). Postoji evidencija da su osim opservatorije u Heliopolisu postojale
opservatorije u Denderi i Memfisu.

Slika 1. 9 (Sazvijea iz Dendere)

Slika 1. 10. (Crte Venere u starom Egiptu)

Egipani nisu napravili reformu kalendara iako su imali spoznaje da se treba na svakih
365 dana u godini dodati jedan dan. Oni su ostavili Aleksandrijcima da reformiraju kalendar,
koji je star vie od 47 stoljea.

10

1. 3. Razvoj astronomije u Babilonu

Doline rijeka za stare civilizacije su bile znaajne za ivot i razvoj. Kao to se u
bogatoj dolini uz rijeku Nil razvila egipatska civilizacija, tako se nezavisno od nje razvila
jedna druga civilizacija u dolini rijeka Eufrata i Tigrisa, u Mesopotamiji. Na tom podruju su
se smjenjivale razne vlasti poev od Sumeranaca, Babilonaca, Asisraca i Perzijanaca. U
gradovima Ur, Nisur, Lagu, Babilon i Niniva nicala je civilizacija ije tekovine seu i do nas.
U ovim gradovima stvarana su znanja, u Mesopotamiji je nastalo klinasto pismo, a zapisi iz
tog perioda su sauvani na glinenim ploicama. Babilonci su primjenjivali metodu opaanja.
Koristili su posebna mjesta poznata kao visoke babilonske kule sa kojih su opaane pojave u
svemiru, ali i mjesto gdje se nastojalo opaeno razumjeti i objasniti.
Danas se pretpostavlja da su u Babilonu ivjeli u VIII stoljeu p.n.e. Sumeranci.
Njima se pripisuje izum pisanja na glinenim ploicama (cuneiform). Dugo se nije znalo o
ovim ploicama, a misteriju oko njih je razotkrio u XIX stoljeu George Smith iz Londona,
poto ih je deifrirao.
Prije skoro 5000 godina Babilonci su smatrali da su zvijezde prikaene na nebeskoj
sferi, da su nepokretne, ali da se zajedno sa nebeskom sferom kreu od istoka ka zapadu.
Babilonci su objekte u svemiru, koje su mogli opaati, grupirali u skupine-sazvijea i dali im
imena ime su stvarali svoj katalog zvijezda. Dnevno kretanje neba, koje su pratili uz kretanje
Sunca od istoka ka zapadu, dovodili su u vezu sa izlascima i zalascima zvijezda. Babilonci su
koristili kalendar u kojem je godina imala 12 mjeseci, a svaki mjesec po 30 dana. Uveli su i
jedinicu za mjerenje vremena od 7 dana tj. sedmicu/tjedan, koja se dovodi u vezu sa 7 za njih
najvanijih tijela na nebu: pet planeta, Sunce i Mjesec. Svakom poznatom tijelu na nebu
pridruili su dan u tjednu tako to je Suncu pripadala nedjelja, Mjesecu ponedjeljak, Marsu
utorak, Merkuru srijeda, Jupiteru etvrtak, Veneri petak i Saturnu subota6. Babilonci su osim
dekadskog brojnog sistema uveli i seksagezimalni, sa osnovom 60. Ideja je sadrana u broju
360 kao broju dana u godini, a stvorila je i osnovu za jedinice za mjerenje uglova, obzirom da
se svaka krunica moe izdijeliti po svojoj duini na 6 poluprenika, a svakom dijelu kruga
izmeu takvih poloaja poluprenika odgovara 60 stepeni. Na istom konceptu funkcionira
ideja da stepen ima 60 minuta, minuta 60 sekundi. Slino je i sa jedinicama za vrijeme koje su
i danas u upotrebi i sa osnovom 60 (sat, minuta i sekunda). Dan je trajao 12 sati, a dan i no
24.
Babilonci su smatrali da je sistem svijeta geocentrini, sa pet planeta u prostoru izvan
Zemlje. Kao i Egipani, Babilonci su svakoj planeti pridruili boanstvo: Merkuru je
odgovaralo boanstvo flore i pismenosti pa su ga nazivali Nabu, Veneru su zvali Itav i
Dilbat, Mars je bio Nergal prema boanstvu rata, gladi i podzemlja, Jupiter je bio Marduk, a
Saturn je dobio ime Ninurta prema Bogu poljoprivrede. Same planete Babilonci su zvali
lutajuim ovcama (bibbu), a sistematski su poeli biljeiti pojave Venere i Marsa na nebu,
stvarajui tablice (tablice kralja Amazaduga iz oko 1700. godine prije nove ere (p.n.e.)).
Babilonci su ekliptiku podijelili u dvanaest dijelova, a svakom dijelu je odgovarala kutna
podjela od 300. Mjerili su udaljenost Mjeseca i planeta i koristili mjeru koju su nazivali e
koja je 1/72 dijela stepena. Imali su nama poznatih 12 sazvijea zodijaka kojima su dali
svoja imena, od kojih se ta imena po znaenju podudaraju sa dananjim (lav, korpion, ovan,
blizanci i vaga i dr.).
Osim biljeki o promatranju neba klinastim pismom na glinenim ploicama to je
stvaralo osnovu za stvaranje astronomskog alamanaha (dnevnika) i kataloga zvijezda,
Babilonci su koristili i astrolabske ploe na kojima su bila ucrtana 3 koncentrina kruga,
podijeljeni sa 12 poluprenika koji su dali 36 polja u koja su ucrtavali simbole-imena i
6

Suvremeni nazivi dana u tjednu su u engleskom, talijanskom i drugim jezicima i danas u upotrebi (Sunday,
Venerdi, Lunedi, Monday i sl.).

11

upisivali brojeve pridruene odreenim sazvijeima. Pojave pomraenja Sunca i Mjeseca su

dobro poznavali i mogli su ih predviati.
Dan je kod Babilonaca poinjao u sumrak, a sadravao je jedinice za vrijeme koju su
nazivali kipsu. Sunev kipsu je vrijeme koje protekne dok se Sunce pomjeri za 300, a sati su
kao i kod Egipana nejednaki sati, ija duina odgovara razliitom vremene u toku godine.
Babilonci su koristili lunarni kalendar, a lunarni mjeseci od 29 i 30 dana su se naizmjenino
smjenjivali. Problem je predstavljalo usklaivanje duine lunarne sa sunevom godinom te su
razvili lunisolarni kalendar tako da su dodavali jedan mjesec. To dodavanje nije bilo
ujednaeno u poetku, ali je kasnije, za vrijeme perzijanaca uvedeno dodavanje mjeseca
poslije estog ili dvanaestog lunarnog mjeseca i tako formirali ciklus od 19 godina u kojem za
235 lunarnih mjeseci odgovara 19 sunevih godina. Vrhunac razvoja drutva u Mesopotamiji
datira iz perioda prije oko 2500 godina, ali kao i u drugim
oblastima i pored znaajnih doprinosa imali su
praznovjerne predodbe o tijelima u svemiru pa i samoj
Zemlji koju su smatrali da je ploa koju nose slonovi, oni
vezani za kornjau i kornjaa za zmiju koja pliva na
beskonano velikom moru.
Znaajno je istaknuti da je Perzijance u Babilonu
smijenio Aleksandar Veliki iz Makedonije koji je
babilonsku nauku i kulturu pripojio grkoj. Tako su grki
astronomi preuzeli imena sazvijea od Babilonaca, to je
i
Slika 1. 11. Aleksandar Veliki
danas u upotrebi. Razvili su i njihovu ideju mjerenja (556-323 p.n.e.)
vremena nou vodenim satom (klepsidrom).
1. 4. Razvoj astronomije u staroj kineskoj civilizaciji
U treem stoljeu stare ere zapoinje kineska promatraka aktivnost u astronomiji, sa
dugotrajnim zapisivanjem opaenih dogaaja i promjena. Kineze su kao i ostale narode
najvie zanimale pojave pomraenja Sunca i Mjeseca. Astronomija je u Kini imala znaajnu
drutvenu ulogu, a ona je bila znanost pod patronatom drave. Za vrijeme nekih vladara kao,
to je car Jao (2356-2255 p.n.e.) astronomi su imali znaajan drutveni poloaj u njegovoj
administraciji. U vrijeme dinastije ou (1027-256 p.n.e.) astronomija je bila u podruju strogo
uvanih dravnih tajni, a u slubenim spisima pojedinih dinastija postoje mnogobrojni zapisi
iz astronomije.

Slika 12. Slika prikazuje jedno od deset kineskih sunca koje prolazi nebom

Dakle Kinezi su pridavali astronomiji znaajnu ulogu pridruenu vladajuim elitama.

Posebno obrazovani su bili manadrini koji su bili povezani s astronomima koji su imali
zadau da objavljuju kada nastupa prvi dan mjeseca i da predviaju pomraenja. Kineski
astronomi su imali su status carskih slubenika. Sastavljali su almanahe, usklaivali razliku
izmeu lunarne i solarne godine, predviali pomraenja Sunca, razvijali naine prorauna,
sastavljali kalendare. Promatranja neba astronomi su obavljali sa vrha tornja u posebnim
objektima koji imaju karakter opservatorija (zvjezdarnica), a najstarija je u Pekingu iz VI
12

stoljea. Najpoznatiji kineski astronomi su: an Heng iz I/II stoljee iji je najvei doprinos
to je ispravio kalendar i uskladio ga sa godinjim dobima. On je izradio i obrtnu planisferu, a
ostavio je i biljeke o klepsidri. Njegovo djelo Hun-i i sadri tekst o obliku neba i Zemlje i
geocentrinom sistemu svijeta koji su zastupali Kinezi. Kasnije se pojavio Tsu ung i (430501. )koji je tano izraunao vrijeme solsticija, mjerenjem Suneve sjene u podne. an Sui,
budistiki sveenik i astronom iz doba dinastije Tang (VII/VIII stoljee) opisao je prividno
kretanje planeta u odnosu na udaljene zvijezde. Poznat je i en Kua (1031-1095.) po prvom
zapisu o kompasu, ali i drugim temama iz astronomije i fizike. U vrijeme Kublaj kana radila
je opservatorija u Pekingu gdje je istaknuto mjesto zauzimao astronom Gou ouding.
Koriteni su razni astronomski instrumenti kao to su armilarne sfere, astrolabi, planisfere i
sunani satovi. Planisfera je bila izdijeljena tako to je sadravala 365,25 dua-kineskih
jedinica za ugao to je bilo u vezi sa smatranjem da se Sunce kree meu zvijezdama i pojavi
se kod iste zvijezde nakon 365,25 dana, a kree se stalnom brzinom.
Interes starih Kineza za astronomiju postojao je i ranije, a oko 4000 p.n.e. otkrivene
su zvjezdane karte urezane u stijenu. Kinezu su vjerovali da kretanje objekata i pojave koje se
mogu opaati na nebu, koje oni vide sa Zemlje, utjee na ljude na Zemlji. Utjecaj neba na
ivot ljudi vodi ka astrologiji koja i u Kini ima dodirnih elemenata sa astronomijom.
Najvaniji izvori o stupnju razvoja kineske astronomije su almanasi koje su objavljivali
kineski carevi u starom vijeku i sve do srednjeg vijeka. Osim vjerske, politike i drutvene
uloge imali su i znanstvenu ulogu. Stoljeima su sistematski biljeeni na osnovu promatranja
dogaaja na nebu grupiranih u etiri skupine: prva se bavila biljeenjem pojava koje se
odnose na Zemlju i Mjesec, druga komete i meteore, trea na zvijezde goste (nove, supernove,
komete i meteore) i etvrta skupina su odnosila na aurore i duge. Osim najbrojnijih zapisa o
pomraenjima Kinezi su ostavili dokaze da su poznavali kiu meteora, Suneve pjege, a
sastavljali su i zvjezdane karte kakva je dunhuanska karta koja potie iz 7. stoljea. Kinezi su
se razvijali kao drutvo nezavisno od ostalih civilizacija te neka njihova otkria dolaze dosta
kasnije nego kod drugih starih civilizacija. Primjer je pojava precesije Zemlje koju su Grci
znali u 2. stoljeu p.n.e. a Kinezi tek u 4. stoljeu naeg doba. Zvjezdane karte koje su Kinezi
urezivali u kamen nalaze se kao ostaci grobnica ija je starost oko 6000 godina, a prikazuju
etiri sazvijea koje su stari Kinezi poznavali: Zeleni zmaj, Crna kornjaa, Bijeli tigar i
Crvena ptica, a sami su izdijeljeni na pet palaa-znakova. Peto podruje u Crvenoj ptici je
sjeverno cirkumpolarno podruje. Kinezi su poznavali i Mlijenu stazu (nau galaksiju) koju
su nazivali Teen Han (Nebeska ptica), odnosno Tien Ho (Zvjezdana rijeka). Najstarija
poznata zvjezdana karta je dunhuanka zvjezdana karta iz 6. stoljea napravljena na papiru
koji su Kinezi izumili i sadri sliku neba sa 1345 zvijezda koje se nalaze u 257 sazvijea,
podijeljeno na 12 dijelova (prema 12 dijelova kineske godine).

Slika 1. 13 (Dunhuanska karta (iz vremena Tang dinastije)

13

Kinezi su biljeili i druge pojave na nebu kao to je pojava novih i supernovih,

okultacije zvijezda (nestajanje iz vida zbog zamraivanja Mjesecom). Najstariji zapis o novoj
potie iz 1. stoljea p.n.e.., a u 4. stoljeu su Kinezi zabiljeili novu zvijezdu (mogue da je to
bila supernova koja je stvorila pulsar).
Mjerenje vremena je bio interes starih Kineza te je izrada kalendara bila posebno
vana za staru kinesku civilizaciju. Kinezi su upotrebaljavali sate i dane za mjerenje vremena.
Kineska godina je lunarna, sa 12 mjeseci (prema 12 Jupiterovih karakteristinih poloaja na
nebu). Jupiter je prolazio kroz 12 skupina zvijezda koje su nazivali : pas, pijetao, majmun,
ovan, konj, zmija, zmaj, zec, tigar, bik, takor i svinja. Ovakav raspored govori da su Kinezi
opisivali redoslijed skupina zvijezda prema onom ta su vidjeli na junom nebu. Stari Kinezi
su mjerili za odreivanje poloaja tijela u sistemu sa dvije koordinate, rektascenziju i
deklinaciju koje pripadaju ekvatorijalnom koordinatnom sistemu koji se upotrebljava tek od
16. stoljea (Tycho Brahe).
Kinezi su smatrali da je Zemlja ravna povrina ili krnja etverostrana piramida koja
je okruena sa etiri mora. Sunce su smatrali da je etvrtasto, dok je nebo okruglo i kree se
kruno, a koristili su etiri strane svijeta. Zemlja, etvrtastog oblika, bila je centar svijetasvemira. U jednom zapisu nalazi se ideja da se Zemlja kree ka zapadu nakon ljetnjeg
solsticija, a da miruje u dane ekvinocija (ravnodnevnice). Kinezi su zabiljeili i prvo
planetarno okupljanje (oko 500 p.n.e.).

Slika 1. 14 (Kineski sistem svijeta)

Jedna od osnovnih filozofskih kola kod Kineza je taoizam koji je vaan za

razumijevanje kineske kozmologije, a baziran je na dualitetu i balansu. To je kineski koncept
yin i yang, dvije suprotne sile u svemiru. Yin predstavlja sve to je hladno, vlano i ensko, a
yang sve to je toplo, suho i muko. I drugi kontrasti su ukljueni kao to su svjetlo i tama
(dan i no). Poetak svijeta je u znaku balansa yina i yanga, ali kasnije se razvija sistem koji
fluktuira izmeu yina i yanga.
Tradicionalni kineski kalendar (jin-jang li) je lunisolaran, a postoji pretpostavka na
temelju legendi da ga je izumio prvi kineski car Hunagdi (uti car) koji je vlada od 26982599 p.n.e.. Suneva godina po starim Kinezima ima 365,25 dana, a da se mlaak pojavljuje
svakih 29,5 dana. Kasnije su trajanje suneve godine odreivali sa veom tanou, a
astronom Ju ongzi je naao da suneva godina traje 365, 2422 dana, 52 sec vie od

14

suvremenog podatka. U samom poetku svoje civilizacije Kinezi su koristili lunarni kalendar,
a usklaivanje lunarne i suneve godine vreno je umetanjem dodatnog mjeseca sa 29 ili 30
dana, a postoje indicije da su i Kinezi razvili metonov ciklus po ugledu na Babilonce. Prvi
lunisolarni kalendar se u Kini slubeno poeo primjenjivati 427 p.n.e., a njegova poetna
taka je dan zimskog solsticija 428. p.n.e., kada se u pono pojavio mlaak. U kineskom
lunisolarnom kalendaru godina je imala 12 mjeseci, a mjeseci su imali po 29 ili 30 dana.
Poetak nove godine padao je na 21. januar ili 21. februar. Godina je sadravala i etiri
godinja doba koja su odreivali prema poloaju Velikih kola (Veliki Medvjed) na nebu.
Ruka velikih kola je u zimu je orijentirana ka sjeveru, u proljee ka istoku, ljeti ka jugu i u
jesen ka zapadu. Kinezi su godinu nazivali nian a mjesec jueki, dan taijang (vrijeme potrebno
da Sunce pree na nebu put od istoka ka zapadu).
Kinezi su koristili seksagezimalni sistem baziran na brojevima 12 i 10. Imali su i vee
jedinice za vrijeme kao to je velika godina (12 godina) ciklus od pet velikih godina (5x12=60
godina) epoha, (60 ciklusa=3600 godina). Mjesec je bio podijeljen na 3 dijela, po 10 dana koji
su nazivali hsun. Dani su bili pridrueni odreenom tijelu kao i kod Babilonaca: nedjelja
Suncu, ponedjeljak Mjesecu itd. Kinezi su koristili dan podjeljen na 12 dijelova i dobili
dvostruke sate koje zovu i, a imena su data prema sazvijeima. Tako je vrijeme od (23-1)h ,
sat koji se zove zi (sat takora), (1-3)h je i ou (sat vola), (3-5) h je i ji (sat tigra), (5-7) h je
sat i mao (sat zeca) , (7-9)h je sat i en (sat zmaja), (9-11) i si (sat zmije), (11-13)h je sat i
vu (sat konja), (13-15)h je i vei (sat ovce), (15-17)h i en (sat majmuna), (17-19) i jou (sat
pijetla), (19-21) i hsu (sat psa) i (21-23) h je sat i hai (sat svinje). U VI/VII stoljee u Kini je
koriten i indijski kalendar, u XIII/XIV stoljeu islamski, a gregorijanski kalendar su Kinezi
prihvatili tek 1911. godine.
Kinezi su koristili razne astronomske instrumente. Najstariji je gnomon (sjenomjer),
tap visine 2,4 m pomou kojeg su odreivali mjesno podne, meridijan i poetak godinjih
doba. Koristei gnomon u 8. stoljeu Kinezi su odredili prenik Zemlje. Poznavali su i
sunani sat (prvi put se spominje 104. godine p.n.e.). U prvom stoljeu nae ere Kinezi su
koristili i vodeni sat-klepsidru za mjerenje vremena nou. Klepsidra sa plovkom i kazaljkom
koristila se i kao planetarij (za prikazivanje kretanja nebeskih tijela), a koristile su se
koordinate ekliptikog sistema.
Kinezi su nebo dijelili na dva naina: prema ekliptici i prema nebeskom ekvatoru. Na
osnovu djela Ku Janga (oko 340-280 p.n.e.) pod nazivom Nebeska pitanja nebo je smatrano
okruglom ljuskom koja se obre i uzrokuje zbog toga kretanja ostalih nebeskih tijela. Nebo
koje je podijeljeno u devet podruja, a osmo (liehsiu) je imalo 28 podruja (kua) koje su
sadravale nepokretne zvijezde. U prvom podruju (taijin) se nalazio Mjesec, u drugom
(enhsing) Merkur, u treem (taibai) Venera, u etvrtom (taijang) Sunce, u petom (yinghuo)
Mars, u estom (suihsing) Jupiter i u sedmom(tianhsiang) Saturn. Kinezi su ee koristili
podjelu neba na etiri dijela ( etiri godinja doba) prema nebeskom ekvatoru sa tri ograde
(ograda zabranjenog ruiastog, ograda vrhovne palae i ograda nebeske trnice). Kinezi su
poznavali kao i ostali stari narodi pet planeta koje su smatrali zvijezdama (hsing). Merkur je
bila zvijzda vode (uihsing), venera je zvijezda metala (dinghsing), Mars je nazivan
zvijezdom vatre huoshing) , Jupiter zviojezdom drvea (muhsing) i Saturn je nazivan
zvijezdom blata (tuhsing). Kinezi su smatrali da je svijet izgraen iz pet elemenata (voda,
metal,vatra, drvo i zemlja) koji su pridrueni planetama Merkuru, Veneri, Marsu, Jupiteru i
Saturnu, respektivno. Zemlja nije imala pridrueni element ili znak.
Kinezi su Sunce smatrali gospodarom istoka koji se kree od istoka ka zapadu u toku
dana, a onda se nou vraa na istok. Putanju Sunca Kinezi su nazivali uti put. Kinezi su
zabiljeili postojanje Sunevih pjega (1. stoljea p.n.e.). U nekim dinastijama vladalo je
vjerovanje da ima 10 Sunca. Mjesec se kao predmet interesa starih Kineza pojavio, kako se
pretpostavlja na temelju zapisa, na poetku 4. stoljea p.n.e.. Kretanje Mjeseca i faze Mjeseca

15

biljeili su dugotrajno i sistematski, a koristili su poloaje Mjeseca za mjerenje vremena. U

jednom starom kineskom djelu (unkiu biljei dogaaje od 8. do 5. stoljea p.n.e.) pomenuto
je 36 pomraenja Sunca, a vano je istaknuti da su razlikovali djelimina i potpuna
pomraenja. Kinezi su u 1. stoljeu otkrili ciklus od 135 mjeseci sa 23 pomraenja to im je
omoguilo i njihovo predvianje.
Kinezi su opaali povremena pojavljivanja kometa i meteora. Nazivali su ih plutajue,
zlokobne zvijezde. U poznatom Atlasu kometa , koji datira iz 5. stoljea p.n.e. Kinezi su
zabiljeili 29 kometa koje su se pojavile u periodu od 300 godina. U doba dinastije in (3.
stoljee p.n.e. do 1911. godine Kinezi su zabiljeili 360 pojava kometa. Kinezi su zapazili da
je rep komete uvijek okrenut suprotno od Sunca. Postoje pretpostavke da su u 7. stoljeu
p.n.e. Liridi zapazili kiu meteora, a zapisi o kii meteora se pojavljuju tek u 1. stoljeu nae
ere. Kinezi su zabiljeili 700 pojava meteora, prvi iz 7. stoljea p.n.e., zatim poetak 3.
stoljea p.n.e., itd.

1. 5. Razvoj astronomije u staroj indijskoj civilizaciji

Prema indijskim bogovima zemlje, zraka i neba svijet je kod starih Indijaca bio
podijeljen na nebo, atmosferu i Zemlju. U nebu se nalazi Sunce koje je u vezi sa vatrom i
eterom, atmosfera je izmeu neba i Zemlje i u vezi je sa vodom i vjetrom, a Zemlja je ravna
ploa koja je povezana sa hranom. U Indiji je u jednom periodu smatrano da je svijet
podijeljen na dva dijela, jedan koji je muki i drugi koji je enski. U svakom sluaju Zemlja je
u centru svijeta, a svijet je po Indijscima bezonaan i bezgranian koji prolazi kroz cikluse
stvaranja i razaranja koji traju milijarde godina. Do 2. stoljea p.n.e. Indijci su koristili sistem
koji u osnovi ima lunarni dan za raunanje svetog vremena. Indijci su ekliptiku podijelili na
27 i na 12 dijelova i svaki dio nazvali po imenima bogova. Poznavali su i kretanje Sunca i
Mjeseca, a Jadnavalki (oko 1800. p.n.e.) je uveo ciklus od 95 godina nakon kojeg se
usklauje kretanje Sunca i Mjeseca. Poznavali su matematiku koja im je omoguavala da
rjeavaju probleme u astronomiji. Kretanja planeta kako su vidjeli sa nepokretne Zemlje
tumaili su uvoenjem modela koji je sadravao epicikle koji e se koristiti u antikoj Grkoj.
Poznavali su pet planeta jo u 3. stoljeu p.n.e. i nazivali su ih graha: Merkur su nazivali
Buda, Veneru ukra, Mars Mengal, Jupiter Guru, a Saturn su nazivali ani. Mjesec je imao
ime andra, a Sunce je Surija ili Ravi. Kretanje Mjeseca oko Zemlje odvijalo se kroz nakatre
kako su Indijci nazivali sazvijea , zvijezde ili dijelove ekliptike. Mjesec je prolazio kroz 27
nakatri to je sluilo za pravljenje kalendra. Indijski astronomi su ustanovili da je sjaj
zvijezda koje se vide nou analogan sjaju Sunca kojeg su smatrali zvijezdom.
Najvei doprinos indijske astronomije je iz perioda djelovanja tri astronoma:
Arjabhata (V/VI stoljee), Varahamihir (VI stoljee) i Brahmagupta (VI/VII stoljee).
Arjabhata za koga se smatra da je roen u drugoj polovini V stoljea, Kao mladi iao je u
kulturni i kolski centar toga doba na Nalanda univerzitet da studira astronomiju. Arjabhata je
smatrao da je Zemlja okrugla i da se obre oko svoje osi te da se zbog toga ini da se nebo
okree. Smatrao je da se planete obru oko Sunca. Neki povijesniari ga smatraju zaetnikom
heliocentrine teorije. Koristio je matematiku u svom radu kao astronom, a njegovi podaci i
biljeke iznesene u djelu Aryabhatta-siddhatha bile su korisne za izradu kalendara. Znaajno
je da se bavio odreivanjem obima i prenika Zemlje, a prvi je koji je govorio o eliptinim
putanjama planeta na putu oko Sunca.

16

Slika 1. 15 (Arjabhata)

Sika 1. 16 (Suani sat iz Indije)

Njegova knjiga Arabhatija odnosno Magnum Opus iz 498 godine prevedena je na latinski
u XIII stoljeu,a u njoj su predstavljene metode i geometrijska pravila za proraune
pomraenja Sunca. Smatra se da je on prvi propagirao tvrdnju da je Zemlja lopta.
Varahamihira je poznat po ideji gravitacije, tumaei privlano djelovanje Zemlje i
tijela na Zemlji, kao i nebeskih tijela u odreenim poloajima. Indijci su dali Suncu ulogu sile
koju su nazivali gurutvakaran. Varahamihira se bavio intenzivno astrologijom i sastavljanju
horoskopa. On je znaajan i zbog uvoenja ideje da postoji privlana sila koja uzrokuje da
tijela padaju na zemlji a da tijela u svemiru ostaju na svojim pozicijama u svemiru.
Najvaniji indijski astronom iz tog perioda je Brahmagupta (598-668), koji je u svom
uvenom djelu Brahma-sphuta-siddhanta (628. godine dao staroindijski astronomski sistem).
U tom djelu govori o pomraenjima Sunca i Mjeseca, fazama Mjeseca i odreivanju poloaja
planeta. Procijenio je i obim Zemlje (oko 36000 km), a govorio je i o gravitaciji. U vrijeme
kada je pisao tekstove o astronomiji koristio je algebru za rjeavanje problema iz astronomije.
Bhaskara je bio upravnik observatorije u Ujjanu (1114-1185) a nastavio je tradiciju
Brahmagupte. Napisao je Siddhantasiromani djelo koje se sastoji od dva dijela: prvi dio
govori o sferi (Goladhyaya) a drugi dio o temi koju je nazvao Grahaganita to predstvalja
vezu matematike i izuavanja planeta. On je i proraunao vrijeme za koje se Zemlja obrne
oko Sunca s tanou od devet decimalnih mjesta.

Slika 1. 17 (Hram Surya iz Ranakpura)

Slika 1. 18. (Vinu koji jae na leima Garude)

17

U Hindu mitologiji je Sunce ima znaajno mjesto. Njega reperezentira bog Suryua koji ima
oblik ovjeka sa tri oka i etiri ruke. Njegovo boanstvo se uvijek vezivalo za sretne dogaaje
te se i danas na ulaznim vratima u domove Indijaca moe vidjeti simbol Sunca kao simbol
koji donosi sreu u tom domu.
Raunanje vremena je bilo kao i kod ostalih starih naroda vaan dio astronomije.
Prema najstarijem indijskom kalendaru godina je lunarna. Godina ima 12 mjeseci od 27 ili 28
dana a da bi je uskladili sa 360 dana u odnosu na Sunevu godinu koju su zvali savana
dodavali su svakih 60 mjeseci (taj period su zvali juga) prijestupni mjesec (adikamasa). Svaka
juga (pet godina) sadravala je 62 zvjezdana mjeseca (andramasa). Godina je bila
podijeljena na 3 godinja doba, a u svakom godinjem dobu po dva perioda. Tako je proljee i
ljeto pripadalo jednom godinjem dobu, kie i jesen drugom, a zima i rosno doba treem
godinjem dobu. Iz ovog starog kalendara razvili su u 4. stoljeu klasini kalendar siddhanta.
Poboljanje kalendara vrili su prema kretanju Jupitera koji svakih 12 godina dolazi u
konjunkciju sa zvijezdama u istom poloaj od kojeg se poelo obrtati. Takva godina prema
dvanaestogodinjem Jupiterovom ciklusu je poznata od 6. stoljea, a kasnije je proiren sistem
za mjerenje vremena po Jupiteru u 60-godinji ciklus nazvan Brihaspa-tikakra.
1. 6. Razvoj astronomije kod starih amerikih civilizacija

Na amerikom kontinentu ivjele su stare civilizacije : Maje, Asteci i Inke. Maje su

pripadnici najstarije civilizacije u ovom dijelu svijeta, koja se pojavila prije oko 3500 godina.
U 3. stoljeu p.n.e. Maje su predstavljali tako razvijenu civilizaciju iji dokazi dospjeli do nas
govore o njihovom visokom stupnju dostignua u raznim podrujima kao to su
poljoprivreda, graevinarstvo, razvoj nekih tehnologija kao to je napr. proizvodnja papira. U
periodu od 13 stoljea (od 3. stoljea p.n.e. do 10. stoljea nove ere) Maje su u svom tz.
Klasinom dobu razvili mnoge znanosti meu kojima je i astronomija. Kao i sve velike
civilizacije i ova je nakon svog uspona propala, mada su nasljednici ivjeli jo neko vrijeme
(podruje Yukatana napr.) da bi u vrijeme panjolskog osvajanja amerikih prostora polako
nestajala njihova kultura. Druga civilizacija amerikog kontinenta su Azteci koji su
naseljavali sjeverozapadni dio dananjeg Meksika. U periodu od 11. stoljea do 15. stoljea
Azteci su bili u usponu svog razvoja da bi u 16. stoljeu bili srueni pod najezdom Cortsa i
njegovih ljudi. Trea civilizacija ivjela je na podruju dananjeg Perua i zvala se civilizacija
Inka prema bogu Sunca (Inti). U periodu od 12. stoljea do 15. stoljea Inke su imale snaan
razvoj u jednu monu civilizaciju sa sreditem u gradu Cuzcu , naroito u podruju
graevinarstva, poljoprivrede i tehnologije. panjolci su sruili i ovo carstvo tridesetih godina
16. stoljea.

Slika 1. 19 ( Nestali grad Machu Picchu, Peru)

18

Peru batini ostatke jednog nestalog grada Machu Picchu, smjeetenomizmeu dva visoka
planinska vrha. I nakon mnogo proteklih godina, ostaci kamena od kojeg je grad bio sagraen
prikazuju hramove, palae, terase, tornjeve i fontane. Stare Inke su se bavile praktinom i
osmatrakom astronomijom. Unutar nestalog grada nalaze se granitni ostaci koje su koristili
Inke u astronomiji koja je bila u vezi sa njihovim svakodnevnim ivotima koji su bili
povezani sa Suncem i zvijezdama na nebu.
Kao i kod ostalih starih civilizacija znanja u astronomiji su i kod Maja, Azteka i Inka
stvarana na osnovu promatranja u duem vremenskom intervalu. Njihovo zanimanje za nebo
koje su vidjeli bilo je prije svega iz astrolokih i religioznih razloga. Maje su spoznale
odreene kalendarske cikluse, a primjenom matematike za potrebe drutva svetenstvo se
bavilo ovom privilegiranom aktivnou u svojim hramovima. Svetenici Maje su imali
napredna znanja iz astronomije, a naroito su imali razvijenu kulturu mjerenja vremena. U
hramovima koji su sluili i kao astronomske opservatorije pouavali su stari ameriki narodi
svoje uenike astronomiji o emu svjedoi jedna zidna slika iz hrama Tepantitle, koja je
pripadala Astecima. Sunce je bilo u sreditu njihova zanimanja te su i njovi hramoviopservatorije bili posveenu upravo bogu Sunca (hram Coricancha u Cuzcu, hram
Huitzilopochtliju u Tenochtitlanu i Caracol u Uaxactunu). Maje su koristile slikovno pismo za
biljeenje astronomskih pojava i astrolokih zapisa kao to je uveni majanski zodijak koji se
nalazi u Parizu.
Maje su smatrali da je svijet izgraen iz 13 dijelova-nebesa koja su bila jedno iznad
drugog sa Zemljom koja pluta na krokodilu. Nebo su predstavljali kao dvoglavu zmiju na
kojoj su se nalazila tijela koja su poznavali: Sunce, Mjesec, Venera i dr. Ispod Zemlje su bili
podzemni svjetovi, njih 9. Zemlja je imala 4 istaknute strane (strane svijeta) koji su bili
odreene boje: bijela za sjever, crvena za istok, crna za zapad , uta za jug i plavozelena za
centar svijeta.
Sunce se kretalo po ekliptiptici koja je simboliki predstavljena na crteima Maja
dvoglavom zmijom ije su poloaje biljeili. Poznavali su i istaknute take na toj putanji
vezanim za trajanje dana kao to su bile ravnodnevike take (ekvinociji- proljetni i jesenski)
i take ljetnog i zimskog solsticija. Uveli su i pojam najvie take u kojoj se iznad promatraa
nae Sunce u svom dnevnom kretanju (zenit) i poloaj kada je Sunce iznad glavee zvali su
poniruim bogom. Maje su pratile i kretanje Mjeseca, biljeili njegove poloaje i prema
njemu raunali vremenske cikluse. Uveli su lunarni mjesec koji ima 29 ili 30 dana, a u 7.
stoljeu za 149 lunarnih mjeseci odgovara 4440 dana, to daje prossjean broj dana po
jednom lunarnom mjesecu (lunaciji) od 29,52020 dana (suvremeni broj dana je 29, 52059).
Iako Azteci nisu bili na stupnju razvoja kao Maje, oni su koristili kretanje Sunca i Mjeseca i
odreene cikluse za gradnju svog kalendara. Najmanje razvijeni na polju astronomije su bile
Inke, ali su i oni imali kalendar koji zasnovan na kretanju Sunca (boanstvo Inti) i Mjeseca.

Slika 1. 20 ( Peto Sunce-Tonatiuh u centru slike na Kamenom kalendaru Azteka)

19

Azteci su ivjeli u centralnom dijelu Meksika. Oni su vjerovali da su bila stvorena

etiri Sunca prije Tonatiuha, petog Sunca. Prethodna su prestala postojati (smrt Sunca) na
kraju te kosmike ere. Da se sprijei smrt ere petog Sunca Azteci su vjerovali da treba da mu
daju ljude kao tve i na taj nain ouvaju njegovu snagu. Za Azteke Zemlja je bila u obliku
diska kojeg su podijelili na etiri dijela (strane svijeta), a na svakoj toj strani pridruili su po
5 znakova za dane. Zemlju su smatrali bioanstvom koju okruuje voda iznad kojeg su u
slojevima bila nebesa, ukupno 13, a ispod Zemlje su smatrali da se nalazi podzemni svijet.
Nebo su kao i Zemlju dijelili na etiri dijela koje je razdvajao Mlijeni put kojeg su poznavali.
Osim Maja, Inka i Azteka, starih amerikih civilizacija treba spomenuti i Indijance iz vremena
prije otkria amerikog kontinenta za Europljane. Indijanci su poznavali pet planeta koje su
smatrali kao i svi ostali narodi boanstvima. Maje su najvie izuavali Veneru, odredili
vremenske cikluse prema Veneri. Nali su da pet godina odreenih prema karakteristinim
poloajima Venere odgovara osam Sunevih godina, a u Dresdenu se uva dokument o tome
u vidu tablica. I sam hram El Caracol-u Chichen-Itzi je izgraen u smjeru sjeverne i june
take u kojima se Venera pojavljivala 1000. godine. Posebno treba istaknuti znanja Maja i
Inka o naoj galaksiji (Mlijenom putu), koju su Inke nazivale Mayu (Rijeka). Uoili su i kri
na nebu koji stvara Mlijeni put za vrijeme solsticija i dijeli zvijezde u etiri podruja.
Indijanci su poznavali meteore i komete, a u hramu Borgia Azteci komet su crtali u utoj boji
to govori da su komete smatrali slinim Suncu, a meteore su predstavljali kao ratna koplja
koja padaju s neba na Zemlju. Kalendar Maja je imao dva ciklusa. Jedan ciklus je imao 260
dana (tz. Tzolkin), a drugi 365 dana. Dani su se brojali u ciklusima po 13, a poznavali su i
ciklus od 18 mjeseci, svaki po 20 dana (haab)ime su dobijali godinu od 360 dana. Da se
uskladi vrijeme sa kretanjem Sunca dodavali su 5 dana koje su smatrali nesretenim. Maje su
imali 20 imena za dane, a uveli su ciklus od 52 godine gdje svaka godina broji 365 dana i
zvali ga raun godine. Imali su i uveden pojam velike jedinice za vrijeme koji su zvali veliki
raun godine koji je imao 1872000 dana (oko 5125 godina). Slian kalendar su imali i Inke
koji su kombinirali solarni i lunarni kalendar. Za Inke je svaka pojava mlaaka i vrijeme
solsticija predstavljala vrijeme za sveanosti , a svoje su kalendare usavravali i nastojali
dovesti u sklad mjerenje vremena po Suncu, Mjesecu i zvijezdama.
1. 7. Razvoj astronomije u staroj grkoj civilizaciji
Najznaajnije mjesto u razvoju astronomije predstavlja astronomija u staroj grkoj
civilizaciji prema kojoj ova znanost i nosi ime7. Spoznaja Grka o vanosti svemira javlja se
prije oko 3000 godina, a prva sistematska razmiljanja poinju u VI. stoljeu p.n.e. u krilu
filozofije. U V stoljeu p.n.e. Grci poinju izuavati planete i razvijati matematiku koja e
sluiti astronomiji. U IV stoljeu p.n.e., nakon osvajanja Mesopotamije za vrijeme Aleksanda
Velikog Grci su doli do Babilonskih znanja u matematici i astronomiji. Poev od II stoljea
p.n.e. Grci poinju sistematski promatrati tijela u svemiru, a u prvom stoljeu p.n.e. na
temelju prethodnih znanja poznavali su mnoga sazvijea. Stari Grci su prvobitno Zemlju
smatrali okruglom ploom koja je okruena vodom iznad koje se nalazi nebo u obliku
polukugle, a izvan neba je praznina. Postoji i podatak da je Heziod, koji je djelovao u
VII/VIII stoljeu p.n.e. govorio o padanju meteora devet dana od najvie take na nebu do
Zemlje. Sunce (bog Helije) smatrali su da putuje po danu u dvokolici koju vuku sunani
konji, a nou plovi oko Zemlje u zlatnoj posudi. Ispod Zemlje Grci su smatrali da boravi
podzemni svijet (Had) gdje se nalaze mrtvi.
Prva znanstvena razmiljanja javljaju se u jonskoj koli koju predstavljaju filozofi
Tales, Anaksimen i Anaksimandar. Tales (624-547 god. p.n.e.) i Anaksimandar (611-546 god.
7

Astronomija potie od grkih rijei aster i nomos (zvijezda i zakon).

20

p.n.e.) su smatrali da je Zemlja cilindrino tijelo koja plovi na vodi, dok je za Anaksimena
(585-526. god. p.n.e.) Zemlja bila ravna ploa u zraku i centar svijeta. Anaksimen je imao
predodbe i o kretanju tijela oko Zemlje.
Na otoku Samu u VI stoljeu ivio je Pitagora koji
je esto putovao u Egipat i Babiloniju i saznavao o
dostignuima Egipana i naroda Mesopotamije u
astronomiji, matematici i fizici. Razvio je sistem svijeta
izgraen od zemlje, zraka, vode i vatre, koji se mogu
predstaviti brojevima, kao i svaka druga stvar izgraena od
ovih elemenata. Pitagora je prvi koji uvodi da je Zemlja u
obliku kugle (sfere) koja lebdi u svemiru. Oko Zemlje koja
je centar svijeta kreu se Sunce, Mjesec i ostala tijela koja
su u obliku kugle, kao i Zemlja. Pitagora je prostor u kojem
se nalaze zvijezde nazvao kosmos (ureeni svijet, svemir).
Pristalice Pitagore, koji se nazivaju Pitagorejsci, nastavili
Slika 1. 21 (Pitagora)
su razvijati matematiziranu sliku svijeta.
Filolaj koji je ivio od 470. do 385. godine p.n.e. u centar svijeta je postavio vatru oko
koje se kreu sva druga tijela u kosmosu. Putanje tijela su krune, a vatra se ne vidi sa Zemlje
zbog postojanja protutijela Zemlji koje se nalazi izmeu Zemlje i vatre. Pitagorejci su na taj
nain uveli 10 tijela koja se kreu oko vatre (Zemlja, Protuzemlja, Sunce, Mjesec, Merkur,
Venera, Mars, Jupiter, Saturn i sfera zvijezda). Ovakav model svijeta predstavlja prvi
fizikalni model prema kojem je kretanje Zemlje oko centralne vatre uzrok dnevnog kretanja
Sunca, planeta i zvijezda. Za Pitagorejce idealan oblik tijela je kugla, a putanja tijela krunica
i vrsta kretanja jednolika. Po krunicama se kree sedam tijela ija je meusobna udaljenost
od Zemlje analogna intervalima tonova muzike ljestvice. Pitagorejsci su svijet dijelili na
nebesko podruje (izvan Mjeseca) i zemaljsko podruje (ispod Mjeseca). U nebeskom
podruju je sve vjeno, boansko i savreno, a u zemaljskom podruju se dogaaju
neprekidno razne promjene.
Heraklit, uveni filozof iz Efeza (6/5 stoljee p.n.e.) smatrao je da svaki dan se raa
novo Sunce , a da su nebeska tijela kao sjajne posude. Empedokle sa Sicilije (5. stoljee
p.n.e.) je uveo etiri strukturna elementa svijeta: vatra, zemlja, voda, zrak a govorio je i o
svjetlosti. On je smatrao da je svijet izgraen od kristalnih kugli koje se nalaze jedna u drugoj,
koje su jednom polovinom svijetle, a drugom tamne.
Meu starim grim filozofima treba spomenuti Ksenofana (Kolofont, 560-478. godine
p.n.e.) koji je smatrao da je Zemlja s donje strane beskonano velika i Parmenida (Eleja, 504450. godina p.n.e.) koji je prihvatio ideju Pitagore i njegovih sljedbenika da je Zemlja kugla
oko koje se kreu Mjesec i ostala tijela, po putanjam koje nisu krunice, nego imaju oblik
vijenca, kao i sam Mlijeni put.
U petom istoljeu u Grkoj je ivio Leukip, a u petom/etvrtom je ivio Demokrit. Oni
su uveli atomistitiku strukturu svijeta. Za Leukipa Zemlja je bila ploa, a Mjesec, zvijezde i
Sunce se kreu po krunicama oko Zemlje, dok je za Demokrita svijet bio izgraen od sitnih
estica koje je nazvao atomima (atomon-nedjeljiv). Atomi se kreu i imaju oblik i teinu,
ispunjavaju dio svijeta koji naziva punim za razliku od praznog dijela svijeta. Prazan prostor
je po Demokritu beskonaan kao i broj atoma u punom prostoru. Atomi kao strukturni
dijelovi svega postojeeg se po Demokritu nalaze u neprekidnom kretanju. Demokrit je
smatrao da je Mlijeni put skupina velikog broja zvijezda, a da su planete i druga tijela ravna i
da se kreu oko Zemlje.
Platonova filozofija (428-347. godine p.n.e.) se temelji na postojanju ideja,
pridruenih svakom realnom predmetu, sadravala je teoriju da je Stvoritelj prvo oblikovao
prostor koji moe primiti sve oblike i postoji sam za sebe, prima u sebe realne objekte

21

oblikovane na osnovu njihovih ideja. Platon je razlikujuu savreno od nesavrenog podijelio

svijet na nebesko i zemaljsko podruje. Smatrajui da su planete i zvijezde najuzvienije
utjelovljenje ideja, dao je astronomiji posebno mjesto znanosti koja je temelj mudrosti. Kao i
Pitagorejci i Platon je smatrao da su Zemlja i nebeska tijela sfernog oblika kao i sam svemir.
Njegova slika svijeta je geocentrina , gdje se oko nepokretne Zemlje kreu sva druga tijela,
po krunicama i jednoliko. Platon je uveo sistem od etiri koncentrine sfere, od kojih je prva
sfera Zemlje, a zatim slijede sfere koje pripadaju elementima: vodi zraku i vatri. U sferi vatre
se kreu nebeska tijela iji je redoslijed, nakon nekoliko njegovih varijanti, bio slijedei:
Mjesec, Sunce, Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Platon uvodi i osu sfernog svemira
koja prolazi centrom Zemlje. Sfera svemira se kree jednoliko oko nebeske osi od istoka ka
zapadu, a zvijezde koje je smatrao nepokretnim (stajaice) se obru oko Zemlje opisujui
krune putanje zakaene za nebesku sferu. Platon je uveo i kretanje Sunca, Mjeseca i pet
planeta kao nezavisno, vlastito kretanje u ravninama koje danas pripadaju ekliptici. Po
Platonovoj ideji planete vre sloena kretanja koja rezultiraju u postojanju spirale kao stvarne
putanje, brzinama koje se razlikuju. Najbre se kree Mjesec, zatim Sunce, a Merkur i Venera
se kreu istom brzinom, zatim slijedi Mars, Jupiter i najsporiji je Saturn. Sloena kretanja
planeta, koja se vide sa nepokretne Zemlje, Platon je pokuao objasniti svojim modelom
pitagorejskog sistema svijeta.
Sljedbenici Platona (Platonisti) su nastojali
poboljati ideje svog uitelja. Tako su uveli peti
strukturni element koji su nazvali eter ije je mjesto
izmeu zraka i vatre. Nepravilnosti u kretanju planeta
pokuali su objasniti uvoenjem novih krunica. Tako
je Eudokso (408-oko 355. godine p.n.e.) uveo ideju da
svaki planet ima vie sfera koje se obru svojom
brzinom i daju jedno rezultujue kretanje dovodei u
sklad svoj model i ono to se opaa na nebu. Tako je za
Sunce i Mjesec uveo po tri sfere, a za planete po etiri
sfere, a za sferu zvijezda stajaica ostavio je Platonovu
sferu. Eudoksov sistem sfera se sastojao od 27 sfera, a
Slika 1. 22
ovaj model se dosta dobro podudarao sa prividnim
kretanjem planeta.
Najdalje je otiao Platonov uenik Heraklid iz Ponta (4. stoljee p.n.e) koji je
Platonovu dilemu o kretanju Venere i Merkura rijeio tako to je uveo da se ova dva planeta
kreu oko Sunca, a onda Sunce zajedno sa ovim planetima oko Zemlje (Slika 1.22). Heraklid
je pretpostavljao da se Zemlja okree oko svoje osi, a ne kao to su mlai Pitegorejci smatrali
oko vatre, koja se nalazi u centru sistema. Heraklidov model nije bio prihvaen od
suvremenika, ali je bio zanimljiv i znaajan za neoplatoniste u srednjem vijeku.
Najznaajniji filozof, koji pripada grkoj civilizaciji, je Aristotel Platonov uenik.
Aristotel je na temeljima Platonove filozofije je izgradio prirodnu filozofiju, temelj modernih
znanosti o prirodi, koja je trajala vie od dvadeset stoljea kao temeljna prirodna filozofija.
Aristotelov svijet je izgraen iz zemaljskog i nebeskog podruja. Zemaljsko podruje su inila
etiri elementa, zemlja, voda, zrak i vatra koji su zauzimali prirodna mjesta, a mijeanjem
ovih elemenata nastajale su druge tvari na Zemlji. Nebesko podruje Aristotel je smatrao da je
ispunjeno eterom, ime je sa etiri strukturna elementa svijeta preao na pet elemenata.
Uvodei redoslijed elemenata prema apsolutnoj teini, dao je zemlji centralno mjesto u
sistemu elemenata koji imaju sferni oblik ne zbog matematike nunosti nego zbog
fizikalnosti, zasnovane na prirodnom kretanju.

22

Slika1. 23 Aristotel (384-321. p.n.e.)

Slika 1.24
(Aristotelov sistem svijeta: 1-sfera Zemlje,
2- sfera Mjesec, 3-sfera Merkura, 4-sfera
Venere, 5-sfera Sunca, 6-sfera Marsa,
7-sfera Jupitera, 8- sfera Saturna, 9-sfera zvijezda
stajaica, 10-prvi pokreta)

U nebeskom podruju kreu se Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter, Saturn i
sfera zvijezda stajaica (Slika 1. 23). Uzrok kretanja svake sfere je prethodna sfera, a sfera
zvijezda stajaica ima uzrok kretanja u prvom pokretau. Zbog utjecaja kretanja jednih sfera
na druge u nebeskom podruju Aristotel je uveo ukupno 56 sfera u kojima borave nebeska
tijela koja se kreu po krunicama, jednoliko. Kretanja u nebeskom podruju uzrokuju
kretanja u zemaljskom podruju koja mogu biti prirodna i prinudna kretanja. Prirodna
kretanja se odvijaju prema gore ili dolje to zavisi od teine tijela u zemaljskom podruju, a
na prinudna kretanja utjeu sile koje potiu iz nebeskog podruja. Aristotel je smatrao da je
svijet sam u sebi i da izvan zadnje sfere nema nita. Aristotelov prostor ne postoji bez tvari,
on je u jedinstvu sa tvari. I kod Aristotela je Zemlja centar
svijeta i to je osnova Aristotelove prirodne filozofije, a nije
prihvatio prethodne ideje o rotaciji Zemlje. Svoju prirodnu
filozofiju Aristotel je predstavio u dijela: prvi dio je Fizika,
drugi dio je nazvao O nebu, trei dio je O postojanju i
propadanju i etvrti dio je O meteorima.
Aristarh Samoski
Grki astronom koji je prvi uveo heliocentrine ideje je bio
Aristarh Samoski (oko 320-250. p.n.e.). Aristarh je odredio i
odnos udaljenosti Sunca i Mjeseca. Ako se prate Mjeseeve
faze mogu se uoiti karakteristike trokuta u ijim se
vrhovima nalaze Sunce, Zemlja i Mjesec. Oblik tog trokuta u
prostoru mijenja se u toku jednog mjeseca, nakon ega se
ponavljaju oblici. U vrijeme prve i posljednje etvrti Mjesec
lei u vrhu pravog kuta trokuta (pravokutni trokut), a u ostala

23

Slika 1. 25 (Aristarh)

dva su Zemlja i Sunce. Ugao za odgovarajui poloaj Zemlje se mjeri direktno, a za vrijeme
pomenutih faza svi uglovi trokuta su poznati (Slika 26.)

Slika 1. 26 ( Aristarhova metoda)

Aristarhov ugao Sunca i Mjeseca je 870, ali do danas nije poznato kako je on tu vrijednost
izmjerio. Prema toj vrijednosti dobija se da je Sunce 19 puta dalje od Mjeseca. On je imao
greku od 20 52 za mjerenje ugla, ali je kod odreivanja odnosa udaljesti mnogo pogrijeio
(dobio je oko dvadeset puta manje). Ovaj odnos udaljenosti je znaajan zbog odreivanja
relativnih veliina Sunca i Mjeseca. Za Mjesec je dosta jednostavno izmjeriti prividni prenik,
ali za Sunce nije. Za vrijeme pomraenja Sunca vidljiva je priblina ista veliina prividnih
prenika Sunca i Mjeseca to dovodi do istog omjera kao za pomenute udaljenosti.
Aristarh je udaljenost Mjeseca od Zemlje mjerio metodom promatranja pomraenja
Mjeseca. Ovu metodu je kasnije usavrio Hiparh.
Eratosten iz Aleksandrije
U treem stoljeu p.n.e. grki uenjak Eratosten bavio se astronomijom, matematikom i
geografijom, koje je studirao u Ateni. ivio je u Aleksandriji u Egiptu najvei broj godina
ivota. Prvi je izmjerio veliinu Zemlje.

Slika 1. 27 . Eratosten (276 -194 p.n.e.)

Slika 1. 28 . Eratostenova metoda mjerenja

poluprenika Zemlje

Njegova metoda se sastojala u promatranju poloaja Sunca na dan ljetnjeg solsticija u podne u
dva grada na istom meridijanu (Slika 1.28).

24

U gradu Sieni, dananji Asuan, oznaen kao S, Sunce je bilo u zenitu, i na dnu bunara nije
bilo sjenke u smjeru ka zenitu ZS. Istog trenutka mjerio je duinu sjenke visokog tornja u
Aleksandriji (oznaeno sa A, u smjeru ka zenitu ZA). U Aleksandriji je Sunce bilo odmaknuto
od smjera zenita za ugao 7,20 (na Slici 26. ugao ). U centru kugle je isti ugao , to
omoguava uspostavljanje veze meu veliinama:
:2= L:2R
gdje je L duina krunog luka izmeu taaka na Zemlji A i S, a R poluprenik Zemlje.
Eratosten je dobio podatak da je R= 6247 km uzimajui da je udaljenost Siene i Aleksandrije
mjereno u SI jedinicom 785 km (Eratosten je koristio jedinicu stadia). Njegov rezultat je
bio dobar , a dobio je vrijednost poluprenika Zemlje od vrijednosti koja nam je danas
poznata manju za 131 km. Eratosten je napravio i kartu svijeta, najbolju u njegovo vrijeme,
kalendar sa prijestupnom godinom, mehaniki ureaj koji su astronomi koristili da simuliraju
kretanje zvijezda i njihov poloaj na nebu (tz. Armilarnu sferu) i katalog sa 675 zvijezda. U
ast ovog velikog grkog astronoma jedan krater na Mjesecu nosi njegovo ime.
Hiparh iz Nikeje
Hiparh iz Nikeje je grki astronom poznat po odreivanju udaljenosti Mjeseca i zemlje
na temelju veliine Zemlje. Hiparha smatraju najveim grkim astronomom koji se bavio
sistematskim opaanjem. Njegov rad je bio osnova Ptolemeju i njegovom geocentrinom
modelu. Napravio je kartu zvijezda, katalog 850 zvijezda kojima je mjerio koordinate i
metodu klasifikacije zvijezda po sjaju u est grupa. Hiparh je razvio sistem epicikla za
objanjenje kretanja planeta, a trajanje godine je izmjerio sa tanou od 6 minuta. Njegova
astronomija je bila utemeljena na Aristotelovoj geocentrinoj ideji svijeta. Hiparh je otkrio
promjenu smjera Zemljine osi (precesiju). Napravio je i tablice sline dananjim
trigonometrijskim tablicama te ga neki smatraju zaetnikom trigonometrije.

Slika 1. 29. Hiparh (190-120 p.n.e.)

Slika 1. 30 . Klaudio Ptolemej

Klaudio Ptolemej (Claudius Ptolemaeus)

Klaudio Ptolemej8 je bio posljednji grki astronom iji je model u astronomiji
predstavljao glavnu i vaeu teoriju za dugi niz stoljea, sve do pojave Kopernika. Njegovo
8

Claudius Ptolemaeus (Klaudio Ptolemaj), kod nas je uobiajeno ga zvati Ptolemej, ivio je sredinom II stoljea
u Aleksandriji koja je bila drugi glavni grad nakon Rima u Rimskom Carstvu.

25

slavno djelo poznato pod nazivom Almagest9 je bilo izvor na kojem je poivala
srednjevjekovna astronomija, a kritika tog djela dovela je do pojave Kopernikovog
heliocentrinog planetarnog sistema. I samo Ptolemejevo djelo je nastalo na rezultatima
njegovih prethodnika, poev od Aristarha, Platona, Aristotela, Eratostena i Hiparha.
Ptolemej je Almagest pisao oko 150. godine na temelju promatranja10 koje je sam
obavio koristei instrumente kao to je astrolab. Ptolemej je primjenjivao stohastiku metodu
u prikupljanju podataka (pravio je seriju promatranja, a pretpostavlja se da je koristio i
Hiparhove podatke). Djelo se sastoji od dva sveska i 13 knjiga od kojih prva sadri opise
opaenih pojava kao to su dnevno kretanje nebeske sfere, kretanja Sunca, Mjeseca i pet
planeta i strukturi svijeta. U istoj knjizi izlae i potrebna znanja iz geometrije, tablice sa
vrijednostima tetiva luka od 00 do 1800, za svaku lunu minutu. U ovoj knjizi Ptolemej iznosi
i postulate svoje teorije po kojima se centar svijeta nalazi u centru Zemlje koja je sfernog
oblika i nepokretna. Svijet je sfernog oblika i kree se oko ose i time uzrokuje kruno kretanje
zvijezda koje izlaze i zalaze u istoj taki na horizontu.
Gradei svoj sistem na postulatima Ptolemej gradi geocentrini model baziran na
matematici odnosno geometriji, koji obezbjeuje takve proraune koji se slau sa podacima
dobijenim golim okom. Ptolemej nije raspravljao o mogunosti da se Zemlja, Merkur ili
Venera kreu oko Sunca. Druga knjiga je posveena matematikoj geografiji i mjerenju
vremena gdje iznosi teoriju o jedinicama za vrijeme, definirajui godinu. U treoj knjizi
Ptolemej se bavi teorijom o Suncu, a u etvrtoj knjizi govori o kretanju Mjeseca, i tu teoriju
unapreuje u odnosu na prethodnike. U petoj knjizi se bavi svim pojedinostima koji se odnose
na najpopularniji instrument poznat pod nazivom astrolab. U estoj knjizi su tretirani
problemi koji se odnose na Sunce i Mjesec, a posebno se bavi pomraenjima. Drugi svezak se
bavi problemima nepokretnih zvijezda i planetama. Zapoinje sedmom knjigom u kojoj
govori o precesiji, ali izlae i katalog zvijezda sjeverne nebeske hemisfere. Osma knjiga
sadri katalog zvijezda june hemisfere. Njegov katalog sadravao je ukupno 1028 zvijezda.
Smatralo se da je katalog sastavljen koritenjem Hiparhovog kataloga, ali je kasnije
ustanovljeno da se razlikuju, ne samo po broju zvijezda koje su u katalogu Ptolemeja, nego i
po drugim razliitostima. U pet posljednjih knjiga, od devete do trinaeste, koje su i najvanije
knjige o njegovim idejama dat je model geocentrinog sistema planeta koji je i najvaniji
doprinos znanosti. Ptolemej je u ovim knjigama predstavio i ideje prethodnika, ali i sve
znaajne matematike aspekte. Ptolemej postulira da je nebeski svod sfernog oblika i da se
kree, da je zemlja okrugla, nepokretna i centar svijeta. U usporedbi sa nepokretnim
zvijezdama Zemlju Ptolemej smatra takom, a sva kretanja su ravnomjerna i kruna. Sunce se
u tom modelu kree po ekscentrinoj putanji, a za podudaranje matematike i stvarne slike
kretanja planeta. Ptolemej uvodi epicikle i postie dobro slaganje svog modela sa opaanjem.
Epicikle je koristio kao geometrijsko sredstvo, uveavajui njihov broj i plasirajui ideju o
ekvantima pri opisivanju planeta koje se nalaze izvan Zemljine putanje. Uvoenje ekvanata ga
kasnije dovodi u kontradikciju sa osnovnom postavkom da su kretanja tijela ravnomjerna.
Dakle, Ptolemejev planetarni, geocentrini model sastojao se od Zemlje koja je
nepokretna i centar tog sistema i svijeta. Oko Zemlje se kreu redom Mjesec, Merkur, Venera,
Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. Sva tijela u ovom sistemu su su sfernog oblika, a Ptolemej je
kretanje planeta u svom modelu bazirao na idejama Pitagorejaca i Hiparha.
Kretanje Marsa, Jupitera i Saturna je bilo poznato Eudoksu kao neravnomjerno
kretanje koje se odvija kao kretanje od istoka ka zapadu (direktno), zatim planete zastanu,
9

Ptolemejevo djelo Velika sintaksa poznato je prema arapskom nazivu Al-Majisti (Najvei) ili latinskom
Almagestum, odnosno u naoj literaturi Almagest.
10
Ptolemej na mnogo mjesta u Almagestu pominje da je koristio seriju promatranja Sunca, Mjeseca i zvijezda ali
sve takve podatke nije ukljuio u Almagest.

26

kreu se u suprotnom smjeru (retrogradno), zastanu i ponovo se kreu direktno. Takvo

kretanje se moe smatrati kao oscilovanje planeta oko nekog zamiljenog centra koji moe
biti i centar neke planete.

Slika 1. 31

Slika 1. 32

Kretanje Venere i Merkura je neto drugaije i moglo bi se smatrati kao da ove planete
osciluju oko Sunca. Smatra se da su Pitagorejci problem takvog nejedolikog kretanja koje se
moe zapaziti sa Zemlje rijeili uvoenem epicikala i deferenta. Prema epiciklinom kretanju
planeta (P), kree po epiciklu, krunici iji centar opisuje kreui se jednoliko deferent u
ijem je centru nepokretna Zemlja (Slika 1. 31). U poloaju P3 planeta je najudaljenija od
Zemlje, a u poloaju P4 je najblia Zemlji. Kretanje planete je bre u gornjem dijelu krunice,
a sporije u donjem dijelu dok je na primjer u P1 kretanje direktno, a u P2 je retrogradno.
Uvoenjem epicikla i deferenta nastojalo se rijeiti tri problema koji su se odnosili na opaene
razlike u godinjim dobima pri prividnom kretanju Sunca, pitanje retrogradnog kretanja
planeta i nerijeeno pitanje sjaja planeta, promjene veliine Sunca i Mjeseca. Ptolemej je prvi
problem rijeio uvoenjem jo jedne, ekscentrine krune putanje planeta iji se centar naziva
ekvant11. Pretpostavlja se da je takvu ideju Ptolemej koristio iz djela Hiparha12 koja nisu
sauvana, ali ih je esto citirao sam Ptolemej u Almagestu.
Model ekscentrika je prikazan na Slici 1. 32, gdje je taka E ekvant kome pripada krunica
predstavljena isprekidanom linijom. Poloaj ekvanta je simetrian u odnosu na centar
deferenta (C) sa takom u kojoj se nalazi Zemlja (Z). Ako se iz take E opie krunica istog
poluprenika kao za deferent dobije se krunica oko ekvanta po kojoj se taka A kree
stalnom brzinom. Ugaona brzina u odnosu na ekvant se ne mijenja odnosno ugao AEF se
poveava jednoliko, tako da kretanje u odnosu na centar deferenta nije jednoliko to je vodilo
ka boljoj preciznosti Ptolemejeve teorije. Model epicikla je ekvivalentan modelu ekscentra
ako se uzme da je dijametar epicikla jednak ekscentrinosti (vrijednost jednaka udaljenosti
Zemlje od centra ekscentrine krunice), a period kretanja po ekscentrinoj putanji jednak
period kretanja po deferentu. Isto tako sistem sa deferentom veeg dijametra po kojem se
kree epicikl manjeg dijametra ekvivalentan je sistemu u kojem je dijametar deferenta manji
od dijametra epicikla, sistema koji su najee i koriten. Uvoenjem ovako sloenog
geometrijskog sistema koji se slagao sa opaanjem zahtijevalo je mnogo truda koji je
Ptolemej i uloio bavei se ovom teorijom cijeli svoj ivot.

11

To je geometrijska taka tek u 13. stoljeu dobila naziv ekvant (punctum aequanta ) u postupku izrade
Alfonzijanskih tablica.
12
Hipah se smatra najveim astronomom prije nove ere, prema njegovim radovima koji datiraju od 146. i 127.
godine. Na osnovu njegovog kataloga za 850 zvijezde Ptolemej je izradio i svoj katalog za vei broj zvijezda
(1028).

27

Ptolemej je imao uspjeha i u lunarnoj teoriji.

Poboljavajui Hiparhov model kretanja Mjeseca
koristei model ekscentrinog umjesto simetrinog
deferenta, pokazao je da je udaljenost Mjeseca mogue
precizno odrediti metodom paralakse, metodom koja je
gotovo ista kao i suvremena metoda. Udaljenost ZM
(centara Zemlje i Mjeseca) dobija se na temelju kuta u
trokutu ZP2M koji je poznat i odnosa duina ZP2 i ZM
(Slika 1. 33). Doprinos Ptolemeja u rjeavanju problema
o kretanju planeta je veliki. Naao je da su dijametri
epicikalaVenere i Merkura paralelni pravoj koja spaja
promatraa sa Suncem, a to znai da su i meusobno
Slika 1. 33
paralelni. Doprinos razvoju astronomije bio je i rezultat
da se centri epicikla kreu po deferentima zodijakalnim
brzinama, a po epiciklima sinodikim.
Ptolemejev vaan rezultat se odnosi na nie planete, Veneru i Merkur, o brzini kojom
se kreu. On nalazi da je njihova brzina ista kao i brzina kretanja Sunca, a da planete lee na
pravoj koja spaja promatraa i Sunce. Sve su ovo bili direktni dokazi da je kretanje planeta
povezano sa kretanjem Sunca. Takvi rezultati nemaju uporite u geocentrinoj teoriji, a
Kopernik e to iskoristiti stvarajui svoj heliocentrini model. Ako se analizira u kojoj mjeri
je Ptolemejev sistem zaista geocentrini, njegova primjena na kretanje planeta vodi do
zakljuka da od etiri veliine koje on koristi samo jedna ima geocentrini karakter, a to je
dijametar epicikla. Ostale veliine su podjednako geocentrine koliko i heliocentrine.
Ptolemejev model svemira bio je, dakle, u sutini matematiki sistem sa ciljem da se
predviaju poloaji planeta na njihovim putanjama. On ve u svojoj Planetarnoj hipotezi
pokuava uskladiti planetarni model sa Aristotelovim sistemom sfera koje imaju centar u
Zemlji. Ptolemej je genijalno pretpostavio da su kretanja nebeskih tijela jednolika i da bi taj
princip bio ispunjen, uveo je ekcentrine krunice i ekvante da uskladi ono to se sa Zemlje
moglo opaziti. Sa filozofskog stajalita takve krunice su bile sumnjivog karaktera na ta su
ve upozoravali neki islamski srednjevjekovni astronomi. Ekvanti su djelomino bili
prihvatljivi filozofima koji su razmiljali o planetarnim sferama realnih fizikalnih objekata.
Pored toga, oito je i to da su ekvanti kao ideja naruavali filozofski pristup problemu,
prema kojima bi se nebeska tijela trebala kretati u sistemu perfektnih krunica, u kojem se
svako nebesko tijelo kree jednolikom ugaonom brzinom oko svog sredita. Tako je
Ptolemejeva ideja, pomicanjem sredita izvan Zemlje bila u izvjesnom smislu filozofijski
nezadovoljavajua. A ideja da se Zemlja kree oko svoje ose od zapada ka istoku nije mogla
biti plasirana jer se nije poznavao princip inercije iako su i Ptolemejeva tumaenja kretanja
Venere i Merkura navodila na heliocentrine ideje. Najraniji komentator Ptolemejevog
modela je bio Theon Aleksandrijski koji se javio u drugoj polovini IV stoljea.

28

RAZVOJ ASTRONOMIJE U SREDNJEM VIJEKU

Uvod

Srednjevjekovna znanost se razvijala na temeljima helenistike, a u kasnijem periodu i

arapsko-islamske misli. Dugi niz stoljea Aristotel je bio veliki autoritet koji je zastupao
geocentrine ideje koje je znao odbraniti. Njegova prirodna filozofija zasnivala se na strukturi
svijeta izgraenom od sfera u ijem centru se nalazila nepokretna Zemlja i sama sfernog
oblika. Sfere su imale karakter tijela, kretale su se i imale uzrok kretanja u prvom pokretau.
Za razliku od svog uitelja Platona koji je smatrao da su uenjaci pravi astronomi samo oni
koji su otkrili nebeske sfere i njihovu harmoniju, a ne oni koji promatraju izlaske i zalaske
tijela na nebu, Aristotel je isticao upravo vrijednost promatrake aktivnosti astronoma.
1. Razvoj astronomije u srednjevjekovnoj Europi
U doba Rimskog carstva nije bilo znaajnijeg razvoja znanosti, a pokret kranstva je
prolazio kroz brojna desetljea period nepriznavanja i progona da bi tek krajem IV stoljea
postalo zvanina Crkva. U vrijeme irenja kranstva i njegovog ukorjenjivanja u Europi bila
je odbaena grka prirodna filozofija zbog potpunog uvaavanja Svetog pisma to je
uvjetovalo stagnaciju u razvoju znanosti na podruju latinskog zapada. Znanost se u Europi
poinje snanije razvijati u devetom stoljeu pod utjecajem Plinijevih djela koja predstavljaju
takve tekstove u kojima su bile iznesene ideje i sadraji o grkoj astronomiji i kozmologiji13.
Za razvoj same astronomije bila su znaajna djela Platona, Aristotela i Ptolemeja kao
najvanijih predstavnika grke znanosti.
U dvanaestom stoljeu u Europi se poinje stvarati jedna nova slika svijeta bazirana na
prijevodima grkih djela posredstvom arapske znanosti. Pored Aristotelovih djela, u prvoj
polovini XIII stoljea Europu osvaja i Ptolemejev geocentrini sistem. Izmeu astronoma i
filozofa na latinskom zapadu postojala su konfrontirana miljenja o modelu svijeta. Filozofi
su prihvatali sfere, ali ne i Ptolemejevu geocentrinu teoriju, dok su astronomi bili protiv
sistema sfera. Filozofska rasprava trajala je vie od stotinu godina da bi na kraju Ptolemejev
model bio i prihvaen. Postojala je i trea grupa koja se bavila praktinom astronomijom i
takve rasprave i podjele ih nisu niti zanimale.
Djelovanje europskih filozofa od Capella, Sacrobosca, Kuzanskog do Regiomontanusa i
Kopernika
Nakon Ptolemeja nastaje dugo razdoblje bez napredovanja astronomije i ostalih
znanosti te nije od posebne panje. Krajem IV stoljea kada kranstvo postaje zvanina
crkva te se iri u Europi sve do konane uspostave u X stoljeu, Crkva je odbacila grku
prirodnu filozofiju drei se Svetog pisma te onemoguavala nastanak novih ideja i pokuaja
da se spoznaje odmaknu od uenja da je Zemlja ravna, nepokretna i da se Sunce kree danju
iznad, a nou ispod Zemlje. Tek poetkom IX stoljea latinski pisci Plinije, Makrobije i
Kapelo zapoinju period ponovnog znaajnijeg interesa drutva za filozofiju i znanost uope.
Deseto stoljee u Europi je bilo doba kada i Europljani razmiljaju o sferinom obliku zemlje
13

Kozmologija je filozofska nauka o postanku, osobinama i svrhovitosti svijeta u antikom periodu i u srednjem
vijeku. To je i znanstvena teorija svemira prema osnovama moderne znanosti posebno fizike.

29

, a u XII stoljeu su nastali i prijevodi Aristotelovih i Ptolemejevih djela. Na prevoenju

raznih djela, gotovo 70 tekstova , radio je Gerard od Kremone (1114.-1187.). On je preveo i
Ptolemejev Almagest kao i Toledanske tablice. Iako Crkva 1209. godine zabranjuje
izuavanje Aristotelovih djela, od takve odluke je morala odustati ve 1254. ali ne u
potpunosti nametnuvi restrikcije pri izuavanju Aristotelove filozofije i fizike.
U prvoj polovini srednjeg vijeka astronomija je bila identificirana kao matematika
znanost i predstavljala je sadraje enciklopedijskog i narativnog karaktera u djelima
Makrobija, enciklopediste Kapela (Martianus Capella) i njihovih sljedbenika. Takav karakter
astronomije se ogleda u davanju pregleda radova ranijih astronoma, bez dokazivanja uzroka
tih fenomena ili traenja metoda za precizno predvianje buduih dogaaja u kosmosu. U
nekoliko sluajeva su dati precizni detalji, kao to je sluaj sa mjerenjem Zemljinog
poluprenika. Kapelo je uoio razliit poloaj planeta u odnosu na Zemlju, uveo je pojam
najblieg poloaja planete na liniji planeta Sunce-Zemlja, odnosno poloaja kada je planeta u
najudaljenijem poloaju. Veina autora je prihvatala ekscentrine orbite za Sunce radije nego
da prihvate promjenu njegove brzine kretanja pri tumaenju razliite duine godinjih doba.
Karakter astronomije je smatran sloenim tako to je astronomija djelimino bila
okarakterizirana kao prirodna filozofija, a djelimino kao matematika disciplina. Po
metodama vie je bila matematika znanost kao i zbog bavljenja odreivanja poloaja planeta
u kosmosu. I u kasnom srednjem vijeku astronomija se suoava sa kompliciranim
nastojanjima njene klasifikacije kao znanosti. Na univerzitetima je prirodna filozofija
zauzimala znaajniju poziciju u hijerarhiji znanosti i znanstvenika te su se profesori
astronomije trudili da joj obezbijede mjesto ne samo kao matematikoj nego i prirodnofilozofskoj znanosti. Sloenost takvog poloaja se odrala i nakon upoznavanja europskih
znanstvenika sa Aristotelovom filozofijom posredstvom prijevoda i radova arapsko-islamskih
filozofa koji su bili u suprotnosti sa stavovima kranske zajednice. Razlika izmeu prirodne
filozofije averoista i pripadnika Augustinove kole filozofije rezultirala je u obilju
kozmolokih teorija prihvatajui ili odbijajui matematiki model u astronomiji. Tako
sloene injenice i koncepte Don od Holivuda (Johannes de Sacro Bosco)14 ugrauje u svoje
djelo o sferi pod nazivom "De sphaera", stvarajui uvjete, kao vrijednu polaznu taku za
razumijevanje astronomije kao znanosti matematike, ali i fizikalne prirode. U svom djelu je
zastupao i ideje prirodne filozofije po prvi puta u Europi kao i Ptolemejev matematiki pristup
astronomiji. I pored Sacroboscovog nastojanja da obezbijedi jednak pristup astronomiji kao
prirodnoj fiilozofiji na jednoj i matematikoj znanosti na drugoj strani, njegova "De sphaera"
je smatrana na europskim univerzitetima, bez izuzetaka, matematikim djelom. Bilo je
pokuaja da se uvede i tipino fizikalni model u astronomiji sa tri nebeske sfere i po 3
mehanika kruga kao teorijska sredstva koja istovremeno zadovoljavaju temeljne principe
Ptolemejevog modela i Aristotelove kozmologije. Pitanje da li su modelu u astronomiji
potrebni epicikli i ekscentrici imalo je potvrdan odgovor zbog njihove efikasnosti za
proraune koji se tiu promjenljivih parametara kao to je promjena brzine , ili pak naini za
rjeavanje problema retrogradnog i stacionarnog kretanja planeta. Drugih sredstava kojima bi
se opisivali i predviali takvi fenomeni nije bilo. Potrebu da se ideje u astronomiji redefiniraju
i da se astronomija postavi na poziciju znanosti koja je vie prirodna filozofija dao je u svojim
komentarima i Capuanus de Manfredonia.
Poetkom XIII stoljea osniva se i nekoliko univerziteta u Europi, a razna djela iz arapskoislamskog svijeta preko Sicilije stiu na latinski zapad i prevode ih mnogobrojni znanstvenici
sa arapskog na latinski jezik. Prevedena na latinski, Aristotelova djela iz logike bila su
poznata tokom XI i XII stoljea u Europi, a na europske univerzitete su dospjela preko
14

Poznat po latinskom imenu Sacrobosco (?-1256.), koji je u prvoj polovini XIII stoljea pisao razne udbenike

i bio poznati profesor matematike u Parizu.

30

arapskih prijevoda. Veliku ulogu u razvoju astronomije je imao Alfonso X Mudri, kralj
kranskog dijela panjolske (1223-1264) koji je skupio strunjake da izrade astronomske
tabele. Tabele su objavljene 1252. godine i ubrzo se rairile po Europi i postale poznate kao
"Alfonzijske tabele" (njihovu izradu je naruio i organizirao Alfonzo X). Tablice su bile djelo
arapskih astronoma, a bile su u upotrebi i u doba djelovanja Kopernika. On je sastavio i jednu
knjigu u kojoj je u najveoj mjeri ukljuio prijevode tekstova iz arapske astronomije, ali i svoj
osobni tekst. To je bila enciklopedija znanja iz astronomije u kojoj postoji i crte na kojem je
predstavljena putanja Merkura kao elipsa. To je prvi crte putanje koja nije krunica za neko
nebesko tijelo 15.
U XIII stoljeu , u periodu od 1260. do 1280. godine pojavljuje se djelo iz astronomije
nepoznatog autora pod nazivom " Theorica planetarum" koje e biti predmet mnogih
komentara. Djelo se sastoji od osam dijelova, obogaeno je crteima, ali je narativnog
karaktera. I u ovom djelu su izneseni osnovi astronomije koritenjem geometrije i ne vodei
rauna o fizikalnom aspektu astronomije i moe se pretpostaviti da je djelo nastalo pod
snanim utjecajem Ptolemejevog modela . Theorica planetarum sadri opise sistema na
temelju kojeg se tumae opservabilne vrijednosti, diskutira o kretanju Sunca, Mjeseca,
vanjskih planeta, ali i o kompliciranom kretanju Merkura i Venere. Pored deferenta, epicikla i
ekvanta u ovom djelu se pojavljuje i etvrti krug po kojem centar deferenta se kree oko
ekvanta. Takoer se u ovom djelu nalazi i ideja da se Sunce ne kree po epiciklu, kao i
evidencija take prvog i drugog zaustavljanja planeta pri njihovom kretanju u smjeru kazaljke
na satu ili suprotnom smjeru u drugom dijelu epicikline putanje. Kretanje centra epicikla po
deferentu je jednoliko u odnosu na ekvant koji se nalazi na jednakoj udaljenosti od centra
deferenta kao i centar Zemlje samo na suprotnoj strani. Kada autor govori o Mjesecu istie da
je kretanje ove planete uvijek od istoka ka zapadu, da se centar deferenta i ekvanta za Mjesec
poklapaju, a da za planete Merkur iVeneru ekvant je definiran drugaije i nalazi se na istoj
liniji kao kod ostalih planeta, ali izmeu centra deferenta i centra Zemlje. Za ove planete
nepoznati autor istie da su centri deferenta pokretni za razliku od ostalih planeta kod kojih su
nepokretni. U Theorica planetarum je definiran i svaki od uglova koje grade putanje planeta,
odnosno njihova deklinacija prema ekliptici. Najvea vrijednost ovog djela lei u pokuaju da
se definiraju i objasne fenomeni iz astronomije u vrijeme kada je bio preferiran metafiziki
odnos prema astronomiji, a astrologija16 bila vrlo popularna..
Pojava mnogih komentatora na djela iz filozofije i astronomije koja su stizala u
Europu od arapsko-islamskih mislilaca bila je jedan nain djelovanja u Europskoj znanstvenoj
zajednici koja je zbog restriktivnog stava katolike crkve imala oteane uvjete stvaranja i
djelovanja. Vrijedno je pomenuti i komentare Albertusa17, nainjene na temelju radova
Avicene i drugih arapskih filozofa koji raspravlja o teorijama po kojima su planete samo
matematike take ili pak materijalna tijela kod Aristotelovih pristalica. Albertus razlikuje te
dvije prirode planeta preferirajui stav da su planete fizika tijela istiui da se poloaji
planeta mijenjaju ali ne i njihove karakteristike kao tijela. Istina on, pod uticajem prirodnih
filozofa i Aristotelove kozmologije, ne prihvata uvoenje ekscentrinih krugova pri
opisivanju kretanja planeta. Albertusa slijedi Toma Akvinski18 koji podrava ideje o
15

Berry, A. (1961), A Short History of Astronomy, New York, str. 85.

Astrologija je pseudoznanost, a bavi se povezivanjem ljudskih pojedinanih sudbina ili sudbina cijelih
zajednica na temelju poloaja planeta i zvijezda u nekom odreenom trenutku. Astrologija se razvijala paralelno
sa astronomijom koristei rezultate o poloaju nebeskih tijela, prolazaka planeta kroz zodijak. Nastala je u
kaldeji, razvila se u Aleksandriji u IV stoljeu, napredovala kod Arapa, a naroito zauzimala znaajnu ulogu na
latinskom zapadu u nekoliko stoljea srednjeg vijeka i poetaka renesanse. Mnogi znameniti astronomi bavili su
se i astrologijom kao na primjer Tycho Brahe.
17
Albertus Magnus (1193-1280)
18
Thomas Aquinas (1227-1274)
16

31

postojanju razlika izmeu prirodno filozofskog stajalita u astronomiji sa jedne i

matematikog odnosno geometrijskog gledita s druge strane. Akvinski istie i
interdisciplinarnost znanosti i nemogunost funkcioniranja astronomije iskljuivo kao
matematike znanosti kako je to ranije bilo. Zanimljivo je da se Averroesove pristalice nisu
uputale u diskutiranje uspjeha Ptolemejevog modela u tumaenju poznatih fenomena u
astronomiji. Filozof Roger Bacon (1214-1294.) je raspravljao o problemima iz astronomije ali
uvijek iznosei svoje miljenje i istiui vanost eksperimenta, metode koja dovodi do
znanstvene istine. Bacon nije ivio u takvim okolnostima da je mogo u potpunosti razvijati
svoje ideje, a mogao je postati revolucionaran sa svojim idejama i sposobnostima o metodima
znanstvenog rada. Bacon je dobro poznavao Platonovu filozofiju, djela Ptolemeja i optiku.
Zanimljivo je spomenuti i slavnog Dantea koji je u knjievnom djelu iznio sve refleksije o
astronomiji za koju je i sam pokazivao veliki interes. U Danteovom "Paklu" sa sedam
krugova oko konusnog lijevka koji dosee do sredita svijeta najstraniji krug je na dnu sa
Luciferom koji se nalazi u jakom sreditu Zemlje. Na vrhu je raj odakle se podie u sfere
kojih je deset (kao i u astronomskim djelima i sa istim redoslijedom poev od Mjeseca do
osme sfere sa nepokretnim zvijezdama), devete sfere u kojoj je prvi pokreta i desete gdje
boravi boanstvo. Tako se u drugoj polovini XIII stoljea Europa u potpunosti upoznaje sa
grkom filozofijom, astronomijom, matematikom i ostalim znanostima transferom znanja iz
arapsko-islamskog svijeta.
U 14. stoljeu postojala je grupa okupljena u Parizu koji nisu bili pristalice Aristotela,
a ili su tako daleko da su prilagoavajui se Ptolemejevom sistemu tumaili kako je priroda
centara epicikla i ekscentrika razliita od prirode sredita Zemlje ili svijeta. Orem19 je poznat
kao zastupnik ideje da se zemlja okree to je i argumentirao u knjizi "Rasprava o nebu i
svijetu" koja je objavljena 1377. godine na inicijativu arla V, francuskog kralja koji je bio
veliki pobornik znanosti. Orem se smatra i prvim zaetnikom principa relativnosti kada
svojim argumentima brani ideju o rotaciji Zemlje. Buridan, Oremov suvremenik, u brojnim
raspravama bavio se i sam pitanjima rotacije Zemlje ne favorizirajui stav za niti stav protiv te
ideje. I brojni komentatori Sacroboscovog djela, koristili su termine kao to su "imaginarni
epicikl" il pak "matematiki poloaji ekscentrinih krugova ", kada su raspravljali o
Ptolemejevom modelu. Kako je astrologija na europskim univerzitetima zauzimala znaajno
mjesto i iji predmet izuavanja je bio i fizikalnog karaktera to je astronomiji i dalje ostajao
predznak matematike znanosti. Ptolemejev model se mogao usporeivati sa rezultatima na
temelju promatranja golim okom i tako dobro slaganje mu je davalo snagu i astronomiju
postavilo na razinu znanosti koja je mogla predvidjeti i proraunati poloaje i dogaaje na
nebu. Jo jedan biskup pored Orema koji je djelovao u Njemakoj i zastupao neto drugaiji
koncept svijeta je bio Kuzanski20. U svom djelu "Ueno neznanje" iz 1440. godine postavlja
Zemlju u taku koja nije centar svijeta i sistema planeta niti je nepokretna, zastupajui ideju
neogranienog prostora i odbacujui Aristotelov ogranieni svijet. Koristei pojmove
neodreenog koji se ne moe egzaktno istraivati u beskonanom prostoru i bez
matematikog modela on e zajedno sa Oremom
pripremati prilike za nastanak
revolucionarne Kopernikove teorije. Kuzanski je isticao i problem relativnosti kretanja uope
te time priznavao mogunosti da se i sama Zemlja kree.
Kada Njemaka postaje sredite znanosti u Beu se okupili matematiari i astronomi
oko Georga Purbacha. Jedan njegov uenik poznat pod imenom Regiomontanus, privuen
Purbachovim autoritetom, doao je izuavati znanosti u Be polovinom XV stoljea.
Regiomontanus je nakon profesorove smrti zavrio njegovo djelo iz astronomije na temelju
promatranja i mjerenja nekih veliina ime je ustanovio nepreciznost Ptolemejevih rezultata o
19
20

Nicole Oresme (1325-1382), djelovao u Francuskoj i bio najistaknutiji predstavnik Parike kole.
Nikola Kuzanski (1401-1464), biskup i njemaki kardinal

32

Marsu. Regiomontanusa je pozvao papa 1475. godine da sudjeluje u reformi kalendara, ali je
on ubrzo umro vema mlad.
U drugoj polovini XV stoljea na prostoru latinskog zapada dogaaju se aktivnosti na
ureenju kalendara koje je organizirala crkva. Julijanski kalendar koji se koristio jo od 46.
godine svakih 128 godina je zaostajao za jedan dan tako da je pred kraj XV stoljea to bilo
ukupno oko 10 dana zaostatka. Na Lateranskom saboru, 1514. godine zadatak da reformiraju
kalendar dobili su Maldenburg i njegovi suradnici meu kojima je bio i Kopernik. Uz
problem kalendara i nerijeenog problema o nepreciznosti mjerenja duine tropske godine21,
umnoavanja broja epicikala i postojanja brojnih varijacija Ptolemejevog modela, uz nerijeen
problem sfera iz Aristotelove filozofije favoriziran od pristalica Aristotela i crkve bili su
stvoreni uvjeti u znanstvenoj zajednici za nove ideje i teorije. Jo jedno ime je vrijedno da se
istakne. To je Leonardo da Vinci (1452-1519), jedan veliki i svestrani uenjak. Pokuao je da
objasni svjetlost koju emitira Mjesec, ali u astronomiji nema doprinosa kao u drugim
znanstvenim granama. Prije pojave Kopernika zanimljiv je rad jednog francuskog doktora
John Fernela (1497-1558.) koji je odredio veliinu Zemlje, prvi nakon nekoliko stoljea koja
su prola od djelovanja bagdadske akademije.

Nikola Kopernik
Nikola Kopernik je roen u Torunju, u Poljskoj 1473. godine. U Krakovu koji je u to vrjeme
imao razvijenu astronomiju, pohaao je univerzitet gdje je dobio izuzetno dobro obrazovanje i
u astronomiji od svog profesora Brudevskog koji je bio Regiomontanusov uenik. Kasnije
odlazi u Italiju i u Bolonji studira pravne nauke, ali se druio i sudjelovao u astronomskim
aktivnostima Domenika Novare. U Italiji je drao predavanja iz astronomije gdje se prouo
kao njen dobar poznavalac. Po povratku u Poljsku obavljao je poslove visokog crkvenog
dunosnika ali je i dalje nastavio svoj rad u astronomiji. Dok je bio student u Krakovu izuio
je Ptolemejevu teoriju i imao ideje da je unaprijedi.

Slika 1. 34. Nikola Kopernik (14731543)

Slika 1. 35 (Naslovna strana Kopernikovog uvenog djela)

21

Tropska (sunana) godinapredstavlja vrijeme izmeu dva uzastopna prolaza Sunca kroz proljetnu taku, a
iznosi 365 dana 5 sati 48 minuta I 46 sekundi

33

Nikola Kopernik je i sam bio zainteresiran za reformu kalendara to je bilo polazite

za njegov rad na stvaranju heliocentrine teorije svijeta. Svoje djelo je skrivao od ire
javnosti, strahujui od osude i neprihvatanja, pokuavajui da u svojim pismima uvjeri papu
Pavla III u ispravnost njegovih ideja u astronomiji, drugaijih od Ptolemejevih. Njegovo djelo
"De Revolutionibus Orbium Coelestium" u est knjiga bilo je objavljeno i dostupnoj iroj
javnosti tek nakon njegove smrti.
Slavno Kopernikovo djelo je okarakterizirano kao revolucionarno na ijim osnovama
zapoinje snani razvoj astronomije i fizike. Kopernikovi tekstovi se mogu grupirati u tri
cjeline: tablice prilagoene izraunavanju kosinusa i sekansa, tekstovi o instrumentima u
astronomiji i njegov matematiki model za opisivanje kretanja planeta i dnevnoj i godinjoj
rotaciji Zemlje oko Sunca. Iako se u sutini ovaj model ne razlikuje bitno od Ptolemejevog,
znaajan je zbog novih ideja koje e biti i prihvaene u akademskoj zajednici u Europi
naroito od Keplera koji e dati zakone o kretanju nebeskih tijela u XVII stoljeu. Znaajno je
istaknuti da je Kopernikov heliocentrini model iskoriten od njegovih suvremenika pri izradi
tz Pruskih tabela, 1551. godine, a njegove ideje e afirmirati u Engleskoj Thomas Digges. Na
Pruskim tabelicama je zasnovan gregorijanski kalendar to e biti prava potvrda vrijednosti
Kopernikovog modela. Svoje ideje o heliocentrinoj teoriji Kopernik je po povratku iz Italije
u Poljsku prvo iznio u djelu Komentariolus . Kasnije je svoje ideje dijelio samo sa najbliim
prijateljima i nije elio da se njegova teorija koju je sasvim kompletirao objavi. Tek je u
godini kada je Kopernik umro tampano njegovo slavno djelo. Andrija Hosman (Oziander) je
priredio Kopernikovo djelo za tampanje pod nazivom Nicolai Copernici Torinensis, de
revolutionibus orbium coelestium, a u uvodnom dijelu dodao je svoj tekst kojeg nije potpisao
i nazvao ga O hipotezama ovog djela gdje je iznio iskrivljenu sliku Kopernikovih ideja i
namjera. Tek je u prijevodu na temelju originalnog Kopernikovog teksta Maksimilijan Kurce
1873. ispravio tu nepravdu koju je nanio Oziander u prvoj verziji Kopernikova teksta iz
1543. godine. Danas je Kopernikovo djelo poznato pod nazivom De Revolutionibus Orbium
Coelestium Libri VI, odnosno O kretanju nebeskih sfera, est knjiga. U prvoj knjizi izloen
je heliocentrini sistem i osnove filozofije kao i opi stavovi o svemiru i sadraji iz
trigonometrije. Kopernik iznosi filozofski model sfera, sa Suncem u sreditu, a kretanja tijela
u tom sistemu su ravnomjernom i kruna. Redoslijed tijela u svom modelu zavisi po
Koperniku od vremena obilaska planeta oko zodijaka, a kretanje Zemlje je njeno dnevno
kretanje oko svoje ose i godinje kretanje oko Sunca. Kopernik Zemlji pridruuje i treu vrstu
kretanja smatrajui da Zemlju pokree sfera za koju je ona privrena. U drugoj knjizi govori
o rotaciji, astronomskim instrumentima, govori o precesiji ekvinocija. Iznosi katalogu
nepokretnih zvijezda te uvodi i prvu taku u raunanju poloaja zvijezda u sazvijeu Ovna
gdje su duine u odnosu na Ptolemeja smanjene za 60 40. U treoj knjizi Kopernik govori o
Suncu i precesiji, periodinim promjenama ekscentriciteta Zemljine orbite sa svim
pojedinostima baziranim na nekim idejama arapskih astronoma. Kretanje Mjeseca se obrauje
u etvrtoj knjizi unapreujui model koji sa visokom preciznou opisuje kretanje Mjeseca.
U petoj i estoj knjizi Kopernik obrauje kretanje planeta po irini i duini. Struktura ovog
djela je slina Ptolemejevom te je Kepler kasnije komentirao da je Kopernik interpretirao
Ptolemeja a ne prirodu.
Nakon Kopernika Tycho Brahe (1546-1601), svojom dugogodinjom promatrakom
aktivnou stvarajui ogromnu bazu podataka o raznim parametrima u astronomiji, o
poloajima planeta i zvijezda, radei u veoma dobro opremljenojm opservatoriju, stvorio je
uvjete Kepleru koji je te podatke iskoristio i potvrdio Kopernikovu heliocentrinu teoriju.
Brahe je smatrao da se planete kreu oko Sunca, a onda taj sistem se kree oko zemlje.
Ovakav sistem, inverzan Kopernikovom govori i o relativnosti kretanja i pitanja koje je tijelo
uzeto kao tijelo koje miruje. U ovom sistemu Mjesec se kree oko Zemlje to je isto stajalite

34

i sa geocentrine i sa heliocentrine teorije. Brahe je dao sistem koji se slagao sa

Aristotelovom prirodnom filozofijom za razliku od Kopernika za iji heliocentrini model je
trebalo izgraivati novu prirodnu filozofiju. Ona e se pojaviti sa Keplerom, Galilejem i
Njutnom. Na samom poetku XVII stoljea mladi astronom i matematiar Johan Kepler
(Johanes Kepler, 1571-1630.) je prihvatajui u potpunosti Brahe-ove podatke formulirao
zakone na kojima poiva i moderna astronomija. Kopernikova heliocentrina teorija, sa
Suncem u centru planetarnog sistema i svojim poloajem u ravni svih planeta, sa konstantnim
kutom izmeu tih ravni u kojima se planete kreu, bile su ideje koje su Keplera vodile do
rjeavanja problema koje je sadravao Kopernikov model. Kepler je dao tri zakona o kretanju
planeta po eliptinim putanjama u ijem zajednikom fokusu se nalazi Sunce, a zakoni e biti
primjenjivani za proraune efemerida planeta. Tablice koje je izradio su postale dio osnovne
literature astronoma novog doba. Kepler, kao tipian predstavnik renesanse, svoje ideje u
astronomiji je isprepleo sa metafizikom i neoplatonizmom. Njegovi tekstovi nisu bili u duhu
egzaktnih znanosti, ali su koristili njegovim suvremenicima.
Galileo Galilei je posebna figura u povijesti znanosti. Njegov znaaj za razvoj
astronomije sagledan u injenici da je prvi uveo teleskop u promatraku astronomiju govori o
njegovoj veliini. Pojavom Galileja i teleskopa sa kojim je otkrio Jupiterove satelite,
zapoinje nova era u razvoju astronomije i afirmacije heliocentrinog modela. Galileo (15641642.) je pomou teleskopa otkrio i hiljade zvijezda koje nisu vidljive golim okom, a davna
ideja Ptolemeja da su zvijezde na velikoj udaljenosti definitivno je bila potvrena. Kako je
ivio u vrijeme kada je Giordano Bruno bio spaljen na lomai zbog heliocentrinih ideja,
Galileo se morao javno odrei svojih ideja i prihvaanja Kopernikanskog modela sistema
svijeta.

Slika 1. 36 ( Galileo Galilei)

Slika 1. 37 (Galilejevi crtei faza Mjeseca)

Slika 1. 38 (Galilejev teleskop)

Njutn (Isaac Newton, 1642-1727.) i pojava njegovog djela "Philosophie Naturalis

Principia Mathematica" (Matematiki principi prirodne filozofije) , prvog djela teorijske
fizike, znailo je poetak razvoja ideja o djelovanju na daljinu i univerzalnosti gravitacije i
otvorila put novim idejama, razvoju i doprinosima u astronomiji. Njutn u svojim Principima
ne koristi nove matematike teorije odnosno infinitezimalni raun, ali primjenom geometrije i
algebre njegovi " Principi " postaju fundamentalna teorija za uspjeno rjeavanje problema sa
kojima su se susretali astronomi kroz mnoga stoljea.

35

2. Razvoj astronomije u zemljama arapsko-islamske civilizacije

U Europi je srednji vijek bio period stagnacije u razvoju astronomije, a u zemljama
arapsko-islamske civilizacije je to bilo doba procvata astronomije i matematike odakle je u
Europu stigao prvi impuls koji je probudio zapad. I sami Arapi su tvrdili da su im astronomija
i matematika specijalnost, a doprinosi koje su dali u razvoju i popularizaciji astronomije su
ogromni i znaajni za sveukupni razvoj ove znanosti. U Zapadnu Europu su preko Arapa
stigla Ptolemejeva astronomska djela i Aristotelova prirodnofilozofska djela.
Informacije o arapsko-islamskoj astronomiji su dostupne preko tekstova razliitog
karaktera. To su prije svega katalozi rukopisa, a prvi koji se pojavio je Suterov katalog iz
1900. godine, zatim slijedi niz kataloga kao znaajnih izvora za istraivanje historije
astronomije iji su autori: Brockelmann, Ahlwardt, Flgel , Matvejevskaja i Rosenfeld i drugi.
Drugu skupinu ine tekstovi o teorijskoj astronomiji, treu tekstovi o praktinoj astronomiji i
instrumentima. Prijevodi djela arapsko-islamskih astronoma bi bili u etvrtoj skupini i u petoj
udbenika literatura koju su koristili napredni studenti, a sadravala je vrlo esto kompleksne
i znaajne informacije o idejama i problemima u astronomiji.
Povijest arapsko-islamskih tekstova iz astronomije, ako se analiziraju vrste i sadraji
takvih tekstova sa stajalita vremena u kojem su nastajali, mogu se razvrstati u nekoliko
razdoblja . U periodu od kraja osmog do jedanaestog stoljea nastajali su prijevodi djela
helenistike, indijske i perzijske znanosti na arapski jezik, a najznaajnija su bila djela
Aristotelove prirodne filozofije i Ptolemejeve matematike astronomije. Zatim su nastajale
astronomske tablice odnosno efemeride (arapski zj), prirunici o poloajima planeta slini
Ptolemejevim tablicama, ali pisane u indijskom stilu. U XI stoljeu nastaju djela iji sadraji
predstavljaju kritike Ptolemejeve teorije i izlaganje novih ideja i teorija u cilju da se
unaprijedi Ptolemejev model ili ostvari i sopstveni doprinos u astronomiji i kozmologiji. Sa
takvim tekstovima i zapoinje vrijeme procvata arapsko-islamske astronomije i matematike, a
naroite aktivnosti se dogaaju u XIII stoljeu za vrijeme rada kole astronomije Meragha u
Azerbejdanu. To je vrijeme kada se jasno razdvaja astronomija od astrologije, kada se
astronomija smatra znanou sa jasnim predmetom izuavanja i metodama22.
Razvoj astronomije se odvijao u dva smjera , jednom koji je imao karakter teorijskog
pristupa i drugom ka praktinoj astronomiji utemeljenoj na religijskim osnovama i znaaju
znanja sadranim u asnoj knjizi Kuranu kao to na jednom mjestu stoji: On daruje znanje
onom kome hoe, a onaj kome je znanje darovano-darovan je blagom neizmjernim, a shvatiti
mogu samo oni koji su razumom obdareni23. Inegriranjem svojih vjerskih i znanstvenih
znanja u astronomiju arapsko-islamski znanstvenici razvili su je do perfekcije i sukladno
poruci Mi emo im pruati dokaze nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim
...24 tu perfekciju i ostvarivali.
Kako je astrologija bila izvan definicije znanosti, iako je sadravala i znanja o
udaljenostima planeta i njihovom poloaju kao to je i u astronomiji, nije bila od interesa za
srednjevjekovne islamske astronome u toj mjeri koliko je to bilo na latinskom zapadu. U
islamskim zemljama uenjaci su slijedili poruke sadrane u asnoj knjizi po kojima je to bilo
zabranjeno vjerovanje da zvijezde utjeu na razvoj dogaaja na Zemlji.
Astronomija, iako smatrana matematikom znanou, za arapsko-islamske mislioce je
zahtijevala i poznavanje sadraja iz prirodne filozofije, a posebno filozofiju Platona i
Aristotela. To je bilo uenje o svijetu kao sistemu sfera sa Zemljom u njihovom centru, oko

22

Arapski naziv za astronomiju je ilm hayat al-aflk ili krae ilm al-haya , to znai znanost o sistemu sfera.
Kuran, prijevod Besim Korkut, str. 45., sura II, ajet 269
24
Kuran, str.482, sura XLI, ajet 53.
23

36

koje se kreu ostala nebeska tijela prema redoslijedu: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars,
Jupiter, Saturn i sfera zvijezda stajaica.
Svakako treba istaknuti odnos islamskih astronoma prema prirodi i uzvienom Bogu.
Jedna skupina astronoma je smatrala da je astronomija posebna i naroito pogodna znanost
koja e pomoi u boljem teorijskom opisivanju prirode i potvrivanju univerzalnosti i
kreativnosti do savrenstva inom Uzvienog (jednog Boga, Allaha). Oni su smatrali da
uspostavljanje relacija izmeu znanosti i vjerovanja (religije) je u osnovi religijski motivirano
u cilju ostvarivanja boljeg promatranja svemira slijedei poruke u dijelovima Kurana gdje se
govori o svemiru i kretanju nebeskih tijela. Vjerovanje da je Bog uzronik kretanja nebeskih
tijela, omoguavalo im je da se skoncentriraju na rjeavanje praktinih problema koristei
rezultate opaanja. Neke pojave u prirodi kao na primjer pojave pomraenja Sunca i Mjeseca
za njih su bile pojave kojima se potvruje uloga Boga kao kreatora takvih fenomena. Ova
skupina je davala znaajnu religijsku povezanost astronomije i religije, a u astronomiji koja se
bazirala na promatranju i obezbjeivanju instrumentarija za mjerenje nekih astronomskih
parametara dala i svoj puni doprinos. Druga skupina astronoma koja nije u svojim tekstovima
pominjala religijske korelacije bavila se mogunostima unapreivanja Ptolemejeve teorije i
pronalaenju novih rjeenja u opisivanju svijeta koja bi bila sukladna opaenom.
Kao to je reeno u prvoj fazi razvoja astronomije islamski astronomi su bili pod
utjecajem tekstova koji su stizali iz Indije i na takvom osnovu nastajali su prijevodi na arapski
jezik. Veliki halifa Abbasidske dinastije, al-Manr je pozvao Indijce, Perzijance i sve koji su
se bavili znanou, a bili u irem okruenju, da dou u Bagdad koji je postao centar arapske
znanosti i umjetnosti. Otvorenost prema kulturama i znanju drugih naroda, Helena,
Perzijanaca, Indijaca, Jevreja i drugih bila je karakteristika koja je vodila ka svojevrsnoj
internacionalizaciji jedne institucije kakva je bila bagdadska Kua mudrosti. Brojne
biblioteke javne i privatne kao i veliki broj knjiara su bile otvarane, to je bilo nepoznato u
Europi. Tako u Bagdadu nastaje i prva verzija Ptolemejevog Almagesta iz pera Ishaq bin
Hunayn, a konanu verziju je uradio Thabit ibn Qurra. To je i bila osnovna literatura na kojoj
su svoje djelatnosti i zasnivali arapsko-islamski astronomi, upoznavajui se sa jednim
modelom koji je dobro opisivao i proraunavao ono to se moglo opaziti na nebu, sa Zemlje.
Ishaq bin Hunayn je prevo mnogo drugih djela iz astronomije i matematike tako da je krajem
IX stoljea pripremljena sva potrebna literatura za potrebe velikog broja uenih ljudi koji su
se bavili znanou, a posebno astronomijom. Pristup astronomiji kao matematikoj znanosti
uvao ih je od promiljanja kakva je priroda svemira ostavljajui to pitanje filozofima i
metafiziarima. U isto vrijeme je u Damasku, podrana od halifa, izgraen veliki i dobro
opremljen opservatorij kao i u Bagdadu. Pokrovitelj i zatitnik znanosti i astronomije bio je
halifa al-Mamun koji je naruio da se istrai veliina Zemlje i da to verificiraju njegovi
bagdadski astronomi. U XI stoljeu astronomija doivljava snaan uspon u zapadnom
halifatu, u panjolskoj, gdje veliki kulturni centar postaje Kordoba. To je vrijeme kada se
astronomi kritiki odnose prema Ptolemejevim tekstovima i Platonovoj filozofiji te nastaje
doba intenzivnog rada i nastojanja da se Ptolemejev sistem unaprijedi i da se iznau rjeenja
za sporna mjesta Ptolemejevog modela. U takvim pokuajima stvara se jaka baza podataka,
vre se stalna promatranja nonog neba, biljee se lokacije nebeskih tijela, njihovi relativni
poloaji, poloaji grupa zvijezda kao i prorauni i nastojanja da se postigne vea tanost i
preciznost nego to je to nudio Ptolemejev model. Takav jedan pristup nije se mogao ostvariti
bez dobro opremljenih opservatorija. To su bili bogato opremljeni opservatoriji u kojima se
njegovala objektivnost i racionalnost. Bili su tako dobro opremljeni da su zadovoljavali
narasle potrebe za preciznim mjerenjima, izradi tablica, pripremi kalendara i podataka na
kojima se mogao provjeravati teorijski model o sistemu planeta. Posebnosti koje se odnose na
komete i druga nebeska tijela nisu im bila od interesa, a smatrali su da je to predmet prirodne
filozofije (fizike). Najpoznatiji centri u kojima su bili izgraeni bogato opremljeni

37

opservatoriji su : Rayy, Isfahan i Shiraz, Ghazna, Rakka, Bagdad, Damask, Maragha,

Samarkand i kasnije opservatorij u Istanbul. U opservatorijima su napravljene nebeske karte
sa preciznim poloajima zvijezda i njihovih konstelacija koje su posluile generacijama da se
koriste tim vrijednostima u svom radu i istraivanju. Opservatoriji su bili mjesta gdje su se iz
cjelokupnog arapsko-islamskog podruja okupljali astronomi, matematiari, filozofi, prirodni
filozofi, svi privueni mogunou da istrauju i stvaraju djela, uvaavani i podravani u
drutvenoj zajednici. Za svaki od opservatorija je pridrueno i ime nekog od znamenitih
astronoma. Tako je u opservatoriju koju je osnovao uveni halifa al-Mamun u Bagdadu
radio Thabit ibn Qurra, a u egipatskom opservatoriju je stvarao Ibn Ynus. Slavni al-Battn
je svoj doprinos astronomiji ostvario iz svog privatnog opservatorija Rakka u Siriji. U
Afganistanu je u opservatoriju u Ghazni djelovao al-Birn, poznati matematiar, fiziar,
astronom i farmakologist, a u Meraghi Nasir ad-Din at-Tsi i njegov student al- Shirazi koji
su svoj rad usmjerili na iznalaenju modela u kojem bi bila zastupljena samo jednolika kruna
kretanja. U sultanovom opservatoriju koji je izgraen u Samarkandu (Uzbekistan), djelovao je
Ulgh-bay, vladar , poeta i astronom koji je nakon Ptolemeja prvi sastavio katalog zvijezda. I
posljednja u nizu bio je istanbulski opservatorij iji poetak izgradnje je zapoeo u 1575.
godini gdje se nakon zalaska arapsko-islamske astronomije sa Ulgh-bayom, jo neko vrijeme
izuava astronomija za koju e opaanja i mjerenja biti izvoena u opservatoriju koji je bio
opremljen kao i europski opservatoriji tog doba. Moe se pretpostaviti da je u tom
opservatoriju izgraen i kvadrat u obliku ravnala kakav je kasnije Tycho Brahe promovirao i
koristio. Opservatorij u Istanbulu je bilo mjesto gdje zapoinje transfer znanja , ali sada ne
samo sa Istoka u Europu nego i iz Europe na Istok.
Kvaliteta i kvantiteta instrumenata koji su koriteni u opservatorijimama, kolama
astronomije ili u privatnim zbirkama upuivala je na veu preciznost, tanost i verifikaciju
teorijskih spoznaja i pretpostavki. Potrebe da se odrede duine godinjih doba, tanije lokacije
vanih kulturnih centara i gradova, vremena poetka svake od pet dnevnih molitvi koje se
prakticiraju u islamu, pravac Meke (Kibla), deklinacije nebeskih tijela i nakon toga
preraunavanja u latitude i longitude, visina i azimut Sunca i drugih zvijezda samo su neke
mjerene vrijednosti izvedene u to doba koritenjem instrumenata koji su bili na raspolaganju
ili su bili usavravani da odgovore traenim potrebama astronoma. Doprinos u razvoju
astronomije kakav su dali astronomi arapsko-islamske civilizacije, bez teleskopa koji e tek u
XVII stoljeu koristiti Galilej, govori kakav je bio odnos prema obezbjeenju tehnike i
tehnologije i sredstava da se oni izrade i usavravaju. Astrolab, instrument kojeg su izumili
Grci oko II stoljea prije nove ere, bio je kod arapsko-islamskih astronoma usavren do
perfekcije. Takav instrument je bio popularan i u Europi u kasnom srednjem vijeku i u doba
renesanse. Astrolab je imao i ulogu analognog raunara, a koristio se za rjeavanje problema u
astronomiji i za mjerenje vremena, odreivanja pravca qible, izgraen od sistema pominih
ravnina i badaren za razliite geografske lokacije. Konstrukcija astrolaba je bila geometrijski
problem gdje je trebalo izraditi projekciju nebeske sfere na njenu ekvatorijalnu ravninu
koristeu tu ravninu kao ravninu konstrukcije. Detaljno je opisana ovakva konstrukcija u
Ptolemejevom djelu Planisphaerium gdje su numerike vrijednosti date za Rhodos. U
jedanaestom stoljeu se pojavio astrolab pod imenom as-safiha, inovativna verzija astrolaba
kojeg je nainio Az-Zarqllu na temelju jednog drugog astrolaba , poznatog kao akazija , a
bio je djelo Ali bin Halaf a-akkaz. Na ovim osnovama je Ibn Sarrag oko 1325. godine
napravio astrolab kojeg danas nazivaju halepski astrolab, koji se nalazi u muzeju u Atini.
Al-Shtir je dao rjeenje za izradu reverzibilnog astrolaba koji je sadravao ravninu horizonta
koja rotira preko nepokretne stereografske projekcije ekliptike. Astrolabe su proizvodile
cijenjene zanatske kue, a njihovi autori su bili uvaavani i uvijek su se potpisivali na svoje
radove te su po njima kasnije pojedini primjerci i nosili ime. Pored astrolaba, drugi vaan
instrument je bio kvadrant koji je bio jedna jednostavnija verzija astrolaba. Kvadrant ima

38

oblik jedne etvrtine kruga, izraen u mesingu, bronzi ili posebnoj vrsti drveta. Kvadrant je
koriten za odreivanje veliina sferne astronomije za jednu odreenu geografsku irinu.
Pojavio se u Egiptu u XI stoljeu kao almukantar-kvadrant. Druga strana takvog kvadranta
esto je imala ulogu sinus kvadranta koji je bio jedan vrlo koristan analogni raunar. Kvadrant
je bio koriten ne samo do XVI stoljea kada je ve bio zavren razvoj arapsko-islamske
astronomije nego i mnogo desetljea kasnije posebno u zemljama gdje se prakticirao islam.
Jedan nepromatraki instrument bio je esto vien u kolekcijama instrumenata iz astronomije.
To je nebeska sfera-globus, a osim namjene da se demonstrira nebeska sfera i kretanje na
nebu imao je i visoke estetske kvalitete. Globus je u osnovi didaktiko sredstvo kojeg su
najvjerojatnije koristili prefesori u toku predavanja da zorno predoe nebesku sferu koja je
predstavljala svijet (univerz) iznad horizonta. Bio je snabdjeven jednim prstenom koji je
koristio za jednostavno itanje latituda njegovim pokretanjem po sferi.
Princip koritenja sjenke naao je primjenu kod instrumenata od posebne vrijednosti. To su
sunani satovi koji datiraju jo iz grke civilizacije, a u islamskim zemljama su imali iroku
primjenu za odreivanje tanog vremena za obavljanje jedne od pet dnevnih molitvi. Sunani
satovi su najee bili situirani na zidovima damija ili nekim drugim i posebno odabranim
graevinama. Jedan od posebne vrijednosti je sat koji je konstruirao al-Shtir, a nalazio se na
munari damije Umejevia u Damasku. Meu ureajima koji su bili opservabilnog karaktera
je armilarna sfera, koja je jedna fizika prezentacija nebeske sfere. Nebeski globus, astrolabi,
kvadranti, sunani satovi, kompas i drugi instrumenti imali su i iroku upotrebu, a posebno se
razvilo i jedno zanimanje povezano sa mjerenjem vremena molitvi poznato pod imenom
muvekit koje je i kod nas bilo jedno cijenjeno zanimanje posebno u doba Osmanlija. Mjerenje
vremena na arapskom ilm al-mqt imalo je javnu funkciju , a mjeritelji su bili muweqqiti
koji su najee bili dobro educirani u astronomiji jer je mjerenje tanog vremena obavljanja
molitve astronomska kategorija, a specifina za geografski poloaj mjesta gdje se mjerenje
izvodi.
Na podruju teorijske astronomije arapsko-islamski astronomi prihvataju principe
grke astronomije i ideju o jednolikom krunom kretanju planeta. Epicikle prihvataju kao
sredstvo da se objasne opservabilne pojave kao to je precesija ekvinocija, razliite veliine
planeta ili njihovo retrogradno kretanje. Bilo je na temelju promatranja i ranije uoeno da se
planete kreu od zapada ka istoku du nebeske sfere, zastanu, kreu se u suprotnom smjeru,
zastanu i onda nastavljaju kretanje. Da rijei ove probleme Ptolemej je uveo model epicikldeferent na koji je dodao ekvant, a jednolikost krunog kretanja je bio i grko-indijski
fizikalni koncept kretanja planeta te su i razvijane dorade Ptolemejevog modela ili iznesene
nove ideje potujui taj princip. U XIII stoljeu pojavljuje se nova ideja poznata kao Tusijev
par (Tusijev kuplet). Model je predstavljen u djelu kojeg je napisao At-Tsi pod nazivom AtTadkira, u kojem je modificirao Ptolemejev model, a prihvaen je od Ibn al-Shtira,
muvekita iz Damaska koji je onda razvio vlastiti model koji je posebno znaajan za tumaenje
kretanja Merkura za kojeg se pretpostavlja da ga je poznavao i Kopernik iz ovog izvora.
Pojava ovog djela je ujedno bila i potvrda slaganje rezultata dobijenih dvjema metodama,
promatranjem i teorijskim metodom. To je bio i put koji je vodio ka novoj astronomiji u kojoj
dva razliita metoda vode ka istom rezultatu uz primjenu trigonometrije koju uvodi At-Tsi, a
danas predstavlja znanstveno-istraivaku put uope.
Uz razvoj mjernih ureaja i ureaja za promatranje povezana je izrada astronomskih
tablica. Slavni Muhammad bin Musa al-Khwrizm izradio je Nove astronomske tablice, a
Ibn Ynus je u Kairu 1007. godine izgradio Hakimove tabelice. Al-Zarqllu je sudjelovao u
izradi Toledanskih, a Khayyam je izradio Hajamove tablice u XI stoljeu u Bagdadu.
Ovo su najpoznatije i najvie koritene tablice. Khayyam je poznat i po izradi kalendara
(Malik ahov kalendar) po kojem je odstupanje u 3770 godina za samo jedan dan, a moderni
gregorijanski kalendar daje u 3330 godina isti rezultat. Kennedy E. S. je 1956. godine

39

napravio jedno istraivanje o astronomskim tablicama iz arapsko-islamske astronomije. Naao

je da ima preko 120 tablica (zjes) i samo tri objavljene, one koje su izradili al-Khwrizm, alBattn i al-Birn. Moglo bi se smatrati da su objavljene i toledanske tablice koje je sastavio,
a Vallieroso objavljivanje Almanaha u Madridu polovinom dvadesetog stoljea, sa
tabelicama koje je sastavio Al-Zarqllu to i potvruje. Meu astronomskim tablicama koje su
izraivali arapsko-islamski astronomi nalazi se nekoliko vrsta, od tipino matematikog do
tipino astronomskog karaktera. Poznati suvremeni historiar arapsko-islamske astronomije
David A. King daje sljedeu podjelu tablica: trigonometrijske, sferne astronomske, tablice za
mjerenje vremena molitve, tablice za odreivanje Kible, tablice za konstrukciju sunanih
satova, tablice za konstrukciju astrolaba i kvadranata i tablice planetarne astronomije . U
trigonometrijskim tablicama date su vrijednosti trigonometrijskih funkcija sinus i tangens, za
svaki cijeli stupanj, polovinu i etvrtinu stupnja lune mjere. Ve u X stoljeu je alSamarqand pripremio tablice sa vrijednostima tangensa za svaku lunu minutu, a Ibn Ynus
je izradio tablice za vrijednosti sinusa za seksagezimalne brojeve za svaku minutu i dajui
razlike za svaku sekundu. Ove tablice su bile koritene skoro etiri stoljea, sve do pojave
Ulg-bayovih tablica. Tablice za mjerenje vremena molitvi u islamu datiraju od X stoljea, a
bile su od posebne vanosti za muslimane zbog religiozne obaveze prema asnoj Knjizi koju
su slijedili. Mjerenje poetka jedne od pet dnevnih molitvi, tano i prezizno, je kategorija
mjerenja u astronomiji na temelju funkcionalne zavisnosti vremena od poloaja Sunca. S tim
u vezi je bila i vana uloga muvekita koji su te poslove radili u posebnim laboratorijama koje
su kod nas poznate kao muvekithane. Muslimanima dan poinje sa trenutkom zalaska Sunca,
a zavrava sa pojavom zore. Podnevna molitva se prakticira od trenutka kada Sunce prolazi
kroz mjesni meridijan, a posljednja kada sjenka nekog predmeta bude jednaka duini sjenke
po meridijanu uveane za vlastitu duinu predmeta. Znaajne su i tablice za odreivanje
svetog pravca, Kible, za specifino mjesto na Zemlji. To nije jednostavan problem sferne
trigonometrije, a rjeavan je uspjeno ve u IX stoljeu, a do XIII stoljea bile su poznate
tablice (kao sastavni dio svakog zj) za sve vanije gradove. Vano je istaknuti i ulogu koju je
imao u XIV stoljeu al-Khall koji je sastavio tablice za svaku geografsku irinu i duinu sa
vie od 3000 vrijednosti datih sa velikom preciznou. Sunani satovi su bili ne samo
znanstvenog nego i estetskog karaktera, ali imali su i statusi simbol u sredini u islamskoj
zajednici. Pojavile su se i tablice potrebne za konstrukciju takvih satova. Sunani satovi su
bili razliite vrste u zavisnosti za koje vremenske intervale su se koristili kao na primjer
sunani satovi samo za popodnevne sate. Treba istaknuti ulogu egipatskog astronoma alMaqs koji je pripremao tablice za izradu dvije vrste sunanih satova, za horizontalne i za
vertikalno postavljene. Poznat po izradi takvih tablica je i kairski astronom Sibt al- Mrdn i
al-Tzn iz Damaska u XV stoljeu. Kako je astrolab bio najvaniji instrument na poetku
doba procvata srednjevjekovne astronomije, a kvadranti u vrijeme uspona arapsko-islamskih
instrumenata u astronomiji to je bila nunost i izrade tablica za konstrukciju astrolaba i
kvadranata. Posebno istaknuto mjesto zauzima bagdadski astronom al-Farghni koji je bio
specijalista za izradu krugova na ravninama astrolaba. On je davao podatke za precizno
crtanje krugova, njihovih poluprenika za svaki stupanj visine i za svaki stupanj geografske
irine od 150 do 500. Ovakve tablice se nalaze u mnogim bibliotekama irom svijeta u brojnim
rukopisima iz praktine astronomije. Razvoj tablica planetarne astronomije datira iz prvih
godina XVI stoljea, a vezuje se za rad al-Slih, astronoma iz Damaska koji je izradio tablice
za vrijednosti argumenta slino kako je to uradio i Ulgh-bay ije tablice imaju vie od
170000 vrijednosti.
Kalendari su takoer biti predmet istraivanja i djelatnosti astronoma islamske
civilizacije. Kalendar predstavlja skup pravila prema kojima se uspostavlja odnos izmeu
vremenskih intervala koji mogu biti dani, tjedni, mjeseci i godine. Kalendari su utemeljeni na
nekoliko vremenskih jedinica: zvjezdani dan koji je jednak vremenu rotacije Zemlje oko

40

njene osi, sinodiki mjesec kao vrijeme za koje se izvre sve faze Mjeseca i tropska godina.
Najstariji kalendar je egipatski koji je bio lunarni kalendar. Svaki mjesec je imao 30 dana, a 5
dana su dodavani na kraju godine. Grki kalendar je bio lunisolaran, a godina je poinjala
kada se Sunce nalo u jednom od solsticija (proljetni ili jesenski) i svaki mjesec je poinjao sa
pojavom mlaaka. Solarna godina se ne moe dijeliti na lunarne mjesece te su stalno trebale
popravke ovakvog kalendara. Vanu reformu kalendara je nainio Meton koji je uveo ciklus
(Metonov ciklus) takav da su godine poinjale krajem juna, a svakih 19 godina je umetano 7
dodatnih mjeseci te je pogreka bila smanjena na samo 2 minute. Rimski kalendar je bio u
poetku slian grkom, ali kasnije je poboljan. Julijanski kalendar je zasnovao egipatski
astronom Sosigen po zahtjevu Julija Cezara. Raunanje je zapoelo 1. januara, godina je
trajala 365 dana, a svake etvrte godine dodavao se u februaru po jedan dan. Takav kalendar
se odrao uz male promjene sve do gregorijanskog kalendara koji je i danas u upotrebi u
veini zemalja. Sa pojavom Islama i dana prelaska Muhameda iz Meke u Medinu 622. godine
poinju se raunati godine po Hidri, a kalendar je lunarni. Mjeseci imaju po izmjenino 30 ili
29 dana. Gregorijanski kalendar je ustanovljen nakon Kopernikova dokaza da tropska godina
traje maksimalno 365.2472 dana ili minimalno 365.2381 dana25. Papa Gregor XIII je uveo
novo raunanje vremena tako to je 1582. godine pomakao datum od 4. oktobra na 15.
oktobar, a da se izbjegne ponovno pomijeranje datuma za ekvinocij uvedena je svaka etvrta
godina kao prijestupna, koja ima 366 dana, a da se prijestupnom ne rauna godina djeljiva sa
400. Takav kalendar je na naim prostorima, u bivoj Kraljevini SHS prihvaen 1919.
godine. Arapi su prije poetka raunanja vremena po Hidri koristili lunarni kalendar. U
nekim radovima al-Birn istie da su Arapi prije vjerovjesnika Muhameda dopunjavali 24
lunarne godine sa 12 mjeseci. Srednja vrijednost godine iznosila je 369.132 dana, a prava
lunarna godina je iznosila 12 lunarnih mjeseci to je iznosilo 354.367 dana. Za vjerovjesnika
Muhameda znaajna je bila poruka u Kuranu gdje se se nareuje (IX, 36) Broj mjeseci u
Allaha je dvanaest, prema Allahovoj knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a etiri
su (mjeseca) sveta; to je prava vjera. Halifa Omer I (634-644.) je interpretirao tu naredbu
zahtjevom za strogo odreenim lunarnim kalendarom, koji se do danas slijedi u veini
islamskih zemalja. Obzirom, da je hidertska godina od solarne godine kraa za oko 11 dana,
praznik kao to su Ramazan, mjesec posta, mijenja se postepeno prema godinjim dobima i
odgovarajuoj pojavi mjeseca, inei pun ciklus u oko 30 solarnih godina. Ramazan i drugi
islamski mjeseci ne poinju u astronomskom mlaaku, koji je definiran kao vrijeme u kojem
mjesec ima istu celestijalnu duinu (tzv. longitudu) kao i Sunce, pa je iz tog razloga nevidljiv;
umjesto toga mjeseci poinju kada se tanki polumjesec prvi put pojavi na zapadnom
veernjem nebu. Predvianje trenutka kada e polumjesec biti vidljiv bilo je smatrano
posebnim izazovom islamskim matematikim astronomima. Dakle u islamu je lunarna godina
sastavljena od 12 lunarnih mjeseci, a prema Quranu (X/5) kako stoji On je odredio Mjesecu
putanje, da bi znali broj godina i da bi znali raunati, a Broj mjeseci je dvanaest kod
Boga.(IX/37). Lunarna godina nije prikladna za administrativne potrebe te se u islamskom
svijetu za takve potrebe upotrebljava i tz. poreska godina26. Zbog toga su pravljene i tablice za
preraunavanje hidretskog kalendara u kalendar poreske godine. Zbog komunikacije sa
zapadnim svijetom bila je nuno poznavati postupak preraunavanja u tz. graanski kalendar
(julijanski ili gregorijanski) te su i zbog takvih potreba izraene tablice za pretvaranje
hidretskog datuma u graanski i obrnuto to je bilo atraktivno i za uenjake iz naih krajeva
koji su se bavili praktinom astronomijom.27

25

Ekvinocij je krajem XIII stoljea padao oko 13. marta , a krajem XVI stoljea oko 11. marta.
Slubeno je bila zavedena 1789. godine u vrijeme Sultana Selima III.
27
Kako su 33 lunarne godine jednake 32 suneve to je formula za preraunavanje iz hidretskog u gregorijanski
kalendar i obrnuto data formulom: H/(G-622) = 33/32, gdje je H broj hidretske a G broj gregorijanske godine.
26

41

Arapsko-islamski znanstvenici su ostavili duboki trag u astronomiji. Nazivi velikog

broja objekata u svemiru imaju arapska imena kao na primjer Aldebaran28, Algol, Alkor,
Altair29, Betajgeza, Deneb, Etanin, Mizar, Rigel, Vega30 ili pak nazivi veliina i znaajnih
pojmova kao zenit 31, nadir32, azimut33 i dr. Ovakvi nazivi su stizali u Europu te ostali trajno u
upotrebi koritenjem literature iz astronomije koja je prevoena na latinski jezik ili pak
upotrebom instrumenata, a posebno astrolaba34 kao i koritenjem astronomskih tablica.
Arapsko-islamski astronomi, ali i ostali uenjaci kao to su fiziari i matematiari, dali
su veliki doprinos razvoju znanosti i uinili svoje naslijee znaajnim na globalnoj razini.
Kakav je obim transfera znanja i svaki pojedinani doprinos znanosti je pitanje koje eka
odgovore na temelju obilja dokumentacione grae, a posebno rukopisa pisanih arapskim
pismom na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku koji ekaju na potpunu i sistematsku
obradu na brojnim policama svjetskih biblioteka. Razumijevajui razlike izmeu grke i
arapsko-islamske astronomije je klju da se razumije put razvoja moderne astronomije.
Tranzicija od klasine grke astronomije ka stvaranju astronomije u doba renesanse u Europi
ne bi bila mogua bez doprinosa arapsko-islamskih srednjevjekovnih astronoma.
3. Arapsko-islamski astronomi i njihov doprinos razvoju astronomije
Arapsko-islamski astronomi su razvijajui induktivnu metodu definirali modernu
astronomiju. Motivirani na takve tehnike prema sadrajima i porukama iz Kurana imali su
stajalite suprotno stajalitu grkih filozofa koji su preferirali superiornost matematike. Na
temeljima Kurana, kao to je poruka "A zato ne pogledaju nebo iznad sebe?- kako smo ga
sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!"35, izgradili su odnos prema prirodi i svijetu
kao realnom, a ne svijetu Platonovih istih ideja. Veliki filozof al-Ghazzali36 je pisao kako je
intelekt podrka religiji koji treba razlikovati od grkog racionalizma, a vodi znanju prema tri
osnova: promatranju, eksperimentu i teoriji koji se realiziraju znanstvenim metodama . To je
bio upravo pristup znanosti koji su njegovali znanstvenici arapsko-islamske civilizacije od
VIII do XV stoljea, vremena koje predstavlja doba procvata znanosti, a posebno astronomije
i matematike.
Astronomi koji su djelovali u periodu od IX do XVI stoljea na podruju od Srednjeg i
Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i panjolske mogu se svrstati u dvije grupe, jedni koju su dali
doprinos na unapreenju Ptolemejeve teorije i drugi koji su plasirali vlastite ideje i na novi
nain rijeili neke probleme i tako pripremili sve uvjete za nastanak revolucionarne teorije
kakva je bila Kopernikova. Da se na tom podruju i u takvoj civilizaciji razvija astronomija u
takvom razmjeru kada je doivjela procvat, rezultiralo je u zbog dvije osobenosti tog
podruja. Jedna pogodnost je bila injenica da je na tom podruju ustanovljena nova religija
28

Aldebaran je nastalo od arapske rijei al-dabarn, crvena zvijezda koja se vidi u oku Bika (Taurus).
Arapski naziv al-tir za najsjajniju zvijezdu u sazvijeu Orao (Aquila)
30
Porijeklo iz arapskog naziva al-wqi za najsjaniju zvijezdu u sazvjeu Lire.
31
Zenit, rije iz srednjevjekovnog latinskog i starog panjolskog jezika, jedna modifikacija arapske rijei alsamt, arapski naziv za najviu taku nebeske sfere. U engleskom jeziku se koristi od XIV stoljea (vidjeti
Merriam-Websters 11th Collegiate Dictionary).
32
Etimoloki nadir je rije izvedena od arapske rijei al-nahr za najniu taku nbeske sfere , a koristi se u
engleskom i francuskom od XIV stoljea, (vidjeti Merriam-Websters 11th Collegiate Dictionary).
33
Azimut je rije od srednjevjekovnog latinskog izraza azimut , a etimologija rijei je al-samt, arapski naziv za
kutnu udaljenost sferne astronomije.
34
Astrolabos, gri naziv za instrument za promatranje i proraun poloaja nebeskih tijela.
35
Kur ,an, (1412/ ), prijevod Besim Korkut, Ministarstvo za had i vakuf, Saudijska Arabija. Navod L/6 strana
518, gdje znai da je L rimski broj u redoslijedu sura i 6 broj ajeta.
36
Abu Hamid Muhammad al-Ghazali (1058-1111), arapski teolog i filozof.
29

42

Islam, koja se irila ba u zemljama ovog podruja. Snaan razvoj se dogodio voen
porukama sadranim u svetoj knjizi Kuranu i najuzvienijem zadatku ovjeka koji treba da
ui i bavi se znanou. Upravo je astronomija bila potrebna i mogla je na najbolji nain voditi
ka ostvarenju tih zadataka. Druga okolnost se moe smatrati pogodnostima koje je nosio
geografski poloaj tih zemalja, tako blizu mjestu ili na mjestu nastanka starih civilizacija.
Uz razvoj astronomije u ovom periodu povezan je i razvoj geografije i rezultati
dobijeni na tom polju bili su korisni u astronomiji, a znameniti geografi su imali respektivna
znanja iz astronomije. Arapsko-islamski znanstvenici su Zemlju smatrali tijelom sfernog
oblika te su pokuali da odrede njene parametre kao to je vrijednost dijametra Zemlje. Takve
aktivnosti su bile uspjene, a pomoglo je i koritenje prijevoda djela grke prirodne filozofije.
Poznavajui radove Eratostena i njegovu vrijednost duine meridijana koji je dobio na temelju
podataka o ljetnom solsticiju kada se Sunce nalazi u podne u zenitu iznad Aleksandrije i
Asuana kada je naao odstupanje vrijednosti izmeu ta dva grada za pedeseti dio kruga.
Eratosten je odredio obim Zemlje tako to je udaljenost tih gradova pomnoio sa 50 i dobio
vrijednost 122.5 km to je odgovaralo duini segmenta meridijana. U IX stoljeu Arapi su
koristili drugi nain raunanja, ali koristei Eratostenovu ideju. Rezultat koji su dobili vodio
je do dobrog rezultata za poluprenik Zemlje od 6481 km, dok je suvremena vrijednost 6378
km.
Bez pojedinanih doprinosa ali i timskog rada kakav je obiavan u arapsko-islamskom
svijetu u poznatim i svojevrsnim akademijama znanosti ne bi se ni mogao takav razvoj
astronomije nazivati vremenom njenog zlatnog perioda. Sagledavajui pojedinane doprinose
moe se do takvog zakljuka i doi kao to e kronoloki pregled koji slijedi to i pokazati.
Muhammad bin Musa al-Khwrizm
Muhammad Ibn Musa al-Khwrizm roen je u Khwarizm-u (danas Kheva) , mjestu
koje se nalazi juno od Aralskog mora. Tanih podataka o njegovom datumu roenja nema a
pretpostavlja se da je umro oko 840. godine. Kao vrlo mlad doselio je sa roditeljima u okolinu
Bagdada, a smatra se da je razdoblje njegovog najplodonosnijeg rada, period od 813 833.
godine. Veoma uspjeno se bavio matematikom, geografijom i astronomijom. U matematici je
dao najvei doprinos i predstavlja utemeljetelja nekoliko grana matematike. I sam naziv
algebra potie od naziva jednog djela ovog srednjevjekovnog matematiara, kao i danas
moderan termin algoritam (pravilnije algorizam) za niz postupaka koji se izvode na isti nain,
je sa istim korijenom. Koristio je indijski sistem brojeva koji su danas poznati pod imenom
arapski brojevi, razvio je nekoliko matematikih postupaka meu kojima i raunske operacije
sa razlomcima. Al-Khwrizm je razvio i upotrebu trigonometrijskih tablica koje su
sadravale vrijednosti sinus funkcije. U astronomiji je dao doprinos ne samo u izradi
astronomskih tablica nego i u unapreenju postupka za mjerenje volumena Zemlje preciznijeg
nego kod prethodnika. Njegove astronomske tablice su bile vrlo korisne za njegove
suvremenike i mnogo decenija kasnije, a bavio se i problemima konstrukcije sunanog sata i
astrolaba to je i predstavio u svojim djelima. Rad na astronomskim tablicama takoer je bio
njegov znaajan doprinos astronomiji, a o emu je napisao i knjigu. Nita manji nije njegov
doprinos geografiji u kojoj je pored revizije Ptolemejeve geografije izradio i svoju kartu
svijeta. Njegova druga orginalana djela odnose se na sunane satove i na astrolabe. Neke
njegove knjige su prevedene na latinski jezik u XII stoljeu, a ta verzija je i sauvana da nam
svjedoi o njegovom djelu. Astronomske tablice osim na latinski bile su prevedene i na
kineski jezik. Posebno je znaajna njegova knjiga iz matematike koja je Europi i omoguila
razvoj nove matematike discipline, algebre, koja im nije bila poznata ranije. Postoje podaci
da je napisao i tekstove o jevrejskom kalendaru. U XVI stoljeu njegova djela su bila

43

zastupljena na europskim univerzitetima i bio je cijenjen po svom sistematinom, loginom i

originalnom pristupu u znanosti.
Thabit ibn Qurra
Suvremenik Al-Khwrizm ja bio je Thabit ibn Qurra koji je ivio u razdoblju od
836.-901. godine. Roen je u Harranu, podruje koje je danas u Turskoj. Bio je veliki
poznavalac jezika te su ga pozvali u grupu znanstvenika u Bagdadu koja je bila okupljena na
inicijativu halife al- Mamuna. Dao je znaajan doprinos u nekoliko znanstvenih grana, a
posebno u matematici, astronomiji i mehanici, a pored toga i u prevodilatvu velikog broja
grkih radova na arapski jezik. Njegov doprinos u razvoju matematike pomogao je i u razvoju
astronomije. Proirivi koncept ranije geometrije na novi koncept geometrijske algebre
prolazio je putem ka razvoju ne-Euklidske geometrije, sferne trigonometrije i pojmu realnih
brojeva. Poznat je njegov kritiki stav prema Euklidovim teoremama koje je nastojao da
unaprijedi. Zabiljeeno je da se bavio parabolinim i eliptinim presjecima stoca, a njegovi
brojni prorauni povrina i volumena razliitih tijela i postupci e kasnije voditi do
integralnog rauna. Znaajan je njegov doprinos i u astronomiji. Na podruju astronomije se
bavio problemima kretanja Sunca i Mjeseca o emu je i napisao jedno djelo gdje je iznio
svoje reformistike ideje u odnosu na Ptolemejevu teoriju. Iako je bio najboji prevoditelj
Ptolemejevog djela on je prvi otkrio pretpostavljenu varijaciju vrijednosti precesije. Za takav
proraun on je izumio komplicirani mehanizam koji je omoguavao dobijanje pouzdane
popravke za poloaj ekliptike mada su stoljeima kasnije ti problemi stvarali potekoe.
Njegove knjige preveo je Gerhard Cremona iji su prijevodi odigrali znaajnu ulogu zajedno
sa Cremoninim originalnim djelima u razvoju filozofije i prirodnih znanosti na Zapadu.
Abu Abdulla bin Jabir al-Battn
Al-Battn je u Europi poznat pod imenom Albategnius i bio je vrlo cijenjeni
znanstvenik iz IX stoljea. Autor je mnogo knjiga iz podruja astronomije i trigonometrije, a
njegova znamenita knjiga o astronomskim raspravama zajedno s odgovarajuim tablicama,
bila je prevedena na latinski jezik u 12. stoljeu i bila poznata po naslovu: De scientia
stellarum De numerus stellarum et mobitus. Prema nekim podacima roen je 858. godine u
Battanu u dravici Harran, podruje dananje Turske. I njegov otac Jabir al-Battn je bio
visoko obrazovan te je svoja znanja prenio na sina. Rakka, na rijeci Eufrat, bilo je mjesto gdje
je dobio visoko obrazovanje koje mu je omoguilo snani razvoj i napredovanje. Poetkom 9.
stoljea preselio je u Samaru, gdje je ivio i radio do je 929. godine koja je zapisana kao
godina njegove smrti. Neki ga historiari znanosti smatraju jednim od najveih astronoma u
islamskoj znanosti. Vie od 40 godina bavio se istraivanjima u izuzetnim uvjetima kakve je
imao u svojoj opservatoriji u Rakki. Testirao je mnoge Ptolemejeve rezultate na temelju
brojnih opaanja i mjerenja i naao mnogo precizniju vrijednost za nagnutost ekliptike i
precesije. Najznaajnije njegovo otkrie bilo je utvrivanje sunane godine kao trajanje od
365 dana, pet sati, 46 minuta i 24 sekunde, to je vrlo blisko suvremenom poznavanju.
Pored toga je utvrdio da duina Suneva apogeja ima poveanje od 160 47' u odnosu na
Ptolemejev rezultat. Sa velikom tanou je odredio nagib ekliptike, otkrio je pomjeranje
apsidne linije prividnog kretanja Sunca to je Ptolemeju bilo nepoznato, kao i preciznije
podatke o trajanju godinjih doba. Imao je i razliit rezultat od Ptolemejevog za varijaciju,
jednu od nejednakosti u kretanju Mjeseca, a bavljenje problemima kretanja Mjeseca
rezultiralo je u sjajnom rezultatu za odreivanje vidljivosti mladog Mjeseca i mogunosti
predvianja pomraenja Sunca. Uvoenjem u proraune trigonometrijske funkcije sinus,
kosinus, tangens i njima reciprone vrijednosti dao je doprinos u sfernoj trigonometriji.

44

Koristei vrijednosti funkcije sinus zamijenio je geometrijsku kategoriju, grku tetivu ,

trigonometrijskom varijantom i pokazao svu efikasnost koritenja trigonometrijskih funkcija.
Napisao je mnogo radova iz astronomije koji su sadravali i unaprijeene tablice za Sunce i
Mjesec. Zbog njegovog jednostavnog geometrijskog modela za odreivanje svetog pravca
prema Mekki ubraja se u meu nekoliko znaajnih astronoma koji su taj problem i rijeili na
svoj nain dajui doprinos u rjeavanju tog vanog problema za pripadnike islama.
Abu Ali Hasan al-Haitham
Islamski astronom koji je prihvatio Ptolemejsko-Aristotelsku kozmologiju,
zadravajui, ali je zadralo odreeni kritiki odnos prema njoj je bio Abu Ali Hasan alHaitham, poznat u Europi kao Alhazen. Poznata je njegova rasprava Sumnje u Ptolemeja
gdje ukazuje na loe strane ideje o ekvantu koji po njemu ne zadovoljavaju jednoliko kruno
kretanje planeta i ide tako daleko, da smatra Ptolemejev planetarni model u Almagestu
pogrenim. Smatraju ga jednim od najuvaenijih fiziara, iji su doprinosi u optici i razvitku
znanstvenih metoda biliizuzetno vrijednim. Roen je 965. godine u Basri, a obrazovanje je
sticao u Basri i Bagdadu. Putovao je i u Egipat gdje je sudjelovao u pronalaenju naina u
spreavanju poplavljivanja Nila. U tom poslu bio je neuspjean, a nakon smrti halife alHakima pretvarao se da je lud i tako uspio pobjei. Iza toga je putovao u panjolsku gdje je
radio posebno na optici, matematici, fizici i medicini u emu je razvio u svakom spomenutom
podruju zasebne znanstvene metode u istraivanju koje su ostale zapisane u nekoliko
njegovih izuzetno vrijednih knjiga. Najvaniji prodor u znanstvenu tehnologiju, pogotovo u
odnosu na nagaanja i pretpostavke, sastojao se u utvrivanju sistemskih postupaka u
istraivanju, postavljanju hipoteza i na poslijetku u potvrivanju postignutih rezultata. AlHaytham je prvi dao ispravan opis prividnog poveanja i Sunca i Mjeseca kada se nalaze u
blizini horizonta, a poznat je i po tome to je najraniji korisnik tamne komore (camera
obscura). U svojim se je raspravama usprotivio teorijama Ptolemeja i Euklida o teoriji
vidljivosti objekta prema kojoj se objekti vide zrakama svjetlosti nastalim u oima; prema
njegovom je stajalitu poetak zraka u objektu koji se gleda a ne u oku. I upravao kroz
navedena istraivanja al-Haithama u optici, njega neki ga smatraju ocem suvremene optike. U
svojoj drugoj, takoer znamenitoj knjizi Mizan al-hikmah raspravlja o gustoi atmosfere i
utvruje odnose izmeu nje u zavisnosti od visine razine promatranja. Ovdje takoer opisuje i
atmosfersku refrakciju svjetla, otkrivi da sumrak pri zalasku poinje kada se Sunce nalazi
190 ispod horizonta inei to mjerom teine atmosfere to je vano pitanje zbog poetka prve
veernje molitve kod muslimana. Vano je spomenuti da raspravlja i o privlanim silama
meu masama, te se ini da je on bio svjestan veliine gravitacijskog ubrzanja. Al-Haithamov
doprinos matematici i fizici je bez ikakve sumnje vrlo znaajan. U matematici on je utemeljio
analitiku geometriju postavljajui vezu izmeu algebre i geometrije. Znimljivo je spomenuti
i njegova prouavanja kretanja tijela, u emu je oevidno bio prvi ovjek koji je pisao o
neprestanom kretanju tijela sve do trenutka da vanjske sile zustave ili promjene njegov pravac
gibanja. Ovakva se tvrdnja oevidno podudara s prvim Newtonovim zakonom gibanja. AlHaitham je prema nekim podacima napisao oko 200 knjiga, od kojih je svega nekoliko njih
preivjelo. U srednjem vijeku su mnoge njegove knjige bile prevedene na latinski, hebrejski i
ostale jezike. Posebno je znaajna njegova knjiga Kitb al-manadhir koja je snano
djelovala na Rogera Bacona i Keplera u kojoj je posebno isticana eksperimentalna metoda
kao metoda znanstvenih istraivanja.
Ibn Sina
Abu Ali al-Husayn Ibn Abdallah Ibn Sina, u Europi poznat kao Avicena, jedan je od
najveih uenjaka uope u arapsko-islamskom svijetu srednjevjekovlja. Roen je 980. godine

45

u malom mjestu kraj Buhare. Svoja znanja stjecao je u Buhari, Jurjanu, Rayu i dr. Osim
filozofijom Ibn Sina se bavio jednako uspjeno i medicinom,
astronomijom, fizikom, matematikom, kemijom, muzikom i
metafizikom, ali i drugim humanistikim disciplinama. Njegovo
filozofsko stajalite predstavlja sintezu Aristotelove filozofije,
neoplatonistikih ideja i islamske teologije. Ibn Sina je umro
relativno mlad, 1037. godine u Hamdanu nakon povratka iz
Isfahana. U astronomiji je njegov rad znaajan zbog promatranja
nebeskih pojava koje je biljeio i analizirao, izuma nekih
instrumenata u cilju njihove visoke preciznosti ali i funkcije za
opaanje i mjerenje istovremeno. Njegove ideje o energiji,
Slika 1. 39 (Ibn Sina)
toploti, svjetlosti, silama, beskonanosti su snano zaokupljale i
jo uvijek su znaajne za mnoge historiare prirodnih znanosti.

Abu Reihan al-Birn

Abu Reihan Muhammad bin Ahmad al-Birn roen je u
Khwarezm-u (Khevi) , gradu u Uzbekistanu, 973.godine, a umro
1048. Al-Birn spada meu najpoznatije uenjake vezane uz dvor
kralja Mahmuda Gaznavija, koji je bio jedan od najpoznatijih
kraljeva u 11. stoljeu. Al- Birn bio je svestran znanstvenik koji je
imao podjednake uspjehe kako u fizici tako i u metafizici,
matematici, geografiji, astronomiji i povijesti. Al-Birn je bio
suvremenikom Ibn-Sina (Avicene), putovao je punih 14 godina po
Indiji gdje se upoznao sa indijskom religijom, filozofijom, Slika 1. 40 (Al-Biruni)
matematikom i prirodnim znanostima. U svojoj znamenitoj knjizi
"Kitb al-hind je zabiljeio svoja opaanja s putovanja po Indiji, dajui grafiki doprinos,
kako za povjesne i socijalne uvjete potkontineta. Na kraju te knjige je spomenuo svoje
prijevode knjiga, sa sanskrita na arapski jezik u kojima se govori o stvaranju stvari i njihovih
tipova, i o tome to se deava s ljudskim duhom kada naputa tijelo. Nakon povratka iz Indije,
alBiruni je napisao knjigu "Al-Qanun al-Masudi koja je bila posveena sultanu Masudu. U
toj se knjizi raspravlja o nekoliko teorema iz astronomije i trigonometrije, zatim o Sunevim i
Mjeseevim kretanjima s odgovarajuim znaajnim
spoznajama. U drugoj pak, takoer vrlo poznatoj knjizi,
raspravlja o povijesti starih naroda u odnosu na odgovarajuu
geografiju. U toj knjizi pisao je o rotaciji Zemlje dajui
vrijednosti geografskih irina i duina razliitih mjesta.
Tumaio je i izlazak i zalazak nebeskih tijela u vezi sa
rotacijom Zemlje oko svoje osi. Pored toga je zanimljiv
njegov postupak utvrivanja poluprenika Zemlje, koji je
opisao u djelu Al-Kitb f al-Usturlab. Zemljin poluprenik
je odredio mjerenjem nadmorske visine h i depresije
horizonta te dobio vrijednost R=6630 km (Slika 41.).
h cos
Njegova ideja se zasniva na koritenju formule R=
Slika 1. 41
1 cos
Al-Birn je bio i astrolog, a uivao je ugled zbog svojih predvianja. Dao je sasvim
jasan opis indijskih brojeva odreujui i naelo brojevnog mjesta. Razvio je metodu
dijeljenja ugla na tri jednaka dijela kao i druge probleme koji se nisu mogli rijeiti bez ravnala
46

i estara. Dakle najznaajnije je pitanje koje je al-Birn raspravljao nekoliko stoljea prije
ostalih o pitanju da li se Zemlja vrti oko svoj osi ili ne. Pored toga on je bio prvi koji je uinio
pokuse o astronomskim pojavama. Njegove znanstvene metode, zajedno s jo nekoliko
islamskih znanstvenika kao to je primjerice bio Ibn alHaitham, ine rane temelje moderne
znanosti. Na primjer tvrdio je da je brzina irenja svjetlosti znaajno vea od brzine irenja
zvuka. Napisao je mnotvo knjiga i rasprava. Mnogi ga smatraju najveim islamskim
znanstvenikom, ali isto tako i jednim od najveih svih vremena. Njegov kritiki duh, ljubav
prema istini i znanstveni pristup bio je kombiniran s velikim osjeajem tolerancije i
religioznosti. Njegova posveenost znanosti potvrditi reenicom koju je koristio: Allah je
sveznajui i On ne opravdava neznanje.

Ali b. Abd al-Rahmn Ibn Ynus

Sin poznatog egipatskog historiara, Ibn Ynus ivio je i stvarao u Kairu. Prema
nekim podacima to je period od 975. godine do 1009. godine, vrijeme Fatimidske vladavine u
Egiptu. Ibn Ynus je slovio za ekscentrinu osobu za koju su postajale samo astronomija,
astrologija i poezija. U historiji astronomije poznat je po atsronomskim tablicama Zj, poznati
prirunik sa tablicama koje je posvetio halifi al-Hkim-u te su poznate i po nazivu Hakimove
tablice". Ovo djelo nije sauvano u cijelosti i samo neki njegovi fragmenti se nalaze u
bibliotekama u Parizu, Oxfordu i Leidenu. Ibn Ynus se smatra velikanom srednjevjekovne
astronomije, a njegovo djelo je bilo visoko cijenjeno u islamskoj panjolskoj. Nije bilo
poznato u srednjevjekovnoj Europi, a u XVII stoljeu se tek pojavljuje u Leidenu jedan dio
ovog djela kojeg je istraivao poznati orijentalista iz Nizozemske Golius. U Leidenskom
tekstu se nalazi proraun za oko stotinu pomraenja koje je Ibn Ynus biljeio u toku rada u
opservatoriji u Kairu. Koristio je i rezultate svojih prethodnika iz Bagdada i Damaska, a
njegovi podaci su posluili kasnijim astronomima koje je zaokupljao problem pomraenja
Sunca i Mjeseca. Prijevod dijelova Ibn Ynus-ovih astronomskoh tablica prema dijelovima iz
Pariza i Leidena je nainio J. Sdillot, a D. King je analizirao sva tri poznata dijela kao i
druge tablice koje je isti autor sastavio. Na temelju analize Ibn Ynus-ovih radova King
zakljuuje da je on bio dobro upoznat sa radovima al-Battn-ja mada su Ibn Ynus-ove
tablice mnogo opirnije od al-Battn-jevih tablica. Ibn Ynus je bio veoma aktivan promatra
pojava na nebu, a uspjeh u radu se moe pretpostaviti uvjetima koje je imao u dobro
opremljenom kairskom opservatoriju u kojem je radio. Njegove planetarne tablice su kasnije
bile jako koritene u Perziji i Jemenu kako navadi D. King u svojim radovima37. Neke Ibn
Ynus-ove parametre za tablice koristio je i al-Ts za svoje Ilkhni Zj. Za izradu svojih
tablica Ibn Ynus je primjenjivao znanja iz sferne astronomije navodei nekoliko razliitih
metoda za rjeavanje svakog problema iz tog podruja. Ibn Ynus je sastavio i tablice za
odreivanje vremena molitvi (namaza) pomou Sunca, koje nisu sastavni dio njegovih
Hakimovih tablica. Sve funkcije koje je predstavio tabelarno su funkcije sferne astronomije,
to je utemeljeno u samom problemu mjerenja vremena molitvi u islamu kao jedne
astronomske kategorije. Ove tablice D. King naziva Vrlo korisne tablice , a pisane su na
200 stranica sa 180 podataka na svakoj. Odreivanje vremena molitvi prema Suncu i
zvijezdama (na arapskom al-mqt) je i bio jedan od glavnih interesa islamske astronomije.
Zbog toga se i razvila profesija muvekita38 koji su radili uz sve vee damije u islamskom
svijetu. Ibn Ynus je koristio mjerne intervale u ekvatorijalnim stupnjevima gdje svakom
stupnju odgovaraju 4 minute. U njegovim tablicama sve veliine koje su prikazane tabelarno
37

King, D.A. (1973), Ibn Ynus Very Useful Tables for Reckoning Time by the Sun, Archive for History of
Exact Science :10 , str 342-394.
38
Suter je naao da je vie od 500 srednjevjekovnih islamskih astronoma radilo kao muvekiti.

47

su funkcije duine Sunca kao argumenta, a svi podaci su uneseni u tablice u arapskoj notaciji
gdje je j koriteno za stupnjeve (daraj), a q je za minute (daqq).
Gijasuddin Abdulfatih Omar ibn Ibrahim Hayyam an-Nishaburi

Omar Hayyam je kod nas bio poznat kao pjesnik, i

to pjesnik rubaija, jedne posebne stilske forme, koja je bila
na svojstven nain uobiajena u islamskoj, a time i u
perzijskoj poeziji. Meutim, stvarno je on bio mnogo vei
znanstvenik nego to mi znamo. O njemu postoji preko
2000 knjiga ili radova. Omar Hayyam je roen je u
Nishaburu u iranskoj provinciji Khorassan, na sjeveroistoku
Irana. Taan datum roenja je bio nepoznat. Oko toga je
bilo provedeno mnotvo istraivanja, i izgleda da je
napokon utvreno da je roen 1048. godine.
Autor Abdulhasan al-Bayhaki opirno pie u svojoj
sjajnoj knjizi Dopuna uvara mudrosti detalje koji
navode na datum njegovog roenja : Hayyamov su
Slika 1. 42 (Omar Hayyam)
horoskop bili Blizanci, Sunce i Merkur, koji su bili u treem
stupnju Blizanaca; Merkur je bio u sjedinjenju (konjukciji), a Jupiter je bio u trigonalnom
odnosu ( 1200 ) prema njima. Tvrdi se, kae on dalje, da je ovaj horoskop bio uinjen na
dan roenja Hayyama u Nishaburu, jednom od gradova provincije Khorasan. Prema tom
horoskopu izlazak Sunca odreuje poloaj planeta. To jest, ako se je Sunce nalazilo u treem
stupnju Blizanaca, onda ta injenica daje mogunost da se odredi i dan i mjesec njegova
roenja. Kako je poznato Sunce u svojoj godinjoj ophodnji prolazi kroz svako od 12
sazvjea za mjesec dana, pri emu se Sunce za dan i no pomakne priblino za jedan stupanj.
Na taj je nain broj dana u godini priblino jednak broju krunih stupnjeva. U dan proljetne
ravnodnevnice, Sunce je u sazvjeu Ovna, a mjesec u sazvjeu Bika, a za jedan mjesec vie
u sazvjeu Blizanaca. Iz ovoga je zakljueno, da je dan roenja Omara Hayyama bio iza
proljetne ravnodnevnice za dva mjeseca i tri dana, odnosno nakon ezdeset tri dana. Ako uz
ovo dodamo jo i podatke utemeljene samim Hayyamom, koji slijede iz njegovih tablica o
proljetnoj ravnodnevnici, a koje su poznate pod nazivom Malik-ahove tablice, tada slijedi
da je proljetna ravnodnevnica u vrijeme njegova roenja bila 27-28. marta ili ak moda i
29. marta, pa je njegov roendan bio 30. maja do 1. juni.
Glavni je znanstveni doprinos Omara Hayyama bio u podruju algebre i astronomije.
On je sainio orginalan pristup u klasifikaciji algebarskih jednadbi, ukljuivo i jednadbe
treeg stupnja, i zapravo pronaao rjeenja za brojne oblike. Ovo ukljuuje i geometrijsko
rjeenje kubne jednadbe kao i parcijalna rjeenja za mnotvo drugih jednadbi. Kada je oko
1074. godine bio pozvan da radi u novoj opservatoriji u Rayyu gdje je dobio konkretan
zadatak da izradi korektan solarni kalendar, Hayyam je pronaao nain za utvrivanje
kalendara, koji je bio zavidno taan i dobio je ime Al-tarikah-al-Jalali (delalijski kalendar).
Ovaj je kalendar imao greku to nastaje nagomilavanjem vremena od jednog dana u 3770
godina ime je bio nadmoniji od Georgijanskog kalendara koji ima greku od jednog dana u
3330 godina. Hayyam je mnogo pisao. Za dvanaest knjiga i trideset monografija je utvreno
da pripadaju Hayyamu. Od spomenutih knjiga etiri se odnose na matematiku, tri na fiziku i
astronomiju, tri na metafiziku, jedna na algebru i jedna na geometriju.

48

Mahmd b. Muhammad b. Umar al- Jaghmn al-Hawrzmi

Mahmd b. Muhammad b. Umar al- Jaghmn al-Hawrzmi je astronom ije je djelo
iz astronomije bilo najee koriteno na cijelom podruju Osmalijskog carstva. Jedan od
razloga zbog ega je njegovo djelo Al-mulakhkhas f al-haya koriteno kao udbenik
moe se pretpostaviti da je u vezi sa komentarima na al- Jaghmn-jevo djelo koje je dao Ms
b. Muhammad b. Mahmd Qd-zde ar-Rm koji je bio turski astronom koji je najvie
vremena proveo na Ulgh-bayovoj opservatoriji u Samarkandu, a bio vrlo cijenjen u rodnoj
zemlji. Povjesniari znanosti i sastavljai raznih kataloga govore o al- Jaghmn kao autoru
udbenikiih tekstova iz astronomije i medicine. Osim pomenutog teksta iz astronomije, pod
snanim utjecajem Ibn Sina-e napisao je i medicinsko djelo Mali kanon koje je komentar na
Ibn Sina-ov Kanon koje se koristilo kao udbenik u medresama.
Al- Jaghmn je napisao i jedno djelo iz astrologije (Jaki i slabi utjecaji zvijea) ali je
u svom djelu iz astronomije isticao da se astronomi ne bavi problemima koji su sadrani u
astrologiji. Moe se pretpostavljati da je al- Jaghmn bio i praktini astronom, da je vrio
promatranja neba i sudjelovao u radu neke od opservatorija kakvih je bilo u njegovo vrijeme u
Perziji. Negovo djelo Al-mulakhkhas f al-haya nalazi se u bibliotekama irom svijeta
kao to su biblioteke u Parizu, Berlinu, Oksfordu, Lajdenu, Istanbulu, Milanu, Kairu,
Londonu, Rabatu, Bakuu, Rabatu i dr. Ovo djelo se koristilo u svim dijelovima Bosne i
Hercegovine, od Sarajeva, Gradaca, Janje, Mostar i dr. Mjestima to se vidi iz biljeki koje
se nalaze na rukopisima koji su do danas sauvani u Bosni i Hercegovini.
Muhammad ibn Muhammad abu Jafar Nasr al-Dn al-Ts
Muhammad ibn Muhammad abu Jafar Nasr al-Dn alTs (1201-1274.) iz Tsa u Khorassanu u Perziji, a svoj
plodonosni ivot je zavrio u Bagdadu. Nasr al-Dn al-Ts je
obiljeio svojim radom i doprinostima u raznim znanostima
XIII stoljee. On je autor brojnih radova iz matematike,
astronomije i fizike. Rukovodio je opservatorijom Maragha
koju je i utemeljio, a bio je i osniva i predava u jednoj od
najplodonosnijih i utjecajnih znanstvenih kola svoga vremena.
U njegovoj medersi, a kasnije i na opservatoriji u Maraghi
okupio je veliki broj uenjaka i stvorio jednu jaku akademsku
zajednicu. Prouavanju njegovog djelovanja u matematici i
astronomiji posveeno je mnotvo radova u cijelom svijetu.
Toliko irok dijapazon tema kojim se bavio sree se samo kod
Slika 1. 43 ( Al- Ts)
ovog znanstvenika. On je pisao o aritimetici, Euklidovim
elementima sa kritikim pristupom, algebri, filozofiji, mineralima, etici, a najvie o temama iz
astronomije. U jednoj raspravi koju je pisao na perzijskom sadrane su njegove ideje o
osnovnim naelima astronomije, o oblicima nebeskih tijela, o Zemlji kao sfernom tijelu, o
udaljenosti i veliini nebbeskih tijela, o kalendaru i nainu odreivanja prvog dana lunarnog
mjeseca, a najvie prostora je posvetio astrolabu. Bavio se i prevoenjem Ptolemejevih
tekstova na arapski jezik. Kao veliki uenjak, filozof, pisac, matematiar, astronom, teolog i
ljekar napisao je veliki broj knjiga, a najvie je pisao na teme iz matematike (geometrije,
trigonometrije, algebre), astronomije, teologije i logike. Sfernu trigonometriju je uveo za
rjeavanje sfernog trokuta, a unaprijedio je i konstrukciju astrolaba. Osima astronomskih
tablica poznatih kao Ilkhamijeve tablice (Zji-ilkhami), gdje je sadran njegov rad na
promatranju neba za oko 30 godina, poznat je i po uvoenju "Tusijevog kupleta ime je
ostvario prethodnicu za pojavu Kopernikove heliocentrine teorije. U svom uvenom djelu

49

Al-Tadhira f ilm al-haya izloio je ideje 250 godina prije Kopernika o promjeni centra
sistema planeta iz centra zemlje u centar Sunca. Njegov kuplet je rijeio problem uniformnog
kretanja koji je bio najvei problem nekonzistentnosti Ptolemejevog modela. Nasr al-Dn alTs je odredio i precesiju ekvinocija koja je 51, a napisao je kasnije mnogo koritene
tekstove o konstrukciji astrolaba i njegovoj upotrebi. Pisao je na arapskom i perzijskom
jeziku, a njegova djela su prevoena na latinski i neke europske jezike i bila vrlo cijenjena i
koritena na europskim univerzitetima.
Ibn al-Shtir
E.S. Kennedy je sa svojim studentima na amerikom sveuilitu u Bejrutu kasnih
pedesetih godina dvadesetog stoljea, ponovno otkrio zaboravljeni model Ibn al-Shtira39 i
njegovih prethodnika sa opservatorija u Maraghi ustanovivi da je isti tip mehanizma koristio
Kopernik nekoliko stoljea kasnije. Kopernik je naime, takoer eliminirao ekvante kao i alShtir, kako bi rijeio pitanje promjene Zemljine orbite, s novinom da je uzeo Sunce za
sredite sistema. Teorija geocentrinog sistema bila je u osnovi ograniena, jer se pomou nje
tumailo samo prividno stanje. Naime, u rezultatima gotovo jedan milenij sastavljanih i
pronaenih novih pravilnih promjena kretanja nebeskih tijela, u kojima se razvio odgovarajui
matematiki pristup geocentrini sistem postaje suvie sloen i neprilagodljiv promjenama.
Meu islamskim znanstvenicima, a i onima u Europi, javljala su se upozorenja da kruna
kretanja nisu sauvana u Ptolemejevom modelu. Formalna obrada koju je Kopernik dao
sistemu ne razlikuje se mnogo od Ptolemejeva, pa je radi toga i jednostavnije prihvaena. On
je Zemlju postavio na istu razinu kao i ostale planete, ali zajedno s Mjesecom , s tim da je
Zemlja bila trei planet po redu u modelu gdje je Sunce bilo u sreditu. Zvijezde se
odmaknute na vrlo velike udaljenosti. Dnevno je kretanje neba protumaeno obrtanjem
Zemlje oko svoje osi, a godinja doba obilaenjem Zemlje oko Sunca, dok precesijsko
kretanje , koje je mnogo lake ugraditi u novi heliocentrini sistem, Kopernik nije shvatio.
Ovakvo je otkrie naravno dovelo do intrigantnog pitanja, da li Kopernik bio upuen u ideje
al-Shtira. Danas se smatra da je Kopernik doao do takve ideje nezavisno. Uz ovo treba
napomenuti, da su grki prijevodi nekih al-Tsijevih radova dospjeli u Rim nakon pada
Konstantinopolja u ruke Turaka (1453.), meutim nema podataka o tome da ih je Kopernik
ikada vidio. No bez obzira na sve okolnosti, cijela ideja kritike Ptolemeja i iskljuivanjem
ekvanata jest svakako dio ope znanstvene klime i naslijea kako islamskih tako zapadnjakih
kroz nekoliko stoljea, koje su dovele do formulacije mehaniki funkcionalnog ureenja
planetarnih kretanja. Ibn-Shtir je mnogo radio na izradi instrumenata koje je i sam
konstruirao i napisao je mnogo uputa za njihovo koritenje. Jedan kvadrant koji je izradio IbnShtir nalazi se u Parizu u Nacionalnoj biblioteci sa datumom 737/1337. Zabiljeeno je da je
u svojoj kui imao i sunaani sat kojeg je sam napravio. Njegova ideja o instrumentima je
zanimljiva. Instrumenti treba da imaju dvojnu ulogu, da slue za promatranje, ali i za
raunanje to je vodilo ka izradi analognih raunara kakav je na primjer sinus kvadrant. O
tome da li je Ibn al-Shtir zaista utjecao na Kopernikove ideje i da li ga treba smatrati
preteom heliocentrinog sistema ima razmimoilaenja. Poznati historiar astronomije
Neugebauer istie da je Ibn-Shtirov lunarni model u osnovi isti kao kod Kopernika koji se
pojavio stotinu godina poslije, a istu tu tezu iznosi i Kennedy uz primjedbu da su oba
astronoma odbacili ekvante i gradili svoje modele drugaije od Ptolemejevog sa potpuno
istom idejom. Roberts u svojoj studiji o Ibn al-Shtirovoj teoriji istie da je Kopernik koristio
vlastite tablice dok je Ibn-Shtir koristio one iz Almagesta, te zakljuuje da nije moglo biti
utjecaja Ibn-Shtirovih ideja na Kopernikov model. Rosiska iznosi u svom radu podatak da
39

Roen u Damasku 1306. godine, a umro 1375. Rano je ostao bez oca i rastao je kod dajde od kojeg je dobio
obrazovanje u geometriji, astronomiji i astrologiji. Radio je kao muvekit u damiji u Damasku.

50

su astronomima iz Krakova bile poznate ideje al- Tsija i Ibn al-Shtira koje su bile ukljuene
kao teme predavaa astronomije u petnaestom stoljeu u Poljskoj, domovini Kopernika.
Rosiska zakljuuje svoju raspravu istim pitanjem kao i u naslovu dajui samo podatak koji je
historiarima znanosti putokaz za dalja istraivanja u cilju da se odgovori na pitanje da li je
Ibn al-Shtir zaista izvrio utjecaj na Kopernika ili su svako za sebe plasirali iste ideje na
razliitim mjestima, u razliito vrijeme i u razliitim civilizacijama.
Ibn Shahruh ibn Amir Timur Gurgan Ulgh-bay
Jedan odod posljednjih velikih astronoma zlatnog doba arapsko-islamske astronomije
bio je Ulgh-bay ibn Shahruh ibn Amir Timur Gurgan (1394.-1449.), koji je bio i vladar
Samarkanda u Turkmenistanu. Unuk slavnog vojskovoe Timura, postao je vladar koji je
svoju poziciju u vlasti iskoristio za promociju i razvoj znanosti. Ulgh-bay je prvenstveno
uenjak koji se bavio jednako uspjeno astronomijom gdje je dao najvei doprinos, ali i
matematikom, poezijom, umjetnou. Otvarajui medresu u Samarkandu ustanovio je centar
znanosti u kojem je zapoeo okupljati uenjake svoga doba iz raznih krajeva. Kada je
sagradio je veliku opservatoriju 1428. otvorio je iroke mogunosti za znanstvenoistraivaki rad velikom broju astronoma, matematiara i drugih. U njegovoj opservatoriji
nalazio se i nepomini kvadrant poluprenika 40 metara, pored brojnih instrumenata za
mjerenje u astronomiji. Rezultati njegovih vrlo tanih mjerenja ukljuuju koordinate od oko
1000 zvijezda, a podaci su sakupljeni u tablice u knjizi koju je napisao pod naslovom Nove
sultanske ili gurganske astronomijske tablice (Zjes jadid sultani; zjes jadid gurgani)
napisanoj na perzijskom (farsiju)40. On je autor prvog kataloga zvijezda poslije Ptolemeja sa
podruja arapsko-islamske civilizacije. Njegov katalog zvijezda je davao poloaje nebeskih
tijela sa velikom preciznou, mada poredei sa suvremenim imaju pogreku od nekoliko
minuta to je vjerovatno rezultat stupnja tanosti instrumenata koje je imao na raspolaganju U
matematici je poznat po numerikom rjeenju kubne jednadbe i raunanju vrijednosti za
sin10 sa velikom preciznou.
U vremenu nakon Ulgh-baya slabi razvoj astronomije u arapsko-islamskom svijetu, a
ekspanzijom Turaka i Osmanske vlasti nastaje na tim podrujima prekid u razvoju znanosti
uope uvjetovan osvjakim aktivnostima i nedostatkom brige za znanosti. Europa se nalazila
u fazi ekspanzije Turaka i snanog irenja Osmanskog carstva, koje je preteno preuzelo
ulogu vodee vlasti u islamskom svijetu. Zlatno doba arapsko-islamske astronomije je
zavreno u Samarkandu, ali islamska astronomska misao ipak ivjela intenzivno u Europi,
kroz brojna prevoena djela i prihvaene ideje. Europska misao bila je snano inspirirana
naslijeem iz arapsko-islamske civilizacije, istraivanja se i dalje nastavljaju, grade
opservatoriji. Centri znanosti i umjetnosti u islamskom svijetu postaju gradovi u dananjoj
Turskoj, a naroito vanu ulogu imao je Istanbul. Meutim, velikom brzinom se islamski
svijet upuuje prema zapadu i dostignuima u znanosti i umjetnosti te transfer znanja mijenja
smjer.
4. Razvoj astronomije u Osmanskom carstvu
Brojni rukopisi iz astronomije koji su sauvani na podruju Bosne i Hercegovine
datiraju iz vremena turske uprave. Pisani su arapskim pismom, na arapskom, turskom i
perzijskom jeziku, a predstavljaju prijepise djela poznatih filozofa, astronoma i matematiara
arapsko-islamskog srednjevjekovnog povijesnog kruga. Mnogobrojni rukopisi iz astronomije
koji se nalaze sauvani u Bosni i Hercegovini ili su pripadali ovom podruju, a u ratu uniteni,
40

Rukopis sa Ulgh-bayevim tablicama nalazi se u Gazi Hsrev-begovoj biblioteci, R 167/7371, fol. 207, vakuf
muvekita Husejnovia.

51

nastajali su u najveem broju u poznatim centrima kulture i znanosti zemalja arapskoislamske civilizacije, a neki su prepisivani i u bosansko-hercegovakim kulturnim centrima za
vrijeme turske ili austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Mali broj rukopisa datira i iz
prvih desetljea dvadesetog stoljea, a uglavnom sadre tekstove sa temama iz praktine
astronomije koja je jo uvijek bila znaajna za rjeavanje problema svakodnevnih potreba
pripadnika islamske vjeroispovijesti, usprkos postojanju modernih sredstava i literature u
Europi bazirane na novim teorijama u astronomiji.
Da bi se postavljeni cilj i zadaci u ovom radu mogli realizirati bilo je potrebno
sagledati povijest astronomije u Osmanlijskoj Turskoj, od dolaska Osmanlija na vlast u XIII
stoljeu do XIX stoljea. Takav razvoj je znaajno pratiti zbog sagledavanja utjecaja na
kulturno-znanstvena zbivanja u Bosni i Hercegovini koja su dolazila iz dvije razliite
civilizacije, jedne kranske provinijencije latinskog zapada i druge islamske provinijencije sa
istoka.
Otomanski astronomi koji su bili specijalizirani u poslovima mjerenja vremena
dnevnih molitvi i bili poznati kao muvekiti zasluni su kako navodi David King za kontakt sa
Europom i upotrebu mehanikih satova u XVI stoljeu. Ali zanimljivo za historiju
astronomije, otomanski astronomi su unaprijedili tablice za odreivanje vremena dnevnih i
nonih molitvi kao funkcije visine Sunca ili zvijezda za period cijele godine i afirmirali su
tursku konvenciju za vrijeme po kojoj se zalazak Sunca dogaa svaki dan u 12 sati (zbog ega
se kasnije, kada se poeo koristiti mehaniki sat tako i podeavao sat).
Podruje Turske od vremena dolaska Osmanlija na vlast godine 1299. pa do XIX
stoljea karakterizira znanstveno naslijee pisano na arapskom jeziku. Prirodne znanosti,
matematika i medicina smatrane su jednom karakteristinom grupom znanosti poznatom pod
nazivom ilm41. Ove znanosti su bile predmet izuavanja u medresama koje su bile centri
obrazovanja u Osmanskom carstvu. Prije osnutka Osmanske drave , na podruju dananje
Turske, ali i dijelova koji pripadaju Iranu, bilo je kulturnih centara gdje se njegovala znanost,
a ta podruja su kasnije pripala novoj, velikoj turskoj dravi. U prva dva stoljea od dolaska
Osmanlija prirodne znanosti i matematika nisu bile razvijane kako je to bilo u isto vrijeme u
arapskim zemljama i Perziji. Moe se smatrati da je osnivanjem medrese u Izniku u prvoj
polovini XIV stoljea, a kasnije i u Bursi zapoeo razvoj znanosti u Turskoj. Iz tog perioda
nema podataka da su se izuavale egzaktne znanosti, a od racionalnih bile su prisutne logika i
matematika. Razlozi zato na podruju Osmanskog carstva nije bilo znaajnog razvoja
egzaktnih znanosti mogu se traiti u osvajakom karakteru vladara i neprekidnoj ekspanziji
carstva te da se nije imalo dovoljno vremena ili nije bilo naklonosti vladara za davanje
znaaja ovim znanostima. U to vrijeme znaajno su bile istaknute pravne znanosti ili pak
knjievnost i umjetnost, a najvie zbog sklonosti sultana tim podrujima ljudskog djelovanja
ili pak zbog potreba funkcioniranja Carstva. Zbog snaenja mornarice uspon je doivjela i
geografija, a zbog toga je bilo i zanimanja i potrebe za dobrim poznavanjem matematike
geografije kojom su se bavili matematiari i astronomi. U medresama se posveivala panja
matematici, geografiji i praktinoj astronomiji to se moe vidjeti iz popisa predmeta i imena
profesora-muderisa u tim medresama.
Ms b. Muhammad b. Mahmd Qd-zde ar-Rm
Iz ovog perioda za razvoj egzaktnih znanosti na podruju Osmanlijskog Carstva
znaajno je ime matematiara i astronoma koji je roen u Bursi42, ali je svoj ivot proveo na
Istoku , u monim srednjevjekovnim centrima znanosti i astronomije od Horasana do
41

Rije ilm na Istoku ima iroko znaenje i predstavlja sveukupno znanje. Ovaj naziv je koristio za prirodnomatematike znanosti i medicinu Adnan Adivar u svojoj knjizi Nauka kod Osmanskih Turaka iz 1939. godine.
42
U to vrijeme Bursa je bila prijestonica Carstva.

52

Samarkanda. To je bio Ms b. Muhammad b. Mahmd Qd-zde ar-Rm43. Kako

matematika i astronomija nisu bile razvijene u njegovoj domovini, mladi Qd-zde ar-Rm,
odlazi u sredinu gdje e moi uiti i napredovati. Za vrijeme boravka u Samarkandu radio je
kao upravnik velike i bogato opremljene opservatorije Ulgh-baya gdje je sudjelovao u
aktivnostima na opservatoriji kao i u izradi Ulgh-bayovih tablica. Napisao je nekoliko djela,
a poznat je i njegov komentar na al-Jaghmn djelo Saetak astronomije koje se izuavalo u
medresama za vrijeme Osmanlija. Ovo djelo u formi rukopisa i komentara nalazi se u velikom
broju svjetskih biblioteka, biblioteka u Turskoj, ali i u bosansko-hercegovakim bibliotekama.
Osim ovog komentara na djelo iz astronomije pisao je ar-Rm i tekstove iz matematike meu
kojima je najpoznatiji komentar na jedno djelo o upotrebi sinusa gdje je dao bolje rjeenje
nego autor osnovnog djela. Qd-zde ar-Rm se nije bavio astrologijom iako je bila
popularnija u Turskoj u njegovo vrijeme nego astronomija.
Dolaskom sultana Mehmeda Fatiha 1415. godine na vlast u Carstvu situacija se bitno
promijenila prema egzaktnim znanostima. On je vrijedio za vladara koji je bio naklonjen
znanstvenicima i umjetnicima i pruao im je znaajnu potporu. Favorizirao je filozofski i
znanstveni nain razmiljanja, ali to nije bitno utjecalo na razvoj prirodno-matematikih
znanosti. Treba istaknuti da se Mehmed Fatih zanimao za geografiju iz razumljivih razloga
zbog irenja cartsva i razvoja mornarice. Naroito se zanimao za izuavanje Ptolemejeve
geografije, a posjedovao je u svojoj bogatoj biblioteci osim djela iz filozofije i prijevode
Almagesta na latinski kao i tekstove o astrolabu.
Aluddn Muhammad al-Qshj
U doba vladavine Mehmeda Fatiha ivio je matematiar i astronom Aluddn
Muhammad al-Qshj. On odlazi iz Istanbula, sredine gdje nije imao mogunosti da se bavi
omiljenim podrujima, matematikom i astronomijom, u Samarkand, gdje je u Ulgh-bayovoj
opservatoriji kod Qd-zde ar-Rm-ja i samog sultana uio matematiku i astronomiju. Kako
mu je bio naklonjen Ulgh-bay , nakon Qd-zde ar-Rm-jeve smrti bio je postavljen za
upravitelja opservatorije i sudjelovao je u pisanju Ulgh-bayovih tablica. Nakon smrti Ulghbaya, al-Qshj odlazi u Azerbejdan, a odatle kao poslanik iz tog podruja stie ponovo u
Carigrad. Odmah postaje profesor na Aja Sofija medresi i uiva naklonost sultana Mehmeda
Fatiha. Njegov unuk, Mrim Chalab, turski astronom, zapisao je da je al-Qshj umro 1474.
godine. Al-Qshj je pisao razne tekstove. Jedno djelo iz astronomije, pisano na perzijskom,
pod nazivom Risale f al-haya je kasnije prevedeno na arapski i dobilo naziv Mahmudiye.
Njegova djela je preveo Uzun Hasan na arapski jezik i dao tom prijevodu naziv Fethiye koje
je bilo raireno po Carstvu. Najvei doprinos razvoju matematike i astronomije dao je piui
komentar na Ulgh-bayove tablice, primjenjujui matematiku koja je bila u to vrijeme
aktualna i na visokoj razini. Treba spomenuti da se na Fatihovoj damiji, ispod desnog
minareta, nalazi sunani sat koji je izradio al-Qshj 1473. godine.
Mrim Chalab Mahmd b. Muhammad Qd-zde
Mrim Chalab Mahmd b. Muhammad Qd-zde, unuk poznatog al-Qshj-ja i Qdzde ar-Rm-ja je bio u Turskoj i sam uven kao matematiar i astronom. I on je bio uenik
Sinan pae od kojeg je stekao znanja u matematici i astronomiji da bi i sam pisao djela koja su
jako rasprostranjena na podruju Osmanlijskog carstva. Na zahtjev Bejazida II napisao je
komentar na Ulgh begove tablice pod nazivom Dustr al-amal f tashh al-Jadwal koje se
43

Nadimak Rumi dobio je u Turkmenistanu zbog toga to je doao iz Anadolije, a ivio je od 1337. do 1412.
godine.

53

nalazi u nekolika biblioteka irom Europe44. U ovom djelu je Mrim Chalab naveo pet naina
za izraunavanje vrijednosti sin(10). Dok se Mrim Chalab bavio komentarom na djelo AlQshj-ja i astronomijom Ptolemeja, u Europi se Kopernik spremao da zavri teoriju koja e
postati revolucionarnom. U duhu vremena u kojem je ivio i Mrim Chalab se bavio i
astrologijom i napisao je jedno djelo poznato po nazivu Al-Makasid.
Taqiyyuddn Ab Bakr Muhamad b. Al-Qd Zaynuddn ash-Shajh Ab al-Abs
Marf b. ash-Shajh Ab al-Abs Ahmad ar-Rshid
Period od 1576. do 1580. godine je znaajan zbog aktivnosti oko izgradnje, rada i
prestanka rada jedne jedine opservatorije u doba Osmanlija. Kako u Carstvu nije postojala ni
jedna opservatorija, najvie zbog velikog interesa nekih sultana za astrologiju javljala se
potreba da se izgradi i opservatorija. Izgradnja prve turske opservatorije u doba Osmanlija je
dio aktivnosti uenjaka Taqiyyuddn Ab Bakr Muhamad b. Al-Qd Zaynuddn ash-Shajh
Ab al-Abs Marf b. ash-Shajh Ab al-Abs Ahmad ar-Rshid koji je ivio od 1520. do
1585. godine. On je bio glavni astrolog (munedimbaa) sultana Murata III. Taqiyyuddin je
iskoristio sultanovu naklonost i ubijedivi ga da je potrebno unaprijediti Ulgh-bayove tablice
i dobio je dozvolu za gradnju opservatorije na brdu Tophane u Istanbulu. On je bio i upravnik
te opservatorije koja je bila opremljena u to vrijeme najsuvremenijom opremom koja se
mogla porediti sa instrumentima i ureajima kakve je imala opservatorija Tycho Brahe-a. U
Parizu , u Nacionalnoj biblioteci nalazi se Taqiyyuddin-ovo djelo u kojem je iznio popis svih
instrumenata za potrebe opservatorije sa svim pojedinostima i popisom mjerenih veliina.
Ovaj autor se bavio promatranjem neba i mjerenjem nekih parametara to je biljeio i o tome i
pisao. ivot opservatorije na Tophani je bio kratak zbog sumnji da to nije korisna djelatnost i
da donosi nesreu, te je opservatorija ukazom sultana i unitena. Taqiyyuddin se spominje i
kao konstruktor satova raznih vrsta kao to su depni sat, zidni i astronomski. Astronomski
satovi45 pokazuju kretanja na nebu pomou kojih se mogu odrediti dani u mjesecu, faze
mjeseca, poloaj Sunca na ekliptici, azimuti i visine nekih zvijezda, vrijeme obavljanja
molitve (namaza), izlazak Sunca itd. Adivar navodi Taqiyyuddin-ov doprinos u sfernoj
trigonometriji i praktinoj astronomiji. Primjenu metoda za raunanje sunevih parametara
prije Kopernika i Tycho Brahe-a pripisuje Taqiyyuddin-u i historiar znanosti Tekeli istiui
da je metod koristio i Al-Birn, a poslije njega i Taqiyyuddin. Naao je vrijednosti
parametara za Sunce i pomijeranje apogeja od 20 0, rezultat koji je bolji i od Tycho
Braheovog, a pogotovu od Kopernikovog. Adivar govori afirmativno i o doprinosu
Taqiyyuddin-a u konstrukciji nekih instrumenat kao to je sekstant za koji kae da je na
Zapadu takav instrument izradio Tycho Brahe, a u islamskom svijetu Taqiyyuddin. Ideju i
mjerenje duina zvijezda pomou Mjeseca nalazimo jo u grkoj astronomiji, ali rezultati nisu
bili tani zbog dnevnog kretanja Mjeseca. Tycho Brahe je koristio umjesto Mjeseca planetu
Veneru koja ima malo dnevno kretanje , a o toj ideji je pisao i Taqiyyuddin u jednom svom
djelu objanjavajui upotrebu armilarne sfere.
U drugoj polovini XIX stoljea zapoinje izuavanje matematike i egzaktnih znanosti
na srednjim i visokim kolama na temeljima zapadnih ideja. U medresama su se koristile i
dalje ideje islamske astronomije i mjerni postupci ponajvie iz praktine astronomije u
religiozne svrhe. Astronomi iz vremena Osmanlija dali su doprinos u praktinoj astronomiji i
na sastavljanju raznih tablica. Tablice sa vremenom izlaska Sunca kao funkcije visine Sunca
koje sastavio je1775. godine Salih efendi sadravale su veliki broj podataka (vie od 80 000).
44

U Gazi Husrev- begovoj biblioteci nalazi se rukopis, R 6373/7372 sa istim naslovom, a predstavlja komentar
na perzijskom jeziku na Ulgh-bayove tablice koji je napisao Mrim Chalab. Djelo je prepisano je 1732.
godine.
45
U Europi je takav sat napravljen 1550. godine

54

5. Bosansko-hercegovaki praktini astronomi

Kada je 1463. godine bosanska drava postala dio Osmanske imperije promijenila se i
konfesionalna pripadnost njenog stanovnitva. Veliki broj ljudi je prihvatio islam umjesto
Crkve bosanske, religije kojoj su pripadali. Nova vjera donijela je i novi nain ivota, ne
samo u vjerskom nego i u kulturno-ekonomskom smislu. Nain stanovanja, oblaenja,
sahranjivanja, gradnja bogomolja i izvoenje molitvi se bitno promijenilo u odnosu na stanje
prije procesa islamizacije. Pripadnici islamske vjeroispovijesti su imali obavezu da obavljaju
pet puta dnevno molitvu (namaz), odnosno da klanjaju pet namaza u tano odreeno vrijeme.
Zbog takvih potreba da se namaz obavlja u vrijeme koje je astronomski odreeno, prema
visini Sunca, zahtijevalo je angaman osoba koje su imale znanja iz astronomije kao i vjetine
rukovanja instrumentima za mjerenja vremena. U prvim desetljeima od dolaska Osmanlija
na podruje Bosne i Hercegovine posao mjerenja vremena obavljali su obueni ljudi koji su
dolazili iz Carigrada, a kasnije su se obuavali i domai ljudi koji su preuzimali takve
poslove. Mjerenje vremena pomou instrumenata donesenih iz Turske obavljalo se samo u
veim kulturno-trgovakim centrima, dok su u manjim mjestima bile u primjeni primitivnije
metode etnoastronomije. O tome je nakon provedenih istraivanja u okviru jedinog projekta ,
a u organizaciji Univerzitetskog astronomskog drutva iz Sarajeva, pisao Jasminko
Mulaomerovi istiui jedan postupak za odreivanje prijepodnevnih alaturka46 sati pomou
prstiju obje ruke kao jedinstvenog naina mjerenja vremena u Bosni. U odsustvu instrumenata
neki ljudi su koristili najjednostavniji astronomski instrument gnomon koji je bilo kakav tap
zaboden u zemlju prema ijoj duini sjenke i na temelju iskustva se znalo mjeriti vrijeme
podneva, vrijeme poslijepodnevne molitve (ikindije) i poslijepodnevnih sati od podne do
sumraka. Poetak godinjih doba vezivali su za poloaj Sunca u odnosu na neke objekte i tako
pronalazili narodne metode za mjerenje vremena. Najvie podataka o ljudima koji su bili
obrazovani u astronomiji ili su se bavili astronomijom dali su Mula Mustafa Baeskija,
poznati sarajevski kroniar, pisac uvenog Ljetopisa i Hazim abanovi u svom obimnom
djelu o knjievnosti Muslimana u Bosni i Hercegovini. Podataka o drugim uenjacima koji su
se bavili astronomijom ima i u raznim prigodnim tekstovima koji su objavljivani u raznim
novinama ili asopisima povodom smrti ili neke obljetnice, ali i u studijama o pojedinim
intelektualcima sa bosansko-hercegovakog tla. Prema dostupnim podacima nije se moglo
nai mnogo podataka i pojedinosti o ljudima koji su se na bilo koji nain bavili astronomijom,
jedan pregled o astronomima u bosansko-hercegovakom podruju iznosimo ovdje sa eljom
da bi to moglo inicirati jo vie istraivanja koja bi bila dublja i moda usmjerena jednoj osobi
ili jednom periodu.
Hadi-Jusuf Livnjak
Smatra se da je Hadi-Jusuf Livnjak jedan od najstarijih praktinih astronoma u Bosni
i Hercegovini. Roen je u Livnu gdje je ivio i djelovao u toku XVI stoljea. Nekih podataka
o njegovom ivotu ima u jednom tekstu iji je on autor, njegovom putopisu kada je iao u
Meku da obavi had, jednu od svetih dunosti svakog muslimana. Pretpostavlja se da je
Hadi-Jusuf graditelj gnomona na livanjskoj Lala-painoj damiji. Poznavao je astronomiju, a
bavio se i izradom kalendara i problemima mjerenja vremena astronomskim metodama.

46

Satni sistem koji se naziva alaturka za razliku od graanskog alafranka sistema sastoji se od intervala od
nejednakih 12 dijelova vremena koji se raunaju u odnosu na zalazak Sunca (to je nulti .alaturkasat) do
trenutka izlaska Sunca na horizontu koji predstavlja 12. alaturkasat. Alafranka sati su jednaki i predstavljaju
1/24 dana, pri emu se dan rauna od jedne do prve slijedee ponoi.

55

Husein Muzaferija iz Sarajeva

Husein Muzaferija roen je 1646. godine, a umro 1721. kolovan je u Carigradu, a po
povratku u Sarajevo radio je i kao profesor (muderris) u Gazi Husrev-begovoj medresi. Prema
nekim podacima bavio se astronomijom i izradom kalendara. U Gazi Husrev-begovoj
biblioteci se nalaze dva rukopisa koji su nekada pripadali Huseinu Muzaferiji. Jedan rukopis
je iz astronomije (R 2553/7311). Autor ovog rukopisa je iz XVI stoljea i obrauje tematiku
vezanu za izradu kalendara. Drugi rukopis (R 1135, redni broj u Katalogu 7380), koji potie
iz njegove biblioteke, je rukopis iz astrologije. Iako su tane biljeke na ovim rukopisima da
je Husein Muzaferija posjedovao ove knjige, teko je rei koliko je poznavao astronomiju i
mogao primjenjivati svoja znanja u praktinoj astronomiji. Ali i sama injenica da je
posjedovao te knjige govori bar o njegovom interesu za tu znanost.
Mustafa Ejubovi (ejh Jujo) iz Mostara
ejh Juju smatraju najsvestranijim, i jednim od najveih muslimanskih intelektualaca.
Roen je u Mostaru 1651. godine, gdje je i zavrio svoj znanou ispunjen ivot 1707. godine.
kolovao se u rodnom gradu kod najboljih pedagoga, kasnije u Carigradu, gdje je proveo oko
15 godina.
O radu ejh Juje na podruju astronomije se ne zna mnogo osim da je
obrazovanje iz matematike i astronomije stekao u Carigradu i da se po povratku u Mostar
bavio problemima praktine astronomije i pored brojnih poslova koje je obavljao kao muftija
i profesor Karaoz-begove medrese. Pisao je mnoge znanstvene radove, udbenike i govore
na orijentalnim jezicima iz teologije, prava, filozofije i logike i lingvistike. Spominje ga i
Brockelmann u svojoj Historiji arapske knjievnosti.
Mehmed-Razi Velihodi iz Sarajeva
Mehmed-Razi Velihodi je roen u Sarajevu 1722., a umro u Meki, za vrijeme
obavljaja hada, 1785. godine. Rastao je u obitelji intelektualaca (poznati Velihodii, otac
Velijudin i oev brat Kadri-hoda), a svoje obrazovanje je Hadi Velihodi stjecao u
Sarajevu i Carigradu, ne samo u pravu i knjievnosti nego i u matematici i astronomiji.
Smatrali su ga vrlo vjetim astronomom zato to je sastavljao kalendare i bio zbog toga jako
cijenjen. Osim turskog jezika sluio se arapskim i perzijskim i bio izuzetno cijenjen profesor
Gazi Husrev-begova hanikaha. Baeskija je o povodom smrti uvaenog Hadi Velihodia u
svom Ljetopisu zapisao kako je umro veliki uenjak i astronom, pjesnik i pravnik.
Biblioteka koju je posjedovao Velihodi je bila brojna i sadravala je djela iz raznih
podruja, a najvie ih je bilo prema popisu iz 1786. godine iz erijatskog prava (ukupno 23) te
iz astronomije i matematike (ukupno 22). Meu djelima koje je posjedovao nalazi se tekst od
Al-Jaghmnja (Kratko izlaganje astronomije) , ali i Ar-Rmijev komentar na to djelo, djela o
odreivanju Kible , rukopis o Ulgh-bayovim tablicama i vie djela o astronomskim
instrumentima. Ovakva literatura koju je posjedovao profesor Velihodi govori o njegovom
snanom interesu za astronomiju, ali i o znanju da na osnovu takvih tekstova koje je dobro
prouio mogao primjenjivati svoje znanje za izradu kalendara i koritenje astronomskih
instrumenata o emu postoje svjedoenja. Sva djela iz astronomije koja je oigledno ne samo
posjedovao nego i koristio muderris Velihodi je bila uobiajena literatura u Carigradu u
vrijeme kada je tamo bio student.

56

Mula Mustafa Baeskija iz Sarajeva

Mula Mustafa Baeskija je ivio u periodu od 1731. do 1809. godine. Poznat je kao
pisac Ljetopisa ali ga moemo svrstati i u bosansko-hercegovake astronome. U njegovom
ljetopisu se mogu proitati mnoge astronomske biljeke, njegovi poznati opisi pojava na nebu
i dogaaja vezanih za takve pojave. Godinama je biljeio poloaje Sunca, Mjeseca, planeta i
zvijezda, pomraenja Sunca iz 1791. i 1793. godine i Mjeseca iz 1758/9 i 1779/80. godinu,
kao i meteorske pojave 1772/73. godinu i prolazak komete iz 1769. godine.
Ibrahim Muzaferija (Begimam) iz Sarajeva
O Ibrahimu Muzaferiji nema mnogo podataka, a Baeskija ga spominje u svom
ljetopisu povodom njegove smrti 1791. godine, kao velikog astronoma. Drao je predavanja
iz astronomije po emu je bio poznat kako navodi Baeskija. Posjedovao u svojoj biblioteci i
djela iz astronomije, matematike i astrologije koja se danas nalaze u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci. Jedno djelo potie iz IX stoljea iji je autor Al al-Qasrn (R 385/7375), a drugo
djelo je astroloki tekst od Abu Mashar Muhammad b. Umar al- Balkhi al Munajjim alBagddi (umro 885. godine) gdje se govori o horoskopu. Ako bismo uz injenice da je
navedena djela Ibrahim Muzaferija posjedovao, donosili neke mogue zakljuke onda bismo
prije mogli pretpostaviti da je njegov interes bio usmjeren ka praktinoj astronomiji , ali se
zanimao i za astrologiju.

Salih Hadihuseinovi Sidki (Muvekkit) iz Sarajeva

Prvi muvekkit u Gazi Husrev-begovoj muvekithani je bio Salih Hadihuseinovi
Sidki, poznat kao Muvekkit, kada je osnovana iz vakufa (zaklade) Gazi Husrev-bega 1859.
godine. Salih Sidki je roen u ajniu 1825. godine, a ivio je u Sarajevu gdje se kolovao za
trgovake poslove. Kod nekog turskog vojnog strunjaka uio je osnove astronomije i kod
Muhibia sa Neretve. Na mjestu muvekkita ostao je sve do svoje smrti, 1888. godine.
Profesija muvekkita bila je znaajna, a muvekithane su i bile otvarane kao zvanine
astronomske institucije kada kalendari nisu bili usaglaeni i kada se pojavljivao problem oko
nedoumica o tanom poetku Ramazana, svetog mjeseca posta u ivotu muslimana. Osim
matematike i astronomije Salih Sidki se bavio i nasljednim pravom za ije poznavanje je i
trebala matematika, kaligrafijom i historijom47. Radovi koje je napisao iz astronomije su
zagubljeni, ali postoje podaci da se bavio sastavljanjem kalendara za Bosnu i Hercegovinu, a
izradio je i dva globusa Zemlje koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Na mjestu
muvekkita nakon njegove smrti u Gazi Husrev-begovu muvekithanu dolazi njegov sin
Husein, a od 1899. i Salihov mlai sin Akif gdje ostaje sve do 1937. godine. Muvekithana je
radila sve do 1947. godine pod rukovodstvom Muhameda Paia kada se i zatvara, ime
nestaje i zanimanja muvekkita. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze se rukopisi
R89/7365, R681/7366 i R609/7367 koji su kalendari koje je Salih Sidki sastavio za godine od
1887. do 1989., za Sarajevo.

47

Salih Sidki Muvekkit je napisao poznatu knjigu Istorija Bosne, koja je ponovo tampana i doivjela veliki
interes u javnosti .

57

Ali efendija Sadikovi iz Janje

Ali efendija Sadikovi, poznat kao hoda Mula-Alija roen je u Atmaiima,
ivopisnom selu kraj Ugljevika. Bio je sin poznatog imama i muallima, a u Janji je zavrio
medresu polovinom XIX stoljea. Janja je bila velika, bogata i razvijenija kasaba toga doba.
Kao uenik medrese istakao se kao izuzetno nadaren uenik, a kasnije je izrastao u znaajnog
intelektualca koji je studirao i stvarao na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Nakon
zavretka medrese, sa samo 17 godina postao je mujezin Atik damije u Janji, a 1891. godine
i profesor u janjarskoj medresi sa nepunih dvadeset godina. Umro je 1936. godine kada i
prestaje sa radom medresa u Janji, ustanova koja je imala ogroman znaaj u prosvjeivanju
muslimana tog kraja. Osim izuzetnog pedagoko-prosvjetnog rada Ali efendija Sadikovi se
bavio i znanstvenim radom, a danas ga smatraju znaajnim predstavnikom alhamijado
knjievnosti. Kao svestrani, iroko obrazovani intelektualac, zanimao se za medicinu,
fitoterapiju, ali i praktinu astronomiju. Za potrebe muslimana Janje bavio se astronomskim
mjerenjem vremena za obavljanje namaza , a koristio je vrlo vjeto i precizno rubtahtu. U
njegovoj biblioteci su u znaajnom broju bila zastupljena djela iz astronomije, kako teorijske
tako i praktine. Jedan rukopis je posebno zanimljiv, a to je djelo od Al-Jaghmnja, njegovo
Kratko izlaganje astronomije koje je i Sadikovi posjedovao i koristio u svom usavravanju
iz astronomije. Takoer je zanimljivo da je Sadikovi koristio izvore sa geocentrinom
teorijom, a nije koristio Kopernikovu teoriju koja je bila ope prihvaena u svim kolama
Europe u vrijeme njegovog profesorovanja. I ovdje se potvruje injenica da su za religiozne
svrhe domai ljudi radije koristili izvore iz doba zenita islamske astronomije sa Istoka nego
literaturu sa Zapada. Ali efendiju su posjeivali mnogi da im Ali efendija izmjeri vrijeme te su
tako podeavali svoje mehanike satove. To je bio ceremonijal, a postupak se nazivao
odsijecanje vremena pomou irtife kako se u narodu nazivala rubtahta. Odsijecanje
vremena se vrilo tri puta, a postupak je trajao desetak minuta. injenica da se vrijeme
namaza odreivalo srednjevjekovnom metodom u doba kada su se koristili mehaniki satovi
ukazuje na znaaj ovakvih istraivanja i nalaenja odgovora zbog ega su se tako dugo
zadrali takvi naini mjerenja vremena, sve do prve polovine dvadesetog stoljea. Podatak da
su ljudi dolazili iz oblinjih mjesta da podeavaju mehanike satove, govori o moguoj
vezanosti muslimana za tradicionalne postupke i da se ukazuje ast i povjerenje uenim
ljudima iz tog vremena, kada je obrazovan ovjek kao to je Ali efendija Sadikovi, bio
izuzetno cijenjen i potovan u narodu.

Slika 1. 44 (Rub tahta A li ef. Sadikovia)

Slika 1. 45( Iz Al-Jaghminijeve Astronomije)

58

Sahat kule u Bosni i Hercegovini

Arapsko-islamska civilizacija nije poznavala sahat kule, institucije za mjerenje vremena u
evropskom stilu. U Evropi su se pojavile u XIII, a Turci su se sreli sa sahat kulama za vrijeme
osvajanja dijelova Evrope. Tako su tek polovinom XVI stoljea izgradili prvu sahat kulu u
Skoplju. Kule su bile snabdjevene mehanikim satovima i zvonima za oglaavanje vremena.
Na podruju BiH do aprila 1992. postojalo je 19 sahat kula od ukupno 21 koja je bila
podignuta. Svi znaajniji kulturni centri imali su sahat kule, a najvei centri i dvije (Sarajevo i
Travnik). Zanimljivo je da je u Gornjem Vakufu gdje je kula podignuta u drugoj polovini 17.
stoljea zvono nosilo ime AVE MARIA i bilo lijevano 1629. Kule su imali gradovi: Livno
(1659), Nevesinje (sat na 3 strane kule i brojevi rimski, turski i arapski), Sarajevska kao i
sahat kula u Pruscu otkucavaju alaturka sate. Sahat kule su podignute i u Banjaluci , Trebinju,
Stocu, Donjem Vakufu, Tenju, Maglaju, Foi, Jajcu, Graanici (najvea), Poitelju.
Za vrijeme turske vlasti na podruju Bosne i Hercegovine graene su sahat kule koje su imale
karakteristiku javnog dobra, a sluile su za mjerenje vremena. Opremljene su mehanikim
satovima, koji su bili postavljeni najee na sve etiri strane, a pokazivali su alaturka
(nejednaki sati) ili alafranka /graansko vrijeme (jednaki sati). Ukupno je bilo izgraena 21
sahat kula. Neke od njih su jo uvijek u potpunoj funkciji, a neke su poruene. Lista sahat kula
koje su bile izgraene u BiH:

Banjaluka sahat-kula Banja Luka (prva sahat

kula u Bosni i Hercegovini, sruena 1993. godine)
Donjovakufska sahat-kula Donji Vakuf
Foanska sahat-kula Foa
Graanika sahat-kula Graanica
Gradaaka sahat-kula Gradaac
Gornjovakufska sahat-kula Gornji Vakuf
Jajaka sahat-kula Jajce
Livanjska sahat-kula Livno
Maglajska sahat-kula Maglaj
Slika 1. 46. (Travnika sahat kula)
Mostarska sahat-kula Mostar
Nevesinjska sahat-kula Nevesinje
Poiteljska sahat-kula Poitelj
Prozorska sahat-kula Prozor
Prusaka sahat-kula Prusac
Sarajevska sahat-kula Sarajevo
Stolaka sahat-kula Stolac
Teanjska sahat-kula Teanj
Travnika sahat-kula na Musali Travnik
Travnika sahat-kula u Gornjoj ariji Travnik
Trebinjska sahat-kula Trebinje
Vratnika sahat-kula Vratnik (Sarajevo), (sagraena
1874. godine od drveta te sruena radi nestabilnosti i
opasnosti od ruenja)

Slika 1. 47 (Sarajevska sahat kula-pokazuje a la turca vrijeme)

59

Visina sahat kula je razliita. Neke su visoke oko 9 metara, a neke od njih I preko 21 m.(u
Poitelju je visina sahat kule 16m, u Gradacu 21,5 m).
Sahat kule su opremljene mehanikim satovima. Bili su rijetkost u BiH u vrijeme Osmanlija.
U Evropi su se pojavili u XIII/XIV stoljee, a u BiH tek u XV stoljeu (1493. je
Sandakbegu Sulejmanu iz Foe, dubrovaki knez poklonio jedan mehaniki sat/uru). U
franjevakom samostanu Gorica kod Livna bilo je nekoliko zidnih, mehanikih satova. U
dugim konfesijama mjerenju vremena se nije toliko poklanjala panja. Ali su i pripadnici
ostalih konfesija mjerili vrijeme. Katolike su obavjetavala crkvena zvona o vremenu, a kako
su mjerili vrijeme prije pojave mehanikih satova trebalo bi istraivati. Kod Jevreja je slino
kao kod muslimana razvijana kultura mjerenja vremena. Najmanje je podataka za
pravoslavce. Zna se da su koristili RABO kalendar (Trnovo, Istona Hercegovina) koji je
podijeljen na tromjeseja. Moe se nai podatak da je hadi Jova Selak 1810. godine imao
durbin, a sekstant i oktant su se kasnije upotrebljavali u muvekithanama.

Slika 1. 48. Livanjska sahat kula

Slika 1. 49. Gradaaka sahat kula

Slika 1.50. Mostarska sahat kula

_______________________________________________________________

60

II dio
ASTRONOMIJA I VRIJEME
Vrijeme je ono to se odreuje mjerenjem vremena.
Hofstetter, R.

Uvod
Mjerenje vremena oduvijek je bila potreba ovjeka da otkriva metode mjerenja vremena i
izrauje instrumente za njegovo mjerenje. Vrijeme kao tema filozofskih razmiljanja i teorija
privlaila je, ali i danas privlai filozofe jednako kao i fiziare, a shvatanje vremena i njegove
uloge u modernoj znanosti aktualna je i danas. Knjiga Kratka povijest vremena, iji je autor
Stephen Hawking, jedan od najznaajnijih astrofiziara, doivjela je u kratkom vremenu vie
od deset izdanja i deset miliona primjeraka, itanih u mnogim dijelovima svijeta i na brojnim
jezicima, nije prvenstveno izlaganje o vremenu nego izlaganje o modernoj znanosti koja plovi
u vremenu. Vrijeme kao tema Kantove filozofije, vrijeme kao tema Newtonove fizike,
vrijeme kao tema Einstainove teorije, vrijeme kao tema Abdus Salamove teorije ujedinjenja
temeljnih sila prirode, vrijeme kao tema niza slavnih imena kreatora globalnog znanja, ali i
pojam prisutan u svim religijama svijeta, pojavljuje se kao vjena tema za ovjeka. Vrijeme je
varijabla od koje sve zavisi i mijenja se. Svijet u kojem ivimo mijenja se s vremenom, od
svemira do drutva, od fizikalnih veliina do ljudskog miljenja. Svaka promjena je promjena
u vremenu, a od svih pojmova pojam vremena je najtemeljitiji (Weizscker, 1988). Vrijeme
ostaje ono to se odreuje mjerenjem vremena (Hofstetter, 1997).
Razvoj stare astronomije zapoeo je traenjem mjere vremena u kretanju Sunca (Supek,
1980). Jedan od najstarijih instrumenata za mjerenje vremena je sunani sat, instrument koji
je i danas u upotrebi, ali vie kao inspiracija za moderne konstruktore i ljubitelje sunanih
satova. Veza duine sjenke predmeta koji je obasjan zrakama Sunca i vremena, koristi se i
danas za priblino odreivanje vremena u etnoastronomiji, ali kao metoda nije dovoljno tana
te, zbog nesrazmjernog produenja duine sjenke predmeta sa opadanjem visine Sunca, nije
mogla postati sigurna metoda mjerenja vremena. Znanje starih civilizacija see do danas, kao
to jo uvijek ivi jedna dvadesetetvrtina dana, jedinica za vrijeme koja se zove sat, koju su
uveli Babilonci. Iskustva civilizacija i pojava globalnog znanja i mjerenje vremena stara su
vie od etiri milenija (Dadi, 1992), a znanja starih civilizacija su osnova ljudskog znanja
uope. Mjerenje vremena je usko povezano s astronomijom i periodinim dogaajima u
svemiru. Astronomske pojave su uvjetovale da se vrijeme mjerilo u jedinicama utemeljenim
na periodinim kretanjima Zemlje, Mjeseca, Sunca, zvijezda. Kada je postalo evidentno da
takva kretanja nisu strogo periodina, da se vrijeme kretanja nebeskih tijela ne mogu podijeliti
u jednake vremenske dijelove, fizika je dala odgovor prema zbivanjima unutar atoma,
definirajui na novi nain sekundu, osnovnu jedinicu za vrijeme, sekundu baziranu, ne vie na
astronomskoj periodinoj pojavi, nego na periodinosti pojava u atomu.
Osnovna mjerenja vremena potiu iz prapovijesti ovjeanstva, a u Babilonu i Egiptu imala su
promatrako-evidencijski karakter, bez teorija i modela. Sa potrebom i mogunou
predvianja dogaaja, kao to su vrijeme ekvinocija i solsticija, stari narodi su bez objanjenja
uzroka mogli predvidjeti pojavu nekih dogaaja, sa empirijskog stajalita, dosta tano, kao
to je primjer Maya i predvianja pomraenja Sunca (Dadi, 1990).

61

Osnova za odreivanje jedinica za vrijeme u astronomiji je kruno kretanje i podjela kruga na

3600 koja datira od Babilonaca (prije 2,5 milenija). Sistem raunanja sa osnovom 60
(seksagezimalni numeriki sistem) pokazao se pogodnim u odnosu na dekadski sistem sa
osnovom 10. Broj 10 je djeljiv samo sa 4 broja (1, 2, 5 i 10), a broj 60 sa 12 brojeva (1, 2, 3,
4, 5, 6, 10 ,12, 15, 20, 30 i 60). Tri jedinice za vrijeme: sat, minuta i sekunda imaju odnos u
kojem je bitan faktor 60: sat ima 60 minuta, a minuta 60 sekundi, sat 3600 sekundi. Ostale
jedinice za vrijeme su: dan, mjesec, godina, stoljee/vijek i milenij. Razliitost u
matematikoj vezi tih jedinica imaju osnovu u karakteristikama periodinog kretanja nebeskih
tijela, koje su za te jedinice primijenjene. Vrijeme dnevnog svjetla traje jednako kao i mraka u
dane ekvinocija, a iznosi svaki dio po 12 sati, tako da jedinica za vrijeme dan ima 24 sata.
Godina kod Babilonaca je imala 360 dana, a mjesec po 30 dana. Prividno kretanje Sunca oko
Zemlje stari su narodi vidjeli kao kretanje kroz 12 sazvijea, nazvana prema imenima likova
raznih bia i predmeta kako su ih vidjeli (lav, ovan, rak, vaga, itd.) Stoljee i milenij su
jedinice koje se kasnije pojavljuju i jedine su dekadske jedinice: stoljee ili vijek sadri 100
godina, a milenij 10 stoljea odnosno 1000 godina.
Ideja o vremenu je neodvojiva od ideje o prostoru. Povijest tih ideja vodi nas do suvremene
ideje o jednom objektu, zasnovanog na Einsteinovoj teoriji relativnosti, a naziva se prostorvrijeme (Hawking, 1998). Promiljanje o prostoru u astronomiji je drugaije nego u drugim
podrujima materijalne stvarnosti, a vrijeme kako kae Hawking nema jedinstvene mjere,
svaki promatra mjeri vrijeme vlastitom mjerom za vrijeme.
1. Znaaj kretanja nebeskih tijela za mjerenje vremena
Starim narodima kretanja nebeskih tijela su bila osnova za mjerenje vremena, predvianje i
planiranje njihovih svakodnevnih ivota. Smjena dana i noi zbog kretanja Zemlje oko svoje
osi ili smjena godinjih doba pri kretanju Zemlje oko Sunca su i danas nae odrednice prema
vremenu. Babilonci su uveli u raunanje vremena broj sedam koji se do danas odrao, zbog
sedam nebeskih tijela koja su poznavali, ne raunajui Zemlju, koja je bila centar svijeta.
Sedam dana su uzeli kao jednu vremensku cjelinu, tj. mjeru (tjedan, sedmica, nedjelja), a
svaki dan posvetili jednom nebeskom tijelu. Tako je ponedjeljak bio posveen Mjesecu,
utorak Marsu, srijeda Merkuru, etvrtak Jupiteru, petak Veneri, subota Saturnu i nedjelja
Suncu. Da je takvo naslijee aktualno govori i naziv u engleskom jeziku za subotu-Saturday
ili za ponedjeljak-lunedi u talijanskom, itd. Spoznaje o odreenim periodinim pojavama na
nebu nastajale na temelju promatranja i bez instrumenata, stvaraju osjeaj divljenja za
aktivnosti starih civilizacija u astronomiji i postupku mjerenja vremena.

Slika 2.1 (Sunani sat u Londonu, dizajniran 1973. preuzeto sa http://www.sundials.co.uk/~london.htm)

62

Kada su se u dalekoj prolosti poeli koristiti instrumenti, zapoeo je i razvoj teorija u

astronomiji i odgovarajuih modela, kakvi su model svijeta kod Aristarha ili kasnije kod
Hiparha i Ptolomeja. Osim sunanog sata koji u osnovi ima gnomon kao najjednostavniji
astronomski instrument za mjerenje vremena, pojavili su se sloeniji instrumenti poznati pod
nazivima: astrolab, kvadrant i mehaniki sat/ura.
2. Periodina kretanja Zemlje
Za pojam vremena, astronomsku metodu mjerenja vremena i izbor jedinice za vrijeme
znaajna su tri kretanja Zemlje: oko vlastite osi, oko Sunca i oko centra galaksije zajedno sa
Suncem. Svako kretanje Zemlje je relativno kretanje, promatramo u odnosu na neko tijelo.
Posljedica rotacije Zemlje oko svoje osi je smjena dana i noi i prividno kretanje nebeske
sfere od istoka ka zapadu, zbog toga to Zemlja rotira oko svoje ose od zapada ka istoku.
(Zemlja se kree u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu oko svoje osi , ali
tako isto obilazi oko Sunca po svojoj putanji, od zapada ka istoku). To je jednostavan razlog
zato nam se ini da Sunce izlazi na istoku, a zalazi na zapadu, kao i ostala tijela na nebu.
Zemlja se kree po eliptinoj putanji oko Sunca koje se nalazi u jednom fokusu te putanje i
naziva se ekliptika. Vrijeme za koje Zemlja obie svoju putanju oko Sunca naziva se godina.
Pojam prividnog kretanje Sunca po ekliptici potie jo od Aristarha koji je to objasnio
posljedicom kretanja Zemlje oko Sunca. Sve do pojave Keplera smatralo se da je putanja
Zemlje kruna. Keplerova nebeska mehanika govori o elipsi kao obliku putanje tijela u
Sunevom planetarnom sistemu, a parametri elipse nisu stalne
vrijednosti. Mijenjaju se dimenzije Zemljine elipse,
ekscentricitet (udaljenost Suneva centra od centra elipse tj
ekliptike), nagib (nagib ekliptike iznosi oko 23,5 0 to su
utvrdili stari narodi), vrijeme rotacije i poloaj vorova.
Posljedica revolucije Zemlje i nagiba ekliptike je smjena
godinjih doba na Zemlji. Zbog nagnutosti ekliptike zavisi i
duina dana odnosno noi. Duina najdueg dana u godini za
mjesta od ekvatora do polarnika (mala krunica, paralelna sa
ekvatorom, na 66033' na sjever ili jug od ekvatora) kree se od
12 sati na ekvatoru do 24 sata na polarnicima. U mjestima na
zemlji iznad polarnika dan traje due od 24 sata. Tako
naprimjer prava no na polu traje 88 dana 3 sata.
Slika 2.2
3. Vremenske skale
Vremenska skala koja se temelji na dnevnom kretanju zamiljenog srednjeg Sunca i
pretpostavci da Zemlja rotira stalnom brzinom naziva se srednje sunevo vrijeme. Vremenska
skala koja se temelji na Zemljinoj rotaciji u odnosu na zvijezde naziva se zvjezdano vrijeme.
Vrijeme za koje se Zemlja obrne jednom oko svoje osi naziva se dan koji moe biti sunev
(solarni) ili sideriki (zvjezdani dan). Zvjezdani dan poinje u razliito doba dana i noi i
takvo vrijeme nije pogodno za koritenje u svakodnevnom ivotu. Sunev dan je vrijeme koje
protekne izmeu dva prolaska Sunca kroz meridijan nekog mjesta u gornjoj kulminaciji
(sunevo podne). Zbog ekscentrinosti ekliptike (prividne putanje Sunca) za jedan dan Sunce
ne pree isti dio svoje prividne putanje i duina Suneva dana se u toku godine mijenja. Zbog
toga je definirano pravo i srednje sunevo vrijeme. Pravo sunevo vrijeme se rauna od 0 do
24 sata i jednako je satnom uglu centra Sunca. Srednje sunevo vrijeme je uvedeno da bi

63

sunev dan jednako trajao48. Srednji sunev dan jednak je satnom uglu centra srednjeg,
ekvatorijalnog Sunca49 (zamiljeno Sunce se kree po ekvatoru). Pravo Sunce se prividno
kree neravnomjerno po ekliptici, a srednje Sunce (zamiljeno Sunce) se kree ravnomjerno
po ekvatoru. Razlika izmeu pravog (t0) i srednjeg sunevog vremena(t) u datom trenutku
naziva se jednadba vremena50 (t0 t). U svakodnevnom ivotu, koristimo srednji sunev dan
koji se rauna od ponoi51. To vrijeme se naziva i graansko vrijeme (alafranka) i predstavlja
vrijeme koje je jednako srednjem ekvatorskom sunevom vremenu umanjenom za 12 sati.
Alafranka vrijeme se mjeri u jednakim satima koji se dobiju kada se vrijeme od 12 sati od
ponoi do podne podijeli na 12, odnosno vrijeme izmeu dvije uzasopne ponoi podijeli na
24. Graansko vrijeme u nultoj zoni koju polovi Griniki meridijan naziva se svjetsko vrijeme
ili univerzalno vrijeme (UT-Universal Time ili GMT52), usvojeno od astronoma 1925. godine.
Vrijeme u kojem su sati u danu nejednaki naziva se alaturka vrijeme. Nejednaki sati se dobiju
kada se vrijeme od izlaska do zalaska Sunca podijeli na 12 dijelova. Oznake za nejednake sate
mogu biti brojane ili slovne (odreenom slovu pridruuje se broj).
Mjesno vrijeme (LT-Local Time) je karakteristino vrijeme za svako mjesto na Zemlji. Sva
mjesta koja lee na odreenom meridijanu imaju razliito zvjezdano, pravo i srednje sunevo
vrijeme u istom trenutku zbog toga to za take na Zemlji koje pripadaju razliitim
meridijanima isto nebesko tijelo ne doivljava kulminaciju u istom trenutku. Dvije take na
Zemlji, geografskih duina 1 i 2, imaju razliku mjesnog vremena
LT1-LT2= 1 - 2
Mjesno srednje sunevo vrijeme u Greenwichu je svjetsko vrijeme (UT-Universal Time).
Jasno je da je za mjesto geografske duine
mjesno srednje sunevo vrijeme=UT+
Kako mjesno vrijeme vrijeme zavisi o geografskoj duini mjesta, a da se izbjegne razliitost
vremena na Zemlji, uvedeno je zonsko vrijeme. Sva mjesta unutar jedne zone imaju isto
zonsko vrijeme. Razliku mjesnog i srednjeg zonskog vremena dobijemo tako to razliku date
geografske duine i duine sredinjeg meridijana (-m) date zone pomnoimo sa 4 i dobijeni
rezultat izrazimo u minutama53.
Zonsko vrijeme54 je uvedeno zbog injenice da Sunce obasjava samo jednu polovinu Zemlje
zbog njenog sferinog oblika. Svaki sat Sunce izlazi ranije u mjestima koja su za 150 istonije
od nultog meridijana. Godine 1845. astronomi su usvojili podjelu Zemlje na 24 vremenske
zone tako da svakoj zoni odgovara 150 geografske duine, odnosno po 1 sat razlike u
vremenu. Sada moemo svjetsko vrijeme definirati kao zonsko vrijeme nulte zone. Ako je
geografska duina nekog mjesta onda je veza svjetskog vremena i zonskog data relacijom
zonsko vrijeme= UT +

48

Broj pravih i srednjih sunevih dana u toku godine, kada Sunce obie jednom po ekliptici je jednak.
Pojam srednjeg Sunca su uveli astronomi.
50
U starijoj literaturi se sree i naziv jednaenje vremena.
51
Ranije se dan raunao od podneva do podneva.
52
GMT (Greenwich Mean Time. GMT se koristi u navigaciji u engleskom govornom podruju, a astronomi
koriste UT. Vrijeme se pie na primjer kao 12:30 ili 12 sati 30 min.
53
Na primjer za Sarajevo je = 180 26, a za sredinji meridijan srednje-europske vremenske zone je =150.
Razlika je 30 26, odnosno 3.43333 to pomnoeno sa 4 daje 13,7 minuta, odnosno 13 min 44 sec koje treba
dodati na srednje-europskom vremenu da se dobije mjesno vrijeme za Sarajevo, jer je Sarajevo istonije od
srednjeg meridijana srednje-europske vremenske zone.
54
Ideja potie od S. Fleminga, kanadskog inenjera.
49

64

Zone ne slijede striktno meridijane nego podruja pojedinih regiona na Zemlji55. Za svaki
stupanj duine, kreui se prema istoku Sunce izlazi 4 minute ranije, to znai da za 3600 to
iznosi jedan dan ranije56. U Aziji se koriste i polusatne vremenske zone (Iran, Afganistan,
Indija, Nepal i Nianmar), ali i u dijelovima Kanade i Australije. Iz praktinih, a najvie
ekonomskih razloga, zbog dueg dana ljeti, a kraeg dana zimi, uvedeno je ljetno-zimsko
raunanje vremena kada se satovi pomijeraju jedan sat unaprijed, odnosno unazad57.
Srednjeeuropsko vrijeme (SEV) je zonsko vrijeme, za drave srednje i zapadne Europe, i
upotrebljava se i na podruju Bosne i Hercegovine. Ispred svjetskog vremena srednjeeuropsko
vrijeme je jedan sat unaprijed.
Mjeseevo vrijeme je za mnoge narode u prolosti bilo vrijeme koje se koristilo u
svakodnevnom ivotu i za sastavljanje kalendara, a utemeljeno je na kretanju Mjeseca. Naziva
se i lunarno vrijeme, a i danas se koristi u islamskim zemljama. Prema kretanju Mjeseca
razlikujemo nekoliko vrsta mjeseci: sinodiki, tropski, drakonski, anomalistiki58 i
kalendarski. Sideriki mjesec je vrijeme izmeu dva uzastopna poloaja Mjeseca u odnosu na
neku zvijezdu, a traje 27 dana 07 sati 43 minute i 11.5 sekundi. Sinodiki mjesec je vrijeme za
koje se Mjesec nae u istom poloaju u odnosu na Sunce kada se izmjenjaju sve faze
Mjeseca, a iznosi 29 dana 12 sati 44 minute i 2.9 sekundi. Tropski mjesec je vrijeme izmeu
dva uzastopna prolaza Mjeseca kroz proljetnu ravnodnevniku taku, a iznosi 27 dana 07 sati
43 minute i 4.7 sekundi. Drakonski mjesec je vrijeme izmeu dva uzastopna prolaza Mjeseca
kroz istoni vor svoje i Zemljine ekliptike i iznosi 27 dana 05 sati 5 minuta i 35.8 sekundi.
Anomalistiki mjesec je vrijeme izmeu dva uzastopna prolaza Mjeseca kroz perigej59, a
kalendarski mjesec je sinodiki mjesec usklaen sa tropskom godinom. Tropska godina nema
cijeli broj dana (365.2422 dana) te mjeseci nemaju isti broj dana tokom godine.
Godina je vremenska jedinica utemeljena u kretanju Zemlje oko Sunca, a razlikujemo
nekoliko vrsta: siderika, tropska, drakonska60, lunarna, anomalistika61, graanska. Siderika
godina je vrijeme za koje Zemlja opie 3600, odnosno doe u isti poloaj pri svom kretanju
oko Sunca, a iznosi 365 dana 6 sati 9 minuta i 9.5 sekundi. Tropska godina je vrijeme izmeu
dva uzastopna prolaska Sunca kroz proljetnu taku62 i iznosi 365 dana 5 sati 48 minuta i 6
sekundi. Lunarna godina traje 12 sinodikih mjeseci a graanska godina 12 mjeseci, bazirana
je na tropskoj godini, a ima 365 (prijestupna ima 366 dana).

55

U Europi su usvojena 3 zonska podruja: zapadno-europsko (griniko) vrijeme je zona koja je 7.50 na istok i
7.50 na zapad od grinikog meridijana, srednje-europsko vrijeme55 je vremenska zona od 7.50 do 22.50 istono i
trea je istono-europsko vrijeme kao zona izmeu 22.50 i 37.50 istone geografske duine.
56
Zbog praktinosti, a naroito u pomorstvu uvedena je tz. datumska granica tako da se jedan dan izostavi
kreui se ka zapadu, a jedan dan se dva puta rauna kreui se prema istoku.
57
Ljetno vrijeme poinje u 02:00 sati zadnje nedjelje u martu i satovi (ure) se pomijeraju za jedan sat unaprijed
(sa 02:00 na 03:00 sati). Ljetno vrijeme se zavrava u 03:00 sati zadnje nedjelje u oktobru kada poinje zimsko
raunanje vremena i satovi se pomijeraju za jedan sat unazad (sa 03:00 sata na 02:00 sati).
58
Anomalistiki prema anomaliji kao kutnoj mjeri za udaljenost tijela od perihela njegove putanje. Perihel je
taka u kojoj se nalazi tijelo na njegovoj putanji najblie Suncu.
59
Perigej je taka na putanji u kojoj se tijelo nalazi najblie Zemlji.
60
Drakonska godina traje 346.6200034 dana.
61
Anomalistika (vrijeme izmeu dva uzastopna prolaska Sunca kroz perihel) i iznosi 365 dana 6 sati 48 minuta
i 34.8 sekundi.
62
Proljetna taka se pomijera unazad za 50.378 i Sunce doe ranije u tu taku.

65

Kalendari
Razliiti narodi su razvijali razliite kalendare bazirane na kretanju Sunca (solarni), kretanju
Mjeseca (lunarni) i usklaivanjem solarnog i lunarnog raunanja vremena uvjetovalo je
nastanak luni-solarnih kalendara.
Julijanski kalendar
Rimski kalendar bio je pretea kalendara koji se danas upotrebljava. Godina kod Rimljana je
imal 304 dana, imala je 10 mjeseci i poinjala u martu. Kasnije su uvedena jo dva mjeseca,
ali zbog usklaivanja dodavani su svake dvije-tri godine dani tako da je nastala konfuzna
situacija i trebalo je reformirati kalendar. Tako je Gaj Julije Cezar 45. godine p.n.e. na osnovu
savjeta aleksandrijskog astronoma Sosigena uveo je solarni kalendar. Ovaj je kalendar, po
svom reformatoru, nazvan julijanskim kalendarom. Po julijanskom kalendaru godina je trajala
365 dana, a svake etvrte je imala 366 dana.
Gregorijanski kalendar
Prema julijanskom kalendaru godina je trajala 11 minuta i 14 sekundi due od stvarne
Suneve godine. Ova se razlika nakupljala tako da je 1572. proljetni ekvinocij padao deset
dana prije stvarnog izjednaavanja trajanja dana i noi. Papa Grgur XIII. sazvao komisiju za
reformu kalendara i, prema savjetima astronoma Christophera Claviusa, 1582. izdao papinski
edikt o reformi. Iz kalendara je izbaeno 10 dana, te je nakon etvrtka 4. listopada 1582.
nastupio petak 15. listopada, a godina je trajala 365 dana. Zbog razlike u odnosu na stvarnu
putanju Zemlje oko Sunca, svake etvrte godine trebalo je dodati jedan dan, ali ne svaki put.
Clavius je problem rijeio tako to je promijenio raunanje prijestupnih godina, pa su one
nastupale svake etvrte godine, osim u sluaju godina djeljivih sa 100. Ukoliko je godina
djeljiva sa 100 trebala biti prijestupna, morala je biti djeljiva sa 400, pa su tako 1700, 1800 i
1900 bile obine, a 2000. je bila prijestupna godina. Prema gregorijanskom kalendaru
godina poinje prvog januara. Reforma je prihvaena u katolikim zemljama (Italija,
panjolska, Portugal) dok su protestantske zemlje novi kalendar prihvatile neto kasnije.
Velika Britanija i njezine kolonije kalendar su usvojile tek 1752, a Japan, Kina, Grka i Rusija
tek u dvadesetom stoljeu. Gregorijanski kalendar naziva se i Novi kalendar ili Kranski
kalendar.
Sve do srednjeg vijeka koriteni su sunani satovi koji su krasili mnoge trgove, zgrade
i druge objekte a koriteni su za mjerenje vremena u toku dana. Za nona mjerenja i uvjete
kada nema Sunca koriteni su vodeni satovi-klepsidre i pjeani satovi, kvadranti i astrolabi.
Poetkom 14. stoljea pojavljuju se prvi mehaniki satovi. Veliki srednjovjekovni
satovi koji krase gradske trgove sastoje se od mehanizma smjetenog u kuli, zvona i razliitih
figura koje izlaze kroz otvore i otkucavaju svaki puni sat. Sat sa klatnom prvi je konstruirao
1656. godine Christiaan Huygens (Danska) primjenom perioda oscilatornog kretanja, a idejno
rjeenje je dao 1582. Galileo. Huygens je 1675. godine uveo oprugu koja je postala osnovni
dio mehanizma runog sata. Brojanici s kazaljkama pojavili su se tek krajem 15. stoljea,
otprilike u isto vrijeme kad se konstruiraju i prvi prenosivi satovi, kojima nije potreban
slubenik za svakodnevno odravanje. Usporedo s razvojem proizvodnje satova razvija se i
urarski obrt. Runi satovi se postaju u iroj upotrebi u 19. stoljeu, a to su mehaniki satovi na
oprug. Krajem tree descenije 20. stoljea naunici pokuavaju da naprave kvarcni sat koji je
postao aktualan tek oko 1970. odine. Godine 1955. konstruiran je prvi atomski sat u kojem se
cezijev izotop 133 pobuuje i preskakanjem iz jednog u drugi energetski nivo zrai. Na ovaj
nain je definirana sekunda kao 9 192 631 770 perioda zraenja potrebnog da se pobudi

66

cezijev izotop 133. Najprecizniji cezijev sat ima pogreku od 1 sekunde u milion godina.
Danas postoje razlike u izraunavanju vremena meu razliitim kulturama, ali su suvremene
komunikacije nametnule upotrebu gregorijanskog kalendara, ali ne znai da ne mogu biti
promijenjeni u budunosti. Atomski satovi su najtaniji satovi., a na njima se bazira GPS
sistem (sistem za pozicioniranje objekata).

Slika 2.3 (Vremenske zone /World Time Zone Map (http://www.worldtimezone.com/)

67

III DIO
SFERNA ASTRONOMIJA I TRIGONOMETRIJA
Nebeska tijela koja se vide iz neke take na povrini Zemlje izgledaju kao da se nalaze
na polusferi koja se moe u mislima produiti do potpune sfere. Zamiljena sfera proizvoljnog
poluprenika, na koju se proiciraju poloaji nebeskih tijela, naziva se nebeska sfera. Centar te
sfere moe biti u taki u kojoj se nalazi promatra i naziva se topocentrina. Geocentrina
sfera ima centar u centru Zemlje, heliocentrina sfera je ona nebeska sfera iji je centar u
centru Sunca, a nebeska sfera moe imati centar i u nekoj drugoj odabranoj taki. Ravnina
koja prolazi stajalitem , a okomita je na vertikalu stajalita sijee se sa nebeskom sferom i
daje krunicu, koja se naziva horizont. Na horizontu je potrebno odrediti stalne take, a
prirodan nain je, kako je to ovjek uvijek inio kroz dugu povijest atronomije, pomou
poloaja nebeskih tijela kao to su Sunce, Mjesec i zvijezde. ovjek je uoio u davnoj
prolosti da se Sunce pojavljuje ili nestaje uvijek na istoj strani horizonta i te smjerove je
nazvao istoni i zapadni. Sunce je sredinom dana u najvioj taki na nebu , nad horizontom, te
se ta strana naziva juna, a Sunce je sredinom noi ispod horizonta u najvioj taki koja
odreuje sjever. Poloaj nebeskog tijela koje izgleda kao prikaeno na nebesku sferu odreuje
se koritenjem koordinatnih sistema kojih ima vie vrsta, a svi su sferni koordinatni sistemi.
Karakteristine take na nebeskoj sferi su zenit, nadir, istona, zapadna taka i nebeski
polovi (juni i sjeverni). Karakteristini krugovi nebeske sfere su pravi (matematiki)
horizont, vertikalni krug, mali krugovi (almukantarati), nebeski ekvator i meridijan.
Karakteristine linije su svjetska osa i podnevna linija.
Zenit predstavlja taku na nebeskoj sferi koja se nalazi direktno iznad promatraa.
Dobija se u pravcu viska za razliku od geocentrinog zenita, koji se nalazi na pravcu koji
prolazi centrom Zemlje i takom u kojoj se nalazi promatra. Nadir je taka nebeske sfere
koja se nalazi na istom pravcu kao i zenit, ali na suprotnoj strani. Svaka ravnina koja prolazi
kroz pravac promatra-zenit, sijee nebesku sferu po velikom krugu, koji se naziva vertikalni
krug (vertikal), a svi vertikali su okomiti na horizont. Krugovi koji su paralelni sa horizontom
nazivaju se mali krugovi ili alumukantarati. Ravnina koja je za odreenu taku okomita na
liniju koja sadri zenit je ravan pravog (matematikog) horizonta.

Slika 3.1
Prividni horizont je linija nepravilnog oblika koja spaja take gdje se prividno spajaju nebo i
zemlja. Nebeska sfera se obre od istoka ka zapadu, a ta rotacija je prividna zbog rotacije
Zemlje oko svoje osi. Kada osu rotacije Zemlje produimo do nebeske sfere dobijamo take
koje se nazivaju nebeski polovi (juni i sjeverni) ili svjetski polovi. Osa koja spaja sjeverni i
68

juni nebeski pol, a paralelna je osi Zemljine rotacije naziva se nebeska ili svjetska osa. Veliki
krug, ija je ravnina okomita na svjetsku os, naziva se nebeski ekvator, a vertikal koji prolazi
kroz svjetku osu naziva se meridijan i on sijee horizont u junoj (S) i sjevernoj taki (N).
Linija koja spaja junu i sjevernu taku naziva se podnevna linija. Meridijan je velika
krunica nebeske sfere koja prolazi polovima, a okomita je na nebeski ekvator (Slika 3.1).
Take u kojima se sijeku nebeski ekvator i horizont nazivaju se istona (E) i zapadna taka
(W) (to su iste take u kojima prvi vertikal, koji je okomit na meridijan, sijee horizont). Sve
ravnine koja prolaze kroz svjetsku osu sijeku nebesku sferu po velikim krugovima koji se
nazivaju deklinacioni ili satni krugovi (oni su okomiti na nebeski ekvator).

Slika 3.2
Mali krugovi, paralelni sa ekvatorom, su paralele, a nebeska tijela opisuju svoju paralelu za
jedan zvjezdani dan. Sunce u toku svog prividnog kretanja opie na nebeskoj sferi krug, koji
se naziva ekliptika, koja sa ravni ekvatora zahvata kut od 230 27, koji se naziva priklon
(nagib) ekliptike. Ekliptika i ekvator imaju dvije presjene take koje se nazivaju take
ekvinocija (ravnodnevnike take kada dan i no na zemlji jednako traju po 12 sati). Jedna
ravnodnevnika taka je proljetna , a druga jesenska. Proljetna taka se oznaava sa (stara
oznaka sazvijea Ovna gdje se prije nalazila), a pada na dan 21 marta. Proljetna taka se
kree, ali sporo. U jesenskoj taki Sunce je na dan 23. septembra (Slika 3.2), Sunce se u
vrijeme Hiparha nalazilo u sazvijeu Vage.
Koordinatni sistemi
Poloaj nebeskog tijela odreen je sfernim koordinatama u nekom od etiri
koordinatna, sferna sistema. Nebeski koordinatni sistemi su: koordinatni sistem horizonta,
koordinatni sistem ekvatora, ekliptiki koordinatni sistem i galaktiki koordinatni sistem.
a) Koordinatni sistem horizonta
U ovom sistemu osnovna ravnina je horizont, a osnovni krug je meridijan. Koordinate take u
ovom sistemu su azimut (A) i visina nebeskog tijela (h) ili zenitna udaljenost (z). Azimut je

69

kutna udaljenost na vertikalu, koji prolazi nebeskim tijelom. Azimut se mjeri u odnosu na
pravac sjever-jug. Ako se u taki T nalazi nebesko tijelo, kroz Z i T prolazi vertikalni krug
koji presijeca ekvator u taki M. Taj vertikal se u ovom sluaju naziva i krug visine nebeskog
tijela. Kut A je azimut, a kut h je visina nebeskog tijela (Slika 3.3). Umjesto visine (h) moe
se koristiti i zenitna udaljenost (z) pri emu su z i h u relaciji
z = 900 h
Azimut se mjeri u smjeru kazaljke na satu (u junoj taki azimut je 00, u zapadnoj 900, u
sjevernoj 1800 i u istonoj je 2700). Visina h je na horizontu 00, a u zenitu 900, odnosno

Slika 3. 3
zenitna udaljenost je na ekvatoru 900, a u zenitu 00. Ovaj sistem je pogodno primjenjivati za
neposredna promatranja i koritenjem astronomskih instrumenata.

b) Koordinatni sistem ekvatora.

Osnovna ravnina u ovom sistemu je ravnina nebeskog ekvatora, a osnovni krug je
deklinacioni krug ravnodnevnikih taaka. Koordinate nebeskog tijela u ovom sistemu su
deklinacija () i rektascenzija (). Deklinacija je vrijednost luka na vertikalu koji prolazi
tijelom i sjevernim nebeskim polom i govori koliko je nebesko tijelo udaljeno od ekvatora. Za
odreivanje deklinacije treba slijediti satni krug (veliki krugovi koji polaze od sjevernog
nebeskog pola, do ekvatora, junog nebeskog tijela, ekvatora u stiu ponovo u sjeverni pol)
od zvijezde do nebeskog ekvatora (deklinacija je kao latituda za Zemlju). Rektascenzija je
koordinata koja se rauna od proljetne take u smjeru suprotnom od smjera obrtanja nebeske
sfere (od zapada ka istoku) kao luk na ekvatoru. Minuti odgovara 15i jednoj sekundi 15,
odnosno jednom stupnju odgovaraju 4 minute.

70

Slika 3. 4
Rektascenzija se izraava u vremenskim jedinicama, satima, minutama i sekundama, pri emu
jednom satu odgovara 150. Rektascenzija je kao longituda take na Zemlji, a dobija se kada se
od presjeka vertikala sa ekvatorom kree po nebeskom ekvatoru , raunato od proljetne take
koja je nulta taka (Slika 3.4). Dakle, tijela koja se nalaze na ekvinocijskom krugu imaju
rektascenziju nula h (proljetna taka) i 12 h (jesenska taka). Tijela koja bi se nala na
solsticijskom meridijanu imaju rektascenziju 6h. Ovdje je vano istaknuti vanost odreivanja
proljetne take na nebu. Inae ona nije niim oznaena te se odreuje po poloaju Sunca za
vrijeme proljetnog ekvinocija. Pri prolazu neke zvijezde kroz meridijan promatraa
rektascenzija zvijezde jednaka je mjesnom vremenu (t). Zvjezdano vrijeme neke zvijezde
jednako je sumi rektascenzije i satnog kuta. U ovom sistemu proljetna taka nije stalna te se i
ovaj sistem mijenja, ali sporo. Ovaj sistem se koristi pri sastavljanju astronomskih tablica i
karata neba.

Slika 3.5

71

c) Koordinatni sistem ekliptike

Osnovna ravnina u ovom sistemu je ekliptika, a osnovni krug je krug okomit na
ravninu ekliptike, koji prolazi kroz proljetnu taku i longituda. Svi krugovi, koji su okomiti na
ekliptiku nazivaju se latitudni (irinski) krugovi. Koordinate nebeskog tijela u ovom sistemu
su latituda i longituda. Kutna udaljenost nekog nebeskog tijela od ekliptike po latitudnom
krugu naziva se latituda ili irina, a kutna udaljenost od proljetne take do presjeka latitudnog
kruga nebeskog tijela sa ekliptikom je longituda tijela. Longituda se mjeri od proljetne take u
smjeru obrnutom kretanju kazaljke na satu (Slika 3.5). Latituda je pozitivna na sjeveru, a
negativna na jugu od ekliptike. Ovaj sistem se u astronomiji primjenjuje za odreivanje
putanja nebeskih tijela vezanih za kretanje Zemlje i ekliptiku, odnosno za opisivanje kretanja
tijela u Sunevom sistemu. Postoje dvije vrste ekliptinog koordinatnog sistema. Razlika je u
centru sistema, koji moe biti u centru Sunca ili u centru Zemlje.

d) Galaktiki koordinatni sistem

Galaktiki koordinatni sistem koristi se u zvjezdanoj (stelarnoj) astronomiji pri emu se za
osnovnu ravninu uzima veliki krug nebeske sfere koji prolazi centar galaksije (Slika 3.6).

Slika 3.6
Koordinate su galaktika irina (latituda) i duina (longituda), a detaljnije o ovom sistemu
neemo govoriti zbog toga to nema vanosti za ovaj rad.
Sferna trigonometrija
U sfernoj trigonometriji luk velikog kruga na sferi analogan je pravcu u ravnini, a kut
koji zahvataju dva pravca u ravnini odgovara kutu, koji zahvataju dva luka, koji pripadaju
velikim krugovima sfere (Slika 3.7). Sferni trokut je trokut koji grade tri luka koji pripadaju
velikim krugovima (svaki od lukova je manji od 1800). Takvi lukovi koji grade sferni trokut
nazivaju se stranice trokuta (a, b, c na Slici 3.7). Stranice trokuta su veliine date u kutnoj
mjeri. Sferni kutovi su oznaeni sa A, B i C, a nalaze se nasuprot odgovarajuim
stranicama.Suma kutova nije odreena, ali je uvijek vea od 1800. Ako bilo koja strana
sfernog trokuta iznosi 900 , trokut se naziva kvadrantski.

72

Slika 3.7
Za svaki sferni trokut vrijede dva pravila: sinusno i kosinusno pravilo. Prema sinusnom
pravilu je
sin a sin b sin c

sin A sin B sin C

a prema kosinusnom pravilu je

cos(a) = cos(b) cos(c) + sin(b) sin(c) cosA
cos(b) = cos(a) cos(c) + sin(a) sin(c) cosB
cos(c) = cos(a) cos(b) + sin(a) sin(b) cosC
Ovdje treba voditi rauna da stranice trokuta motraju biti manje od 1800. Napomenimo da je
najkraa udaljenost izmeu dvije take na sferi udaljenost du velikog kruga.
Sferna trigonometrija primijenjena na nebesku sferu, na kojoj se nalazi tijelo P, ija je
poznata zenitna udaljenost z = 900 h, zenitna udaljenost pola zp = 900 - , gdje je latituda
tijela, deklinacija i A azimut, onda se satni kut (Slika 3. 8) dobija prema kosinusnoj relaciji
kao izraz
cos(900-h) = cos(900-) cos(900-) + sin(900-) sin(900-) cost
odnosno :
sinh = sin sin + cos cos cost, odakle je

cost =

73

sinh sin sin

cos cos

Slika 3.8
Primjer 1.
Geografske koordinate Sarajeva i Mekke su: irina Mekke je M = 210 29 N, duina Mekke
M = 390 50E, irina Sarajeva S = 430 52N i duina Sarajeva S = 180 26 E. Odrediti
udaljenost Sarajeva i Mekke i azimut Kible za Sarajevo.
Rjeenje:
Prema Slici 3. 9 sferni trokut SMN sa nepoznatom stranicom x koja predstavlja udaljenost
Sarajeva i Mekke primjenom kosinusnog pravila
dobija se jednadba
cos(x) = cos(900 - S) cos(900-M) + sin(900 - S)
sin(900-M) (cos(M - S)
cos(x) = sin(S) sin(M) + cos(S) cos(M) cos(M S)
cos(x) = 0.87828,
= 280 34

x =28.560

odnosno

Slika 3.9
Primjenom sinusne teoreme dobija se

sin S
sin( M S )
=
0
sin( 90 M )
sin x
sinS = cosM

odnosno

sin( M S )
sin x

odakle je S = 450 15. Dakle, azimut Kible za Sarajevo je 450 15 u

odnosu na junu taku.
Slika 3.10.
74

IV DIO
MJERENJE VREMENA GNOMONOM I SUNANIM SATOM
Gnomon se smatra najjednostavnijim astrometrijskim instrumentom (ovi instrumenti
mjere poloaj tijela na nebu, tano vrijeme, nepravilnosti Zemljine rotacije, geografske
koordinate i azimut) ali i instrumentom etnoastronomije. Ljudi su oduvijek koristili tap
zaboden u zemlju, drveni ili metalni, a na osnovu duine sjenke gnomona obasjanog
sunevom svjetlou koja je padala na podlogu, mjerili vrijeme. Takav priruni instrument
poznat je pod nazivom indijski krug. Ako se oko gnomona nacrta krunica i zabiljee take u
kojima vrh sjenke gnomona dotakne dva puta krunicu (take A i B) dobija se ugao AOB ija
je simetrala juno-sjeverni pravac, odnosno projekcija luka meridijana, koji prolazi kroz dato
mjesto (Slika 4.1).
Za dati gnomon i odreeno mjesto na Zemlji vrh sjenke vodoravnog gnomona u
trenutku kada disk Sunca proe kroz mjesni meridijan, odnosno poklopi se sa pravcem jugsjever, pokazuje trenutak kada nastupa podne. Ta linija se naziva podnevna linija (linija
polovine dana), a ujedno je i projekcija luka meridijana, koji prolazi kroz dato mjesto na
Zemlji.

a)

b)
Slika 4.1

Slika 4.2

Na podnevnoj liniji nalaze se tri karakteristine take koje pripadaju odreenim danima u
godini, za vrijeme godinjeg kretanja Zemlje po elipsi u ijem se fokusu nalazi Sunce. Take
su pridruene poecima godinjih doba i odgovaraju zimskom solsticiju, proljetnom i
jesenskom ekvinociju i jesenskom solsticiju. Mjerenjem duine sjenke u te dane u godini
mogue je primjenom gnomona, ije je podnoje predstavljeno takom O (Slika 4.2), odrediti
vrijednost geografske irine datog mjesta i priklon (nagib) ) ekliptike prema relacijama
h
h
h
tg( + ) = ,
tg()= ,
tg( - )=
d1
d2
d3
gdje je geografska irina mjesta, priklon (nagib) ekliptike, h visina (duina) gnomona, d1
duina podnevne sjenke na dan zimskog solsticija, d2 duina sjenke gnomona na dan podneva
ekvinocija i d3 je duina sjenke na dan ljetnog solsticija. Svakog dana vrh sjenke gnomona
kree se od zapada prema istoku opisujui krivu liniju, osim u dane ekvinocija kada vrh
sjenke opisuje pravu liniju. Sve linije koje vrh sjenke opisuje nalaze se izmeu dvije granine

75

koje odgovaraju danima solsticija. Kada se na ravnini sunanog sata nacrtaju satne linije onda
se jednostavno oitava vrijeme na satu i odreuje godinje doba, odnosno procjenjuje mjesec i
dan u godini.
Horizontalni sunani sat
Osnovna namjena sunanih satova je pokazivanje tanog vremena dana pomou
astronomski definirane sjenke gnomona. Ako se gnomon postavi na horizontalnu ravninu u
vertikalnom poloaju dobija se najjednostavniji sunani sat, koji se naziva horizontalni.
Vertikalan poloaj gnomona moe se provjeriti viskom, ali i koritenjem indijskog kruga. Na
horizontalnoj ravnini, koja moe biti neka mermerna ploa (rukhma), nacrtaju se dvije
osnovne linije, satne linije i kalendaraske linije. Osnovne linije su linija polovine dana
(podnevna linija, linija jug-sjever) koja je prava linija (projekcija dijela meridijana za dato
mjesto) i na nju okomita prava linija zapad-istok. Satne linije inkliniraju za odreeni kut
podnevnoj liniji, a vrijednost kuta zavisi od vrste sati koji mogu biti nejednaki, prema pravom
sunevom

Slika 4. 3
vremenu ili jednaki prema srednjem sunevom vremenu. Na primjer satne linije za jednake
sate od 6 do 18 sati (od 6 do 12 prijepodne i od 12 do 6 poslijepodne) su predstavljene na Slici
4.3, date za 440 geografske irine.
Izraz za izraunavanje jednakih sati je
tgx = sin tgt
gdje je x kut izmeu satne linije i podnevne linije, je geografska irina za dato mjesto i t je
satni kut, koji se dobije tako to se sa 150 pomnoi sa iznosom jednakog sata. Vrijednosti kuta
x dati su u tabeli
Prijepodnevni sati
7
8
9
10
11

Poslijepodnevni sati
5
4
3
2
1
76

x
68.91 = 680 5424
50.27 = 500 1612
34.79 = 340 4724
21.85 = 210 51
10.54 = 100 3224

Pretpostavljamo da su konstruktori sunanih satova koristili tabele sa vrijednostima svih

parametara potrebnih za crtanje satnih i kalendarskih linija. Za dane ekvinocija dovoljno je
samo odrediti podnevnu duinu sjenke gnomona i povui liniju okomitu na podnevnu liniju.
Linija ikindije namaza dobija se spajanjem taaka za koje je duina sjenke jednaka podnevnoj
duini, uveanoj za duinu gnomona. Kalendarske krive linije su hiperbole, a vrsta ikindijalinije nije poznata, ali je kriva linija. Preciznost ovakvog sata moe se ispitati promatranjem
putanje sjenke na dan solsticija i dan ravnodnevnice. Gnomon se postavlja u presjenu taku
podnevne i zapadno-istone linije, a kalendarska kriva linija, najblia gnomonu, je linija po
kojoj se kree vrh sjenke gnomona na dan ljetnog solsticija (22. juni), najdui dan u godini,
kada je Sunce u podne na najveoj visini, a sjenka gnomona najkraa. Najudaljenija linija je
linija za zimski solsticij (22. decembar), najkrai dan u godini, kada je Sunce na najnioj
visini, a duina sjenke najvea. Ravna linija odgovara danu ravnodnevnice, proljetne (21.
mart) i jesenske (23. septembar), dan je jednake duine kao i no (12 sati), visina Sunca
jednaka je srednjoj visini, a duina sjenke jednaka srednjoj duini (Slika 4.4).
Kod konstrukcije vertikalnog sunanog sata na slian nain se dobijaju satne i
kalendarske linije, samo to su kod takvog sata lijevo prijepodnevni, a desno poslijepodnevni
sati, najblia kriva linija je linija za zimski solsticij, a najudaljenija je linija za ljetni solsticij, a
linija na dane ravnodnevnice po kojoj se kree vrh gnomona postavljenog na zapadno-istonoj
liniji, na nekoj udaljenosti od podnevne linije, je prva linija koja nije okomita na podnevnu
liniju, kao to e se vidjeti na primjeru travnikog sata u tekstu koji slijedi.

Slika 4.4.
Tanost sunanih satova u odnosu na satove koji pokazuju graansko vrijeme je
problemsko pitanje. Sunani satovi pokazuju pravo sunevo vrijeme , a ostali satovi pokazuju
vrijeme bazirano na dogovoru i pretpostavci da svi dani u godini traju jednako, 24 sata. U
odnosu na tih 24 sata sunani satovi pokazuju vrijeme kakvo jeste, pravo sunevo vrijeme,
ija duina dana varira. Na primjer prema sunanom satu dan traje 24 sata i 30 sekundi u
Decembru (22.decembar), a 23 sata 59 minuta i 40 sekundi u Septembru (15.septembar).
Poetkom novembra ta razlika je oko 16 minuta, ili sredinom februara 14 minuta. Ali te
razlike se tokom 4 godine, od jedne do druge prijestupne , ne nagomilavaju i u nekom
poetnom promatranom datumu ova dva vremena postaju vrlo bliska. Razlozi zbog ega se
pojavljuju ove razlike su zbog toga to je putanja Zemlje oko Sunca eliptina , a ravnina
putanje je i nagnuta u odnosu na ravninu ekvatora. Jednostavno reeno sunani satovi
pokazuju tano vrijeme zimi i ljeti koje je kasnije , a u proljee i jesen je tano vrijeme ranije
nego to sjenka pokazuje. Ako se eli da sunani sat pokazuje tane jednake sate mora se
uraunati jednadba vremena.

77

Bosansko-hercegovaki sunani satovi iz turskog perioda

U vrijeme Osmanlija, sunani satovi su postavljani irom Carstva u velikom broju
mjesta, a danas ih je sauvanih oko stotinu meu kojima je i bosanski sunani sat, koji se
nalazi u vezirskom gradu Travniku. Najee su se postavljali na zidove damija i sluili su za
javno mjerenje vremena , a posebno dnevnih molitvi, podneva i ikindije.
U Bosni i Hercegovini, iz otomanskog perioda do danas, sauvana su dva sunana sata prema
raspoloivim informacijama. Jedan je depni i nalazi se u Sarajevu u okviru instrumentarija
Gazi Husrev-begove muvekithane, a moe se koristiti za nekoliko geografskih irina.
Muvekithane su institucije osnovane u Bosni i Hercegovini za vrijeme Osmanlija.
Pretpostavlja se da su se prvootvorene muvekithane pojavile tek u XVIII stoljeu i
predstavljaju svojevrsne laboratorije opremljene raznim astronomskim instrumentima. U
muvekithanama su radili obueni ljudi sa znanjem matematike i astronomije koji su se
nazivali muvekiti (arapski, muwaqqit).
Sarajevski sunani sat je jedna manja drvena kutija, koja se sastoji se od dvije ploice ,
kompasa, tri kope za privrivanje i konca. Kompas se nalazi na horizontalnoj ploici, a na
njegovoj podlozi nacrtane su etiri strane svijeta tz. rua vjetrova (stari kompas je imao
nacrtane strane svijeta prema smjerovima u kojima puu vjetrovi, to se naziva vjetrulja ili
rua vjetrova.) i oznaka za pravac magnetske deklinacije.
Ova ploica je prekrivena papirom na kojem je ucrtan horizonalni sunani sat sa
satnim brojanikom u dva intervala, od 1 do 8 i od 4 do 12 gledajui u smjeru kretanja
kazaljke na satu. Oko kompasa su nacrtana etiri koncentrina kruga sa rimskom
numeracijom na najbliem i arpskom na ostalim krugovima. Sat se primjenjuje za geografske
irine od 40, 45, 50 i 56 stupnjeva to je vidljivo i na priloenoj slici (Slika 4.5). Kada se
kutija sa satom otvori vidi se na vertikalnoj ploici sistem krugova slian na horizontalnoj
ploici.

Slika 4.5
(Sarajevski depni sunani sat koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj muvekithani u krugu Begove damije)

78

Ploica je pokrivena papirom na kojem je nacrtan sunani sat , a numeracija sati je rimska, od
XII do V i od VII do XII. Na ovom dijelu sata u centralnom vertikalnom dijelu nalaze se
glave ioda za koje se prikai konac kada se odabere jedna od geografskih irina za koje je sat
i konstruiran. Na tom izdvojenom polju koje je pokrilo mjesto za broj VI upisane su
vrijednosti geografskih irina odozgo prema dolje od 38 do 56 stupnjeva. Konac koji spaja
take odgovarajuih geografskih irina na obje ploice ima funkciju gnomona. Sat je estetski
lijepo dekoriran, sa cvijetnim i geometrijskim uzorcima, tehnikom bakroreza i u bojama koje
su jo uvijek sauvanog tonaliteta.
Autor sata je nepoznat kao i godina konstrukcije. U jednoj muzejskoj zbirci u
Beogradu postoji slian sunani sat za koji se zna da je iz druge polovine XIX stoljea te se to
moe odnositi i na sarajevski sat. Nema podataka na koji nain je ovaj sat stigao u Sarajevo
niti se znaju imena vlasnika.

Slika 4.6
(Pogled na Hadi Ali-begovu damiju sa sjeverne strane, na kojoj se nalazi munara i jugozapadne strane na kojoj
se nalazi sunani sat)

Drugi sunani sat koji je do danas sauvan u Bosni i Hercegovini je zidni, vertikalni,
sunaani sat koji se nalazi u Travniku. Sat je konstruiran za geografske koordinate Travnika
(irinu i duinu) i Kiblu damije. Sunani sat se nalazi se na jugozapadnom zidu Hadi Alibegove damije u Gornjoj travnikoj ariji, uz desnu ivicu zida na visini od 2.4 metra u
odnosu na donju ivicu zida odnosno podlogu, u pravcu koji je okomit na Kiblu.
Satom se mjeri poslijepodnevno vrijeme, od podneva do zalaska Sunca u alaturka
satnom sistemu. Satni sistem koji se naziva alaturka za razliku od graanskog alafranka
sistema sastoji se od intervala od nejednakih 12 dijelova vremena, koji se raunaju u odnosu
na zalazak Sunca (to je nulti .alaturkasat) do trenutka izlaska Sunca na horizontu koji
predstavlja 12. alaturka,sat. Alafranka sati su jednaki i predstavljaju 1/24 dana, pri emu se
dan rauna od ponoi. U sluaju travnikog sata 12 sati je u sumrak, trenutak akam namaza,
a podne je u 6 sati. Travniki sunani sat je koristio stanovnicima Travnika, vezirskog grada,
koji je imao veliki broj damija. Sa munara damija mujezini su pozivali vjernike na
obavljanje jednog od pet namaza. Moe se pretpostaviti prema poloaju munare u odnosu na
mjesto gdje se sat nalazi da je mujezin imao pomonike, koji su nakon oitavanja tanog
vremena u podne i za ikindiju, davali znak mujezinu za njegov poziv vjernicima. Manje je
vjerojatno da je mujezin sam oitavao vrijeme i odlazio do munare na drugoj strani damije i
sa izvjesnim zakanjenjem obavljao svoju dunost. Takoer se moe pretpostaviti da je taj
79

poziv bio znak i ostalim kolegama, koji su oglaavali vrijeme molitve na brojnim travnikim
munarama.
Godina izgradnje travnike rukhme (Rukhma u arapskom jeziku znai mermerna
ploa, a koristi se kao naziv za sunani sat konstruiran u arapsko-islamskom stilu) nije
poznata kao ni ime konstruktora. Sadanja damija je podignuta na mjestu bive damije
bosanskog vezira Mehmed-pae Kukavice, koja je bila izgraena 1757/8. godine. Kako je ta
damija stradala u poaru, a postoje podaci da su bili ostali zidovi damije, mogue je da je i
sat preivio poar, te bio ponovo ugraen na isto mjesto, gdje se i danas nalazi na zidu nove
damije. Novu damiju, na istom mjestu gdje je bila Kukaviina, podigao je veliki i bogati
travniki dobroinitelj Hadi Ali-beg Hasanpai, godine 1866.
Travniki sunani sat je unikatan, kao i svaki takav sat, koji se konstruira i koristi za tano
odreeno mjesto na Zemlji. Na osnovu prorauna metodama matematike geografije, odnosno
praktine astronomije pouzdano se zna da je sat konstruiran upravo za mjesto na kojem se i
nalazi. Geografske koordinate mjesta gdje je locirana Hadi Ali-begova damija, mjerene
suvremenim metodama su 440 13 35, sjeverno, za geografsku irinu i 170 39 41 istono,
za geografsku duinu. Azimut jugozapadnog zida damije je 1330 57 24 ili 430 57 24 ako
se mjeri od istone take. Konstruktor travnikog sata vjerojatno je imao ve izmjerenu
vrijednost azimuta zida zbog prethodnog pozicioniranja damije prema Mekki. Autor sata je
koristio vrijednost azimuta zida od 1370 to se moe neposrednom provjerom jednostavno
ustanoviti. Vrijednost je vea za oko 30 u odnosu na vrijednost dobijenu suvremenim
mjerenjem, a sam problem zbog ega je i ova damija postavljena u smjeru koji odstupa od
Kible bilo bi znaajno istraiti. (Azimut je rije arapskog porijekla; azimut je kutna udaljenost
mjerena uzdu horizonta u smjeru kazaljke na satu od odreene referentne take juga ili
sjevera. Za odreivanje azimuta kible , odnosno orijentacije damije prema Meki, potrebno je
znati geografske koordinate Travnika i Meke. Sveti pravac odnosno kibla se odreivala u
vrijeme turskog perioda i pomou rub tahte na kojoj je na posebnom mjestu grafiki bio
dizajniran sistem za mjerenje azimuta kible).
Opis sunanog sata
Dananji izgled travnikog sata nije zadovoljavajui, ali se i pored tako loeg stanja moe
provjeriti njegova tanost. Travniki sunani sat je preivio tri rata, Prvi svjetski rat , Drugi
svjetski rat i trei rat koji se vodio u Bosni i Hercegovini od aprila 1992. godine do kraja
1995. kada su sa agresorskih poloaja stizale granate na Travnik ali i u neposrednu blizinu
sata. Sam damijski zid na kojem se sat nalazi je pogoen sa vie gelera to je vidljivo po
malim kraterima na zidu.(Slika 5.6) a prava je srea da sat nije uniten kada je i jedna
topovska granata pala vrlo blizu ivice zida ali nije eksplodirala. Zbog svega toga sat zasluuje
hitnu restauraciju i novi-stari sjaj.
Sat se nalazi u jednom plitkom udubljenu u obliku pravokutnika, iji je glavni dio
gnomon usaen u zid (oznaen takom O, Slika 5.7), koji je metalni i u obliku zailjenog
tapa visine h=12.5cm. Sat zauzima povrinu od 0.7081 m2, a satni sistem se nalazi uunutar
pravokutnog trokuta , izmeu taaka O, S, W na kojoj se nalaze urezane, ali na nekim
mjestima jako erodirane ili skoro nevidljive linije satnog sistema. Vertikalna kateta, duine
49.5 cm je centralna projekcija luka mjesnog meridijana koja je ujedno i podnevna linija (zuhr
linija), a horizontalna kateta duine 65 cm je centralna projekcija luka horizonta, ali i poetna
satna linija. Veina otomanskih sunanih satova koji su postavljani na damijske zidove kao i
ovaj travniki, ima ucrtane tri karakteristine linije. To su linije po kojima vrh sjenke
gnomona u tano odreeno vrijeme i na tano odreeni dan klizi u vremenskom intervalu
od podne-namaza do ikindije-namaza, odnosno do zalaska Sunca. Prva i kraa kriva linija je
hiperbola, a po njoj se kree sjenka vrha gnomona za vrijeme zimskog solsticija.

80

Slika 4.7
Druga karakteristina linija je ravnodnevnika linija, odnosno prava linija po kojoj
klizi vrh sjenke gnomona za vrijeme proljetnog i jesenskog ekvinocija, ali je ujedno i
projekcija nebeskog ekvatora. Trea, linija je takoer hiperbola i najdua linija, a odgovara
datumu ljetnog solsticija. Ekvinocij u latinskom znai trenutak kada Sunce u svom prividnom
kretanju oko Zemlje stigne na ekvator, kada je danji luk Sunca jednak nonom i traje 12 sati.
To se dogaa u proljee i naziva se proljetni ekvinocij ili ravnodnevnica i nastupa 21. marta, i
u jesen pa se naziva jesenski ekvinocij i nastupa 23. septembra. Ljetni solsticij je vrijeme kada
Sunce u prividnom kretanju oko Zemlje postigne najveu pozitivnu deklinaciju od 230 27., a
nastupa na dan 22. juna.
Neposrednim promatranjem moe se utvrditi kako funkcionira travniki sunani sat.
Naeno je da na dan jesenjeg ekvinocija, 23. septembra/rujna 2004. godine, vrh sjenke
gnomona je bio u taki E , tano u 12 sati i 47 minuta po srednjeevropskom ljetnom vremenu
i na taj nain je bio oznaen zvanini poetak jeseni. Poetak proljea nastupa kada se vrh
sjenke gnomona nae u istoj taki E , na dan 21. marta/oujka. U dane ekvinocija
(ravnodnevnice) dan i no traju jednako, po 12 sati. Poetak ljeta se dobija na isti nain, ali za
taku S, na dan 22. juna/lipnja kada je i najdui dan u godini. Poetak zime pada u taku S,
na dan 22. decembra/prosinca kada je i najkrai dan u godini. Osim podnevne linije, na
travnikom satu je ucrtana i linija ikindije-namaza, koja prolazi takama A, B i C. Za
matematiku prirodu ove krive nismo pronali u dostupnoj literaturi nikakvih podataka, osim
nekih napomena da je neistraena i kod drugih slinih satova. Kod nekih satova, kao kod
istanbulskog na primjer, linija ikindije-namaza dizajnirana je van sistema satnih linija, na
posebnom mjestu. Kada se vrh sjenke gnomona nae u taki A, tada vrijeme za obavljanje
ikindije-namaza na dan zimskog solsticija, u taki B na dan ekvinocija i u taki C na dan
ljetnog solsticija. Bilo kojoj taki na satnoj ploi izmeu hiperbola odgovara tano odreeni
trenutak izraen u alaturka satima koji pada u interval od 4 sata i 20 minuta (16 sati i 20
minuta) do 7 sati i 40 minuta (19 sati 40 minuta), za dva dana u godini, jednom u prvoj
polovini i drugom danu u drugoj polovini godine. Satne linije su prave linije koje su povuene
izmeu krivih linija (hiperbola), koje odgovaraju danima solsticija za svakih 15 minuta (to su
ujedno i projekcije lukova povratnika, Jarevog i Rakovog, odnosno Sjevernog i Junog
nebeskog povratnika ). Za pune sate je ucrtano 7 linija koje dopiru do hipotenuze pravokutnog
trokuta (izmeu taaka S i W). Za intervale od pola sata koritene su linije koje se zavravaju
izmeu hipotenuze i hiperbole za ljetni solsticij i oznaene su strelicama (u vidu koplja), a za
etvrtinu sata su koritene linije koje se zavravaju u istom podruju i na kraju imaju taku.

81

Polsatnih linija je ukupno 8, a linija za etvrtinu sata je ukupno 15. Satni brojanik se nalazi
uz hipotenuzu satnog trokuta, sa oznakama od 5 do 12 alaturka sati, a zapisane su arapskim
oznakama za brojeve. Neki su brojevi jo uvijek vidljivi, dok se neki tek naziru. U alaturka
satnom sistemu dvanaesti sat je vrijeme izmeu dva zalaska Sunca, a za vrijeme jesenskog
ekvinocija to se dogodilo u Travniku u 12 sati po alaturka sistemu odnosno u 18 sati 56
minuta i 52 sekunde po srednjeevropskom ljetnom vremenu.

Slika 4.8
(Travniki sunani sat snimljen u podne na dan ekvinocija, 23. septembar 2004. godine.
Fotografija, Hadibegovi Z.)

Provjera vrijednosti azimuta Kible za Travnik moe se izvesti koristei izraz za

izraunavanje kuta , u sfernom trokutu

sin( )

tg 1
cos tg M sin cos( )

gdje je M , a M , , M , su duine za
Mekku, za Travnik, irine za Meku i Travnik
respektivno.
Ako je M = 390 4924 E = +39.82330, = 170
3941E = + 17.6614,
M = 210 2524N = + 21.42330 , = 440 1335 N =
44. 22630,
onda je M = 22.16190 i
= 133.84790, odnosno = 1330 5052
Slika 4.9
82

Vrijednost azimuta Kible koju je koristio autor travnikog sata je a = T = 1370, a razlika
vrijednosti koju smo izraunali prema posljednjoj formuli i ove koju je koristio autor je
ponovo oko 30 odnosno tano 30 0908 . Dobijena vrijednost apsolutne greke je u granicama
u kojima se i kreu vrijednosti za mjerene geografske irine i duine u vrijeme konstrukcije
sata.
Damija na kojoj se nalazi sat nije sasvim u Kibli , a razloge zato je tako nalazimo u
grekama koje su uinjene pri mjerenju geografskih koordinata mjesta i u skladu su sa
razlikama koje se sreu u tekstovima koji datiraju iz doba otomanske praktine astronomije u
Bosni i Hercegovini.
Ako se sagledaju povijesno-znanstvene okolnosti u kojima je sat postavljen onda se
zna da je u to vrijeme , u drugoj polovini XVIII ili XIX stoljea u Bosni i Hercegovini bilo
praktinih astronoma koji su mogli biti autori ovog sata, kao to su Mehmed-Razi Velihodi
ili Ibrahim Muzaferija. Moe se pretpostaviti i da je povodom novog postavljanja sata na
postojeu damiju mogao sudjelovati i poznati sarajevski muvekit u Gazi Husrev-begovoj
muvekithani, Salih Hadihuseinovi Sidki. Isto je tako vjerojatna i pretpostavka da je
travnika rukhma napravljena prema idejnom rjeenju nekog autora iz Carigrada, a jedna
takva, vrlo sline izrade nalazi se na zidu istanbulske damije sultana Fatiha (Slika 4.10).

Slika 4.10.

Prema sunanom satu su se podeavali i mehaniki satovi koji su bili ugraeni na

dvije travnike sahat kule. (Prvi mehaniki sat se u Bosni pojavljuje 1493. godine kada je
Sulejman-beg koji je u to vrijeme ivio u Foi dobio mehaniki sat na poklon od prijatelja iz
Dubrovnika.)

83

V DIO
ASTROGNOZIJA I PRAKTINE VJEBE
Uvod
Sama rije astrognozija potie iz grkog jezika: aster=zvijezda, gnosis=znanje, a predstavlja
upoznavanje objekata na nebu i orijentaciju na nebu to podrazumijeva:
1. prepoznavanje geometrijskog rasporeda objekata na nebeskom svodu
2. prepoznavanje jaine svjetlosti objekata na nebu
3. otkrivanje novosti na nebu
U astronomiji se zbog ogromnih udaljenosti koriste jedinice za udaljenost (duinu):
1. Astronomska jedinica (aj) je duina velike poluose Zemljine putanje oko Sunca
(1aj= 149,6 .10 6 km)
2. Godina svjetlosti (gs) je duina jednaka udaljenost koju pree svjetlost u vakuumu u
tropskoj godini (1gs=9,46.1012 km)
3. Parsek (pc) je duina jednaka udaljenosti sa koje se 1 aj postavljena okomito vidi pod
uglom 10. (1pc= 3,085.1013 km ; 1pc= 3,26 gs)
Znaajni objekti u svemiru su: galaksije, grupe zvijezda-sazvijea (konstelacije),
Sunev sistem, maglice, dvojne zvijezde, itd. Nebeski objekti izlaze na istonom
horizontu, a zalaze na zapadnom.
Planete i Mjesec se kreu oko Sunca uvijek blizu ekliptike. Sunce se prividno kree
kroz sazvijea koja pripadaju Zodijaku (ivotinjskom krugu) koje ine 13 sazvijea:
Djevica, Vaga, korpion, Zmijonosac, Strijelac, Jarac, Vodolija, Ribe, Ovan, Bik,
Blizanci, Rak i Lav. Podrujem zodijaka kreu se i planeti i to je prividno kretanje zbog
slaganja kretanja Zemlje i planeta.

Slika . 5. 1
Planete Sunevog sistema s lijeva na desno na prethodnoj slici su: Merkur, Venera,
Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun. Svjetska astronomska organizacija je 2006.
godine uvela novu definiciju planeta ime je Pluton izgubio svoj status. Planeti se dijele
na donje i gornje. Donji-unutranji planeti su planeti blie Suncu nego Zemlja. Gornji ili
vanjski planeti oni koji su dalje od Sunca nego Zemlja. Sa naih podruja Venera i
Merkur se vide ujutro prije izlaska Sunca i uvee poslije zalaska, Mars se zapaa kao
naranasto-crven, brzo se kree, a najbolje se vidi oko ponoi.Vidi se i golim okom.
Venera je najsjajniji planet, nedaleko je od Sunca, a prolazi kroz faze. Vidimo Veneru je
est puta manju kada je u gornjoj konjunkciji-kada nam je okrenuta tamnom stranom.
Danju se opaa pomou crvenog ili naranastog filtera. Jupiter je najsjajnija planeta nakon

84

Venere. Oko njega se istiu 4 satelita (Io, Evropa, Ganimed i Kalisto). Saturn se vidi
golim okom, ali ne i njegovi prsteni za koje nam treba teleskop. Uran se moe vidjeti bez
teleskopa ali je otkriven teleskopom kojim ne vidimo njegove prstenove. Neptun. Daleko
od Sunca i poloaj na nebu mu se sporo mijenja dok se Pluton se vidi samo najveim
teleskopima, a blii je Suncu od Neptuna.
Objekti na nebeskom svodu se razlikuju po koliini svjetlosti koja do nas dopire to je
okarakterizirano veliinom koja se zove prividna zvjezdana veliina ili magnituda, a
oznaava se sa m. Klasifikaciju zvijezda po zvjezdanoj veliinu uveo je Hiparh. Na
njegovoj skali najsjajnija je zvijezda veliine 1, a najmanjeg sjaja je zvijezda veliine 6.
Zvijezde ije se prividne veliine razlikuju za 1 imaju osvijetljenosti koje se odnose kao
2,512. Zvijezde nulte veliine su: Arktur, Vega, Kapela, Riga. Meu najsjajnijim
objektima sjeverne hemisfere su: Sirijus (-1,4), Venera (-4,4), Mjesec (-13,6), itd.
Prividna veliina (m) opisuje svjetlost koju objekat daje na nebu, a ne mjeri dimenzije
objekta ni svjetlosni fluks koji dolazi s objekta. Objektiv teleskopa prihvata svjetlosni
fluks proporcionalno veliini povrine. Tako objektiv teleskopa promjera d= 30 mm
omoguava da se vidi objekt prividne veliine m=8, a promjera d= 200mm moe se vidjeti
objekt ije je m=12. Oko ima promjer zjenice 8 mm i vidi objekte prividne veliine m= 6.
Odnos sjaja dva objekta kada ih promatramo teleskopom i okom jednak je odnosu
povrina objektiva teleskopa i zjenice oka:
E1 d 12

E 2 d 22
Prema prijedlogu engleskog astronoma Normana Pagaona usvojena je 1856. godine veza
da zvijezde ije se prividne veliine razlikuju za 1 imaju sjajeve koji se odnose kao 2,512.
Prema tome ako su I1 i I2 prividni sjajevi, a m1 i m2 njihove prividne veliine onda vrijedi:

I1
2,512 ( m2 m1 )
I2
Odnosno,

d12
( m2 m1 )

2
,
512
d 22
Nakon logaritmiranja se dobije:

d1
d2
Uvodei apsolutnu veliinu objekta (M) tako da je jednaka vrijednosti prividne veliine
(m) ako se nalazi na udaljenosti 1 pc, primjenom posljednje relacije dobija se relacija.
m1=m2+ 5 log

M = m +5- 5 logd
Gdje je d udaljenost objekta u pc. Poznavajui m i M moe se iz gornje relacije odrediti
udaljenost objekta d.

85

1. ORIJENTACIJA, NEBESKA SFERA, OSNOVNE TAKE I PRAVCI NA NJOJ

Bavljenje astronomijom podrazumijeva osim teorijskih znanja i praktina meu
kojima je promatranje neba najznaajnije. Ako kao poetnik usvajate nova znanja potrebno je
biti svjestan injenice da ivot u gradovima donosi i probleme svjetlosno oneienja
uzrokovanog prisustvom velikog broja razliitih rasvjetnih tijela kao i znaajnog zagaenja
zraka prainom i plinovima koje emitiraju vozila i industrijska postrojenja. Gradska svjetlost
se rasijava i reflektuje od ovog zagaenja i usljed toga nam se ini da cijelo nebo malo sija.
Ovaj sjaj nam kvari kontrast i od njega iz gradova nismo u stanju vidjeti puno zvijezda u toku
noi. Vidjeemo samo jako malo onih najsjajnijih zvijezda i ako nismo ve dobro upueni u
sazvjea teko e nam biti orijentirati se i znati ih identificirati. Da bi poeli sa
upoznavanjem neba potrebno je otii na mjesto dovoljno udaljeno od grada, tako da nam ne
smeta gradska svjetlost i zagaenje. Kada dovoljno upoznamo nebo na ovaj nain moi emo
dalje posmatranja vriti i iz gradova. Na nebu postoje sjajni objekti, koje moemo posmatrati
odmah, i iz loih uslova. To su Sunce i Mjesec, a posmatranjem samo njih i iz gradova
moemo stei veoma vana astronomska znanja.
Kada odlazimo van grada s namjerom da posmatramo nono nebo, kod izbora mjesta
posmatranja treba da vodimo rauna da nismo okrueni bliskim brdima, planinama i
rastinjem, tj. da je teren na to veem prostoru oko nas ravan i da vidimo to je mogue vei
dio neba. Ako se na takvom mjestu osvrnemo primjetiemo da se nebo i Zemlja dodiruju na
jednom velikom krugu u ijem centru se nalazimo mi. Ovaj veliki krug nazivamo
posmatraevim horizontom i odreene take na njemu su osnova za orijentaciju i dalje
snalaenje sa traenjem objekata na nebu. Idealan horizont bi imali kada bi se nalazili na
moru, daleko od bilo kakvog kopna. Tano iznad posmatraa nalazi se taka koja se naziva
Zenit (Slika 5.2 i Slika 5.3)

Slika 5.2

Slika 5.3

Ako smo na mjesto posmatranja stigli u sumrak, nedugo nakon zalaska Sunca, prvo
to treba da priimjetimo je otprilike na kom mjestu je zalo Sunce. To je priblino smjer
zapada i ako pruimo ljevu ruku u tom smjeru, desna ruka e nam pokazivati smjer istoka, a
licem emo biti okrenuti ka sjeveru. Kada se ve dovoljno smrailo da vidimo zvijezde,
gledajui due vrijeme u pravcu sjevera primjetiemo da sjajne zvijezde polagano izlaze
desno od sjevera (tj. na istoku), druge zalaze lijevo od sjevera (na zapadu), dok neke od njih
samo krue oko jedne take na sjevernoj strani neba u ijoj blizini se nalazi sjajna zvijezda za
koju nam se ini da miruje. Ta zvijezda se za posmatraa iz Bosne i Hercegovine nalazi na
priblino 45 ili na polovini pravog ugla iznad horizonta. Ako smo je pronali, pronali smo
zvijezdu Sjevernjau.
86

Zato se ovo deava? Prije svega moramo obratiti panju na to da za objekte na nebu
kao to su Sunce, Mjesec i zvijezde mi ne moemo rei koliko su udaljeni. To ne moemo
rei ak ni za objekte na Zemlji koji su jako daleko od nas. ovjekove oi i mozak odreuju
udaljenosti bliskih predmeta i objekata zato to mogu da ih vide iz dva razliita ugla na
udaljenijoj pozadini kada ih gledaju svakim okom posebno. To nam daje osjeaj dubine ili
prostornosti i prirodno moemo procjeniti udaljenosti na ovaj nain. Meutim za jako
udaljene objekte nita se ne mijenja ako ih posmatramo sa jednim ili drugim okom, pa ako ne
znamo njihovu stvarnu veliinu ne moemo rei koliko su udaljeni. Ovo je sluaj sa svim
objektima na nebu. Udaljenosti do njih su tako velike da ih ne moemo uporediti ni sa jednom
udaljenu na Zemlji. Zbog ovog nam se ini da se sve zvijezde, Sunce, planete, Mjesec i
ostali objekti na nebu nalaze na nekoj istoj, ali neodreenoj udaljenosti od nas. Kao da su svi
zakaeni na ogromnu loptu u ijem centru se nalazi Zemlja i mi na njoj. Ovu loptu (sferu)
nazivamo nebeska sfera. Nebeska sfera je osnovni astronomski pojam i kako su udaljenosti
objekata na njoj neodreene ima smisla mjeriti samo ugaone razmake izmeu njih. Dvije
zvijezde naprimjer, koje izgledaju blisko jedna drugoj, na nebeskoj sferi u stvarnosti mogu
biti jako udaljene jedna od druge (Slika 5.4).

Slika 5.4
Grupe sjajnijih zvijezda, koje se nalaze blisko na nebeskoj sferi, razne kulture su od
davnina vidjele kao likove svojih mitskih junaka, boanstava ili ivotinja. Takve grupe
prividno bliskih zvijezda na nebu nazivamo sazvjeima.

Slika 5.5
Slika 5.6
Danas je dogovorno cijela nebeska sfera izdjeljena na 88 sazvjea od kojih veina
vodi porijeklo iz starogrke mitologije i Ptolomejevog kataloga neba.

87

Kako Zemlja nije nepokretna u centru nebeske sfere, nego rotira oko jedne ose koja
prolazi kroz njen centar i izbija na povrinu na mjestima koja nazivamo sjeverni i juni
geografski pol, tako se posmatrau vezanom za Zemlju, tj onom koji rotira zajedno s njom,
ini kako cijela nebeska sfera rotira u suprotnom smjeru oko iste te ose rotacije. Ova osa
rotacije je dakle osa prividne rotacije nebeske sfere i dvije take na nebeskoj sferi kroz koje
ona prolazi nee se micati, a nazivaju se sjeverni i juni nebeski pol (Slika 5.5. i Slika 5.6).
U blizini sjevernog nebeskog pola sluajno se nalazi jedna jako sjajna zvijezda. To je
zvijezda Sjevernjaa ili Polarna zvijezda. Zbog ovoga se ona jako malo, gotovo neprimjetno,
pomjera na nebu i ini nam se kako stoji uvijek na istom mjestu iznad pravca sjevera na
horizontu. Ostale zvijezde prave vee ili manje krugove oko ovih polova (Slika5.7), a najvei
krug je tzv. nebeski ekvator koji je projekcija Zemljinog ekvatora na nebesku sferu.

Slika 5.7. (Rotacija nebeske sfere)

NA EKVATORU

NA POLU

Slika 5.8
Slika 5.9
Visina iznad horizonta na kojoj e se nalaziti Sjevernjaa ovisi o posmatraevom poloaju na
Zemlji. Za posmatraa koji se nalazi na sjevernom geografskom polu Sjevernjaa se nalazi
tano iznad njegove glave tj. u zenitu, a za posmatraa na ekvatoru ona je tano na horizont
(Slika 5.8 i Slika 5.9)u. Za posmatraa na nekoj geografskoj irini izmeu ona se nalazi iznad
horizonta tano onoliko koliko iznosi posmatraeva geografska irina.

88

Slika 5.10

Slika 5.11

Zahvaljujui ovakvom poloaju zvijezde Sjevernjae odnosno sjevernog nebeskog pola,

postoji odreeni dio neba koji se uvijek nalazi iznad horizonta. Tu spadaju sve one zvijezde
koje su ugaono udaljene od Sjevernjae manje nego to iznosi posmatraeva geografska
irina. Ove zvijezde i sazvjea se u toku rotacije nikada ne sputaju ispod horizonta i
nazivaju se cirkumpolarna sazvjea. Isto tako postoje sazvjea u blizini junog nebeskog
pola koja se u toku rotacije nebeske sfere nikada ne mogu popeti iznad horizonta i zbog toga
ih sa naih prostora nikada ne moemo vidjeti. Ta sazvjea se nazivaju anticirkumpolarna
sazvjea.

2. CIRKUMPOLARNA SAZVIJEA
Iz naih krajeva se uvijek vide nad horizontom (nikad ne zalaze) slijedea sjajnija
cirkumpolarna sazvijea i njihove najsjajnije zvijezde:
- Kefej (Cepheus)
- Kasiopeja (Cassiopeia)
- Mali medvjed (Ursa Minor)
- Veliki medvjed (Ursa Major)
- Zmaj (Draco)

89

Slika 5.12 (Cirkumpolarna i anticirkumpolarna sazvijea)

Pored ovih pet sazvjea cirkumpolarna su jo i sazvjea Ris i irafa ali se sastoje od
zvijezda tako slabog sjaja da ih je teko pronai.

Slika 5.13 (Cirkumpolarno nebo)

90

Nie su navedene neke najvanije karakteristike svakog sazvijea. Nakon upoznavanja tih
karakteristika moe se za vjebu ispunjavati slijepa karta cirkumpolarnog neba dana na kraju
poglavlja.
KEFEJ Cepheus
Sazvijee Kefeja s jedne strane granii s Kasiopejom, a protee se skoro do sjevernog
nebeskog pola. Predstavlja mitskog kralja Kefeja, mua tate kraljice Kasiopeje te
Andromedinog oca. Njegova najsjajnija zvijezda je Kefeja., a Kefeja je dvojna i poznata
pulsirajua promjenljiva zvijezda te je prototip grupe promjenljivih zvijezda nazvanih
zvijezde beta Kefeja. Zvijezda Kefeja je poznata dvojna i promjenljiva zvijezda ija je
sjajnija komponenta prototip grupe nazvane promjenljive Cefeide koje koriste astronomi za
izraunavanje udaljenosti u svemiru (Slika 14.i Slika 15.)

Slika5. 14

Slika 5.15

91

KASIOPEJA Cassiopeia
Ovo sazvijee predstavlja mitsku kraljicu Kasiopeju. Kasiopeja je bila uobraena i oslikana
je kako sjedi na tronu i bavi se neprestano svojom kosom (Slika 16. i Slika 17). Njen mu i
ker predstavljeni su oblinjim sazvijeima Cefeja i Andromede. Najsjajnija zvijezda
sazvijea je Kasiopeje koja predstavlja jedan kraj oblika W to oznaava kraljiin gleanj
dok zvijezda Kasiopeje na drugom kraju W oblika lei na kraljiinom ramenu. Od objekata
unutar sazvijea poznat je otvoreni skup M 52.

Slika 5. 16

Slika 5.17

92

MALI MEDVJED Ursa Minor

Savijee Malog medvjeda nazvano je po nimfi koja je dojila Zeusa kao bebu, ali nije
potpuno jasno zato je ona ocrtana kao medvjedica (Slika 5. 18). Ono sadri sjeverni nebeski
pol. Otprilike udaljena 1 od pola nalazi se Malog Medvjeda, Sjevernjaa (Polaris),
najsjajnija zvijezda u sazvijeu. Moreplovci odavno znaju da gledajui Sjevernjau gledaju
prema sjeveru. Glavne zvijezde sazvijea Malog Medvjeda ine oblik malih kola. Zvijezde
i Malog Medvjeda, Kohab i Ferkad poznate su kao uvari pola (Slika 5.19).

Slika 5. 18

ZMAJ Draco
Ovo iroko sazvijee sjevernog neba obavija se oko Malog medvjeda (Slika 5.18).
Predstavlja zmaja koji je u grkoj mitologiji uvao zlatne jabuke Atlasovih kerki Hesperida i
kojeg je ubio Herkul. Na nebu, Herkul je prikazan kako stoji jednom nogom na zmajevoj
glavi. Uprkos njegovoj veliini, ovo sazvijee nema istaknutih zvijezda. Najsjajnija zvijezda
je Zmaja. Ona zajedno sa , , i Zmaja ini romboidni oblik koji predstavlja zmajevu
glavu. Savijee je poznato uglavnom po njegovim dvojnim zvijezdama.

93

Slika 5. 19
VELIKI MEDVJED Ursa Major
Savijee Velikog medvjeda predstavlja Kalistu, smrtnicu u grkoj mitologiji i Artemidinu
partnericu u lovu, koju je zaveo Zeus. Po jednoj prii, Kalistu je pretvorila u medvjedicu
ljubomorna Zeusova ena Hera ili ljutita Artemis.

Slika 5.20

94

Veliki medvjed jedno je od najpoznatijih sazvijea i tree po veliini na nebu (Slika 20.).
Povrinom je vee od povrine grupe od 7 zvijezdi u Velikim kolima. Najsjajnije zvijezde su
i Velikog Medvjeda (Slika 5.21).

Slika 5.21
Produimo li spojnicu od zvijezde (Merak) prema zvijezdi Velikog medvjeda (Dubhe)
otprilike pet puta u smjeru Merak-Dubhe doi emo do zvijezde Polaris, ili zvijezde
Sjevernjae (Slika 5. 22).

Slika 5. 22 (Kako pronai Sjevernjau-Polaris)

95

Slika 5. 23 (Slijepa karta cirkumpolarnog neba)

3. GODINJA DOBA I SEZONSKA SAZVJEA

Za razliku od cirkumpolarnih sazvjea koja niti izlaze niti zalaze, ostala sazvjea
vidimo na nebu kada su iznad horizonta, a to je mogue za sva sazvjea osim
anticirkumpolarnih u neko doba noi samo u odreeno doba godine. Zemlja naime, pored
toga sto se obre oko svoje ose, krui na svojoj putanji oko Sunca i napravi jedan krug za
blizu 365 dana. U odreeno doba godine mi emo vidjeti samo ona sazvjea koja su u to
doba godine na nonoj strani nebeske sfere, tj. nasuprot mjestu na kome se nalazi Sunce u to
doba godine. Kako je Sunce zbog svoje blizine prividno mnogo sjajnije od bilo koje zvijezde,
a i zbog rasipanja Suneve svjetlosti u Zemljinoj atmosferi, od ega nam cijelo nebo sija u
plavoj boji, nismo u stanju vidjeti zvijezde u toku dana, tj. na onoj strani nebeske sfere na
kojoj je Sunce. Kako Zemlja u toku godine pravi svoj krug oko Sunca tako se nama na Zemlji
ini da Sunce prividno u toku godine napravi krug na nebeskoj sferi. Taj krug koji je u stvari
projekcija Zemljine putanje oko Sunca naziva se Ekliptika. Pojas oko ekliptike je podijeljen
na 12 sazvjea koja veinom nose imena ivotinja i zbog toga se nazivaju sazvjeima
Zodijaka (Zodijak u prevodu znai pojas ivotinja). Tu se nalaze sazvjea kao to su Lav,
Rak, Jarac, Ovan, Ribe Bik, itd.
U svakom momentu Sunce se nalazi u nekom od ovih sazvjea. Istovremeno mi vidimo
samo onu stranu nebeske sfere nasuprot Suncu pa ako je Sunce npr. u sazvjeu korpiona mi
emo vidjeti na nonoj strani dio neba oko sazvjea Blizanci. Ba na toj strani neba se nalazi
i sazvjee Orion pa se tako Orion i korpion ne mogu nikada vidjeti istovremeno. O ovome
nam govori i grki mit o Orionu, mitskom lovcu koga je ubio korpion, a poslije toga su
stavljeni na nebo, ali tako da se nikada vie ne mogu vidjeti zajedno (Slika 23.).

96

Slika 5. 23 (Ekliptika)

Slika sa Zemljinom putanjom unutar nebeske sfere (Slika 5. 24) moe malo da zbuni jer bi se
u ovakvoj razmjeri inilo da se zbog Zemljinog kretanja oko Sunca cijela nebeska sfera
mijenja svoj izgled zavisno od toga gdje se nalazi zemlja na svojoj putanji. Ne treba,
meutim, zaboraviti da su udaljenosti ak i do najbliih zvijezda ogoromne i ako bi npr.
Zemljinu putanju smanjili na prenik od jednog centimetra tada bi razdaljina do nama najblie
zvijezde (Proxima Centauri), u istoj razmjeri, iznosila neto manje od jedan i po kilometar.
Zbog toga se za poetak moe slobodno uzeti da je cijela Zemljina putanja kao taka u centru
nebeske sfere, a na prethodnoj slici je ona data u namjerno uveana u svrhu objanjenja
sezonske vidljivosti sazvjea.
Pored toga to utie na izgled neba u toku godine, kretanje Zemlje oko Sunca utie i
na poloaj Sunca na nebu za posmatraa na nekom mjestu na Zemlji, odnosno na pojavu
godinjih doba. Razlog ovome je nagib Zemljine vlastite ose rotacije u odnosu na ravan
Zemljine pitanje oko Sunca. Zemljina osa rotacije nije tano okomita na ravan putanje Zemlje
oko Sunca nego izmeu nje i te okomice postoji ugao koji iznosi priblino 23.5 i zato se
Zemljin ekvator ne poklapa sa ekliptikom nego i izmeu njih postoji isti ovaj ugao. Kako
Zemljina osa rotacije zadrava stalno isti poloaj u prostoru, tj. uvijek je usmjerena u pravcu

97

sjeverni-juni nebeski pol na nebeskoj sferi, tako Zemljini geografski polovi imaju u razna
doba godine razliit poloaj prema Suncu.

Slika 5. 24 (Sazvijea Zodijaka)

U odreeno doba godine je sjeverni geografski pol usmjeren vie ka Suncu, a juni od
Sunca. Tada u toku dana Suneve zrake padaju mnogo strmije (blie okomitom) na sjevernoj
polulopti i ista koliina svjetlosti (recimo zraka odreenog promjera) se rasprostire tada na
manji dio Zemljine povrine.

Slika 5. 25
98

Zbog ovoga se taj dio povrine zagrijava vie pa tada na sjevernoj polulopti imamo
ljeto. U suprotnoj taki zemljine putanje Suneve zrake padaju manje okomito i ista zraka se
rasprostire na vei dio povrine pa ga manje zagrijava i imamo zimu. Zbog svega naprijed
navedenog nebo dijelimo na tzv. sezonske grupe sazvija tj. na sazvijea proljetnog,
ljetnog, jesenjeg i zimskog neba.

Slika 5. 26 (Proljetno nebo)

Tokom proljea istiu se sazvjea Lav, Volar, Sjeverna Kruna i Djevica. Ovo je i
doba godine kada je cirkumpolarno sazvjee Veliki Medvjed najbolje vidljiv (Slika 26.).
Iako se vidi tokom cijele godine, u proljee je on u veernjim satima jako blizu Zenita, tano
iznad posmatraa na sjevernoj hemisferi. U Volaru se nalazi sjajni Arktur, najjsajnija zvijezda
sjeverne hemisfere, a u Djevici sjajna Spica. Sazvjee Djevice je poznato i po tome to se u
njemu nalazi jedno blisko galaktiko jato u kome ima vie od hiljadu galaksija, a udaljeno je
oko 50 miliona svjetlosnih godina. U sazvjeu Lava se ovih godina nalazi planeta Saturn.

99

Ona zbog svog kruenja oko Sunca nee tu ostati za stalno, ali kako je njen period obilaska
jako dug (skoro 30 godina), jo neko vrijeme e provesti u ovom sazvjeu.

Slika 5. 27 (Ljetno nebo)

Na ljetnom nebo je najprepoznatljiviji tzv. ljetni trougao sjajnih zvijezda koji ine
Vega iz sazvjea Lire, Deneb iz Labuda i Altair iz Orla (Slika 27.). Deneb je jedna od
najsjajnijih zvijezda u naoj galaksiji i jedna od najudaljenijih zvijezda koje vidimo golim
okom. Neke procjene govore da bi mogla biti daleko oko 2000 svjetlosnih godina. Kroz
sazvjee Labuda se prosostire i Mlijeni Put koji je projekcija nae galaksije na nebesku
sferu, a centar joj se nalazi u sazvju Strijelca. Pored njih u toku ljeta dobro su vidljiva
sazvjea Herkul i korpion. U Herkulu se nalazi najsjajniji kuglasti skup zvijezda M13, koji
se sastoji od oko 100 000, uglavnom starijih crvenih zvijezda, a nalazi se izvan nae galaksije
kao njen satelit. U korpionu se nalazi sjajni crveni gigant Antares slian Betelgezu iz Oriona.

100

Slika 5. 28 (Jesenje nebo)

Jesen je doba godine u koje moemo dobro vidjeti sazvjea Pegaz, Andromeda, Ovan
i Ribe. Posljednja dva su Zodijaka sazvjea. Sazvjee Andromede moevo nai ispod
Kasiopejinog W, a znaajno je po tome to se u njemu nalazi galaksija M31 ili Andromedina
galaksija. To je galaksija najblia naoj, a udaljena je 2 miliona svjetlosnih godina od nae.
Ujedno je i najudaljeniji objekat koji se moe vidjeti golim okom. Sazvjee Riba je danas
znaajno po tome to se u njemu nalazi tzv. proljetna taka ili mjesto u kome je Sunce na dan
poetka proljea. Persejev krilati konj Pegaz je prepoznatljiv po tzv. Pegazovom etverouglu
zvijezda od kojih je zvijezda najblia sazvjeu Andromede u stvari Andromede. U
sazvjeu Kita se nalazi jedna neobina crvena zvijezda Mira ili Omikron Kita iji sjaj se
mjenja tako da je ponekad vidimo golim okom a onda due vrijeme ne vidimo.

101

Slika 5. 29 (Zimsko nebo)

Dio neba vidljiv u toku zime se smatra najljepim dijelom neba. Ovdje spadaju
sazvjea Orion, Blizanci, Mali i Veliki Pas, Koija, Bik i Perzej (Slika 29.). Orion je poznat
po zvijezdi Betelguese, crvenom gigantu koji samo to nije eksplodirao kao supernova. U
njemu se nalazi i Orionova maglica ili M 42, oblak gasa i praine obasjan svjetlou mladih
zvijezda u kojem i dan danas nastaju zvijezde. U Velikom Psu se nalazi Sirijus, prividno
najsjajnija zvijezda na nebu i jedan od bliskih Sunevih susjeda (druga po udaljenosti od
zvijezda vidljivih golim okom). Za stare Egipane Sirijus je bio jako znaajna zvijezda jer je
najavljivala poplave Nila, a pomou nje su odredili i trajanje godine. Sirijus je i dvojna
zvijezda od kojih je jedna komponenta specijalni tip zvijezda na umoru, takozvanih Bijelih
patuljaka. U Perzeju se nalazi Algol, najsjajnija pomraujua dvojna zvijezda. Ova zvijezda se
sastoji od dvije zvijezde koje krue jedna oko druge, a prilikom kruenja deava se da jedna
od njih zakloni drugu na neko vrijeme, to smanjuje ukupni sjaj zvijezda i primjetno je golim
oko. Za ovo su znali i stari narodi tako da ime zvijezde Algol u prevodu s arapskog znai
zvijezda duh.

102

4. PRAKTINE VJEBE

Prije mjerenja nekim od astronomskih instrumenata ija e izrada i primjena biti prikazana
ovdje, potrebno je prirpemiti obrasce za biljeenje promatranja i mjerenja.
Obrazac za izvjetaj

Promatra (Ime i prezime)

Mjesto promatranja i mjerenja
Datum promatranja i mjerenja
Vrijeme promatranja i mjerenja
Astronomski instrument
Metoda
Vremenski uvjeti
Saetak (Kratak opis)
Cilj promatranja i mjerenja
Saetak o dobijenim rezultatima
Prilozi
(fotografije,
crtei,
teorijske osnove za promatranje i
mjerenje)
Biljeke/Komentari

103

PRAKTINA VJEBA I

MJERENJE VISINE SUNCA GNOMONOM

Pribor: gnomon, metar, kreda, milimetarski papir, uglomjer (Slika 30.).

Gnomon, jedan od najstarijih astronomskih instrumenata, moe se izraditi na

sljedei nain. Uzmite tap duine 99,5 cm i privrstite ga na daicu debljine
0,5 cm, tako da je ukupna duina tapa 1m. Zatim na tap privrstite pagu na
iji kraj zaveite maticu. paga i matica slue kao visak kojim odreujemo
okomiti poloaj tapa.

Slika 5.30(Gnomon)
Izrada gnomona predstavljena je na Slici 5. 31.

Slika 5. 31 (Izrada gnomona)

104

Vrijeme trajanja vjebe:

Poeljno je mjeriti duinu sjene tapa od 10h do 14 h zimskog vremena, odnosno od 11h do
15h ljetnog vremena, svakih 10 minuta najmanje tri dana.
Opis mjerenja:
Za mjerenje, osim gnomona pripremimo kredu, metar, uglomjer, milimetarski papir i obrazac
za upisivanje vrijednosti. Svakih 10 minuta biljeimo na tlu poloaj zavretka sjene tapa
kredom te tada izmjerimo njenu duinu metrom.
Izmjerenu duinu sjene tapa, vrijeme mjerenja te upiemo u tablicu kao to je Tablica 1. Ono
to primjeujemo pri mjerenju duine sjene tapa je stalna promjena duine i smjera sjene.

Tablica 1. Izmjerene duine sjene tapa za 16.7.2008.

Promjenu duine sjene tokom dana moemo prikazati dijagramom kao to je dan na Slici 5.
32.

105

Slika 5. 32 (Promjena duine sjene tapa za 16.7.2008.)

Da bismo izmjerili visinu Sunca dobivene veliine sjene tapa umanjimo deset puta da bismo
ih mogli nacrtati na milimetarski papir. Tada nacrtamo pravougaoni trougao kojemu je jedna
stranica jednaka duini sjene tapa, a okomita stranica je jednaka duini tapa umanjenoj
deset puta (10cm). Ugao to ga trea stranica zatvara s duinom sjene, predstavlja visinu
Sunca u trenutku mjerenja (Slika 5.33). Taj ugao izmjerimo uglomjerom i dobivene
vrijednosti upiemo u tablicu kao to je tablica 2. Promjenu visine Sunca tokom dana moemo
prikazati dijagramom kao to je dan na Slici 5.34. Na kraju prokomentiramo to smo
zakljuili iz naih mjerenja gnomonom.

106

Slika 5. 33 (Mjerenje visine Sunca)

Tablica 2. Visina Sunca za 16.7.2008.

107

Slika 5. 34 (Dijagram promjene visine Sunca za 16.7.2008.)

PRAKTINA VJEBA II
KVADRANT ZA ZVIJEZDE
Kvadrant za zvijezde je instrument za mjerenje visine zvijezda i ostalih objekata na nonom
nebu.
Pribor: ablon kvadranta za zvijezde, karton kvadratnog oblika (20cm x 20cm), ljepilo,
makaze/kare, visak, paga, cjevica za vizir.
Izrada kvadranta za zvijezde:
Za izradu kvadranta za zvijezde koristimo ablon koji je dat u prilogu za Radionicu. ablon
izreemo i nalijepimo na karton kvadratnog oblika (20cm x 20cm). Zatim paljivo u vrhu svih
uglova na ablonu napravimo otvor za pagu na koju objesimo visak (maticu). Na kraju
nalijepimo cjevicu kroz koju promatramo zvijezdu. Dok je cjevica vizira postavljena
horizontalno u odnosu na tlo paga prolazi krakom ugla od 0 . Izraeni kvadrant izgleda kao
na Slici 5.35.

108

Slika 5. 35 (Kvadrant za zvijezde)

Vrijeme trajanja vjebe

Mjerenje traje barem tri dana. Moemo mjeriti visinu svih vidljivih zvijezda u nekom
sazvijeu ili visinu samo jedne odreene zvijezde.
Primjer mjerenja kvadrantom za zvijezde
Opis mjerenja:
Kada je zvijezda na horizontu njezina visina je 0 , a u zenitu je 90 . Visina zvijezda i drugih
objekata koji izlaze i zalaze na nonom nebu stalno se mijenja. Zbog toga je pri mjerenju
potrebno stalno biljeiti vrijeme promatranja. Meutim mi smo ve spomenuli da se visina
zvijezde Sjevernjae gotovo ne mijenja i da iznosi upravo onoliko koliko je geografska irina
posmatraa. Za poetak moemo ovo provjeriti mjerei visinu zvijezde Sjevernjae. Mjerimo
tako da kvadrant usmjermo prema zvijezdi i kada smo kroz otvor na viziru ugledali zvijezdu,
na mjernoj skali uglova kvadranta uhvatimo nit i oitamo njenu visinu. Visina h je ugaona
udaljenost zvijezde od horizonta u smjeru zenita (Slika 5.36).

109

Slika 5. 36 (Visina zvijezde)

U sluaju mjerenja visine svih vidljivih zvijezda u nekom sazvijeu potrebno je napraviti
tablicu (Tablica 3.) u koju upisujemo rezultate mjerenja. Na kraju usporedimo dobivene
rezultate s rezultatima oitanim iz nekog programa, kao npr. Stellariuma i izraunamo
odstupanja. Moemo takoe nacrtati i dijagram slian onome za visinu Sunca iz vjebe sa
gnomonom i na osnovu njega odrediti momenat kulminacije zvijezde. Na kraju
prokomentiramo odstupanja i zato su se ona pojavila.
Tablica 3.Prikaz izmjerenih visina zvijezda u sazvijeu Lava u stepenima mjerenih
kvadrantom za zvijezde.

110

PRAKTINA VJEBA III

ODREIVANJE UGAONIH/KUTNIH UDALJENOSTI POMOU KRINE PALICE
I KARTE NEBA

Pribor: drvena ili metalna palica duine 110 cm, palica za izradu ruke, letvice duina 7 cm i
15 cm, marker za oznaavanje skale uglova/kutova.
Krina palica (Slika 5.37) sastoji se od palice s rukom duine 110 cm I dvije poprene
letvice duina 7cm i 15 cm. Sa svake strane palice ucrtana je uglovna/kutna skala, s lijeve
strane za krau, a s desne za duu letvicu.
(Izrada krine palice prema uputama autora knjige Astronomija (Vladis Vujnovi), strana
251, izdava Element, Zagreb.)

Slika 5. 37. (Krina palica)

Vrijeme trajanja vjebe
Mjerenje traje barem tri dana. Moemo mjeriti visinu svih vidljivih zvijezda u nekom
sazvijeu ili visinu samo jedne odreene zvijezde.
Opis mjerenja
Pomou krine palice mjerenje se izvodi tako to se nasloni palica na korijen nosa, a letvica
pomakne tako da se dvije zvijezde vide na njezinim rubovima, a krajevi poprene letvice
slue kao niani. Za mjerenje manjih kutnih udaljenosti zvijezda bolje je upotrijebiti krau
poprenu letvicu, a za mjerenje veih udaljenosi duu poprenu letvicu (Slika 38.).
Uglove/kutove oitavati na odgovarajuoj skali koja se nalazi na donjoj strani palice.
Dobijene vrijednosti upisuju se u obrazac i tablice.
Primjer Tablice za mjerenje krinom palicom:

111

Udaljenost dvije
zvijezde u Velikom
medvjedu za par
zvijezda
Megrez-Dubhe

Uglovna/kutna
udaljenost u (0) dobijena
mjerenjem krinom
palicom

Uglovna/kutna
udaljenost u (0)
dobijena oitavanjem
na karti neba

Odstupanje

Dubhe-Merak
Merak-Fekda
Megrez-Aliot
Aliot-Mizar
Mizar-Alkaid

Slika 5. 38.
Na kraju kompletirati vjebu komentarom zbog ega se javljaju odstupanja, a navesti koja su
najmanja i najvea.

112

PRAKTINA VJEBA IV
ODREIVANJE UGAONIH/KUTNIH UDALJENOSTI POMOU ASTRONOMSKIH
GRABLJI
Pribor: Dvije drvene letvice od 50 cm i 58 cm, konac, olovka, ekserii/avlii (30 komada),
drveni ili metalni komad ili karton za izradu vizira.
Astronomske grablje se izrauju prema Slici 5. 39.

Slika 5.39
Na kraoj letvici se nacrta dio krunice, koristei konac, iji je poluprenik odreen duinom
obima od 360 cm. Na svaki 1 cm se zakucaju ekserii/avlii.
Opis mjerenja
Vizir prisloniti blizu oka i grablje usmjerimo prema odabranom sazvijeu. Za cilj odaberemo
dvije zvijezde i izbrojimo koliko ima ekseria/avlia izmeu njih. Razmak izmeu dva
ekseria/avlia odgovara 1u. Kao i u sluaju mjerenja krinom palicom podatke upisivati u
odgovarajuu tabelu, a za komparaciju koristiti kartu neba i izraunati te unijeti u tabelu
odstupanja. Komentirati dobijene rezultate.

113

PRAKTINA VJEBA V
MJERENJE VISINE SUNCA KVADRANTOM ZA SUNCE I SUNTRACKEROM
Pribor: kvadrant za Sunce (etiri drvene daice jednake duine i karton za
uglovnu/kutnu skalu, eskeri/avli i visak)
Izrada kvadranta za Sunce
Od etiri daice jednake duine napraviti kvadratni okvir (Slika 5.40.). Od kartona napraviti
uglovnu/kutnu skalu od 00 do 900, s koje se oitava visina Sunca, ija duina mora biti tano
koliko iznosi etvrtina obima kruga poluprenika koji je jednak duini svake daice mjerene
s unutranje strane. Na kvadrant kada se daice spoje postaviti ekseri/avli koji baca sjenu
na skalu. Visak postaviti uz rub skale na strani gdje je 900.

Slika 5. 40 (Kvadrant za Sunce)

Vrijeme trajanja vjebe

Mjerenje traje najmanje 3 sata. Poeljno je mjerenje ljeti od 11 do 15 sati, a zimi od 10 do 14
sati svakih 10-15 minuta u toku tri dana.
Za izradu suntrackera koristiti podloke koji su priloeni. Nalijepiti ih na tvri papir A4
formata, paljivo izrezati dijelove i spojiti ih ljepilom kao na Slici 5.41.

114

Slika 5. 41 (Suntracker)

Opis mjerenja
Za mjerenje visine Sunca pomou kvadranta za Sunce i suntrackera pripremiti odgovarajue
tabele za upisivanje podataka. Postaviti instrumente u smjeru Sjever-Jug koristei kompas za
orijentaciju. Oitavati vrijednosti svakih 10-15 minuta i unositi u tablice. Kod suntrackera
paziti da se gleda iz smjera nakoenog dijela skale prema kriu kroz koji prolazi zraka
svjetlosti. Oitavati gornji rub osvijetljenog dijela horizontalnog proreza kria.
Priprema tabele za upisivanje podataka:
Tabela (Mjerenje visien Sunca kvdrantom za Sunce ili Suntracketrom)
Vrijeme 11 11:15 11.30 11.45 12 12:15 12:30 12:45 13 13:15 13:30 13:45 14
h:min
Visina
Sunca u
(0 )

Dobijene podatke predstaviti grafiki koristei MS Excel tako to se na horizontalnu osu

nanosi vrijeme, a na vertikalnu osu visina Sunca mjerenja navedenim instrumentima. Primjer
grafikona prikazan je na Slici 5.42.

115

Slika 5. 42 (Mjerenje visine Sunca pomou gnomona, kvadranta za Sunce i suntrackera)

Na kraju kompletirati vjebu komentarom zbog ega se javljaju odstupanja, a navesti koja su
najmanja i najvea.
PRAKTINA VJEBA VI
HORIZONTALNI SUNANI SAT
Pribor: kompas, kreda, ravnalo, podloak za sunani sat.
Za mjerenje vremena pomou sunanog sata potrebno je izraditi sunani sat (horizontalni ili
vertikalni) za odreeno mjesto (geografsku irinu). Za izradu horizontalnog sunanog sata
pomou priloenog predloka potrebno je imati glatku ravnu povrinu i orijentaciju u smjeru
sjever-jug koji se odreuje pomou kompasa.

Slika 5. 43

116

Kazaljka sunanog sata je gnomon u obliku trokuta. Sjenka gnomona (koji ima ulogu kazaljke
sata) pokazuje na brojaniku sata vrijeme u trenutku mjerenje. Prema predlocima sat treba
sastaviti kao na Slici 5.43.
Geografske coordinate za Sarajevo: 430 52 N 180 26 E.

PRAKTINA VJEBA VII

VREMENSKE ZONE I CILINDAR ZA VRIJEME

Zemlja je podijeljena u 24 vremenske zone. U svakoj

vremenskoj zoni Sunce je oko podneva (mjesnog, lokalnog)
u najvioj taki nad horizontom. Jedna vremenska zona
obuhvata 150 emu odgovara 1 sat (10 odgovaraju 4
minute).
Pribor: predloci cilindra za vrijeme, ljepilo za papir,
makaze/kare, tvri papir A4 formata.
Predloke za cilindar nalijepiti na tvri papir A4 formata.
Paljivo izrezati dijelove cilindra i ljepilom spojiti
oznaene dijelove na predlocima (Slika 5. 44.). Gornji
poklopac cilindra mora biti pokretan (na njemu su oznaeni
sati).
Slika 5. 44 (Izrada cilindra za vrijeme)
Odreivanje vremena pomou cilindra za vrijeme
Oitati vrijeme na runom ili zidnom satu. Okretanjem gornjeg poklopca na cilindru za
vrijeme na kojem su obiljeeni sati postavimo da se nae vrijeme poklopi s meridijanom
mjesta u kojem se trenutno nalazimo obiljeenom na karti cilindra. Tada se moe oitati
vrijeme u dravi ili mjestu negdje na Zemlji gdje je izabrano. Naprimjer kada je u Sarajevu
14:30 sati u Washingtonu je 7:30, Pekingu 20:30, Parizu 13:30, Sydneyu 22:30, itd. Svjetsko
vrijeme (UT) odreujemo kao zonsko vrijeme nulte zone. Paziti pri koritenju cilindra za
vrijeme na promjenu datuma u sluaju da se mjeri vrijeme za geografsku dulinu 1800. Kada
se prelazi 180. meridijan kreui se ka istoku treba promijeniti datum (poveati ga za dan
vie).

117

PRAKTINA VJEBA VIII

ZVJEZDANI SAT
Zvjzdani sat je jednostavno pomagalo za odreivanje priblinog vremena (sati) pomou
poloaja Velikog i Malog medvjeda.
Pribor: predloak zvjezdanog sata, tvri papir ili karton A4 formata, ljepilo za papir I
makaze/kare.
Na tvri papir ili karton
A4 formata nalijepiti priloene predloke. Paljivo izrezati dijelove zvjezdanog sata. Na
manjem krugu izrezati bijeli prozori. Postaviti manji krug na vei i kroz zvijezdu
Sjevernjau probosti iodu s veom glavom i uvrstiti je pomou plastelina ili saviti. Izgled
zvjezdanog sata je dat na Slici 5. 45.

Slika 5. 45 (Zvjezdani sat)

Na veem krugu pronai odgovarajui mjesec i taj dio vrsto drati palcem na vrhu. Pomini
(manji) krug okretati dok se ne poklopi poloaj Velikog i Malog medvjeda na nebu s njihovim
poloajem na satu. Na kraju na prozoriu oitati vrijeme. Kod ljetnog vremena umanjiti za
jedan sat.

118

Predloci za izradu astronomskih instrumenata

Sunani sat

119

Suntracker-1

120

Suntracker-2

121

Cilindar za vrijeme-1

122

Cilindar za vrijeme-2

123

Zvjezdani sat

124

SADRAJ

Predgovor
I dio
Astronomija i stare civilizacije
II dio
Astronomija i vrijeme
III dio
Sferna astronomija i trigonometrija
IV
Mjerenje vremena gnomonom i sunanim
satom
V dio
Astrognozija i praktine vjebe
Praktine vjebe

125

..........................5
..........................7
........................63
........................70
........................77
........................86
......................105