Poglavlje 1

Što je sociologija?
Sociologija proučava društveni život, ljudske skupine i društvo. Njezino područje proučavanja odnosi
se na naše ponašanje kao društvenih bića. Razmjeri socioloških istraživanja su golemi, sežu od analize
mimoilaženja pojedinaca na ulici do istraživanja globalnih društvenih procesa. Sociologija upozorava
da treba proširiti vidokrug i postaviti pitanje zašto smo takvi kakvi jesmo, zašto radimo to što radimo.
Ona nas uči da ono što smatramo prirodnim, nužnim , dobrim ili istinitim ne mora biti takvo i da na
danosti našega života bitno utječu povijesne i društvene sile. Razumijevanje suptilnih, ali također
složenih i bitnih načina koji na pojedinačni život odražavaju opće društveno iskustvo, temelj je
sociološkog pogleda na svijet. Sociolog je osoba koja može zanemariti neposredne osobne okolnosti i
predmet proučavanja postaviti u širi kontekst. Sociološki rad, kao što je to u poznatoj frazi izrazio
američki autor C. Wright Mills, ovisi o sociološkoj imaginaciji. Sociologe zanima zašto postoje
suprotnosti. Sociološka mašta traži u prvome redu da se misaono odreknemo od uobičajenih,
poznatih rutina svakodnevnog života kako bismo promatrali na nov način. Sociološka mašta
omogućuje da shvatimo kako mnogi događaji koji se naoko tiču samo pojedinca zapravo odražavaju
mnogo šire teme. Primjeri su za to: razvod i nezaposlenost koja postaje javna tema koja izražava šira
društvena kretanja. Društveni kontekst djeluje na nas, ali njime nije nitko predodređen. Mi imamo i
stvaramo vlastitu osobnost. Posao sociologije je istražiti veze između onoga što društvo čini od nas i
onoga što mi činimo sami od sebe. Aktivnosti strukturiraju i oblikuju društveni svijet oko nas. Pojam
društvene strukture važan je u sociologiji jer pokazuje činjenicu da se društveni konteksti u kojima
živimo ne sastoje od slučajnog niza događaja i djelovanja. Konteksti su struktuirani i sklopljeni u
određeni uzorak. Ljudska su društva uvijek u procesu strukturacije. Ona se svakog trenutka
rekonstruiraju. Sociologija ima mnogo praktičnih posljedica na naš život. Sociologija omogućava da
svijet promatramo iz perspektiva drukčijih od naših. Praktična politika koja nije utemeljena na čvrstoj
svijesti o načinima života ljudi na koje bi se trebala odnositi ima malo izgleda za uspjeh.

Procjena posljedica određene politike

Sociološko istraživanje omogućuje praktičnu pomoć u procjeni rezultata političkih inicijativa. Program
praktične reforme može jednostavno propasti ili ne postići ono što su njegovi tvorci zamislili, ili, može
nehotice izazvati teške posljedice. Istraživanja su pokazala da su se mnogi ljudi koji su se iz svojih
prijašnjih stanova doselili u nebodere osjećali izolirani i nesretni.

Samoprosvjećenje
Sociologija nam omogućuje prosvjećivanje - bolje samorazumijevanje. Što više znamo o tome zašto
djelujemo onako kako djelujemo i o sveukupnom djelovanju našeg društva to ćemo vjerojatno biti
sposobniji oblikovati vlastitu budućnost. Skupine koje sebe prosvjećuju često se mogu okoristiti
sociološkim istraživanjima i na odgovarajući način odgovoriti vladinoj politici, ili pak oblikovati vlastitu
politiku. Skupine za samopomoć ili društveni pokreti primjeri su društvenih skupina koje su izravno i
svjesno htjele, katkada s velikim uspjehom, ostvariti praktične reforme.
Razvoj sociološkog mišljenja
Sociologija nikada nije bila disciplina u kojoj je postojao korpus ideja koje svi smatraju valjanima.
Sociolozi se često ne slažu u tome kako proučavati ljudsko ponašanje i kako se istraživački rezultati
najbolje rastumačiti. Sociologija proučava naše živote i naše ponašanje, a proučavanje nas samih
najsloženiji je i najteži pothvat koji možemo poduzeti.

RANI TEORETIČARI
Sociologija se pojavila kao dio važnog intelektualnog procesa. Njezin je razvoj potaknuo niz golemih
promjena što su ih donijele dvije velike revolucije 18. I 19. St. U Europi. Francuska revolucija označila
je pobjedu sekularnih ideja i vrijednosti, poput slobode i jednakosti, pobjeda nad tradicionalnim
društvenim poretkom. Druga velika revolucija počela je u Velikoj Britaniji. Bila je to industrijska
revolucija- mnoge društvene i ekonomske transformacije koje su omogućile razvoj novih tehnoloških
inovacija. Razvoj industrije potaknuo je goleme migracije seljaštva sa zemlje u tvornice, čime su se
naglo proširile urbane zone i najavljena je nova vrsta društvenih odnosa.

Auguste Comte
Pojedinac nikada ne može sam utemeljiti cijelo područje proučavanja. Mnogi su rani sociološki
mislioci tomu pridonijeli. Auguste Comte rabio je ime sociologija. Comte je pokušao stvoriti znanost o
društvu koja bi mogla objasniti zakone društvenoga svijeta, baš kao što je prirodna znanost
objašnjavala fizički svijet. On je vjerovao da sve discipline dijele zajedničku logiku i znanstvenu
metodu kojom razotkrivaju univerzalne zakone. Comte je tvrdio da je društvo podložno
nepromjenjivim zakonima baš kao i prirodni svijet. Comteova vizija sociologije bila je vizija pozitivne
znanosti. On je vjerovao da sociologija u proučavanju društva treba primjenjivati iste krute
znanstvene metode u proučavanju fizičkog svijeta. Pozitivizam tvrdi da se znanost treba baviti samo
opaženim entitetima o kojima znamo izravno iz iskustva. Pozitivistički pristup u sociologiji vjeruje u
razvoj znanja o društvu koja će se temeljiti na empirijskim dokazima dobivenim opažanjem,
uspoređivanjem i eksperimentiranjem. Comteov zakon o tri stupnja razvoja tvrdi da su ljudski
pokušaji razumijevanja svijeta prošli teleološku, metafizičku i pozitivnu fazu. U teleološkoj fazi misli su
se upravljale religioznim idejama, a društvo je bilo odraz Božje volje. U metafizičkoj fazi društvo se
nije promatralo s pomoću natprirodnoga nego s pomoću prirodnoga. Prirodna faza potakla je
primjenu znanstvenih tehnika na društveni život . Comte je smatrao sociologiju posljednjom
disciplinom koja se razvila. Brinuo se zbog nejednakosti i poremećene socijalne kohezije do kojih je
dovela industrijalizacija.

Emile Durkheim
Durkheim je smatrao da su mnoge ideje njegove preteče odviše spekulativne i neodređene te da
Comte nikada nije uspješno izveo svoj program- znanstveno utemeljiti sociologiju. Durkheim je
sociologiju smatrao novom znanošću. Durkheim je vjerovao da društveni život moramo proučavati
jednako objektivno kao što znanstvenici proučavaju prirodni svijet. Tri najvažnije teme kojima se
bavio bile su važnost sociologije kao empirijske znanosti; uspon individualnosti i oblikovanje novoga
društvenoga poretka. Za Durkheima je glavna intelektualna briga sociologije bila proučavati
društvene činjenice. Prema Durkheimu društvene su činjenice načini djelovanja, mišljenja ili osjećaja
koji su vanjski u odnosu prema pojedincima. Drugo obilježje društvenih činjenica jest njihova moć
prisile nad pojedincima. Društvene činjenice mogu ljudsku akciju ograničiti na različite načine.
Durkheim je priznao da je društvene činjenice teško proučavati. One su nevidljive i nedodirljive pa ih
ne možemo promatrati izravno. Durkheim je isticao da je prilikom proučavanja društvenih činjenica
vrlo važno odbaciti predrasude i ideologiju. Ljudi postaju sve ovisniji jedni o drugima što se podjela
rada više širi jer svatko treba dobra i usluge koje pružaju druge profesije. Jedna od najpoznatijih
Durkheimovih studija je analiziranje samoubojstva. To je osobni čin, rezultat krajnje osobne nesreće.
Na samoubojstvo utječu socijalni čimbenici.

Karl Marx
Karl Marx pokušao je objasniti društvene promjene tijekom industrijske revolucije. On je svjedok
rasta broja tvornica, industrijske proizvodnje i nejednakosti. Glavna tema su mu ekonomske teme tj.
ekonomski problemi i društvene institucije. Usredotočio se na suvremene promjene. Najbitniji
pojmovi koji se vežu uz Marxa su kapitalizam i kapital. Kapitalizam je proizvodni sustav koji se bitno
razlikuje od prethodnih povijesnih ekonomskih sustava jer uključuje proizvodnju dobara i usluga što
se prodaju nizu različitih potrošača. Kapital je bilo koje vlasništvo koje uključuje novac, strojeve, ili
tvornice koje se može upotrijebiti ili investirati. Nadničarski rad je akumulacija kapitala te skup
radnika koji nemaju sredstva za rad. Kapitalisti posjeduju kapital te su vladajuća klasa.

 Društvene promjene: materijalistička koncepcija povijesti

Izvori društvenih promjena nisu ideje ili vrijednosti. Društvene promjene zbivaju se pod utjecajem
ekonomije. Marx je istraživao kako se društva razvijaju tijekom povijesti. Društveni sustavi kreću se iz
jednog oblika u drugi. Kapitalistički poredak će biti nadomješten novim poretkom (kapitalizam>
feudalizam).

Max Weber
Max Weber pokušao je razumjeti prirodu i uzroke društvenih promjena. Sociologija se treba
usmjeriti na društvenu akciju , a ne na strukture. Ljudska motivacija i ideje pokreću promjene, ideje,
vrijednosti i uvjerenja imaju moć. Posao sociologije je razumjeti značenja koja stoje iza tih akcija.
Proučavao je religije Kine, Indije i Bliskog Istoka. Kršćanska vjerovanja utjecala su na pojavu
kapitalizma. Kultura i vrijednosti kulture oblikuju društvo i naše pojedinačne akcije.
 Idealni tip - pojmovni ili analitički model koji se može iskoristiti kako bismo razumjeli svijet.
To je čisti oblik, a oblik određene pojave.
 Racionalizacija - organizacija društvenog i ekonomskog života na načelima djelotvornosti i
tehnoloških spoznaja. Moderno društvo obilježava racionalizacija sve većeg područja života.
Industrijska revolucija i uspon kapitalizma su trendovi racionalizacije. Znanstveni karakter je
važno i karakteristično obilježje Zapada.
 Birokracija – način svrhovite organizacije velikog broja ljudi.
Novije sociološke perspektive
Raniji sociolozi bili su jedinstveni po tome što su nastojali osmisliti promjene u društvima u kojima su
živjeli. Mnogo je važnije to što su nastojali razviti načine proučavanja društvenoga svijeta kojima bi se
objasnilo općenito funkcioniranje društava, odnosno priroda socijalnih promjena. Durkheim i Marx
usredotočili su se na snagu sila koje su izvan pojedinaca, Weber je za ishodište svojih istraživanja
izabrao sposobnost pojedinca da kreiraju vanjski svijet. Tri najvažnije novije teorijske perspektive-
funkcionalizam, konfliktna teorija i simbolički interakcionizam, izravno su vezane za Durkheima,
Marxa i Webera.

Funkcionalizam
Funkcionalizam smatra da je društvo složen sustav, čiji različiti dijelovi zajednički nastoje stvoriti
stabilnost i solidarnost. Sociologija bi trebala istraživati međusobne odnose dijelova društva, jedni
prema drugima i prema društvu u cjelini. Proučavati funkciju neke društvene prakse ili institucije
znači analizirati doprinos koji te prakse ili institucije imaju u životu društva. Funkcionalisti su često
rabili analogiju organizma kako bi usporedili djelovanje društva sa životom organizma. Oni su tvrdili
da dijelovi društva rade zajednički , baš kao i različiti dijelovi ljudskoga tijela, za dobrobit društva u
cjelini. Funkcionalizam ističe značenje moralne sloge u održavanju poretka i društvene stabilnosti.
Moralni konsenzus postoji kada većina ljudi u društvu dijeli iste vrijednosti. Funkcionalisti smatraju
red i ravnotežu normalnim društvenim stanjem. Talcott Parsons i Robert Merton bili su najistaknutije
pristaše funkcionalizma. Najčešća kritika funkcionalizma jest tvrdnja da on neprimjetno ističe
čimbenike koji stvaraju socijalnu koheziju, na štetu onih čimbenika koji proizvode podjele i sukobe.
Funkcionalizam također pridaje manje značenje ulozi kreativne društvene akcije.

Konfliktne perspektive
Sociolozi koji se koriste konfliktnim teorijama ističu značenje struktura u društvu. Pristaše konfliktne
teorije ne prihvaćaju funkcionalističko isticanje konsenzusa. Ističu važnost podjela u društvu.
Usmjereni su na teme kao što su moć, nejednakost i borba. Predstavnici konfliktne teorije istražuju
napetosti između dominantnih i privilegiranih društvenih skupina te pokušavaju razumjeti odnose
kojima se ustanovljava i obnavlja nadzor. Ralf Dahrendorf u djelu Klasa i klasni sukob u industrijskom
društvu ističe da funkcionalisti razmatraju samo jedan dio društva. Prema Dahrendorfu, sukob
nastaje zbog različitih interesa pojedinaca i skupina.

Perspektive društvenih akcija

Teorije društvene akcije pridaju veću pozornost na akciji i interakciji članova društva pri oblikovanju
tih struktura. Pri tome se uloga sociologije vidi u shvaćanju značenja društvene akcije i interakcije, a
ne u objašnjavanju sila koje su izvan ljudi i koje utječu na ljude da djeluju onako kako djeluju. Webera
često ističu kao najranijeg predstavnika perspektive društvenih akcije jer je priznavao postojanje
društvenih struktura poput klasa, stranaka, društvenih skupina i drugih, on je smatrao da se te
strukture stvaraju društvenom akcijom pojedinca. No, Weber je samo posredno utjecao na simbolički
interakcionizam.
Simbolički inerakcionizam
Simbolički interakcionizam bavi se jezikom i značenjima. Mead je tvrdio kako jezik omogućuje da
postanemo samosvjesna bića, svjesni svoje osobnosti, sposobni sebe promatrati izvana, onako kako
nas vide drugi. Ključni element u tom procesu je simbol. Simbol je nešto što stoji umjesto nečega
drugoga. Neverbalne geste ili oblici komunikacije također su simboli. Simbolički interakcionizam
usmjerava našu pozornost na pojedinosti međusobne interakcije i način na koji se one rabe pri
osmišljavanju onoga što nam drugi govore ili onoga što rade.
Poglavlje 2
Kultura i društvo
Društvo je sustav uzajamnih odnosa koji povezuje pojedince. Velika Britanija i SAD su u tom smislu
društva. Svim je društvima zajedničko da su njihovi članovi organizirani s pomoću strukturiranih
društvenih odnosa u skladu s njima jedinstvenom kulturom. Nema kulture bez društva. Isto tako
nema društva bez kulture. Kulturne razlike među ljudima povezane su s različitim vrstama društava.
Kultura i društvo su bitno povezani.

Pojam kulture
Kultura nekoga društva obuhvaća nevidljive aspekte, uvjerenja, ideje i vrijednosti koji tvore njezin
sadržaj i vidljive aspekte, objekte, simbole i tehnologije koji predstavljaju taj sadržaj.

Vrijednosti i norme
Za sve su kulture bitne ideje kojima se definira što je važno, vrijedno i poželjno. Te apstraktne ideje ili
vrijednosti daju značenje i usmjeravaju ljude u interakciji s društvom. Monogamija, vjernost jednom
spolnom partneru, jedan je od najistaknutijih primjera vrijednosti zapadnih društva. Norme su pravila
ponašanja koja izražavaju ili utjelovljuju kulturne vrijednosti. Vrijednosti i norme zajednički određuju
ponašanje u pojedinoj kulturi. Vrijednosti i norme bitno se razlikuju u pojedinim kulturama. Neke
kulture vrlo cijene individualizam, a druge više ističu zajedničke potrebe.

 Promjene kulturnih vrijednosti i normi

Kulturne vrijednosti i norme mijenjaju se tijekom vremena. Vrijednosti kojima se upravljaju naše
intimne veze evoluirale su postupno i prirodno tijekom mnogo godina. Kulturne su norme i
vrijednosti duboko ukorijenjene. Svakodnevno ponašanje i mnoge naše navike utemeljeni su na
kulturnim normama. Pokreti, geste i tjelesno izražavanje pod jakim su utjecajem kulturnih čimbenika.
Jasan primjer za to jesu kulturne razlike u izražavanju smijeha, posebno u javnosti.

Kulturna raznolikost
Kulture se ne razlikuju samo po uvjerenjima. Golema je također raznolikost ponašanja i običaja.
Prihvatljivi oblici ponašanja razlikuju se od kulture do kulture i često se znatno suprotstavljaju onomu
što zapadna društva obično smatraju normalnim( npr. Židovi ne jedu svinjetinu, a Hindusi jedu). Mala
društva, poput ranih lovačko- sakupljačkih zajednica obično su kulturno jednolika ili monokulturna.
Neka moderna društva ostala su prilično monokulturna i ističu se visokom razinom kulturne
homogenosti. Industrijalizirana društva postaju većinom sve raznovrsnija ili multikulturna. Ropstvo,
kolonijalizam , rat, migracije prouzročili su da se populacije raspršuju i nastanjuju u novim područjima
te nastaju populacije sastavljene od brojnih skupina s različitom kulturom. Supkulture se ne odnose
na etničke ili jezične skupine u većim društvima. Supkulture mogu biti vrlo različite i mogu
podrazumijevati supkulturu prirodnjaka, poklonika hip-hopa ili navijača nogometnih klubova. Neki se
ljudi potpuno identificiraju s posebnom supkulturom. Kulture su važne u reprodukciji društvenih
vrijednosti i normi, ali također nude brojne mogućnosti za kreativnost i promjenu. Društveni pokreti i
skupine ljudi koji dijele zajednički način života snažni su pokretači promjena u društvima.

Etnocentrizam
Svaka kultura ima vlastiti uzorak ponašanja, koji se ljudima s drukčijim podrijetlom čini stranim.
Kulture je, izvana gledano, teško razumjeti. Ključna je pretpostavka sociologije da kulturu treba
proučavati unutar njezina značenja i vrijednosti. Tu ideju zovemo kulturnim relativizmom. Sociolozi
pokušavaju izbjegavati etnocentrizam, odnosno praksu da se druge kulture prosuđuju na temelju
usporedbe s vlastitom kulturom. Primjena kulturnog relativizma, odnosno suzdržavanje od vlastitih
duboko ukorijenjenih kulturnih vjerovanja, te proučavanje situacije u skladu sa standardima druge
kulture, često su povezani s neizvjesnošću i izazovima.

Socijalizacija
Kultura se odnosi na naučene, a ne na biološki naslijeđene aspekte društvenog života. Proces kojim
djeca i ostali novi članovi društva uče o načinu života u svojem društvu zove se socijalizacija.
Socijalizacija je glavni put transmisije kulture tijekom vremena i između generacija. Socijalizacija je
također proces kojim bespomoćno dijete postupno postaje samosvjesna osoba sa znanjem, sposobna
za život u kulturi u kojoj je rođena. Socijalizacija nije kulturno programiranje kojim dijete pasivno
apsorbira utjecaje s kojima dolazi u dodir. Socijalizacijom se povezuju različite generacije. Sociolozi
često govore o dvije velike faze socijalizacije koje uključuju brojne i različite agense. Ti agensi
socijalizacije su skupine i društveni konteksti u kojima se zbivaju važni procesi. Primarna socijalizacija
pojavljuje se u ranome i kasnome djetinjstvu i najintenzivnije je razdoblje kulturnog učenja. To je
vrijeme kada djeca uče temelje ponašanja. Sekundarna socijalizacija se zbiva u kasnome djetinjstvu i
traje do zrelosti. Škola, skupine vršnjaka, organizacije, mediji i radna mjesta za pojedinca postaju
socijalizacijske sile. Društvene interakcije pomažu ljudima da nauče vrijednosti, norme i uvjerenja koji
oblikuju njihovu kulturu.

Društvene uloge
Tijekom socijalizacije pojedinci uče o društvenim ulogama- socijalno definiranim očekivanjima koje
osoba slijedi na nekom društvenom položaju. Neki sociolozi, posebno pristaše funkcionalizma,
smatraju socijalne uloge čvrstim i relativno nepromjenjivim dijelovima kulture nekog društva.
Smatraju ih socijalnim činjenicama. Društvene uloge ne uključuju pregovaranje niti kreativnost, nego
podrazumijevaju ograničavanje i usmjeravanje pojedinačnog ponašanja. Socijalizacijom, pojedinci
internaliziraju društvene uloge i uče kako ih izvoditi. Socijalizacija je proces kojim ljudi potvrđuju svoj
subjektivitet; oni nisu pasivni predmeti koji čekaju da budu instruirani i programirani. Pojedinci
počinju razumijevati i stjecati društvene uloge trajnim procesom društvene interakcije.
Identitet
Socijalizacija je izvor naše individualnosti i slobode. Tijekom socijalizacije svatko od nas razvija osobni
osjećaj identiteta i sposobnost za neovisno mišljenje i djelovanje. Pojam identiteta u sociologiji ima
brojna obilježja i možemo mu pristupiti na različite načine. Identitet se odnosi na razumijevanje koje
ljudi imaju o tome tko su i što im je važno. Neki najvažniji izvori identiteta, uključuju rod, spolnu
orijentaciju, nacionalnost, etničku i socijalno- klasnu pripadnost. Sociolozi često govore o dvije vrste
identiteta: društveni i osobni identitet. Društveni identitet odnosi se na obilježja koja drugi pripisuju
pojedincu. Mnogostruki društveni identiteti izražavaju brojne dimenzije ljudskih života. Društveni
identiteti uključuju kolektivnu dimenziju. Oni označavaju kako su pojedinci isti kao i drugi. Zajednički
identiteti koje definira skup zajedničkih ciljeva, mogu stvoriti bitan temelj socijalnim pokretima.
Osobni identitet odnosi se na proces samorazvoja kojim oblikujemo jedinstven pojam samih sebe i
naših odnosa prema svijetu koji nas okružuje. Pojam osobnog identiteta često se poziva na djelo
simboličkih interakcionista. Interakcija pojedinca i društva pomaže uspostaviti veze između osobnog i
javnog svijeta. Kao samosvjesna bića, sposobni smo stalno stvarati i ponovno obnavljati vlastite
identitete.

Vrste društva
Kulturna obilježja bitno su povezana s općenitim uzorkom društvenog razvoja. Razvoj pisma je
uzročnik koji je jako utjecao na oblik ljudskog društva. Kako bismo razumjeli vrste društva koje su
postojale prije moderne industrijalizacije, pozvat ćemo se na povijest i upotrijebiti sociološku maštu

 Lovci i sakupljači
Ljudi su živjeli u lovačkim i sakupljačkim društvima. Lovci i sakupljači živjeli su od lova, ribolova i
sakupljanja jestivih biljaka koje su rasle u divljinama. U većini sakupljačkih i lovačkih skupina ne
postoje izrazite nejednakosti. Lovci i sakupljači ne pokazuju zanimanje za materijalno bogatstvo.
Njihove glavne preokupacije obično su religijske vrijednosti i ritualne aktivnosti. Razlike u statusu i
društvenome položaju ograničene su na dob i spol( muž lovac, žena sakupljač i majka). Muškarci
obično zauzimaju javne i obredne položaje.

 Pastirska i poljoprivredna društva

Pastirska društva su se uglavnom oslanjala na uzgoj životinja, a poljoprivredna na uzgoj biljaka.
Mnoga su društva imala miješanu, i stočarsku i poljoprivrednu ekonomiju. Ta društva nalazimo u
područjima s gustim pašnjacima. Pastirska društva se obično sele iz jednog područja u drugo. Zbog
nomadskih običaja i navika, ljudi u pastirskim društvima obično ne akumuliraju mnogo materijalnih
dobara.

 Neindustrijske ili tradicionalne civilizacije

Ta su se društva temeljila na razvoju gradova, pokazivala su izrazite nejednakosti u bogatstvu i moći,
a njima su vladali kraljevi i carevi budući da su rabila pismo , a znanost i umjetnost su cvjetale, ta
društva često nazivamo civilizacijama. Prve su se civilizacije razvile na Srednjem istoku. Tradicionalne
civilizacije su također bile carstva.
  Moderni svijet: industrijska društva
Industrijalizacija se odnosi na pojavu strojne proizvodnje, utemeljene na upotrebi neživih izvora
energije. Industrijska društva posve su različita od svih prijašnjih vrsta društvenog poretka, a njihov je
razvoj ostavio posljedice koje daleko nadilaze njihovo europsko podrijetlo. Glavno obilježje
industrijskih društva danas je činjenica da velika većina ljudi radi u tvornicama, uredima ili
trgovinama. Više od 90% ljudi živi u gradovima i u kojima su najveće mogućnosti zapošljavanja. Velike
organizacije, poput poslovnih korporacija, počele su utjecati na živote gotovo svih ljudi. S
industrijalizacijom, prijevoz i komunikacije postali su brži, a to je više integriralo nacionalnu zajednicu.
Industrijska su društva bile i prve nacionalne države u povijesti. Nacionalne države su političke
zajednice odijeljene od drugih jasnim granicama, a ne nejasnim pograničnim područjima koja su
nekad odvajala tradicionalne države.

Globalni razvoj
Premda su gotovo sve kolonije danas neovisne, kolonijalizam je odredio oblik socijalne karte svijeta
kakvu danas poznajemo. Društva prvog tip, uključujući SAD, postala su industrijalizirana. Društva
druge kategorije uglavnom su ostvarila bitno niži industrijski razvoj pa o njima često govorimo kao o
nerazvijenim društvima ili zemljama u razvoju. Riječ je o društvima u Kini, većini afričkih zemalja i
zemljama Južne Amerike.

 Prvi, Drugi i Treći svijet

Često se za navedene zemlje koristi naziv Treći svijet. Taj pojam u početku je bio dio kategorizacije
triju vrsta društva ranog 20. St. Zemlje Prvog svijeta su industrijalizirane zemlje Europe, SAD-a, Azije,
Australije i Japana. Sva društva Prvog svijeta imaju višestranački, parlamentarni sustav vlasti. Zemlje
Drugog svijeta obuhvaćale su komunistička društva bivšeg SSSR-a i Istočne Europe. Društva Drugog
svijeta bile su zemlje centralistički planirane ekonomije te su bile jednostranačke zemlje ;
komunistička partija dominirala je političkim i ekonomskim sustavom.

 Zemlje u razvoju
Mnoga društva u razvoju nalaze se u Aziji, Africi u područjima koja su u prošlosti bila pod
kolonijalnom upravom. Neka su kolonijalna područja, poput Haitija, koji je postao prva autonomna
crnačka republika, rano stekla neovisnost. Većinom su zemlje u razvoju postale neovisne nakon
Drugog svjetskog rata. Zemlje u razvoju bitno se razlikuju od ranih tradicionalnih zajednica. Njihovi
politički sustavi stvoreni su prema uzoru na zapadna društva- one su nacionalne države. Poljoprivreda
je i dalje glavna ekonomska aktivnost , no proizvodi se prodaju na svjetskom tržištu.

 Novoindustrijalizirane zemlje
Neke zemlje koje su slabo razvijene zaostaju za Zapadom, a neki se njihovi dijelovi industrijaliziraju i
doživljavaju znatan ekonomski rast. Te se zemlje nazivaju novoindustrijalizirane zemlje, a među njima
su Brazil i Meksiko te Singapur i Tajvan. Izvoz proizvoda, osobito u razvijene zemlje pridonio je brzom
ekonomskom rastu azijskih zemalja čija se gospodarstva nazivaju tigrovima.
Društvene promjene
Način života i društvene institucije karakteristične za moderan svijet bitno se razlikuju čak i od onih iz
nedavne prošlosti. Društvenu je promjenu teško objasniti, zato što se u nekom smislu sve mijenja, sve
što je u vremenu. Uočiti značajne promjene znači pokazati koliko se promijenila osnovna struktura
nekog predmeta ili situacija tijekom određenog vremena.

Utjecaji na društvene promjene

Možemo identificirati 3 glavna čimbenika koji stalno utječu na društvene promjene: okoliš, politička
organizacija i kulturni čimbenici.

 Fizički okoliš
Okoliš često utječe na organizaciju društva i to je najjasnije ondje gdje vladaju ekstremni prirodni
uvjeti. Rane civilizacije većinom su nastale u područjima s bogatom zemljom pogodnom za
poljoprivredu.

 Politička organizacija
Drugi čimbenik koji snažno utječe na društvene promjene je tip političke organizacije. U lovačkim i
sakupljačkim društvima taj je utjecaj minimalan, a u ostalim društvima postojanje izrazitih političara-
poglavica, feudalaca, kraljeva i vlada snažno utječe na razvoj društva. Vojna moć je imala temeljnu
važnost u uspostavi većine tradicionalnih država.

 Kulturni čimbenici
Na društvene promjene utječu kulturni čimbenici. Koji uključuju djelovanje religije, komunikacijskih
sustava i vođa. Religija može biti ili konzervativna ili inovativna snaga u društvenom životu. Osobito
važan kulturni utjecaj na karakter i brzinu promjene jest priroda komunikacijskih sustava.
Poglavlje 3
Svijet u promjeni
Sociolozi rabe pojam globalizacije kako bi govorili o procesima koji učvršćuju svjetske društvene
odnose i međuovisnosti. Globalizacija je promjena svijeta i načina na koji mi gledamo svijet.
Prihvaćanjem globalnog pogleda postajemo svjesniji svojih veza s ljudima u drugim društvima.
Globalizacija je također skup nepredvidivih procesa, teško ju je nadzirati, pa zato nastaju i novi rizici
koji nas se svih tiču.

Dimenzije globalizacije
Globalizacija se često prikazuje isključivo kao ekonomska pojava. Globalizacija je nastala spojem
političkih, društvenih, kulturnih i ekonomskih čimbenika. Potaknuo ju je prije svega razvoj
informacijskih i komunikacijskih tehnologija koje su ubrzale i proširile veze među ljudima u cijelom
svijetu. Jedinstven primjer je Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj kada su globalne televizije
omogućile da utakmice gledaju 2 milijarde ljudi u cijelom svijetu.

Čimbenici koji pridonose globalizaciji

Eksploziju globalnih komunikacija omogućio je važan napredak u tehnologiji i infrastrukturi svjetskih
telekomunikacija. Utjecaj komunikacijskih sredstava je golem. U zemljama s visokorazvijenom
telekomunikacijskom infrastrukturom kuće uredi danas imaju višestruke veze s vanjskim svijetom.
Internet se pojavio kao dosad najbrže sredstvo komunikacije. Integracija svjetske ekonomije također
potiče globalizaciju. Pojavljivanje ekonomije znanja povezuje se sa širokom bazom potrošača koji su
tehnološki pismeni i u svoj svakodnevni život žudno uklapaju proizvode napretka u računalstvu,
zabavi i telekomunikacijama.

Uzroci rastuće globalizacije

Političke promjene
Pokretačka snaga suvremene globalizacije nalazi se u nizu utjecaja. Jedan od najvažnijih je propast
sovjetskog komunizma u nizu dramatičnih revolucija. Propast komunizma ubrzala je procese
globalizacije, ali i samu tu propast treba smatrati posljedicom globalizacije. Drugi važan čimbenik koji
ubrzava globalizaciju jest rast međunarodnih i regionalnih mehanizma vlasti. Ujedinjeni narodi i
Europska unija najbolji su primjeri međunarodnih organizacija koje spajaju nacionalne države u
zajedničkom političkom forumu. Globalizaciju potiču međuvladine organizacije i međunarodne
nevladine organizacije. Međuvladina organizacija je tijelo koje su ustanovile države koje u njemu
sudjeluju i koje su mu predale odgovornost za upravljanje određenim područjem djelatnosti ili nadzor
nad njim, a ta je odgovornost po svojim razmjerima transnacionalna.
Transnacionalne korporacije
Među mnogim čimbenicima koji potiču globalizaciju osobito je važna uloga transnacionalnih
korporacija. To su zapravo kompanije koje proizvode dobra ili usluge u više od jedne zemlje. To mogu
biti relativno male tvrtke s jednom ili dvije tvornice izvan zemlje u kojoj imaju sjedište ili pak divovska
međunarodna poduzeća čije poslovanje obuhvaća cijeli svijet. Neke od najvećih transnacionalnih
tvrtki su Coca- Cola, Palmolive i Mitsubishi. Transnacionalne korporacije u srcu su ekonomske
globalizacije. Transnacionalne kompanije su postale globalna pojava nakon Drugog svjetskog rata.
Elektronička ekonomija je drugi čimbenik koji potiče ekonomsku globalizaciju. Banke, korporacije,
direktori fondova i pojedinačni investitori mogu dislocirati kapital klikom miša na PC-ju. Transferi
velikih količina kapitala mogu destabilizirati ekonomije, izazivajući međunarodne financijske krize.

Rasprava o globalizaciji
Kao nepredvidiv i turbulentan proces, globalizaciju njezini promatrači vide i shvaćaju vrlo različito.
David Helg i njegovi kolege proučili su ove rasprave i podijelili njihove sudionike u tri škole mišljenja.
To su skeptici, hiperglobalisti i transformacionalisti.

 Skeptici
Skeptici u sporu o globalizaciji misle da sadašnja ekonomska međuovisnost nije nešto dosad
neviđeno. Oni smatraju da se moderna globalizacija razlikuje od prošle samo po intenzitetu odnosa
između naroda. Skeptici smatraju da današnja svjetska ekonomija nije dovoljno integrirana da bi
predstavljala istinski globaliziranu ekonomiju. Mnogi skeptici se usredotočuju na procese
regionalizacije unutar svjetske ekonomije. Za njih porast regionalizacije dokazuje da svjetska
ekonomija postaje manje, a ne više integrirana. Skeptici ne prihvaćaju stajalište pojedinih skupina,
npr. hiperglobalista da globalizacija fundamentalno slabi ulogu nacionalnih vlada te stvara svjetski
poredak u kojem su one manje važne. Prema skepticima nacionalne vlade i dalje su ključne zbog
svoje uloge u regulaciji i koordinaciji ekonomske aktivnosti.

 Hiperglobalisti
Hiperglobalisti tvrde da je globalizacija vrlo stvarna pojava čije se posljedice mogu uočiti svugdje.
Globalizacija se shvaća kao proces koji je ravnodušan prema nacionalnim granicama. Ona stvara novi
globalni poredak, nošen snažnim tokovima prekogranične trgovine i proizvodnje. Neki hiperglobalisti
misle da je moć nacionalnih vlada ugrožena i odozgo- od novih regionalnih i međunarodnih
institucija, poput Europske unije i drugih.

 Transformacionalisti
Transformacionalisti globalizaciju smatraju središnjim silom koja potiče mnogobrojne promjene koje
trenutačno oblikuju moderna društva. Globalni se poredak mijenja, ali mnoge od starih struktura i
dalje opstaju. Transformacionalisti tvrde da trenutačna razina globalizacije slama utvrđene granice
između unutarnjeg i vanjskog, međunarodnog i domaćeg. Transformacionalisti smatraju globalizaciju
dinamičnim i otvorenim procesom, koji je podložan utjecaju i promjeni. On se razvija na
kontradiktoran način, obuhvaća nastojanja. Globalizacija nije jednosmjeran proces, nego dvosmjeran
protok slika, informacija i utjecaja. Države ne gube suverenitet nego se restrukturiraju u odgovoru na
nove oblike ekonomske i društvene organizacije koji u osnovi nisu teritorijalni. Najtočnije stajalište je
stajalište transformacionalista.

Utjecaj globalizacije na svakodnevni život

Globalizacija je ovdašnja pojava koja zahvaća intimne i osobne živote na mnogo različitih načina.
Osobni životi su bili promijenjeni kad su sile globalizacije ušle u lokalni kontekst u naše domove i
zajednice preko impersonalnih izvora- kakvi su mediji, Internet i popularna kultura- baš kao i osobnim
kontaktima s ljudima iz drugih zemalja i kultura. Globalizacija iz temelja mijenja narav svakodnevnih
iskustava. Način na koji mislimo o sebi i svojoj povezanosti s drugim ljudima globalizacijom je duboko
promijenjen.

Uspon individualizma
U suvremeno doba pojedinci imaju mnogo više mogućnosti oblikovati vlastiti život nego je to bilo
nekad. U prošlosti su tradicija i običaji snažno utjecali na način življenja. U prošlim vremenima osobni
se identitet oblikovao unutar zajednice u kojoj je pojedinac bio rođen. U uvjetima globalizacije smo s
kretanjem prema novom individualizmu u kojem ljudi trebaju aktivno sami sebe konstruirati i trebaju
konstruirati vlastiti identitet. Društveni kodovi su prije određivali ljudski izbor i aktivnosti znatno su
oslabljeni. Tradicionalni okviri identiteta se rastvaraju, a javljaju se novi uzorci. Globalizacija prisiljava
ljude da žive otvorenije i prilagodljivo.

Obrasci rada
Rad je u središtu života mnogih ljudi i kao svakodnevna djelatnost i kao veći životni cilj. Globalizacija
je izazvala duboke promjene u radu. Novi obrasci međunarodne trgovine i kretanje prema ekonomiji
znanja znatno su utjecali na utvrđene obrasce zapošljavanja. Globalna trgovina i novi oblici
tehnologije snažno su utjecali na tradicionalne proizvodne zajednice, gdje su industrijski radnici ostali
bez posla i bez vještina koje su bile potrebne da bi se ušlo u novu ekonomiju utemeljenu na znanju.
Standardni obrasci punog zaposlenja mijenjaju se i prilagođavaju situaciji. Proširene profesionalne i
obrazovne mogućnosti navele su mnoge žene da odgode brak i djecu na nekoliko godina, nakon što
počnu stvarati karijeru. Ovi su pomaci zahtijevali značajne prilagodbe unutar obitelji.

Popularna kultura
Kulturni utjecaj globalizacije privukao je mnogo pozornosti. Trgovina, nove informacijske tehnologije,
internacionalni mediji i globalna migracija pridonijeli su slobodnom kretanju kulture preko
nacionalnih granica. Drugi su, povezali procese globalizacije s rastućom diferencijacijom kulturnih
tradicija i oblika. Oni tvrde da globalno društvo nije kulturno homogeno, nego ga karakterizira velika
raznovrsnost kultura koje postoje jedna uz drugu. Utvrđeni identiteti i načini života utemeljeni u
lokalnim zajednicama i kulturama ustupaju mjesto novim oblicima hibridnog identiteta sastavljenog
od elemenata koji potječu iz suprotnih kulturnih izvora.
Globalizacija i rizik
Posljedice globalizacije su dalekosežne i tiču se doslovce svih razina društva. Budući da je globalizacija
otvoren i u sebi kontradiktoran proces, ona ima posljedice koje je teško predvidjeti. Drugi način
razmišljanja o ovoj dinamici jest s pomoću rizika. Za razliku od rizika iz prošlosti, koji su imali utvrđene
uzroke i poznate učinke, današnjim rizicima ne znaju podrijetlo ni posljedice.

Širenje proizvedenog rizika

Današnji rizici su kvalitativno različit od onih iz prijašnjih vremena. Sve donedavno ljudska su društva
ugrožavali vanjski rizici- opasnosti poput suše , potresa, gladi i oluja. Danas smo sve više suočeni s
različitim tipovima proizvedenog rizika- rizika koji su stvoreni utjecajem našeg znanja i tehnologije na
prirodan svijet.

 Ekološki rizici
Jedan od najjasnijih primjera proizvedenih rizika jesu prijetnje okolišu. Zbog sve bržeg industrijskog i
tehnološkog razvoja čovjek je sve više utjecao na prirodu. Malo toga u prirodi čovjek nije dotaknuo-
urbanizacija, industrijska proizvodnja i onečišćenje, nuklearni programi- samo su neki od načina na
koje su ljudi utjecali na okoliš. Kolektivni ishod tih procesa bilo je stvaranje proširenog ekološkog
uništenja čiji točan uzrok nije moguće odrediti i čije je posljedice isto tako teško predvidjeti. Budući
da ekološki rizici nisu jasni po podrijetlu, ne zna se kako se protiv njih boriti, ni tko bi na sebe trebao
preuzeti odgovornost za njihovo sprječavanje.

 Zdravstveni rizici
U proteklom desetljeću opasnosti za ljudsko zdravlje od proizvodnje privukle su veliku pozornost.
Postoje mnogi primjeri proizvedenog rizika povezani s hranom. Moderne poljoprivredne tehnike i
proizvodnja hrane pod snažnim su utjecajem napretka znanosti i tehnologije. Pojedinci smatraju da
takve poljoprivredne tehnike smanjuju kakvoću hrane i mogu imati neželjene posljedice na ljude.
Posljednjih su godina osobito dvije kontroverze zabrinule javnost za sigurnost hrane i zbog
proizvedenog rizika: to su rasprava o genetički preinačenoj hrani i o kravljem ludilu. Količina
nepoznatih čimbenika zakomplicirala je zadaću i dovela u pitanje bilo kakvu preciznu analizu rizika.

Globalno društvo rizika

Globalno zatopljenje, kravlje ludilo, rasprava o genetički preinačenoj hrani i drugim proizvedenim
rizicima suočili su ljude s novim izborima i izazovima u svakodnevnom životu. Pojedinci, države i
transnacionalne organizacije moraju svladati rizike tijekom donošenja odluka o tome kakvim životom
treba živjeti. Njemački sociolog Ulrich Beck, koji je opširno pisao o riziku i globalizaciji, smatra da ovi
rizici pridonose stvaranju globalnog društva rizika. Društvo rizika nije ograničeno samo na ekološke i
zdravstvene rizike; ono uključuje niz međupovezanih promjena u suvremenom društvenom životu.
Prema Becku, važan aspekt rizika jest taj da opasnosti nisu prostorno, vremenski ni društveno
ograničene. Današnji rizici zahvaćaju cijele zemlje i sve društvene klase; oni imaju globalne, a ne
osobne posljedice. Mnogi oblici proizvedenog rizika, poput onih koji se tiču zdravlja i okoliša, prelaze
nacionalne granice.
Globalizacija i nejednakost
Beck i drugi istraživači skrenuli su pozornost na rizik kao jedan od glavnih proizvoda globalizacije i
tehnološkog napretka. Novi oblici rizika predstavljaju kompleksan izazov i za pojedince i za cijela
društva. Globalizacija se razvija nejednoliko. Njezin se utjecaj doživljava različito. Uz narastajuće
ekološke probleme, širenje nejednakosti unutar društva i među njima jedan je od najozbiljnijih
izazova s kojim je svijet suočen na početku 21. Stoljeća.

Nejednakost i globalne podjele

Velika većina svjetskog bogatstva koncentrirana je u industrijaliziranim ili razvijenim zemljama svijeta,
dok narodi nerazvijenog svijeta trpe siromaštvo i prenapučenost. Nerazmjer između razvijenog i
nerazvijenog svijeta trajno se širio i danas je širi nego ikad prije. Ove su suprotstavljene tendencije
prouzročile očitu divergenciju najbogatijih i najsiromašnijih zemalja. Čini se da globalizacija pogoršava
ove trendove jer još više koncentrira dohodak, bogatstvo i resurse u malom broju zemalja. Slobodnu
trgovinu mnogi smatraju ključem ekonomskog razvoja i presudnom za prevladavanje siromaštva. I
dok su industrijalizirane ekonomije u stanju izvozit proizvode u cijeli svijet, tvrdi se da će zemlje u
razvoju također imati koristi od pristupa svjetskim tržištima.
Poglavlje 5
Rod i spolnost
Rodne razlike
Sociolozi se koriste nazivom SPOL kako bi govorili o anatomskim i fiziološkim razlikama koje određuju
muška i ženska tijela. Rod se tiče psihičkih, kulturoloških i društvenih razlika između muškarca i žena.
Rod je povezan s društveno konstruiranim pojmovima muškosti i ženskosti; on nije nužno izravni
proizvod pojedinčeva biološkog spola. Razlika između spola i roda je temeljna, jer mnoge razlike
između muškaraca i žene nisu biološke po podrijetlu.

Rod i biologija: prirodne razlike

Neki autori smatraju da su aspekti ljudske biologije koji sežu od hormona do kromosoma i od veličine
mozga do genetike odgovorni za urođene razlike u ponašanju muškaraca i žene. Neki tvrde da su
prirodni čimbenici odgovorni za nejednakosti među spolovima koje karakteriziraju većinu društva.
Teorije prirodnih razlika često se temelje na podacima o životinjskom ponašanju, upozoravaju
kritičari, a ne na antropološkim ili povijesnim dokazima o ljudskom ponašanju koji otkrivaju varijacije
u prostoru i vremenu. Teorije koje ističu da se pojedinci prilagođavaju urođenim predispozicijama
zanemaruju vitalnu ulogu društvenih interakcija u oblikovanju ljudskog ponašanja.

Rodna socijalizacija
Drugi način da se objasni podrijetlo rodnih razlika jest proučavanje rodne socijalizacije tj. rodne
uloge nastoje se objasniti uz pomoć društvenih pokretača kakvi su obitelj i mediji. Takav pristup
razlikuje biološki spol i društveni rod. Rodne razlike nisu biološki određene, one su proizvod
određene kulture. Rodne nejednakosti su posljedica socijalizacije muškaraca i žena za različite
društvene uloge. Teorije rodne socijalizacije prihvaćaju funkcionalisti koji smatraju da dječaci i
djevojčice uče spolne uloge te ženske i muške identitete, ženskost i muškost koji ih prate. Oni u ovom
procesu su vođeni negativnim i pozitivnim sankcijama, društveno primjerenim silama koje nagrađuju
ili koče ponašanje. Ove pozitivne i negativne sankcije pomažu u učenju i prilagodbi očekivanim
spolnim ulogama. Ako je devijantan smatra se da je uzrok te pojave neadekvatna ili iregularna
socijalizacija. Mnogi autori tvrde da socijalizacija rodova nije po sebi proces koji se ostvaruje bez
teškoća. Teorije socijalizacije zanemaruju sposobnost pojedinca da odbace ili modificiraju društvena
očekivanja povezana sa spolnim ulogama. Ljudi aktivno stvaraju i modificiraju uloge. Mnoge su
studije pokazale da u određenom stupnju rodni identiteti jesu posljedica društvenih utjecaja. Jasno je
da je rodna socijalizacija vrlo snažna i njezino dovođenje u pitanje može biti uznemirujuće.

Društvena konstrukcija roda i spola

Sve više sociologa kritizira teorije o socijalizaciji i rodnim ulogama. Umjesto da smatraju da je spol
biološki determiniran , a rod kulturno naučen, oni tvrde da trebamo i spol i rod smatrati društveno
konstruiranim proizvodima. Nije samo rod čisti društveni proizvod kojem nedostaje čvrsta bit nego je
i samo ljudsko tijelo podređeno društvenim silama koje ga oblikuju i mijenjaju na razne načine.
Tehnologija zamagljuje granice naših fizičkih tijela. Teoretičari koji vjeruju u društvenu konstrukciju
spola i roda odbacuju sav biološki temelj rodnih razlika. Rodni identiteti se pojavljuju u odnosu prema
opaženim spolnim razlikama u društvu i pomažu oblikovati te razlike. Rodni identiteti i spolne razlike
neodvojivo su povezani unutar individualnog ljudskog tijela.

Shvaćanja rodne nejednakosti

Rod je društveno stvoren pojam koji obuhvaća različite društvene uloge i identitete muškaraca i žene.
Rodne su razlike rijetko neutralne u gotovo svim društvima rod je važan oblik društvene stratifikacije.
Rod je kritičan čimbenik u strukturiranju prilika i životnih mogućnosti koje stoje na raspolaganju
pojedincima i skupinama i snažno utječe na uloge koje oni imaju unutar društvenih institucija. Zbog
prevladavajuće spolne podjele rada, muškarci i žene nemaju jednak položaj u pogledu moći, ugleda i
bogatstva. Rodne su razlike i dalje temelj društvenih nejednakosti. Proučavanje i objašnjavanje rodne
nejednakosti stoga je postalo središnjom brigom sociologa.

Funkcionalistički pristup
Funkcionalistički pristup vidi društvo kao sustav međupovezanih dijelova. Funkcionalistički i
funkcionalizmom inspirirani pristupi rodu pokušavaju pokazati da rodne razlike pridonose društvenoj
stabilnosti i integraciji. Talcott Parsons, bavio se ulogom obitelji u industrijskim društvima. Osobito ga
je zanimala socijalizacija djece i vjerovao je da su stabilne, brižne obitelji ključ uspješne socijalizacije.
Obitelj je najdjelotvornija kad postoji jasna spolna podjela rada. Drugo funkcionalističko shvaćanje o
djeci dao je John Bowlby koji je tvrdio da je majka presudna za primarnu socijalizaciju djece. Bowlby
je tvrdio da se dobrobit i mentalno zdravlje djeteta najbolje osiguravaju bliskim, osobnim i trajnim
odnosom s majkom.

Feministički pristupi
Feministički pokret bio je izvorište brojnih teorija, koje pokušavaju objasniti rodne nejednakosti i
naznačiti planove za nadilaženje nejednakosti. Feminističke teorije o rodnim nejednakostima znatno
se međusobno razlikuju. Konkurentne feminističke škole pokušavale su objasniti rodne nejednakosti
nizom duboko usađenih društvenih procesa, poput seksizma, patrijarhata i kapitalizma. Utemeljena
su tri feministička pristupa- liberalni, radikalni i crni feminizam.

 Liberalni feminizam
Liberalni feminizam traži objašnjenje rodnih nejednakosti u društvenim i kulturnim gledištima. One
skreću pozornost na mnoge odvojene čimbenike koji pridonose nejednakostima između muškaraca i
žene. Liberalne feministkinje su zabrinute zbog seksizma i diskriminacije žena na poslu. One
pokušavaju usmjeriti svoju energiju na uspostavu i zaštitu jednakih mogućnosti za žene. Liberalne
feministice aktivno podupiru napredak unutar prava. One tvrde da je pravno jednakosti važno za
prevladavanje diskriminacije žena. Radikalne feministice optužuju liberalne kolegice da ohrabruju
žene da prihvate nejednako društvo i njegov natjecateljski karakter.

 Radikalni feminizam
U središtu radikalnog feminizma je mišljenje da su muškarci odgovorni za eksploataciju žena i da od
nje imaju koristi. Analiza patrijarhata – sustavne dominacije muškaraca nad ženom središnja je
preokupacija ove grane feminizma. Radikalne feministice se često usmjeravaju na obitelj kao na
jedan od primarnih izvora potlačenosti žena u društvu. Radikalne feministice se razlikuju u svojim
interpretacijama temelja patrijarhata. Druge radikalne feministice upozoravaju na muško nasilje nad
ženama kao na središnju karakteristiku muške supremacije. Radikalne feministice misle da žene nije
moguće osloboditi spolnog tlačenja s pomoću reformi i postupnih promjena. Budući da je patrijarhat
sustavna pojava rodan se jednakost može postići zbacivanjem patrijarhalnog poretka. Radikalne
feministice tvrde da je patrijarhat postojao tijekom cijele povijesti i u svim kulturama.

 Crni feminizam
Nezadovoljstvo postojećim oblicima feminizma dovelo je pojave crnog feminizma, koji se usmjerava
na posebne probleme s kojima su suočene crne žene. One upozoravaju da su rane crne sufražetkinje
podupirale borbu za ženska prava, ali su shvatile da se pitanje rase ne može zanemariti; crne su žene
diskriminirane i na temelju rase i na temelju spola. Crne feministice stoga smatraju kako se ne može
očekivati da će bilo koja teorija rodne nejednakosti koja ne uzima u obzir rasizam moći primjereno
objasniti tlačenje crnih žena. Klasna pripadnost je još jedan čimbenik koji se ne smije zanemariti u
slučaju mnogih crnih žena. Crne feministice smatraju da je snaga crne feminističke teorije u njezinu
usmjeravanju na međuigru klasnih, rasnih i rodnih pitanja. Crne žene su višestruko ugrožene zbog
boje kože, spola i zbog klasnog položaja.

Ženskost, muškost i rodni odnosi

Većina ranih istraživanja roda bavila se gotovo isključivo ženama i koncepcijom ženskosti. Muškarci i
muškost se smatraju relativno jednostavnim i neproblematičnim. Sociolozi su bili sve više zaokupljeni
istraživanjem muškog tlačenja žena i njihove uloge u održavanju patrijarhata. Posljednjih se godina
sociolozi sve više zanimaju za položaj i iskustvo muškaraca unutar većeg poretka koji ih oblikuje.
Sociolozi pokušavaju shvatiti kako se konstruiraju muški identiteti i kakav utjecaj imaju društveno
određene uloge na ponašanje muškaraca

R. W. Connell: rodni poredak

R. W. Connell je iznio jedan od najpotpunijih prikaza rodova. Njegov je pristup bio osobito utjecajan u
sociologiji jer je spojio pojmove patrijarhata i muškosti u nadređenu teoriju rodnih odnosa. Muškosti
su kritični dio rodnog poretka i ne mogu se shvatiti odvojeno kao ni odvojeno od ženskosti koja ga
prate. Connell je zaokupljen načinom na koji društvena moć koju imaju muškarci stvara i održava
rodnu nejednakost. On ističe da empirijski dokazi o nejednakosti rodova nisu jednostavno hrpa
podataka, nego otkrivaju temelj organiziranog polja ljudske prakse i društvenih odnosa. Od
individualne do institucionalne razine razni tipovi muškosti i ženskosti su svi organizirani oko
središnje premise: dominacija muškaraca nad ženama. Connell iznosi tri razine društva koje su u
interakciji te tako stvaraju rodni poredak određenog društva- uzorke odnosa moći između muškosti i
ženskosti. Prema Connellu rad ,moć i kathexis (osobni odnosi) različiti su, ali istodobno međusobno
povezani dijelovi društva. Oni djeluju zajedno i mijenjaju se međusobnim odnosom. Rad se odnosi na
spolnu podjelu rada. Moć djeluje putem društvenih odnosa kakvi su autoritet, nasilje i ideologija u
institucijama, državi, vojsci i kućnom životu. Osobni odnosi se tiče dinamike u intimnim,
emocionalnim odnosima. Rodni odnosi strukturirani su na društvenoj razini u poseban rodni poredak.
Connell rabi pojam rodnog režima kako bi naznačio igru rodnih odnosa u manjim područjima, unutar
specifične institucije.

Rodna hijerarhija
Connell misli da postoje mnogi različiti izrazi muškosti i ženskosti. Connell rabi stilizirane idealne
tipove muškosti i ženskosti u svojoj hijerarhiji. Na vrhu je hijerarhije hegemonijska muškost, koja
dominira nad svim drugim tipovima muškosti i ženskosti u društvu. Hegemonijska se muškost odnosi
na koncepciju hegemonije, društvene dominacije određene skupine. Prema Connellu hegemonijska
muškost se ponajprije povezuje s heteroseksualnošću i brakom. Među podređenim muškostima
najvažnija je homoseksualna muškost. Homoseksualac se smatra suprotnošću od pravog muškarca te
se ne uklapa u hegemonijski muški ideal. Homoseksualna muškost je stigmatizirana i na najnižem
stupnju rodne hijerarhije za muškarce. Jedan oblik ženskosti – naglašena ženskost važan je
komplement hegemonijske muškosti. Ona je usmjerena tako da zadovolji interese i želje muškaraca.
Među mladim ženama ona je povezana sa spolnom privlačnošću, dok kod starijih žena implicira
majčinstvo.

Transformacija muškosti
Mnogi promatrači smatraju da ekonomske i društvene transformacije izazivaju krizu muškosti.
Pristaše tog shvaćanja upozoravaju da su tradicionalni pojmovi muškosti oslabjeli zbog utjecaja koji
sežu od promjena na tržištu rada do visokog postotka razvoda brakova.

Zločin
Kriminal je jedno područje na kojem se osjeća kriza muškosti. Na temelju empirijske studije nasilnog
ponašanja mladih ljudi u više gradova postoji veza s promijenjenom ulogom muškarca u modernom
društvu. Uloga muškog hranitelja sada je ugrožena, kad je riječ o osobito mladim muškarcima u
siromašnim četvrtima. Žene su postale sve neovisnije i ne treba im muškarac kako bi stekle položaj u
društvu. Te je rezultate uočila B. Campbell.

Kriza smisla?
Susan Faludi tvrdi da je društvo izdalo suvremene muškarce, budući da su sve veća nezaposlenost,
manje zarade, duže radno vrijeme i stalni strah od suvišnosti ugrozili sigurnu ulogu skrbnika koju su
muškarci nekad imali. Muškarci nisu ugroženi samo na području rada te da su ugroženi i u
zajednicama. Muškarci osobito sumnjaju u vlastitu jednakost i korisnost.
Medijski portreti
Rutherford je uočio dvije idealizirane slike muškaraca koje odražavaju suprotne reakcije na izazove
feminizma i promijenjenu ulogu žena. Prva od njih je osvetnik i odgovara javnom shvaćanju
tradicionalne muškosti. Alternativno tome postoji takozvani novi muškarac. Novi muškarac pokazuje
senzibilitet u odnosu sa ženom, djecom i treba zadovoljiti vlastite emocionalne potrebe. Popularnost
novog seksualiziranog, senzibilnog muškarca može se smatrati pokušajem da se rekonstruira ideja
muškosti suočena s izazovima feminizma.

Ljudska spolnost
U tradicionalnim društvima spolnost je bila blisko povezana s reprodukcijom , ali je danas od nje
odvojena. Spolnost je postala dimenzijom života koju svaki pojedinac može istraživati i oblikovati.

Biologija i spolno ponašanje

Spolnost se dugo vremena smatrala krajnje osobnom temom. Neki biolozi tvrde kako postoji
evolucijsko objašnjenje činjenice da su muškarci promiskuitetniji od žena. Argument se sastoji u tome
da su muškarci biološki predodređeni da oplode više žena , dok žene pak žele stabilnije partnere kako
bi zaštitile biološko naslijeđe koje su investirale u svoju djecu. Ljudsko seksualno ponašanje ima
značenje - ljudi se koriste i izražavaju svoju seksualnost na niz načina. Ona je simbolična, odražava
ono što jesmo i emocije koje doživljavamo.

Društveni utjecaji na spolno ponašanje

Većina je ljudi u svim društvima heteroseksualna. Heteroseksualnost je u svim društvima temelj
braka i obitelj. Judith Lorber razlikuje 10 različitih seksualnih identiteta: heteroseksualna žena,
heteroseksualni muškarac, lezbijska žena, homoseksualni muškarac , biseksualna žena, biseksualni
muškarac, transvestitska žena, transvestitski muškarac, transseksualna žena i transseksualni
muškarac. Muškarac i žena mogu imati spolne odnose sa ženom, muškarcem ili oboje. U svim
društvima postoje seksualne norme koje odobravaju određene prakse, a ne odobravaju ili osuđuju
neke druge. Pripadnici društva ove norme uče socijalizacijom. Neka društva mnogo pozornosti
posvećuju obliku i boji očiju , ili veličini odnosno obliku nosa i usnica.

Spolnost u zapadnoj kulturi

Zapadni pristup seksualnom ponašanju gotovo je oblikovalo kršćanstvo. Dominanto shvaćanje
kršćanske crkve je bilo da je svako spolno ponašanje sumnjivo, osim ako mu svrha nije reprodukcija.
Ideja da se seksualno ispunjenje može i treba tražiti u braku je bila rijetka. Danas tradicionalna
shvaćanja postoje usporedno s puno liberalnim mišljenjem o seksualnosti.
Homoseksualnost i lezbijstvo
Homoseksualnost, orijentacija seksualnih aktivnosti prema osobama istog spola, postoji u svim
kulturama. U mnogim društvima homoseksualnost se ne prihvaća tako otvoreno. U nekim
nezapadnim kulturama homoseksualni odnosi su prihvaćeni ili se pak potiču u određenim skupinama.
Pojam homoseksualnosti je nastao 1860. I od tada se na homoseksualce sve više gleda kao na
skupinu ljudi s posebnom seksualnom aberacijom. Homoseksualnost je postala dijelom
medikaliziranog diskursa. Smatralo se da homoseksualci boluju od biološkog poremećaja i da su
prijetnja društvu. Postoji dva oblika homoseksualnosti; povremena homoseksualnosti i
personalizirana homoseksualnost.
Lezbijstvo - Muška homoseksualnost općenito privlači više pozornosti od lezbijstva - homoseksualne
vezanosti ili aktivnosti među ženama. Lezbijske skupine nisu organizirane kao muške gay supkulture.

Stajališta o homoseksualnosti
Homoseksualnost nije bolest niti je izrazito povezana s bilo kojom psihičkom bolešću. Homofobija
opisuje strah od homoseksualaca i prijezir prema njima. Homoseksualci pokušavaju odbaciti izgled
feminiziranosti. Seksualnosti seksualno ponašanje postali su tema javnih rasprava. Homoseksualci se
oslikavaju kao devijantna prijetnja moralnosti normalnog društva.

Borba za prava i priznanje

Homoseksualnost je u mnogo čemu postala prihvaćena- postala je dio suvremenog društva. Neke su
zemlje donijele zakone kojima se štite prava homoseksualaca( Danska, Norveška, Švedska,
Nizozemska, Francuska i Belgija dopustile su homoseksualcima da ozakone svoju zajednicu te su
počele priznavati homoseksualne veze i zajednice). Sve više gay zajednica zahtijeva da homoseksualni
brak bude priznat u potpunosti. Protivnici homoseksualnog braka osuđuju ga kao nemoralan ili
neprirodan . većina homoseksualaca jednostavno žele da ih se smatra običnima. Oni ističu da
homoseksualci trebaju ekonomsku i emocionalnu sigurnost baš kao i svi ostali.

Prostitucija
Prostitucija je pružanje seksualnih usluga radi novčanog dobitka. Riječ prostitucija javlja se u 18.
stoljeću. Kurtizane i konkubine tj. uzdržavane ljubavnice imale su visok položaj u tradicionalnom
društvu. Ključni aspekt je da se žene i klijenti ne poznaju. U VB prostitutke su iz siromašnijih
društvenih slojeva. Žene koje ne mogu naći posao rade u salonima za masažu i zovu se call girls.
Golstein je dao dva ključna pojma: stupanj profesionalnosti i profesionalnog konteksta.
Profesionalnost je učestalost žena koji se bavi prostitucijom , a profesionalni kontekst je vrsta radnog
okoliša i interakcijski proces u koji je žena uključena. Call girls je žena koja kontaktira s klijentima
preko telefona. Muškarci dolaze u njenu kuću ili obrnuto. Kućna prostitutka je žena koja radi u
privatnom klubu ili bordelu. Rezolucija UN 1951. Osuđuje ljude koje organiziraju prostituciju ili koja
zarađuje od nje. 53 zemlje su prihvatile rezoluciju.
Poglavlje 7
Obitelj
Osnovni pojmovi
Obitelj je skupina ljudi izravno povezana srodničkim vezama , pri čemu odrasli pripadnici preuzimaju
odgovornost za brigu o djeci. Srodničke veze su veze među pojedincima, uspostavljene brakom ili
srodničkim linijama koje povezuju krvne srodnike. Brak se može definirati kao društveno priznata i
odobrena spolna zajednica dviju odraslih osoba. U gotovo svim društvima možemo identificirati ono
što sociolozi i antropolozi zovu nukleusnom obitelji u kojoj dvoje odraslih ljudi žive u kućanstvu
zajedno s vlastitom ili posvojenom djecom. Poligamija dopušta da muž ili žena imaju više od jednog
supružnika. Postoje dva tipa poligamije: poliginija u kojoj muškarac je vjenčan s više od jedne žene i
poliandrija u kojoj je žena vjenčana s nekoliko supružnika istodobno. Poliandrija je puno rjeđa od
poliginije.

Raznolikost obitelji
Azijska se kućanstva često sastoje od više od jedne obitelji s djecom, dok su crnačke zajednice
većinom obitelji s jednim roditeljem. U VB manje od četvrtine kućanstva pristaje u model
tradicionalne obitelji.

Teorijski pristupi obitelji

Obitelj i obiteljski život na različit su način proučavali sociolozi suprotstavljenih uvjerenja.

Funkcionalizam
Funkcionalistička perspektiva vidi društvo kao skup društvenih institucija koje obavljaju specifične
funkcije kako bi omogućile kontinuitet i konsenzus. Obitelj obavlja važne zadaće koje ispunjavaju
osnovne potrebe društva i pomažu održati društveni poredak. Talcott Parsons su glavne dvije funkcije
obitelji. To su primarna socijalizacija i stabilizacija ličnosti. Primarna socijalizacija je proces kojim
djeca uče norme društva u kojem su rođena. Stabilizacija ličnosti odnosi se na ulogu koju obitelj
obavlja pomažući emocionalno odraslim pripadnicima obitelji.

Feministički pristup
Feminizam je također utjecao na sociologiju, dovodeći u pitanje sliku u obitelji kao o slobodnom i
egalitarnom carstvu. Tijekom 1970- tih i 1980-tih feminističke su perspektive dominirale većinom
rasprava i istraživanja obitelji. Feminizam je uspio usmjeriti pozornost unutar obitelji kako bi ispitao
iskustvo žena u kućnom okruženju. Težile su pokazati kako neravnopravni odnosi moći u obitelji
znače da određeni pripadnici obitelji profitiraju. Feministički radovi su isticali mnoge teme od kojih su
tri najvažnije. Kućna podjela rada jest način dijeljenja na koji su podijeljene zadaće među
pripadnicima kućanstva. Feminističke sociologinje su istraživale način na koji su kućne zadaće, poput
brige za djecu i rad u kući, podijeljene među muškarcima i ženama. Drugo, feministice su skrenule
pozornost na neravnopravne odnose moći koji postoje u mnogim obiteljima. Istraživanje skrbničkih
aktivnosti je treće područje na kojem su feministice dale značajan doprinos. To je široko područje
koje obuhvaća niz procesa, od brige za bolesnog člana obitelji do skrbi za starijeg rođaka tijekom
dugog vremena. I dok je skrb utemeljena na ljubavi i dubokim emocijama, ona je također oblik rada
koji zahtijeva sposobnost za slušanje, zapažanje, dogovor i pregovor.

Kohabitacija
Kohabitacija je situacija kad par živi zajedno u spolnoj vezi, a pritom nije vjenčan. Kohabitacija je sve
više proširena u većini zapadnih zemalja. Danas je primjerenije govoriti o parovima i neparovima.
Mladi ljudi počinju živjeti zajedno spontano, a ne na temelju proračunatog plana.

Nasilje i zlostavljanje u obiteljskom životu

Obiteljsko nasilje i zlostavljanje djece dva su uznemirujuća aspekta narušenog obiteljskog života.

Seksualno zlostavljanje djece i incest

Seksualno zlostavljanje djece najlakše se definira kao spolni čin odraslog s maloljetnim djetetom.
Incest se odnosi na spolne odnose bliskih rođaka. Incest i seksualno zlostavljanje djece općenito su
pojave koje su otkrivene prije deset godina. Pokazalo se da je seksualno zlostavljanje
djece često uznemiravajuće. Ono se otkriva najčešće među obiteljima iz niže klase, ali postoji u svim
razinama socijalne hijerarhije. Prijetnja nasiljem je dio mnogih slučajeva incesta. Danas već postoji
značajan materijal koji pokazuje da seksualno zlostavljanje djece može imati dugotrajne posljedice na
svoje žrtve.

Poglavlje 10
35. TEORIJA KLASE I STRATIFIKACIJE KARLA MARXA
Stratifikacija-strukturna nejednakost između različitih društvenih skupina
-povezuje se s nejednakim mogućnostima korištenja i pristupa društvenim resursima, a
najvažniji od njih su: moć, bogatstvo i ugled;
-povezuje se i s podjelom rada
K. Marx - dihotomni model stratifikacije(teorija sukoba):
Za Marxa je klasa skupina ljudi koji su u zajedničkom odnosu prema sredstvima za proizvodnju -
to su sredstva s pomoću kojih zarađuju za život. Dvije glavne klase su oni koji posjeduju nova sredstva
za proizvodnju - industrijalci ili kapitalisti - i oni koji zarađuju za život prodajući svoju radnu snagu
kapitalistima - radnička klasa, ili, kako je Marx rado govorio koristeći se danas ponešto arhaičnim
terminom, proletarijat. Višak ostvarene vrijednosti stvara profit koji kapitalist može koristiti za sebe.
Marx se koristio pojmom pauperizacija da opiše proces kojim radnička klasa sve više osirumašuje u
odnosu prema kapitalističkoj klasi.
Eksploatacija: izravan transfer prozivoda od seljaka do aristokracije

36.TEORIJA KLASE I STRATIFIKACIJE M. WEBERA

M. Weber - višedimenzionalna teorija stratifikacije
-društvena stratifikcija nije jednostavno stvar klase nego je oblikuju još dva čimbenika:
status i stranka.
Status se u Weberovoj teoriji odnosi na razlike između društvenih skupina u društvenoj časti ili
ugledu koji im pripisuju drugi. U modernom dobu, status se počeo izražavati životnim stilom. Markeri
i statusni simboli oblikuju pojedinčev društveni položaj.
Stranka definira skupina pojedinaca koji rade zajedno zato što imaju slično podrijetlo, ciljeve ili
interese

37. TEORIJA KLASE E. O. WRIGHTA

Eric O. Wright - kombiniranje Marxove i Weberove teorije
Postoje tri dimenzije kontrole nad gospodarskim resursima:
1. Kontrola nad investicijama.
2. Kontrola nad fizičkim sredstvima proizvodnje
3. Kontrola nad radnom snagom.
Srednja klasa – proturječni klasni položaj
- odnos prema vlasti i stručnost

38.JOHN GLOTHROPE- KLASA I ZANIMANJE

-deskriptivne sheme - odražavaju oblik profesionalne i klasne strukture društva, a pritom ne govore o
odnosima između društvenih klasa. Takvim su modelima davali prednost istraživači koji smatraju da
stratifikacija nije problematična i dio je prirodnog društvenog poretka, npr. oi koji rade u
funkcionalističkoj tradicji.
-druge su sheme više teorijske - često se pozivaju na ideje Marxa i Webera - i zaokupljene su
objašnjavanjem odnosa između klasa u društvu. "Relacijske" klasne sheme favoriziraju sociolozi koji
rabe paradigme konflikta kako bi objasnili podjele i napetosti unutar društva

-Neki sociolozi nisu bili zadovoljni deskriptvnim klasnih shemama, tvrdeći da one samo odražavaju
društvene i materijalne nejednakosti među klasama umjesto da pokušaju objasniti procese iz kojih
one proizlaze.
- Imajući takvu zamisao na umu, sociolog John Goldthorp stvorio je shemu koja se može rabiti u
empirijskim istraživanjima društvene poretljivosti. Goldthorpeova klasna shema nije zamišljena kao
hijerarhija, nego kao prikaz "relacijske" naravi suvremene klasne strukture:
-idenetificirala klasni položaj na temelju dvaju glavnih čimbenika: tržišne i radne situacije. -Tržišna
situacija odnosi se na primanja, sigurnost posla i mogućnosti napredovanja; ona istične materijalna
primanja i općenite životne mogućnosti. Radna situacija, nasuprot tomu, usredotočuje se na
kontrolu, moć i autoritet unutar zanimanja.
-Pojedinčeva radna situacija tiče se stupnja autonomije na radnome mjestu i općenitih odnosa
kontrole koji zahvaćaju nekog zaposlenika, (Klase: uslužna, posrednička i radnička)
U novijim istraživanjima Goldthorpe je isticao zaposlenički status, a ne već spomenuti pojam radne
situacije.
- različite vrste ugovora o radu: pretposravlja razmjenu nadnica i napora koji se specifično definira i
ograničava, dok ugovor o pružanju usluga ima perspektivu, npr. mogućnost rasta plaće ili
promaknuća
Problem: gornje klase, nezaposleni, umirovljenici
39. KLASE U SUVREMENOM DRUŠTVU
One koje Goldthorpe naziva posredničkom klasom možda je najjednostavnije nazvati srednjom
klasom: širok raspon ljudi koji rade u mnogim različitim profesijama, od državne administracije do
nastavnika u školama i zdravstvenih radnika.
-srednja klasa sada obuhvaća većinu stanovništva industrijaliziranih zemalja. To je
stoga što su poslovi bijelih ovratika znatno prošireni u odnosu na poslove plavih ovratnika tijekom
proteklog stoljeća.
-Pripadnici srednje klase, zahvaljujući svojim obrazovnih postignućima ili tehničkim
kvalifikacijama, zauzimaju položaje koji im omogućavaju veće materijlne i kulturne dobitke nego oni
koje zauzimaju fizički radnici.
-Za razliku od radničke klase, pripadnici srednje klase prodaju mentalnu i fizičku radnu
snagu da bi zaradili za život. I dok je ova razlika između srednje i radničke klase, dinamična priroda
uzlazne i silazne društvene pokretljivosti sprečavaju da se precizno definiraju granice srednje klase.
Potklasa: dio populacije na samom dnu klasne strukture.
-imaju znatno niži životni standard od većine ljudi u društvu.
-opisuje se kao marginalizirana ili isključena od načina života većine stanovništva
Goltrophe i Lookwood- teza o buržoiranju
Blau i Duncan- istraživanje društvene mobilnosti
Marshall – atributi profesije (funkcionalistički pogled)
Sanders- meritokracija

40.DRUŠTVENA POKRETLJIVOST
-društvena pokretljivost( mobilnost)- odnosi se na kretanje pojedinaca i skupina među različitim
socioekonomskim položajima
-Vertikalna pokretljivost- pomicanje prema gore ili dolje na socioekonomskoj ljestvici
-u modernom društvu postoji još i lateralna pokretljivost: odnosi se na zemljopisno kretanje među
dijeloviam grada, gradovima ili regijama
-postoje 2 načina proučavanja društvene pokretljivosti:
-Unutargeneracijska(intrageneracijska) pokretljivost: proučavanje karijere pojedinca: koliko se
pojedinac popeo ili spustio na društvenoj ljestvici tijekom radnog života
-Međugeneracijska (intergeneracijska) pokretljivost- pokretljivost tijekom generacija
-Blau i Duncan- istraživanje društvene mobilnosti
-Marshall i Firth- subjektivni osjećaji ljudi o promjeni klasnog položaja
-silazna pokretljivost: rijeđa nego uzlazna
-povezana s psihičkim problemima i strahovima, pri čemu pojedinci nisu u stanju
održati životni stil
-redundantnost je jedan od glavnih izvora
-rastava- alimentacija je oskudna ili nikakva (nezaposlenost žena..)