Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Peter Bearman

The University of Chicago Press,

Chicago, 2005., 288 str.

DOORMEN
Valerio Baak

Bearman proelnik je Odsjeka

Peter
za sociologiju Sveuilita Columbia

u New York Cityu i direktor Instituta za

drutvena i ekonomska istraivanja pri
istom sveuilitu. Knjiga Doormen rezultat
je Bearmanove suradnje s njegovim
doktorandima koji su pohaali kolegij
Evaluacija dokaza. U pripremi i izvedbi
studije sudjelovalo je nekoliko desetaka
studenata, a u metodolokom dodatku na
kraju knjige on opisuje kako je izgledala
organizacija rada i to znai organizirati
kolegij koji se zasniva na kolektivnom
terenskom radu. Vie je razloga zato su
kao predmet istraivanja izabrani upravo
vratari. Osim pragmatinih razloga vezanih
uz injenicu da su na projektu radili studenti
koji nisu smjeli biti izloeni osobnom riziku
(tako, primjerice, ne bi bila pametna ideja
da studenti odlaze u geta i pokuavaju
provoditi dubinske intervjue s lanovima
ulinih bandi), meu razlozima koje
Bearman navodi, najzanimljivijim se ini
taj da bez obzira koju profesiju promatramo,
ako to uradimo dovoljno dobro, otkrit emo
djelovanje manjih drutvenih obrazaca
koji sainjavaju veu drutvenu strukturu
unutar koje smo uklopljeni (embedded).
Iako su ti obrasci partikularni, oni mogu
otkriti procese, dinamiku i modele koji
mogu biti korisni za razumijevanje drugih
okruenja i problema. Uvod u knjigu
zapoinje teorijskim poglavljem o dinamici
interpersonalne bliskosti i socijalne distance,
a njen se narativni razvoj nastavlja poevi od
tumaenja procesa koji su na djelu prilikom
zapoljavanja vratara te zavrava raspravom
o njihovom sindikalnom organiziranju.
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

Iako rezidencijalni vratari smatraju

da su do posla doli stjecajem prilika,
Bearman pokazuje kako su te prilike rezultat
drutvene strukture koja je uvjetovana
kanalima koje poslodavci i zaposlenici rabe
kada se nalaze na tritu rada. Ti su kanali
odreeni neformalnim mreama poznanstva,
srodstva i etnike pripadnosti koje nekim
pojedincima omoguavaju lak pristup
zaposlenju dok drugima predstavljaju
nesavladive prepreke. S obzirom na
obiljeja posla, racionala zapoljavanja
putem jakih i slabih veza (Granovetter)
ima smisla jer su upravo osobne preporuke
i poznanstva ona koja poslodavcu najee
garantiraju da e dobiti pouzdanu osobu s
kojom e stanari biti zadovoljni. Jedno od
najvanijih obiljeja tog posla upravo je
specina priroda usluivanja stanara, a da
bi to usluivanje bilo uspjeno i da bi obje
stranke bile zadovoljne, stanari se moraju
osjeati posebnima, dok vratari moraju biti
u stanju pruiti profesionalnu uslugu koja e
za svakog klijenta biti posebna i oblikovana
prema njegovim ili njenim preferencijama
koje je vratar utvrdio i ak oblikovao tijekom
vremena. Da bi se takva koordinacija
postigla, i jedni i drugi koriste razliite
tehnike smanjivanja i razvlaenja socijalne
distance koja postoji izmeu ove dvije grupe
i koja se, primjerice, oituje u njihovom
nainu komunikacije. Naime, postoji strogo
odreen niz tema svakodnevnog razgovora
(small talk) koje su u pravilu trivijalne,
nikad osobne, teme poput vremena, sporta
ili pak susjedstva. Na taj nain vratari
uspjeno upravljaju socijalnom distancom
i drutvenim ulogama.
119

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Bearman pie i o latentnom rasizmu

meu vratarima koji je zapravo posljedica
profesionalnog obavljanja posla, a ne
njihovih rasistikih stajalita.. Naime, velika
veina stanara rezidencijalnih zgrada bogati
su bijelci, a i bijelci su njihovi prijatelji,
rodbina i kolege s posla. Stoga, kada se
pred zgradom nau osobe druge boje koe,
posebice crne, vratari postaju sumnjiavi
jer su svjesni da se njihovi klijenti rijetko ili
nikada ne nalaze u takvom drutvu. Imajui
u vidu da je jedna od najveih odgovornosti
vratara sigurnost zgrade, njihovo e
ponaanje prema njima biti drugaije,
odnosno manje ljubazno i neugodnije nego
to bi bilo prema bijelim posjetiteljima.
Vratari su i jedna vrsta posrednika izmeu
stanara. Poto stanari ele to vie znati o
svojim susjedima, a da se u isto vrijeme
sazna to manje o njima, esto e posegnuti
za vratarom kao izvorom informacija jer
je on osoba koja im te informacije moe
dati, dok u isto vrijeme mogu raunati
na diskreciju. Meutim, vratari se tada
nalaze u nezavidnoj situaciji jer moraju
manevrirati izmeu stanara na nain da svi
budu zadovoljni i da steknu dojam da mogu
imati povjerenje u njega, dok s druge strane
ne smiju davati preosjetljive informacije da
se nekome ne zamjere. Ta je situacija jo
jedan aspekt konstantnog povlaenja crte
izmeu bliskosti i distance koju vratari
moraju kontrolirati da bi uspjeno obavljali
svoj posao.
Zanimljivo je vidjeti i kako se vratari
odnose prema stanarima s obzirom na
statusne razlike koje se uglavnom oituju u
lobiju. Bearman istie kako oni vratari koji
su dugo u poslu razvijaju kvalitetne odnose
sa stanarima i o njima nemaju loe miljenje,
dok oni vratari koji nisu zadovoljni sa svojim
poslom iz bilo kojeg razloga, odnosno oni
vratari koji svoj posao vide kao servilnu,
a ne profesionalnu aktivnost, ostaju puno
krae u poslu i razvijaju antagonistike
odnose prema stanarima doivljavajui ih
120

kao razmaene bogatune nesposobne da se

sami brinu za sebe. Kod iskusnijih vratara taj
se antagonizam nikad ne oituje kolektivno,
ve individualno u sluaju kada se neki
stanar ne ponaa u skladu s nepisanim
pravilima ponaanja u lobiju. Tada e,
primjerice, vratar zaboraviti uruiti potu
ili u ekstremnijim prilikama, nee sprijeiti
nju ili njega da ue u stan kada njihov
partner ima ljubavnu posjetu.
Izmeu ostalog, Bearman se bavi i
vrlo vanim dogaajem koji se odvija
svake godine i putem kojeg stanari i
vratari komuniciraju stavove i miljenja o
drugoj grupi. Radi se o boinom bonusu
koji predstavlja znaajan dio vratarevog
godinjeg prihoda. U veim zgradama
nerijetko se radi o svotama veim od pet
tisua dolara. Za stanare je to prilino
stresan dio godine jer trebaju procijeniti
koliko novaca trebaju dati stanaru u obliku
nagrade ili napojnice za posao koji za njih
obavljaju tijekom godine, a da ne budu meu
onima koji daju najmanje. Za koji e se
iznos na kraju odluiti ovisi o razgovorima
sa susjedima. Vratari, meutim, taj bonus
odbijaju shvatiti kao dio svoje godinje
plae jer je to nagrada za dodatni posao
koji u tekuoj godini obavljaju za stanare.
No pritom ne rade razliku izmeu stanara
koji daju vie ili manje novaca jer ne ele
da se bonus shvati kao polog za nadolazeu
godinu, ve neposredno nakon Boia
podiu razinu usluge za sve. U tom procesu
bliskost koja se tijekom godine stvarala
izmeu stanara i vratara putem dodatnih,
posebnih usluga koje su vratari pruali
stanarima ponovno se razvlai u socijalnu
distancu da bi se potvrdio profesionalni
odnos izmeu dvije grupe.
Posljednje poglavlje u knjizi bavi se
radnikim sindikatom koji je nadlean za
rezidencijalne vratare u New York Cityu.
Ta je lokalna sindikalna podrunica bila
poznata po iznimnoj korumpiranosti koja
je, meutim, omoguila vratarima da
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

postanu blii sa stanarima to je u konanici

dovelo do svojevrsnog presedana u uslunoj
industriji jer bi vratari u sluaju trajka
pomogli stanarima da se skrbe za zgradu
dok trajk ne zavri. Na taj bi si nain
osigurali podrku stanara nasuprot uprave
zgrade i nastavili biti na usluzi svojim
klijentima, njegujui odnos povjerenja od
kojeg kasnije mogu profitirati. Time se
zapravo stanari i vratari ujedinjuju protiv
korumpiranog sindikata i krte uprave. Ovo
je samo jo jedan primjer osobitosti radnog
okruenja u kojem se nalaze vratari, a ije
nam tumaenje mnogo moe rei o nainu
na koji se odreene skupine radnika na
neformalnoj, mikro razini izbore za sebe u
naizgled nepovoljnim okolnostima.
Etnografija se dugo vremena razvija
unutar sociologije i sve ee postaje
metodoloki okvir unutar kojeg se kombiniraju razliite istraivake tehnike i
interpretativna nastojanja. Upravo iz te
perspektive, knjiga Doormen predstavlja
znaajan pomak u sociolokoj etnograji.

Jeff Manza i Christopher Uggen

Njena najvea zasluga jest u tome to se

socioloki modeli razvijeni u razliitim
istraivakim domenama primjenjuju da bi
se objasnili gusto opisani procesi koji se
na svakodnevnoj razini odvijaju u radnoj
okolini jedne strukovne grupacije- vratara.
Ti se modeli proteu od analize drutvenih
mrea i fokusa na slabe veze da bi se
objasnila dinamika zapoljavanja do modela
kolektivne akcije kojima se tumai proces
donoenja odluke stanara o visini boinog
bonusa. Procesi koji su tu na djelu vrlo
su esto na djelu i u drugim drutvenim
okruenjima i situacijama (npr. dobivanje
zaposlenja) ime objanjenje drutvenog
ivota vratara doprinosi i objanjenu ivota
drugih drutvenih skupina. Pritom ne udi
da se Bearman najee koristi uvidima iz
analize drutvenih mrea s obzirom da je
Odsjek za sociologiju Sveuilita Columbia
sredinje okupljalite autora koji razvijaju
mreni pristup drutvenim fenomenima,
poput Harrisona Whitea i Duncana Wattsa.

Oxford University Press,

New York, 2006., 351 str.

LOCKED OUT. FELON DISENFRANCHISEMENT AND AMERICAN

DEMOCRACY
Damir oh

reko 5 milijuna odraslih graana SAD-a

nema pravo glasa zato to su trenutno
ili u prolosti bili osueni za krivino djelo.
Velika veina njih nije u zatvoru, dok veina
bivih i sadanjih osuenika nisu osueni za
nasilno djelo. Predstavljaju li vaei zakoni
o oduzimanju prava glasa zatvorenicima
prijetnju demokraciji u SAD-u? Kakav bi bio
ishod predsjednikih izbora 2000. godine,
kada je George W. Bush odnio pobjedu zbog
vrlo malog broja glasova u jednoj jedinoj
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

dravi, da je nekima od graana kojima je

zbog krenja zakona u prolosti oduzeto
pravo glasa bio omoguen pristup glasakim
kutijama?
Suradnja autora ove opsene studije
poinje 1998. godine kada na vidjelo izlazi
podatak da priblino 4 milijuna graana
nema pravo glasa zbog osude za kazneno
djelo. Kako dosad nije postojalo niti jedno
drutveno-znanstveno istraivanje o ovome
fenomenu u okviru politike sociologije i
121

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

kriminologije, Manza i Uggen, uz pomo

velikog broja suradnika, se prihvaaju posla
izrade ove studije s prvim pravim empirijskim
dokazima za poticanje reforme zakona koji
reguliraju politiku mo prekritelja zakona.
Pritom su istraivanja koja se mogu pronai
u ovoj knjizi vrsto povezana kroz trostranu
prizmu demokracije, graanstva i rase.
Budui da se zakoni o oduzimanju prava
glasa zatvorenicima razlikuju od jedne
do druge savezne drave, analiza poinje
pregledom njihovih intelektualnih temelja i
povijesnih korijena poevi od zakona koji
su se primjenjivali u gradovima-dravama
klasine Grke, preko srednjovjekovnih
pravnih sustava sve do zakonodavstva koje
je danas na snazi. Kroz propitivanje nastanka
zakona o oduzimanju prava glasa, kao i
usponu univerzalnog prava glasa, autori
metodiki razvijenim nizom argumenata
dolaze do zakljuka kako u povijesti ne
postoji primjer usporediv sa sadanjim
stanjem kaznenog zakonodavstva u SADu. Ovaj je argument posebice istaknut
injenicom da sve druge demokratske zemlje
prijestupnicima koji nisu trenutno u zatvoru
u pravilu omoguavaju pravo glasovanja
za izbor vladinih slubenika koji kreiraju
zakone prema kojima bi trebali ivjeti.
Detaljan opis politikih i zakonodavnih
institucija SAD-a predstavlja vrijedan
doprinos razumijevanju irenja zabrane
prava glasa milijunima amerikih graana
koji se trenutno nalaze na slobodi, no za
potpuniju sliku trenutnog stanja potrebno je
uzeti u obzir isprepletenost rasnog pitanja
i kaznenog pravosua. iroki povijesni
pregled, pod svjetlom teorija o prihvaanju
i razvoju zakona o zabrani prava glasa
zasnovanih na rasi, iznjedrio je sustavnu
kvantitativnu analizu podataka o drutvenim
i politikim postavkama pojedinih saveznih
drava s obzirom na faktore koji utjeu na
razvoj njihovih kaznenih zakona. Dok su
do 1840. godine samo etiri savezne drave
(Connecticut, Delaware, Ohio i Virginia)
122

usvojile ekstenzivne mjere zabrane glasa,

prvi znaajniji val dogodio se u desetljeima
koja su prethodila Amerikom graanskom
ratu. Prva polovina 19.st. svjedoila je
poecima prve svjetske masovne demokracije, iako su u veini drava pravo glasa
imali samo bijeli mukarci (str. 50). Dok
je u periodu od 1840. do 1865. narednih
16 drava prihvatilo mjere zabrane glasa
zatvorenika, naredni val slijedio je nakon
graanskog rata, kada je od 1865. do 1900.
jo 19 drava prihvatilo takve zakone.
Poetak primjene zakona zabrane glasa
zatvorenicima podudara se sa irenjem prava
glasa (mukih bijelih) masa, s jedne strane,
te irenjem i rastom kaznenog pravosua
s druge strane. Dok je prije graanskog
rata klasni faktor igrao vanu ulogu, nakon
tog razdoblja dolazi do kompleksnog
razvoja vezanog uz rasnu politiku koji
ima znakovit utjecaj na kaznene zakone.
Meutim, restrikcije u vidu prava glasa nisu
pogaale samo graane crne boje koe, ve i
imigrante, siromane, kao i urbanu radniku
klasu. Rasna prijetnja, mjerena postotkom
ne-bijelaca u dravnim zatvorima, jasno je
povezana s usvajanjem dravnih zakona o
zabrani glasa zatvorenicima. Kada se analiza
usmjeri na bive zatvorenike, takoer se
utvruje pozitivan i znaajan utjecaj na nebjelaku zatvorsku populaciju. Uzevi ova
dva argumenta zajedno, analiza pokazuje
snanu i konzistentnu povezanost izmeu
rasne prijetnje i zakona koji ograniavaju
pravo glasa optuenicima za krivino djelo.
Prema tome, zabrana glasa zatvorenicima
mora se promatrati kao jedna od mnogih
posljedica specine povijesti rasne politike
u SAD-u, odnosno kao pravni instrument
koji izravno i u najveoj mjeri ograniava
pravo glasa ne-bjelakom stanovnitvu.
Podaci koji slijede potkrjepljuju ovu tvrdnju.
Zatvori SAD-a trenutno udomauju
preko 2 milijuna zatvorenika. Zatvorenika
populacija nije ravnomjerno rasporeena u
opoj populaciji, ve je koncentracija visoka
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

u odreenim subpopulacijama. Ako trenutni

trend ostane nepromijenjen, oko 32% crnaca
i 17% mukih graana latinoamerikog
podrijetla e tijekom svog ivota zavriti u
zatvoru, to e vrijediti za samo 6% bijelaca
mukog spola.
Dravni i federalni sudovi SAD-a optuili su 2002. godine preko 1,1 milijun
graana za kaznena djela. Prekraji vezani
uz drogu ine skoro treinu sluajeva,
krae, provale i prijevare daljnju treinu,
dok optube za nasilno djelo ine oko
jedne petine ukupnih sluajeva. Zloini
koji najvie brinu javnost, gdje spadaju
ubojstva, silovanja i pljake, ine jedva
8% sveukupnih prijestupa. Od tog broja
41% prijestupnika zavrilo je u federalnom
zatvoru, 28% u dravnom zatvoru, dok je
ostatak osuen na izravnu uvjetnu slobodu.
Bez obzira na vrstu prijestupa, optube su za
posljedicu imale gubitak prava glasa u skoro
svim dravama. Samo dvije savezne drave,
Maine i Vermont, trenutno doputaju svim
prijestupnicima da glasuju, ukljuujui i one
koji su trenutno u zatvoru. S druge strane,
13 drava doivotno zabranjuje pravo glasa
bivim zatvorenicima. Izmeu ovih ekstrema
nalaze se ostale drave s vie ili manje restriktivnim kaznenim mjerama. Jasno je da
veliina populacije sa zanijekanim pravom
glasa u velikoj mjeri raste zbog injenice da
mnoge drave automatski ne vraaju pravo
glasa zatvorenicima nakon to odrade svoju
kaznu. Slika se uslonjava kada se u obzir
uzme, recimo, pad broja nasilnih djela u
razdoblju od 1991.-2003., dok broj optunica
raste. Dakle, vjerojatnost da se uhienje
pretvori u optunicu znaajno raste, uz
podatak da optuenici slue sve duu kaznu
prije negoli budu puteni na slobodu.
Ukratko, sjedinjenje sve veeg broja
optubi, duih kazni, te promjenjive prirode
prijestupa, posebno rasta optubi vezanih
uz zlouporabu droge, stavili su iza reetaka
vie graana SAD-a nego ikad. Nagli
rast populacije s oduzetim pravom glasa,
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

tvrde autori, nije posljedica porasta stope

kriminala, ve se razlozi trebaju traiti u
ulozi drutvenog i politikog izbora. Mi
biramo kanjavati i zabranjivati pravo
glasa iz drugih razloga, a ne radi drutvene
nunosti (str. 112).
Pitanje reintegracije bivih zatvorenika
u lokalnu zajednicu rezultiralo je mnogim
studijama dosad, no one su rijetko bile
usmjerene na pravo glasa kao vaan faktor
za ponovno stjecanje statusa graanina. Iako
veina prijestupnika zauzima marginalne
drutvene poloaje i prije nego to ue u
kazneni sustav, rezultati dubinskih intervjua
predstavljenih u ovoj studiji ukazuju na to
da osuenici izraavaju potrebu da postanu
odgovorni radnici i aktivni graani u svojim
zajednicama. Tomu, logino, ne mora biti
tako za sve njih. Postojee prepreke kao to
su ogranienja pri pokuaju zaposlenja te
gubitak roditeljskih prava dodatno oteavaju
situaciju. Uz navedene formalne prepreke,
na igranje uloge odgovornih graana takoer
utjee i itav niz neformalnih barijera, poput
neprihvaanja bivih zatvorenika od strane
njihovih obitelji, prijatelja i poznanika.
Ako tome pridodamo i oduzimanje prava
glasa koje rezultira nemogunou utjecaja
na vladine dunosnike koji kreiraju zakone
prema kojima bi bivi prijestupnici trebali
ivjeti kako na lokalnoj tako i na dravnoj
razini, posebice s obzirom na neizbjenu
stigmu ljudi koji se moraju pridravati
zakona i vie nego drugi kako bi dokazali
da su vrijedni i punopravni graani, ne
udi veliki postotak neuspjenih pokuaja
reintegracije i povratak u kriminal.
Autori daju neke preporuke za promjenu kaznenih zakona koja je nuna ako
se eli utjecati na mjere koje reguliraju
oduzimanje prava glasa. Kao kratkoroni
cilj bive zatvorenike trebalo bi informirati o
njihovim demokratskim pravima i ohrabriti
ih da glasuju. Kljuna dugotrajna reforma,
meutim, trebala bi sadravati razmatranje
svih glasakih ogranienja za osuenike
123

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

koji su izgubili pravo glasa. U posljednjih

etrdeset godina mnoge savezne drave su
u odreenoj mjeri ublaile trajanje zabrane
glasovanja za bive zatvorenike, no 13 drava i dalje ima vrlo stroga ogranienja. U
usporedbi s drugim demokratskim zemljama,
SAD su u tom pogledu najrestriktivnija drava na svijetu.
Iako omoguavanje prava glasa bivim

Paul ten Have

(i sadanjim) zatvorenicima samo po sebi

moda i nije kljuni faktor u rjeavanju
problema vezanih uz porast zatvorenike
populacije i njihovu uspjenu reintegraciju,
Manza i Uggen daju vrste empirijske
dokaze kako njihovo iskljuivanje iz glasakog procesa utjee na sve graane, to
za posljedicu ima smanjenje legitimnosti
demokratskog sustava.

Sage Publications,
London, 2004., 199 str.

UNDERSTANDING QUALITATIVE RESEARCH AND

ETHNOMETHODOLOGY

itanjem kako je mogue kvalitativno

drutveno istraivanje autor nas
navodi na glavnu temu ove knjige: promiljanje odnosa kvalitativnih metoda i
etnometodologije. Kako etnometodologija
u sreditu interesa ima prouavanje kolektivne metodologije, odnosno metoda koje
lanovi kolektiva koriste kako bi pridali
smisao svojim svakodnevnim aktivnostima,
pobornici drugih kola kvalitativnih istraivanja nailaze na potekoe pri razumijevanju
uloge etnometodolokih istraivanja. S druge
strane, etnometodolozi uvelike ignoriraju ono
to drugi istraivai rade. Jedan od naina
kako nadii takvu pat poziciju jest ponuditi
opsenu diskusiju o kvalitativnim metodama
istraivanja iz etnometodoloke perspektive,
to ten Have pokuava uiniti nizom rasprava
koje obuhvaaju opis kvalitativnih metoda u
drutvenim istraivanjima, etnometodoloke
perspektive i njenih metoda, te naina
provoenja etnometodolokih studija.
U prvom poglavlju, naslovljenom
Kvalitativne metode u drutvenim
istraivanjima, nalazimo opis koncepta
124

Damir oh

knjige: Ova knjiga bavi se metodama,

no ne nudi metodologiju(str. 1).
Pritom jedini smisleni nain promiljanja
metoda, ako iz toga elimo izvui ikakvu
korist, predstavlja njihovo promatranje
kao heuristikih mogunosti koje je
potrebno prilagoditi lokalnim okolnostima
i specinim ciljevima istraivanja. Prema
tome, ne nudi se ispravan nain provoenja
istraivanja kojim emo doi do dobrih
rezultata, ve njihova objanjenja (account)
u etnometodolokom smislu.
Naredna poglavlja, Etnometodoloka
perspektiva i Metode etnometodologije
nude opi pregled ove distinktivne perspektive i njenih osnovnih koncepata,
te odreenih strategija, odnosno stvarnih
istraivakih praksi koje su etnometodolozi
koristili kako bi zdravorazumske elemente
svakodnevnog ivota izdvojili kao fenomene
po sebi. Rad Harolda Garfinkela, idejnog
tvorca etnometodolokog pokreta, ini
temelj povijesnog opisa pri emu se autor
fokusira na njegovo idejno zalee, kao i
na istraivae s kojima je suraivao pri
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

formiranju svog specifinog pristupa

drutvenim istraivanjima. Ovdje valja
spomenuti najpoznatije meu njima:
Edwarda Rosea, Aarona Cicourela koji s
vremenom razvija vlastiti pristup nazvan
kognitivna sociologija, te Harveya Sacksa
kao zaetnika konverzacijske analize.
Osnovni koncepti obraeni su na nain
objanjenja kljunih dijelova Garnkelovih
Etnometodolokih studija objavljenih 1967.
godine. Tako se tematiziraju objanjivost
(accountability) i reeksivnost, indeksnost
(indexicality), te metode lanova drutva
kao njihov glavni predmet istraivanja. U
pogledu samih metoda, odnosno istraivakih
praksi koje etnometodolozi koriste u
istraivanju fenomena praksi pronalaenja
smisla svakodnevnih aktivnosti, ten Have
detaljno razmatra poznate Garfinkelove
eksperimente loma, kao i razne vrste
zapisa. Poto etnometodolozi drutvene
injenice smatraju praktinim, tekuim,
nikad dovrenim postignuem, Garfinkel
svojim eksperimentima pokuava dotine
prakse uiniti vidljivima, jer su one kao
sastavni element uobiajenih situacija
teko uoljive i neizbjeno koritene u
bilo kojoj istraivakoj praksi. Jedna
od tih praksi je i dokumentarna metoda
interpretacije, koju Garnkel iscrpno opisuje
na empirijskim primjerima u 3. poglavlju
svojih Studija. S druge strane, audio i video
snimkama se stvaraju zarobljeni podaci
izvueni iz ivotnog toka, to omoguava
prouavanje fenomena koje je teko uoiti
pri uobiajenom promatranju.
Intervju, prirodni dokumenti, etnograja
i terenske metode, te kvalitativna analiza
obrauju se u zasebnim poglavljima kroz
primjere njihove uporabe, snagu njihovih
nalaza kao relevantnih dokaza, uz naine i
intenzitet koritenja takvih dokaza u etnometodolokim pokuajima konstruiranja
primjerene slike drutvenog ivota.
Pritom je autor koristei etnometodoloki
vokabular, uz kompleksnu narav vieslojnog
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

tematiziranja navedenih kvalitativnih

metoda, uinio praktino nemoguim
skraeni prikaz ovoga dijela knjige. No
ipak, ova injenica ne bi smjela obeshrabriti
zainteresiranog itatelja, posebice ako se u
obzir uzmu glavne toke rasprave koje su
izdvojene na koncu svakog poglavlja, ime
se otvara prostor za olakanu komunikaciju
s tekstom.
Kako bi pribliio praksu etnometodolokih studija, ten Have predstavlja niz
praktinih aktivnosti, vjebi i strategija
koje trebaju posluiti kao izvor inspiracije
za pokuaj njihove izvedbe. Opa je ideja
svojevrsna senzibilizacija promatraa
za odreenu kvalitetu djelovanja koja se
obino ne primjeuje. Instruirano sluanje
ptijeg pjeva, promatranje kretanja pjeaka,
sastavljanje komada namjetaja prema
naputku, samo su neki od primjera na kojima
je mogue prakticirati takvo etnometodoloki
senzibilizirano promatranje.
Naposljetku, kao zakljuak knjige slijede
ope refleksije o odnosu kvantitativnih
i kvalitativnih metoda s jedne strane, te
etnometodolokih studija s druge strane.
Situacija je prilino jasna s odnosom
kvantitativne analize, koja svoje podatke
tretira kao aproksimacije objektivnih
drutvenih injenica, i etnometodologije
koja tretira drutvene injenice ne kao
dane izvana, ve kao postignute. Stvar je
puno sloenija kada se govori o odnosu
kvalitativnih metoda i etnometodologije,
jer iroki raspon kvalitativnih istraivanja
nije mogue odrediti sveobuhvatnom
paradigmom. Toke dodirivanja variraju od
jedne do druge kvalitativne metode, pri emu
se etnometodoloke studije moe odrediti
kao jednu vrstu kvalitativnih istraivanja
s posebno jakim interesom za proceduru.
Sloenost takve tvrdnje, prema miljenju
autora, posebno dolazi do izraaja radi
nemogunosti smjetanja etnometodologije
u postojee znanstvene, filozofijske,
epistemoloke i moralne okvire.
125

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Ova knjiga nastala je kao plod 30-godinjeg rada Paula ten Havea, umirovljenog
profesora Odsjeka za sociologiju i antropologiju Sveuilita u Amsterdamu. Iako
je pisana u obliku udbenika, s jasno
odijeljenim tematskim cjelinama koje prate
saeci i preporuena literatura, kompleksnost
teme koju obrauje iziskuje osnovno
poznavanje kvalitativnih metoda istraivanja
i etnometodologije. Meutim, jasan i

koncizan prikaz razvoja etnometodoloke

misli i osnovnih koncepata koji se koriste
u toj tradiciji moe posluiti kao izvrsna
podloga za razumijevanje izvornih etnometodolokih radova. Njena vrijednost
takoer se nalazi u promiljanju etabliranih
metoda istraivanja iz etnometodoloke
perspektive u smislu poticaja na propitivanje
i koritenje manje konvencionalnih naina
prikupljanja i analize podataka.

Harold Garnkel

Rowman & Littleeld Publishers, Inc.,

London-Boulder-New York-Oxford, 2002., 299 str.

ETHNOMETHODOLOGYS PROGRAM. WORKING OUT DURKHEIMS

APHORISM

d prvog objavljivanja Studies in

Ethnomethodology, svojevrsnog manifesta etnometodolokog pokreta, prolo je
35 godina. Tijekom ovog dugog razdoblja
njegov autor, Harold Garnkel, objavljuje
lanke, ureuje knjige svojih istomiljenika,
dri predavanja te nastavlja razvijati svoje
specifine teze i poglede na socijalne
fenomene. Studies su te davne 1967. godine
predstavljali radikalan zaokret u prouavanju
drutva. Analiza metoda koje ljudi koriste u
svakodnevnom ivotu, odnosno naini na
koje lanovi kolektiva stvaraju i odravaju
smisao poretka i inteligibilnosti drutvenog
ivota u svakodnevnim interakcijama, glavne
su preokupacije etnometodologa od tada do
danas. Pristup fenomenu svakodnevnog
ivota kao izvanrednom dogaaju te potpuno
zanemarivanje odnosno negiranje postojanja
bilo kakvih makrofenomena jo uvijek su
ostale njihove distinktivne karakteristike.
U ova gotovo etiri desetljea interesi za lokalne fenomene svojstvene specinom kontekstu kojima se uobiajena ili
126

Ivana Miji

konvencionalna sociologija ne bavi, ostaju

glavna preokupacija u Garfinkelovim
istraivanjima. Djelo pred nama Ethnomethodologys Program. Working Out
Durkheims Aphorism, izlazi 2002. godine i u
njemu autor iznosi svoje vienje suvremene
sociologije te predlae program koji bi
trebao rijeiti neke temeljne probleme koji
se pojavljuju u sociolokim istraivanjima.
U prvim reenicama prvog dijela knjige
Garnkel prepriava zgodu sa skupa ASA
(American Sociological Association), kad
mu je nakon ulaska u lift, na putu prema
sobi, netko postavio pitanje: Garfinkele
to JE to etnometodologija?, odgovorio je:
Etnometodologija je rjeavanje nekih vrlo
besmislenih problema. Nakon izlaska iz
lifta sinulo mu je da je trebao odgovoriti:
Etnometodologija je novo shvaanje
Durkheimovog ivotnog besmrtnog obinog
drutva, i to na takav nain da se bavi nizom
besmislenih problema.
Podnaslov Etnometodolokog programa:
Working Out Durkheims Aphorism u nasvezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

elu nije neto to bi oekivali od novog

manifesta. Garfinkel posee za jednim
od fundamentalnih mjesta u sociolokoj
tradiciji, ne bi li njegovom reinterpretacijom
jo jae istaknuo novi put kojim eli usmjeriti interese sociologije odnosno etnometodologije. Durkheim je objektivnost
socijalnih injenica smatrao temeljnih
principom drutvenih znanosti. Garnkel, u
svom tumaenju, objektivnost tih injenica
vidi kao postignue besmrtnog obinog
drutva i endogeni proizvod lokalnih
poredaka.
Kao dobar prikaz njegovih razmiljanja,
pogotovo nekome tko se nije esto susretao
sa etnometodologijom i etnometodolozima,
slui uvod urednice ove knjige Anne
Wareld Rawls. Ona nam na 60-ak stranica
donosi iscrpne biografske podatke iz
razdoblja autorova studija i prikazuje poetke oblikovanja njegovog specifinog
pristupa. Tako saznajemo s kim se Garnkel
druio te koji su kolegiji tijekom studija
raunovodstva na Sveuilitu Newark
utjecali na kasniji razvoj njegovih ideja.
Osim toga, donosi saet prikaz glavnih
odrednica etnometodologije od poetaka
60-tih godina do novijih teza koje se iznose
u nastavku ove knjige. Vei dio njenog
uvoda posveen je skraenim prikazima
poglavlja koja slijede to znaajno olakava
itanje i razumijevanje Garfinkelovih
teko razumljivih ideja i razmiljanja,
kako zbog stila pisanja tako i zbog samog
sadraja. Na kraju uvoda, Anne W. Rawls
iznosi svoje vienje odnosa sociologije i
etnometodologije odnosno nastoji objasniti
kakve implikacije ima etnometodologija za
glavnu struju sociolokog miljenja.
Teze koje nam u ovoj knjizi izlae
Harold Garfinkel gotovo u potpunosti
odbacuju suvremenu sociologiju tj. on se
kategoriki ograuje od the worldwide
social science movement kako naziva
neetnometodolki dio znanstvenika koji
prouavaju drutvo. Na samom poetku,
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

u uvodu, objanjava i argumentira svoje

vienje odnosa etnometodologije i sociologije. Etnometodoloke metode (EM)
suprotstavljaju se formalnoj analizi
(FA) koja, prema njegovom miljenju,
samo prividno prouava socijalne injenice kao objektivnu realnost. Tako se,
izmeu ostalog, osvrnuo na Parsonsov
rad i njegovu interpretaciju Durkheima
gdje su se socijalne injenice pretvorile u
operacionalizirajue koncepte koji se koriste
za mjerenje funkcionalnih odnosa izmeu
razliitih socijalnih institucija i normativnih
vrijednosti.
Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi
dio je naslovljen What is ethnomethodology?
i predstavlja adaptaciju Garfinkelovih
najznaajnijih radova koji su nastali u
razdoblju od 1988. do 1996. godine. Kroz
pet poglavlja prvog dijela (The Central
Claims of Ethnomethodology; EM Studies
and Their Formal Analytic Alternates;
Rendering Theorems; Tutorial Problems;
Ethnomethodological Policies and Methods)
izneseni su novi pogledi na etnometodologiju,
njene tvrdnje, metode, probleme odnosno
pretpostavljeni razvoj. Na samom poetku
daje pregled cijele knjige i radi razliku
izmeu onog to naziva formalna analiza
odnosno tradicionalnih, uobiajenih oblika
analize u sociologiji i etnometodologije.
Izjednaavanje metoda koje sociolozi koriste u prouavanju drutva s metodama koje
ljudi/laici koriste u svakodnevnom ivotu,
tzv. metodoloki monizam, ponovno dolazi
do izraaja u njegovim razmatranjima suvremene socioloke metodologije. Izmeu
ostalog osvre se i na estu kritiku da u svom
radu zanemaruje problematiku drutvenog
poretka, naglaavajui da ga zaista ne
zanima tradicionalno shvaen fenomen
drutvenog poretka formalnih institucija
i pravila, ali da je drutveni poredak per
se u fokusu njegovih interesa. Smatra da
se pojedinosti drutvenog poretka trebaju
empirijski prouavati bez konceptualnog
127

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

odnosno teoretskog posredovanja.

Drugi dio knjige nosi naslov Instructed
actions. U ovom dijelu, kroz etiri poglavlja
(Instructions and Instructed Actions; A Study
of the Work of Teaching Undergraduate
Chemistry in Lecture Format; Autochthonous
Order Properties of Formatted Queues; An
Ethnomethodological Study of the Work of
Galileos Inclined Plane Demonstration of
the Real Motion of Free Falling Bodies)
bavi se analizom specifinih sluajeva
kojima nastoji rasvijetliti temeljne postavke
iznesene u prvom dijelu knjige. No, njegove
analize kao da stvari ine jo nejasnijima i
apstraktnijima. Ta nerazumljivost proizlazi
iz problematinog stava da se o temeljnim
fenomenima poretka ne moe nita rei
na nikakav uobiajen nain odnosno da te
fenomene mogu istraivati jedino oni koji
izravno poznaju lokalne, specine metode

Milan Mesi

njihove proizvodnje u odreenoj situaciji.

Garnkel u svojoj novoj knjizi jo jednom
i jo radikalnije nego u prvom manifestu,
poziva na naputanje uobiajenih metoda
socioloke analize i zalae se za povratak
na prouavanje temeljnih fenomena poretka
koji se mogu pronai samo u naoko banalnim, lokalnim, svakodnevnim specinim
situacijama.
Kroz dugo razdoblje od sedam desetljea,
na osebujan nain analizira drutveni ivot
i iako je tijekom sedamdesetih godina imao
kultni status, pogotovo meu znanstvenicima
na Zapadnoj obali SAD-a, njegova razmiljanja predmet su interesa uglavnom marginalizirane skupine simpatizera i sljedbenika.
Osim zbog beskompromisnog odbacivanja
cjelokupne socioloke tradicije, razlog za
takvu percepciju zasigurno je i njegov nerazumljivi stil pisanja.

kolska knjiga,
Zagreb, 2006., 435 str.

MULTIKULTURALIZAM. DRUTVENI I TEORIJSKI IZAZOVI

roblem multikulturalizma uvelike je

prisutan u s vim modernim dravama i
sve ga je tee ignorirati. Multikulturalizam
predstavlja svojevrsni odgovor postojeim
i nadolazeim drutvenim okolnostima to
je dovoljan razlog da se ozbiljno sagledaju njegove teorijske pretpostavke, ali i
praktina primjena. Javnu raspravu o multikulturalizmu i njegovom sagledavanju u
hrvatskom kontekstu potaknula je knjiga
Milana Mesia Multikulturalizam. Drutveni i teorijski izazovi. Iako se teme obraene u knjizi ne odnose na Hrvatsku u istoj
mjeri kao na druge visokorazvijene zemlje
Zapada, lako je primijetiti da se i hrvatska
128

Jelena Ostoji

drutvena realnost mijenja i da se sve vie

moe promatrati u kontekstu globalizacije.
Knjiga je podijeljena na dva dijela. Prvi
dio knjige, koji ujedno predstavlja i uvodna
razmatranja o temi, daje openite smjernice
i razliita shvaanja multikulturalizama.
Prua se pregled pretea multikulturalizma,
opis okolnosti u kojima nastaje te pokuaj
odreivanja i deniranja pojma to postavlja
okvire unutar kojih moemo pratiti rasprave
koje se vode na tu temu. Poseban izazov
predstavlja sreivanje zbrke oko termina
multikulturalizam i njegovih pridjevskih
izvedenica koje esto unose konfuziju u
rasprave jer, kako sam autor uvia, ini
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

se da se kritiari multikulturalizma mogu

ipak lake sloiti oko odreenja njegovog
pojma, nego njegovi zagovornici. U prvom
dijelu knjige napravljen je i iscrpan prikaz
istaknutih teoretiara (Taylor, Kymlicka,
Parekh i Young), zatim rasprava koja
obuhvaa pregled kritike i odgovora koji
su prvenstveno upueni najistaknutijem
lijevom kritiaru multikulturalizma, Brianu
Barryju.
Drugi dio knjige obuhvaa kljune
pojmove i teme. Budui da je u knjizi naglaeno da e se pojam multikulturalizma
obraivati u njegovom najirem smislu,
ovdje nalazimo irok dijapazon iznimno
aktualnih i relevantnih tema od kojih bih
posebno izdvojila sljedee.
Znaajno mjesto unutar rasprava u knjizi
zauzima problem kulture iji sadraji ine
konstitutivni element u izgradnji identiteta i
teko ju je zato ignorirati. Unato razliitim
shvaanjima kulture, novi drutveni izazovi
nameu i potrebu za novim konceptima
unutar kojih je lake pratiti suvremene
drutvene procese u vidu kulturnih mijena
i proimanja. Zato autor pojanjava pojam
hibridnosti ili hibridizaciju kultura kojim
se esto oznaavaju novi pristupi kulturi
openito.
Pitanje rase i etnike kategorizacije
unutar multikulturalistikih rasprava zauzima znaajno mjesto. Napokon, jasno je da
je bioloka kategorija rase samo konstrukt
ili, kako primjeuje J. S. Mill, pojam ako je
izmiljen ne mora nuno znaiti objektivno
postojei entitet. Pa kao prilog toj raspravi
navodi se injenica da unato evidentnoj
razlici izmeu mukaraca i ena, noviji
nalazi genetike pokazuju da mogu postojati
vee razlike unutar spolova nego izmeu
njih, te da bez obzira na razliitosti sve
osobe imaju istih 98 posto gena. Imajui u
vidu mnoge zablude o rasnoj podjeli, autor
istie da je korektnije govoriti o rasiziranim
skupinama jer je rasa posljedica rasizma, a
ne obratno.
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

Kako se moe oblikovati povjerenje

u situaciji kulturne razliitosti - pita se
Papastergiadis i smatra to kljunim pitanjem
multikulturalizma. Kako se mogu izbjei
opasnosti stvaranja primjerice nacionalnih
identiteta imajui u vidu da oni postoje
iskljuivo u odnosu na druge? Identitet se
treba konstituirati na aspektima zajednice
koje dijele svi dravljani i treba dopustiti
viestruke identitete bez osude za podijeljenu
lojalnost, smatra Mesi.
Razumljivo je da se unutar ovih rasprava
otvara i pitanje graanskodravljanskih
prava koja se tiu najvie migranata i
kao odgovor se nudi proirenje koncepta
graanstva na manjine iskljuene po rasnoj
i etnikoj osnovi.
Posebno zanimljivo je prikazan odnos
multikulturalizma i feminizma. Unutar
feminizma, kritike ovom teorijskom
konceptu mogu se podijeliti na tri vrste,
kako primjeuje Herr. Prva se odnosi
na prikrivanje materijalne deprivacije,
eksploatacije i ekonomske marginalizacije
po cijenu priznavanja kulturne razliitosti
kao najvanijeg pitanja socijalne pravde, a
ija je najpoznatija zastupnica Nancy Fraser.
Druga kritika je usmjerena na politiku
identiteta koja je, ovisno o odreenju multikulturalizma, naglaava autor, vie ili manje
ira od njegovih okvira. Najveu panju
ima, meutim, trea vrsta feministike
kritike koja prigovara multikulturalistima
da u svojim zalaganjima za grupna prava
(...) potkopavaju dostignua emancipacije
ena na Zapadu, mislei pri tome i to da
se usmjeruje na pravdu meu grupama,
ignorirajui pravdu unutar njih. Obrana
od prve vrste feministike kritike svodi se
na ukazivanje razlike izmeu kulturne i
ekonomske razine drutvene stvarnosti, kako
istie Herr. Pri tom se misli na neistovrsnost
izmeu kulturno degradiranih i ekonomski
obespravljenih, koliko god preklapanja
izmeu tih skupina mogu postojati. Druga
feministika kritika glede esencijaliziranja
129

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

kulturnih identiteta odbacuje se zbog

spoznaje da se socijalna nepravda trpi i zbog
svoje rodne pozicije koju dijele sve ene, ali
i po rasnoj ili etnikoj osnovi. Feministika
kritika koja se odnosi na autonomiju grupe
i isticanje grupnih nautrb individualnih
prava, manjkava je jer ne uvia da je to isto
temeljno ogranienje liberalizma za koje
i feminizam kao lijek predlae posebna
grupna prava, ali samo u sluaju ena.
Model koji kombinira pravdu temeljenu
na individualnim pravima i jednakosti za
sve uz protuteu nepravdi koju bi drava
mogla nanijeti manjinskim grupama jest
model za koji se autor zalae. Bojazan Susan
Okin da bi sadanja pomodna pozornost na
multikulturalizam mogla zamagliti stariju
borbu za rodnu jednakost moe vaiti za
neke multikulturaliste kao to se nekim
feministkinjama moe pripisati sljepoa
na kulturne razlike, istie autor. Na kraju
ove rasprave Mesi ukazuje na korisnost
kritike koju iznose feministkinje glede
opasnosti multikulturalizma, posebno onih
koje se odnose na grupna prava i eventualno priznavanje ekstremnih kulturnih
praksi, ali i staru prosvjetiteljsku zamku
univerzaliziranja svoje socijalne lokacije,
interesa i pogleda na sve ene, ignorirajui

Anthony Giddens

razliita rasna, klasna i kulturna iskustva

manjinskih ena koje, naime, upravo zbog
njih legitimno tee (i zapravo su prisiljene)
mobilizirati se oko svojih kulturnih identiteta, u emu im se multikulturalizam nadaje
prirodnim saveznikom.
Zbog sloenosti tema koje ulaze u
ovu problematiku te odluci autora da ih
u ovom opsegu obuhvati, moemo rei je
Multikulturalizam. Drutveni i teorijski
izazovi nezaobilazno djelo u ovom
podruju. Unato razliitim stavovima,
svijest o multikulturalistikom karakteru
drutava, bar kada je rije o razvijenim
drutvima, ne moe se ignorirati. Imajui
to u vidu, teko je govoriti o jednostavnim
i nedvosmislenim rjeenjima, pa tako i
unutar multikulturalistikih odgovora na
razliite drutvene izazove ostaje prostora
za promiljanje i stalno preispitivanje. Stoga
ostaje nada da e se u hrvatskom drutvu
rasprava na ovu temu dalje razvijati i pratiti
slijed drutvenih promjena koje nas oekuju,
a ne treba posebno naglaavati da e ovo
djelo odigrati vanu ulogu u razjanjavanju
problematike multikulturalizma te posluiti
i kao praktian vodi kroz probleme suvremenog drutva.

Klub studenata sociologije Diskrepancija i

Naklada Jesenski i Turk,
Zagreb, 2005., 110 str.

ODBJEGLI SVIJET. KAKO GLOBALIZACIJA OBLIKUJE NAE IVOTE

iddensov Odbjegli svijet prva je

knjiga odabrana u izdanju biblioteke
Diskrepancija koju je pokrenuo istoimeni
studentski klub u suradnji s nakladom
Jesenski i Turk. Ova knjiica kroz pet cjeli130

Tihana Jelaa

na uvodi u pojam globalizacije i njegove

implikacije i posljedice koje ima za drutvo
u kojem se razvija. Njezin autor danas je
jedan od vodeih svjetskih sociologa,
a ovim je radom o navedenoj tematici
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

dao saet, ali dovoljno iscrpan prikaz

njenih osnovnih manifestacija. Pritom
je nastojao ne zapostaviti niti jedan od
aspekata klasicirajui ih kao ekonomske,
demokratske, tradicionalne, institucionalne
i rizine. Obuhvatio je okolnosti i uvjete,
institucije i sustave koji su potpomogli
razvoju globalizacije suvremenih drutava,
analizirao i komparirao novonastale
promjene i nagovijestio budunost svijeta
u globalizaciji.
Giddens je danas jedan od najee
citiranih autora spomenute tematike zbog
gotovo pionirskih analiza i definicija
transformativnih drutvenih pojava u svijetu;
njegov stil se ne bazira na predvianju
nego deskripciji promjena koje su se ve
dogodile. Ova teza vidljiva je iz prijevoda naslova, Odbjegli svijet - svijet
koji je ve izmaknuo i za sobom ostavio
drugaije situacije i odnose. Ono to se
moe uiniti problematinim ovdje jest da
se autor oslanja na analizu transformacije
od na primjer, polazne toke A do zavrne
toke B, no za globalizaciju koja se sama
po sebi svakodnevno rapidno iri itekako
je bitan vremenski kontekst. Prema tome,
zakljuke i denicije ovog djela ne bismo
trebali uzeti zdravo za gotovo ve ih promatrati u vremenu iz kojeg su proizale,
dakle kraj 20. stoljea. Bitno je imati na
umu glavni moment drutva u globalizaciji
transformativnost, kako nam to uostalom
i sam autor sugerira.
U uvodnom poglavlju naslovljenom
praktino globalizacija Giddens navodi
nekoliko dogaaja iz novije svjetske
povijesti. Njegova metoda je vrlo jednostavna
- deskriptivnom analizom on dolazi do
zakljuaka i denicija o promjenama koje
su zatekle svjetsko drutvo. Na isti nain
koncipirana su i preostala poglavlja. Zanimljive su komparacije razliitih etapa
ljudskog drutva u kulturama kroz povijest
(tradicionalna drutva, Rimsko carstvo,
srednji vijek, prosvjetiteljstvo i dr.) iz kojih se
131

uzimaju pojedini jezgroviti primjeri i koriste

kao potkrepa transformativnosti drutvenih
institucija. Giddensov je cilj pokazati
utjecaj globalne kulture na svakodnevnicu.
Navodei suvremene drutvene fenomene
koji su rezultat globalizacije slui se
naoko prilino banalnim, ali vrlo ivim i
svakodnevnim primjerom: Kada nam je lice
Nelsona Mandele poznatije od lica naeg
prvog susjeda, moramo zakljuiti da se neto
izmijenilo u prirodi naeg svakodnevnog
iskustva (str. 33).
Drugo poglavlje raspravlja o riziku,
tretirajui ga kao neto pozitivno. Rizino
drutvo je ono orijentirano na budunost, na
ulaganja, na investicije, dakle to je drutvo
budunosti - globalno drutvo. Rizik je
ta dinamika koja pokree promjene, a
Giddens ovdje uvodi dva termina : external
risk (vanjski rizik) i manufactured risk
(proizvedeni rizik). Zbog ovih, ali i drugih
termina, ovaj je autor danas tako esto citiran
(vrlo esto se koristi i njegov termin shell
institutions, tzv. institucije ljuture kojima
se bavi u poglavlju o obitelji).
Poglavlje o tradiciji je predmet najiscrpnijeg argumentiranja u djelu. Primjer sa
kotskom narodnom nonjom posluio je
kao argument u prilog tomu da su tradicije
izumljene, da uvijek sadravaju mo u svrhu
legitimnosti nekog vladara i prema tome
evoluiraju. Kroz cijelo poglavlje sreu se
zanimljivi navodi iz razliitih povijesnih
epoha i drutvenih sustava u svrhu prikaza
odnosa tradicija i moi. Sljedee poglavlje
govori o obitelji i nadopunjava ono o tradiciji sa slinim analizama promjena fundamentalnih institucija u drutvu. Demokracija je naziv posljednjeg poglavlja, ime
se i zakljuuje cijela rasprava tezom kako
su jake demokratske institucije naprosto
nune ovom odbjeglom svijetu u kojem se
nalazimo.
Ono ime nas Odbjegli svijet osim
formata i preglednosti privlai sigurno je
i nain prezentacije samog pojma, a to je
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

utjecaj na nau svakodnevnicu. Time ova

knjiica prelazi granice samo akademske
publike i itatelje nalazi u irokom krugu
svih onih koje e zanimati inicijalne toke
prevlasti globalizacije. Klju je u tim
tokama prijelaza, momentima i periodima;
to je ono to je krucijalno za ovo djelo, a
intrigirajue za sve potencijalne itatelje.
Danas gledano moglo bi se rei da
kroz cijeli rad Giddens progurava svojevrsno globalno miljenje o globalizaciji.
Naime, njegove analize kroz par godina
ve su se isprofilirale putem masovnih
medija koji najvie utjeu na formiranje
javnog mnijenja laika o stanju svjetskog
drutva. Veina tvrdnji koje susreemo u
djelu uinit e nam se poznata, kao da smo
ih vie puta uli. Na primjer, tvrdnja da
je zapadnjaka politika izvor siromatva
i nerazvijenosti, eksploatacija bogatih
zemalja nad zemljama treeg svijeta, razvoj
tehnologije i komunikacije kao preduvjet
razvoju globalizacije, tradicije koje su pod
pritiskom i odupiru se jaanjem lokalnih
identiteta, neophodnost masovnih prosvjeda
i rad nevladinih organizacija. Graani
dananjeg globalnog svijeta svakodnevno
su bombardirani iz medija upravo tim
osnovnim tezama, samim okosnicama ovog
djela. No samo okosnicama, jer deniranje
i zakljuci su ono to jednom itatelju
Odbjeglog svijeta za razliku od nekog
prosjenog stanovnika globalnog svijeta
daje objanjenja i mogue razloge zato je taj
svijet takav kakav jest. Giddens pojanjava
da oni koji smatraju da velike korpora-

132

cije vladaju svijetom, ipak preuveliavaju

jer nacije su te koje kontroliraju teritorij,
uspostavljaju zakonske okvire i nadziru
vojnu mo, a ne korporacije. U tome lei
pristupanost ovog djela i za ne-akademsko
itateljstvo, za iroko, globalno itateljstvo
kao to je irok i sam pojam globalizacije.
Meutim, takav pristup ne ostavlja previe
mjesta produbljivanju tematike, a time i
inovativnosti definiranja pa mu se moe
prigovoriti za neoriginalnost. No na tu stranu
e stati veinom socioloka publika eljna
novih ili bar drugaijih uvida o utjecajima
globalizacije na nae ivote. Treba uzeti o
obzir okvir u kojem se preispituje pojam,
koji je ovdje nominalan, sistematian i
eksplanatoran prije svega.
Cjelokupni zakljuak Giddens je zaokruio u pomalo neizvjesnom, ak zabrinutom
tonu koji se osjea i kroz rad. Nitko, pa
ni on, ne moe predvidjeti dogaaje koje
nam donosi globalizacija. Meutim, ako
se vratimo na poetak knjige, ovakav kraj
nam se moe uiniti neto optimistinijim:
Svijet je u urbi i pribliava se svome kraju
rijei su propovjedi stanovitog nadbiskupa
Wulfstana odranoj u Yorku 1014. godine
(str. 25). Svijet se dakle, nikad nee moi
predvidjeti jer se ionako stalno mijenja i
preoblikuje. To je njegova temeljna karakteristika u vremenu i prostoru. Pa onda, emu
uope nagaati i zabrinjavati se kada smo
svi ionako svakodnevno sudionici jednog
konstantnog transformativnog procesa.

svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -