Kako pomoći vašem školarcu da lakše prevlada stres i

promjenu

Uz polazak u prvi razred osnovne škole, upis u srednju školu, te upis na fakultet, još se
jedno razdoblje smatra najstresnijim u životu školarca, a to je prijelaz iz 4. u 5.razred. Za
dijete završetak četvrtog razreda, te prelazak u viši razred osnovne škole u kojem će se
susresti s novim učiteljima i novim predmetima, izaziva određene strahove hoće li se
uspješno i pravodobno moći naviknuti na nove radne navike i nova pravila ponašanja u
školi. Dakako, sve te dvojbe muče i roditelje koji će trebati pomoći novopečenom petašu
da se lakše snađe u novoj životnoj situaciji, i da ju uspješno svlada kao još jednu važnu
stepenicu u svom razvoju i odrastanju.

Što se mijenja?

Ključna promjena je prelazak s razredne na predmetnu nastavu. U petom razredu

učenici dobivaju nove predmete: zemljopis, povijest, tehničku kulturu, te informatiku, koja
bi prema najavama iz Ministarstva obrazovanja od iduće školske godine trebala postati
obvezan, a ne više izborni predmet u 5.razredu. S novim predmetima dolaze i novi
učitelji. Učenici se nakon što su četiri godine proveli s jednom učiteljicom sada moraju
priviknuti na desetak novih učitelja, upoznati njihov način rada, način ispitivanja
nastavnog sadržaja, poštivati pravila u razredu koja se razlikuju od učitelja do učitelja. U
petom razredu učenik će se morati naviknuti i na više sati provedenih u školi, očekuje ga
veća količina gradiva za učenje, a to podrazumijeva i veće zahtjeve u smislu
samostalnosti u učenju.

Gdje su moguće poteškoće?

Problemi će se sigurno javiti ako ne postoji primjereno predznanje. Ako su znanja

manjkava, učenik će imati problema ne samo u jednom, nego u više predmeta koji su

1
međusobno povezani. Želja za određenom ocjenom katkad nije praćena adekvatnim
ulaganjem napora, pa onda ni ocjena neće biti adekvatna. S obzirom na nove predmete,
novu radnu disciplinu i više sati koje učenici imaju u jednom danu, praksa pokazuje kako
se u petom razredu teže snalaze učenici koji nemaju razvijene radne navike, koji su
bojažljivi, koji ne znaju učiti, nisu samostalni, slabiji su čitači, čiji roditelji preaktivno
sudjeluju u pisanju domaćih zadaća, učenici koji nisu automatizirali računske radnje, te
koji imaju probleme disciplinske naravi. Lakše će se pak snaći samostalniji učenici, koji
imaju razvijenije radne navike, otvoreniji su tijekom praćenja nastave. Svakako važnu
ulogu ima i pristup predmetnog nastavnika i njegove metode rada s učenicima.

Kako pomoći djetetu u učenju?

Redovito pisanje domaćih zadaća je najvažnije. To dijete mora shvatiti, naviknuti se i

prihvatiti, tek nakon zadaće može se baviti svojim drugim aktivnostima, koje su poželjne,
ali ne smiju imati prednost pred nastavom i školskim obvezama. Gradiva za učenje će
biti više nego u četvrtom razredu pa ga je poželjno rasporediti kao i samo vrijeme učenja.
Pokazati djetetu određene metode bržeg i lakšeg zapamćivanja kao što je podvlačenje u
tekstu, bilježenje bitnoga, naslovljavanje, izrada sažetaka ili umnih mapa, povezivanje s
prijašnjim znanjem, traženje primjera, prepričavanje svojim riječima. Aktivno učiti,
podcrtati što je važno, zabilježiti najvažnije gradivo, slično gradivo grupirati, nakon
pročitanog prepričati svojim riječim. Roditelj treba ispitati dijete o naučenom gradivu kako
bi bilo sigurno da je uspješno svladalo gradivo.

Uloga roditelja

I od roditelja se očekuje da aktivno sudjeluju i pomažu djetetu u tom razdoblju prilagodbe

i prijelaza iz 4. u 5.razred. Djetetu ponajprije treba poticajna atmosfera, razumijevanje,
nagrada za trud, pohvala za svaki uspjeh koji je rezultat rada.Ako dijete nije bilo
samostalno u učenju u prva četiri razreda, ne smije se odustati od pomaganja u učenju
sad kad je gradivo postalo zahtjevnije i više ga ima. Poželjno je ići češće na konzultacije
s razrednikom, a prema potrebi i sa predmetnim nastavnicima. Roditelj se treba upoznati
s načinom rada i obvezama koje učenika očekuju u petom razredu.

************************************************

Teškoće prelaska sa razredne na predmetnu nastavu

Prelazak učenika u peti razred predstavlja izvesnu prekretnicu u njihovom daljem vaspitanju i
obrazovanju. Promena se sastoji u drugačijoj organizaciji rada. Sa razredne nastave prelazi se na
predmetnu. Ako tome dodamo i psihološke promene koje sobom donosi pubertet, onda je jasno da
je važna briga i pomoć roditelja u ovom periodu.

Do četvrtog razreda učenik je navikao na način rada učitelja/-ice. U petom razredu treba da se
navikne na nove nastavnike koji se smenjuju iz časa u čas. To vidno utiče na prilagođavanje učenika i
na uspešnost u učenju. Novi predmeti u petom razredu su: istorija, geografija, biologija, TO i drugi
strani jezik. Valja savladati obimne programe što za učenika nije nimalo lak zadatak. Promene su
znatne i u načinu učenja. Zbog povećanog broja predmeta i obimnih sadržaja sve manje se gradivo
može zapamtiti na času , a sve je veća potreba učenja iz udžbenika i drugih knjiga i priručnika. Ako
uzmemo u obzir neujednačeno poznavanje gradiva iz prethodnih razreda i stepena zaboravljanja u
vreme letnjeg raspusta, vidimo da je učenicima petog razreda potrebna pomoć i podrška od
razrednog starešine, pedagoško-psihološke službe i roditelja.

Pored toga, pravilno prilagođavanje na predmetnu nastavu zahteva socijalnu i emotivnu zrelost
učenika. Pozitivan socijalni status učenika u odeljenju povoljno deluje na postizanje uspeha, na
ozbiljnost u prilaženju postavljenim zadacima, razvija odgovornost, upornost i istrajnost u rešavanju
zadataka, procenu vrednosti naučenog i visok nivo aspiracije.

Promena razrednog starešine značajan je momenat kako za učenike, tako i za roditelje. Učenici
mlađih razreda emotivno se vezuju za svoje učitelje a razredni starešina , u izvesnom smislu,
preuzima tu ulogu. On, međutim, nije u situaciji da poznaje učenike u onolikoj meri kako je to mogao
učitelj/-ica. U tome mu moraju pomoći i sami roditelji. U isto vreme i učenici postaju zreliji i
sposobnoiji za sve ove promene. Kod njih se razvijaju šira interesovanja i sposobnosti za samostalno
sticanje znanja a već su formirane i radne navike.

Formiranje radnih navika

Formiranje radnih navika kod učenika je jedan od najznačajnijih uslova za stalnu radnu aktivnost, koja
obezbeđuje uspeh u školi i životu.

Već u predškolskom periodu formiraju se kod dece različite pozitivne navike (higijenske, kulturne, pa i
radne). Pojedine zadatke mlađe dete obavlja zbog emocionalne vezanosti za roditelje, a starije iz
svesti o potrebi izvršavanja pojedinih zadataka. Mlađem detetu potrebni su stimulansi u vidu pohvala
i nagrada a kod deteta sa izgrađenim radnim navikama formirana je odgovornost za rad i osećaj
zadovoljstva zbog postignutog uspeha. Svest o potrebi da se bude uspešan u učenju prelazi u naviku,
te se učenje obavlja kao zadovoljavanje te potrebe. Ako je učenje preraslo u naviku radi se sa

3
lakoćom. Istovremeno se povećavaju i radne sposobnosti pa se može učiti duže, bez većeg napora. U
tome se sastoji suština formiranja radnih navika.

Smatra se da učenik ima razvijene radne navike:

- kada završava svoje zadatke pre nego što počne da se igra ili gleda televiziju

- ako se koncentriše nad poslom koji obavlja

- ako ne odgađa neki zadatak čak ni onda kad je on neprijatan i težak

- ako za svaki predviđeni posao rasporedi vreme

- ako dobro obavlja zadatak bez gubljenja vremena i nepotrebnog zadržavanja

- ako radi zadatke na vreme i uredno i čuva pribor i udžbenike.

Bilo bi dobro da roditelji na vreme uoče da li njihova deca imaju razvijene radne navike i pomognu
ako se pojave teškoće. Postoji opasnost da sa doživljajem neuspeha dete menja i odnos prema radu,
gubi volju i istrajnost a posebno radne navike.

Za formiranje i održavanje radnih navika postoje i neki objektivni uslovi koje bi valjalo da obezbedi
svaka porodica :

* mesto za rad - važno je da ono bude stalno i da pripada samo detetu. Treba da je uredno i da ga
dete samo održava. Sve školske stvari drže se na istom mestu-tako neće doći do gubljenja i nervoze.
To ne mora biti posebna soba, već deo zajedničke prostorije u kome se nalazi radni sto, knjige i pribor
učenika. Takav kutak motiviše na rad i izvršavanje obaveza. Bitno je naviknuti dete da radi na istom
mestu i u isto vreme jer su ovo značajni uslovi za formiranje radnih navika.

* dnevni režim učenika - važno je da je detetu isplaniran ceo dan i to: učenje, igra, odmor, rad u kući,
rekreacija. Ako se ove aktivnosti upražnjavaju u određeno vreme, prelaze u naviku. Rad bi svakako
trebalo da prethodi igri. Dnevni plan aktivnosti za mlađu decu određuju roditelji a starija su sposobna
da planiraju svoje aktivnosti ali je neophodno da roditelj ima uvid u taj plan i njegovo ostvarivanje.
Kontrola roditelja značajna je na ovom uzrastu i u pubertetu, kada se naglo razvijaju raznolika
interesovanja i dete može neke važne zadatke zameniti nevažnim.

* skladni porodični odnosi - radne navike učenika uspešnije će se razvijati ako među roditeljima i
drugim članovima porodice postoje harmonični odnosi. Svađa, vika i nesuglasice deluju na učenika
deprimirajuće i oni postaju nesposobni da se koncentrišu na ono što treba da uče. Nesloga roditelja
posebno negativno utiče na učenika pa može da se razvije neurotičnost i apatija.

Radne navike učenika formiraju se i razvijaju zajedničkim nastojanjem nastavnika i roditelja. Oni
predstavljaju vezu između škole i života, jer učenik ne stiče sposobnost učenja samo zato da bi
postigao uspeh u školi, nego da bi se stečenim sposobnostima i znanjem koristio u životu. I to je uslov
za razvoj dečjih sposobnosti i interesovanja.

Veliku vaspitnu vrednost u formiranju radnih navika imaju domaći zadaci. Prilikom njihove izrade
učenici primenjuju stečeno znanje i rade samostalno prema svojim sposobnostima. Redovan rad
zadataka razvija osećanje obaveze i odgovornosti.
Šta roditelji mogu da urade da bi učenici odgovorili svim zadacima?

Potrebno je da se pravovremeno informišu o napredovanju učenika, prilagođavanju na programske

zadatke i obaveze. Preduslov za uspeh je kontinuirana saradnja roditelja sa školom, razrednim
starešinom i predmetnim nastavnicima u okviru “dana otvorenih vrata”.

Stalno pratiti i nadzirati dečiji rad kod kuće (izradu domaćih zadataka, učewe novih sadržaja,
ponavljanje već naučenog gradiva…).

Imati uvid u korišćenje slobodnog vremena (igra i zabava, druženje sa vršnjacima, gledanje TV, rad na
računaru, čitanje i dr.).

Dakle, iako je dete zrelije i samostalnije, ne sme se prepustiti samom sebi. Stav roditelja prema
učeniku, njegovom radu, uspehu/neuspehu vrlo je važan na ovom uzrastu. Dobro je da roditelji imaju
puno razumevanja, strpljenja, upornosti i doslednosti u zahtevima. Neophodno je često razgovarati
sa decom kako bi se što uspešnije pratio razvoj i burne promene koje ponekad donosi. Oko vaspitnih
problema maksimalno treba da se založe oba roditelja. Povoljna porodična klima ima pozitivan uticaj
na uspeh učenika, a značajan je uticaj roditelja na stvaranje slike o sebi kod učenika. Jedan od bitnih
zadataka roditelja je da vaspitavaju kod deteta disciplinu i odgovornost prema radu.

Psihičke promene

U fazi predpuberteta (kod devojčica između 10 i 12 godina a kod dečaka između 11 i 13) istovremeno
se javljaju mnoge fiziološke i fizičke promene ali i niz psiholoških.

Jedna od karakterističnih promena je promena stava i ponašanja dece prema roditeljima,

nastavnicima i drugovima. Može se ređi da je ovo vreme pojačane tvrdoglavosti, neposlušnosti i
prkosa prema odraslima. Uz to se javlja i povećana radoznalost za sve što se zbiva u njihovoj okolini, a
naročito za odrasle i njihove osobine. Deca postaju vrlo kritična prema svojoj okolini, upliću se u
razgovor odraslih, rado raspravljaju i nameć}u svoje mišljenje.

Za ovo doba je karakterističan psihomotorni nemir: deca su stalno u pokretu, skaču, viču, krevelje se,
mnogo pričaju, izvode razne neobične pokrete, sklona su impulsivnom reagovanju.

Deca u ovom dobu ispoljavaju znake emotivne labilnosti; lako menjaju raspoloženja i bez značajnijeg
povoda u afektima često preteruju pa su ili naglašeno vesela ili potištena. Ponekad bez razloga
zaplaču ili prasnu u smeh. Karakteristična je i odbojnost prema suprotnom polu : devojčice
potcenjuju dečake, ne žele da se druže sa njima, a dečaci zadirkuju devojčice, podsmevaju im se i
rugaju, pa ih čak i fizički napadaju. Može se pojaviti sklonost dečaka da se služe nepristojnim izrazima
i psovkama, da crtaju “nepristojne” crteže… To je sve posledica buđenja novih osećanja vezanih za
intenziviranje polnog nagona koji još nije orijentisan na realan način. Umesto da se deca grde i
kažnjavaju korisnije je o svim promenama razgovarati na miran, ozbiljan i prijatan način pa im tako
pomoći da bolje razumeju sebe i lakše nađu put do zrelijeg ponašanja.

U odnosu prema školi opaža se izvesna površnost i nemarnost. To može biti razlog što mnoga deca
postižu slabiji uspeh u petom i šestom razredu osnovne škole.

Deca ovog uzrasta postaju vrlo kritična prema nastavnicima i roditeljima. Ponekad sa zadovoljstvom a
ponekad sa razočarenjem utvrđuju da im roditeqi nisu savršeni i sveznajući. To im donekle povećava

5
samopouzdanje ali ih i navodi na odbojan stav prema njima pa su tu razlozi za češće sukobe.
Posledica ovih promena je i pojačan prkos i neposlušnost. U školi se ispoljava kao nedisciplina i
smanjena koncentracija za rad. Većina roditelja i nastavnika reaguje na ove promene u ponašanju
dece na autoritativan način: grdnjom, pridikom, pretnjom ili kaznom. Kada je dete postalo
nepoverljivo prema svakom autoritetu, postalo je istovremeno osetljivo na svaki autoritarni, strogi
postupak i na njih reaguje još većim otporom. Tako se normalna sklonost prema neposlušnosti
pretvara u pravi neurotski prkos.

Naročito mušku decu u ovom periodu nazivaju “nemogućim” i “nevaspitanim”, ali ne uviđaju kako
neretko sami doprinose takvom ponašanju.

Treba imati u vidu da u ovom razdoblju može doći do ozbiljnijeg poremećaja odnosa na relaciji dete-
nastavnik i dete-roditelj ako su odnosi među njima već bili poremećeni (preterano strog postupak,
prezaštićivanje, preterano ambiciozni zahtevi, prigovarački stav, sujetan, tašt postupak vaspitavanja).
Roditelji koji su pravili greške u odgajanju deteta teško će se preorijentisati na ispravnije postupke pa
je i mnogo verovatnije da će im vaspitavanje dece u pubertetu doneti krupnije probleme.

Kada teškoće u međusobnim odnosima znatno poremete svakodnevicu, obratite se za stručnu

pomoć ( u školi je to pedagoško-psihološka služba). Važno je i biti zaista spreman za promene u
dotadašnjim vaspitnim postupcima.

Pedagog

*******************************************************

Pripreme za peti razred

Istraživanja pokazuju da prijelaz iz razredne nastave u
predmetnu u učenika izaziva strah, nesigurnost, neugodu i
stres… Učenici su tada u razdoblju pretpuberteta i puberteta.

Razvija se želja za samostalnošću i odbija ovisnost o odraslima (ponajprije

roditeljima i učiteljima). Prisutan je jako velik utjecaj vršnjaka.
TEŠKOĆE na koje će naići moji učenici:

 miješanje učenika iz više razrednih odjela

 prelazak iz područnih škola u matičnu, dolaze čak tri razreda novih
učenika
 više profesora, razrednik/razrednica kojega/koju neće viđati svakog dana
 selidba iz učionice u učionicu za svaki nastavni predmet
 dijeljenje učionica i hodnika sa starijim učenicima, onima iz viših razreda
 više učenja (katkad sadržaja koji ih uopće ne zanimaju)
 dulji boravak u školi.
Najveći će šok mojim učenicima biti različiti profesorski stilovi.
Budući da su neki učenici teško prihvatili moj način rada te da i nakon 10
zajedničkih mjeseci još uvijek odbijaju, na primjer, napisati pravilno pisano
slovo s jer ih je „njihova“ učiteljica učila drukčije, bojim se za njih.
Moj drugi strah odnosi se na veći broj sati. Mnogi će izabrati informatiku kao
izborni predmet. Ako ne budu dobro organizirali svoje vrijeme, odnosno ako ne
budu dobro uskladili sve svoje obveze i aktivnosti (a malo učenika to zna), izgubit
će se u svemu onome što se od njih očekuje.
Sve to dovodi do toga da učenici na početku petog razreda imaju teškoće – slabiji
uspjeh u učenju. Zbog toga počinju pokazivati bitne promjene u svojem odnosu
prema učenju i školi općenito.
U petom razredu veliku ulogu ima roditelj – ne zato što bi trebao učiti s djetetom
(s nekima će i to biti potrebno), nego bi trebao biti organizator vremena, voditi
brigu o djetetu i pitati ga je li mu potrebna pomoć, pratiti i znati kada dijete ima
pisanu provjeru ili usmeno odgovara. Tako će učenik biti svjestan da mu je roditelj
neka vrsta „nadzornika“.
Na temelju iskustva koje imam s prijašnjim generacijama, mogu reći da su
preduvjeti za uspjeh u 5. razredu:

 učenikova sposobnost snalaženja u novim situacijama

 prikaz znanja i vještina usvojenih u razrednoj nastavi
 motiviranost za učenje
 razvijene radne navike
 redovito ponavljanje i učenje.
Mnogi nemaju razvijene neke od tih elemenata, pa će se pojaviti problem na
početku petog razreda.
Bojim se nekih stvari vezanih za ponašanje učenika, a odnose se na ophođenje
prema autoritetu: trebaju znati da postoje granice, da se moraju držati tih granica,
da im nije dopušteno povrijediti sebe ili druge ako su ljuti te da moraju prihvatiti
odluke odraslih i smiju ih preispitivati na pristojan način, bez uvredljivih riječi.
Na početku će roditelji biti upoznati s razrednim vijećem (čine ga predmetni učitelji
koji predaju jednom razredu). Roditelji odmah moraju zapamtiti tko je
razrednik/razrednica, moraju naučiti pravilno komunicirati s učiteljima kako ne bi
bilo pogrešno prenesenih informacija, trebaju redovito odlaziti na individualne
razgovore u školu. Tako će učenik vidjeti da su se roditelji aktivno uključili.
NEKOLIKO PREPORUKA RODITELJIMA MOJIH UČENIKA ZA KRAJ:

7
 ne posustajte i održavajte redovite kontakte s djelatnicima škole (bez obzira na
to što ocjene možete vidjeti u e-dnevniku)
 obratite pozornost na vlastita očekivanja, vaša djeca moraju otkriti vlastiti put
 ohrabrite i pohvalite svoju djecu čak i za male uspjehe
 kritizirajte samo ponašanje, a ne osobnost djeteta, ne uspoređujte svoje dijete
s drugom djecom
 ne zaboravite pohvaliti djecu čak i za male pomake, lijepa riječ otvara put
povjerenju
 svi smo preživjeli peti razred, pa će i oni.
„Najveći uspjeh u školi, a poslije i u životu postižu djeca DOSLJEDNIH roditelja.
Za razliku od popustljivih roditelja (koji ne postavljaju zahtjeve i ne vode nikakvu
kontrolu) ili prestrogih roditelja (koji postavljaju velike zahtjeve i provode strogu
kontrolu), dosljedni roditelji postavljaju primjerene zahtjeve, objašnjavaju djetetu
zašto su ti zahtjevi nužni i postižu s djetetom dogovor te dosljedno kontroliraju
njegovo ispunjenje. Pritom djetetu daju osjećaj zaštite, prihvaćanja i emocionalne
topline. Postupno sve više prepuštaju kontrolu samom djetetu i tako povećavaju
njegovu samostalnost i odgovornost.“ M. Čudina Obradović
Za svoje učenike nemam dodatnih preporuka jer im stalno govorim,
upozoravam ih i nastojim ih pravodobno pripremiti na sve. Mislim da se
moje riječi „primaju“ i da će se moji učenici razviti u „zdrave biljke“ naše
škole.