UVOD 1.

0
Znanje se razumijeva preko vjerovanja,istine i opravdanja,standarna analiza znanja nam govori
da su ova tri uslova nuna i dovoljna,odnosno kada su uslovi ispunjeni mi moemo rei da
istinski znamo,meutim potrebno je napraviti distinkciju kakvo to znanje moe biti.Dok nam
prvi uslov (vjerovanje) nalae da ne moe imati znanje bez vjerovanja u ono to znamo,drugi
uslov ipak nalae da ono to vjerujemo mora biti istinito kako bi uope ulo u razmatranje da
se nazove znanjem,trei uslov standarne analize znanja pak potencira da uz ono to vjerujemo
i to je istinito moramo imati opravdanje.

ZNANJE 2.0
Etimologija rijei epistemologija potie od dvije grke rijei,episteme to bi u prevodu znailo
znanje i rijei logos koja u jednom od svojih prevoda znai prouavanje.
Epistemologija se jo i naziva teorijom saznanja.Kako se jo od antike Grke napravila
distinkcija izmeu episteme (znanja) i doxa (vjerovanja,ali vjerovanja u smislu pukog
miljenja) epistemologija pred sobom postavlja zadatak kako da doxa postane
episteme,odnosno kako da puko vjerovanje postane znanje,izmeu ostalo epistemologija se
bavi pitanjima,njihovom problematikom ta je to znanje?,kako se znanje moe razumjeti.

Neka sveopa definicija znanja je istinito opravdano vjerovanje,to bi znailo da mi moramo

vjerovati u neto,to neto da je istinito i da imamo opravdanje za to.To su tri stavke koje
odgovaraju standardnoj analizi znanja,ona se moe izraziti u eksplicitnoj analitikoj formi.

X zna da p AKKO (ako i samo ako) :

(i)

X vjeruje da p;

(ii)

istinito je da p; i

(iii)

X opravdano vjeruje da p.

Ja znam da je 2+2=4,samo u sluaju kada vjerujem da je 2+2=4,kada je istinito 2+2=4 i kada

opravdano vjerujem da je 2+2=4.

Prema standarnoj analizi znanja postoje tri nuna uslova za znanje ujedno ta tri uslova su i
dovoljna,da bi znanje bilo znanje a to su : uslov vjerovanja,uslov istinitosti i uslov opravdanja.
Distinkcija izmeu znanja da i znanja kako
Standarna analiza znanja je analiza znanja da,no mora se biti vrlo oprezan s toga se pravi jasna
distinkcija izmeu dvije vrste znanja i to znanja da i znanja kako.Mi znamo kako da vozimo
bicikl,kako da radimo neto meutim to je znanje kao sposobnost,ono se ne moe iskazati
rijeima u potpunosti,vie je pokaznog karaktera,dok na drugu stranu imamo znanje da koje se
naziva jo i propozicionalnim znanjem,za razliku od znanja kako,znanje da se moe u
potpunosti iskazati rijeima.

Deklarativne reenice,iskazi i propozicije

Reenice ili imaju ili nemaju istinosnu vrijednost.Reenice poput Koliko ima
godina?,Ah,biti mlad,Zatvori vrata! koje su upitne,uzvine ili pak imperativnog karaktera
nemaju istinosnu vrijednost,odnosno nisu ni istinite ni lane,nema smisla nakon to se one
izgovore upitati Da li je to istinito?.
Meutim nakon to se izgovori reenica Planina Renier je visoka 3.852 stopa.,ima smisla
pitati da li je to istinito ili lano.Reenice poput ove koje imaju istinosnu vrijednost u logici se
jo nazivaju iskazima,gramatiki one su deklarativne reenice ali nisu sve deklarativne reenice
iskazi,jer reenice kao to je Ljubiasta planina skae. jeste deklarativna,ali upitati da li je
ona istinita ili lana je besmisleno.Iskaz se odnosi prema propoziciji koju izraava na tano
isti naina koji se rije otkrie odnosi prema pojmu otkria.1
Propozicija je ono to iskaz izraava, It's raining.,Es regnet.,Pada kia,a iskaz su iskazi
jednog jezika,onu su specifini za svaki jezik.Iskaz je definisan kao vrsta reenice (one
reenice koje imaju istinosnu vrijednost,a reenice su uvijek reenice jednog jezika.2

VJEROVANJE 2.1
Prvi uslov u standarnoj analizi znanja nam govori da ne moemo znati ono to ne
vjerujemo,zapravo ne moemo imati znanje bez vjerovanja.
Ta tvrdnja da je prvi uslov (vjerovanje),nuan uslov za znanje prouzrokovalo je pokuaje da se
daju neki odreeni protivprimjeri i to na sljedei nain:
Ja znam da puenje uzrokuje rak,ali ja to ne vjerujem.
Iz primjera je oito da je isto logiki nemogue,jer ukljuuje kontradikciju ne moemo znati
neto a da to ne vjerujemo.
Kao to smo napravili jasnu distinkciju izmeu znanja kako i znanja da,tako isto mora se
napraviti distinkcija izmeu vjerovanja u i vjerovanja da,prije svega vjerovanje da se
odnosi kao propozicionalni stav dok je vjerovanje u vjerovanje kao uvjerenost u neto pa
shodno tome mi vjerujemo u demokratiju itd.

Analiza vjerovanja bi glasila :

X vjeruje da p AKKO (ako i samo ako)
X misli da je p istinito.

1
2

James Earl W. (2005), Uvod u filozofiju, Dereta,Beograd, 37. str.

James Earl W. (2005), ibid. 37. str.

ISTINA 2.2
Drugi uslov iz standarne analize znanja se odnosni na istinitost,on nam kae da ne moemo
znati neto a da to nije istinito,a ako nije istinito onda to nije pravo znanje,mada svakako mnogo
toga moe biti istinito a da mi to ne znamo.
Istina je svakako svojevrsno ugraena u pojam znanja,to se ispoljava u injenici da se ne moe
rei X zna,pogreno,da p a da to kao takvo ima smisla,ono svakako sa sobom nosi odreenu
proturijenost.
Nema magine veze izmeu znanja i istinite,esto ljudi kada posjeduju neko odreeno znanje
o neemu podrazumijevaju da je to znanje istinito,ono se uzima tek tako,bez provjeravanja
istinitosti odreenog skupa informacija kojeg mi nazivamo znanje,ako znamo neto to ne mora
biti garancija da je to istinito.
Sutinski nepostoje valjani protivprimjer za drugi uslov standardne analize znanja,jer mi
svakako pod znanjem podrazumijevamo istinu,zapravo odbijamo da svedemo pod korpus
znanja neto to nije istinito.

Teorije istine
Nema-teorije teorija istine

Iako paradoksalnog naziva,ovu teoriju ne treba mijeati sa tendecijama da se ne treba uope

muiti sa bilo kakvim analizama znanja i da je naa sposobnost da upotrebljavamo rijei poput
istina (i sline termine) dovoljno dobra.Nema-teorije teorija istine ima tendenciju da bude
filozofska teorija,njena osnovna tvrdnja glasi:

p je istinito naprosto znai da p.

Pada kia je istinito,odnosno znai da pada kia.Ono je naprosto istinito ova teorija se
ponekad naziva i diskvotacionim shvatanjem ideja iza posljednjeg naziva jeste to daje iskaz
pod znacima iza kojeg slijedi je je istinito upravo ekvivalentan orginalnom iskazu bez
znakova navoda.3
Pada snijeg je istinito
ekvivalentno sa
Pada snijeg.

James Earl W. (2005), ibid. 44. str.

Teorija istine kao korespodencije

Teorija istine kao korespodencije vjerovatno je najstarija teorija istine,ujedno i

najprirodnija,koju jo Aristotel uvodi.
Osnovna tvrdnja teorije istine kao korespodencije glasi:

Iskaz je istinit AKKO (ako i samo ako) korespondira sa stvarnou.

Iskaz Pada kia je istinit samo onda kada odgovara sa stvarnou,sa stvarim
deavanjima.Teorija istine kao korespodencije ima objektivizirajui karakter,neko moe rei
Pada kia. iz razliitih psiholoki razloga.On moe eljeti da nekog prevari tim iskazom,da
razoara ili pak da ima eventualno dobre razloge da to kae ili da ih nema.Ali s obzirom na
iskaz Pada kia. on e biti ili istinit ili laan.
Ono to odreuje istinitost iskaza nema nikakve veze sa govornikovom psihologijom,nema
nikakve veze sa njegovom namjerom,motivacijom.Ono to odreuje istinitost iskaza jeste neto
tamo,izvan toga a to su prije svega lokalni vremenski uvjeti,koji su potpuno nezavisni od
uma.Upravo taj objektivizirajui karakter teorije istine kao korespodencije u kojem se istinitost
potpuno iskljuuje iz subjekta odnosno donoenje kranijeg suda da li je to istinito (odreen
iskaz) ili ne,nam pomae da potpuno iskljuimo neke greke koje se pojavljuju u svakodnevnom
govoru.Greke tipa Za mene je istina da p (Za mene je istina da kruke imaju bolji ukus od
jagoda. i sline,zapravo kada se izriu takvi sudovi to nije objektivna stvar,ve stvar subjekta
kako se njemu samom poimaju stvari,upravo teorija istine kao korespodencije iskljuuje takve
mogunosti,potpuno se okreui ka stvarima izvan.
Teoriji istine kao korespodencije se zamjera da prije svega prua pojednostavljenu sliku o tome
kako se odreuje istinitost nekog iskaza.Prije svega to se odnosi na kompliciranost utvrivanja
istinitosti,ak i pri jednom vrlo prostom iskazu kao to je Pada kia. potrebno je niz stvar za
uiniti ona je sutinski neoperacionalna,kao i to da pri odbacivanju iskaza Pada kia. potrebno
je mnogo pozadinskih vjerovanja.Ja odbacujem iskaz Pada kia. Jer nije u skladu sa brojnim
drugim iskazima za koje vjerujem da su istiniti na primjer,da pada kia i da sam napolju bio
bih mokar; ja sam napolju; nisam mokar;.4
Iz kritike teorije istine kao korespodencije javile su se dvije druge teorije istine i to
koherentistika i pragmatistika teorija istine.U nekim sluajevima se ove dvije teorije smatraju
rivalima teoriji istine kao korespodencije,ili ak kao nadopuna ve navedene teorije,meutim
sama raznolikost,odnosno razliita gledita mogu zajedno da proizvedu bogatu i vjernu sliku
istine.

James Earl W. (2005), ibid. 47. str.

Koherentistika teorija istine

Koherenistika teorija istine uvijek je bila manje prihvaena nego li teorija istine kao
korespodencije.Prema teoriji koherencije :
Iskaz je istinit AKKO (ako i samo ako) je koherentan sa svim istinim iskazama.

Biti koherentan znai biti meusobno saglasan.5 Koherentistika teorija istine pretpostavlja
odreenu konzistentnost,sve ono to ne spada u korpus ono to pojedinac ne vjeruje se
odbacuje.Ako neko sugerie na odreenu stvar,konkretno da je uinio neto to istinski nije
mogue,odnosno to se ne poklapa sa onim to mi mislimo,mi odbacujemo njegov iskaz kao
takav jer ne pripada kognitivnom (onom to se tie znanja).Meutim to ne znai da je teorija
istine kao koherencije najpouzdanija,naprotiv ona nailazi na odreene probleme.Iskazi koji ne
koheriraju su automatski iskljueni iz klase istine,dok iskazi koji koheriraju nuno ne potpadaju
pod istinosnu klasu,nekoherentnost koristimo da izdvojimo istinu.Meutim moe biti vie
kandidata (na primjer : Moj sin je napravio nered u sobi, i Moj pas je napravio nered u sobi)
izmeu kojih se ne moe birat samo na osnovu razmatranja koherentnosti.6.Drugi problem na
koji nailazi koherentistika teorija istine,jeste da pojedinac prosuuje da li je iskaz istinit ili nije
na osnovu skupa vjerovanja za koje smatra da su istiniti,no naa vjerovanja ne moraju biti nuno
i opravdana.

Pragmatika teorija istine

Prema pragmatikoj teoriji istine :

Iskaz p je istinit AKKO (ako i samo ako) je vjerovati da je p pragmatino.

Zastupnici pragmatike teorije istine smatraju da vjerovanje treba posmatrat kao mapu pomou
koje krmarimo,mapa je dobra ako nam na efikasan nain prua da doemo na odredite koje
smo zamislili,smisao poreenja vjerovanja sa mapama jeste da se ukae na to da vjerovanja
imaju praktinu funkciju,a prema pragmatistima upravo praktine funkcije su te koje teorija
istine kao korespodencije ne uzima u obzir.Teorija istine kao korespodencije je u osnovi iz
pozicije posmatraa,dok je pragmatizam teorija iz pozcije uesnika ili participanta. 7
Zajedniko za sve interpretacije pojma pragmatino jeste prepostavka da je
pragmatinost,odreeno svojstvo koje se pririe vjerovanju,a ne svojstvo iskaza.

James Earl W. (2005), ibid. 48. str.

Ibidem.
7
James Earl W. (2005), ibid. 49. str.
6

William James u svojoj knjizi Pragmatizam nudi prvenstveno ideju pragmatizma kao jednu
odreenu metodu,sam pragmatizam u tom kontekstu djeluje kao metoda za rjeavanje
filozofskih problema.Kako se nae iskustvo sastoji od ogromnog broja doivljaja i dogaaja,no
da bi taj ogroman broj imao svoju upotrebnu vrijednost,ono to pragmatisti naglaavaju kroz
mape pomou kojih se kreemo,potrebno je obraditi i povezati pojedinane a i razliite
dijelove iskustva.Isto tako potrebno je da izmeu pojedinanih doivljaja i dogaaja postoji
neka zajednika karakteristika iz koje crpimo odreene poveznice i pomou kojih dolazimo do
nekih openitih principa koji nam pomau da objasnimo mnotvo pojedinanih stvar i dogaaja.
Pragmatisti smatraju da je jedini nain provjere da li vjerovanje korespondira sa stvarnou
ustvari pokuaj da se pomou njega snae i vidi kako to ide,dok zastupnik teorije istine kao
korespodencije pod vidjeti kako ide podrazumijeva posjedovanje istinske reprezentacije
stvarnosti.
Teorija istine kao asertibilnosti

Nau osnovnu kognitivnu praksu teorija istine kao asertibilnosti pokuava da objasni preko
asertibilnost (opravdane tvrdljivosti),prema ovoj teoriji :

Iskaz je istinit AKKO (ako i samo ako) je asertibilan.

Asercija znai isto to i tvrdnja,za asertibilno kaemo da je to ono to se moe tvrditi,nuno

proizilazi da se iskaz moe tvrditi samo ako postoji za njega opravdanje.Veina ljudi ne
pomilja izgovoriti iskaz Pada kia. prije nego li se prethodno istinski uvjere da pada
kia,onda postoji opravdanje za iskaz jer smo se ve uvjerili da iskaz odgovara sa
stvarnosti,odnosno korespondira.Meutim to za pristalice teorije istine kao asertibilnost je jo
uvijek na odreenom nivou apstrakcije,konkretno prije nego li to smo utvrdili da pada kia
obavili smo niz radnji,odnosno prikupljanje evidencije koja je dovoljna za nau tvrdnju.
Jasna distinkcija izmeu teorije istine kao korespodencije i teorije istine kako asertibilnosti
postoji i ogleda se da teorija istine kao asertibilnosti potencira na daljnem prikupljanju
evidencije za razliku od teorije istine kao korespodencije,operativni karakter teorije istine kao
asertibilnosti ogleda se u tome da je ona definisana u potpunosti preko testova,koji se obavljaju
kako bi se dolo do istinosne vrijednosti,za razliku od korespodencijske teorije koja nam govori
da budemo sigurni da su nae tvrdnje opravdane.
Problemi na koje nailazi teorija istine kao korespodencije su prije svega da istinito ne znai
asertibilno,ako je odreeno S asertabilno no da li je ono zaista istinito? Neto moe biti
opravdano tvrdljivo mada ono ne mora biti istinito,za ljude u srednjem vijeku bilo je opravdano
da tvrde da je Zemlja ravna ploa,no to svakako nije istinito.Ipak ono to je karakteristino za
teoriju istine kao asertibilnost je da je zajednica ta koja odreuje koji su testovi pozitivni a koji
te,zapravo to je stvar odreenog drutvenog konzesusa.Isto tako jedna od potekoa koja se
vezuje za ovu teoriju jeste da S moe proi sve testove,a da opet bude lana.

OPRAVDANJE 2.3
Opravdanje nije istinisni uslov,moemo imati opravdanje za neto meutim to neto ne mora
biti nuno istinito,opravdanje je trei uslov u standarnoj analizi znanja i prema njemu ne
moemo znati ono to vjerujemo bez opravdanja.Moe se vjerovati u neto to je istinito a da
se nema opravdanja zato ili obratno moe se imati opravdanje za neto a da to nije istinito,prema
tome kako je ve navedeno opravdanje nije istinosni uslov.

Zato je opravdanje nuan uslov za znanje

Najjednostavniji odgovor lei u tome da mi zapravo u pojam znanja koje mi upotrebljavamo
ugraeno i samo opravdanje.Kada neto zovemo znanjem mi zapravo na to se moemo osloniti
u bilo kojoj situaciji (npr. kada stupamo u dijalog sa nekom odreenom osobom),da se sa
sigurnou sluimo time.Istinita vjerovanja koja su istinita sluajno ne obezbjeuju
maksimum izvjesnosti koja odgovara znanju.8 Nagaanja,predosjeanja da su neke stvari
istinite praene su velikim rizikom,nasupot tome kad se oslanjamo na znanje,minimalno
rizikujemo.

Analiza doksastikog opravdanja

Poiva na jednostavnoj ideji da neko ima opravdanja da vjeruje u neto samu u sluaju da ima
dobre razloge za svoje vjerovanje.Hipnotizer nas moe navesti da je Miki Maus predsjednik
Kine,no definitivno da takav iskaz ne prua dobre razloge za vjerovanje.Analiza doksastikog
opravdanja glasi :
X opravdano vjeruje da p AKKO (ako i samo ako) bi idealno raacionalna osoba,koja nije
voena strau ili interesom,s obzirom na evidenciju X,usvojila vjerovanje p.

Zavisnost od evidencije
Da li X ima opravdanje zavisi od svjedoanstva kojim X raspolae.9 Tako da je razumno ako
X koje ima mnogo evidencije za p raspolae opravdanjem za p,dok Y koje nema nikakvu
evidenciju za neki iskaz p,nema opravdanje da vjeruje u p.Meutim potekoa koja se formira
u takvom odnosu je ta da se zapravno na osnovu evidencije procjenjuje da li X ima ili nema
opravdanje,ali postoje sluajevi u kojima je sam X zaduen za evidenciju koju posjeduje i koju
u nekim sluajim namjerno eli prikriti,to su sluajevi samobmanjivanja u kojima se mogla
prikupiti odreena evidencija,no to se nije htjelo shodno tome takvi sluejvi se ne uzimaju kao
opravdana vjerovanja.

8
9

James Earl W. (2005), ibid. 54. str.

James Earl W. (2005), ibid. 56. str.

ZNANJE I USLOVI ZNANJA 2.4

Svaki od tri uslova koja su neophodna za znanje moraju biti ispunjena da bi se imalo znanje i
to uslov vjerovanja,uslov istinitosti i uslov opravdanja.Onda kaemo za neku osobu da ima
znanje ako vjeruje daje neto istinito i ima opravdanje za to.Kada osoba vjeruje neto to je
lano a nema opravdanje za to,svakako to ne spada u korpus znanja,takoer kada osoba vjeruje
neto to je lano a ima ipak opravdanje,ona svejedno uprkos tome nema znanje.

Getijeovski protivprimjeri
Getijeovski primjeri su sluajevi u kojima je vjerovanje istinito i opravdano ali gdje nije rije
o znanju,jer je vjerovanje tek pukim sluajem istinito.10 Postoji opta saglasnost da su tri
uslova iz standarne analize znanja dovoljna i nuna,meutim mogu li sva tri uslova biti
zadovoljena a da se ipak ne zna? Ameriki filozof Edmund Gettier je iznio protivprimjere da
zajedno ova tri uslova predstavljaju nuan uslov za znanje,njegovim kontraprimjeri su nazvani
getijeovski.
Jedan takav primjer glasi.Pretpostavimo da pada kia,mi smatramo daj to prava kia meutim
to to vidimo je simularana kia,ali isto tako u isto vrijeme pradai pravakia i kada ne bi bilo
specijalnih efekata koji simuliraju kiu,vidjela bi se prava kia.
Mi vjerujemo da pada kia,istina je da padakia,imamo opravdanje za to meutim ini se
udnim rei da znamo da pada kia,jer pod okolnostima koji su nas doveli do toga,to izgleda
kao ista sluajnost.Ovakva evidencija je na izvjestan nain nedostatna,doli smo do vjerovanja
da pada kia,preko pogreno vjerovanja da to to pada jeste prava kia.Meu filozofima
openito nema suglasnot kako pristupiti ovim protivprimjerima,ali oni svakako imaju svoje
utemeljenje u tome da pokazuju da su sudovi o opravdanju kao i veina drugi sudova podloni
grekama a u isto vrijeme da su i podloni ispravkama.Pod okolnostima koji su opisani osoba
dolazi do vjerovanja na jedan sasvim razuman naim,meutim ako se ispostavi da proces
stvaranja vjerovanje poiva na lanoj pretpostavci tada je razumno tvrditi da ta osoba nema
opravdanje.

inoci pojma znanja

Jedinstven pojam znanja u sebi stapatri sasvim razliita inioca.11 I to spoznajni subjekt i ono
u ta on vjeruje,drugi ono to je stvarno istinito i nema nikakve veze ta subjekt misli i posljedni
inilac se tie spoznajnog subjekta i njegovih razloga koji su adekvatni ili ne za samo
vjerovanje.

10
11

E. Sosa,J. Greco (2004), Vodi u teorije znanja Epistemologija, 67. str.

James Earl W. (2005), Uvod u filozofiju, Dereta,Beograd, 60. str

ZAKLJUAK 3.0
Pored prvog i treeg nunog i dovoljnog uslova za znanje (vjerovanja i opravdanje),drugi uslov
za znanje,istinosni uslov je onaj o kojeg je se najvie polemie,kako treba da shvatimo istinosni
iskaz,odnosno to je on,na kakav nain mi smatramo neto istinitim.Odreenja shvatanja kako
treba samjeravati istinu,odnosno kako joj pristupiti, ogledaju se u etiri teorije istine koje su
izloene
u
seminarskom
radu
i
to
nema

teorije
teoriji
isitne,korespodencijskog,koherenistikoj,pragmatistikoj i teoriji istine kao asertibilnosti.etri
teorije istine pristupaju na slian ili pak razliit nain istini jedna govori da uope nam treba
nikakva teorije dok druga ipak potencira da je iskaz istinit samo u sluaju kad odgovara
stvarnost,trea nam potencira na praksi,na djelovanju i koritenju umnih mapa dok naizad
etvrta svoj stav utemeljuje na opravdanoj tvrdnji.Bilo bi naivno, pristupiti jednoj od teorija
odbacivajui sve ostale,ve navedene teorije istine su sline a i razliite meutim ono to ih
vee je svakako da su one dio svakodnevne ljudske prakse i da one kao cjelina nude bogatu i
vjernu sliku istine.

LITERATURA
William James Earl (2005), Uvod u filozofiju, Dereta,Beograd
Ernest Sosa,John Greco (2004), Vodi u teorije znanja Epistemologija, Jesenski i
Turk,Zagreb
William James (2001), Pragmatizam, Ibis grafika,Zagreb

SADRAJ
UVOD 1.0 .................................................................................................................................. 2
ZNANJE 2.0 ............................................................................................................................... 3
Distinkcija izmeu znanja da i znanja kako .................................................................... 3
Deklarativne reenice,iskazi i propozicije .............................................................................. 4
VJEROVANJE 2.1 ..................................................................................................................... 4
ISTINA 2.2 ................................................................................................................................. 5
Teorije istine ........................................................................................................................... 5
Nema-teorije teorija istine ............................................................................................... 5
Teorija istine kao korespodencije ....................................................................................... 6
Koherentistika teorija istine .............................................................................................. 7
Pragmatika teorija istine .................................................................................................... 7
Teorija istine kao asertibilnosti ........................................................................................... 8
OPRAVDANJE 2.3 .................................................................................................................... 9
Zato je opravdanje nuan uslov za znanje............................................................................. 9
Analiza doksastikog opravdanja ........................................................................................... 9
Zavisnost od evidencije .......................................................................................................... 9
ZNANJE I USLOVI ZNANJA 2.4 .......................................................................................... 10
Getijeovski protivprimjeri .................................................................................................... 10
inoci pojma znanja ............................................................................................................. 10
ZAKLJUAK 3.0 .................................................................................................................... 11
LITERATURA ......................................................................................................................... 12