Uvod

Tema ovog seminarskog rada je „Mobilne aplikacije za navigaciju“. Ovaj seminarski rad ispitao
je ulogu mobilnih aplikacija za navigaciju u današnjem društvu, analizirajući njihovu evoluciju
kroz historiju kako same navigacije, koja seže još u daleku prošlost, tako i historiju mobilnih
aplikacija. Detaljno smo opisali tehnologiju koja stoji iza mobilnih aplikacija za navigaciju.
Govorili smo također i o najpoznatijim aplikacijama za navigaciju. Pošto, složit ćemo se, ove
aplikacije su vrlo važan i uticajan faktor na društvo kada je riječ o kretanju i putovanjima, opisali
smo uticaj ovih aplikacija na društvo i industrije što podrazumijeva i ekonomski aspekt. Kada je
riječ o bilo kojim aplikacijama, pa tako i ovim, susrećemo se sa problemom bezbjednosti i zaštiti
podataka korisnika, te smo i taj segment opisali u radu. Naravno, napravili smo poređenje
između aplikacija za navigaciju te izvukli prednosti i nedostatke. Svjesni vrlo brzog razvitka
tehnologije, naveli smo predviđanje razvijanja ove tehnologije kao i inovacija koje se očekuju u
budućnosti. U okviru ovog rada smo napravili istraživanje kroz sprovedenu anketu te na osnovu
odgovora smo iznijeli zaključak većine ispitanika. Za kraj, u okviru zaključka smo sumirali
ključne tačke ovog seminarskog rada.

U današnje digitalno doba mobilne aplikacije za navigaciju postale su sastavni dio svakodnevnog
života. Ova tehnološka revolucija promijenila je način na koji se krećemo, putujemo i otktivamo
nove stvari. Od jednostavnih alata koji su nam pomogli pronaći put do našeg odredišta do
sofisticiranih platformi koje integrišu stvarnost, mobilne aplikacije za navigaciju razvile su se u
alate koji ne samo da nas vode, već i obogaćuju naša iskustva putovanja.

Mobilne aplikacije za navigaciju su vrlo važne u današnjoj svakodnevnici. One nam u suštini
pomažu da pronađemo put do bilo koje željene lokacije, drugih gradova, država ili mjesta na
kojima nismo bili. Bez ovih aplikacija bi nam svako putovanje predstavljalo problem jer bismo
se lako izgubili, morali bismo pomno pratiti putokaze na cesti i pitati druge ljude za pomoć.
Danas je ovaj problem eliminisan upravo zbog aplikacija za navigaciju jer već unaprijed
možemo isplanirati putovanje i izabrati najpovoljnije rute koje nam odgovaraju preuzimajići ih
na svoj mobilni telefon. Aplikacije nam predlažu najpoznatije rute kao i one alternativne,
prikazuju nam realno stanje u saobraćaju, pružaju informacije o znamenitostima na putu,
obavještavaju nas ako se u blizini nalaze benzinske pumpe, restorani i slične stvari koje nam
mogu biti od koristi. Najveće prednosti ovih aplikacija su ustvari što mi možemo unaprijed
isplanirati putovanje, uštediti dosta vremena i sigurno dospjeti na lokaciju.

Cilj ovog seminarskog rada je pružiti dublji uvid u svijet mobilnih aplikacija za navigaciju kroz
pregled, ispitivanje njihove uloge u današnjem društvu i poticanje na razmišljanje o njihovom
uticaju na naše živote kojih nekada možda i nismo svjesni.

Značaj navigacije je vrlo širok. Kako nam je važna i u svakodnevnom životu zbog kretanja tako
je se koristi i u određenim profesijama (vojska, piloti, policija, vatrogasci, mornari, astronauti i
sl.) čiji poslovi zahtijevaju tačnu lokaciju i koordinate određenog mjesta.

Definicija navigacije

Navigacija (lat. navigatio: plovidba, vožnja) je tehnika i vještina vođenja brodova, zračne ili
svemirske letjelice od polazišta do odredišta najpovoljnijim putem. U osnovi se dijeli na morsku
navigaciju, navigaciju unutrašnjim plovnim vodama (riječnu, kanalsku, jezersku), zrakoplovnu i
svemirsku navigaciju. U novije se doba pojam navigacija povezuje i s pomoći u određivanju
trenutnog položaja i odabiru najpovoljnijeg puta kojeg pružaju navigacijski sistemi u cestovnim
vozilima i mobilnim aplikacijama.

Osnovni zadaci navigacije su određivanje sopstvene pozicije, pozicije mjesta na koje želimo da
stignemo, udaljenosti od naše pozicije do mjesta na koje želimo da stignemo i pravca kretanja ka
mjestu na koje želimo da stignemo.
Historija navigacije

Od kako postoji čovječanstvo, ljudi su imali potrebu za kretanjem. U potrebi za pronalaženjem

hrane, novog doma ili boljih uslova za život, čovjek se morao služiti nekim vrstama smjernica za
pronalazak puta. Gledali u Sunce, zvijezdu Sjevernjaču, posmatrali su mahovinu, stabla i slično
kako bi pronašli put. Kasnije, putem razvijanja tehnologije su nastali novi i brži načini kretanja
uz pomoć pronalaska točka što je predstavljalo najveći tehnološki napredak u tom momentu.
Zatim kroz historiju počela je izgradnja brodova i istraživanje mora što je također iziskivalo
potrebu za navigiranjem pa je kompas bio vrlo značajan izum tog vremena. U savremenom dobu,
imamo aplikacije za navigaciju i live mape što je itekako korisno za naš svakodnevni život. Do
dan danas, tehnologija navigiranja nije prestala da se razvija te se u budućnosti očekuju
mnogobrojni izumi na ovom polju.

Historija navigacije dijeli se na tri glavna perioda: period primitivne navigacije posmatranjem
okoliša, period instrumentalne navigacije uz pomoć hronometra i magnetskoga kompasa, te
period napredne elektronske navigacije.

Za navigaciju kažemo da je prešla dug put u periodu svog tehnološkog razvitka – od

usmjeravanja brodova s kompasima, tradicionalne kartografije do ugrađenih navigacijskih
sistema u vozilima. Razvijanje navigacije je stalan proces gdje konstantno razvijamo metode za
pronalaženje puta.

U prahistorijskom periodu kod pračovjeka nisu postojali pojmovi lijevo ili desno, Istok ili Zapad,
već samo „tamo“, „gore“ i „dole“ koji su najčešće bili praćeni pokazivanjem ruke. Zbog
bezbjednosti, ali i zbog jednostavnije orijentacije u prostoru, tadašnji čovjek se nastanjivao
uglavnom na izdignutim lokacijama koje su imale neku vrstu zaleđa ili zaklona, obično uz neku
rijeku ili izvorište vode kako bi tokom kretanja po ravnici sa nje mogao da vidi naseobinu svoga
plemena. Lovci su uvijek išli u grupama i gotovo nikada nisu prelazili granicu horizonta koja se
mogla videti iz same naseobine. Kada bi se životni uslovi promenili i nestalo vode ili životinja
koje bi lovili, cjelokupna plemenska zajednica je kretala u potragu za novim staništem. Pri toj
selidbi, koristili su se najjednostavnijim načinom orijentacije po zemlji, praćenjem toka rijeke
(uzvodno i nizvodno), znajući pri tome da ako izgube kontakt sa vodom teško će je ili nikako
pronaći, što bi za posljedicu imalo pomor čitavog plemena.
Rana navigacija se oslanjala na jednostavno posmatranje. Bez ikakve tehnologije koja bi ih
vodila, mornari su se morali držati jedinog alata koji su imali – golog oka. Pazeći na oblake
tokom dana i zvijezde noću, mogli su približno odrediti svoju lokaciju. Alati za navigaciju su
evoluirali sa astronomijom, a oslanjanje na sazvježđa i zvjezdane karte je raslo. Zatim je došao
kompas u 11. vijeku – prvi napravljen od magnetizovane rude željeza. Zahvaljujući Zemljinim
magnetnim polovima, mornari više nisu morali da gledaju u nebo da bi znali gde se nalaze.

Slika br. 1 – prvi magnetn kompas

Na kraju je došlo do pomaka od traženja smjernica sa mapa zvijezda na mape Zemlje. Jedna od
najvažnijih inovacija poznatih čovječanstvu, izrada mapa, evoluirala je od jednostavnih karata
zemalja do sofisticiranih mapa puta koristeći satelitske snimke i zračne fotografije. Papirne mape
postale su osnovni proizvod u automobilu, ali su brzo zastarjele. Razvoj navigacije usko je vezan
uz mnoga dostignuća u astronomiji, matematici, hidrografiji i tehnici.

Dakle, odgovor na sva pitanja iz područja orijentacije u prostoru kroz navigaciju čovjek je dobio
tek nakon dugog (nekoliko stoljeća) razvoja nauke i tehnologije, od vještina i sistema preko
jednostavnije navigacije do kraja. Složeni GPS sistemi (koji su zahtijevali određen nivo
sofisticiranosti elektronike), omogućili su određivanje položaja objekta bilo gdje na Zemlji s
tačnošću od 1 cm.
Rani instrumenti – izumi korišteni za navigaciju

Geografska širina može se lako otkriti navigacijom po zvijezdama, mornari sjeverne hemisfere
mogli bi pronaći geografsku širinu svog trenutnog položaja mjerenjem nadmorske visine
sjeverne zvijezde iznad horizonta, a taj ugao u stepenima je bio širina broda.

Jedna od prvih čovjekovih izuma koja je unaprijedila navigacijske tehnologije bio je Mariner-ov
kompas (astrolab), koji je bio predak modernog magnetnog kompasa. Ovi rani kompasi često su
se smatrali nepouzdanima jer se razlika između pravog sjevera i magnetnog sjevera nije
razlikovala, a magnetna varijacija nije bila razumljiva.

Slika br. 2 – Marinerov astrolab

Tijekom 13. stoljeća mornari su počeli snimati detaljne zapise o svojim putovanjima i pretvorili
te zapise u karte, stvarajući tako prve nautičke karte. Rani grafikoni bili su netačni, ali su još
uvijek vrijedni. Ove karte nisu pokazale geografsku širinu ili dužinu, ali postoje oznake koje su
pokazale smjer putovanja kompasom između glavnih odredišta te su zato bile izuzetno od koristi.
Kroz sve to vrijeme bili su dostupni alati za određivanje geografske širine, ali geografska dužina
bila je teža i mogla se procijeniti, a ne mjeriti, a dužina se izračunavala upoređivanjem razlike u
vremenu dana između početne i nove lokacije, sve čak do osamnaestog stoljeća kada su
najtačniji satovi dnevno mogli izgubiti i do 10 minuta, što bi moglo dovesti do netačnosti u
izračunavanju mjesta do 150 milja ili više – dakle dosta neprecizno.

Međutim izum tačnog hronometra 1764. godine konačno je omogućio precizno izračunavanje
geografske dužine. Hronometar je mehanička sprava za mjerenje vremena. Upotrebljava se u
pomorstvu pri astronomskoj navigaciji uz pomoć čega precizno izmjerena i geografska dužina.
1884. godine uspostavljen je glavni Meridijan (smješten na dužini od 0 °) međunarodno kao
meridijan koji prolazi kroz Greenwich u Engleskoj.

Slika br. 3 – hronometar

Savremeno doba

Revolucionarni pomak u razvoju navigacije ostvaren je upotrebom elektronike u navigaciji. Prva

primena elektronike u navigaciji ostvarena je 1903. godine davanjem vremenskih signala putem
radio talasa. Sedam godina kasnije, 1910. godine, počelo se sa emitovanjem putem radio talasa
obaveštenja o svim važnim navigacionim parametrima i promjenama. Postavljanjem radio farova
na kopnu i opremanjem brodova radio-goniometrima omogućena je navigacija i u uslovima
smanjene vidljivosti.

Radar je upotpunio sigurnost navigacije, naročito u uslovima slabe vidljivosti i u uskim

prolazima i omogućio utvrđivanje tačne pozicije broda. Podvodna navigacija je usavršena
upotrebom zvučnih i ultra-zvučnih dubinomera, podvodnih električnih lokatora i televizijskih
uređaja.

Slika br. 4 – radarska navigacija

Razvoj elektronike šezdesetih godina omogućio je lansiranje prvih vještačkih Zemljinih satelita.
Sovjetski Savez lansira prvi satelit u Zemljinu orbitu 1957. godine, a prate ih i SAD koje
lansiraju svoj prvi satelit 1958. godine. Po lansiranju prvih satelita u Zemljinu orbitu, pristupilo
se proučavanju mogućnosti njihove upotrebe za određivanje pozicije brodova i aviona.

Slika br. 5 – prvi gps satelit

Sovjetski i američki satelitski sistemi za navođenje će kasnije prerasti u globalne navigacione

sisteme. Sovjetski u GLONASS, a američki u GPS.

U svijetu trenutno postoje četiri globalna satelitska sistema. To su GPS, GLONASS, Compass i
Galileo.
Historija mobilnih aplikacija

Prva moderna navigacijska aplikacija koja se može smatrati pretečom današnjih softverskih
rješenja za navigaciju je "MapQuest", pokrenut 1967. godine kao tiskana usluga za pružanje
uputa i karata. Međutim, prva digitalna aplikacija za navigaciju na osobnim računalima pojavila
se kasnije.

Jedna od najranijih aplikacija za digitalnu navigaciju bila je "Etak", predstavljena 1985. godine.
Etak je bio sistem za navigaciju temeljen na CD-ROM-u koji je koristio primitivnu GPS
tehnologiju i prikazivao upute za vožnju na ekranu.

Slika br. 6 - etak

Nakon Etaka, 1989. godine, "Garmin" je razvio prvi GPS uređaj namijenjen za upotrebu u
vozilima. Ovi uređaji kombinirali su GPS tehnologiju s kartografskim informacijama kako bi
pružili upute za vožnju.

S razvojem pametnih telefona i tehnološkim napretkom, razne navigacijske aplikacije postale su

široko dostupne. Među njima se ističe "Google Maps" koji je lansiran 2005. godine. Ova
aplikacija postala je jedna od najpopularnijih zahvaljujući preciznosti, dostupnosti u stvarnom
vremenu, raznovrsnim značajkama poput prometnih informacija, uputa za pješake, i integracije s
drugim uslugama Google-a.

Od tada su se razvile mnoge druge navigacijske aplikacije poput "Waze", "Apple Maps" i "Here
Maps", svaka s vlastitim funkcijama i prednostima.
Dakle, iako je MapQuest bio jedan od prvih, digitalne aplikacije za navigaciju kao što ih
poznajemo danas razvijale su se kroz različite tehnološke inovacije, pružajući korisnicima
preciznije, praktičnije i sveobuhvatnije alate za navigaciju.