UVOD 1.

RIJEI LOGIKA I LOGINO

Logikaje naziv za naunu disciplinu.Pogledajmo najprije gdje susreemo rijeilogika ilog -Kae se npr.,da je netko logino postupio ,da njegov postupak logino slijedi iz onoga je ili iz datih uslova i okolnosti.Kaemo ,tekoe,za nekoga da logino razmilja,da logino zakljuuje,ili da su mu misli i,i za same predmetem moemo rei da su npr., logi-no pore daniili logino rasporeeni.Na ta mislimo kad tako govorimo? U navedenim zakljuci logini.No katkad se govori i o nekom logikom slijedu dogaaja,o t e da se u odreenom nizu dogaaja moe uoiti neka logika,ili da je neki dogaaj logina p dicaodreenog niza drugih dogaaja.Napokonprimjerima mislilmo na neku smislenu poveza nost postupaka,misli,dogaaja ili samih predmeta,na neki njihov smisleni odnos,por edak ili slijed.To je razumna i razlona povezanost koja bi svakom trebala biti ra zumljiva i shvatljiva. PORIJEKLO RIJEI LOGIKA

Sama rije logikadolazi od grke rijei o (logos),koja ima veliko bogatstvo znaenja.U vima od Homera pa do kranskog evanelja rije je imala ova znaenja: rije, govor, gramati i izraz, osobina,kvalitet,kvantitet,red,volja,razum,um,odnos,zakon, (mjera), pos tupak, dokaz, mate-matiki aksiom, boiji um i boija rije(posrednik).S Heraklitom log os postaje filozofski problem. Opu zakonojernost (zakon i red)dijalektikog dogaanja u svemiru Heraklit je oznaio terminom logos.Na osnovu djelovanja logosa priroda je u sebi harmonija.To kosmiko znaenje logosa obno-vili su stoici u svojoj filozo fiji.Tu je logos osim nunosti i zakonitosti dobio i znaenje svjetske umnosti.I Heg elov panlogizam 1 proizilazi iz ope nunosti slijeda koji istovremeno i uman i stva ran.U Ivanovu jevanelju sam je Bog Logos,stvoriteljska Rije.Od gr. rijei logos potie i dodatak logija koji se koristi u imenima mnogih nauka kao npr.u morfologija, bi ologija, geologija, seizmilogija, paleontologija,ekologija itd. DEFINICIJA LOGIKE

Logiari se najee slau da logiku ne zanima svaki govor,nego samo onaj koji ima neko zna je ili smisao te moe biti istinit ili neistinit .Razilaenja meu njima poinju ve od pitanja da li logiku zanima samo valjano izvoenje jednog misaonog govora iz drug og (tzv.formalna istina ili valjanost)i li slaganje govora sa onim o emu se govor i(materijalna istina ili jednostavno istinitist).Loginost i logiku susreemo,dakle ,u najrazliitijim aspektima zbilje2i u najrazliitijim naukama. Logika kao zase-bna nauka kojom emo se baviti,posebno loginou miljenja .Bez obzira na to o emu razmilja, oji je sadraj naeg miljenja,miljenje uvijek posjeduje vlastitu loginopst,vlastitu i s mislenu pove-zanost,pravilnost i zakonitost.Upravo na tu loginost miljenja mislimo kad kaemo da netko pravi-lno zakljuuje,dosljedno razmilja,da su njegovi sudovi ute meljeni i obrazloivi. Kada se spore o tome ta je logika a ta je logino,onda se spore i oko toga gdje je mj esto valjano-sti i istinitosti,odnosno kojoj sferi one pripadaju.Neki smatraju da j e apsolutna stvarnost isto to i apsolutna istinitost i valjanost,pa je zadatak l ogike da tu apsolutnu stvarnost pojmovno izrazi. Za, druge,valjanost i istinitos t karakteririziraju samo miljenje,pa logika moe biti samo dio ili praktina primjena psihologije.Trei valjanost i istinitost nalaze samo u jeziku.Za njih je zadatak logike da neza-visno od bilo koje druge filozofske ili naune discipline gradi un utranje koherentne3 simbolike si-steme,koji mogu,ali ne moraju nai primjenu u nauci ili ivotu.etvrti se slau da je logika potpuno autonomna4,ali smatraju da ista logika ne moe biti slobodna konstrukcija mate,nego samo opis intuitivno sagledanog treeg ca rstva,idealnog carstva logike Nunosti. Nasuprot suprotnim mi-ljenjima mi emo za poetak definisati logiku kao filozofsku DISCIPLINU O OBLICIMA VALJANE MISLI.Ovu poetnu definiciju emo kasnije dopuniti im proiriti.Ali prije nego to to uradimo moramo je objasniti.Moramo rei ta je to misao,ta valjanost,a ta oblique valjane misli.Prije nego to logiku definiemo tako moramo rei ta je logika ne moe biti opa,nego samo posebn

a. Budui da vrijedi samo za odreeno predmetno podruje misao,a ta oblik valjne misl i.Ve smo re-kli da pojmove loginost i logika susreemo u najranijim aspektima zbilje i u misli. 2 LOGIKA I MILJENJE I Loginost i logiku susreemo u najrazliitijim aspektim zbilje i razliitim naukama.Kad tako kaemo onda imamo na umu samo nain kako netko razmilja,oblik ili formu miljenja( lati.forma = oblik,lik)ne obazirui se na predmet,sadraj o kojem mislimo.Iz svega g ore navedenog moemo zakljuiti da se LOGIKA BAVI SAMO OBLICIMA(FORMAMA) MILJENJA BEZ OBZIRA NA SADRAJ O KOJEM MISLI MO. Zato je nazivamo i formalnom logikom.To je logika u uem smislu i na nju u prvom r edu mislimo pod nazivom logika.Od formalne se logike razlikuje materijalna logik a,koja se nadovezuje na pojeine na-uke i bavi se razradom logikih oblilka u njiho voj specifinoj primjeni na odreena podruja kojima se te nauke bave.Budui da materija lna logika predstavlja znanja iz pojedinih nauka, treba je i pri-kljuiti tim nauk ama kao njihov dio.Za razliku od formalne logike koja je i opa,materijalna logika ne moe biti opa,nego samo posebna,budui da vrijedi samo za odreeno predmetno podruje .Iz ovog zakljuujemo: MILJENJE I MISAO

A)Rije miljenje upotrebljava se u svakodnevnom govoru vrlo esto,ali ne uvijek u istom znaenju. Ponekad se upotrebljava vrlo iroko,ak i kao skupni naziv za sve psihike pr ocese,spoznajne, emocionalne i voljne.Npr.kad djvojka pita momka:ta misli o me-ni?(a eljela bi uti i ta on misli o njoj i ta osjea prema njoj,i ta hoe s njom),on tu rije otre-bljava u ovom najirem znaenju. B)U neto uem znaenju upotrebljavamo miljenje kao naziv za sve spoznajne psihike proces , od osjeta,opaanja,predoivanja i pamenja do poimanja,suennja i zakljuivanja.Npr.,kad knjievnik kae da njegov junak grozniavo misli,a to miljenje opisuje kao brzo haotino mjenjivanje u pa-menju sauvanih predodbenih4 slika,on upotebljava ovaj termin u dru gom,neto uem znaenju. C)U treem,jo uem znaenju miljenjeznai isto to i apstraktno miljenje,tj.skup spoznaj cesa iji elementi nisu osjeti,percepcije,predodbe,nego pojmovi.to su dakle poimanj e,suenje, zakljuivanje i dokazivanje. U ovom treem smislu rije se najee upotrebljava u svakodnevnom govoru,kao i u psiholog iji. Meutim,u svakodnevnom govoru ona se upotrebljava i u D) etvrtom znaenju,koje n ije jednostavno ueod treeg nego bitno drukije( lei u drugoj ravnini).Pod miljenjem mislimo sam proces miljenja nego ono to mislei mislimo. Kad se alimo da je miljenje napornije nego kopanje,onda pod miljenjem mislimo na real an due-vni proces ili djelatnost.Ali kad se hvalimo da nas nikakve prijetnje nee na tjerati da promjenimo mi-ljenje,onda tu oito nije rije o miljenju kao realnom psihikom dogaanju,nego o onom to misli-mo i smatramo istinitim.Dok miljenje u naem treemsmislu zanima psihologiju,miljenje u etvr-tom smislu zanima spoznajnnu teoriju i logiku.M iljenje u etvrtom smislu naziva se ponekad i mi-sao.Kako dvosmislenom upotrebom r ijei miljenjene bismo stvarali zbrku,mi emo u daljem izla-ganju rije miljenjeupotreb ti samo u njenom teem znaenju(u zanenju procesa miljenja), dok emo za miljenje u etvrt m zanenju upotrebljavti rije misao.Ako prihvatimo ovu termino-logiju moemo rei da p sihologija prouava miljenje,a logika misli.Kao to postoje razliiti oblici miljenja,po stoje i razliiti oblici misli.Poimanju odgovara pojam,suenju sud,zakljuivanju zaklj uak,dokazivanju dokaz.U vrste ili oblike misli ubrajamo; poimanje, suenje, zakljuiv anje, doka-zivanje,a u oblike misli ubrajamo:pojam,sud,zakljuak,dokaz- vrste.

Valjnost i nevaljanost valjne i

Svaka je misao nuno valjana ili nevaljan.Razliku izmeu

misli nevaljane misli objasnit emo na primjer u zakljuka.Pretpostavimo 1.SVE RIBE DIU KRGAMA.2. ARAN JE RIBA.3.DAKLE I ARAN DIE RGAMA. Ovakvu sloenu misao nazivamo zakljukom5,a miljenje zakljuivanjem.Sudove od koj ih zakljuivanje polazi 1.i 2.nazivamo premisama6 ,a sud do kojeg zakljuivanjem dol azimo 3.konkluzijom6.dakle da netko glasno razmilja: U na-em primjeru oito su i obje premise i konkluzija istiniti.Takoe vidimo da konkluzija slijedi iz premisa ,tj.da prihvatajui premise,ne moemo odbaciti konkluziju.Takav zakljuak u kojem kon kluzija slijedi iz premisa u svakodnevnom govoru nazivamo valjnim, DOBRIM, ispravnim, pravililnimi tanimMi emo ga konsekventno7 nazvati valjanim.Navedeno glasno razmiljanj predstavlja primjer u kojem je iz istinitih premisa izvedena iz istinita konklu zija.Valjanim zakljuivanjem uvijek se iz istinitih premisa dobiva istinita konklu zija.Meutim,valjano zakljuivanje moe poi i od neistinitih permisa.Takvim zakljuivanje m najee se dolazi do neistinite konkluzije.Tako se moe uti:TKO LAE,TAJ KRADE.TKO KRADE TAJ UBIJA.DAKLE,TKO LAE,TAJ I UBIJA. U ovom sluaju konkluzija je oito neistinita,ali osjeamo da je zakljuak valjan,tj.da konkluzija slijedi iz premisa.Kad bi bilo istina da svatko tko lae krade,a svatko tko lae ubija,onda bi moralo biti istina da svatko tko krade i ubija,onda bi mo ralo biti istina da ba svatko tko lae i ubija.Meutim,niti je isti-na da ba svatko tk o lae i krade,niti je istina da ba svatko tko krade i ubija.Upravo zbog toga ne mo ra biti da svatko tko lae ubija .Drugim rijeimasamo zakljuivanje ovdje ja valjano al i su i premi-se i konkluzija neistinite.Valjno zakljuivanje koje polazi od neis tinitih premisa sluajno moe dovesti do itinite konkluzije.Npr.:SVI KROKODILI SU LJ VI UDI,A SJAPANCI SU KROKODILI.PREMA TOME SVI JA-PANCI SU LJUDI.Za nekog tko bi ovako umovao mogli bismo rei da je valjnim zakljuivanjem iz neistinitih,fantastinih premisa pukim sluajem izveo istinitu konkluziju.U ovom primjeru,kao i u dva predhodna,jasno osjeamo da konkluzija slijedi iz premisa.Meutim,uzmimo ovakav primjer :NEKI BO-SANCI SU DUHOVITI,A NEKI FRANCUZI SU PJESNICI.DAKLE,NEKI PJESNICI SU DUH OVITI. I premise i konkluzija u ovom sluaju su istinite,ali je oito da konkluzija ne slijedi iz permisa. Drugim, rijeima zakljuak nije valjan.Nevaljanim zakljuivanjem koje polaz i od istinitih premisa ovdje smo sluajno dobili istinitu konkluziju.Ali,bez obzir a na to da li su premise istinite ili neistini-te,nevaljanim zakljuivanjem mnogo se ee dobiva istinita konkluzija.Izmeu valjanosti i istinitosti postoji tijesna vez a.Meutim, razliku izmeu pojmova valjanosti i istinitosti nije lako nai.Ako val jano zakljuujemo polazei od istinitih premisa, konkluzija mora biti istinita. OBLICI VALJANE MISLI Kad imamo pred sobom jednostavne primjere zaklj uivanja,mi doista nekako neposredno vidimo ili osjeamoda li je zakljuak valjan ili nev ljan.Meutim kad imamo pred sobom neto sloenije primjere,onda, bar na prvi pogled,ni ti osjeamoniti vidimoda li je zakljuak valjan.Uzmimo npr.jo uvijek relativno jednostav o zakljuivanje na nogometne teme:AKO SARAJEVO POBIJEDI TOKA,I AKO ZATIM POBIJEDI ELI KA, ON E TAKOE POBIJEDITI ELJEZNIARA I OSVOJIT E PRVENSTVO.SARAJEVO E POBIJEDITI ELIKA ALI NEE POBIJEDITI ELJETNIARA.PREMA TOME NEE POBIJEDITI TOKA.Moda e netko odmah vidj da je ovaj zakljuak valjan,ali mnogima to vjerovatno nee biti sasvim oito.Neki e mod a i nakon dueg gledanja ostati nesigurni. Uzmimo jo jedan kompliciraniji primjer,pozajmljen od engleskog matematiara,filozof a i bajkopisca L.Carrolla (L.Kerol): NIJEDNA MACA KOJA VOLI RIBU NIJE TAKVA DA JE NE MOEMO NETO NAUITI.NIJEDNA MACA BEZ REPA NEE SE IGRATI SA GORILOM.MACE S BRCIMA U VIJEK VOLE RIBU.NIJEDNA MACA KOJU MOEMO NETO NAUITI NEMA ZELENE OI.NIJEDNA MACA NEMA REP AKO IMA BRKOVE.PREMA TOME,NIJEDNA MACA SA ZELENIM OIMA NEE SE IGRATI SA GORIL OM. Kad imamo jedan malo sloeniji primjer kao to je ovaj teko bilo tko moe na prvi pogle d rei da li je ovaj zakljuak valjan ili nije.Primarni je zadatak logike da nam pom ogne upravo u takvim komplikova-nim sluajevima, kada na prvi (a moda ak ni na dese ti ili stoti)pogled ne vidimo da li je zakljuak valjan ili nevaljan. Meutim da bis mo otkrili nain za razluivanje valjnog zakljuka od nevaljanog u kompliciranim sluaje vima, moramo poi od onih jednostavnih,u kojima jasno vidimoili osjea-mo da je zakljuak valjan ili nevaljan i upitati se gdje je osnova tog naeg osjeajaili uvianja. Ako jo jednom pogledamo nae primjere u kojima je rije o ribama, krgama, laljivcima, k radljivci-ma, Francuzima,Bosancima,moglo bi nam se uiniti da valjanost i nevaljan ost tih sudova lako vidi-mo zato to je u njima rije o neem to dobro poznajemo.Meut

im,nije teko uvidjeti da sadraj naeg zakljuka i njegova povezanost ili nepovezanost nisu vani za razlikovanje valjanog zakljuka od nevaljanog. Uzmimo ovakav primjer:SVI LEMURIFORMES SU PROSIMII.SVI DAUBENTONOIDEA SU LEMURIFO RMES .DAKLE, SVI DAUBENTONOIDEA SU PROSIMII.Vjerovatno ne znamo ta su to Daubenton ioidea,Lemuriformes i Prosimii)ako se ne bavimo zoologijom)niti ono to se o njima tvrdi u premi-sama i u konklluziji istina(sluajno jest),jasno vidimo da je zaklj uak valjan.Meutim,pretpostavimo da netko umuje:SVI LEMURIFORMES SU PROSIMII. SVI DAUBENTONIOIDEUM SU LEMURIFORMES.DAKLE,NIJEDAN, DAUBENTONIDEUM NIJE PROSIMUS.M ada ne znamo o kakvim je ivotinjama rije (moda ak i nije rije o ivotinjama), jasno vid imo da je zakljuak nevaljan. Valjanost ili nevaljanost zakljuka ne zavise od sadraja zakljuka,nego od oblika,(fo rme,sheme),i da se uvianje valjanosti zakljuka sastoji u uoavanju valjanosti njegov og oblika.Ako u naa 2 gornja primjera oznaimo Daubentonioidea velikim slovom A,L emuriformes sa slovom B,a prosimii sa C,onda forme ili shemem ovih dvaju zakljuak a moamo prikazati na sljedei nain: (I)Svi B su C. Svi A su B.Dakle,svi A su C.i (II)Svi B su C.Svi A su B.dakle,nijeda n,A nije C.Svaki zakljuak oblika (I) nuno je valjan,a svaki zakljuak oblika (II)nuno je nevaljan.Ako paljivo razmo-trimo 3 primjera valjanog zakljuka to smo ih naveli u predhodnom odjeljku,vidjet emo da u sva tri sluaja imamo zakljuke oblika (I),tj.S vi B su C.Svi A su B.Dakle,svi A su C. Ako razmotrimo zakljuak o Francuzima,Bosancima i duhovitim pjesnicima,vidjet emo d a bi se on shematski mogao prikazati ovako(III)Neki A su B.Neki C su D.dakle,neki D su B.Tako smo se dosad upoznali s jednim valjanim i s dva nevaljana oblika(for me ,sheme)zakljuka.Valjanih i nevaljanih oblika zakljuaka ima bezbroj.Zato nam je potrebna posebna filozofska disciplina logika.Ni logika ne moe pobrojati sve obli ke valjane i nevaljane mislil,ali nas moe upoznati sa nekim najjednostavnijim obl icima valjane misli i s nekim metodama za utvrivanje valjanosti sloenijh oblika. VALJANOST SUDA I POJMA

Zakljuak je samo jedna vrstamisli.Mi moemo raspravljati i o drugim vrstama misli ka o o pojmu,sudu itd.Kako god smo govorili o valjanosti ili nevaljanosti za-kljuka isto tako moemo govoriti i o valjanosti ili nevaljanosti pojma i suda. Npr.ovjek j e smrtan. Ovaj sud je i valjan i istinit.Ali nisu svi valjani sudovi istiniti.ovjek nije smrtanje primjer valjanog suda, koji,nije istinit.Nekoga ko tvrdi da ovjek ni je smrtan pokuat emo uvjeriti da on doista sudi i da neto tvrdi. Meuti,ako netko ustvrdi da ovjek jest i nije smrtan,najprije emo ga upitati ne eli li rei da o-vjek u jednom smislu (recimo kao ista materija ili kao ist duh)nije smrtan. Meutim,ako on ostane pri doslovnom smislu svojih rijei,tj.da ovjek u istom smislu j est i nijesmrtan,rei emo mu da ne shvaamo ta eli rei,jer on stvarno ni-ta ne tvrdi.Za razliku osd valjnog,ali neistinitog suda o-vjek nije smrtan,sud ovjek jest i nije smr tannije ak ni valjan.Ako rije ovjek u gornjim sudovima zamijenimo slovom A, a rije sm tan slovomB,moemo gornja tri suda shematski prikazati ovako: brdo,takvo brdo nije logiki nemogue.Zato je pojamzlatno brdo valjan.Dvije komponente togapojma meusobno s iskljuuju,pa neto tako kao okrugli kvadratnije ni teorijski mogue. VALJANOST UPITA Neki su filozofi skloni pretpostavci da se misao svodi na tv rdnju. skladu s tim logika se svodi na prouavanje misli tvrdnji (sudova),njihovih elemenata (pojmova)i sloenih misli,iji su elementi misli tvrdnje (zakljuaka i dokaz a).Meutim nae svakodnevno i nauno miljenje pored suenja i na njemu zasnovanog zakljuivanja obuh vata i pitanje,savjetovanja,predlaganja,zapovijedanja,moljenja itd.Ovim oblicima miljenja odgovaraju i odreeni oblici misli.Na svakodnevni jezik ne provodi jasno r azliku izmeu navedenih oblika milje-nja i njima odgovarajuih oblika misli.Tako se i miljenje koje pita i misao koja pita obino nazivaju pitanjem.U nekim drugim jezicim a ve obian govor provodi tu razliku.tako Nnijemci razlikuju die Fragenidie Frage.Ali n i na jezik nije nemoan da izrazi ovu razliku.Miljenje koje pita moemo zvati pita nje zapovijedaju,moljenju kao oblicima miljenja odgovaraju savjet, prijedlog, zap ovijest, molba kao oblici misli.Ovioblici misli mogu takoe biti valjani i nevalja ni,logini i naloigini. Upit: Koliko je dva i tri?-vrlo je lak.Upit:Da li e doi do tr jetskog rata?_vrlo je teak.Ali su oba upita valjana.Naprotiv oito su nevaljani,nelogin

piti:Koja je stranica istostranog trokuta najdua?Koji je stogodinjak umro u svojoj p edestoj godini.Ljudi esto savjetuju jedan drugom :!Nemoj piti ni puiti!Ma te mislili o mudrosti takvog savjeta,on nije nelogian.Nelogino je naprotiv savjetovati:Nemoj piti nikada alkoholna pia,nego pij to ee rakiju prepeenicu. FORMALISTIKO Polazei od definicije logike kao nauke o oblicima valjane misli, neki SADRAJNO logiari smatraju da je zadatak logike da te oblike valjno opie.Oni smatraju SHVAANJE da logika treba da opisuju valjne oblike mi sli bez obzira na to da li su ti oblici LOGIKE primjenljivi Ovakvo shvaanje logike,po kojem je oblike misli mogue i potrebno posmatrati potpun o izolirano od bilo ega drugog,moemo nazvati formalistikim. Formalizmu se suprotstavlja pravac koji nema ope prihvaen naziv,a moemo ga nazvati pravcem sadrajne logike ili antiformalizmom.Ovaj pravac tvrdi da logiku mora zanimati ne samo valjanost nego i istinitost misli,neki,relativno umjerenipredstavnici ovog p ravca prdlau da se logika definira kao nauka o oblicima valjane i istinite misli( ili miljenja).Drugi predstavnici ovog pravca koji predstavljaju radikalniji smjer misle da je logika nauka o sadraju i oblicima istinite misli ,ili, krae, nauka o istinitoj misli (ili miljenju).Najradikalniji predtavnici pravca tvrde ak da nema openito vljanih oblika misli,i da logiku primarno zanima sadraj.Po njima je lo gika nauka o sadrajnoj misli(ili miljenju). DOPUNJENA DEFINICIJA LOGIKE Prema svemu gore navedenom moemo izvesti zakljuak da je LOGIKA FILOZOFSKA DISCIPLINA O OBLICIMA VALJANE MISLI I O METODAMA SPOZNA JE.

PODJELA LOGIKE Moda je najuoljivija razlika u okviru logike problematike o na izmeu filozofsko-logikih i ue logikih pitanja.Filozofsko logikim moemo nazvati ndame-ntalna logika pitanja koja nisu samo logika,pitanja u kojima se brie granica izmeu razliitih filo-zofskih disciplina.To su npr.pitanja o prirodi i o modusu biv stvovanja logikih tvorevina,o odnosu lo-gike i stvarnosti,o izvoru vaenja logikih p rincipa. Ue logikimmoemo nazvati ona logika pitanja ije je rjeenje djelimino (ali ne i potp -zavisno od odranih filozofskih koncepcija.To su npr.pitanja o vrstama pojmova i sudova,o figurama i modusima silogizma,o raznim induktivnim metodama. Mnogi savremeni filozofi su skloni da ove dvije grupe pitanja striktno razdvoje u dvije zasebne disci-pline,filozofiju logike i logiku.Ovako shvaena filozofija b ila bi sastavni dio filozofije,dok bi logika bila posebna nauka,bliska matematic i ili ak identina s njom. Druga vana razlika u okviru logike problematike je ona izmeu pitanja o oblicima val jne misli i pita-nja o primjeni tih oblika u procesu spoznaje i napose u procesu naunog istraivanja.Ove dvije grupe pitanja takoe su tijesno povezane.Ipak razlika izmeu oblika misli i njihove primjene mnogo je odre-enija i lake se moe povui nego on a izmeu filozofsko- logikih i ue logikih pitanja.Uenje o oblilcima valjne mislil nazi va se najee formalnom ili elementarnom logikom.Uenje o nainima primjene oblika misli u procesu spoznaje metodologijom. U okviru uenja o oblicima misli mi emo razmatrat i samo oblike tvrdee misli,a podijelit emo ga na uenje o elementima misli(pojam),uen je o osnovnim jedinicama tvrdee misli (sud) i uenje o izvoenju tvrdeih misli jednih iz drugih (zaklju-ak),U dijelu o metodama spoznaje izloit emo metode formiranja i e kspliciranja pojam (dafinicija i divizija) i metode izvoenja i zasnivanja sudova (indukcija i dedikcija),a razmotrit emo i pitanje o svrsi i smislu naunih metoda i nauke (objanjenje, predvianje,otkrie,dokaz,istraivanje)ranije smo spomenuli podje lu logike jo kod Aristotela(formalna i sadrinska )U formalnoj logici razlikujemo t ra-dicionalnu (Aristotelovu) logiku i moderne oblike simboloke,matematike logike.P o filozofskoj orije-ntaciji razlikujemo logicizam Fregea i Rasla (koji su uspjel i da deduktivno izvedu matematiku iz logike),formalizam Hilberta (koji je u logi ku uveo maksimalnu slobodu,tretirajui je kao igru simbolima koja je proizvoljna i nezavisna od veze sa matemetikom i naukama).Imamo i intuicionozam Brouvera i Ha jtinga ( koji su suzili polje dozvoljenih logikih simbola na one za ija znaenja su relevantne odreene misaone intuitivne operacije.)U XX stoljeu su se razvile mnoge nove discipline formalne logike.Pomenuemo bar jednu:polivalentna logika polazi od

filozofske pretpostavke da se podruje istine ne mora podijeliti samo na dvije vr ijednosti (istinito lano) ve na bilo koji broj vrijednosti dozvoljavajui mogunost da esto moramo govoriti o stepenu istinitosti i lanosti,a ne o apsolutnoj istini ili neistini.Posebno je znaajna trolana podjela logike na sintaksu,semantiku i pragma tiklu, ve prema tome da li prouavamo logiku strukturu znakova koje u logici upotrb ljavamo-logika sintaksa. Odnos logikih znakova prema objekitma stvarnosti -semanti ka.Odnos znakova prema praksi pragmatika. Neformalna logika se razvila u metodologiji naunog istraivanja.Kao i u formalnoj l ogici razlike u filozofskim uvjaranjima su uslovile razvoj u razliitim pravcima.U okviru analitike filozofije bitna je panja posveena naunom objanjenju pojava pomou ob jektivnih naunih znakova.Hermenautika i fenomenoloka filozofija je centralni znaaj p ridala tumaenju tekstova i ljudskih postupaka,razumijevanju subjektivnih motiva t voraca tekstova i aktera dogaaja.Dijalektika filozofija je posebno naglasila ulogu kritike u istraivanju,ulogu otkria onog to je negativno u postojeem da bi i praktino bilo prevazieno. KRITERIJUMI SAZNANJA Saznati neku pojavu stvarnosti znai,prije svega,postati svjestan jenih bitnih svo jstava i odnosa prerma drugim pojmovima.Mi moemo biti subjektivno uvjereni da neto znamo,i u tome moemo biti u pravu ili se varati.Da bi se moglo utvrditi da li je nae znanje zaista objektivno i prihvatljivo i drugim ljudima,moraju biti zadovol jeni odreeni kriterijumi.Kad netko tvrdi da je otkrio jedan novi hemijski elemena t,drutvo e usvojiti da je on zaista doao do jedmog novog saznanja ako imje da d drutv eno razumljiv opis tog novog elementa,ako obrazloi zato smatra da je materija koju je otkrio novi elemenat a ne neko poznato jedinjenje ili legura,najzad ako uspi je da utvrdi kakvim radnjama se taj novi elemenat moe praktino proizvesti i mijenj ati. PRVI KRITERIJUM saznanja je,perma tome,jasno jeziki formulisanje onog to pretenduj emo da znamo.Ako netko tvrdi da zna jedan predmet zato to ima jasnupredstavu (ideju ) o njemu,ali nije u stanju daga rijeima opie na nain na koji i drugi mogu razumjet i (makar i samo specijalisti za dato podruje)zakljuit emo da je u pitanju samo priv id znanja.Nekome se samo ini da neto zna,ili o stvarom znanju ne moe biti rijei im ne dostaje sposobnost da ono komunicira sa drugima. Opaa-nje i miljenje je tijesno v ezano sa jezikom.Nedostatak rijei siguran je znak nejasnosti misli. DRUGI KRITERIJUM saznanja je sposobnost utvrivanja iskustvenih uslova u kojima je mogue identifikovati predmet koji smo po naem uvjerenju saznali.Neki fiziari su pr ije nekoliko godina objasnili da su otkroli hladnu nuklearnu fiziju,dakle proces s pajanja vodikovih atoma u atom heliljuma,za koji se do tada mislilo da se moe oba viti asmo pod vrlo visokim temperaturama(od desetak milioni stepeni Celzijusovih ).Drugi istraivai nisu uspjeli nisu uspjeli da identifikuju hladnu nuklearnu fizi ju pod opisanim uslovima.Dakle u pitanju je bio privid znaenja a ne stvarno objek tivno znanje.Obratno,kod istinskih otkria,recimo novih nuklearnih estica ili novih nebeskih tijela,ovaj kriterij je redovno bio zadovoljen.pod navedenim eksperime ntalnim uslovima i drugi istraivai bi identifikovali novootkrivenu esticu ili bi se usmjeravanjem teleskopa na odreenu taku neba uvjeriLi da na tom mjestu u vasioni zaista postoji dotle nepoznato nebsko tijelo. TREI KRITERIJUM saznanja je sposobnost objanjenja saznatog predmeta.Moramo biti u stanju da odgovorimo na pitanja kao to su:ta je taj predmet,u koju klasu ili katag oriju predmeta on spada? (Da li je u pitanju nova planeta,mjesec,zvijezda,zvjezd ana maglina).Zato taj predmet ima osobine koje opaamo,na osnovu kojih zakona ili s truktuiranih osobina?Itd.,Kad neko tvrdi da zna neki pre-dmet i pokae se da umij e rijeima da ga opie ali nije u stanju da opie i obrazloi ono to je rekao, smatraemo d a je njegovo znanje isto verbalno. ETVRTI KRITERIJUM saznanja je sposobnost da se naznai kojim praktinim radnjama se o no to je saznato moe proizvesti i opaziti.Tako je Galilej pokazao da sva tijela za ista padaju sa istim ubrza-njem,nezavisno od veliine mase,putajui predmete razliite teine da slobodno padnu s krivog to-rnja u Pizi.Bez ovog eksperimenta,koji svatko moe da ponivi,Galijevi zakoni slobodnog pada bi bili samo pretpostavke,ne i znan je.Ovaj kriterijum je naroito znaajan za onaj dio svijeta koji moemo praksom da moj

enjamo,dakle za bioloku,drutvenu,tehniku stvarnost.Mi zaista znamo ta su antibiotici tek od kako je na primjeru penicilina u praksi otkriveno da njegovo prisustvo o nemo-guava razmnoavanje bakterija. ZNANJE SMO DEFINISALI KAO SVIJEST O PRDMETU KOJA ZADOVOLJAVA NAVEDENE KRITERIJUM E.To je potrebno istai zbog toga to je u principu mogue konstruisati automat(raunarrobota)koji je u stanju da se slui odreenim jezikom i da formulie tvrenja,koji bi,ako je snabdjeven adekvatnom memorijom, bio u stanju da date tane opise i objanjenja i da izvodi praktine operacije operacije proizvoenja odreenih predmeta.Znanje posje duje tvorac programa a ne automat.Iz svega gore reenog moemo zakljuitida je SAZNANJ E NEKOG PREDMETA TAKVA SVIJEST O NJENIM SVOJSTVIMA KOJE UKLJUUJE U SEBE SPOSOBNO ST JEZIKOG OPISIVANJA,OBJANJENJA,I PRAKTINOG PRIMJENJIVANJA SAZNATOG PREDMETA.

IZVORI I MOGUNOSTI SAZNANJA Izvori saznanja su ulno iskustvo,razum i intuicija. Podaci koje dobijamo putem ula predstavljaju elementarnu sirovu grau saznanja.Vrlo esto pro-ces saznanja poinje opaanjem spoljanjih svojstava predmeta.Prva astronomsk a saznanja stiu se nesumnjivo posmatranjem svijetlih taaka na nebu razliite veliine, sjaja i meusobnih odnosa.Te poetne informacije su dovedene u vezu sa ranije steenim znanjem,omoguavaju otkrivanje unutra-njih strukturalnih svojstava perdmeta.Sva ta dublja znanja zahtijevaju daljnje provjeravanje u u-lnom iskustvu.tako npr.,bolj e poznavanje strukture Sunevog sistema omoguilo je pretpostavku da se na odreenim m jestima nalaze dotad nepoznate planete.Detaljno posmatranje oznaenih dijelova neb a omoguilo je da se otkriju planete Neptun,Uran i Pluton.Na taj nain ulno iskustvo se nalazi i na poetku i na kraju saznajnog procesa. Mnogi filozofi su otili korak dalje tezom da je ulno iskustvo najvaniji ili ak jedin i izvor saznanja. Filozofski pravac koji se na ovoj tezi zasniva zove se empiriz am(gr.empiria = ulno iskustvo ).Glavni perdstavnici ovog pravca su engleski filozo fi Don Lok i David Hjum. Drugi bitni izvor saznanja je razum.On se od ulnog iskustva ne moe odvojiti.isto uln o iskustvo nije ni mogue.U asu dok opaamo u naoj svijesti su prisutna predhodna znan ja.Na osnovu njih mi razmiljamo jo dok opaamo.Neke osobine predmeta koje posmatramo ne zapaamo,na druge obraamo panju i registrujemo ih.Jo vie se to moe rei u tumaenju ga to vidimo i ujemo.U raznim danima mi na nebu vidimo svjetlu povrinu razliitih obl ika.Na osnovu onoga to smo od ranije znali mi to to vidimo tumaimo kao mjesec.S tak vim odabranim i protumaenim podacima obavljaju se sloene misaone operacije poreenja ,raslanjivanja,spajanja u cjeline,apstrahovanja,uoptavanja. Sve te misaone radnje obuhvaamo rijeju razum.Njim mi otkrivamo mnoga skrivena i opa svojstva predmeta koj a nisu pristupaana ulnom iskustvu. Mnogi filozofi su smatrali da je razum najvaniji ili jedini izvor saznanja;oni pr ipadaju filozofskom pravcu koji se zove racionalizam(lati.ratio =razum)Tipini pre dstavnici racionalizma su Platon, Dekart,Spinoza i Lajbnic. Trei izvor saznanja je intuicija,dakle mo neposrednog saznanja sutine predmeta.Intu icija se razli-kuje od ulnog iskustva po tome to omoguuje uvid u strukture,u matema tike odnose,a ne samo spoljanje kvalitativne osobine prdmeta.Od razuma se intuicij a razlikuje time to je direktno sazna-nje.Razum napreduje korak po korak,dio po d io.Intuicija omoguuje trenutan,neposredan uvid u cje-llinu stvari.Zato se filozof i koji su osnovali pravac intuicionizam(npr.Anri Berkson)smatrali da je intuicij a najvii i najznaajniji izvor saznanja. PITANJA I ZADACI,VJEBE 1.Kada je nastala i kako se razvijala logika?Tko e njen osniva?Koji su filozofi n ajvie doprinijeli njenom daljem razvoju? .Objasnite razliku izmeu :a)miljenja i misli,b)valjane i nevaljane misli,c)sadraja i oblika misli. 3.Navedite po jedan primjer za valjan zakljuak:a)s dvije istinite premise i istin itom konkluzijom,b)s 2 istinite premise i neistinitom konkluzijom,c)s 1stinitom

i 1 neistinitom premisom i s istinitom konkluzijom,d)s 1 istinitom i 1 neitinito m premisomi s neistinitom konkluzijom,e)s 2 neistinite premise i s istinitom kon kluzijom. 4.Navedite po jedan primjer za nevaljan zakljuak:a)s 2 istinite premise i istinit om konkluzijom,b)s 2 istinite premise i neistinitom konkluzijom,c)s 1 istinitom i 1 neistinitom premisom i s istinitom ko-nkluzijom,d)s 1 istinitom i 1 neistini tom prmisom i neistinitom konkluzijom,e)s 2 neistinite premise i istinitom konkl uzijom,f)s 2 neistinite premise i neistinitom konkluzijom. 5. Navedite jedan primjer valjanog zakljika s istinitim premisama i s neistinitom konkluzijom.Ako ne moete navesti takav primjer objasite zato ne moete.6.Oblik suda Svi ljudi su iva biamoemo prikazati izrazom Svi A su B.Prikaite na slian naim obli a :a)Sva djeca su nestana,b)Neke gljive su otrovne,c)nijedan gavran nije bijel,d) Neki sportovi nisu zdravi. 7.Oblik zaklljuka Sve ribe diu krgama.Svi arani su ribe.Dakle,svi arani diu krgama m rikazati izrazom:Svi B su C.Svi A su B.Dakle,svi A su C.Prikaite na slian nain zakljuk e: a)Nije-dna aba nije lijepa.Sve krastae su abe.Dakle,nijedna krastaa nije lijepa.b )Sve planete se vrte oko Sunca.Neka nebeska tijela su planete.Dakle,neka nebeska tijela se vrte oko sunca.c)Nitko tko lae ni-je pouzdan izvor informacija.Neke no vine lau.Dakle,neke novine nisu pouzdan izvor informacija. 8.Koji su od sljedeih upita i savjeta valjani,a koji nevaljani:a)Kada e nam doi u po sjetu?b)Da li e jue ii u kino?c)Razrei ovu jabuku na tri polovine!d)Nemoj se previe al stiti! 9.Zanima li logiku sadraj ili oblique misli?Opisuje li logika samo oblike valjane misli ili nju zanima pitanje o primjeni olika valjane misli u procesu spoznaje? 10.U emu je razlika izmeu ue-logikih i filozofsko logokih pitanja?U emu je razlika izm eu formalne logike i metodologije? 11.Moe li nam logika koristiti u nauci i u svakdnevnom ivotu.Obrazloite odgovor. 12.Moemo li proiavajui logiku nauiti da pravilno mislimo?Obrazloite odgovor. 13.Pokuajte odrediti ta u svakom od sljedeih odlomaka znai rije logika:a)Ovdje moram ta-ti,na to me navodi logika ovog mog zapisa.(P.Pavlii,Kraj mandata);b)On je svoje v ladanje materijom rado pokazivao tako to o ljudima i institucijama teoretizirao k ao o ahovskim partijama,posve nepristasno i objektivno,a ipak ne uzimajui u toj sv ojoj igri nain kretanja figura,(funkcije ljudi i ono to im po statutima pripada),n ego upravo njihove karaktere,dakle ono to i jest najvanije,ipak je meu svim tim str astima,hirovima,porocima bilo neke eljezne logike,i to je ono emu sam se najvie div io.(P.Pavlii,Kraj mandata) 14.Navedite neke sluajeve kada psiholoko stanje moe zaprijeiti logino razmiljanje! 15.Kako o kontekstu izricanja zavisi znaenje sljedeih reenica?navedite nekoliko pri mjera za slje-dei kontekst.Panju usmjerite na pdvuene rijei:a)To je jabuka.b)Danas p ada kia,a jue je padao snjijeg.c)On mi je rekao da e ona stii prekosutra.d)Tabla je crna.e)Otac i majka su u kui. 16.Proitajte odlomak MILJENJE I VANJSKI SVIJET!U emu pisac vidi slinost izmeu logikih mehanikih zakona?kako shvaa Sokratovu ulogu u grkoj filozofiji?