MORAL I RELIGIJA

Moral se mora shvatiti kao vjeita kategorija jer s nastankom ljudi nastao
je i moral.
Moral se moe definirati kao oblik drutvene svijesti, ali i kao oblik
drutvenog ponaanja, odnosno kao historijsko i praktino ispoljavanje
ljudske prakse.
Ako se moral odredi kao takav, onda se time izraava stav da se samo oni
postupci mogu odrediti kao moralni koji izdre vrijednosnu procjenu koja
dolazi od drutvene sredine i javnosti- objektivna strana morala- ali i to je
veoma vano ukoliko izdre i vrijednosno odobravanje ovjeka koji takav
postupak vri- subjektivna strana morala.
Moral se stvara spontano, esto dolazi u sukob sa obiajnima.
Dvije su osnovne crte moralnih propisa: oni prvo nareuju ono sto je
dobro, a zabranjuju ono sto je zlo; drugo, nareuju ono sto je dostojno
ovjeka, sto je ovjeno, a zabranjuju ono sto je suprotno tome. Meutim,
sta je dobro i zlo, sta je ovjeno a sta neovjeno, ne moe se odrediti
unaprijed i jednom zauvijek i za sva drutva.
Da svako drutvo stvara svoj moral, zavisno od potreba i uslova. Moral
uvijek sadri norme koje smatra bezuslovno nunim za svoj postanak.
Kao i sve to je ljudsko, moral je promjenljiv, relativan, zavisan od prilika,
sredine i vrjemena.
ivimo u tzv. moralnom svijetu u kojem se ljudi prilagoavaju
okolnostima i drutvu u kojem se nalaze, bez obzira kako to ranjava
ovjeka, jer nije u trendu biti moralan u dananjem svijetu. Zanemaruje se
moralnost, jer ini ovjeka staromodnim. Svaki pojedinac ima svoju
osobnost, svoju moralnost po kojoj se razlikuje od drugih. ovjekov moral
ini njegov karakter, njegovo JA. Meutim, mnogi ni ne znaju znaenje
morala niti ta on predstavlja. Mnogi ive u zabludi ivei u uvjerenju da
ive moralnim ivotom a zapravo zavaravaju sami sebe ivei suprotno.
Teko je biti moralan s obzirom na dananje drutvo. Podlijeemo
promjenama u drutvu prilagoavajui se okruenju. Na taj nain,
nesvjesno podlijeemo nemoralnosti. Ne postoje pravila kako biti moralan,
ne postoji zakon o moralnosti, ne postoji nain, jer moralnost predstavlja
odgoj, odgoj u duhu islama. Da bi ovjek bio moralan mora sam doi do
spoznaje ta je najbolje za njega, mora znati na koju stranu se okrenuti
ivei u dananjem nedostaku vjere. Naalost, takvih osoba je malo. Malo
ih je koji znaju ta ine, kako se ponaati u odreenim situacijama, kako
biti dostojan, kako biti na kraju svega sretan i zahvalan. Moralnost je
1

najjednostavnije reeno ovjekovo djelovanje , djelovanje prema samom

sebi, prema drugima i prema Bogu. U svakom ovjeku to negdje postoji, taj
neki osjeaj moralnosti al je njegov izbor da li e moralnost i njene osobine
biti pozitivne ili negativne. Sad je vrijeme kad bi sve strane svijeta mogle
biti jedna, ali ipak ovjek nikad nije bio udaljeniji od ovjeka. Prinuen je
da trai ljubav i sreu u uvjetima koji nisu dostojni njega, nezadovoljan je i
uvijek trai vie, trai nedostino. Gubi se u masi i preputa modernizaciji
gubei svoju moralnost i samu osobnost. ovjek je danas sve vie neg sam
ovjek.

Moral u Islamu
Izvori Islamskog morala su Kur'an, Sunet i nani ivotna islamskih
velikana .
Propisi do islamskome moralu dijele se u 3 grupe :
1.dunost prema Svevinjem Allahu
2.dunost prema sebi
3.dunosti prema ostalim ljudima
DOBRA SVOJSTVA:
strpljivost,stida,dareljivosti,pravednosti,iskrenost,opratanje,blagost,povj
erenje,skromnost i umjerenost.
LOA SVOJSTVA: praznovjerje,proricanje,
smutnja,mrnja,kletva,izdaja,prevara,zavidnost.
Mnogi nemuslimani, pa ak i sami muslimani smatraju da je islamski put i
moral teak za ovjeka i njegovu prirodu i da se takav put moe slijediti
samo odreeno vrijeme, a nakon toga je neminovno da ga ljudi napuste i
krenu drugim putovima koji vode do istog cilja.
. Dunosti koje ovaj moral namee, gledaju kao okove i zapreke koje
sprijeevaju da ovjek tei onome to eli i to trai njegova priroda. To je
zabluda koja proizlazi iz nerazumijevanja sutine islamske vjere. Naprotiv,
islamski propisi oslobaaju ovjekovu linost i ine je konstruktivnom i
aktivnom, to je svrha ljudskog postojanja, jer Uzvieni Allah je uinio
ovjeka namjesnikom na Zemlji i zaduio ga da u skaldu sa Njegovim
uputama djeluje. Kao primjer da Allahove zabrane nisu okovi, nego da
oslobaaju ovjeka od slijepih robovanja, navest emo suzdravanje od
zabranjenog zadovoljavanja seksualnog nagona. To za mnoge ljude izgleda
kao prepreka i okov, ali u stvari, to je oslobaanje od robovanja strastima,
od slijepe pokornosti njima i uzdizanje ovjeka iznad ivotinjskih nagona,
tako to e tu vrstu strasti zadovoljiti u granicama pristojnosti koje mu je
Islam odredio, odnosno, preko zakonskog braka. Drugi primjer je
2

dareljivost koju islam nareuje i preporuuje, a koju mnogi smatraju

okovima koji ovjeku ne dozvoljavaju da uiva ono to posjeduje. Meutim,
cilj ove naredbe je da ovjeka oslobodi od poude i pohlepe i da proiri
svijest da je imovina javno dobro ija korist ne smije biti ograniena na
pojedince koji ga posjeduju. Ovi primjeri su nam dovoljni da shvatimo i
dokuimo pravu prirodu i cilj islamskog morala i propisa.
Islam smatra grijehe i poroke okovima koji zarobljavaju ljudsku duu i vuku
je nanie. Prema islamu, osloboenje od niskih elja i prohtijeva je istinsko
osloboenje, jer itav islamski moral poiva na otme
Islam je realna vjera i zato pretpostavlja da e ljudi koji e ivjeti u skladu
sa njegovim principima, ivjeti u jednom islamski ureenom drutvu. U
takvom drutvu dobro, vrlina, estitost i istoa e biti forsirane i zatiene
od samog sistema vlasti, a zlo, porok i neistoa e biti odbaeni i
sprijeeni dominantnim silama dobra. Prema tome, ako je drutvo ureeno
na islamski nain, tada islamski moral i nain ivota postaje izvanredno
lak, a s druge strane, suprotstavljanje ovom sistemu od strane pojedinaca
postat e veoma teko. Onima koji ele da se odaju strastima i da slijede
zlo i prorok.
Propisi se ne mijenjaju oni su postojani i nepopravljivi. poznavanje propisa
je precizno poznavanje erijata.

Kranski moral
ivjeti moralno znai nastojati u vlastitom ivotu i u suivotu s
drugima ostvarivati temeljne ljudske vrednote: traiti i initi istinu,
boriti se za slobodu i pravdu u osobnom i drutvenom ivotu, zauzetim i
solidarnim radom ostvarivati sebe i stvarati humanije odnose meu
ljudima, postajati sve sposobniji za nesebinu ljubav
Svi se ljudi osjeaju sposobnima da ive moralno: i krani, i ljudi drugih
vjera i oni koji ne vjeruju. Svatko od nas osjea glas savjesti koji nam
govori da moramo initi dobro te izbjegavati zlo i boriti se protiv njega.
Krani vjeruju da ih Bog prosuuje po njihovoj savjesti.
Krani se, zajedno s ostalim ljudima, zalau za moralni ivot: za ivot
dostojan ovjeka. Kranski je moral, kao i svaki pravi moral, zalaganje za
nae istinsko oovjeenje.
Za kranski je moral najbitnije to se temelji na ljubavi prema Bogu i
blinjemu. ljubav prema Bogu, prema blinjemu i prema sebi temeljna je
zapovijed kranskog morala. U njoj je u stvari sadran sav ljudski i
kranski moral.
ivjeti prema kranskom moralu, znai ivjeti po Duhu: po Duhu Oeve i

Kristove Ljubavi koja nam je darovana da nas pokree i vodi u naem

ivotu.
Odbijanje Bojeg poziva da ivimo po zapovijedi ljubavi zovemo grijeh.
Grijeiti znai svjesno i svojevoljno (slobodno) initi zlo u odnosu prema
Bogu, blinjem i sebi. Zlo se moe uiniti milju, rijeju, djelom i
propustom. glavni grijesi. Mogli bismo ih vie nabrojiti, ali se obino kae
da ih ima sedam. A sve se one zapravo mogu svesti i na jednu na
sebinosti
Kranstvo je etino-mistina religija pa moral zauzima sredinje mjesto u
kranskom ivotu. Izvori su kranskog morala Stari i Novi zavjet te grka
filozofija, osobito stoicizam. Iz Starog zavjeta prihvaen je "Dekalog" ili
Deset zapovijedi, naelo osobne odgovornosti, te novozavjetno naelo
ljubavi prema Bogu i oblinjemu
U novije vrijeme kranski moralisti sve vie naglaavaju drutvenu stranu
morala, potovanje ljudskih prava i socijalnu pravednosti

* .

Pravoslavlje vie slijedi uenje istonih crkvenih otaca i opire se

moralnom legalizmu. Protestantizam istie evaneosko poimanje morala i

slobodu savjesti.