DEVIJANTNOST

UVOD
• u svakodnevnom jeziku – skretanje s prihvaćena puta
• sastoji se od onih činova koji ne slijede norme i
očekivanja neke određene društvene skupine
• može se:
• pozitivno sankcionirati (nagrađivanje)
• negativno sankcionirati (kažnjavanje)
• prihvaćati bez nagrade ili kazne
• kršenje bilo kojeg oblika normi koje nameće
društvena grupa ili društvo u cijelini
• određenje devijantnosti uključuje postojanje normi –
sociološka istraživnaja neposredno relevantna za
razumijevanje djelovanja i funkcioniranja normativne
regulacije (prava)
 DEFINICIJA DEVIJANTNOSTI
• relativna jer ne postoji apsolutan način da se
definira devijantan čin
• može se definirati jedino u odnosu na neki
standard koji isto nije fiksan ili apsolutan
• shvaćanje devijantnosti mijenja se od vremena
do vremena i od mjesta do mjesta
• devijantnost je kulturno determinirana (npr.
Moderna zapadna kultura vs. Kultura
tetonskih Sioux indijanaca u SAD-u)
– postupci su devijantni samo u odnosu na norme određenog
društva u određenom razdoblju povijesti
• nesociološka objašnjena devijantnosti postavljaju
pitanja poput: „Zašto neki ljudi kradu?“
• dvije su glavne nesociološke dijagnoze devijantne
ličnosti – „fiziološka“ i „psihološka“
– obje tvrde da su znanstveno ustanovile uzroke
devijantosti, onako kako liječnici nastoje
znanstveno objasniti tjelesnu bolest
 SOCIOLIŠKO OBJAŠNJENJE
DEVIJANTNOSTI
• ograničeno je na devijantnost koja rezultira u
negativnim sankcijama
Marsall B. Clinard
• devijantnost kao ono ponašanje koje je toliko
nedopustivo da ga zajednica ne može tolorirati
• zločin i delikvencija najočitiji oblici devijantnosti
• međutim mnogi devijantni činovi koji se ne
odobravaju ne smatraju se zločinačkim
 BIOLOŠKE TORIJE DEVIJANTOSTI
• devijantno ponašanje prouzročeno je tjelesnim,
genetskim i instinktivnim osobinama čovjeka
• devijantni ljudi – ljudska podvrsta (nagoni prema
zabranjenom prejaki – samokontrola preslaba)
• glavna zadaća – odrediti tipove ljudi koji su skloni
devijantosti – ozanke predispozicije prema
devijantosti
• društvo za kriminalnu antropologiju
• društvo za kriminalnu biologiju
• istraživanje bioloških činitelja ljudskog ponašanja
tek u novije vrijeme poprima značaj koji mu
pripada - posebno mjesto zauzima pravac
istraživanja o humanoj genetici koja se odnosi na
tzv. kromosomske aberacije
• istraživanja u humanoj genetici su na ovom polju
iznimno aktualna – u nekim se zemljama koriste i
u sudskoj praksi (SAD)
• značaj organskih činitelja, kao uzroka devijantnog
ponašanja prvi je naglasio talijanski vojni liječnik
Cesare Lombroso teorijski oblikujući “rođenog
zločinca”
 Cesare Lombroso
• talijanski liječnik, utemeljitelj antropološke teorije kaznenog
prava
• “Čovjek prijestupnik”
• učenje o rođenom zločincu i tipiziranje osoba predisponiranih
za antisocijalnu usmjerenost - odbačeni su
• "lombrosovski tip" osobe je ona koja ima nisko čelo, guste
obrve, jaku donju vilicu, sitne oči, jake ekstremitete
• proučavao je tjelesne osobine (naročito glave) osuđenih
kriminalaca, te je na temelju rezultata stvorio teoriju o
rođenom zločincu
 EMPIRIJSKA ISTRAŽIVANJA SOMATSKIH
PREDUVJETA DEVIJANTOSTI
Charles Goring
• istraživačka studija-The English Convict
• usporedio fizičke osobine zatvorenika i običnih
ljudi
• nije potvrđeno postojanje posebnog
biološkog tipa zločinca
Ernest Hooton
• sudija- Crime and the Man
• usporedio osuđenike i građane
• fizički izgled, tjelesne osobine, homogenizirani
u grupe prema općim obilježjima
• zaključak: kriminalci su 'moralno,
intelektualno, morfološki i genetički
degenerirani u usporedbi s prosječnim
građanima.'
• upotreba eugenike i svjesne društvene
kontrole
 EMPIRIJSKA ISTRAŽIVANJA BIOLOŠKIH I
PSIHOLOŠKIH PREDUVJETA DEVIJANTNOSTI
Wiliam Sheldon
• istraživačka studija- Varieties of Delinquent
Youth
• biološka obilježja i temperament
• 3 osnovna tipa ljudi:
– endomorfne
– ektomorfne
– mezomorfne
 endomorfi ektomorfi mezomorfi

• povezanost građe, tijela, temperamenta, ponašanja

• mezomorfni tipovi- skloni devijantnosti i zločinu
• probabilistička veza bioloških i psiholoških osobina- indeks
delikvencije
S. i E. Glueck
• usporedili registrirane delikvente s općom
populacijom
• tjelesna obilježja, obilježja ličnosti, kulturalni
faktori
• 60% delikvenata su mezomorfi, ali ima i
ektomorfa i endomorfa
• mehanizam devijantnosti ne može se objasniti
samo biološkom predispozicijom
”Delikvencija je u velikoj mjeri neposredan
odraz izvorne prirode u obliku izražene
energije instinkta i slabog i ugroženog
inhibitornog aparata. U tom smislu
mezomorfni tipovi imaju veći delikventni
potencijal.”
• dva oblika nastanka devijantnosti
– somatski određen delinkventni potencijal
– psihološki mehanizmi
• delikvencija i devijantnost- nemaju jedan
uzrok i nisu samo jedna posljedica varijabli
 PSIHOLOŠKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI
Hans Eysenck
• uzrok kriminaliteta- naslijeđene osobne
karakteristike + socijalizacija
• 2 tipa ličnosti:
– ekstroverti
– introverti
• devijantni tipovi- nemaju razvijenu
samokontrolu i u svijest implantirane
društvene vrijednosti
• najranija životna iskustva
• životne okolnosti
John Bowlby
• odvojenost od majke - psihopatska reakcija
• psihopatska ličnost
– nagon za kršenjem normi
– sebeljublje
– bešćutnost
– zloća
R. Jenkins
• 3 osnovna defekta svijesti:
– čvrsta 'ljuska inhibicija' oko ida- agresija prema unutra
– nedovoljno razvijena zaštitna ljuska ega- “nesocijalizirana
agresivnost”
– greška u razvoju superega
J. Dollard
• osnova agresija- frustracija
Henry, J. Short
• frustracija - samoubojstva, ubojstva
A. Cohen
• vandalizam - karakterističan za niže slojeve
• stres - ljudi višeg statusa- agresija prema sebi
 SOCIOLOŠKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI

1. Teorija strukturalnog pritiska

• Razvija je Robert Merton
– svi pripadnici društava imaju iste vrijednosti
– razlike prema klasnom položaju
• ANOMIJA - situacija nesklada između
društveno prihvatljivih ciljeva i dopustivih
metoda
• ’’ american way of life’’
• američko društvo je nestabilno i
neuravnoteženo
• za uspjeh se bori svim raspoloživim sredstvima
• pojedinci na situaciju anomije reagiraju
različito
1. TEORIJA KULTURALNE TRANSMISIJE
Edwin H. Sutherland
• nazvao taj fenomen diferencijalna asocijacija
• devijantno ponašanje se uči u primarnim
grupama(grupe vršnjaka)
• u društvima postoje subkulture(bande, bande
moraju pljačkati)
 2. KONFLIKTNA TEORIJA

• proučava zašto za jednu grupu vrijede pravila,

a za drugu ne( zašto jedna može postavljati
pravila, a druga ne)
• zakon nije uvijek neutralan, nego promiče
interese i vrijednosti samo nekih grupa
 3. TEORIJA ETIKETIRANJA
K. Erikson
• ako se jedna osoba označi kao devijantna
onda će se tako i početi ponašati
• značajke etiketiranja:
– nijedan čin po sebi nije devijantan
– primarna devijantnost ( tu smo svi mi jer ipak smo
nešto prekršili u životu)
– sekundarna devijantnost( devijantnost koju
pojedinci usvajaju kao odgovor n reakcije okoline)
– devijantna supkultura (ljudi koji su etiketirani kao
devijantni obično su odbačeni i izolirani i to ih
tjera da pronađu društvo sebi sličnih)