as

crkva u svijetu

OSVRTI I PRIKAZI

JE LI ATEIZAM BITAN ZA MARKSIZAM?

Slavko

Ese

Kransko-m arksistiki d ijalog bio je u najveem poletu u drugoj polovici

ezdesetih godina. N ajp ozn atije m eunarodne susrete organiziralo je n je
mako drutvo P a u lu s G esellschaft. Iak o je tadanji zanos popustio, d ija
log n ije iezao. O n je preao granice starog kontinenta. O tome svjedoi trei
broj am erikog asopisa Journal of Ecumenical Studies iz 1985. g., koji izdaje
trom jeseno T em ple U niversity u Ph iladelp h iji. Donosi, prvo, dva p red avan ja
s konferencije odrane u tra v n ju 1983. blizu C hicaga pod naslovod Iz a z o v
i potreba kransko-m arksistikog d ijalo ga , zatim slijedi lanak Jure K riste
M arksistika kritika religije i hrvatska katolika k u ltu ra . N ajve i dio aso
pisa posveen je pitanju da li je ateizam bitan za m arksizam . To je pitanje,
kao uvodni lanak za temu, obradio am eriki isusovac A rth u r F. M cG overn,
profesor filozofije na sveuilitu u Detroitu. O d go vara 17 autora meu kojim a
je 5 m arksista: 4 jugoslavena i jedn a am erikanka.
O vd je u prikazati, u prvom dijelu, lanak A . F. M c G o v e rn a i m arksistike
odgovore.

I. Misli Arthura F. McGoverna

A utor sm atra da je m arksizam prvenstveno zainteresiran za drutveno-gospodarski sustav, kako e socijalizam zam ijeniti kapitalizam . To nema bitne
povezanosti s ateizmom i religijom . Dodue, svi velik i marksisti kao M arx,
Engels, L en jin , M a o i drugi b ili su ateisti, pa to moe upuivati na unutra
n ju povezanost ateizma i m arksistikog socijalizm a
Iako je M a r x sm atrao ateizm a bitnim za svoju koncepciju socijalizma, nje
gova m etoda analize moe se odvojiti od ateizma. Osnovna su dva pitanja:
da li krani m ogu prihvatiti M a rx o v e ciljeve te analizu odvojiti od ateizma
i da li m arksisti mogu revidirati povijesnu povezanost ateizm a i m arksizm a
a da to ne uniti pravo znaenje m arksizm a? A u to r podsjea da je prvo p ita
nje obradio u svojoj knjizi Marksizam : A m erik o kranska perspektiva o b
jav ljen o j 1980. g. D rugo pitanje se razm atra u ovom lanku.
M arksizam n ije sustav dogmi koje su objelodanili M a r x i Engels nego pokret
i proces podvrgnut prom jenam a. N je g o v a analitika m etoda naglaava i u p u
uje na p rouavanje kako ideje nastaju iz p ro m je n ljivih povijesnih uvjeta.

328

Iz toga slijedi ispravan zakljuak d a se ocijeni i p rocijeni ateistika ideolo

gija iz povijesn e perspektive te da se razm otri koliko M a rx o v a kritika religije
zadrava svoju snagu i danas.
lanak im a tri dijela. U prvom se razm atra M a rx o v a kritika religije. R a z li
kuju se 4 vrste ateizma: humanistiki, ideoloki, znanstveni i borbeni (m ili
tantni).
1. H um anistiki ateizma. M a rx je poeo kao ra d ik aln i hum anist i ateist a
tek poslije kao socijalist. K ao vrh ovn u vrijednost postavio je ovjekovo sam opotvrivanje. R elig ija je za njega p red stavljala negaciju ovjekova sam oostvarenja, osporavanje njegove slobode i ropsko p o d v rg a v a n je autoritetima.
esto se citira M a rx o v a misao da kritika re ligije za vrava sa zahtjevom da
je ovjek n ajv ie bie za ovjeka i s kategorikim, im perativom da se ukinu
svi odnosi u kojim a je ovjek ponien, zarobljen i zabonavljen, Osnovica je
M arx o v a ateizm a d a postoji suprotnost izm eu hum anosti i B o ga te izmeu
razum a i slobode nasuprot ropstva i p od vrg avan ja religiji.
2. Ideoloki ateizam. R azvijajui svoje pojm ove o socijalizm u i m aterijalisti
kom pogledu na povijest M a rx se usredotoio na politike i ideoloke funkcije
religije. Prih vatio je Feuerbaehovu m isao da je B o g sam o ovjekova p ro je k
cija: ovjek stv ara religiju a ne re lig ija ovjeka. D r a v a i drutvo proizvodi
religiju. O n a je izokrenuta svijest o svijetu, je r je sam svijet izopaen. R e li
gija o p ra v d a v a status quo. K lasa na vlasti koristi je za m anipulaciju sa sirpm anim a i iskoritavanim a. K ao takva ona e nestati kada okolnosti postanu
stvarno ljudske.
3. Znanstveni ateizam. Engels je nastojao da ateizam potkrijepi znanou. U
duhu prosvjetiteljstva tvrdio je da je znanost p re v la d a la religijske p re d ra
sude i p raznovjerje. Razvio je m arksistiku ontologiju u vidu dijalektikog
m aterijalizm a. M ate rija je sam a u kretanju p re m a dijalektikim zakonim a
razvila lju dsk u vrstu i ljudski duh. S ve se u p riro d i moe i treba shvatiti
kao m aterija u pokretu i razvojn om procesu. Po k ret je oblik postojanja
m aterije i on o b ja n jav a njezin dinamizam. Iz te perspektive re lig ija je
zastarjeli i praznovjerni pogled na svijet p a je treba nadom jestiti dijalektiki
m aterijalizam .
4. M litantni .ateizam. D ok je u socijaldem okratskom m arksizm u ateizam iz
gubio na vanosti, L en jin je insistirao d a je on bitan za m arksizam i za
jedinstvo kako u teoriji tako i u praksi. Zastupao je bo rben iji ateizam nego
M a rx i Engels. Ateizam je tako postao dravna re lig ija u Sovjetskom Savezu.
U drugom d ijelu
obratnim redom.

lanka M cG o vern

1. M ilitantni ateizam. B orbeni

marksista koji g a zastupaju.

osporava

ateizam

im a

ta

etiri

suprotni

o blik a
uinak

ateizma.
i

m alo

Ide
je

2. Znanstveni ateizam. V eina m arksista p rih vaa Engelsov dijalektiki m ate

rijalizam i dri d a je marksistika analiza p rim jen a m aterijalistike filozofije
na povijest i drutvo. To stvara velike potekoe u suradn ji krana i m arksi
sta je r su m arksisti uvjereni d a je dijalektiki m aterijalizam jedini istiniti
pogled na svijet, te ga, kada dou na vlast, nam eu k ao odgojni sustav.
M a rx je bio obavijeten o Engelsovu pisanju o dijalektici prirode, i n ije ga
osporavao. M n o gi bi se m arksistiki intelektualci (na pr. Lukacs, praksisti,
frankfurtska kola) sloili s m ilju da se dijalektiki m aterijalizam moe
izostaviti iz m arksizm a je r je M a r x prvenstveno bio zainteresiran za ljudske
odnose i drutvene ustanove. P riro d a ga je zanim ala samo utoliko koliko je
dio lju dskog drutva.
Zastupnici dijalektikog m aterijalizm a brane ga kao znanstveno tumaenje
svijeta. M eutim , on nije znanost nego m etafizik o obrazloenje prirode i
nije bitan za analizu i ostvarenje marksistikih socijalistikih ciljeva.
3. Ideoloki ateizam. M a rx i Engels su vjero vali da je re lig ija zapreka drut
venim prom jenam a. C rkve su esto propovijedale d a siromasi m oraju biti
zadovoljni sa svojom sudbinom , je r je to B o ja volja. B og je odredio da

329

postoje vladari i podanici, vlasnici i radnici. M eutim , d a li kritika o n d a n je g

stanja u kranstvu p ogaa biti p riro d e re lig ije uope i da li se bo m oe
protezati na sasvim drugaije prilik e? N ije li potrebno revidirati su d o v e
M aix a i Engelsa?
L e n jin je bio uvjeren da id eje o B o g u u s p a v lju ju borbu za rje a v a n je d ru t
venih pitanja. M eutim , ni sam E n gels ne p rih vaa takva u op avan ja. O n je
priznavao da je kranstvo znalo i poticati na revolucionarne p ro m jen e (p r v o
bitno kranstvo, anabaptisti). M a r x i Engels su sm atrali d a re ligija ne p o k a
zu je vie takav dinamizam. E n gelso va d je la ipak sugeriraju d a je to u p rin c ip u
mogue. Suvrem eno kranstvo p o k azu je m noge prim jere kranskih p o k reta
za drutvene prom jene (teologija o slo bo en ja u Lat. Am erici, M artin L u th e r
K in g i pokret za graanska prava, pacifistike i antinuklearne grupe). M n o g i
marksisti to uviaju . N ek i to dre iznim kam a. D ru g i razliku ju religiozn e o s je
aje i religiozne institucije u k o jim a vide osnovni razlog konzervativnosti.
A u to r misli da se ta kritika m oe p rim ijen iti na sve institucije, je r lei u
njihovim naravim a da uvruju svo j poloaj u drutvu. To se d o g a a i s
m arksizmom. On je radikalan i revolucio n aran u zem ljam a g d je se b o ri za
vlast. Tam o gdje se ve dokopao vlasti m arksizam postaje ideologija k o ja
brani status quo, postaje kon zervativan i dri na uzdi one koji trae p r o
mjene,
4. Hum anistiki ateizam. V e je naveden M a rx o v postulat d a ovjek treba
biti najvie bie za ovjeka. N je g o v a je m isao da je samo ono bie n ezavisno
k oje svoju egzistenciju d ugu je sam om sebi. V je ra u B oga znai n ep ouzanje
u sam oga sebe i ovjeanstvo. O n a liav a lju d e snage i odgovornosti za s v ije t i
budunost. Sto se d aje B o gu odu zim a se lju dim a. M a rx je stoga postavio
dihotom iju: B og protiv ovjeka; ili Bog, ili ovjek. K ak ve god p ro m jen e u
drutvu nastale za M a rx a je re lig ija u vije k otuenje, je r je kae

v je ra u B oga negacija ovjeka i ovjenosti.

M cG overn je uvjeren kao i m nogi krani da v je ra u B oga ne osirom auje
nego obogauje humanost, p oveava ovjekovu odgovornost i p o jaa v a o v je
kovo dostojanstvo. Poziva se i n a konstituciju II. vatikanskog sa b o ra
C rk va u suvrem enom svijetu gdje je to naglaeno.
U treem dijelu lanka autor donosi nekoliko zakljunih m isli koje su d o
nekle pon avljanje njegovih osnovnih teza kao *to je tvrdn ja d a ni ateizam
ni dijalektiki m aterijalizam nisu bitni za socijalizam. M eutim , p rih vaa
da m arksizam moe zadrati kritiku religije. Slino m iljenje zastupa i M i
h ajlo M arkovi o emu e poslije biti govora.
P ro b lem je u tome kako defin irati m arksizam . A k o je on teorija drutva a
ne opa filozofija, uloga ateizm a n ije za nj vana; ako je p a k dijalektiki
m aterijalizam , tada ateizam postaje vaan. A k o n ije skup dogmi nego je
otvoren kako m isli i autor on d a treba doputati ponovnu p rocjenu
njegove ateistike tr,adicije. I neki m arksistiki intelektualci osporavaju osno
vanost marksistike kritike religije.
A u to r navodi i razne oblike religije. O n a se moe oitovati u form i fan atiz
m a; moe biti i konzervativna, sklona povlaenju i izbjegavanju svijeta i n je
govih briga. A utor zastupa re ligiju k o ja potie na angam an za drutvenu
p ravd u i prom jenu svijeta prem a veoj humanosti. M nogi su krani nezado
v o ljn i s kapitalizmom, ali veliko j e p ita n je d a li e se pridruiti m arksisti
kim nastojanjim a, ako elim inacija re lig ije ulazi u marksistike ciljeve i za
datke.

II. Marko Kerevan: Da II je ateizam bitan za marksizam?

M. K reevan se u osnovi slae s id ejam a M cG overna. Potpuno se slae s n je
govim zakljukom da m arksizam n ije re ligija, da n ije vezan na sve to je
M a rx rekao, da je osnovna vrijednost lju d sk a emancipacija, d a religija moe
p rije podrati nego negirati em ancipaciju, d a ateizam nije bitan za m arksizam .
N av o d i da nije pristaa praksista k o ji zastupaju tradicionalnu marksistiku
poziciju da je re ligija otuenje. B lie je Althusserovoj, G ram scijevoj i B lo c -

330

hovoj koncepciji m arksizma. M ark sizam jest ateistian, ali ateizm a nije cilj
m arksizm a, iako M a rx govori o o vjekovoj em ancipaciji od religije. T a e
em an cipacija postati stvarna kad se o v jek oslobodi i odvoji od svih odnosa
ko ji ovjeka poniavaju, tlae i z a ro b lja v a ju . Z a M a rx a je re lig ija posljedica
otuenih odnosa. C ilj je beskalsno a n e ateistiko drutvo. Hipoteza je d a u
takvom drutvu nee biti ni osnove ni p otrebe za religijom . A li to je hipoteza
a ne predm et ili cilj marksistike bo rbe. Inae bi sam m arksizam poricao
sv o je ciljeve i uvodio nova ponienja i pritiske na vjernike. N av o d i m jesto
iz Kapitala o potrebi uspostavljanja racionalnih i transparentnih odnosa m e
u lju d im a gd je e proizvodnja slobodno udruenih lju d i stajati pod svijesnom
i plan iranom kontrolom. Tek u tim u v jetim a re lig ija moe nestati. M oe ne
znai da i mora.
P roces osloboenja od religije m ora biti stvar sam ih vjernika. To m ora biti
sam o-osloboenje. Inae to ne b i bilo o slo bo en je nego pritisak i pokoravanje.
A teizam nije ni ishodite, ni osnova ni cilj m arksizm a. I za L en jin a je
bilo van ije oslobaanje potlaenih m etaforino reeno: stvaranje ra ja na
zem lji nego jedinstvo u shvaanju, odnosno poricanju ra ja na nebu.
M ark sizam upuuje lju de na vlastitu aktivnost, na
o slan jaju na sebe, d a se ponaaju -kao d a B o g a
antiteistian nego samo a-teistian. O n ne sp rijeava
ju za iste ciljeve i vrijednosti kao i m arksisti. O n i to
m o t iv a . . .

solidarnost. Trai d a se
nem a. M arksizam n ije
vjernike d a se zauzim a
mogu initi i iz vjerskih

III. Esacl imi: M arxova kritika religije i/ili ateizma

R e lig ija je ovjekov proizvod, p ozadina i posljedica ovjekove drutvenopovijesne zavisnosti. A k o se ovjek oslobodi od te zavisnosti i posljedica e
nestati. R eligija je oblik otuenja u u vjetim a neautentinog drutva dok je
a te iz a m ovjekovo sam oostvarenje u besklasnim uvjetim a. Ateizam je teo
retski a kom unizam praktiki hum anizam . M arksisti se ne suprotstavljaju
B ogu. O ni zagovaraju humanizam. M a rx o v a fo rm u la je jasna: Z ah tjev d a se
napuste religiozne ilu zije jest zahtjev d a se napuste uvjeti koji trebaju takve
iluzije. Bespomoni narod ne elei d a ostane bespomoan potaknut je da
stvara monog B oga d a bi im pom ogao. U stvari lju d i se udvostruavaju.
U la-atk o: ako religija konzervira odnose starog drutva, treba kritizirati i
m ijen jati to drutvo. Dok je za F eu erba ch a re ligija p rim arna iluzija, ona
je za M a rx a izvedena iluzija. A utor d ri d a je kod Feuerbacha bitna pogreka
u tomu to on sm atra da ovjek im a e lje ko je prekorauju i granice razu m a
i o k vire prirode. K od Feuerbacha B o g je izraz za bezgranino mnotvo koje
je u stvari nepoznato. Iako se intelektualne ovjekove moi razvijaju , nikada
n e zado v o ljav aju potpuno ovjeka. D ok je Feuerbach inzistirao na antropo
lokim i psiholokim korijenim a religije, M a rx im je pridavao m anje znaenje.
R e lig ija se osniva na odreenim pretpostavkam a, a li se odraava kroz o vje
k o v u duevnu kompleksnost te je in d ivid u aln o obojena. K ad a
se uklone
drutveni izvori religije, ne znai d a e svaki o blik religije nestati. A k o je
r e lig ija individualizirani odnos izm eu osobe i svijeta, ako nem a drutvenih,
posebno politikih aspiracija i funkcija, s m arksistikog gledita ona ne bi
tre b a la biti uzeta u obzir.
E. im i spom inje u lanku Feu erbachovu filan tropiju koja se svugdje kod
n je g a odraava. On je nastojao skinuti mistinost s religijskih fenomena,
kako lju d i ne bi svoje snage usm jeravali prem a nebu, nego bi ih usredotoili
na ivotne vrijednosti i humanost. Iak o je Feuerbach uoavao potrebu d a se
p ro m ijen e loi odnosi, on je vidio sam o jed an izlaz kojemu je i poetak i
k ra j u apelim a na ljudski razum, etiku i lju bav.
P re m a autorovu m iljenju teizam i ateizam d v ije su strane istog papira.
R e lig ija i ateizam jesu korelacije. .Ateizam je sjena religije. A teizam je
razoarana religiozna svijest. M a rx n ije bio zainteresiran za re ligiju p e r se,
nego samo ukoliko je ona potpora burujskom drutvu. M eutim, ako se
uzm e da je dijalektiki m aterijalizam racionalni princip m arksizma, tada
je logino da mu je ateizam bitna komponenta. P rem a autorovu uvjeren ju

331

M a r x je bio prvenstveno socijalni filozof p a je logino zakljuiti d a je n je g o

vo shvaanje religije zasnovano na filozofiji prakse. M arxo vo je polazite
radikalni hum anizam pa je osnovno pitanje u kojoj je m jeri re lig ija za p rek a
ili poticaj za drutvene prom jene.
A u to r razlikuje tri sloja u re lig iji:
1. R eligija p er s e nudi odgovore na takozvana posljednja pitanja, na k r i
tine ovjekove situacije i na bit i p rirodu ovjeka. S M arxo vo g stan ovita ta
su pitanja zakonita, ali pod uvjetom da se uzme u obzir povijesna d ru tven a
i kulturna situacija.
2. R eligija kao d rutveno-p ovijesna injenica jest bit M arx o v e k ritik e r e li
gije. M a rx je pokazao da su i n ajsu p tiln ija p o s lje d n ja p ita n ja p ovije sn o
uobliena. N ek a p o s lje d n ja p it a n ja u jednoj kulturi ne m oraju biti v a n a u
drugoj kulturi. N p r. pitanje sm rti je vano u zapadnoevropskoj ku lturi, a ne
m a to znaenje u azijskim kulturam a. I M a rx o v a kritika m isao o a'eligiji
im a svoj korijen u odreenoj p ovijesn oj stvarnosti.
3. R eligija kao antropoloko-psiholoki fenom en tem elji se na in jen ici d a
postoje razne religije i razni tipovi relioioznosti. Svaki pojedinac kao i svak a
drutvena skupina im a svoje posebno duhovno ustrojstvo i nain k a k o d o iv
lja v a svijet i ivot. Iak o drutveno-povijesne prom jene im aju veliki u tjecaj
ipak postoje odreeni elem enti ovjekove ontoloke strukture koji su m an je
podloni tim prom jenam a. A k o u religioznim drutvim a postoje i ateisti, lo
giki je zakljuak da e i u ateistikim drutvim a vjerojatno biti i vjern ik a.
A u to r razlikuje osnovu i k o rijen religije. O snova religije jest njezino o b lik o
v an je vlastitog utem eljenja iz sebe, u sebi i po sebi (causa sui). To je in tim
no izrastanje religije iz odreenih slojeva lju dske psiholoke strukture. K o r i
jeni religije su povijesno i drutveno odreeni i izvrgnuti su p ro m je n a m a pa
ak i nastanku. I kad se uspostavi realni hum anizam , odnosno M a r x o v a
slobodna asocijacija pro izvo aa, nerealno je oekivati da e biti p r e v la d a
na sva ljudska, intim na p ro tu slo vlja i ogranienja p a su stoga m ogui izvori
za odreene oblike religije i ateizma. N em a osnove za pretpostavku d a e se
ovjekova onto-antropoloka struktura bitno prom ijeniti i prevladati.
ovjek e ostati ovjek i u slijed stalne potrebe za transcendencijom koja
nee nikada nestati. D ru go je pitanje da li e ta transcendencija zadrati
svoj religiozni oblik. Ona m oe biti poetska m etafora, ujedinjena istina, o vje
kova nada u po.tiraizi za samoost varenjem . N a neki nain treba o bnoviti p ita
nje da li je o dre ivanje istine znanstveni problem ili je to p rije m etafiziko,
antropognoseoloko, teoloko ili marksistiko shvaanje istine, ko je istinu vidi
u istinskom autentinom nainu ivota (praxis, poiesis).

IV. Mihajlo Markovi: Ateizam nije bitan za marksizam: bitna je kritika

religije
Jo u vijek im a dosta marksista, i m arksologa koji dre da je ateizam bitan za
marksizam. M a rx je obrazloio da se njegova kritika religije ra z lik u je od
zagovaran ja ateizma. U Ekonom sko-filozofskim rukopisima M a rx je pisao da
kom unizam poim a s ateizm om , ali ateizam je daleko od toga da bu d e k o m u
nizam ; on je veim dijedom apstrakcija. N ekoliko stranica d alje suprotstavio
je socijalizam ateizmu. D okazivao je da povijest n ije nita drugo nego p ro
izvod ljudskog ra d a i stvaranja. Tako je lju d im a jasno da su stvaraoci sam ih
sebe i nema sm isla pitati tko je stvorio ovjeanstvo i traiti nekog S tvo rite
lja. U tom sm islu ateizam je samo negacija B o ga; tom negacijom p ostavlja
i potvruje postojanje ovjeka. Socijalizam kao socijalizam ne treba vie takva
posredovanja.
M arxovo je stanovite u otroj suprotnosti sa pro svjetiteljsk o m kritikom re li
gije. N ije suglasno ni s filo zo fijo m dijalekstikog m aterijalizm a k o ju je
naknadno razradio Plehanov i d rugi nasljednici uzim ajui Engelsovu d ija le k
tiku p riro d e kao p arad igm u za marksistiku filozofiju. Svim sm jero vim a
znanstvenog ateizm a zajedniko je uvjeren je d a se pitanje p ostojan ja
B oga moe rijeiti zn anstven o. S tog prosvjetiteljskog gledita re lig ija je

332

proizvod neznanja i praznovjerja. P ro b le m vjere je tu prvenstveno ontoloko

i intelektualno pitanje, a ateizam je takoer stvar intelekta: b o rb a p ro tiv
n ezn an ja i odgoj u duhu istinite i znanstvene spoznaje.
Iako je M a rx i sam batinik p ro s v je tite ljs tv a i prem d a je sm atrao d a je
m oderno znanje oborilo teologiju, ip ak za n jeg re lig ija nije pitanje ontologije
i znanosti i ne moe se rijeiti intelektualnim i pedagokim sredstvima. D ru t
veni i povijesni uvjeti stvaraju potrebu za religijom . D ok ti uvjeti postoje,
beznaajno je i apstraktno suprotstavljati se
crkvenom uenju p oricanjem
Boga. .M arx je anticipirao ono to je danas nam a m nogo jasnije: bie k o je ne
postoji u vrem enu i prostorni n e moe se znanstveno ni osporiti ni dokazati.
Osim toga postoji mnogo naina i mogunosti da se racionalno obran i ono
to ovjeku nameu praktiki interes i uvstvena potreba. R e lig ija e
izumrijeti- kada lju di ne budu im ali potrebu za njom. Osnovni je zadatak
zato m ijenjati drutvo, da ovjek stane na vlastite noge, da stavi pod kontrolu
drutvene snage i da humanost ostvari na zem lji um jesto da ju p ro jic ira na
nebo.
M ark o v i se ne slae s izjavom M cG o vern a da je elim inacija re ligije jed an
od m arksistikih ciljeva. R ije e lim in a c ija jest dvoznana i moe zavesti.
O n a se moe upotrijebiti za p rilik e u A lb a n iji. E lim in a c ija n ije M a r x u ni
cilj ni sredstvo. Iz u m ir a n je jest ono to M a rx oekuje kada se njegovi
ciljev i ostvare. I kad M cG o vren pita da li marksisti mogu ostvariti sv o je
ciljeve bez ateizma M ark ovi odgovara potvrdno. P r i tome dri autentinim
m arksistim a samo one ije su prem ise M a rx o v filozofski humanizam.
Postoji sve jasnije da religija ne m ora biti zapreka izgradnji prgavog d em o
kratskog socijalizma. D va su osnovna uvjeta. P r v i je d a dravna u p ra v a ne
zahtijeva za sebe ideoloki m onopol s ciljem da ostvari i monopol m oi; d ru g i
je d a crkvena hijerarh ija ne bu d e konzervativna i ne nastoji povijesni proces
okrenuti nazad i restaurirati staro burujsko elitistiko drutvo.
Teoretska mogunost je da vodstvo dem okratskog socijalistikog pokreta bude
iskreno angairano u svojem em ancipatorskom projektu a crkveno vodstvo da
se b o ri za svoje originalne vrijednosti jedankosti, prijateljstva i socijalne
pravde. T ada bi se ciljevi o biju strana usklaivali. P o d takvim u vjetim a
m arksistiki se ciljevi mogu ostvariti bez ateizma.
A u to r sm atra da je neto d alje od M arxa, jer jedno stoljee drutvenog is
kustva i brzi razvoj znanosti sta v lja u pitanje ogranienosti M a rx o v e kritike
religije. Religijski korijeni nisu samo drutvene prilike i neprilike nego i
tjeskoba pojedinca pred smru. O sim toga M a rx je pretjerano n aglaavao
eskapistiku ulogu religije. D an as se lake mogu uoiti i njezine mogunosti
i poticaji za drutvene p ro m jen e iako su neki predstavnici C rk ve i d a lje
konzervativni. P rem a M ark ovievu m iljenju u osnovi religije postoje stano
vite znaajke koje odvraaju vjern ik e od aktivnog angamana za o v o ze m a lj
ske problem e i poboljan je kvalitete ivota ovdje na zemlji. N ek i vjern ici
potcjenjuju ovozem aljski ivot i u sm jeravaju se prem a osobnom spasenju.
D a b i im se oprostili grijesi g a je osjeaj krivn je i poniavanja sam ih sebe.
M eutim i m nogi marksisti bili su iznenaeni kad su vjernici i C rk va p o k a
zali izvanrednu hrabrost i ustrajnost u bo rbi za plem enite drutvene ciljeve
kao to je pokret teologije osloboenja, pokret za graanska p rava crnaca u
S A D , N o v a ljevica 1968, m irovni pokreti, borba protiv totalitarizma u Lat.
A m erici, poljski pokret S o lid arn o st.
I prvotni krani zalagali su se za jednakost lju d i pred Bogom, drutvenu
p ravdu i lju bav. B rin u li su se za siromane, stare i bolesna i borili za au ten
tini ivot u zajednici. U d an an joj civilizaciji m aterijalistikoj usm jerenoj
prem a efikasnosti, privrednom rastu i poveavanju kom fora u kojoj je mortal
odvojen od razum a i reduciran na istu subjektivnost i emocionalnost re lig ija
m oe igrati vanu drutvenu ulogu kao nosilac objektivne moralnosti i duha
zajednitva.
P rim jed b e M cG o v ern a o opasnostim a institucija da iznevjere prvobitni po>kret M. M ark ovi prihvaa. O n istie da organizacije i institucije n aginju da
lako izgube autentini duh i d a postanu laki plijen raznih monih elita. To

333

se dogaa u dravam a, strankam a, sindikatim a i u raznim o blicim a sam o

uprave kao to se ranije dogodilo i C rkvam a, O staju obino fraze i parole
kojim se pokuavaju zadrati pristae.
P ri kraju ovog odgovora M . M ark o vi se vraa n a izreku M c G o v e rn a da
mnogi krani nisu zadovoljni kapitalizm om i dodaje da ni m nogi m arksisti
nisu zadovoljni s postojeim birokratskim oblicim a socijalizm a.
Vana je injenica, kae, da se u nae vrijem e neki m arksisti i neki krani
slau u m nogim teoretskim i praktikim pitanjim a. to pri tom krani v je
ru ju u Boga, a m arksisti ne o sjeaju potrebu za tu hipotezu, to se moe
staviti u za g ra d e kao njihovu privatnu stvar.

V. Sran Vrcan: Da Ii jc toliko vano pitanje ateizma u marksizmu?

N a poetku svojih razm atranja autor pokazuje p rim jere raznih pristupa
m arksistikoj kritici religije. P rem a njem u M ark o K ere van je m arksistiki
pristup religije liio svake kritike proglasivi je specifinim oblikom p ro izvod
nje ili prakse s vlastitim legitim nim i loginim sadrajem . Esad im i vidi u
ovjeku neke bitne religiozne m om ente: to je p rije svega uroena i u n iver
zalna tena prem a transcendenciji, U M a rx a se m ogu nai i kritike p rim jed be
0 ateizmu p a se moe zakljuiti da je ateizam sam o vrsta id eologije koja
samo stvara potekoe pri nastojanjim a za autentini hum anizam .
Svi ti i slini pokuaji u stvari p rom auju bitno. P ita n je M c G o v ern a o vanosti ateizma u m arksizm u nje isto akadem sko pitanje. O no je prvenstveno
postavljeno kao vano praktino pitanje za suvrem ene krane radi u k lju i
v a n ja u procese em ancipatorskih transform acija. P ri svim p itan jim a i potpi
tanjim a n ajv an ija su dva momenta.
Prvo, nuan je uvjet da se odbaci ekskluzivizam Tree internacionale i
njezina nasljea koji jo postoji. B itan je taj ekskluzivizam a ne ateizam.
On nije bio uperen samo protiv re ligije nego i protiv svih drugih nazora na
svijet i sim bolikih sistema izvan slubenog m arksizma. O n je dapae pravio
pritisak i na m arksiste koji su zastupali nedogm atski i neslubeni oblik
m arksizma. To je u vjerenje da postoji samo jedn a drutvena snaga k o ja je
jedina vlasnik i proizvoa sveukupnog progresivnog znanja, asp iracija i in
teresa u gotovo svim sferam a drutvenog i osobnog ivota. S ve to je n ap red
no i em ancipatorsko moe proizlaziti samo iz tog ishodita i razvijati se samo
pod njezinim ekskluzivnim blagoslovom i kontrolom. O d baciva n je takva
ekskluzivizm a otvara mogunost i za m arksiste i za marksistiki inspirirane
pokrete da spoznaju kako im a u kranstvu vrlo vrije d n ih elem enata koji
m ogu potaknuti krane da se ukljue u napredne drutvene pokrete. To bi
omoguilo m arksistim a da budu aktivni i praktino i kulturno i u kran
skim sredinam a a d a ne rtvu ju svoj identitet.
A ni krani nisu im uni na slini ekskluzivizam p a im kao drugi vaan
uvjet za d ijalo g i suradn ju S. V rcan upuuje slijedeu p oruk u: Potrebno
je da krani u v id e d a je m arksizam prvenstveno hu m anizam ili da postoje
1 takvi oblici suvrem enog m arksizm a kojem u je hum anistika dim enzija sre
dinja vrijednost. Jasno da to n ije vjerski nego sekularni hum anizam .

VI. Nancy Bancroft: Marksizam zahtijeva ateizam potekoe za vjernike

M nogi m arksisti nisu ra zv ijali m arksizam nego su ga izopaili ili u kruti
tehnoloki determ inizam ili u mekani, idealistiki reform izam . M a r x bi zabacio
oba. A utorica u b r a ja u tehnoloki dananji m arksizam , kako o na kae, t a
kozvanih kom unistikih zem alja.
R azliku je lenjinistiki i ne-lenjinistiki m arksizam. Z a ne-lenjiniste socija
lizam je socijalno-ekonom ska dem okracija. Z a lenjiniste sr socijalizm a ili
kom unizm a jest diktatura radnike klase koja se ostvaruje m asovnom oru a
nom revolucijom predvoenom od internacionalne kom unistike partije. Z a
ne-lenjiniste m etoda i analiza historijskog m aterijalizm a m ogu se odvojiti od
ontolokog, dijalektikog m aterijalizm a i toleriraju teizam. Z a lenjiniste bitan
je ontoloki dijalektiki m aterijalizam koji se p rim je n ju je u historijskom
m aterijalizm u i nespojiv je s teizmom.

334

M a rx je izgradio dijalektiki m aterijalizam spajan jem H egelo ve dijalektike s

m aterijalizm om koji se stoljeim a razvijao u znanosti i filozofiji. Osnovna
prem isa jest da je m aterija p rije pojave ideja, kulture, duha. M a r x n ije mnogo
pisao ni razvijao ontoloki ili znanstveni m aterijalizam , je r je on tada bio
ope prihvaen. T ek pred kraj M a rx o v a ivota poeo se osporavati pa ga je
Engels poeo izlagati. N ek i stoga sm atraju da su Engels i L e n jin nam etnuli
m arksizm u znanstveni ateizam. M a r x je prvi. a ne Engels, povezao p riro dn o -znanstvenu dijalektiku s prouavanjem lju dsko g drutva i povijesti.
Lenjinisti su ostvarili p rvi M a rx o v c ilj: diktaturu proletarijata. M eutim , ni
u S S S R -u ni u K in i ne u p ra v lja ju radnici nego nove vladalak e elite, koje
ne p red stavljaju nadu i interes ra d n ik a i porobljenih naroda. Dok u kapita
lizmu elite u p ra v lja ju iza pozornice, u kom unistikim zem ljam a one nastupaju
direktno i otvoreno. One su u stvari drava. M a rx sigurno ne bi odobrio
takav sustav vladan ja. M ark sizam -lennjinizam je tako izdan, ali nije o p o vr
gnuta njegova vrijednost.
Ateizam je bitan u marksizmu. Teizam se ne moe spojiti s M arxo vim
pogledom na svijet. A li religiozni puk, kae, moe suraivati s ateistikim
m arksizm om , kojem u, toboe, nije cilj elim inirati religiju. K a d a se ostvari ko
m unizam i iskorijeni otuenje, nestat e i religije kao odraza otuenja. A i
agnosticizam je m ogu: tko moe znati nekoliko stoljea un aprijed to e biti
s religijom ?
P rv i M a rx o v cilj jest osiguranje vlasti radnike klase, a drugi je uspostavlja
nje komunizma. P o jm u em ancipacije autorica ne p rid aje velik i znaaj je r on
za n ju nije konkretan kao ova dva zadatka. Z a em an cipaciju se moe svatko
zalagati.
Nancy Bancroft se ne slae s M cG overn om d a religiozne vrijednosti koje se
oituju u brizi za p ravd u i u sluenju sirom asim a m ogu prom ijeniti svijet.
N iti angairanost krana ljeviara ne u m an ju je vrijednost M a rx o v e kritike
religije. O ni su u stvari reform isti a ne revolucionari. Sam o lenjinistiki
marksisti koji su p rih vatili dijalektiki m aterijalizam m ogu stvarati analize
i strategije za transform aciju kapitalizm a u komunizam. R elig ija to nije i ne
moe uiniti. V je rn ici m ogu biti samo na repu komunistikih id e ja i pokreta.
Cesto oni sam o slue kao m aska za antikom unistiki n ap ad na ra d n ik e -le n jiniste.

V II. ovjek i/ili Sistem

ovjekovo sam opotvrivanje, kategoriki im perativ d a se srue svi odnosi u
kojim a je ovjek ponieno i potlaeno bie, to su zn aajk e kojim je M c G o
vern prikazao m arksistiki humanizam. S tim se zahtjevim a slau i ju go sla
venski marksisti. Z a M . K reovan a osnovna vrijednost jest lju d sk a em anci
p acija i u sp ostavljan je jasnih, prozranih odnosa m eu ljudim a. E, Cim i
p ostavlja naelo: boriti se protiv uvjeta k o ji tjeraju ovjeka iz stvarnosti da
trai iluzije. Slino se izraava i M . M ark ovi: drutvene snage treba staviti
pod kontrolu tako d a se ostvari humanost n a zemlji, a ne da se trai izvan
ovoga ivota. I S. V rc a n je za autentini humanizam, za takve odnose izmeu
m arksista i krana d a ne bude potekoa obostranom u k lju iv a n ju i anga
m anu za em ancipatorske prom jene drutva. G lavn u zapreku vidi u onom
obliku m arksizm a ko ji tei ekskluzivizmu, kontroli, m onopolu i tutorstvu.
Od krana trai objektivnost da shvate d a nisu svi m arksizm i totalitarni, da
im a m arksista koji su iskreni humanisti.
A m erikan ki N an cy B an cro ft van ija je diktatura proletarijata, oruana re vo
lucija, dijalektiki m aterijalizam , koji je nespojiv s religijom . E m ancipacija
njoj nije vana. O n a za nju gubi dra, je r je veina m oe prihvatiti. Pitan je
M cG o v ern a d a li je ateizam bitan za m arksizam ona m ije n ja u potpitanje
n a koji se m arksizam misli. A k o se prih vaa ne-lenjinistiki m arksizam
(socijaldem okratski ili k o ji drugi re fo rm istik i), tada ateizam nije bitan.
Z a lenjinistiki m arksizam bitan je dijalektiki m aterijalizam a s tim i
ateizam.
;

335

M cG overn vidi potekou kako defin irati m arksizam . Iz stava jugoslavenskih

m arksista moe se zakljuiti da postoji barem teoretski i hum anistiki
m arksizam , kojem u je i ishodite i cilj ovjek i njegova em ancipacija, tj.
osloboenje od svih drutvenih sila k oje ga otu u ju i od drugih lju d i i od
realizacije svojih mogunosti. U stavovim a N . B ancroft em ancipacija n ije
toliko vana kao ideoloki sustav u koji ulazi dijalektiki m aterijalizam i
ateizam. Sr takva shvaanja m arksizm a jest sistem iznad svega, pa i iznad
ovjeka. esto se uje aksiom: za jedinstvo ak cije potrebno je i jed in stvo
teorije odnosno ideologije. A trebalo bi postaviti princip: i ovjek i Sustav,
ovjeji sustav, blizak ovjeku, koji ovjek p rih vaa kao svoj, u k o jem bi
stvaralaki djelovao.
M oglo bi se moda rei, sto se nas tie, neka, A m erik an k a za koju nismo n ik ad
ni uli. M eutim , njezine ideje i njezin m arksizam n ije daleko od Jugoslavije.
Im a i u nas autora koji doputaju samo jedan sustav, samo jednu ideologiju,
pri emu je religija neprijateljska ideologija. Z a ilustraciju navest u jedan
prim jer.
Poetkom prosinca 1984. g. odrano je savjeto van je K om unisti i r e lig ija u
Politikoj koli SK J Josip Broz T ito u K um rovcu. Sudionik koji ra d i na
pitanjim a religije i d jelovanja vjerskih zajednica u Saveznoj konferen ciji
S S R N J izjavio je izmeu ostaloga:
H te o sam da postavim jedno pitanje m ojoj koleginici, drugarici Stefici
B ahtijarevi i poinjem tim pitanjem , k o je glasi: A k o je radnika k la s a za
sto etrdeset i jednu godinu, od M a rx o v ih Teza o Feuerbaeliu, svoju svest
zasnivala na marksistikom postulatu d a je v era odnosno religija za b lu d a
i da je to reakcionarna ideoloka svest, a da su u nekim politikim k rizn im
trenucim a radi uzdizanja i ja a n ja svesti radnike klase up otrebljavan e i
takve m aksim e ili krilatice kao to je re lig ija opiju m naro da, a k o ju je
i L en jin upotrebljavao u datom trenutku, kako se to dogodilo d a posle
tolikih godina izlazi da religija vie n ije zabluda, d a je ona napredna, h u m a
nistika i da je to svest k oja se bori za progresivne c ilje v e ( aso p is
Politike kole SK J Josip B roz Tito, K um i'ovec K um roveki zapisi, br.
2/1984, str. 70 71).
R eagiralo se odmah na takvo m iljenje. A li to je dokaz d a takva m i lje n ja
u nias poistoje. I nisu usam ljena. Reeno je i na savjetovanju da se na
nivou prosjene partijske svijesti ateizam vrlo esto razum ije kao antiteizam,
a m arksistiki pogled na svijet reducira na ateistiko poim anje svijeta.
N e sm iju v je ra i nevjera postati D v i je id eologije i to suprotn e (kak o se
ulo na savjetovanju), linija razgranienja, d v iju nepom irljivih fronta. I te
suprotne ideologije im aju neto zajedniko: ovjek a i njegovo sam oostvarenje.
T o treba biti kvintesenca svakoga sustava u teoriji i praksi, u vidu go sp o d ar
skog, politikog i svakog drugog drutvenog ivota. Prema, izjavam a ju g o s la
venskih m arksista u Juornal of Ecum enical Studies to je mogue. I k r a
nim a je ovjek najvea vrijednost na zem lji. N e m a vjernosti prem a B o gu
bez vjernosti prem a ovjeku.

SAMOSTAN MALE BRAE U DUBROVNIKU

Josip

Ante

Soldo

U izdanju franjevakog samostana u D u b ro v n ik u i K ranske Sadanjosti

prole je godine, u povodu 750. obljetnice Sam ostana, iziao povijesni zbo r
nik o ovom naem uglednom aritu duha, v jere i kulture. N ije bilo lako p r u
iti jedinstvenu sliku o dugostoljetnom d je lo v a n ju sam ostana M ale brae ko ji
je ve 750 godina prisutan u hrvatskoj Ateni. O pe je poznata injenica da

336