Pitanja uz poglavlje Znanje

1. Objasnite razliku između znanja da i znanja kako!

Znanje da je propozicijsko; može se u potpunosti izreći i formulirati rečenicama, dok znanje kako ne
može, jer je to znanje vještina i sposobnosti; njegov bitni element je vlastito iskustvo.
2. Kako glasi klasična definicija znanja?
Znanje je istinito i opravdano vjerovanje.
[ 1) subjekt vjeruje 2) to vjerovanje je istinito 3) to vjerovanje je opravdano ]
3. Navedite dva Gettierova protuprimjera! Što oni pokazuju?
Primjer 1: Kažemo da znamo da imamo pola rezervoara benzina. Dakle, vjerujemo da je tako. Istina je
da je tako, a i strelica pokazuje tako(opravdanje). No, ne znamo ono što tvrdimo, jer iako je do sada
strelica bila pouzdana, jutros se pokvarila i sada slučajno pokazuje pola. Dakle, slučajno smo pogodili
da imamo pola rezervoara benzina, a to nije znanje.
Primjer 2: Kažemo da znamo da je temperatura u sobi 22 stupnja. Dakle, vjerujemo da je tako. Istina
je da je tako, a i termostat pokazuje tako(opravdanje). No, ne znamo ono što tvrdimo, jer iako je do
sada termostat radio, jutros se pokvario i sada slučajno pokazuje 22 stupnja. Dakle, slučajno smo
pogodili da 22 stupnja, a to nije znanje.
Primjeri pokazuju kako klasična definicija znanja ima protuprimjera pa ju se treba drugačije
shvatiti/formulirati.
4. Treba li opravdanje biti takvo da garantira istinitost? Objasnite!
Ne. U običnim okolnostima su opravdanja sasvim dovoljna za prihvaćanje vjerovanja i bez da
garantiraju istinitost. Također, kod induktivnih opravdanja ne možemo isključiti mogućnost pogreške
te bi traženje takvog opravdanja koje ju može isključiti bilo tražiti previše, ili čak nemoguće.
5. Što je uzročna teorija znanja?
To je teorija znanja po kojoj imamo znanje da X ako su zadovoljena tri uvjeta:
1) vjerujemo da X 2) istina je da X 3) vjerovanje da X uzrokovano je činjenicom da X
6. Objasnite zašto bi znanje o budućnosti, znanje induktivnih generalizacija i znanje
nužnih istina predstavljalo problem za uzročnu teoriju znanja!
Možemo znati da će se u budućnosti dogoditi neki događaj, ali kako se još nije dogodio nije mogao
uzrokovati to naše vjerovanje. Možemo znati da svi A jesu B, ali kako se nismo susreli sa svim
primjercima ti neki nisu mogli uzrokovati naše vjerovanje. Znamo da vrijede npr. neki matematički
identiteti, ali kako oni nisu činjenice u stvarnom svijetu nisu mogli uzrokovati nae vjerovanje. Ta tri
primjera pokazuju da ima znanja i bez uzrokovanja.
7. Navedite neki protuprimjer uzročnoj definiciji znanja u kojem je vjerovanje da p
na devijantan način uzrokovano činjenicom da p!
Newtonu je na glavu pala jabuka. Taj pad potresao je njegov mozak i doveo Newtona do vjerovanja
kako je gravitacija 9,81 ms2. Iako je doista djelovanje gravitacije od 9,81ms2 uzrokovalo Newtonovo
vjerovanje, uzrokovalo ga je na devijantan način te iako slučaj zadovoljava uzročnu definiciju znanja,
nećemo se složiti da je to znanje, jer nije utemeljeno ni na kakvom racionalnom razlogu.
8. Što je skepticizam?
Skepticizam je filozofska pozicija prema kojoj znanje ne postoji te nitko ništa ne zna, niti ikad može
znati. Prema skepticizmu se trebamo suzdržavati od svakog suda.
9. Koja su tri standardna skeptička argumenta?
Descartesov zli demon (mogućnost pogreške), Ensidemovi tropi (relativnost spoznaje) i Agripina
trilema (nemogućnost potpunog opravdanja).
10. Izložite Descartesov argument zlog demona! Što on pokazuje?
Nikada ne možemo isljučiti mogućnost pogreške, jer nas možda obmanjuje zli demon. Nešto znamo
samo ako smo sasvim sigurni. Kako ne možemo nikada biti sasvim sigurni, nikada ne možemo ništa
znati. Prema tome se pitanjem „Jesi li siguran?“ osporava svako znanje.

1
11. Izložite radikalni skeptički argument u obliku inkonzistentne trijade! Navedite
koju bi propoziciju odbacio skeptik, koju klasični epistemolog a koju falibilist i
kontekstualist!
1) Znam da imam ruke. 2) Ne mogu isključiti mogućnost da sanjam. 3) Ako ne mogu isključiti
mogućnost da sanjam, onda ne mogu znati da imam ruke.
Skeptik bi odbacio 1). Klasični epistemolog smatra da barem nekad možemo isključiti mogućnost
pogreške te bi odbacio 2). Falibilisti koji tvrde da je znanje pogrešivo i kontekstualisti koji tvrde da 1)
i 2) dolaze iz različitih konteksta odbacili bi 3).
12. Kako glasi princip epistemičke zatvorenosti?
Ako A zna da p i ako A zna da iz p slijedi q, onda A zna i da q.
Ili drugačije; ako nešto znate onda znate i sve logičke posljedice toga što znate.
13. Što je fundacionalizam?
To je epistemološka pozicija prema kojoj znanje mora imati neke neupitne temelje od kojih počinje i
na kojima počiva. Znanje se dijeli na temeljno i na ostalo svodivo na temeljno.
14. Što je koherentizam?
To je epistemološka pozicija prema kojoj znanje predstavlja organiziranu i harmoničnu cjelinu. Skup
naših vjerovanja je u tolikoj mjeri istinit u kolikoj je i konzistentan te kako se vjerovanja uzajamno
podržavaju, cirkularnost ne predstavlja problem za koherentizam.
15. Izložite metaforu piramide i splavi!
Fundacionalisti smatraju da znanje ima strukturu piramide; temeljna vjerovanja (redovi) su u
direktnom kontaktu sa stvarnošću (tlom) dok su ostala u indirektnom.
Koherentisti pak smatraju da znanje ima strukturu splavi; makar dijelovi bili različiti, dok god su
spojeni u uređenu strukturu splav će poloviti, oni predstavljaju znanje dok god se drže na okupu.
16. Što kaže koherentist antirealist, možemo li svoja vjerovanja uspoređivati sa
stvarnošću? Zašto?
Ne. Ne možemo imati znanje o samim stvarima pa nemamo s čime usporediti vjerovanja osim s
drugim vjerovanjima. Također, kako je naše jedino oruđe usporedbe jezik, nije jasno kako da rečenice
o stvarima uspoređujemo sa samim stvarima.
17. Što je za pragmatiste vjerovanje, a što kriterij istinitosti?
Za pragmatiste, vjerovanje je spremnost na djelovanje u skladu s tim vjerovanjem (spremnost na
klađenje), a kriterij istinitosti je uspješnost interakcije s okolinom.
18. Kako je raspravi oko opravdanja vjerovanja pragmatist teret dokazivanja prebacio
na skeptika?
Pragmatist je metodološki konzervativist; vjerovanje se ne smije odbaciti bez razloga. Po njemu se
vjerovanje ne smije odbaciti dokle god je uspješno; mogućnost pogreške nije dovoljan razlog za
odbacivanje, treba stvarna pogreška.

2
Pitanja uz poglavlje Stvarnost
1. Što je realizam?
To je filozofska pozicija po kojoj stvari postoje objektivno i nezavisno od nas. Možemo biti realisti u pogledu
raznih stvari.
2. Navedite i po točkama objasnite definiciju realizma!
1) X postoji
2) Postojanje X ne ovisi o nama
3) Naša vjerovanja o X su uglavnom istinita
4) Postojanje X je nesvodivo na neku drugu vrstu činjenica

1) tvrdi da X naprosto postoji. S 2) se tvrdi da postojanje X ne ovisi o našem umu. S 3) se tvrdi da je X barem u
nekoj mjeri onakav kakav mi mislimo da jest. S 4) se tvrdi da X nije zapravo nešto drugo, nego da postoji po
sebi.
3. Što je u definiciji realizma uvjet postojanja a što uvjet nezavisnosti?
Uvjet postojanje je 1) i kaže da neki X naprosto postoji. Uvjet nezavisnosti je 2) i kaže da postojanje X je
objektivno, da ne ovisi o našem umu.
4. Zašto redukcionist u pogledu x-a ne može biti realist u pogledu x-a.
Redukcionist kaže da se postojanje X svodi na neku drugu činjenicu npr. da su mentalna stanja zapravo samo
fizička stanja. On ne može biti realist u pogledu X, jer ne vjeruje da X postoji po sebi, nego da je zapravo naziv
za nešto drugo.
5. Što je naivni realizam?
Pozicija po kojoj su stvari doista takve kakve nam izgledaju. To je intuitivno prihvatljiva, ali intelektualno
dogmatska pozicija.
6. Koje činjenice ne može objasniti naivni realizam?
Naivni realizam ne može objasniti razliku između sna i jave, primarnih i sekundarnih svojstava, slučajeve
pogrešne percepcije, iluzije, halucinacija i hipnoze.
7. Kako se uvodi i opravdava razlika između toga kako nam stvari izgledaju i toga
kakve stvarno jesu?
Kritičkim preispitivanjem naših vjerovanja o vanjskom svijetu. Naše iskustvo o vanjskom svijetu je empirijsko
vjerovanje, a ono ne može biti 100% sigurno, ali iako je u teoriji uvijek moguće da je sve samo san, to je krajnje
nevjerojatno.
8. Što je kritički realizam?
Kritički realizam je filozofska pozicija po kojoj stvari nisu uvijek nužno onakve kakve nam izgledaju. Po njemu
se naše iskustvo kritički preispituje.
9. Što je antirealizam?
Antirealizam je filozofska pozicija po kojoj stvari koje spoznajemo postoje, ali je njihovo postojanje ovisno o
našem umu; mi ih ne otkrivamo, nego ih stvaramo.
10. Što znači da detektiramo svojstvo, što znači da ga projeciramo?
Detektiranje svojstva podrazumijeva da svojstvo postoji neovisno o nama i da ga mi otkrivamo, dok projiciranje
podrazumijeva da svojstvo postoji ovisno o nama, mi ga stvaramo našim umom.
11. Izložite realističko i antirealističko shvaćanje činjenice da x jest F uz pomoć Eutifronovedileme!
Vjerujemo li mi da X jest F zato što X jest F, ili X jest F zato što mi vjerujemo da X jest F?
12. Objasnite razliku između primarnih i sekundarnih svojstava uz pomoć Eutifronove
dileme!
Primarna su svojstva predmeta ona čije je postojanje neovisno o nama, dakle to su svojstva za koja mi vjerujemo
da jesu zato što jesu. S druge strane, sekundarna su svojstva ovisna o nama te ona jesu zato što mi vjerujemo da
jesu.
13. Izložite metaforu kalupa za kekse i metaforu sječenja mesa!
Antirealist smatra da aktom spoznaje mi u stvarnosti stvaramo objekte spoznaje kao kada kalupom u amorfnoj
masi tijesta utiskujemo oblik keksa te ga tako stvaramo. Realist, s druge strane, smatra da on ne stvara već aktom
spoznaje otkriva već postojeće objekte kao kada mesar siječe meso; on ne stvara svinjsku nogu – ona već postoji
– ali rezanjem tamo gdje ona već jasno počinje – ligamenti i zglobovi – on otkriva njen oblik.
14. Što antirealist misli o transcendentnoj stvarnosti? Zašto?
Misli da ona ne postoji. Ako mi stvaramo stvarnost, onda ne može postojati neka amorfna masa u kojoj
utiskujemo kekse, već oni naprosto nastaju našim aktom spoznavanja – stvari jesu upravo takve kao što nam
izgledaju.
15. Koju intuiciju ne može objasniti antirealizam?
Antirealist ne može objasniti intuiciju da postoje stvari po sebi i da imaju neka svoja, o iskustvu neovisna
svojstva.

3
Pitanja uz poglavlje Um
1. Što je eliminativizam, što redukcionizam a što antiredukcionizam u filozofiji
uma?
Eliminativizam je pozicija u filozofiji uma po kojoj mentalno ne postoji; redukcionizam pozicija po
kojoj je mentalno zapravo nešto drugo, najčešće fizičko, a antiredukcionizam pozicija po kojoj
mentalno postoji kao zasebna vrsta stvari.
2. Što smatraju bihejvioristi, što je predmet psihologije, što je metoda psihologije?
Po njima je predmet psihologije ponašanje, a metoda opažanje i eksperimentiranje.
3. Što inače znači izraz „crna kutija“?
„Crna kutija“ za bihevioriste predstavlja um; oni znaju o i obraćaju pažnju isključivo na podražaje i
reakcije, ali kako um od prvih dolazi do drugih ne znaju, niti proučavaju.
4. Što je metodološki a što logički bihejviorizam?
Metodološki biheviorizam je teza o primjerenoj metodologiji psihologije da mentalna stanja nisu
prikladan predmet proučavanja. S druge strane, logički biheviorizam je teza o prirodi mentalnih stanja
da su u potpunosti svodiva na ponašanje.
5. Što je fizikalizam?
Fizikalizam je filozofska pozicija prema kojoj postoje samo entiteti koje priznaje najsuvremenija
fizika. Prema fizikalizmu postoji jedna supstancija i to fizička.
6. Prema fizikalizmu, u kojoj relaciji stoje mentalna stanja i fizička stanja mozga?
Prema fizikalizmu su mentalno i fizičko jedno te ista stvar, oni su u relaciji identiteta.
7. Što znači tvrdnja da je fizikalizam redukcionistička pozicija?
To znači da fizikalizam ne poriče postojanje mentalnih stanja, ali smatra da su ona isto što i fizička
stanja, da ne postoje kao nešto zasebno.
8. Što je teorijska ili aposteriorna identifikacija?
To je naziv za otkrića pravih priroda stvari u svijetu kada zapravo doznajemo da je nešto od ranije
poznato kao A zapravo isto što i B. Npr. otkriće da je voda zapravo H2O
9. Je li fizikalizam apriorna ili aposteriorna teza? Objasnite!
Aposteriorna. Fizikalisti su optimisti u pogledu znanstvenog napretka te vjeruju da se filozofskom
argumentacijom ne može doprijeti do znanja o prirodi supstancija, već da se to može samo
znanstvenim putem kao što nismo mogli znati da je voda zapravo H2O prije no što smo
eksperimentirali.
10. Objasnite što Nagel želi pokazati kada se pita kako je to biti šišmiš?
Nagel želi pokazati kako je fizikalizam neodrživ, jer ne zahvaća bit mentalnih stanja, a to je
subjektivno iskustvo posjedovanja mentalnog stanja.
11. Što je funkcionalizam?
Funkcionalizam je filozofska pozicija po kojoj su mentalna stanja zapravo funkcionalna stanja unutar
organizma kao cjeline, njihova prava priroda nije u njihovoj neurološkoj osnovi nego njihovoj
funkcionalnoj ulozi.
12. Objasnite zašto se funkcionalizam u filozofiji uma javio kao reakcija na fizikalizam!
Objasnite to na primjeru vanzemaljaca!
Funkcionalizam smatra da je fizikalizam vrste previše antropocentričan i restriktivan u pogledu
pripisivanja mentalnih stanja. Ako ljudi imaju fizičko stanje A i to je mentalno stanje veselja, tada
inteligentni vanzemaljac poput mnogih iz Star Warsa koji dakako ima fizičko stanje B ne može nikako
imati mentalno stanje veselja, jer ne može imati fizičko stanje A. No, to je previše restriktivno.
13. Što je fizikalizam vrste a što fizikalizam instance?
Fizikalizam vrste kaže da svaka vrstamentalnog stanja uvijek odgovara točno određenoj vrstifizičkog
stanja. Fizikalizam instance pak kaže da jedno mentalno stanje može imati više fizičkih realizacija.
14. Što je višestruka mogućnost realizacije mentalnih stanja?
To je mogućnost da isto mentalno stanje može biti realizirano kroz razne vrste fizičkih stanja.
15. Što je interakcionistički dualizam?
Interakcionistički dualizam je filozofska pozicija po kojoj postoje dvije supstancije, fizička i mentalna.
Te dvije supstancije (tijelo i um) su bitno različite i mogu postojati zasebno, a između njih postoji
uzročna veza.

16. Zašto interakcija mentalnog i fizičkog predstavlja problem za dualizam supstancija?

4
Interakcionistički dualizam još nije uspio objasniti kako bi to mentalno i fizičko bili u interakciji; na
koji to način postoji uzročna veza između neprotežnog uma i protežnog tijela. To je veliki problem za
dualizam, jer ne uspijeva obraniti svoju središnju točku: interakciju.
17. Izložite Descartesov modalni argument za dualizam!
P1: Ako možemo jasno i odjelito zamisliti da A postoji bez B i da B postoji bez A, onda je moguće da
A i B postoje odvojeno.
P2: Ako je moguće da A i B postoje odvojeno, onda A i B ne mogu biti isto.
P3: Možemo jasno i odjelito zamisliti da mentalno i fizičko postoje odvojeno.
K: Prema tome, mentalno i fizičko ne mogu biti isto.
18. Što to znači da je logički moguće da um postoji bez tijela i tijelo bez uma? Navedite
primjere koji bi trebali ilustrirati tu tezu!
To znači da je moguće zamisliti svijet u kojemu postoje tijela koja se ponašaju kao da imaju, ali
zapravo nemaju um (zombiji) te u kojemu postoje umovi bez tijela (duhovi).
Zombije se može zamisliti kao fizički identične nama koji se čak i ponašaju kao mi, ali zapravo
nemaju uma, niti iskustva.
Duhove pak možemo zamisliti kao entitete koji posjeduju um, ali su neprotežni te, stoga, bez tijela.
19. Izložite prigovor da je dualizam explanatorno isprazan!
Dualizam pretpostavlja ono što tek treba dokazati, ne objašnjava kako fizička bića mogu imati um, već
naprosto proglašava postojanje mentalnih bića čije je osnovno svojstvo da imaju um i to bez ikakve
empirijske potpore.

5
Pitanja uz poglavlje Bog
1. Navedite standardnu teističku definiciju Boga, barem većinu uvjeta!
Bog je sveprisutna i bestjelesna osoba, svemogući i sveznajući stvoritelj svega, potpuno slobodan,
beskrajno dobar te izvor morala, a postoji vječno i nužno.
2. Izložite Eutifronovu dilemu! Što ona pokazuje?
Je li X dobro zato što Bog naređuje X, ili Bog naređuje X zato što je X dobro?
3. Izložite presumpciju ateizma ili Stratoničku presumpciju!
Ako netko vjeruje u skup n-broja vjerovanja te tomu pridoda još jedno, onda je na njemu da dokaže to
dodatno vjerovanje; dakle, između ateista i teista, teret dokazivanja je na teistu koji ima vjerovanje
više od ateista. Stratonička ili ateistička presumpcija kaže da je u pravu ateist, koji ima vjerovanje
manje, sve dok teist ne pokaže suprotno.
4. Što bi bio sensus divinitatis?
To bi bila prirodna spoznajna sposobnost, neko dodatno osjetilo, da se direktno spozna Boga, koju je
on usadio u sve ljude.
5. Što je reformirana epistemologija?
Reformirana epistemologija je pozicija u filozofiji religije po kojoj trebamo prihvatiti vjerovanje da
Bog postoji fundacionalistički, kao jedno od temeljnih i neupitnih vjerovanja. No, to je epistemološki
iracionalno, jer naprosto postulira Božje postojanje i ne dopušta argumentaciju.
6. Što je evidencijalizam?
Evidencijalizam je filozofska pozicija po kojoj se vjerovanja prihvaćaju samo na osnovi dovoljne
evidencije.
7. Izložite prigovor Velike tikve!
Ako je nečije temeljno vjerovanje da svake godine na Noć vještica oživljava Velika tikva, po
reformiranoj epistemologiji ne može mu se dokazati suprotno, jer se temeljna vjerovanja ne mogu
preispitivati. Primjer pokazuje apsurdne posljedice reformirane epistemologije.
8. Izložite teleološki argument! Zašto se još naziva argument iz dizajna?
Teleološki argument je argument po analogiji artefakta i prirodnih bića te kaže da: kako se jasno vidi
da su proizvodi obrta namijenjeni nekoj svrsi,a točno pretpostavljamo da ih je netko stvorio sa svrhom,
da tako možemo isto reći za prirodna bića da ih je stvorio neki svevišnji dizajner tj. Bog, jer i ona
naizgled imaju svrhu da rade to što rade.
9. Izložite fine tuning argument!
Argument precizne podešenosti uzima činjenicu postojanja života u svemiru kao čudo koje je moguće
samo uz postojanje Boga koji je precizno podesio prirodne sile da, usprkos neizmjerno niskoj
vjerojatnosti, budu upravo takve da omoguće život.
10. Što je pseudoobjašnjenje?
Pseudoobjašnjenje je objašnjenje kojime se možda utažuje psihološka potreba za objašnjenjem, ali se
na daje nikakv empirijski sadržaj, ono zapravo ništa ne objašnjava. Npr. pozivanjem na Boga se sve
može objasniti odnosno zbog toga ništa, jer je ad hoc.
11. Što je teleološko objašnjenje?
Teleološko objašnjenje prikladno je radu inteligentnih bića te njihovih artefakata, a kaže da se čini A
da bi se postiglo B ili da A postoji sa svrhom da čini B i slično... Ono govori o svrhovitosti dok
kauzalno govori o uzročnosti.
12. Što je antropički princip?
To je princip po kojemu činjenica da postoji život uopće nije čudna i ne treba nikakvo posebno
objašnjenje. Vjerojatnost da nastane život prije no što je nastao je vrlo niska, ali jednom kad je nastao
nema više smisla govoriti o vjerojatnosti. Budući da postojimo, sile ne bi ni mogle biti drugačije!
13. Izložite Russellovo čudo na auto-putu? Što taj primjer pokazuje?
Vozimo auto autoputom i slijedimo neki automobil te zapišemo njegovu registraciju. Po povratku kući
idemo izračunavati vjerojatnost da sretnemo auto s baš tom registracijom i uvidimo da je ona vrlo
mala te zaključujemo da nam se na autoputu desilo čudo. No, jasno je da to nije nikakvo čudo i kako je
besmisleno računanje vjerojatnosti stvari jednom kada su se već dogodile.

6
14. Izložite Pascalovu okladu! Nacrtajte tablicu i uvrstite vrijednosti!
Blaise Pascal iznio je argument kojim kaže da je racionalno vjerovati u Boga, jer to donosi najveću
očekivanu korist. Dvije su varijable, Božja opstojnost i vjerovanje u Boga. Kako je bio agnostik,
logička vjerojatnost da Bog postoji jednaka je onoj da ne postoji i iznosi 0,5. Argument sagledava
četiri slučaja. Ne vjerujem i Bog postoji je najgori ishod gdje zaradimo vječnu kaznu. Slijedi, vjerujem
i bog ne postoji gdje se namučimo oko vjere za života i samo malo uživamo u njemu. Onda dolazi ne
vjerujem i Bog ne postoji gdje lijepo proživimo život bez da se mučimo oko vjere i religije. Najbolji
ishod je vjerujem i Bog postoji gdje zaradimo vječnu nagradu i u njega je racionalno vjerovati.

Bog postoji Bog ne postoji

0.5 0.5

Vjerujem da Bog postoji +∞ + 80

Ne vjerujem da Bog postoji -∞ + 100

15. Što je očekivana korisnost?

Očekivana korisnost je umnožak vjerojatnosti i korisnosti nekog ishoda.
16. Što je apriorna vjerojatnost?
Apriorna vjerojatnost neke hipoteze je vjerojatnost koju toj hipotezi pripisujemo kada nemamo
nikakve evidencije koja bi ukazivala na njenu istinitost ili neistinitost.
17. Što je princip nedovoljnog razloga?
To je princip koji kaže da u situacijama kada nemamo dovoljno razloga da nekoj pretpostavci
pripišemo veću vjerojatnost od njene negacije, treba im pripisati jednaku vjerojatnost.
18. Što je problem mnogo bogova i kako pokazuje da je Pascalova oklada zapravo
sasvim arbitrarna?
Kako ima beskonačno mnogo mogućih bogova u koje se može vjerovati,a Pascalov argument ne kaže
u kojeg točno trebamo vjerovati i pretpostavlja agnosticizam, dakle da je i nemoguće doznati u kojeg
boga treba vjerovati, on postaje potpuno arbitraran te čak paradoksalan, jer može funkcionirati samo
ako se onda odbaci agnosticizam i prihvati evidencijalizam, no ako se prihvati evidencijalizam gubi se
svrha vjerovanja.