5.

GRUPNA DINAMIKA

-fenomen grupne dinamike obuhvaća 2 skupine pitanja:

RUKOVOĐENJE GRUPOM - može se izbjeći jedino kod iznimno malenih grupa

1.Autoritarni tip rukovođenja -> obilježava potpun autoritet i odgovornost,te

potpunu vlast vođe (lidera). Komunikacija je jednosmjerna,uvijek ide od vođe
prema članovima grupe,osigurava brzinu,urednost i predvidljivost u rukovođenju.

2.Lese-fer rukovođenje -> vođa ostavlja slobodu članovima da djeluju po svojoj

volji. Nema pravila,članovi koriste najprikladnije metode za obavljanje zadataka.
Odvija se komunikacija jednakih,tj.horizontalna je, visoko motivirani članovi
djeluju bez pritisaka.

3.Demokratsko rukovođenje -> autoritet vođe je prenijet, ali odluke grupe

ograničavaju odgovornost vođe. Komunikacija je dvosmjerna,zadaci se temelje na
odlukama grupe,usklađuje individualnost sa suradnjom.

GRUPNE INTERAKCIJE – međudjelovanje,međuodnošenje pojedinaca unutar

grupe,između pojedinaca i i grupe ili između više grupa. Vrste interakcije = odnos
suradnje/odnos rastavljanja

1.Interakcije među društvenim grupama ->

-KOOPERACIJA (SURADNJA) – može se uočiti na različitim razinama,između

dijelova jedne proizvodne grupe,u odnosima među različitim slojevima
društva,među različitim nacionalnim zajednicama. Ukoliko je društvena podjela
rada razvijenija,kooperacija je značajnija.

-AKOMODACIJA (PRILAGOĐAVANJE) – odnos u kojem se dvije grupe prilagođavaju

jedna drugoj ili neka grupa novoj sredini. Npr.radnici jedne nacionalne zajednice u
državi druge nacionalne zajednice gdje se prilagođavaju tim normama.

-ASIMILACIJA (STAPANJE) – nastanak nove društvene grupe – stapanjem ranijih

dviju ili više njih,moguća je potpuna identifikacija ili stapanje s njezinim normama.
Interakcija društvenih grupa može se zasnivati i na odnosima rastavljanja -> RAT
(najradikalniji primjer).

2.Interakcija unutar društvenih grupa->

Svaka društvena grupa je sastavljena od pojedinaca koji izgrađuju razne vrste

odnosa. Mnogo značajniji su odnosi pojedinaca i društvene grupe. Oni se mogu
ispoljiti kao proces spajanja s grupom i kao proces individualne dezorganizacije.
Sve zavisi od toga da li će pojedinac prihvatiti stavove grupe,norme i vrijednosti te
pravila ponašanja koje je ona formirala.

6.DRUŠTVENE ORGANIZACIJE I INSTITUCIJE

1.POJAM I VRSTE DRUŠTVENIH ORGANIZACIJA

-Organizacije ne postoje oduvijek. U izravnoj su vezi sa složenošću društvene

podjele rada. Najstarijim društvima koja su bila malobrojna i gdje su se svi bavili
prikupljanjem plodova,ona nije bila potrebna. –

-Kada su svi morali proizvoditi,društvena podjela rada je postala složenija. Oni koji
su se bavili proizvodnjom,obavljali su samo dio poslova u proizvodnji,drugi su se
bavili ostalim poslovima. To je uvjetovalo potrebu odlučivanja i
upravljanja...dakle,organizacije.

-Društvene organizacije su grupe ljudi,organiziranih radi ostvarivanja

ograničenih,jasno definiranih ciljeva koji su međusobno povezani na temelju
formalno utvrđenih uloga i međusobnih odnosa,zasnovanih na načelu
hijerarhijske ustrojenosti i suradnje.

-3 činitelja društvene organizacije:

1.LJUDI – stvaraju organizacije,određuju ciljeve i dnevno ponašanje

2.STRUKTURA ORGANIZACIJE – uloge pojedinaca,ali i odnosi među pojedincima
koji su formalno propisani. Neki sociolozi ovdje još nabrajaju i neformalne grupe
(P.Blau).
3.UPRAVLJANJE I ODLUČIVANJE – menadžeri; u svako vrijeme donose
odluke,najoptimalnije za organizaciju i otkrivaju najbolje načine za obavljanje
radnih zadataka -> poslovi odlučivanja,ali i izvršni poslovi povjereni radnicima.

-2 idealna tipa organizacije-

*ORGANSKI TIP ORGANIZACIJE = bez krute hijerarhije; pojedinac sve svoje

sposobnosti stavlja u službu ciljeva organizacije; komunikacija se izgrađuje na
dogovaranju; visok stupanj fleksibilnosti,spremnost na promjene,pogodan u
nestabilnim situacijama.

*MEHANIČKI TIP ORGANIZACIJE = stroga hijerarhija i specijalizacija rada;

komunikacija utemeljena na zapovijedanju. Ovaj oblik je bitan modelu birokracije
M.Webera (XX.st.). to je hijerarhijska organizacija,racionalno zamišljena da
koordinira rad mnogih pojedinaca u rješavanju zadaća. Bitno je određuje
posjedovanje vlasti,samostalno odlučivanje i provođenje odluka sredstvima
prisile.

-6 elemenata birokracije-

a)načelo nadležnosti- postavljanje osoba s propisanim školskim kvalifikacijama za

obavljanje utvrđenih djelatnosti
b)načelo hijerarhije položaja-podređenost nižih ureda višima,pravo kontrole i
nadzora viših ureda
c)obavljanje službene dužnosti na osnovu općih pravila
d)formalistička impersonalnost u obavljanju službenih dužnosti -isključivanje
osobnog odnosa,mržnje,strasti
e)temeljito školovanje-stručna snaga i kvalifikacije
f)angažiranje čitave radne sposobnosti čovjeka-kvalitetno obavljanje službene
dužnosti

2.DRUŠTVENE INSTITUCIJE (neke u odr.tipu društva,neke u svim,univerzalne)

-to je sustav pravila,normi,običaja i konvencija,na kojima su utemeljene aktivnosti
koje se formiraju oko svakog značajnijeg središta društvenih potreba i interesa.

-2 osnovna tipa društvenih institucija:

 Regulativne institucije-imaju određujuću ulogu u održavanju i razvijanju

društvenih organizacija (obrazovne institucije,obitelj...)
 Operativne institucije-funkcije su im ograničene na određene grupe u
datom trenutku (dobrotvorne ustanove,javne knjižnice...)

-Elementi društvene institucije-

 Normativni sadržaj (vrsta usluga koje se pružaju)

 Materijalna sredstva (tehnička podrška ,zgrade...)

V. SOCIJALNA STRATIFIKACIJA

1.POJAM I POSLJEDICE SOCIJALNE STRATIFIKACIJE

-Društvene nejednakosti mogu egzistirati kao posljedica osobnih odlika

pojedinaca (talenta,vještine,inteligencije),karaktera društvene podjele rada
(dodjela društvenih uloga)... Tako nastale društvene nejednakosti označavaju se
terminom društvena diferencijacija (funkcionalisti).

-Drugi tip društvene nejednakosti zove se društvena stratifikacija. Pri tome se

misli na nejednakost među grupama ljudi u nekom društvu, a koje su rangirane
jedna iznad druge,nije privremena i nije podložna brzim promjenama.

-Karakteristike društvene stratifikacije:

 Ona je oblik društvene nejednakosti između dr.grupa

 Počiva na moći,ugledu i bogatstvu dr.grupa i članova
 Posjeduje svijest o zajedničkom identitetu i interesima njihovih članova
 Članovi društvenih grupa imaju sličan način života i razlikuju se od
pripadnika drugih grupa
  Svaka društvena grupa unutar dr.stratifikacije ima svoje norme, pravila i
vrijednosti tj.subkultura
 Dr.stratifikacija je stabilna i trajna

=Sociolozi marksističke provenijencije shvaćaju društvenu stratifikaciju kao

stabilnu i trajnu dr.nejednakost klasa prema kojima je pojedinac potpuno
nemoćan. Prema njihovom mišljenju ona je izrabljivačka i društveno štetna.
Nastaje iz borbe za vlasništvo nad sredstvima čime nastaju 2 klase: jedna je
vlasnik sredstava za proizvodnju,a druga je tog vlasništva oslobođena. Znači
temelj te stratificiranosti je razlika u bogatstvu,moći i ugledu...privatno
vlasništvo;odnos poslodavca i posloprimca?? Je konflikt.

=Kao uzrok društvene nejednakosti njem.sociolog Ralf Darendorf imenuje

nejednakost u distribuciji moći, ljudi da bi preživjeli moraju se
organizirati,formirati poduzeće,državu..,a organizacija uvijek traži dvije vrste ljudi
-> one koji naređuju i one koji slušaju,što za posljedicu ima nejednakost u
distribuciji moći.

=Društvena stratifikacija može se shvatiti i kao odnos međusobne ovisnosti

vertikalno rangiranih društvenih grupa. Radnici u industrijskom društvu,
primjerice, ne mogu bez poslodavaca jer jedino radom kod njih osiguravaju
egzistenciju svoje obitelji. Ali ni poslodavci ne mogu bez radnika jer su im oni
nužan uvjet pokretanja proizvodnje.

*POSLJEDICE DRUŠTVENE STRATIFIKACIJE

Društvena stratifikacija proizvodi posljedice koje utječu na život čovjeka.

 Odražava se prije svega,kao utjecaj na životne šanse pojedinca i to u 2

pravca -> da ih čini realnim i povećava ih ili da ih bitno umanjuje.

-Životne šanse za pojedinca znače,prije svega, vjerovatnoću da će u životu dobiti

sve što smatra društveno poželjnim ,a izbjeći svemu što se drži društveno
nepoželjnim.
-Takva šansa,prvenstveno,podrazumijeva vjerovatnoću da će novorođenče
preživjeti prvu godinu života. Razina vjerovatnoće ovisi o položaju roditelja u
sustavu društvene stratifikacije,njihovom imovinskom stanju.

-Životne šanse znače i vjerovatnoću da se novorođenče normalno razvija,da dijete

očuva zdravlje i da ima mogućnost redovitog i pravovremenog liječenja što je opet
u srazmjeru s imovinskim stanjem roditelja.

-Životne šanse podrazumijevaju i način na koji će dijete odrastati (duhovne

vrijednosti,smisao za umjetnost...).

-Također podrazumijevaju mogućnost završavanja srednjeg,višeg ili visokog

obrazovanja što je limitirano materijalnom moći roditelja, društvenim položajem i
ugledom.

 Društvena stratifikacija bitno određuje i stil čovjekova života. To

podrazumijeva društvo u kojem će se čovjek kretati te vrijednosti koje će
pojedinac preferirati,način na koji će se pojedinac odijevati.

2.KLASNA STRUKTURA SUVREMENOG INDUSTRIJSKOG DRUŠTVA

*MARKSISTIČKA TEORIJA KLASA I KLASNE STRUKTURE SUVREMENOG

INDUSTRIJSKOG DRUŠTVA

-Značajke ove teorije-

 Suvremene klase su dinamične društvene grupe,podložne razvoju i

promjenama
 Proizvodni odnosi su odnosi dominacije i potčinjavanja,zasnovani na
privatnom vlasništvu
 Klasna struktura je bipolarna,sve je naglašenija podjela na 2 klase:
-vladajuća=5% stanovništva, 80% kapitala u vlasništvu
-podređena=beznačajna ekonomska moć,prinuđena prodavati rad za plaću

-Prostor između te 2 klase popunjava tzv.međuklasa,srednji slojevi (15%-20%) ->

činovnici, inženjeri, znanstveni radnici. Oni također prodaju rad za plaću,pa se
porede sa radništvom,ali visina prihoda im je znatno veća.
*NEMARKSISTIČKE TEORIJE KLASA I KLASNE STRUKTURE SUVREMENOG
INDUSTRIJSKOG DRUŠTVA

-Britanski sociolog Entoni Gidins polazi od vlasništva kao činitelja koji određuje
društvene klase:

 gornja klasa-vlasnik sredstava za proizvodnju

 srednja klasa-vlasnik znanja i tehnologije
 niža radnička klasa-vlasnik radne snage

-Talkot parsons i njegov funkcionalistički krug osnovicu klasne strukture izvode iz

strukture zanimanja i nagrade. Značajnija zanimanja su bolje plaćena pa je i veća
nagrada za njihovo obavljanje dužnosti što uvjetuje bolji društveni položaj.

-Frank Parkin polazi od moći kao osnovnog kriterija razlikovanja klasa. Izvor moći
je zakon ponude i potražnje za pojedinim vještinama. Što je veća potražnja za
nekim vještinama,to je veća njihova ekonomska moć,čime se postiže veća
nagrada,što uvjetuje i veći društveni položaj i ugled.

-Karakteristika nemarksističkih teorija=

 suvremena društva imaju sve složeniju stratifikacijsku strukturu

 granice između pojedinih slojeva postaju sve manje uočljive.

-Ove teze dokazuju se na srednjoj klasi i na radništvu.

1.RASLOJAVANJE TRADICIONALNE RADNIČKE KLASE

-Osnovno ishodište Marksove teorije struktuiranosti građanskog društva,svodi se

na dvije karakteristike:

a)bipolarizacija=>klasna struktura će postajati sve više bipolarna,činit će je

buržoazija i radnička klasa.
Društveni međuslojevi će se zahvatiti procesom pauperizacije (osiromašivanja) jer
će,zahvaljujući tehnološkom razvoju,potrebe za radnom snagom biti jedino u
rutinskim poslovima.

b)negativna homogenizacija radničke klase=>zbog tehnološkog razvoja ona će se

svesti na niskokvalificirane manuelne radnike koja će podleći samoorganizaciji i
prerasti u klasu za sebe.

-Suprotno Marksu,njemački sociolog Ralf Darendorf smatra da tehnološki razvoj

vodi sve naglašenijem raslojavanju radničke klase na:

-nekvalificirane
-polukvalificirane i
-kvalificirane manuelne radnike

Darendorf pravi razlike također i između manuelnih i nemanuelnih radnika u visini

primanja i sigurnosti zaposlenja,a pozitivni im je trend bitno na strani
nemanuelnih radnika.

-Američka sociologinja Džes i Bernard se zalagala za Marksove promjene u

društvu,ali njihov suprotan smjer. Naime,suvremeno društvo postaje sinonim za
povećanu kupovnu moć manuelnih radnika čemu je prethodio porast
tzv.“srednjeg tržišta“.

2.PROCES FRAGMENTACIJE SREDNJE KLASE

-Izučavajući industrijsko društvo,Marks je uočio da proces klasne bipolarizacije

utječe na stalno smanjivanje udjela srednjih slojeva,ali empirijski podaci upućuju
na sasvim suprotan proces.

-Kod „bijelih ovratnika“ (srednjih slojeva) potpuno je očigledan proces unutarnje

fragmentacije ,dakle raslojavanja:

a)rutinski radnici-socijalni radnici,knjižničari,medicinske sestre...

b)viši profesionalni kadar-pravni zastupnici,liječnici...
c)direktori
d)sitna buržoazija-vlasnici malih poduzeća

3.POVIJESNI OBLICI DRUŠTVENE STRATIFIKACIJE

-Razliku pravimo između otvorenih i zatvorenih sustava:

OTVORENI-sustavi koji omogućavaju razvijenu međugrupnu dinamiku

ZATVORENI-zatvorena svaka mogućnost prelazak iz jedne grupe u drugu

-3 su karakteristična oblika društvene stratifikacije-

A KASTE

-Max Veber o kastama govori kao o obliku staleške slojevitosti tako što određene
kaste obavljaju neke značajne društvene funkcije (ratnici,svećenici...)

-U povijesnoj retrospektivi to su isključivo zatvorene društvene grupe i vrlo je

teško preći iz jedne kaste u drugu. Zatvorenost je uslovljena kastinskim zakonima.
Sistem je postojao u starim vremenima,ali je i danas prisutan u indijskom
potkontinentu,a pripadnost data rođenjem. Manuovim zakonikom hinduško
društvo,tradicionalne Indije dijelilo na 4 kaste:

-brahmani
-kšatrije (ratnici)
-vajsije (zanatlije)
-sudre (sluge)

B STALEŽI

-Termin „stalež“ danas se koristi za profesionalne grupe čiji pripadnici obavljaju

ista ili srodna zanimanja.
-Staleži za razliku od kasta su poluotvorene društvene grupe. Karakteristične su za
srednji vijek (feudalni sistem). Staleška pripadnost je određena rođenjem i
staleškom endogamijom. Postojala su 3 staleža:

1.plemstvo
2.svećenstvo } vladajuća feudalna klasa
3.kmetovi,zanatlije i trgovci

C KLASE

-to su velike društvene grupe.

-Aristotel određuje klase kao društvene grupe koje su nastale kao rezultat
prirodnih nejednakosti među ljudima.
-Marks određuje klase kao grupe ljudi koji imaju isti pristup sredstvima za
proizvodnju pa razlikuje 2 klase (vlasnici sredstava za proizvodnju i oni koji to
vlasništvo ne posjeduju).
-Veber određuje klasu kao svaku grupu ljudi koja se nalazi u istom klasnom
položaju,pa razlikuje 3 tipa klasa (vlasničke,poslovne i društvene).

4.SOCIJALNA MOBILNOST

-to je svako mijenjanje socioekonomskog položaja pojedinaca ili socijalnih

grupa,kretanje iz jednog društvenog sloja u drugi.

-Pokretljivost može biti:

1.HORIZONTALNA MOBILNOST-svaki prijelaz pojedinca iz jedne u drugu društvenu

djelatnost. Moguća je promjena zanimanja, ali na istoj socijalnoj razini što
znači,približno ista nagrada za rad. To može podrazumijevati i prostornu
pokretljivost.

2.VERTIKALNA MOBILNOST-poboljšanje/pogoršanje položaja pojedinca.

Naglašena je pojava da djeca manuelnih radnika završe školu i bitno poboljšaju
svoj socioekonomski položaj u odnosu na roditelje.

-Unutargeneracijska mobilnost je pokretljivost unutar jedne generacije

tj.promjene socioekonomskog položaja čovjeka za njegovog životnog vijeka. Često
ljudi počinju radni vijek kao manuelni radnici,ali nekada se desi da ga završe
pozicijom npr.direktora.

-Međugeneracijska mobilnost obilježava moderna društva,zahvaća promjene

socioekonomskog položaja djeteta u odnosu na roditelja. Danas je to gotovo
pravilo življenja suvremenog čovjeka.

VI POLITIČKE INSTITUCIJE

1.POJAM POLITIKE

-Riječ politika je grčkog podrijetla,a izvorno označava sve ono što se odnosi na
državu,ustav,politički poredak,suverenitet. S tim značenjem,povezana su
sva,međusobno različita određenja politike.

-Može se reći da je to način upravljanja,sve što se odnosi na javne poslove.

-To je ukupnost oblika i načina na koje ljudi uređuju svoje društvene odnose i
život u zajednici.

-Bit politike su politički procesi i oni su po svojoj prirodi dvosmjerni. Ispoljavaju se

kao utjecaj društva na državu i državnu politiku ali i kao utjecaj države na društvo
i društvene procese (državna i društvena strana politike).

-Politikom su se temeljno bavili

Platon,Aristotel,sv.Augustin,Makijaveli,Hobs,Ruso...i mnogi drugi.

-Prvi značajan domet vezan jeza Aristotela. On određuje politiku kao odnos
jednakih,radi ostvarivanja zajedničkih interesa. Tamo gdje dominira autokratska
vladavina, ne može se govoriti o političkom društvu, što znači da nema politike
tamo gdje ne egzistiraju različite grupe i gdje se između njih ne vodi borba.

-Sveti Augustin politiku smatra neljudskom i nemoralnom djelatnošću ,vladavinom

čovjeka nad čovjekom.

-Makijaveli iako politiku smatra kao taktiku osvajanja vlasti i vladanja ljudima te je
suprotstavlja moralu,također je smatra potrebnom čovjeku i prirodnom.

2.MOĆ I VLAST

-Moć je svaki stupanj vjerovatnoće da se nametne svoja volja u jednom

društvenom odnosu uprkos otporu. (Max Weber)

*FUNKCIONALISTIČKO POIMANJE MOĆI- Moć nije štetna,nije sredstvo za

promicanje pojedinačnih interesa. To je nešto što društvo posjeduje kao cjelina te
je u funkciji ostvarenja kolektivnih ciljeva. Što je konsenzus o zajedničkim
vrijednostima izraženiji,veća je količina moći kojom društvo raspolaže. Npr.
pružanje potpore stranci na izborima,samo je prenošenje moći na nju radi
promicanja kolektivnih ciljeva.

*MARKSISTIČKO POIMANJE MOĆI- Moć nije u funkciji općeg dobra,to je

dominacija jednih na štetu drugih i sredstvo promicanja posebnih interesa. Ona
izvire iz ekonomske sfere,onaj tko posjeduje sredstva za proizvodnju,osim
ekonomske moći posjedovat će i političku moć.

*ELITISTIČKO POIMANJE DRUŠTVENE MOĆI- polazi od teze da je dualizam u

društvu neizbježan,čiji se uzroci nalaze u prirodnim razlikama među ljudima.
Vilfredo Pareto bio je uvjeren da su u svim vremenima potpuno iste osobine za
vladavinu elite,te da je podjela na višu i nižu klasu vječna. Gaetano Moska također
prihvaća podjelu na nižu i višu klasu koja je vječna,ali smatra da ipak postoje
razlike između različitih vladavina. Karl Manhajm polazi od teze da postoje 3
temeljna načela demokracije: jednakosti članova društva,priznavanje životne
samosvojnosti dijelova društva i postojanje elita u demokratskom društvu. Za ta
društva bitna su 4 procesa:

a)povećanje broja elita čime se ograničava dominacija samo jedne

b)pristup eliti je omogućen svakome
c)načelo selekcije o sastavu elite je u pravcu učinka ili doprinosa
d)negativna selekcija elita (nemogućnost novoformiranih elita da se uzdignu do
vrhunskih ostvarenja)

*PLURALISTIČKO POIMANJE DRUŠTVENE MOĆI ILI TEORIJA INTERESNIH GRUPA –

(Artur Bentli XVIII.st.)
„Proce vladanja“ iz 1908.god.-polazi od teze da u suvremenom industrijskom
društvuegzistiraju najraznovrsniji društveni interesi oko kojih se okupljaju
mnogobrojne interesne grupe. Glavni izvor političkih procesa jeste u takmičenju
interesnih grupa koje se bore za vlastite interese pritiskom na državne
organe,zato se i nazivaju „grupama za pritisak“. Mnoštvo interesa proizvodi
mnoštvo interesnih grupa tako da podjela na vladajuće i podređene je nemoguća.

-Vlast je vjerovatnoća da će određene osobe poslušati jednu zapovijest

određenog sadržaja.

-Elementi vlasti:

a)društvena organizacija-vlast podrazumijeva hijerarhijsku ustrojenost,a ona je

moguća samo u okvirima društvene organizacije

b)odnos gospodarenja i potčinjenosti-neosoban,odnos između društvenih

položaja,a ne osoba

c)obostranost prava i obveza-kontroliranje ponašanja radnika/izvršenje naredbi

pretpostavljenih

d)kontrola koja se putem vlasti uspostavlja nad podanicima,nikada nije potpuna i

neograničena-jasno je određena po oblastima i osobama

e)nametanje vlasti,njeno održavanje i zaštita

*OBLICI VLASTI

1.Racionalna (zakonska)vlast
-najsavršeniji tip vlasti koji karakterizira sva moderna društva
-Weberove pretpostavke utemeljivanja nacionalne vlasti:
1.svako pravo može biti ugovorom ustanovljeno da se po njemu upravljaju članovi
organizirane grupe
2.svako pravo je skup namjerno ustanovljenih pravila
3.legalni gospodar se i sam pokorava svojim zapovijedima i nalozima
4.osoba koja se pokorava to čini samo kao član grupe i pokorava se samo pravu

-Najčistiji tip racionalne vlasti,po Weberovom sudu je onaj koji se vrši

posredstvom birokratskog upravnog aparata. Upravni aparat se sastoji od
činovnika koji se pokoravaju jedino službenim dužnostima. Činovnici se postavljaju
po strogo utvrđenoj hijerarhiji,a u službu stupaju na temelju ugovora sukladno
stručnim klasifikacijama na temelju kojih se određuje adekvatna plaća. U svom
radu potpuno su odvojeni od vlasništva nad sredstvima za upravljanje.

-Racionalna vlast je trajan oblik vlasti,propisno ustanovljena,zasnovana na

pravilima. Podjednako vrijedi za sve. Službena dužnost je potpuno odvojena od
čovjekove privatnosti. Stručni aparat je samostalan i sastavljen od činovnika čiji je
ideal u želji da se posao obavi stručno,u skladu sa propisanim pravilima.

2.TRADICIONALNA VLAST

-temelji se na uvjerenju da se treba živjeti onako kako se oduvijek živjelo

-ne dopušta se mogućnost stvaranja nikakvih drugih pravila
-odnos između nadređenih i podređenih je osoban
-jedan dio vlasti gospodara je vezan za tradiciju i tu on samo može postupati po
pravilima,dok je drugi dio vezan za njegovu slobodnu volju i milost
-vlast se regulira preko gospodara,ali i upravnog aparata koji nije tako samostalan
kao kod racionalne vlasti i utemeljen je na 2 osnova:

A. patrijarhalna struktura uprave-upravni aparat je potpuno ovisan o

gospodaru (sultanska vlast)
B. staleška struktura uprave-pojedinci su u odnosu na svoje gospodare
neovisni ljudi

3.KARIZMATSKA VLAST

-ne poznaje nikakva pravila

-temelji se na vjeri u izuzetna svojstva karizmatskog vođe
(prorok,heroj,demagog...)
-vlast vođe je izgrađena na poslušnosti podanika i traje dokle ta poslušnost realno
egzistira
-ne postoji postavljanje u službu,ni smjenjivanje, nema karijere,ni
napredovanja,postoji samo pozivanje na nadahnuće vođe

-ORGANIZACIJA DRŽAVNE VLASTI-

-Suvremene demokratske države obilježava trodioba državne vlasti koja potječe

od Džon Loka:

 ZAKONODAVNA VLAST je skoncentrirana u rukama najvišeg predstavničkog

tijela (parlament,kongres,sabor,skupština...). Oni donose ustav i sve zakone
kojima se regulira život,utvrđuju pravila ponašanja
 IZVRŠNA VLAST je niža vlast i njena funkcija se svodi na izvršavanje ustava i
zakona. Njene institucije su pod kontrolom zakonodavne vlasti. Uvijek
postoji više centara izvršne vlasti gdje jedan od njih teži zauzeti odlučujuću
poziciju i ima tendenciju za proširenjem. Danas je izvršna vlast preuzela
poslove predlaganja i sve više postaje prava zakonodavna vlast.

B.de Žuvenel je definira kao izvršnu tj.pravu aktivnu i aktivističku vlast.Izdvajaju se

3 dijela:

1. izvršna funkcija-šef države

2. administracija-državna i lokalna uprava
3. izvršno-prinudni aparat-vojska,policija,financijska i materijalna
sredstva,agencije

 SUDSKA VLAST se ispoljava kroz institucije pravosuđa. Funkcije sudske vlasti

čuvaju društveni i politički sustav,oslonac su društvene stabilnosti,ali i
ograničavanje vlasti kao kontrola i ocjena njenih akata. Instrument je zaštite
slobode i prava čovjeka.

3.POJAM I TIPOVI POLITIČKOG SUSTAVA

-Jedan broj sociologa i politologa definira politički sustav kao skup političkih
procesa,pri čemu pod procesima podrazumijevaju put ili način kreiranja i
usvajanja odluka.

Gabrijel Edmond i Džems Kolmen smatraju dvije skupine funkcija za određenje

političkog sustava,a to su: vladavinsko-autoritativne i političke.

-Moris Diverže pod političkim sustavom podrazumijeva određenu kombinaciju

„izvjesnog stranačkog sustava,izvjesnog izbornog sustava,jednog ili nekoliko
načina odlučivanja,jedne ili više struktura grupa za vršenje pritiska itd.“

-Karakter političkog sustava može ovisiti od ekonomske strukture društva.

Npr.parlamentarni politički sustav je nemoguće instalirati u uvjetima
ekonom.nerazvijenosti,neobrazovanosti i nepismenosti.

-Činjenice relevantne za određivanje karaktera političkog sustava:

a) Izvor i karakter legimiteta na kojem se pol.sustav izgrađuje

b) Odnos 3 organizacijska oblika državne vlasti
c) Procedura koja se primjenjuje u izboru kadrova za izvršenje vlasti

-Prvu tipologiju političkih sustava dao je Herodot koji razlikuje tri tipa političkog
sustava: monarhiju (vladavinu pojedinca),oligarhiju (vladavinu nekolicine) i
demokraciju (vladavinu svih).

-Aristotel pravi razliku između 2 grupacije pol.sustava:

=čisti oblici sustava-monarhija,aristokracija i timokracija

=iskvareni oblici sustava-tiranija,oligarhija i demokracija

-U XX.stoljeću pravi se razlika između 2 tipa političkog sustava:

a) Sustavi u kojima su vlasti objedinjene gdje središte objedinjavanja može biti

pojedinac (apsolutna monarhija/diktatura) ili skupština (skupštinski sustav)
b) Sustavi u kojima su vlasti odvojene gdje je vlast potpuno odvojena ili se radi
o parlamentarnom sustavu (odvojene vlasti surađuju)
-Neovisno o tome da li su vlasti odvojene ili objedinjene pravi se razlika između 2
tipa političkog sustava:

1. MONARHIJA-oblik političkog sustava u kojemu je nosilac

suvereniteta,stvarno ili simbolički,jedna osoba. Javlja se u 3 oblika:
 Apsolutna monarhija-vlast vrši monarh
 Ograničena ili ustavna monarhija-partner monarhu u izvršenju
zakonodavne vlasti je parlament,dok izvršnu vlast monarh vrši sa vladom
koju sam postavlja
 Parlamentarna monarhija-monarh je samo dekor,a vlada koja ima izvršnu
vlast,uživa i povjerenje parlamenta

2. REPUBLIKA-nosilac suvereniteta je narod. Ako je u pitanju čitav narod,radi

se o demokratskoj republici,a ako je u pitanju samo jedan njegov dio,riječ je
o aristokratskoj republici.
Danas su česte tipologizacije koje polaze od političkih stranki kao osnovnog
ishodišta razlikovanja političkih sustava. U suvremenim društvima riječ je o:
a) DEMOKRACIJA-na snazi je vladavina naroda,pa se može govoriti o 2 tipa=
*posrednička ili predstavnička demokracija-narod na izborima bira predstavnika
za zakonodavnu vlast,nekada i za izvršnu,a onda svi vladaju u ime naroda
*neposredna demokracija-može se primijeniti samo u malim društvenim grupama
ili u formi referenduma

b) TOTALITARIZAM-monopol jedne političke stranke,političa ideologija i

odgojni sustav u funkciji opravdanja i održanja totalitarne
vladavine,isključiva kontrola nad ekonomijom,medijima i vojskom,tajna
policija u funkciji zaštite postojećeg sustava.

4.POLITIČKE INSTITUCIJE CIVILNOG DRUŠTVA

*POLITIČKE STRANKE

-Jedan broj autora definira političku stranku kao grupu ili organizaciju ljudi koju
karakterizira ista ideologija. Levštajn određuje političku stranku kao udruženje
ljudi s istim političkim uvjerenjem koji imaju stalnu organizaciju.
-Lasvel-Kaplani Kej pak političke stranke određuju kao ideološke organizacije koje
predstavljaju kandidate na izborima.

-DEFINICIJA-udruženja ili organizacije ljudi koje povezuju isti pogledi na državno i

društveno uređenje,a koji potpunim ili djelomičnim vršenjem državne vlasti,do
koje nastoje doći -u pravilu- demokratskim putem, osvajanjem većine na
izborima,ostvaruju svoje političke ciljeve.

-Političke stranke bitno određuju 3 elementa:organizacija,ideologija i politička

vlast.

-Počeci političkog organiziranja mogu se pratiti već od XVIII.st.,nakon uvođenja

prava glasa 1832.god. prve političke stranke javljaju se u SAD-u,Engleskoj, pa u
Francuskoj.

-Dvije su temeljne osnove nastajanja prvih pol.stranaka:

1. Vezana za političke organizacije koje se stvaraju radi utjecaja na političku

vlast (SAD)
2. Udruživanje zastupnika u parlamentu (Engleska)

-Francuski mislilac Birdo razlikuje 2 vrste stranki:

a) Stranke mišljenja-čine ih osobe istog mišljenja,bez obzira na klasnu

pripadnost
b) Stranke masa-društveni radikalizam

-Nojman razlikuje sljedeće stranke:

a) Stranke individualnog predstavništva-nepostojanje discipline,slaba

organizacija
b) Stranke integracije->
1.stranke demokratske integracije (socijalističke)
2. stranke totalne integracije (boljševičke,komunističke).
-Maurice Duverger pravi sljedeću podjelu:

a) Liberalne-odsustvo čvrste organizacije i stalne djelatnosti

 b) Socijalističke-stalna djelatnost i dobra organizacija
c) Komunističke i fašističke-jaka organizacija i centralizacija

*INTERESNE GRUPE I GRUPE ZA PRITISAK

-To su nepolitičke organizacije koje se političkom aktivnošću bave uzgredno. Cilj

interesnih grupa nije osvajanje i vršenje državne vlasti nego ostvarivanje
konkretnih interesa,zbog kojih nastoje na različite načine utjecati na državnu
vlast.

-Interesna grupa je interesna organizacija,trajnog ili privremenog

karaktera,sastavljena od pojedinaca koje spajaju isti interesi,a koje oni nastoje
realizirati preko tih grupa,makar i ne imali istu ideologiju i makar pripadali
različitim političkim strankama.

-Motiv formiranja uvijek je određeni interes,pa ovisno o vrsti interesa zbog kojega
su nastale,dijele se na:

1. PROTEKTIVNE-štite interese određenog segmenta društva,pa im je i

članstvo određeno na pojedince određenog statusa (sindikati,udruženja
liječnika,inženjera...)
2. PROMOTIVNE-promiču određene ciljeve,članstvo nije statusno ograničeno
(društvo ekologa npr.)
-Svoj utjecaj interesne grupe vrše na razne načine. Mogu se razlikovati dva oblika
utjecaja:

1. FORMALNI,INSTITUCIONALNI UTJECAJ- korištenje mas medija,osiguravanje

stručne ekspertize za pitanja...
2. NEFORMALNI,IZVAN INSTITUCIONALNI UTJECAJ-lobiji,financijski prilozi u
fond političkih stranaka,mito

*JAVNOST

-U nedemokratskim društvima,javnost se ponekad javlja kao jedino sredstvo kojim

mase mogu utjecati na vlast u liberalnom pravcu.
-Različita sredstva se koriste i formiraju zasebne društvene institucije s ciljem kako
bi se spoznalo raspoloženje i mišljenje javnosti.

-Postoje i različiti načini da se javnost oblikuje prema zahtjevima određene

politike (mas mediji).

-Javnost zapravo predstavlja mišljenje društvene grupe,ili njenog relevantnog

dijela,o pojavama i pitanjima koja su značajna za društveni život,a koja nju,kao
grupu,interesiraju.

VII OBITELJ

1.BRAK,OBITELJ,SRODSTVO-DEFINIRANJE POJMOVA

Tri grupe određenja braka su:

1. Brak je skupina muškaraca i žena u kojoj se vrši proces spolnog općenja.

Spolni odnosi su jedini motiv bračnog povezivanja.
2. Teološko određenje braka-za Crkvu je brak jedna od sedam svetinja,od
Boga data i utvrđena veza jednog muškarca i jedne žene. Ali ipak rani
kršćani smatraju brak kao uslugu grijehu jer je za njih seksualno ponašanje
nemoralno,grešno i zlo. Sociolozi Endrju Truksal i Frensis Meril ukazuju na
karakter mijena odnosa prema instituciji braka u kršćanstvu. U prvim
stoljećima kršćanstva brak nije smatran religijskom kategorijom da bi u
XX.st.bio prihvaćen kao značajna funkcija u svećenstvu.
3. Brak je društveno priznata i na bilo koji način-običajem i moralom,religijom
ili pravom-reguliranu,relativno trajnu spolnu zajednicu muškarca i žene.

Moguće određenje obitelji-primarna društvena grupa koja uključuje odrasle oba

spola,od kojih najmanje dvoje održavaju odobrenu spolnu vezu,i jedno ili više
njihove djece,vlastite ili usvojene,a koju karakterizira zajedničko
prebivanje,ekonomska suradnja i razmnožavanje,srodstvo i psihosocijalna
povezanost njenih članova.

-Pod srodstvom se podrazumijeva običajem ili pravom priznati obiteljski odnos ili
skup ekonomskih,moralnih,religioznih,krvnih...odnosa između dva ili više lica.

-Srodstvo zahvaća mnogo širi sociološki pojam od obitelji i braka,uključuje sve one
koji su međusobno povezani podrijetlom,brakom ili usvajanjem,pa i na druge
načine.

-Moguće je govoriti o različitim vrstama srodstva:

* Krvno srodstvo-odnos koji se zasniva na prirodnoj krvnoj vezi,a ostvaruje se

prirodnim putem (rađanjem)
* Srodstvo po tazbini-srodstvo koje nastaje kao odnos jednog bračnog druga i
srodnika drugog bračnog druga
* Srodstvo po usvojenju-srodtvo koje nastaje umjetnim putem,usvajanjem
tuđeg maloljetnog djeteta
* Srodstvo po krštenju (kumstvo)-kanonsko pravo,temelji se na vjerskom
činu,činu krštenja,uspostavlja se kao odnos između kuma i krštenog
zajedno sa potomstvom.

-Suvremena industrijska društva prouzročila su i reduciranje rodbinskih veza.

Rodbinske veze se svode na uži krug srodnika.

-Društvo se,u uvjetima društvene nerazvijenosti,dijeli na niz skupina,poteklih od

zajedničkog pretka-loze. Čest je slučaj da se jedna loza bavi jednom vrstom
djelatnosti. Svi članovi su povezani obvezama i pravima.

-Odnosi srodstva se u različitim kulturama,različito označavaju:

* hr.ujak,stric,teta (različiti srodnički odnosi)
*eng.svi odnosi svedeni pod jedan pojam UNCLE

2.OBLICI BRAKA I OBITELJI

a) oblici braka

MONOGAMIJA-brak jednog muškarca i jedne žene.Sociolozi koji zastupaju ovu

tezu,sve mijene braka svode na mijene unutar monogamne zajednice,a ostale
pojavne oblike braka također kao pojave unutar i oko monogamnog braka.Biblija
određuje brak kao postupni  razvoj u kojemu malo-pomalo postaje veza jednog 
muškarca i jedne žene.

BRAK PAROVA-povijesna forma monogamije,također brak jednog muškarca i

jedne žene.Ipak,eventualna poligamija i nevjerstva su isključivo pravo muškarca.

GRUPNI BRAK-kolektivni oblik braka,u kojemu je određeni broj muškaraca

oženjen određenim brojem žena.Sociolozi marksističke provenijencije razlikuju
dvije vrste grupnog braka:ENDOGAMIJA I EGZOGAMIJA.

ENDOGAMIJA-bračna zajednica više muškaraca i više žena,pripadnika iste

generacije bez obzira na stupanj srodstva.Dozvoljen  je incest.

EGZOGAMIJA-uključena su braća jedne i sestre druge krvnosrodničke

skupine,zabranjen je incest.

Danas se endogamija shvaća kao termin koji znači ograničavanje mogućnosti

sklapanja braka na neku specifičnu skupinu-rasa,soc.sloj,religiju,naciju...

Egzogamija se danas shvaća kao zabrana spolnih odnosa,incesta...bračnih veza

između krvnih srodnika.

POLIGAMIJA-mnogobračnost,javlja se u dva oblika:

1.poliginija_brak jednog muškarca i više žena(islam).

2.poliandrija-brak jedne žene sa više muškaraca(Tibet).

-Velike svjetske religije karakterizira razvijanje svijesti  i prakse religijske

endogamije.

-Postoje 2 alternative braka:

IZBANBRAČNA ZAJEDNICA:-razvijena u zapadnim zemljama.Ima sve oblike

braka,izgrađena je na međusobnoj ljubavi,pravima i obvezama.Mučkarac  i  žena
zajedno stanuju,stječu imovinu,formiraju obitelj.Razlika u odnosu na tradicionalni
brak svodi se na činjenicu da osim obostrane ljubavi ne postoji drugi instrument
održavanja.Takva zajednica vodi u 3pravca:

1)partneri se odluče na zakonsko reguliranje svoje bračne veze

2)partneri ostanu živjeti u izvanbračnoj zajednici

3)partneri se raziđu.

-ZAJEDNICA ŽIVOTA HOMOSEKSUALNIH PAROVA-zajednica života

pripadnika istog spola.O njima se prosuđuje i u Bibliji,a pozornost im poklanja i
Platon.U Bibliji se to smatra nastranošću,vrstom bolesti,pa su takve osobe često
izopčavane.Danas se događaju značajne promjene,homoseksulnost prestaje biti
društveni tabu.

U nekim zemljama dozvoljena je i zakonska verifikacija homoseksualne bračne

zajednice...

SLOM BRAKA-jedna od realnosti čovjekova življenja u zajednici,a do njega se

može doći na 3 načina:

1)PRAZAN BRAK-brak formalno egzistira,ali bračna zajednica ne

funkcionira.Partneri nastavljaju zbog djece,materijalne sigurnosti...živjeti
zajedno.Gotovo je moguće ovaj slom braka statistički pratiti.

2)RASTAVA BRAKA-fizičko razdvajanje bračnih partnera.

3)RAZVOD-može se statički pratiti.Najpogodniji za sociološke analize.Zakonski

prekid braka.

-Institut razvoda braka ima različita rješenja koja se kreću između 2radikalna
stava.Na jednoj strani  je stav Katoličke crkve o nerazrješivosti braka koji proizlazi
iz kanonskog prava(danas:Čile,Kolumbija,Lihtenštajn...),a na drugom kraju je stav
o slobodnom razvodu(šerijatsko pravo).Između ta 2 stava su smještena sva ostala
rješenja o razvodu braka.

-U suvremenom  pravu egzistiraju 2  oblika razvoda:

. zasniva se na načelu krivice zbog kršenja bračnih dužnosti,razvod je kao kazna

supružniku ,grešniku
.temelji se na načelu teške poremećenosti bračnih odnosa

-Industrijski razvoj proizvodi povećanu stopu razvoda braka.Glavni uzrok je

materijalna neovisnost i uopće promijenjena uloga žene u društvu.

b)funkcije i oblici obiteljskih struktura

-U objašnjavanju strukture obitelji  mogu se izdvojiti 2 pristupa

Prvi polazi od inokosne obitelji kao univerzalne ljudske društvene grupacije ,a

drugi se izgrađuje na tezi da povijesni razvoj obitelji prati putanju sužavanja
obitelji od velikih grupa do inokosne obitelji.

1)PROŠIRENJE OBITELJSKE  STRUKTURE-to je svaka grupacija šira od

inokosne obitelji,a povezana je rođenjem,brakom ili usvajanjem.

-Proširivanje inkosne obitelji može se ići po vertikali (dodavanje pripadnika drugih

generacija kao što su roditelji supružnika)

-Eugen Litvak uvodi pojam modificirane proširene obitelji što predstavlja 

koaliciju inokosnih obitelji koje su međusobno djelomično ovisne.

-Istraživanja u Engleskoj i SAD-u došla su do zaključka da je industrijski razvoj

omogućio uspostavljanje izolirane inokosne obitelji,i rodbinske veze su se znatno
pokidale.To je dovelo i do znatno veće pokretljivosti inokosne obitelji.

-Postoje  i pretpostavke da industrijski razvoj dovode do ponovnog obnavljanja

pokidanih rodbinskih veza:

-industrijski  i društveni razvoj rezultirali su izgradnjom prometnih

veza,cestovnih,morskih,zračnih,razvojem telefonske infrastrukture.

-psihološka nestabilnost proizlazi iz izolacije inokosne obitelji,tako da se vraća

potreba češćih i kvalitetnijih veza sa svojom rodbinom.

-POVIJESNI TIPOVI PROŠIRENE OBITELJI-

-totemski klan-najstariji oblik obiteljskog života;karakterizira ga zajedničko

ime,obično je to neka životinja(totem)koja se nalazi na grbu;vjerovanje u
zajedničko podrijetlo i računanje potomstva po materinskoj liniji(australska
plemena).
-velika obitelj ili kućna zajednica-javlja se u 3 oblika:

Matrijalna obitelj,patrijalna obitelj i velika obitelj bilateralnog srodstva gdje su

majka i otac jednakopravni.(indoeuropski narodi).

-monogamna patrijarhalna obitelj-čine je otac,majka,sinovi do očeve smrti i kćerke

do udaje(KINA):

2)INOKOSNA OBITELJ-obuhvaća roditelje, i njihovu djecu,sinove i kćeri dok ne

stupe u brak.Suvremeni oblik takve obitelji koji  se često označava kao i nuklearna
obitelj,uključuje samo maloljetnu djecu.Ona nije priznata samo društveno,nego i 
pravno tj.aktom vjenčanja,ali je podložna destrukciji,npr.smrću supružnika.

6 TEMELJNIH FUNKCIJA OBITELJI

1.seksualno-reproduktivna funkcija-NAJPRIMARNIJA OD SVIH TEMELJNIH

FUNKCIJA OBITELJI.Sadrži 2 dimenzije:

-seksualna dimenzija-regulira odnos supružnika,njihovo pravo na međusobno

spolnu zadovoljavanje koje je istovremeno učvršćuje i obitelj.

-reproduktivna strana-svodi se na osiguravanje potomstva,rađanje

djece.Općedruštveni razvoj za jednu od posljedica ima i smanjivanje nataliteta.

2-EKONOMSKA FUNKCIJA-omogućila je prvu podjelu rada,koja muškarca i

ženu specijalizira za određene poslove.Npr.lovačko društvo-muškarac lovi divljač,
a žena dobije meso za jelo i kožu za odjeću.Ova funkcija ima potrošačku i
proizvođačku komponentu koje su predindustrijskim društvima bile potpuno
spojene.Danas obitelj sve više funkcionira kao potrošačka zajednica,naročito
urbana obitelj.

3ODGOJNO-SOLIJALIZATORSKA FUNKCIJA-u obitelji pojedinac stječe prva

saznanja o društvu i upoznaje prva pravila društvenog ponašanja.Prema nekim
sociolozima,ako je obiteljski život sagrađen na načelu slijepe poslušnosti onda se
time omogućava mentalni sklop izgrađen na poslušnosti prema autoritetu.

4.RELIGIJSKA FUNKCIJA-stara je koliko i sama obitelj.U početku sve religijske

potrebe zadovoljavane su  u obitelji.Kasnije se javljaju crkva i crkveni obredi.U
odgoju vlastite djece,roditelji sebi postavljaju zadatak da u njih ugrade ono što i
sami smatraju najboljim mogućim načinom života,religiju koju ispovijedaju.
5.ZAŠTITNA FUNKCIJA-stalna briga za zdravlje,izdržavanje i zastupanje svojih
članova.Funkcija je razvijena posebice kod patrijalnog tipa obitelji.U suvremenom
društvu se ova funkcija mijenja.Stvaranje ustanova za zdravstvenu
zaštitu,mirovinski fondovi...značajno oslobađa obitelj zadaća iz ove oblasti.

6.EMOTIVNO-PSIHOLOŠKA  FUNKCIJA-uključuje odnose između roditelja i

djece(roditeljska ljubav,osjećanje zajedničke dužnosti i obveza jedni prema
drugima) te bračne odnose.

 3.SUVREMENA OBITELJ-

-Moderna društva obilježava dominacija inokosne obitelji tj.zajednice muža i žene

i njihove djece.

-Pretpostavke  i razlozi nastanka inokosne obitelji:

.smanjivanje potrebe za uzajamnom pomoći zbog materijalne ovisnosti-dolazi do

materijalnog osamostaljivanja,zapošljavanja žene čime se smanjuje potreba čvršćih
međusobnih veza.

.visoki stupanj geografske pokretljivosti-npr.preseljenje;utječe na smanjivanje

prisnosti  i komunikacije između pripadnika rodbinske mreže.

.redukcija obiteljskih funkcija-funkcije proširene obitelji preuzimaju razne 

društvene ustanove

.viši stupanj društvene pokretljivosti-u industrijskim društvima status se češće

stjeće nego nasljedjuje.

-OBILJEŽJA SUVREMENE OBITELJI-

1)REDUKCIJA FUNKCIJA- Inokosna obitelj gubi dio svojih funkcija  koje

preuzimaju društvene intuicije.Sa industrijskom proizvodnjom i zaposljavanjem
clanova prelazi u potrošačku jedinicu.Žena dolazi u pozivciju ravnopravosti,a
supružničke uloge se znatno povezuju.Redukcijom obiteljskih funkcija,na značenju
dobivaju jedino emotivno-psihološke funkcije.

2)PLANIRANJE OBITELJI.Nastojanje pojedinca da prilagodi svoj odnos prema

začuću s uvjetima života.Jedna od bitnih odrednica suvremene obitelji je
smanjivanje broja njezinih članova,a uzroci mogu biti zapošljavanje
žene,geografska poktretljivost obitelji,nedovoljna materijalna sigurnost...

-Religija je jedan od najbitnijih činitelja koji potiče ili suzbija

roditeljstvo.Protestanti odobravaju i planiranje obitelji i kontrolu rađanja.Suprotno
tome,katolici preferiraju veliku obitelj,protive se "neprirodnoj"kontroli rađanja.

3)institucija krnje obitelji-Javlja se u 2 oblika:

-Samohrani roditelji s djecom.Uzroci su smrt jednog roditelja razvod braka, ili

rađanje djeteta izvanbračne zajednice.Prema ispitivanjima nedostajući član
je,najčešće otac.

-Brak bez djece.Uzroci mogu biti biološka nesposobnost jedno od supružnika ili
njihova želja da žive u zajednici bez djece.

4)DRUŠTVENA POZICIJA ŽENE

-Navodeći i poruke Prve knjige Mojsijeve,sociolog Habermas daje ženi potčinjenu

ulogu,podložnu pokoravanju muškom autoritetu.

-Stoga,feministički pokreti se sve češće javljaju na mnogim, pitanjima:

a)pitanje biološke potčinjenosti-neželjena trudnoća,fizičko zlostavljanje

b)pitanje odnosa dominacije-radna mjesta,političke organizacije...

c)društveno obezvređivanje kućnog rada-sve veći pojam kućnih poslova,što za

posljedicu nema ekonomsko značenje.

-Engleski antropolozi Lajonel Tijger i Robin Foks  smatraju da je podjela rada po

spolu prirodno stanje i da je svaki pokušaj  unošenja promjena u njih
svojevrsno"silovanje" prirode.Odgovor leži u ljudskoj biogramatici pri čemu je 
muška agresivnost i dominacija,a ženska reprodukcija  i briga  o djeci.

-Ipak,Margaret Mid  tvrdi da je to praktično vraćanje u kameno

doba,pećinu.Smatra da je jedina razlika,znanstveno potvrđena,između muškarca i
žene u tome da žene rađaju,a muškarci nerađaju.
-Također,britanska sociologinja En Oukli smatra da biološke osobine žene nisu
smetnja o obavljanju nekih poslova(pripadnice  oružanih snaga Kine  i Izraela)te
da je društvena podjela rada kulturno,a ne biološki uvjetovana.

-Iako je neupitna pozicija majke  i domaćice,promjene u ulozi žene su ipak

neosporne.Kada je u pitanju rješenje za oslobođenje žene,u feminističkom pokretu
postoji konsenzus o temeljnim načelima:

-pravo na kontraceptivne mjere i abortus

-iskorijeniti društvenu dominaciju

-korektnije vrednovanje kućnog rada žene

8)DRUŠTVENE NORME

1)POJAM I VRSTE NORMI

-Život  u društvu nije moguće zamisliti bez pravila i normi ponašanja i načela
življenja njegovih članova i institucija.Društveni život bitno određuju društveni
procesi,odnosno povezana djelovanja ljudi.Oni se mogu nabrajati po različitim
kriterijima.i svi se odvijaju po odgovarajučim pravilima.

-Norme su se pojavile tek na određenom stupnju razvijenosti čovjeka i društva.

-Teoretičari koji se bave izučavanjem društvenihnormi,slažu se u 3 bitna elementa:

.društvene norme su pravila koja postavlja smao društvo,a koja određuju ponašanje
ljudi u društvu.

.tako postavljena pravila od prirodnih zakona razlikuje činjenica da upučuju na

volju  i svijest čovjeka,zbog čega je dozvoljena  i mogučnost d ane budu izvršene

.društvena norma je određena i stvarnošću,njome se od čovjeka može tražiti samo

ono što je  u postoječoj stvarnosti moguće

-Društvene norme su pravila upute,propisi za ponašanje  i djelovanje ljudi u

društvu,koja su upućena na volju  i svijest ljudi,a u društveno datoj stvarnosti
postavlja ih samo druptvo kako bi tu istu stvarnost mjenjali prema društveno
željenom stanju.

-Budući da je realna mogućnost neizvršenja ili kršenja normi,društvo ima potrebu

da svoje članove motivira odgojem ili primjenom nekih nagrada.

-Ipak postoje i sankcije,koje s emogu pojaviti na dvije razine:

-sankcija zbog kršenj običajnih i moralnim normi,a sprovodi ju čitava društvena

grupa na koju se norma odnosi

-sankcije za nepoštivanje pravnih normi,za čije izvršenje  je zadužen poseban

organ koje se koristi od obične novčane do smrtne kazne.

2)OBIČAJ

-Značenje običaja u drevnim društvima može se izvesti i iz strukture i značenja

riječi koja su ta društva koristila.Npr.starogrčka riječ"nomos"označava  i običaj i
zakon u isto vrijeme.

-U svakodnevnome životu mogu se sresti najraznovrsniji običaji koji djelomice

reguliraju život njihovih članova npr.Europljani pišu s lijeva na desno,Arapi s
desna na lijevo,a Japanci odozgo prema dolje.

-Običajima podrazumijevamo društvena pravila ili norme koja se postupno stvaraju

u procesu društvenog života time što se ponavljanjem određenih radnji,odnosno
određenih ponašanja najprije stvaraju određene navike,koje se daljim ponašanjem
pretvaraju u običaje koji su nepisana pravila za ponašanje članova neke društvene
zajednice.

-Nastajanje običaja je proces dugotrajno ponajvalja jednog načina ponašanja zbog

kojeg se on u svijesti članova društvene grupe oblikuje kao obvezan.

-Jedan način ponašanja započinje kao navika,ustaljen obrazac ponašanja

pojedinca.Kasnije,ima tendenciju,da se širi s pojedinca na društvenu
grupu,poprima  grupno pbilježje.Članovi te  običaje uče od rođenja kao jedini
razuman način ponašanja,ali jos uvjek nemaju elemenata ponašanja,obveznosti,pa
time ni sankcija.Ali zbog dugotrajnog ponavljanja,članovi grupe jedno ponašanje
počinju smatrati obveznim čime,kršenje običaja podrazumijeva  i  primjenu
sankcija kao stinijne reakcije društvene okoline.

3)MORAL

-Iako je moral etički problem,odgovara i na neka sociološka pitanja čime se bavi

sociologija morala.

-Pod moralom se podrazumijeva vrijednost procjenjivanja ljudskih postupaka i

htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih pri čemu se prvi odobravaju,žele,
preporučuju,zapovijedaju;a drugi ne odobravaju,kude,osuđuju,zabranjuju.

-Kant i neki drugi sociolozi utemeljitelji su tzv.altruističkog morala.Oni najvišim

dobrom smatraju sreću drugih,čak i uz žrtvovanje vlastitih interesa.

-Bentham utemeljuje logiku utilitarizma pa je po njemu korist,bilo je je

individualnog ili grupnog karaktera,osnovno načelo moralnog djelovanja.

-Fridrih Niče sugerira izgrađivanje novog morala tj.morala nadljudi,budućih

gospodara zemlje.Moral je,dakle,usmjeren prema ispoljavanju snage,volje znak
moći koja ne smije biti sputavana humanošću.

-Jedna skupina teoretičara kakav je Nibar smatra da moral i moralne norme nemaju
dodirnih točaka sa društvom i društvenim životom jer su vezane za čovjeka kao
isključivo individuma.

-Druga skupina teoretičara,gdje se ubraja i Fihte moral smatra društvenom

kategorijom,skupom pravila  i normi koje nastaju u okvirima društvene grupe.

-Za kršćanske teologe,trajnost moralnih načela određena je Božjom voljom.

-Žorž Gurvič razlikuje 8 vrsta morala:

1-tradicionalni moral-temelji se na autoritetu običaja,tradicije

2-finalistički i utilitaristički moral-zasnovan na korisnosti kojoj teže svi ciljevi

3-moral vrlina-temelj je u autoritetu savršenstva kao što su

hrabrost,vjernost,iskrenost...
4-moral naknadno donijetih sudova-zasniva se na autoritetu
odobravanja(neodobravanja onog  što je izvršeno ili tek namjeravano ponašanje)

5-imperativni moral.svi stavovi iz autoriteta propisa i dužnosti;pokoravanje njima 

6-moral idealnih simboličkih predodžbi-izgrađen je na autoritetu uzvišenih ali

konkretnih uzora

7-moral aspiracija-moralni stavovi koji se temelje na autoritetu poželjnoga

8-moral djelovanja  i stvaralaštvo-temelj je autoritet stvaranja novih sadržaja i

situacija

-Društveno okruženje svakako utječe i na strukturu moralnih stavova čovjeka.Ne

smije se predvidjeti utjecaj obitelji.Ipak,pojedinac samo djelomice prihvaća
moralne stavove svog okruženja.

Podizanjem razine složenosti društva,tj,istovremenim pripadanjem čovjeka većem

broju različitih grupa,smanjuje se utjecaj društva na moralne stavove:

-Elementi morala:

1)MORALNA NORMA-opisani zahtjev,zapovijed ili naredba upućena

individuumu da čini  ono što je dobro,što je dostojno čovjeka,ali i zabrana da čini
ono što je protivno tome.Sve se to javlja kao glaas čovjekove savjesti.

2)MORALNI SUD-vrijednosno procjenjivanje o tome da li je konkretna

nakana,htijenje ili izvršena radnja u suglasju s vladajućim sustavom
vrijednosti,predodžba o dobru i zlu ili im je suprostavljena.

-Kad  je u pitanju moralno suđenje,zaključujemo:

.u slučaju da pojedinac  ocjenjuje druge,subjekt i objekt prosuđivanja su u

različitim osobama.

Prosuđivanje se može pojaviti  u formi savjesti pa se subjekt i objekt suđenja

prepliću u istoj osobi
.kakav će biti zaključak zavisi od toga da li je postupak u suglasju s vladajućim
društvenimsustavom vrijednosti ili ne

.motiv,nakana,neko objektivno stanje pojedinca koje ga pokreče na djelovanje

veoma je bitno za ispravno moralno prosuđivanje.

3)MORALNA SANKCIJA-spontana reakcija društvenog okruženja,grupe ili

samog pojedinca na njegove osobne postupke koji se odnose na moralne
vrijednosti.

-Sankcija može biti upućena prema drugome (prezir grupe)ili okrenuta sebi(grižnja
savjesti)

4.PRAVO

-Sveukupnost društvenih normi,koje donosi ali i sankcionira država putem svoga

aparata prisile.

-Temelje tzv.teriji prirodnog prrava koja se razvija u razdoblju od XVII. do XIX.

stoljeća udaraju i sofisti.Njihova glavna ideja je da postoji jedno prirodno pravo
koje je vječno i nepromjenjivo,proizlazi iz same prirode čovjeka  i
društva,proizvod je Božje volje.

Naspram njemu su ljudski zakoni,tzv.pozitivno pravo koje je u sukobu s prirodnim

pravom.

-Ciceron razlikuje "vječne"zakone koji su proizvod mudrosti svijeta  i sve druge,iz

njih izvedene.

-Napredak prirodnih znanosti dovodi do raskida s takvim shvaćanjem.

-Hugo Grocius vrši podjelu na božansko pravo kao izraz Božje ljubavi i volje,i
ljudsko pravo.On precizira da bi umni zakon važio i kada Boga ne bi bilo.

-Ne smiju se zaobići ni teorije prirodnog stanja i društvenog ugovora.

-Tomas Hobs i Baruh de Spinoza pod prirodnim pravom podrazumijevaju samo

prirodne zakone svakog pojedinca gdje čovjek živi po svom nahođenju.Ali,to je
moguće samo uz opasnosti jer čovjeka pokreće prirodna požuda,koristoljublje i
težnja moći.Oni ga,prirodno,čine neprijateljem drugom čovjeku.
-Džon Lok smatra da je ljudska priroda nacionalna .Stoga, stanje nije ratno
stanje,nego stanje vladavine prirodnog zakona koji je identičan razumu.Zato svi
pozitivni zakoni moraju proizlaziti iz prirodnih zakona.

-PRAVNA NORMA=pravilo o određenom ponašanju ljudi,čiju obveznost jamči i

osigurava država kroz aparat prisile.

-Elementi pravne norme:

1)DISPOZICIJA-zahtjevi za određeno ponašanje ili poštivanje određenih pravila,u

dormi naredbe/zabrane

2)SANKCIJA-mjera,kazna ta kršenje dispozicije

 IX. KULTURA

ŠTO JE KULTURA?

Tražeći odgovore na ta pitanja američki antropolozi Kroeber u Kludchdn jos

1952.godine sistematiziraju 257 različitih definicija.

Riječ kultura latinskog je podrijetla.

Dolazi od riječi CULTUS,koja znači njegovanje,oplemenjivanje.Taj pojam u

upotrebu je uveo poznati rimski filozofi Orator Ciceron,koji je koristeći ga,imao u
vidu,prije svega,kulturu ljudske duše,zbog čega i koristi termin cultura animi.

Praktična primjena riječi kultura na europskim prostorima vezana je ta 18 st.,kada

njemački  kulturolog Adelung tiska svoju knjigu"Povijest kulture" i nakon čega te
riječ ulazi u europske rječnike.

Već u prvim rječnicima ona ima dva sematička značenja.Humbolt pod kulturnom
podrazumijevanju vladavinu čovjeka nad prirodom,uz korištenje znanosti  i
zanatskih iskustava.
Edward Tylor,utemeljitelj moderne znanosti  o kulturi ,njegova knjiga "Primitivna
kultura"iz 1871.god godine u kojoj se naglašava duhovna strana čovjeka,dok
druge  sposobnosti samo spominje.Uz kulturu veže i  pojam
civilizacije(lat.civilitas-uljudnost,oplemenjenost)

Shvaćanja pojma civilizacija mogu se svesti na 4 temeljna.Neki sociolozi kao

zadnju fazu neke kulture,koja je već doživjela svoju razvojnu kulminaciju.Taj
pristup utemeljuju Osward Spengler.On poriče  zakonomjernost  povijesnog
razvoja.On pravi razliku između 3 razvojna stadija djetinjstvo,kultura  i
civilizacija.

Određen broj autora naglašava suprotnost civilizacije i kulture,karakteristično za

FARIEDRICHA Nietzschea,za kojeg sredstva civilizacije nužno vode raspadu  i
dekandenciji i ne treba ih miješati s kulturom.

Herbert Marcuse u studiji "Kultura  i društvo" PRAVI RAZLIKU IZMEĐU 2

POJMA.KULTURA-ODNOSI SE NA VIŠU RAZINU ČOVJEKOVE
AUTONOMIJE I OSTVARIVANJA A CIVILIZACIJA JE CARSTVO
NUŽNOSTI.

Sociolog i filozof Mišo Kulić razlikuje 3 fundamentalne orijentacije pri definiranju

kulture.

Prva od njih,se označava,prema tome autoru,terminom kulturna antropologija.