Platon: Teetet

Epistemologija 22/23
Što je znanje?
Tekst vodi kroz definicije koje završavaju s aporijama - “slijepim ulicama” misli.

Iako se finalna definicija u tekstu još uvijek smatra definicijom znanja u

filozofiji/epistemologiji, Platon i nju tretira kao aporiju.

Tekst zapravo ne odgovara na pitanje što je znanje, već što znanje nije.
Nabrajanje primjera znanja (Teetet: umijeće postolarstva) nije definicija znanja.

“No nije bilo, moj Teetete, pitanje na što se znanje odnosi niti koliko tih znanja ima.
Jer ja nisam upitao sa željom da ih nabrojiš, nego da saznam što je bit znanja.”

“Osim toga izvršava se beskrajan postupak premda je moguće odgovoriti sasvim

kratko i jednostavno. Tako je i kod pitanja o glini bilo lako i jednostavno reći da je
glina zemlja umiješana s vodom, a ostaviti po strani za što služi.”

Preliminarno odbijanje empirizma i pragmatizma?

Obuhvatiti mnoge instance znanja jednim pojmom = definicija znanja.
1. definicija: Znanje je percepcija.
Protagora - čovjek je mjera svih stvari.
Ali, isti vjetar može različitim ljudima biti različito hladan - da li je taj vjetar onda i
hladan i nije hladan?

Nije li osjet/opažaj vjetra u snu jednak osjetu/opažaju vjetra u javi?

Postoji istinita i neistinita tvrdnja.

U neslaganju oko istinitosti neke tvrdnje između dva čovjeka, ne mogu obojica biti
“mjera svih stvari” jer bi to tu tvrdnju činilo i istinitom i neistinitom.

Primjerice - ako su i oni koji smatraju da je Protagora u krivu mjera svih stvari -
onda Protagora mora pristati da su i oni u pravu, te da čovjek i jest i nije mjera svih
stvari.
Percepcija se događa putem organa - očima vidimo, ušima slušamo... Ali kojim
organom se uspostavlja što je jednako a što različito nekim stvarima?

Duša uspoređuje, i nalazi sličnosti i razlike.

Neke su stvari percepcijom dostupne, a neke stvari se uče kroz dugo vremena,
radom, praksom, poučavanjem.

Percepcija ne služi prepoznavanju bitka - identiteta kroz sličnost.

Percepcija nije znanje.

2. definicija: Znanje je istinito vjerovanje.
Kako nastaje neistinito vjerovanje?

Platon pokazuje da za objasniti neistinito vjerovanje mora postojati mišljenje koje

se ne može reducirati na percepciju.

Neistino vjerovanje je pogrešna veza između mišljenja (Platonove forme?) i stvari.

Kod sofista i empirista vjerovati u neistinu mora biti ne vjerovati.

Sofist će tvrditi da je krivi sud sud o onome što nije - dakle, sud o ničemu.

(Sokratov) empirist će tvrditi da se misliti može samo o postojećem (dostupnome

percepciji), pa samim time misliti o onome što nije tj. misliti nebitak je ne-misliti.

Da li je pogrešno shvaćanje zamjenjivanje sličnog za različito?

Ali kako možemo imati “mentalnu sliku” (Platonovu verziju empirističke

“percepcije”) objekta X bez da prepoznamo taj objekt kao objekt X tj. da ga
prepoznamo kao objekt Y?
Za objasniti neistinito vjerovanje moramo imati više od percepcije (“mentalne
slike”) - moramo imati mišljenje.

Mišljenje je “razgovor koji duša vodi sama sa sobom o onome što razmatra.”
Percepcija je konstantni tok podražaja.

Mišljenje su odabrani podražaji koje stabiliziramo u svojem umu poput “otiska u

voštanim pločama”.

Prigovor: postoje neistina vjerovanja koja nisu rezultat krivog preklapanja objekata
percepcije s objektima mišljenja već su rezultat krivog preklapanja različitih
objekata mišljenja (na primjer, aritmetika)
3. definicija:

Znanje je pravo shvaćanje s objašnjenjem = opravdano istinito vjerovanje?

Opravdanje = razlozi zašto je vjerovanje istinito.
Opravdanje možemo razumijeti kao odnos cjeline i dijelova - cjelina je znanje, a
opravdanje je popis/opis dijelova te cjeline (Platonove ilustracije su slova i slogovi,
vagoni i vlak).

Dijelove možemo razumijeti kao “sense data/osjetilne danosti” (empirističku

percepciju), a cjelinu kao ispravnu složenu strukturu osjetilnih danosti.

Ali, to znači da ne možemo znati dijelove - znamo samo cjelinu.

Kako znamo cjelinu čije dijelove ne možemo znati?

I - nije li cjelina više od popisa dijelova?

Opravdanje je znanje razlike, tj. znanje kako se X razlikuje od Y.

Ali ne vodi li nas to u kružnu definiciju znanja: znanje je istinito vjerovanje sa

znanjem razlike?