VJERA KAO PREVENCIJA OVISNOSTI

ŠTA JE OVISNOST?

'Ovisnost je stanje kada bez nečega ne možemo funkcionirati.

U medicinskom smislu ovisnost se definira kao kronična (dugotrajna) i recidivirajuća

(ponavljajuća) bolest.

Ovisnost može biti psihička, fizička ili kombinacija ova dva vida.

Temelji se na poticanju ili izazivanju povećanog ili smanjenog stupnja aktiviranosti središnjeg
živčanog sistema. To se stanje postiže zloupotrebom.

Konzumiranje ne mora biti zloupotreba ali kod nekih sredstava ovisnosti konzumiranje se
odmah pretvara u zloupotrebu i ovisnost se odmah razvija.

Zloupotreba je višestruko unošenje u organizam nekih psihoaktivnih tvari ili pretjerano

korištenje nekih usluga (kockanje i sl.).

Ovisnost prati ponašanje usmjereno ka traženju i uzimanju sredstva ovisnosti (droga, alkohol,
kocka...), gubitak kontrole u uzimanju tog sredstva te pojava negativnog emocionalnog stanja
kada se pristup tom sredstvu onemogući.

Jedan način za opisati je kao skupina pojava ponašanja i fizioloških promjena koje se razvijaju
nakon ponavljane uportebe pojedinih tvari ili usluga i redovito uključuju jaku želju za
uzimanjem te tvari ili usluge i poteškoće u kontroli njezina uzimanja.

U stanju ovisnosti mnogo se veću važnost pridaje uporabi sredstva ovisnosti nego ostalim
aktivnostima i obvezama, često uz povećanje tolerancije i uz povremene tjelesne znakove
apstinencijee.

Danas se u svijetu mnogo govori o ovisnosti i ovisnicima. Savremeni način života, u kojem je
vjera u Svevišnjeg Boga i budući svijet ili sasvim potisnuta ili, u znatnoj mjeri, marginalizirana,
doprinio je da ljudi lahko postaju žrtve raznih ovisnosti

Poznato je da danas, i pored brojnih metoda i programa u prevenciji i liječenju ovisnosti, broj
ovisnika stalno je u porastu. U tim programima i ustanovama, nažalost, isključen je veoma bitan
faktor a to je čovjekova unutarnja potreba da održava vezu sa svojim Stvoriteljem.

Pokušati ćemo vidjeti kako islam gleda na problem ovisnosti i šta može ponuditi na planu
prevencije i liječenja ove pošasti savremenog doba.

Bez iskrene vjere vrata ovisnosti su širom otvorena

Stručnjaci za probleme narkomanije i ovisnosti ističu da postoji nekoliko linija odbrane u borbi
protiv droge i ovisnosti, a to su: 1. roditelji (porodica), 2. škola, 3. mediji, 4. zakonske sankcije.

Ovome bi se, svakako, trebala prirodati još jedna veoma važna linije odbrane a to vjera u
Svevišnjeg Allaha.

Razloge zbog kojih se ljudi okreću drogi i drugim opojnim sredstvima te postaju ovisnici, trebalo
bi, svakako, tražiti u moralnoj eroziji koja je zahvatila ljudski rod, a koja je, opet, rezultat
potiskivanja vjere u Svevišnjeg Stvoritelja iz života ljudi.

Evidentno je da se u modernom dobu univerzalne vrijednosti relativiziraju, što za posljedicu ima

eskalaciju zločina, nemorala, bluda, pornografije, alkohola i drugih poroka koji se, čak, i javno
promoviraju!

Zbog toga je, na izvjestan način, i normalno očekivati da će u takvom ambijentu duhovne
izobličenosti i moralnog sunovrata sve veći broj ljudi, a naročito mladih, tražiti utočište u drogi i
drugim narkoticima.

Vjera u Svevišnjeg Allaha, Koji je stvorio ovaj svijet, Koji nad njim bdije i Kojem će se sve
vratiti, najvažnija je i najefektivnija linija odbrane u borbi protiv ovisnosti.

Istinska i čvrsta vjera u Allaha Uzvišenog doista nudi velike mogućnosti u suzbijanju i
liječenju ovog zla.

Čovjek je stvorenje kojem su ukazane velike počasti; štaviše, prema naučavanju Kur'ana sve što
postoji stvoreno je radi čovjeka, a on (čovjek) stvoren je radi spoznaje Allaha i robovanja samo
Njemu.

Čovjekov život, dakle, nije puko prebivanje već zadaća i misija koju treba ispuniti. Za
ispunjenje te misije polagat će se račun izravno pred Allahom Uzvišenim, Koji je čovjeku
darovao život i sve ostale blagodati. To srž kur'anskog učenja o čovjeku

Islam je predanost Allahu Uzvišenom i dobrovoljna potčinjenost Njegovoj volji i zakonima.

Kur'an časni ističe da su sve neprijatnosti sa kojima se čovjek susreće rezultat ljudske
djelatnosti koja nije usklađena s Allahovim, dž.š., redom i zakonima koje je On propisao.

Islamski propisi i odredbe su koncipirani tako da čovjeku, ukoliko ih redovno i pravilno obavlja,
obezbjeđuju duhovni mir, stabilnost i unutarnje zadovoljstvo. Islam nudi takvu koncepciju života
gdje se čovjek, živeći u skladu sa islamskim principima, afirmiše kao zdrava, kreativna i
uravnotežena ličnost koju krase visoke moralne osobine.
Korištenje vjere u psihijatrijske svrhe

Pošto sekularni terapijski i rehabilitacioni modeli nisu dali priželjkivani uspjeh u borbi protiv
droge i ovisnosti, današnjem covjeku, a muslimanu posebno, ne preostaje ništa drugo nego da
potraži utocište u vjeri.
Na koncu, i sam posljednji Božiji Poslanik,s.a.v.s., došao je da 'usavrši cudorede ljudi', što je,
izmedu ostalog, podrazumijevalo modificiranje njihovih štetnih navika i obicaja.

Takve promjene su, prije svega, bile bazirane na snazi vjere i vjerovanja.
U prilog tome govori i cinjenica da se mekanski dio Kur'ana fokusirao na izgradivanje snažne
vjere prvih muslimana i da je sadržavao malo, ili nimalo, pravnih regulativa koje su tražile od
vjernika da prakticira ili se kloni nekih stvari. One su došle tek kasnije, kada su prvi muslimani
bili 'duhovno, moralno i psihicki' spremni za izvršavanje vjerskih propisa.

Kao što smo vidjeli, problem savremene psihoterapije je - kako iznutra motivirati potencijalnog i
aktivnog ovisnika na napuštanje takve prakse.

Islam je taj problem jednostavno i efikasno riješio.

U islamskom ucenju posebno mjesto zauzima iman (vjerovanje), koji predstavlja osnovnu
motivacionu snagu u islamu. Suština imana nije u pukom deklarisanju vjerovanja, niti u
formalnom izvršavanju vjerskih obreda ili poznavanju temeljnih nacela islama.

Iman je iskreno psihološko uvjerenje koje nadilazi svaku covjekovu sumnju i ispunjava kako
unutarnju tako i vanjsku dimenziju njegove licnosti. U tom smislu Šejh Jusuf el-Karadavi
elokventno kaže:
Iman, u svojoj suštini, nije samo djelo jezika, tijela ili uma. To je posebno uzvišeno
psihološko stanje koje dopire do dubina covjekove licnosti i dotice sve njene dimenzije, bile
one kognitivne, emocionalne ili voljne.

Vjerniku iman služi kao kontrolor svih njegovih svjesnih postupaka.

Šta ovo znači?

Nacin na koji ce on zadovoljiti svoje najosnovnije fiziološke potrebe, naprimjer, direktno je

odreden snagom njegovog imana. Iz svega toga opet proizilazi da motivacijski potencijal imana
može biti od velike koristi današnjim muslimanskim psiholozima i socijalnim radnicima u borbi
protiv ovisnosti,
A da se snagom imana uistinu može suprotstaviti toj savremenoj pošasti, da se vidjeti ne samo iz
primjera prvih muslimana i njihove masovne apstinencije od alkohola, nego i iz brojnih primjera
iz bliske prošlosti, koji nam – što je pomalo ironicno - upravo dolaze sa Zapada.

Naime, godinama su Amerikanci bezuspješno pokušavali da riješe problem nasilja i

narkomanije u crnackim cetvrtima Harlema. Nakon što opisuje agoniju u kojoj su se nalazili
uživaoci droge medu crncima u ovom dijelu New Yorka, poznati americki pisac Džejms Baldvin
(James Baldwin) kaže u svom bestseleru The Fire Next Time da se život tih ljudi nakon prelaska
na islam u potpunosti promijenio.

Mahom teški alkoholicari i narkomani i bivši zatvorenici, iskrenim prihvatanjem islama kao
nacina života ti ljudi su, skoro preko noci, postajali cestiti i moralni gradani ciju donedavnu
bespomocnost je zamijenio osjecaj ponosa i spokojstva. Prema Baldvinovim rijecima, takvu
vrstu promjene nisu uspjeli da naprave nikakvi raniji projekti vladinih obrazovnih, psiholoških i
dobrotvornih institucija u Americi.

Slicno iskustvo prenosi i Malcolm X u svojoj autobiografiji, gdje spominje fenomenalan uspjeh
pripadnika Nacije islama u lijecenju od ovisnosti o drogi, nakon što bi prihvatili islam. Nakon što
je taj uspjeh prezentiran i dokumentiran u poznatom americkom casopisu New York Times,
razlicite vladine agencije za socijalno zbrinjavanje u SAD-a su od organizatora ove vjerom
motivirane kampanje zatražile pomoc u unapredenju svojih rehabilitacionih programa.

Sljedeci primjer, pored toga što ilustrira efikasnost islamske duhovne terapije u lijecenju
narkomanije, takode pokazuje da je snaga islama i imana korisna i djelotvorna u rehabilitaciji
ovisnika muslimana bez obzira na vjeroispovijest socijalnog radnika ili psihologa koji pomažu
njihov oporavak. Naime, njemacki psiholog Karl Šmit (Karl Schmidt) neko vrijeme radio je u
Centru za rehabilitaciju ovisnika o drogi i alkoholu na Brunejima.

Nakon što je iskoristio sve savremene metode i tehnike koje je naucio tokom svoga
psihoterapijskog usavršavanja u Engleskoj, ovaj znanstvenik kaže da se samo jedan mali broj
ovisnika oporavio, a veliki procenat njih kasnije se vratio korištenju narkotika. Kada se on
dosjetio i u rehabilitacioni program za ovisnike muslimane, pored fizickih aktivnosti ukljucio i
islamske aktivnosti poput namaza, vjerom prožetih razgovora i filmova, broj izlijecenih u odnosu
na spomenuti program bio je mnogo veci, kao što je i procenat onih koji su se vratili korištenju
droge bio puno manji.

Interesantno je i tužno u isto vrijeme da se kada je Šmit, koji je nemusliman, iznio te rezultate
svoga rada na Arapskom kongresu o psihijatriji održanom u Ammanu 1987. godine, za rijec
javio neki vesternizirani arapski psihijatar, koji je, naravno, barem deklarativno bio musliman, i
podrugljivo upitao tog psihologa kako je kao trenirani naucnik mogao koristiti vjerske aktivnosti
u svom terapijskom procesu. Kako je, drugim rijecima, mogao miješati religiju i znanost, polja
koja ne bi trebalo da se miješaju. Njemacki psiholog je tada smireno i uvjerljivo odgovorio tom
muslimanskom 'naucniku': Ja nisam musliman, nego kršcanin. Medutim, pošto islamski
usmjerene terapije imaju veceg uspjeha u lijecenju muslimana nego sekularne terapijske tehnike,
onda ih i treba koristiti, bez obzira da li neko vjerovao u islam ili ne.