139

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

Pregledni lanak 316.454

Primljeno: 28. sijenja
2006.

O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o

konfliktima u promjeni*
ANA PAANIN

**

Saetak
Autorica razmatra Dahrendorfovu teoriju konflikta. Polazi od
Dahrendorfova razmatranja konflikata iz 1957. godine da bi zavrila s
najnovijim radovima iz 2003. i 2005. godine. Ponajprije se pokazuje
razvoj Dahrendorfove teorije konflikta i njezine osnove. Posebna se
pozornost poklanja postojanju konflikta nakon klasne borbe te iscrpno izlae Dahrendorfovu tipologiju konflikata. Pokazuje se da Dahrendorf uspjeno tipologizira konflikte. On ih dijeli na endogene i egzogene, politike i industrijske. Polazei od dvostruke klasifikacije,
otvorio je mogunost za daljnjih petnaest razliitih tipova.

Kljune rijei: Dahrendorf, drutvo, klasna borba, konflikt, promjena,

struktura

Uvod
Razvoj Dahrendorfove teorije drutvene stratifikacije i s njom povezane
teorije konflikta odvijao se u nekoliko faza. Pedesetih i ezdesetih godina 20.
stoljea za Dahrendorfa je bila vana Marxova misao o klasnoj suprotnosti u
drutvu. Tu je misao Dahrendorf modificirao. Nasuprot Marxu, koji je konstituiranje klasa i drutvenu stratifikaciju vidio u ekonomskim odnosima vlasnitva (nad sredstvima za proizvodnju), Dahrendorf pokazuje, na tragu
Maxa Webera, da su klasni konflikti openito odreeni odnosima moi u udrugama vlasti. Sedamdesetih godina 20. stoljea u okviru normativne teorije
politikoga liberalizma Dahrendorf programatski razrauje nove izazove
*
Ovaj je rad izmijenjena i proirena verzija poglavlja o konfliktima iz doktorske disertacije
Sociologija klasa i klasnih sukoba u djelu Ralfa Dahrendorfa. Prilog Ralfa Dahrendorfa teoriji
drutvene stratifikacije. Sintagma sadrana u naslovu rada konflikti u promjeni provlai
se mnogim Dahrendorfovim djelima i najbolje izraava smisao njegove teorije konflikta.
**
Ana Paanin, znanstveni novak na Fakultetu politikih znanosti na projektu Teorije
izgradnje nacije i drave u razdoblju globalnih promjena.

140

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

promijenjenoga svijeta. To razdoblje karakterizira i teorijsko bavljenje ivotnim ansama. Posljednje tridesetogodinje razdoblje obiljeilo je Dahrendorfovo istupanje iz politikog ivota Savezne Republike Njemake te koncentriranje na moderniziranje i na globaliziranje suvremenog svijeta. Revolucija iz 1989. oznauje duboku brazdu u povijesti moderne, a procesom globalizacije otvaraju se prema unutra i prema van perspektive otvorenog drutva kao drutva graana u svijetu pripremljenom za novo (Dahrendorf, 1990.). U tom smislu 1989. nipoto ne oznauje kraj povijesti nego,
naprotiv, njezin ponovni poetak.
Rad ima tri cjeline. U prvoj izvodimo Dahrendorfovu teoriju konflikta i
ustanovljujemo njezine temelje. U drugoj razmatramo to da mi se svia,
(to se dogodilo s kon-fliktom nakon klasne borbe), a u posljednjoj, treoj
dajemo iscrpnu analizu (toga da mi se svia, ali samo to) Dahrendorfovih
tipova konflikata. Najprije nam se namee pitanje: to su konflikti? Dati
odgovor na to pitanje tee je nego to se ini na prvi pogled. Ve
prelistavanjem dnevnih novina nailazimo na brojne odgovore. Tako se o
konfliktima govori kao o ratovima, ili kao sporovima izmeu poslodavaca i
sindikata ili razmiricama izmeu dvoje ljudi, konfliktima osjeaja, misli itd.
Upravo je ta difuznost i razliitost u pristupu konfliktima dovela do razlikovanja meu razliitim suvremenim teorijama konflikta. U tom mnotvu razliitih tumaenja konflikata pa na kraju krajeva, i razlikovanju brojnih teorija konflikata, ograniit emo se u uvodnom dijelu na klasifikaciju koju je
dao njemaki autor Ansgar Thiel. On smatra da se suvremena teorija konflikta treba podijeliti na pet najznaajnijih vrsta, ovisno o pristupu konfliktu.
Tih pet teorija su: Dahrendorfova teorija konflikta, koja promatra konflikt
kao efekt strukture; Coserova teorija, koja prouava konflikt kao odnos izmeu funkcije i disfunkcije1; Nashova, Harsanyjeva i Seltenova teorija tre1

Coser, po uzoru na Simmelovo funkcionalistiko promatranje konflikta, upuuje na stabilnost i mogunost oekivanja konfliktnog djelovanja (Thiel, 2003.: 19). To znai da prema
Coseru konflikti proizvode i nestabilnost i socijalnu postojanost, a time i mogunost oekivanja.
U tom smislu za Cosera stabilnost nije samo neki mogui znak socijalnih povezanosti u konfliktima pa konflikt takoer moe biti znak za stabilne socijalne strukture, budui da nestabilne
strukture ne bi imale nikakvu rezistenciju konflikta (Thiel, 2003.: 19-20; usp. Coser, 1956. i
1967.). Sredinji je problem Coserove konfliktne teorije u odnosu funkcije i disfunkcije. Coser
govori o zajednikim i nezajednikim konfliktima, koje oznauje kao funkcionalne i disfunkcionalne konflikte, pa objanjava da funkcionalni ili pozitivni konflikti integriraju,
promiu konsenzus i u tom smislu su u stanju rijeiti probleme koji su u osnovi konflikta i na
sebe privlae funkcionalne promjene strukture. Iz disfunkcionalnih konflikata, naprotiv, ne rezultiraju nikakva rjeenja koja su sposobna za konsenzus pa umjesto toga imaju posljedice koje
dezintegriraju sistem (Thiel, 2003.: 20). I Dahrendorf i Coser istiu da konflikti pomau integraciji drutva. Meutim, dok Dahrendorf, kao to emo vidjeti neto kasnije, govori openito o
konfliktima kao integrativnom elementu, prema emu je sav socijalni svijet konflikt, jer je
promjena, Coser primjeuje da su funkcionalni ili pozitivni konflikti oni, koji imaju integrativno
svojstvo, a svi ostali pomau dezintegraciji drutva. O Coserovoj teoriji konflikta Thiel kratko
zakljuuje da konflikte ne moemo oznaiti iskljuivo kao funkcionalne ili disfunkcionalne
jer to ovisi o perspektivi promatraa i o pripisanoj funkciji nakon konflikta u odreenoj situ-

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

141

tira konflikt kao igru2; Glaslova gleda na konflikt kao na eskalativno socijalno dogaanje3; dok ga Luhmannova prouava sa stajalita socijalnog sistema4.
Svoenje konflikta na drutvene strukture u sociologiji nije pozicija nekoga pojedinog autora. Pa ipak, treba izdvojiti Ralfa Dahrendorfa kao jednog
od najutjecajnijih zastupnika socioloke teorije drutvenog konflikta. Dahrendorf je jedan od renomiranih njemakih sociologa poslijeratnoga razdoblja (Thiel, 2003.: 12) . Dahrendorf definira konflikt kao svaki odnos elemenata, ... koji se dade oznaiti s pomou objektivne (latentne) ili subjektivne (manifestne) suprotnosti te da elementi danih konflikata u sebi samima
mogu biti posve mnogoliki i da se konflikti otuda mogu odvijati vrlo razliito (Dahrendorf, 1972.: 23-24). Za klasifikaciju konfliktnih tijekova Dah-

aciji, to znai da funkcionalnost i disfunkcionalnost ovise o konfliktnim uvjetima (Thiel,

2003.: 22-23).
2

Nash, Harsany i Selten prouavaju konflikt kao igru. U konfliktu kao igri akteri sudjeluju
prema stanovitim pravilima i donose strateke odluke, a rezultat djelovanja neke konfliktne stranke nije ovisan samo o vlastitoj odluci, nego i o djelovanju drugih stranaka koje sudjeluju u interakciji (Thiel, 2003.: 23). Karakteristian za teorijsko promatranje igre nekog konflikta jest sadraj redukcije konfliktne situacije na strateko ponaanje sudionika. U teoriji konflikta kao igre konflikt se moe razliito klasificirati. Jedna se klasifikacija tie razlikovanja u
orijentiranju na vrstu interesa koje slijede sudionici, pa se prema tome razlikuje izmeu konkurirajuih i kooperativnih interesa, to nadalje znai, ako u nekom konfliktu lee iskljuivo konkurirajui interesi, tada je rije o nekoj tzv. igri nulte sume (Thiel, 2003.: 24).
3

Friedrich Glasl je autor brojnih publikacija o konfliktnom menadmentu u organizacijama

u upravi i internacionalnoj politici. Glasl polazi od definicije socijalnoga konflikta kao interakcije izmeu aktera (individuuma, grupa, organizacija itd.). Za definiciju konflikta Glaslu nije
dovoljno samo doivljavanje nespojivosti, nego ona mora biti shvaena u djelovanju barem
jednog aktera. Takva definicija ostavlja otvorenim pitanje upotrebljavaju li se konfliktni predmeti tijekom konflikta, jer odluna je nespojivost u miljenju, opaanju, osjeaju ili htijenju
(Thiel, 2003.: 30-31). Iz rekonstrukcije Glaslove teorije konflikta moe se zakljuiti: 1. da bi i
teorijska konstrukcija nekoga socijalnog konflikta trebala dopustiti da se razliite oblike socijalnih konflikata svede na mali broj usporedivih mehanizama jer bi se time izbjegla kompleksnost
fenomenolokog tipiziranja konflikta, 2. da bi teorijska konstrukcija konflikta trebala biti neposredno spojiva s teorijskom konstrukcijom drutva i organizacija, kako bi se sprijeile nejasnoe u primijenjenim pojmovnostima, 3. da bi se potom preko reguliranja trebalo moi izvesti i ophoenje s potencijalima konflikta, te 4. da bi se unato svim poticajima, koje nudi
Glaslov model eskalacije, trebalo moi izvesti oznaivanje konfliktnih eskalacija iz same teorije
konflikta. Poddioba procesa eskalacije u faze trebala bi pritom omoguiti otra razlikovanja
(Thiel, 2003.: 34).
4
Niklas Luhmann se orijentirao na kritike primjedbe dotadanjih radova o konfliktima
te je zahtijevao jedan teorijski novi poetak objanjavanja konflikata, i to na temelju teorije sistema (Thiel, 2003.: 35). On opisuje konflikt na neutralan nain kao sluaj primjene socijalne
komunikacije meu mnogim drugima i upravo zbog toga izbjegava kako da konflikt ispostavi
kao neko utemeljujue, za socijalnu promjenu odgovorno, socijalno injenino stanje i da mu
tako pripie normativna pozitivna/negativna razlikovanja (Thiel, 2003.: 35).

142

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

rendorf konstruira tzv. dimenzije konflikta intenzitet i nasilnost.5 Intenzitet konflikta varira na skali od 0 do 1. Intenzitet se smanjuje: kad se ire
uvjeti klasne organizacije; kad su razliiti grupni konflikti u drutvu u podreenom poloaju; ako dolazi do promjena u distribuciji autoriteta, nagrada i
vjetina ili kod otvorenih klasa. Nasilnost u konfliktu varira takoer po skali
od 0 do 1. Nasilnost se smanjuje: kad se ire uvjeti klasne organizacije; ako
postoji deprivacija (uskraivanje) nagrada i vjetina na dijelu podreene
klase koja dovodi do relativne deprivacije; ako postoji uinkovita regulacija
klasnoga sukoba (Dahrendorf, 1959.: 238). O tome e biti rijei neto dalje.
U Dahrendorfovoj teoriji konflikta bitan je zahtjev da drutveni konflikt
treba promatrati kao socijalni fenomen, koji se moe izvesti iz struktura socijalnih jedinica. Dahrendorfova teorija sukoba polazi od toga da na karakter
sukoba znatno utjeu ne samo strukturalni uvjeti organiziranja konfliktnih
grupa, nego i niz specifinih faktora koji mogu pozitivno ili negativno korelirati s intenzitetom i nasilnou sukoba. Jedan od takvih initelja jest zbroj
sukoba iz pojedinih vladajuih udruga u jedinstven sukob koji dobiva na
snazi i estini. Drugi initelj je (ne)podudarnost osnovnih elemenata drutveno -ekonomskog poloaja grupe. Ukoliko je vei paralelizam izmeu
vlasti, vlasnitva, dohotka i ugleda kao dominantne grupe, utoliko su vei izgledi za deprivaciju podreene grupe i intenzifikaciju sukoba. Osim navedenih faktora na karakter drutvenih sukoba utjee i drutvena pokretljivost,
iako ta veza nije jednoznana. Izraena intrageneracijska pokretljivost ne
pridonosi stabilnosti konfliktnih grupa, pa tako ni intenzitetu sukoba. Izmeu
otvorenosti klasa i snage klasnog sukoba postoji obratna relacija. To se objanjava stavom da veom pokretljivou solidarnost uzmie pred konkurencijom individuuma, ime se smanjuje energija za sukob (Dahrendorf, 1959.:
221-223). Promjenu drutva, ali i drutvenoga sukoba, kako se to osobito
vidi u djelima kasnoga Dahrendorfa, nije uzrokovala samo gospodarska globalizacija, nego se uzroci mogu nai u brojnim razlozima poveane individualizacije. Dahrendorf istie da nipoto nije lake izii na kraj s individualiziranim konfliktom nego s organiziranim borbama klasa ili drugih grupa
(Dahrendorf, 2004.: 121). Taj novi konflikt znai da ljudi nemaju nikakav
5
Coser takoer primjeuje da postoji velika razlika izmeu dviju dimenzija drutvenog sukoba: intenziteta i nasilnosti. Nasuprot tome, Dahrendorf u odnosu na intenzitet i nasilnost razlikuje specifine situacije u kojima se svaka dimenzija ili zajedno smanjuje ili raste. Coser, dodue, ne nijee Dahrendorfov doprinos razvoju teorije konflikta, ali smatra da je Dahrendorf
previe okrenut biologistikom shvaanju konflikta te da mu nije bila potrebna polemika s Parsonsom (osobito izraena u Dahrendorfovu djelu Homo sociologicus), jer da Dahrendorfova teorija katkad izgleda kao da nema potvrdu u analizi i da vrlo esto Dahrendorf pobija i samog
sebe. Coser istie da Dahrendorf u djelu Class and Class Conflict in Industrial Society tvrdi
kako zasad nema socioloke teorije koja bi uspjeno integrirala koncepcije drutvenoga konflikta i socijalnoga konsenzusa te da sociolozi moraju koristiti teorije integracije i teorije konflikta. Ponajprije Dahrendorfova teorija drutva, a potom i teorija klasa i konflikta, pokazala je
da mu je uspjelo biti most izmeu teorije integracije i teorije konflikta.

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

143

osjeaj supripadnosti, nikakav angaman i otuda nikakav razlog slijediti zakon i vrijednosti koje iza njega stoje (Dahrendorf, 2004.: 121). U tom smislu, kako napominje Thiel, mogunost je ponajprije u izvedivosti izvora
konflikta iz strukturalnih uvjeta svakidanjeg sistema u kojem konflikt nastaje. Socijalni konflikt time valja promatrati kao nadindividualni fenomen
(Thiel, 2003.: 12-13). Ovdje je rije o spoznaji, opisivanju i objanjavanju
tipova konflikta koji se uvijek iznova pojavljuju, neovisno o tome koji su individuumi u tome sudjelovali. U tom smislu konstrukcija socijalnog konflikta doputa da se udalji od osobne strukture pojedinanog individuuma,
kako bi se mogla izvesti generaliziranja.
Konflikti bi se mogli svesti i na strukture drutvenih jedinica (poput
uloga, grupa, sektora, drutava i transsocijalnih udruga). U svojim poetnim
teorijskim razmiljanjima o konfliktu Dahrendorf se bavi pitanjem o relevantnosti industrijskoga klasnog konflikta za socioloko razumijevanje naprednih modernih drutava. On pritom dijagnosticira da industrijski klasni
konflikt 19. stoljea (kakav je vidio Marx), u zapadnim drutvima 20. stoljea vie ne postoji. Prema shvaanju Ralfa Dahrendorfa, socijalni konflikt
mora stajati u sreditu sociologije kao znanosti o drutvu jer je njezina zadaa u tome da se objasni strukturalna dinamika promjene drutva. Iz toga slijedi da se kod Dahrendorfa, za razliku od nekih sociologa, podudaraju teorija
drutva i teorija konflikta. Dahrendorf je svjestan kategorijalne diferencijacije pa ne reducira drutvo na konflikt, ali smatra da nema drutva bez konflikta, kao to ga nema bez vlasti i promjene. Teorija konflikta Ralfa Dahrendorfa postulira strukturalnu povezanost izvoenja i objanjenja meu
ulogama vlasti, a konflikt interesnih grupa i drutvene promjene, koje proizlaze iz konflikta, odreuje u obliku openite hipoteze da injenica vlasti
uvijek implicira neku latentnu suprotnost interesa koja izravno motivira manifestiranje te suprotnosti u otvorenom grupnom konfliktu i time sadrava
potencijal za onu strukturalnu promjenu koja za posljedicu ima rjeenje konflikta. Socijalni konflikti su time jo uvijek strukturalno uvjetovani i objanjeni. Za razliku od toga, nisu objanjena empirijska odstupanja od te temeljne figure. Za Dahrendorfa vrijedi, kao empirijska injenica, da postoji
visoka varijabilnost u oblicima izraavanja socijalnih konflikata. Prema
tome, stvarne su zasluge konfliktne teorije tek tamo gdje ona odreuje empirijske uvjete koji objanjavaju varijabilnost u obliku i izrazu konflikata,
primjerice u pogledu njihova intenziteta ili nasilnosti. Ve iz takvog shvaanja konflikta postaje jasno u kojim pitanjima Dahrendorf zagovara rjeavanje, a kad predlae potiskivanje ili pak reguliranje konflikta. Rjeavanje konflikta kao metoda nije dobro i nije realistino, smatra Dahrendorf, jer bi to
iziskivalo da se odstrani strukturalna osnova konflikta. Stoga Dahrendorf reguliranje konflikata smatra najboljim izborom i terapeutskim rjeenjem tretiranja sukoba. U skladu s tim Dahrendorf zakljuuje da su temeljna nejednakost drutvene strukture i trajno odreeni drutveni sukob uvjetovani nejed-

144

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

nakou moi i vlau koja je, neizbjeno, popraena drutvenom organizacijom.

Sukob i promjena strukture

Sredinom 20. stoljea sociolokim miljenjem dominira integracijska teorija drutva. Meutim, vremenom se pokazalo da je ta teorija jednostrana
pa ju je razorna kritika, kako Dahrendorf kae, smjestila na pravo mjesto.
Te su kritike potaknule rad jednoga od najvanijih sociologa 20. stoljea i
teoretiara integracije Talcotta Parsonsa. Integracijskoj teoriji drutva, koju
se moe saeti u etiri elementa stabilnost, integracija, funkcionalna koordinacija i konsenzus, Dahrendorf suprotstavlja teoriju sile koja se sastoji od
sljedeih elementa promjene, konflikta, dezintegracije, sile.
Svi sukobi mogu rezultirati promjenom u strukturi. Neki tipovi sukoba
mogu biti superiorni i mogu stvoriti pojedinane sukobe. Marx je, primjerice, vjerovao da su dominantni sukobi u svakom drutvu klasni konflikti i
da se svaka promjena strukture moe opisati pojmovima antagonizama meu
klasama. Prema Marxu, klase koje su u sukobu predstavljaju manifestne,
antagonistike grupe ili grupe koje tendiraju manifestnim sukobima. Individuumi oblikuju klasu za zajedniku borbu protiv neke druge klase. On postulira klasnu borbu kao dio definicije klasa, a Dahrendorf ga ipak u tome ne
eli slijediti. Drutvene klase i klasni sukobi su kategorije koje su povezane i
nerazdvojne, ali tip i intenzitet sukoba u koji je pojedina klasa ukljuena u
pojedinoj situaciji moe biti otkriven samo kroz prouavanje empirijskih
uvjeta (Dahrendorf, 1957.: 209).6
6

Poetna, ali dugotrajna Dahrendorfova znanstvena preokupacija bilo je Marxovo djelo.

Ovdje emo uputiti na neke toke Dahrendorfove kritike Marxa. Glavna Marxova pogreka je u
tome, smatra Dahrendorf, to je povijest svih dosadanjih drutava vidio kao povijest klasne
borbe. Dahrendorf u poetku to, dodue, ne naziva besmislenim ili krivim, ali istie da bi bilo
pogreno tvrditi da je Marx mislio da je u svim drutvima postojao klasni sukob. On je ipak,
prema Dahrendorfu, smatrao da su dominantni sukobi u drutvu klasni sukobi i da se svi sukobi
i sve promjene strukture drutva mogu svesti na klasne sukobe (Dahrendorf, 1957.: 131). Prilikom dokazivanja konflikata koji uzrokuju promjene Marx se uspio vratiti na pojam drutvene
strukture. Za njega socijalni konflikti nisu bili sluajni dogaaj koji ne doputa objanjenje.
On je vjerovao da su ti sukobi nuni elementi strukture bilo kojeg drutva, pa tako i dio kapitalistikoga drutva (Dahrendorf, 1959.: 125). Marx je mislio da je sukob izmeu proletarijata i
buroazije sukob klasa jedne protiv druge, borba koja na vrhuncu znai totalnu revoluciju.
Revolucionarni karakter drutvene promjene za Marxa je sredinji element njegove teorije
klasa. Meutim, nije samo revolucija drutvena promjena jer kad govorimo o drutvenoj promjeni, ne mislimo pritom samo na revoluciju. Ali ako govorimo o klasnom sukobu, onda moemo rei da njegov vrhunac moe biti u revoluciji, odnosno, prema Dahrendorfu, moe dovesti
do revolucionarne eksplozije (Dahrendorf, 1959.: 131; 1957.: 134). Dahrendorf istie kako u
svakom drutvu ili vladajuem udruenju (Herrschaftsverband) postoje dvije skupine poloaja
vladajui i podreeni. Svaku od tih skupina karakteriziraju zajedniki latentni interesi. Latentni

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

145

Od brojnih pitanja koja se pritom pojavljuju Dahrendorf sustavno pokuava odgovoriti samo na dva: kako odrediti sukob izmeu dviju klasa i kako
klasni sukob utjee na promjenu drutvene strukture (1957.: 198).
U odgovoru na prvo pitanje Dahrendorf polazi od teorijskog postulata da su
interesne skupine oblici klase i da su stalno u sukobu. Slijedei T. H. Marshalla,
Dahrendorf razlikuje konkurenciju koja poiva na osnovi istih interesa i konflikt
koji poiva na osnovi razliitih interesa, pa ide korak dalje i kae kako postoje
razliiti tipovi konflikata: konflikt baziran na podjeli rada, tj. onaj koji je baziran
na nejednakosti u plaama poslodavaca i radnika i konflikt unutar samog sustava
na kojemu poivaju uvrtavanje funkcija i dioba odteta (1957.: 198). Ako je
rije o sukobu izmeu interesnih skupi-na, onda se moe govoriti o me usobnoj
borbi interesnih skupina, od kojih jedna tei odravanju status quo, a druga
istodobno tei njegovu modificiranju.

Drugo je pitanje ipak vanije za Dahrendorfa. Kako klasni sukob utjee

na promjenu strukture? Promjenu strukture, kako se ona kree i kroz koje
procese, mogue je odrediti samo empirijskim istraivanjem, smatra Dahrendorf, iako se on tim problemom nije bavio na taj nain.7 Dahrendorf,
ipak, izlae tri oblika djelovanja klasnih sukoba na drutvenu strukturu. Oni
mogu dovesti do promjene strukture: putem potpune promjene osoba koje
posjeduju pozitivne vodee pozicije; ako je rije o djelominoj promjeni
osoblja koje posjeduje vodee pozicije; ili putem akcidencija demokratskog
procesa (1957.: 201). Klasnoj teoriji je namjera objanjenje oblika promjene drutvene strukture. Dahrendorf se pita: to je klasnoj teoriji potrebno
za postizanje toga cilja, pa utvruje da ona treba kategorije koje je mogue
definirati kategorije promjene strukture, drutvenoga konflikta, latentnih
interesi su sadrani u manifestnim interesima, a kvazigrupe organiziraju interesne skupine. Artikulacija manifestnih interesa i organizacija interesnih skupina mogu se sprijeiti empirijski
odrivim uvjetima organizacije, koji mogu biti tehniki, politiki, drutveni i psiholoki (Dahrendorf, 1959.: 239). Kad je zavreno oblikovanje konfliktne grupe, ono se tada nalazi u odnosu
s klasnim konfliktom. Marx je, dakle, razvio sveopu socioloku teoriju konflikta po kojoj
svako drutvo poznaje dominantan konflikt. Prema tome, odnosi vlasnitva sastavljaju jezgru
nastajanja dviju suprotstavljenih grupa, koje se organiziraju u politikoj sferi, a iji se konflikti
pod stanovitim uvjetima stalno zaotravaju da bi konano u revoluciji utemeljili prelazak u novi
drutveni poredak (Dahrendorf, 1961.: 148). S druge strane, Marx govori i o drutvu bez klasa
i klasnih konflikata kao komunistikom drutvu. Stoga Dahrendorf istie da je tekoa u svim
razlaganjima Marxova djela dvostruko lice njegova zaetnika. Uvijek se istodobno ima posla s
Marxom znanstvenikom i politiarom, s par opsenih knjiga, koje su barem svagda itali, i sa
svjetskim carstvom, koje je pod Marxovim imenom nastupilo ovaj put i na najintenzivniji nain
dodiruje ivot svakoga od nas pojedinaca (Dahrendorf, 1961.: 159). Pokuaj, meutim, da se
promjena socijalnih struktura izvede ili objasni iz grupnoga konflikta besmislen je, smatra Dahrendorf. injenica da u nekom drutvu postoje konflikti ne znai da to drutvo ivi na rubu graanskog rata. Drutva se, tovie, meusobno razlikuju prema nainu na koji razumiju rjeavanje konflikta.
7

To mu nije zamjerio samo Thiel nego i brojni njegovi kritiari poput Leipertza i Schrapea.

146

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

interesa i kvazigrupa, manifestnih interesa i interesne skupine, moi i strukture moi8. Klasna teorija polazi od pretpostavke da se struktura moi u drutvu sastoji od dvaju dijelova: s jedne strane su oni koji posjeduju mo , a s
druge oni koji je ne posjeduju. Dahrendorf to naziva prisiljavajuim, kontrolirajuim elementom (1957.: 162). Koji su sve elementi koji obiljeavaju
pripadnost nekoj klasi? Dahrendorf ih navodi nekoliko: dohodak, presti, sigurnost, anse.
Pritom treba upozoriti na zanimljivu Lamlinu poziciju koji pak smatra da
Dahrendorf razlikuje izmeu uvjeta organizacije, konflikta i strukturalne promjene, te pritom razvija neke openite stavove, koje on (Lamla)
saima u sljedeem: a) U prelasku od latentne strukture kvazigrupa, koja
struktura rezultira iz diobe uloga vlasti, k manifestnim interesnim grupama
proizlaze ponajprije problemi organizacije neke takve interesne grupe. Da bi
neka organizacija mogla uspjeti, moraju biti ispunjeni drutveni, tehniki i
politiki uvjeti ... b) Vane empirijske uvjete rjeenja konflikta izmeu
dviju interesnih grupa Dahrendorf vidi ponajprije u koliini socijalne mobilnosti individuuma kao i u prisutnosti ili nedostatku efektivnih mehanizama
za regrutiranje socijalnih konflikata ... Na drugi nain mehanizmi reguliranja, primjerice s pomou instancija poravnavanja kako one dolaze do izraaja u tarifnim obraunima, imaju mogunost kanalizirati konflikte institucionalno i naroito otupiti njihov nasilni potencijal ... i c) Tree podruje
empirijski varijabilnih uvjeta, koji se izravno tiu strukturalne promjene Dahrendorf ponajprije ograniava dvama ekstremnim oblicima promjene odnosa vlasti: s jedne strane s pomou revolucionarnih preokreta, a s druge strane
s pomou demokratskoga politikog procesa (Lamla, 2002.: 214-215).9
Konflikti trebaju objanjavati odnos meu elementima, koji se prepoznaje po objektivnim (latentnim) ili subjektivnim (manifestnim) suprotnostima.
Dahrendorf to pokazuje na primjerima dviju osoba koje se kandidiraju za
isto mjesto ili dviju stranaka koje ele mo i sl. (Dahrendorf, 1961.: 202).
8
Promjena strukture je svako odstupanje vrijednosti (normativna struktura) ili institucija
(politika struktura) nekoga socijalnog jedinstva strukture u danom asu od onih prethodnog
asa koji je pretpostavljen svagda kao polazite. Drutveni sukob je svaki odnos suprotnosti
socijalnih grupa koji se moe dokazati kao sistemski proizveden. Latentni interesi su sve poloajno uvjetovane orijentacije ponaanja koje utemeljuju odnos suprotnosti izmeu dvaju agregata poloaja, a da nuno nisu svjesni nositelja poloaja. Kvazigrupa je svaki agregat ukupnih
nositelja poloaja s jednakim latentnim interesima koji nije organiziran. Manifestni interesi su
sve svjesne orijentacije ponaanja koje utemeljuju odnos suprotnosti izmeu dviju grupa
osoba. Interesna skupina jest svaki organizirani agregat osoba s jednakim manifestnim interesima. Mo je ansa da se kod osoba koje se mogu navesti nae poslunost za zapovijed odreenog sadraja. Vladajua je udruga ona u kojoj su lanovi kao takvi snagom vaeega poretka podvrgnuti odnosima vlasti (Dahrendorf, 1957.: 203-204).
9
Lamla nije jedini koji je kritizirao Dahrendorfovo djelo. Zanimljive su Gratzelove (1990.),
Leipertzove (2002.) i Schrapeove (1977. i 1978.) kritike.

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

147

Meutim, kad je posrijedi socijalni konflikt, nije rije samo o konfliktu izmeu dviju strana, nego ih moe biti i vie.10 Socijalni konflikti nastaju zbog
razliitih razloga, a ponajvie zbog strukture drutva. U oblicima socijalnog
konflikta postoje promjene pa stoga teorija socijalnog konflikta duguje odgovor na pitanje pod kojim aspektima moemo opaziti promjene oblika socijalnog konflikta te o emu one ovise. To su pitanja o dimenzijama i faktorima varijabilnosti socijalnoga konflikta. Dahrendorf tako vidi ve spomenute dvije dimenzije drutvenoga sukoba: intenzitet i nasilnost. Konflikti
mogu biti manje ili vie intenzivni i manje ili vie nasilni. Ali to ne znai da
je svaki nasilni konflikt istodobno i intenzivan i obratno. Nasilnost svih vrsta
konflikata moe se, meutim, smanjiti s pomou jednoga sredstva koje Dahrendorf naziva reguliranjem socijalnoga konflikta. Upravo je regulacija konflikta, za Dahrendorfa, najbolji nain rjeavanja konflikta. Ali konflikti ipak
nee posve nestati regulacijom niti e nuno postati manje intenzivnima.
Uspjena regulacija konflikta ima niz pretpostavki. Te su pretpostavke,
prema Dahrendorfu, u sljedeem: da konflikti imaju smisao; da se svaki zahvat u konflikt ograniava na reguliranje njegovih oblika i da se odrie uzaludna pokuaja odstranjenja njihovih uzroka; da se dana obraunavanja kanaliziraju na relevantan nain; da se sudionici suglase o stanovitim pravilima
igre prema kojima oni ele rijeiti svoje konflikte (1961.: 229). Dahrendorf
je uvjeren kako je teorija socijalnog konflikta srce ili jezgra socioloke analize cijeloga drutva jer je sam konflikt arite socijalne strukture. U konfliktu su stoga i anse za njegovo reguliranje i slobodu. Sukob i sloboda
otvaraju za Dahrendorfa dva pitanja. S jedne strane njega zanima moemo
li prihvatiti novu nejednakost?, a s druge hoe li nova nejednakost postati
izvorom novih sukoba? (2005.: 79). Pritom se otvaraju brojni novi zanimljivi problemi, ali se sada ne moemo njima baviti.

Sukob nakon klasne borbe?

Povijest je kod Dahrendorfa shvaena kao niz epoha, koje se mogu opisati kao naini proizvodnje ili drutvena struktura, te su reprezentirane vladajuom klasom. Jezgru svake socijalne strukture i klasne mo i ini vlasnitvo. Drutvena struktura i vladajua klasa ne mijenjaju se u toku jedne
epohe. Dinamini je aspekt historijske epohe u snazi proizvodnje, dakle u
ekonomskom potencijalu drutva. Nain proizvodnje, ili kako ga je Dahren10
Taj oblik konflikta Dahrendorf ilustrira primjerima konflikta izmeu lijenika ope
prakse i oekivanja njegovih pacijenata, kao i njih (pacijenata) sa zdravstvenim fondom, pri
emu je rije o socijalnom konfliktu, jer se radi o konfliktu neovisno o odreenom lijeniku.
Isto se pravilo upotrebljava za konflikte meu politikim strankama, zaposlenicima i nadreenima, drave i grada, razliitih vjera i slinog. Konflikt izmeu dvoje ljudi nije socijalni konflikt. Takoer, pokuaj da tvrtka X preuzme trite od tvrtke Y nije socijalni konflikt, ako je rije
o meusobnoj mrnji upravitelja (Dahrendorf, 1961.: 202).

148

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

dorf nazvao drutvenom strukturom, ovdje je shvaen kao ukupna norma

koja vrijedi za pojedinu vremensku epohu. Proizvodnu mo ili ekonomski
potencijal Dahrendorf shvaa kao koliinu tehnolokih, organizacijskih, financijskih i drugih faktora koji ine proizvodnu sposobnost privrednog jedinstva u nekom danom trenutku (1972.: 75). Na poetku neke epohe moe
doi do ostvarenja ekonomskog potencijala unutar postojeih struktura drutva. U isto vrijeme, podinjena klasa je kategorija koju Dahrendorf naziva
potencijalom sukoba.
Dahrendorf smatra da raste broj teorija suvremenog drutva u kojem je
drutvo opisano kao besklasno, amorfno u svojoj strukturi, te ga napokon
opisuju i kao postkapitalistiko ili samo kao postindustrijsko drutvo. Te teorije pokazuju da je zastarjelo shvaanje klasne perspektive s obzirom na klasni sukob. Tradicionalna teorija klasnoga sukoba bez iznimke je prihvaala
da su interesi uloga strukturirani, da velike kategorije imaju zajednike interese koji moraju voditi izgradnji interesnih skupina. U djelu Konflikt und
Freiheit Dahrendorf je pokuao otkriti neke glavne izvore konflikata u drutvima koja su postigla visok stupanj gospodarskog razvitka pod uvjetima
znatne slobode i proirenih graanskih prava. Sukladno tome, on smatra da
bi taj pokuaj bio pogodan za ispitivanje kako tekuih politikih ciljeva ...
tako i politikih sredstava (Dahrendorf, 1972.: 108). Dahrendorfov zakljuak, koji moda najvie uznemiruje, odnosi se na politi ku organizaciju socijalnih interesa u modernim i visoko birokratiziranim drutvima. Naime,
moe se zakljuiti da postojei oblici politike organizacije, a kao posljedica
toga utjecaji igre stranaka, ni na koji nain ne odgovaraju dominantnim razlikama interesa i uvjerenja. Moglo bi se dogoditi, zakljuuje Dahrendorf,
da se jednoga dana nesposobnost sistema da iz samog sebe proizvede
primjereniju politiku organizaciju, ispostavi kao najproblematinija slabost
demokracije u slubenikom klasnom drutvu (1972.: 108). Prema Dahrendorfu, postoje oni koji vjeruju i osjeaju da je modernizacija dovoljno uznapredovala i da je jedini lijek za rastue egalitarno i racionalizirano drutvo
u obrani onih tradicija s pomou kojih su ljudi meu sobom bili povezani u
prolosti (1972.: 108). Postoje oni koji zastupaju vrlo razliite politike pozicije, ali, nastavlja Dahrendorf, kod svih tih ljudi postoji neka tradicionalno autoritarna crta, koja jo uvijek nalazi veliku potporu, ak u najvie razvijenim drutvima (1972.: 108). Dahrendorf smatra da se u svojim ekstremnim oblicima taj tradicionalizam moe povezivati sa zahtjevom za veim vodstvom i za personaliziranjem moi11.
to se, pak, dogodilo s konfliktom nakon klasne borbe? Klasna borba
nije u prolosti, tumai Dahrendorf, bogatima suprotstavila najsiromanije,
11

Ovdje autoritarizam postaje autokratski upozorava Dahrendorf i zakljuuje da se moda tradicionalni faizam sa svim svojim proturjenostima tradicije i modernosti dade opisati
kao imanentna opasnost te pozicije (Dahrendorf, 1972.: 108).

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

149

nego radnike, stoga ona i nije bila najea kad je siromatvo bilo najvee,
nego onda kad su stvari krenule nabolje. Nije vodila ni revoluciji, nego postupnom poboljanju ivotnog poloaja zapostavljenih. Na kraju je klasna
borba izgubila svoju osnovnu pretpostavku same nepomirljive klase
(2005.: 81). Uvrijeilo se miljenje, a tako smatra i Dahrendorf, da ivimo u
tzv. znanstvenom razdoblju u kojem se priprema i donoenje odluka, pa i
same odluke, moraju prepustiti strunjacima. Misao da je ovjek, u naelu, u
stanju vladati svojim svijetom poiva na vjeri u mo znanja. Znanstvene i
obrazovne institucije sve vie zadobivaju sredinje mjesto u drutvu jer se u
njima proizvodi nova mo. Kako u politikoj organizaciji drutva kao cjelini
tako i u organizaciji pojedinih utjecajnih institucija odluujue mjesto imaju
znanstveno obrazovani strunjaci (1972.: 107).12

Tipovi konflikta
Dahrendorf polazi od injenice da svaki konflikt moe biti protumaen
samo u pojmovima drutva u kojima je nastao. To znai i da se svaki sukob
moe objasniti samo u odnosu na 'udruenje' u kojem se sukob pojavljuje i
vice versa, svako se udruenje moe analizirati u odnosu na sukobe koje ono
proizvodi (Dahrendorf, 1959.: 213). Takoer mogu postojati razliiti tipovi
grupnog sukoba s obzirom na konfliktne grupe. Tada razlikujemo konflikte
klasnog tipa; konflikte izme u grada i sela; konflikte izmeu katolika i protestanata (Dahrendorf, 1959.: 214) . Uostalom, konflikt svakako mora
stajati u sreditu teorije drutva (Lamla, 2002.: 207).
Dahrendorf smatra da se konflikti mogu ponajprije podijeliti na endogene
i egzogene, dvije osnovne vrste konflikata. Potom se mogu razvrstavati u razliite tipove. Dahrendorf se zadrava na endogenim konfliktima jer njihovo
daljnje razlikovanje neposredno upada u oi: rob i slobodnjak u Rimu, crnci
i bijelci u SAD-u, protestanti i katolici u Nizozemskoj, Flamanci i Valonci u
12

Dahrendorf daje primjer konflikta izmeu industrijskih radnika i studenata na sveuilitu

i tvrdi da je taj sukob dubok i da se ne moe lako rijeiti. Za razliku od drugih namjetenika,
radnici pripadaju grupama koje jo imaju mnogo dobiti od znanstveno organiziranog drutva;
studenti, osobito oni iz obitelji koje pripadaju srednjem sloju, pitaju za kvalitetu ivota u jednom takvom drutvu i otuda za plodovima organizacije (Dahrendorf, 1972.: 108). Ma kako se u
tom pitanju eljeli postaviti, jedno ne smijemo previdjeti, kae Dahrendorf, pa navodi: govor o
znanstvenoj prirodi tehnotronskog razdoblja (i tako prihvaa pojam Brzezinskog) ili poznanstvljenog svijeta (da upotrijebi rijei Schelskog) i istie tvrdnju, koja nije manje ideoloka
nego npr. predmoderna vjera da je Bog stvorio ljude visokima i niskima i uredio njihovo stanje (Dahrendorf, 1972.: 108). Stoga je mogue prihvaanje rastuega tehnokratskog svijeta
staviti u pitanje i predoiti moderno drutvo, koje dodue primjenjuje tekovine moderne znanosti i tehnologije, ali to ini samo da bi postiglo stanovite jednostavne ljudske ciljeve. Pritom
postaju nunima odluke koje izgledaju posve drukije nego odluke neke politike prilagoivanja.
Dahrendorf to izraava reenicom: Mogue je ivjeti moderno ili racionalno, a ipak liberalno u
europskom smislu (Dahrendorf, 1972.: 108).

150

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

Belgiji, konzervativna i laburistika stranka u Engleskoj, sindikati i savezi

poduzetnika u mnogim dravama. Sve su to protivnike skupine u dovoljno
poznatim konfliktima (Dahrendorf, 1971.: 109). Dahrendorf smatra da je
objanjenje egzogenih konflikata sociolokom strukturalnom analizom mogue samo ... kad se cijela drutva ... shvaaju kao jedinstva neke nove
strukture, dakle kad se C kao struktura elemenata A i B analizira bez obzira
na unutranju strukturu A i B (1971.: 110). I sam Dahrendorf napominje, da
je to nuna vrlo apstraktna formulacija i da je objanjenje drutvenih konflikata konani cilj teorije drutva (1971.: 114). U kontekstu razumijevanja
tipova sukoba pojavljuju se dva problema. Za Dahrendorfa su to problemi
vlasnitva i autoriteta. Vlasnitvo moe, ali ne mora, biti povezano s autoritetom. Mogue je i da onaj koji posjeduje vodee poloaje u industriji nema
vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju. Pritom je rije o odvajanju vlasnitva i kontrole te slinih sistema distribucije i podjele industrijskih radnika.
Me utim, nijedan od tih strukturalnih elemenata ne uklanja industrijski sukob, oni, dapae, potiu intenzitet i nasilnost u konfliktu (1959.: 216). Dahrendorf smatra da postoje odreeni konfliktni fenomeni kao to su rat, borba,
konkurencija, rasprava prema kojima onda treba klasificirati razliite vrste
socijalnog konflikta. U tom smislu on nudi dva kriterija. Prema jednome,
polazimo od opsega socijalnog jedinstva unutar kojega postoji konflikt. U
naelno samovoljnom ograniavanju, idui od manjih prema veim jedinstvima, moe se govoriti o pet razliitih tipova konflikata:
A. Konflikti unutar i meu pojedinim socijalnim ulogama. Ovamo pripada
oekivani konflikt u ulozi lijenika (Intrarollenkonflikt), ali i konflikt
koji je karakteristian za moderno drutvo, tipino proturjeje izmeu
obitelji i posla, odnosno obiteljskih i poslovnih uloga (Interrollenkonflikt);
B. Konflikti unutar pojedinih drutvenih skupina;
C. Konflikti meu organiziranim (interesnim skupinama) i neorganiziranim
(kvaziskupinama) skupinama unutar regionalnih ili institucionalnih sektora drutva (primjerice, uitelji i uprava u koli);
D. Konflikti meu organiziranim i neorganiziranim grupacijama koje ine
cijelo drutvo (u smislu teritorijalnoga dravnog jedinstva);
E. Konflikti izmeu velikih jedinica, u smislu meudravnih konflikata
(1972.: 25).13
Nasuprot ovoj, postoji i klasifikacija koja je usmjerena na odnose u rangu na
koje se orijentiraju elementi konflikta. Prema njoj razlikujemo:
1. Konflikte izmeu naelno ravnopravnih protivnika;
13

Usp. Dahrendorf, 1961.: 203-204.

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

151

2. Konflikte meu ili prema relevantnim pravilima, nadreenim i podreenim protivnicima;

3. Konflikte izmeu jednog elementa i njegova dijela (veina naroda, odnosno manjina) (1972.: 26).
Kombinacijom jedne i druge klasifikacije, dobiva se 15 tipova konflikata.
Ipak, netono bi bilo tvrditi da svako drutvo ima svaki od 15 tipova konflikata. U svakom sluaju, meutim, moe se sa sigurnou rei da se pojedine
vrste konflikata pojavljuju u odreenim vremenima. Tako, ovisno o vrsti sukoba, razlikujemo i razliite teorije konflikta: teorije konflikta uloga, teorije
konkurencije, teorije klasne borbe, teorije manjine i udaljenih odnosa, teorije
sukoba za sistem izbora po proporciji i teorije meunarodnih odnosa. 14
Dahrendorf istie dvije vrste sukoba: industrijski i politiki. Dahrendorf
se ne slae s onima koji tvrde da, budui da se svakoga gra anina vie ne
tiu problemi industrije, za drutvo 20. stoljea vrijede posve drukija pravila od onih u 19. stoljeu (1972.: 63). Dodue, uvrijeilo se miljenje da danas ljudi ne ive u tolikim suprotnostima i da se svatko vrednuje prema
svojoj zasluzi u nekoj sretnoj kooperativnoj cjelini i da otuda sociolozi, koji
govore o konfliktima, samo nepotrebno ponovno iznose probleme koji su
upravo uspjeno poloeni u akte povijesti (1972.: 64). Iako to nije posve
netono, to ne znai da vie ne postoji ono to bi razdvajalo politiko drutvo. Za Dahrendorfa, intenzitet je sukoba u kapitalistikom drutvu porastao
s poloajem autoriteta i drugim faktorima socijalnog statusa, naroito dohotka. Za kapitalista dominacija znai visoka primanja, a za podreene, izrazito teke radne uvjete i materijalne neprilike. Jasna je, stoga, i korelacija distribucije autoriteta i drutvene stratifikacije (1959.: 242). Razliiti su tehniki uvjeti voe i ideologije, heterogeni naini novaenja poloaja autoriteta (socijalni uvjeti) i politiki uvjeti koji dre industrijski sukob neko
vrijeme u latenciji. Kad se industrijska udruenja stabiliziraju i uvjeti organizacije poveaju, a kapital i rad stvore organizacije suprotne ovima, stvaraju
se manifestni interesi.
Osim manifestnih, Dahrendorf se bavi i latentnim interesima u industriji.
On istie da postoje dva prigovora koja se tiu njihove pojave u industriji.
Prvi od tih prigovora je baziran na klasi. U tom smislu poboljanje ekonomske situacije industrijskih radnika ini nerazumnom pretpostavku nastavljanja konflikta. Teorija grupnog konflikta ne prihvaa tezu o povezanosti klasnog konflikta i ekonomskih uvjeta. Za pojavu drutvenih sukoba nevaan je
standard ivota sukobljenih strana, ali su vani odnosi autoriteta i razlike izmeu nadreenih i podreenih skupina. ak i ako svaki radnik posjeduje
automobil, kuu ili druga obiljeja komfora i civilizacije u kojoj ivi, korijen
14

O tome vie vidi: Dahrendorf, 1972.

152

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

industrijskoga klasnog konflikta nije mogu e ukloniti (1959.: 252-254).

Drugi je prigovor uperen protiv pretpostavke postojanja latentnog konflikta,
koji je sadran u tezi da je zamjena kapitalista menaderima uklonila osnovu
za postojanje industrijskoga klasnog konflikta. Broj strunjaka u industrijskim poduzeima obino je ogranien. Drugu spornu skupinu ine zanimanja
poput direktora odjela, tipkaica, raunovoa i poslovoa (1959.: 255) .
Dah-rendorf osobito istie kako je potrebno razlikovati birokrate i tzv. bijele
ovratnike. Uloge birokrata trebale bi se oznaiti kao uloge razliitih menadera. U svakom drutvenom poretku i u svakom vremenu autoritarna struktura u industrijskim poduzeima generira, neovisno o socioekonomskom
statusu radnika i nainu novaenja menadera, latentne interese i kvaziskupine u smislu klasne teorije. Njihov konflikt se moe opisati kao krajnji izvor klasnih antagonizama u drutvu (1959.: 256-257).15
Industrijski konflikt je u postkapitalistikom drutvu postao manje nasilnim jer je njegovo postojanje prihvaeno, a manifestacija socijalno regulirana. Danas se industrijski konflikt prepoznaje kao nuna znaajka industrijskog ivota. Uvjete proizvodnje u postkapitalistikom drutvu Dahrendorf
opisuje kao empirijsku analogiju modelu klasne teorije. Autoritarna struktura
poduzea generira dvije kvazigrupe: upravljanje i rad s njihovim latentnim
interesima, iz kojih se stvaraju dvije interesne grupe: udruge zaposlenika i
sindikati sa svojim specifinim manifestnim interesima. Dahrendorf se dotie niza problema koji se pojavljuju u vezi s formiranjem industrijskih klasa
(1959.). Iako bi to bilo zanimljivo istraiti, ovdje neemo ulaziti u te probleme. Sada emo se kratko dotaknuti problema institucionalne izolacije industrije u suvremenom drutvu. Naime, industrijski je konflikt institucionalno izoliran i u postkapitalistikom drutvu, to Dahrendorf pokazuje u
sljedeem:
1. Pozicija u autoritarnoj strukturi industrije i pozicija u autoritarnoj strukturi drutva nije vie identina; industrijska pozicija ovjeka ne prejudicira njegovu politiku poziciju.

15
Klase su ve za Marxa konfliktne skupine ako su zadovoljeni sljedei uvjeti:
nepostojanje pokretljivosti; poloaj autoriteta, vlasnitva i opega drutvenog statusa; poloaj
industrijskog i politikog konflikta; nepostojanje regulacije konflikta. U vezi s tim Dahrendorf
podsjea da su klase konfliktne skupine koje su ukljuene u ekstremno intenzivnim i nasilnim
sukobima koji tee ekstremnim, trenutanim i radikalnim promjenama te tvrdi da su razlike
izmeu podre-enih i nadreenih komplementarni aspekti industrijske organizacije
(Dahrendorf, 1959.: 245). Naime, sistem superordinacije i subordinacije je zasnovan na
autoritarnim odnosima izmeu ra-zliitih pozicija. Za industrijskog radnika rad se sastoji od
prihvaanja uloga koje su definirane dunostima koje odgovaraju danoj poziciji, tj. obvezom
potovanja naredbi danih osoba. Neki industrijski sociolozi negiraju postojanje kategorije
autoriteta na industrijska poduzea na opoj ili pojedinanoj razini jer smatraju da zaposlenici
predstavljaju interese cijelog poduzea (Dah-rendorf, 1959.: 249-250).

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

153

2. Ni latentni ni manifestni klasni interesi industrijskog sukoba ne moraju

biti identini latentnim i manifestnim interesima nekih ljudi u politikom
konfliktu. Industrijski se konflikt odnosi na sferu industrije. Brine se za
uzdravanje i promjene industrijskoga status quo, koji pak ne ukljuuje
socijalni status quo.
3. Dominantne i podinjene klase u industriji ne trebaju biti dugo dio odgovarajuih politikih klasa. Teorija klasa doputa zakljuak da su udruenja diskretnija od dominantne i podinjene klase u drutvu. Dahrendorf
to potvruje kad kae da su u postkapitalistikom drutvu vladajui i oni
kojima se vlada, diskretne grupe (1959.: 271).
4. lanstvo u industrijskoj klasi ostavlja otvorenim kojoj e politikoj klasi
pojedinac pripadati (1959.: 271).
Teorija institucionalne izoliranosti industrijskoga konflikta, prema Dahrendorfu, nije znanstvena teorija, nego opa orijentacija ili gledite. Tono je
shvaanje da s razvojem industrije industrijski konflikt postaje institucionalno izoliranim i u postkapitalistikim drutvima. Iz toga slijedi da je njegova uloga izgubila snagu za socijalnu osobnost industrijskog radnika koju
ograniava samo njegovo drutveno ponaanje. Ako shvatimo industriju i
drutvo kao dva odvojena socijalna konteksta, tada vidimo da konflikti u jednome ne dovode do konflikta u drugome. Industrijski je konflikt u postkapitalistikom drutvu ogranien na njegovu specifinu sferu. Ako su distribucija uloga i izvori industrijskog konflikta izgubili zajedniko drutveno
obiljeje, onda su interesne grupe u industriji i drutvu takoer latentne organizacije. One mogu biti povezane tradicijom ili zajednikim uzrokom. U
postkapitalistikom drutvu, zakljuuje Dahrendorf, vladaju e i podreene
klase industrije i politikog drutva dvije su neovisne strane sukoba (1959.:
275-276).
to je zapravo izolirani industrijski klasni sukob? Dahrendorf tu izoliranost objanjava tako to kae da su se industrija i industrijski klasni sukob u
drutvu umnogome nasukali. To nije nita negativno jer smo zauzeli odreena i vrsta mjesta u drutvu. Drugo pitanje na koje Dahrendorf pokuava
odgovoriti jest: Je li mogue teoriju institucionalnog izoliranja industrije openito formulirati? Budui da je ivot u razvijenim industrijskim drutvima
racionaliziran, mehaniziran i industrijaliziran, a proizvodi industrije gospodare potronjom svih slojeva stanovnitva, industrijski i politiki problemi
usko su povezani. Ako industrijska proizvodnja bude sprijeena trajkom, te
e posljedice osjetiti svi lanovi drutva. To e se, za Dahrendorfa, dogoditi
ako industrija nije izolirana (1957.: 237). Teza da je industrijski klasni sukob
s industrijom u razvijenim industrijskim drutvima institucionalno izoliran,
moe se jo neim potkrijepiti. Kao to smo ve vidjeli, Dahrendorf smatra
da industrijski poloaji autoriteta i politiki poloaji autoriteta nisu nuno
identini, kao to ni latentni ni manifestni klasni interesi industrijskoga kla-

154

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

snog sukoba ne moraju biti identini latentnim i manifestnim interesima njihovih nositelja u politikoj sferi. Industrijski klasni interesi ogranieni su na
podruje industrije. Njihov je cilj u promjeni industrijskoga, a ne ukupno
drutvenoga status quo . Ako je, pak, tona tvrdnja da je industrijski klasni
konflikt institucionalno izoliran, iz toga slijedi, smatra Dahrendorf, da je ona
samo ogranien isjeak socijalnog ponaanja (Dahrendorf, 1957.: 240). Iz
teorije institucionalne izolacije industrijskih klasnih konflikata u podruju
politike organizacije slijedi da radniki sindikati i politike stranke nisu
vie identini, tj. da je industrijska radnika partija izgubila politiki smisao.
Kad je posrijedi sustav konfliktne regulacije, treba rei da on postoji i u
politikoj sferi. Promjena vlade u demokratskoj zemlji dogaaj je sastavljen
od niza faktora. Najprije, bez obzira na to o kojoj je promjeni rije, to ne
djeluje tetno na pravila igre koja prihvaaju obje strane. Potom, ta pravila
igre ukljuuju za sve stranke legitimna oekivanja postizanja moi u budunosti. Najzad, velik dio ili cijelo administrativno osoblje bit e zbrinuto u
svim demokratskim dravama postkapitalistikoga doba. Drutvena struktura i politika pravila igre se kombiniraju kako bi se ublaila posljedica
promjena koje su rezultat izbora, a pomau i ouvanju naravi drutvenog razvoja koja prolazi institucionalizirani konflikt (1959.: 308). Dahrendorf naglaava kako je vano rjeavanje konflikta, ali da bi jo vanije bilo ukloniti
mogunost da uop e do njega doe. On se, otuda, bavi i mogunostima rjeavanja konflikta, ali i regulacijom drutvenog konflikta. Da bi regulacija
konflikta bila mogua, obje strane u sukobu trebaju prepoznati potrebitost i
stvarnost konfliktne situacije. U svakoj konfliktnoj situaciji uvijek postoje
zajedniki interesi, odnosno, kako Dahrendorf kae, bez zajednice nema
sukoba, i obratno (1959.: 225). Odluujui faktor je prepoznavanje konfliktne situacije te, ako je mogue, i suprotstavljanje toj situaciji. Regulacija
konflikta je za Dahrendorfa organizacija interesnih skupina. Sve dok su
snage u sukobu difuzne, inkoherentne i nagomilane, regulacija nije mogua.
Da bi regulacija bila mogua, suprotstavljene bi strane trebale shvatiti da postoje pravila igre koja odreuju i njihove odnose i oblike regulacije.
Dahrendorf navodi tri oblika regulacije politikog konflikta. Prvi je oblik
nagodba ili pomirenje, predstavljeni preko odreenih institucija poput parlamentarnih tijela ili, kako Dahrendorf kae, kvaziparlamentarnih tijela u
kojima se susreu interesne skupine ili njihovi predstavnici koji ele mirno
rijeiti konflikt. Drugi je oblik ono to bi se u industriji nazvalo posredovanjem. Dvije strane sporazumiju se konzultiranjem neke vanjske strane koja
treba dati savjet, ali taj savjet nema odluuju u snagu za strane u sporu.
Trei je oblik arbitraa. Oblik regulacije ovisi o situaciji (1959.: 228).
Openito, rjeavanje konflikata znai smanjenje nasilnosti svih vrsta
konflikata. Konflikti ne postaju odjednom nuno manje intenzivni, ali ih se
postupno moe kontrolirati. Teorija konflikta je, smatra Dahrendorf, dio so-

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

155

cioloke analize cijelog drutva, jer je sam konflikt arite drutvenih struktura. Stoga su mogunosti primjene konfliktne teorije viestruke. Dva su naina tretiranja drutvenih konflikata. S jedne strane, postoji totalitarizam koji
se koristi suzbijanjem, a s druge je demokracija koja se koristi regulacijom
konflikta (1972.: 42-45). Otuda je razlikovanje demokratskih i totalitarnih
drutava bitna toka u nainu rjeavanja konflikta. Dahrendorf preferira drutvo u kojem je intenzitet politikoga konflikta sveden na najmanju mjeru. U
takvom tipu drutva posjedovanje autoriteta ne implicira nuno bogatstvo,
presti i sigurnost. Postoje razliite elite na vrhu skale. Pluralizam u demokratskim drutvima temeljen je na prepoznavanju i prihvaanju drutvenoga
konflikta. Dahrendorf zakljuuje da u slobodnom drutvu konflikt moe izgubiti na intenzitetu i nasilju, ali e i dalje biti prisutan, ime potvruje
kljunu misao svoje teorije konflikta (1959.: 318).

Zakljuak
Kao to se moe vidjeti iz prethodne analize, Dahrendorf smatra da se
vie ne moe govoriti o klasnom konfliktu u klasinom smislu rijei. Time
se pridruuje skupini istraivaa koja ne vidi nikakve politike borbe meu
grupama koje stoje na objema stranama prohodnih barijera moi i prava
(1992.: 235)16. No, stari konflikt nije posve nestao. Klase jo uvijek postoje.
tovie, veinska klasa jo uvijek vodi borbu oko diobe moi. Meutim, Dahrendorf realistino tvrdi da odnos izme u veinske klase i potklase ne
moe i nee proizvesti nikakve organizirane konflikte koji bi bili usporedivi
s onima izmeu buroazije i radnike klase (1992.: 243). Posrijedi je zapravo stanje u kojem veinska klasa nije vie sigurna u svoj poloaj, budui da
je dolo do onoga to Dahrendorf naziva individualiziranjem socijalnog
konflikta. Naime, solidarno djelovanje u organiziranim skupinama ima visoke emocionalne trokove i traje dugo prije negoli se neto postigne (Dahrendorf, 1992.: 236). Iz toga se moe zakljuiti da e ljudi, gdjegod je to
mogue, pokuati napredovati vlastitim snagama i tako rjeavati konflikte,
ime individualna mobilnost stupa na mjesto klasne borbe (Dahrendorf,
1992.: 236). Konflikti, meutim, nisu bitke u nekoj revoluciji ili demokratska klasna borba, oni su anomija, a anomija ne moe trajati.
Na kraju jo osvrt na Lamlinu kritiku Dahrendorfove teorije. On tvrdi da ta
teorija ostaje jo jako zarobljena ortodoksnim konsenzusom poslijera-tne
sociologije i da zato dijeli mnoge njezine slabosti. Lamla savjetuje Dahrendorfu da svoj model ukrsti s postojeim teorijskim objanjenjima dru-tvene
integracije, odnosno da bi morao novim, op enitijim drutveno-teo-rijskim
okvirom prevladati ne samo Marxovu klasnu teoriju, nego i Parson16

Usp. Dahrendorf, 1988.: 158.

156

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

sovu teoriju konsenzusa drutvene integracije (Lamla, 2002.: 226). Time se

Lamla pribliava onim kritiarima koji variraju tezu da Dahrendorfova teorija ima vie veze s Parsonsovim funkcionalizmom, nego s Marxovim idejama o klasnom konfliktu.17 Pritom treba istaknuti da Lamline tvrdnje ne
stoje jer je upravo Dahrendorfu, to je suprotno dominantnoj struji u drutvenoj teoriji sredinom 20. stoljea, stalo do toga da drutvene strukturalne
elemente odredi tako da oni odgovaraju na pitanje to drutva pokree, odnosno dalje razvija. U razvijanju svoje teorije konflikta on, dodue, posuuje od Marxa, ali to odmah modificira, jer objanjenja historijskog materijalizma smatra prevladanima. Posljedica toga je okretanje funkcionalizmu
Talcotta Parsonsa. Zakljuno treba rei da Dahrendorf ne slijedi ni Parsonsa
u potpunosti, nego iz njegove teorije uzima etiri shvaanja o drutvenoj integraciji (stabilnost, ravnoteu, funkcionalnost svih elemenata nekog drutva
i vrijednosni konsenzus njegovih lanova) i transformira ih u smislu nove
interpretacije Weberove koncepcije vlasti. Iz toga se vidi da je Dahrendorfova teorija konflikta izmeu marksistike i strukturalno-funkcionalistike
teorije pa je tako njihova kljuna poveznica.

Literatura
Coser, Lewis A., 1956.: The Functions of Social Conflict, The Free Press, New York.
Coser, Lewis A., 1967.: Continuities in the Study of Social Conflict, The Free Press,
New York.
Dahrendorf, Ralf, 1957.: Soziale Klassen und Klassenkonflikt in der industriellen Gesellschaft, Enke, Stuttgart.
Dahrendorf, Ralf, 1959.: Class and Class Conflict in Industrial Society, Stanford
University Press, Stanford/ California.
Dahrendorf, Ralf, 1961.: Gesellschaft und Freiheit. Zur soziologische Analyse der
Gegenwart, Piper, Mnchen.
Dahrendorf, Ralf, 1971.: Zu einer Theorie des sozialen Konflikts, u: Wolfgang Zapf
(ur.), Theorien des sozialen Wandels, Kiepenheuer&Witsch, Kln-Berlin.
Dahrendorf, Ralf, 1972.: Konflikt und Freiheit: Auf dem Weg zur Dienstklassengesellschaft, Piper, Mnchen.
Dahrendorf, Ralf, 1988.: The Modern Social Conflict: An Essays of the Politics of
Liberty, Weidenfeld & Nicolson, London.
Dahrendorf, Ralf, 1992.: Der moderne soziale Konflikt, Deutsche-Verlags-Anstalt,
Stuttgart.
Dahrendorf, Ralf, 2003.: Auf der Suche nach einer neuen Ordnung. Vorlesung zur
Politik der Freiheit im 21. Jahrhundert, C.H.Beck, Mnchen.

17

O tome i drugim zamjerkama vidi: Gratzel, 1990.; Leipertz, 2002.; Schrape, 1977. i 1978.

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 2, str. 139158

157

Dahrendorf, Ralf, 2004.: Der Wiederbeginn der Geschichte, C.H.Beck, Mnchen.

Dahrendorf, Ralf, 2005.: U potrazi za novim poretkom. Predavanja o politici slobode
u 21. stoljeu, Deltakont, Zagreb.
Gratzel, Gilbert A., 1990.: Freiheit, Konflikt und Wandel, u: Jahrbuch zur Liberalismus, Friedrich-Naumann-Stiftung, Baden-Baden, str. 11-45.
Lamla, Jrn, 2002.: Die Konflikttheorie als Gesellschaftstheorie, u: Throsten Bonacker (ur.): Sozialwissenschaftliche Konflikttheorien. Eine Einfhrung, Leske+Budrich, Opladen, str. 207-230.
Leipertz, Harald, 2002.: Das Prinzip der Gerechtigkeit in den gesellschaftswissenschaftlichen Anstzen Dahrendorfs und Habermas: Zur Diskussion der Leitkultur und Zivilkultur, Technische Hochschule Aachen, Aachen.
Schrape, Klaus, 1977.: Theorien normativer Strukturen und ihres Wandels 1, Social
Strategies Publishers, Basel.
Schrape, Klaus, 1978.: Theorien normativer Strukturen und ihres Wandels 2, Social
Strategies Publishers, Basel.
Thiel, Ansgar, 2003.: Soziale Konflikte, Transcript Verlag, Bielefeld.

158

Paanin, A., O sociologiji konflikta Ralfa Dahrendorfa ili o ...

Ana Paanin
ON RALF DAHRENDORFS SOCIOLOGY OF CONFLICT
OR ON CONFLICTS IN CHANGE
Summary
The author looks into Dahrendorfs conflict theory beginning
with Dahrendorfs 1957 interpretation of conflicts and ending with
his most recent works of 2003 and 2005. The paper begins with an
account of the evolution of Dahrendorfs conflict theory and its foundations. Highlighted are the conflicts stemming from class struggle
and Dahrendorfs relevant taxonomy of conflicts. According to
Dahrendorf, conflicts are divided into the endogenous and the exogenous, the political and the industrial, plus fifteen subtypes.

Key words: Dahrendorf, society, class struggle, conflict, change, structure

Mailing address: Fakultet politikih znanosti, Lepuieva 6, HR
10000 Zagreb. E-mail: anapaza@yahoo.com