Jarry A.

Fodor u svome lanku govori o problemu duha i tijela osvrui se na razliite teorije
filozofije uma. Polazei od filozofije znanosti najprije odreuje ulogu same filozofije. Svjesni smo
injenice da jedan filozof ne moe upravljati odreenim znanstvenim istraivanjem, ali je s druge
strane kompetentan iznositi prakse i naela koja doprinose znanosti. Prvenstveno misli na analizu
metodologije fizikalnih znanosti, dok se tek nedavno javlja interes filozofa za same stavove
psihologije. Upravo ovdje nastaje problem. Kako nedvosmisleno objasniti ono to proizlazi iz
usmjerenosti psihologije iskljuivo na duh, duhovna stanja, operacije, procese. Uspijeva li u tome
filozofija?
Fodor tradicionalnu filozofiju duha dijeli u dvije glavne skupine: dualistiku I materijalistiku gdje
je u prvoj skupini duh naravno nematerijalna supstancija dok je u materijalistikoj svakako
istovjetan s fizikim stanjem. No valja istaknuti da neki materijalisti, kao to su bihevioristi naa
mentalna stanja dovode u vezu s okolinskim podraajima, odnosno naim ponaanjem dok recimo
kako ih fodor naziva teoretici istovjetnosti postavljaju relaciju identiteta mentalnih I
neurofiziolokih stanja.
Nadalje, u posljednjih petnaestak godina javlja se i filozofija duha zvana funkcionalizam. Kod nje je
zanimljivo sto ne pripada ni dualistikoj ni materijalistikoj poziciji. O emu se zapravo radi?
Teorija funkcionalizma se bazira na fil razmiljanjima o razvoju umjetne inteligencije, linkvistike,
psihologije itd, jasnije reeno na onome to se zajednikim imenom zove kognitivna znanost ija je
zadaa briga o sustavima koji obrauju informaciju te posjeduju visoku razinu aptrakcije.
Funkcionalizam nam upravo pokuava objasniti tu razinu aptrakcije, te nudi rjeenje koje
podrazumijeva kako posve razliiti sustavi kao to su ljudi, raunarski strojevi, pa ak I bestjelesni
duhovi mogu imati mentalna stanja. Kod funkcionalizma tvar od koje je neki sustav napravljen je
apsolutno beznaajna, za njega je najznaajniji NAIN na koji je tvar sloena. Ima li
funkcionalizam uope smisla. Moda ima ako objasnimo koje on to nedostatke eli zamijeniti kod
dualizma I materijalizma?!
Prvo kree s dualizmom. Pita se gdje mu je nedostatak? Dualizmu se najee prigovara
nedostatnost u rasvjetljavanju mentalne kauzalnosti. Kako mentalno, dakle ono to ne zauzima
mjesto u prostoru moe objasniti ono fiziko, ono to zauzima mjesto u prostoru?? kako neto
nefiziko moe utjecati na fiziko ako oni postoje neovisno jedno o drugome?? oni e esto rei da
taj problem nije nita vei od problema kako fiziko moe izazvati fiziko, ali ipak to ne moemo
stavljati u isti kotac jer su nam fizika uzrokovanja jasna, s time svaki dan ivimo, , ali isto tako
postoji velika mogunost da je nefizika interakcija samo umjetna tvorevina nematerijalistkog
shvaanja mentalnog.
Dualizam I u psihologiji nailazi na problem jer se ovdje esto upotrebljavaju metode fizikalnih
znanosti u prouavanju uma te da bi opravdali te metode hitno trae neku alternativu dualizmu, pa
e Watson I Skinner doi do radikalnog biheviorizma gdje problem duha I tijela nestaje, takva
interakcija uope ne postoji.
No kada govorimo o radikalnom biheviorizmu moramo imati na umu da on najee ne uzima u
obzir mentalne uzroke jer vjeruje da se ponaanje moe objasniti bez pozivanja na ono to ga
uzrokuje. Za radikalni biheviorizam je odgovor na podraaj najvaniji element za promatranje
ponaanja. Npr. Smith nosi kiobran jer je vrijeme oblano., ali vrijeme ne igra veliku ulogu. Ovdje
imamo I promatranje I oekivanje to zapravo prepisujemo ponaanju, pa moemo zakljuiti da
oblaci utjeu na smithovo ponaanje samim time to on njih promatra I zato to u njemu izazivaju
oekivanje kie. Ali ako se vratimo na to da su mentalni procesi zbiljski I uzrono djelotvorni, onda
teorijska podloga radikalnog bih ne dri vodu. Filozofi su ipak nerijetko pribjegavali ovoj teoriji jer
se inila kao jedina alternativa kada se misli na materijalistiku filozofiju duha.

Budui da se teilo razviti materijalistiku filozofiju duha koja bi ipak priznavala mentalne uzroke
nastaju dvije nove teorije: logiki biheviorizam I teorija istovjetnosti centralnog stanja (central state
identity theory)
logiki biheviorizam tvrdi da su mentalna stanja isto to I dispozicije za ponaanje. Npr mentalno
stanje kao to je e isto je to I rei da se organizam ponaa na odreeni nain npr da pije vodu ako
mu je dostupna. S obzirom da su podraaji I odgovori fiziki dogaaji, logiki biheviorizam je
jedna vrsta materijalizma. On ustvari mentalni jezik prevodi na jezik podraaja I odgovora.
Mentalno uzrokovanje nije nita drugo nego manifestacija dispozicija ponaanja. Kada vidimo
organizam da posjeduje neku dispoziciju ponaanja, zakljuujemo da posjeduje I mentalna stanja,
ali ipak log biheviorizam ne tvrdi da se mogu nabrojiti svi hipotetki sudovi koji odgovaraju
ponaanjskoj dispoziciji. U svakom sluaju znaenje bilo kojeg mentalnog termina moemo iznesti
pomou bihevioralnih hipotetikih sudova. To su log bihevioristi dobro izveli jer objanjenje koje
su dali primjerice za lomljenje stakla moe prihvatiti I svaki materijalist. (staklo se slomilo jer je
lomljivo. Isto je to I da se udari u ovo staklo ono bi se slomilo). Ipak ne moemo u potpunosti te
stavove izjednaiti jer je kod log biheviorizma ponaanje jedini oblik mentalnog uzrokovanja dok
fizikalizam naravno priznaje I druge vrste uzrkovanja.
Izsvega moemo zakljuiti kako je log biheviorizam slian radikalnom biheviorizmu jer se u log
biheviorizmu mentalna stanja takodjer mogu odstraniti upotrebom hipotetikih sudova. Zapravo
jedine injenice na koje se obvezuje svaki biheviorist su odnosi izmeu podraaja I odgovora to e
implicirati kako je sve ostalo samo pitanje semantike. Fodor navodi kako I jedni I drugi u dui
vjeruju kako mentalni uzroci ne postoje.
Druga alternativna teorija je teorija istovjetnosti centralnog stanja koja poistovjeuje mentalne
dogaaje, stanja I proceses neuropsiholokim injenicama npr imati glavobolju ili vjerovati da pada
kia istovjetno je sa svojstvom biti u stanovitom neurofiziolokom stanju. Ova teorija priznaje
mogunost da mentalni uzroci djeluju jedni na druge, a da ne izazivaju odreen odgovor npr. Netko
razmilja odreeno vrijeme to da uini, I naposlijetku odlui nita ne uiniti.
Dok je kod biheviorista postojanje mentalnog iluzorno, teoretiar istovjetnosti kae da se mentalni
termini pozivaju na neuroloka stanja. Dakle tu slobodno ponaanje moemo objasniti pozivajui se
na mentalne uzroke, a tu je I njena prednost naspram log biheviorizma jer ivana boli glava I ivan je
predodreen da se ponaa na takav I takav nain nije istovjetno. Jo se javljaju fizikalizam
primjerka I tipski fizikalizam. Kod prvoga je mogue da strojevi I duhovi imaju mentalna stanja, a
tipski to odbacuje s objanjenjem da ni duhovi ni strojevi ne posjeduju neurone.
Javlja se jedna potekoa kod tipskog fizikalizma.
Znamo da psiholoka konstitucija ne ovisi o fiz sastavu tj hardweru nego programu softweru I onda
se pitamo zato strojevi nebi mogli imati vjerovanja ako su ispravno programirani. Mogue je da
postoje sustavi koji imaju istu psih konstituciju kao I ljudi, ali ne I fiziku.
Ovdje bi s jedne strane log biheviorizam bio u prednosti jer je imao relacijsko objanjenje
mentalnih svojstava (glavobolja- biti diponiran za odreeni obrazac odnosa izmeu podraaja I
odgovora), ali s druge strane ne bi jer po njemu svaki sustav koji je isti naem morao imati
glavobolje.
Na jednoj starni stoji teorija identiteta koja je u pravu to se tie uzrone naravi, a na drugoj strani
log biheviorist je u pravu to se tie relacijske naravi mentalnih svojstava.
ini se da e ovaj problem uspjeno rjeiti funkcionalizam.
funkcionalizam je fil duha koja je temeljena na razlici koju kompjutorska znanost povlai izmeu

sistemskog hardwera ili fiz ustrojstva I softwera ili programa. Psihologija sustava kakvi su ljudska
bia, strojevi ili netjelesni duhovi ne ovise o tvari od koje je sustav napravljen ...nego o tome kako
je ta stvar organizirana. Funkcionalizam ne iskljuuje mogunost, ma kako neznatna bila da
mehaniki I eterski sustavi imaju mentalna stanja I procese.
najbolji primjer za funkcionalizam su strojevi, jer na taj nain moemo objasniti ono to on
prihvaa: shvaanje da se mentalna stanja meusobno mogu definirati te shvaanje da ona mogu biti
realizirana mnogim sustavima. Tu se zapravo dotiu biheviorizam prema kojemu ne postoje
mentalni uzroci I mentalizam prema kojemu oni postoje.
Oba stroja isporuuju coca colu za 10 centi. stroj na lijevoj strani je bihevioristiki I njegovo jedino
stanje potpuno je specificirano u terminima podraaja I odgovora. SO ptestavlja stanje u kojem se
stroj nalazi ako I samo ako ubacivanjem 10 centi isporui coca colu kao output.
Stroj na desnoj strani je mentalistiki, njegova dva stanja S1 I S2 trebaju biti definirana I
uzajamnim odnosima, ne samo terminima inputa I outputa. Zapravo ovdje output strpja za coca colu
ovisi o stanju u kojem stroj jest isto koliko I o inputu dok e funkcionalizam tvrditi da su mentalna
stanja definirana uzajamno poput inertnih stanja mentalistikog stroja.Nain na koji su ova dva
stroja opisani ne govori nam nita o tome kako bi on mogao biti izraen, no treba oekivati kako je
takav sustav sastavljen od poluga, dioda itd. Paralelno s tim zdravorazumski je rei kako je na um
neuropsiholoki strukturiran. to se funkcionalizma tie, on doputa mogunost nematerijalnog
stroja isto kao I mogunost netjelesnih umova. Zakljuit emo kako funkcionalizam ostavlja
prostora individuaciji stanja pozivajui se na njihovu funkcionalnu ulogu, vidimo da doputa bilo
kakvo (trivijalno) objanjenje nekog promatranog dogaaja.
funkcionalizam sa primjedbama moe izai na kraj tako da prihvati teorijske konstrukcije
definirane funkcionalno I to tamo gdje mehanizmi uspijevaju tako to provode funkcije I to samo
ako to moze objasniti (dakle, kakvi bi ti mehanizmi mogli biti). Primjer za ovaj zahtjev daje nam
Turingov stroj s kojim bi mogli poistovjetiti mentalne procese.
Turingov stroj je stroj s konanim brojem programskih stanja, izvodi samo elementarne mehanike
operacije skeniranja, brisanja, upisivanja itd. Programska stanja definirana inputom I outputom.
Svako programsko stanje ima svoju ulogu u cjelokupnom radu stroja. Ako e fu
nkcioniranje stroja ovisiti o relaciji prema drugim stanjima jednako kao I prema inputu I outputu, te
ako taj primjer apliciramo na mentalna stanja, slobodno moemo govoriti o funkcionalizmu. Ali ako
funkcionalizam odbaci fiziku realizaciju povezanu s mentalnom naravi, to bi bilo jednako tome da
definicija programskog stanja turingovog stroja ne referira na fiziku strukturu odvijanja programa.
Cilj je svesti psiholoka stanja na ono to moemo izraziti terminima programskih stanja turingova
stroja.
ako je ovo ogranienje mogue pojaati, ono prua garanciju da e psiholoke teorije biti
kompatibilne sa zahtijevima mehanicizma. Kako su turingovi strojevi vrlo jednostavne naprave,
njih je u naelu vrlo lako napraviti. Konzekventno, formulirajui psiholoko objanjenje kao
program turingova stroja psiholog jami da je objanjenje mahanicistiko ak I kada je hardverska
realizacija mehanizma otvorena nalijevo.(traka beskonana na obje strane ?!)
stvara se tendencija u kognitivnim znanostima da duh uzima kao napravu koja upravlja simbolima
iz ega je nuno zakljuiti da u takvom sluaju I sam turingov stroj pokazuje vezu izmeu
funkcionalnog I mehanicistikog objanjenja.
Naposlijetku, Redukcija o kojoj smo govorili podrazumijeva postojanje samo onih radnji koje bi
mogle biti izvedene poznatim mehanizmom, no u praksi to nije tako jer ako mentalna radnja

pripadaju nekom psih objanjenju, teoretiar tei tvrdnji da mora postojati I program turingovog
stroja koji ce izvesti tu radnju.
esto se spominju I crne kutije koje slue postuliranim mentalnim procesima kojima tee I turing
redukcije ali u smislu ogranienja teorija u doputanju definicija. No pitanje je koliko se
funkcionalizam uope isplati? Dolazimo do toga da se sve svodi na domet pojanjenja ponaanja u
sferi funkcionalizma. Najei prigovor je da funkcionalizam nije ogranien na mentalna stanja I
procese. Svi strojevi, miolovke, automati itd nisu mentalni pojmovi kao npr bol, vjerovanje, elja
itd. Moe li onda mentalno biti obuhvaeno funkcionalizmom, ima li to smisla?
Ako sagledamo problem na tradicionalistiki nain dolazimo do kvalitativnog ili intencionalnog
sadraja koji moe biti spoznat samo izravnim iskustvom. Primjer je prazni zid u koji gledamo kroz
crveni filter. Ako ga zamijenimo zelenim dolazimo do kvalitativnog sadraja odnosno onoga to se
u naem iskustvu promijeni paralelno s promjenom filtera. Ipak, ini se da dva mentalna stanja
mogu imati jednake uzrone relacije, a ipak se razlikovati po kvalitativnoj karakteristici.
Najadekvatnija ilustracija je problem obrnutog spektra.
Imamo dva promatraa koji su u psiholokim pogledima slini po iskustvu koje kod jednog ima
kvalitativni sadraj crvenog kod drugog zeleno. Nita u njihovu ponaanju ne mora pokazivati
razlikejer oba zrelu rajicu I jarkocrveni izlazak sunca vide crveno. Kauzalne veze izmeu njihovih
iskustva I drugih mentalnih stanja bit e identine tj dijelit ce sve ono to ima veze sa kauzalnom
ulogom njihovih iskustava, a kvalitativni sadraj se ipak moe razlikovati. Ako je tako,
funkcionalistiko objanjenje se nee moi primijeniti na mentalna stanja.
Ono oko ega su mnogi psiholozi zabrinuti jest nedostatnost funkcionalizma da kae neto vie o
prirodi svjesnosti. Moda funkcionalizam ipak ne moe obuhvatiti opu teoriju mentalnog. Puno je
zahvalnija pozicija funkcionalizma ako govorimo o intencionalnom sadraju mentalnih stanja jer se
tu radi o semantikim svojstvima. I filozofi su uglavnom suglasni kako npr vjerovanja ukljuuju
semantika svosjtva kao to su izraavanje propozicije, to da li je ona istinita ili lana ili da se radi o
jednoj, a ne o nekoj drugoj stvari. Vjerovanja koja organizam ima odreena su karakterom njegovih
iskustva te genetikom.
Fodor potom istie kako postoji barem jedva vrsta stvari koje nisu mentalna stanja, a imaju
intencionalni sadraj: simboli jer su simboli o stvarima kao I misli. Ako netko kae da je galileo bio
talijan tada izraava propoziciju koja je istinita ili lana, a ovisi o njegovoj domovini. Tu uviamo
tenju o jedinstvenom tretiranju jezika I uma. Prema tome vjerovanja ukljuuju relaciju prema
mentalnom simbolu, a vjerovanja svoja semantika svojstva primaju od mentalnih simbola koja
figuriraju u relaciji. Semantika svojstva rijei I reenica naslijeena su od semantikih svojstava
mentalnih stanja koja izraava jezik.
Udruivanje mentalnih stanja s mentalnim simbolima slino je raunarskoj metafori jer drimo da je
raunalo mehanizam koji manipulira simbolima. Zakljuujemo da analogija uma I raunala
implicira postuliranje mentalnih simbola. Hume je primjerice razvio reprezentacijsku teoriju duha
koja se sastoji od pet toaka. Na poetku imamo ideje koje su vrste mentalnih simbola. Drugo,
vjerovanje znai prihvaati ideje. Tree, mentalni procesi su kauzalno povezani s idejama. etvrto,
ideje su poput slika. I naposlijetku, ideje imaju semantika svojstva onoga emu su nalik.
Iako mnogi psiholoui ne prihvaaju Humeove novitete najznaajniji prijelom s njegovom teorijom
sastoji se u naputanju slinosti kao objanjenja semantikih svojstava mentalnih reprezentacija.
Uzmimo primjer ivan je visok. Naravno da je ta misao istinita ako I samo ako je stanje stvari takvo
da je Ivan visok. Teorija semantikih svojstava misli trebala bi objasniti kako je ova misao

povezana s odreenim posebnim stanjem stvari. Zato emo rei da teorija slinosti podrazumijeva
posjedovanje mentalne slike koja pokazuje visokog Ivana. Ovaj primjer moemo usporediti sa
relacijom visokog ovjeka I njegovog portreta.
U teoriji slinosti naii emo na mnoge paradokse. Nije jasno to tono razlikuje misao o Ivanovoj
visini od misli o Ivanovu poloaju. Portret osim to prikazuje visokog Ivana mora prikazivati I
druge stvari povezane s njim; da li stoji ili sjedi, je li obuen ili gol itd. Semantika reprezentacija
mentalnih stanja oito ovisi o objanjenu toga odakle potjeu semantika svojstva mentalnih
reprezentacija.
Dolazimo do toga da je dovoljan uvjet za posjedovanje semantikih svojstava u uzronim
terminima. Upravo tu se nalazi veza izmeu funkcionalizma I reprezentacijske teorije uma.
Funkcionalnost sadri tri tipa uzronih odnosa izmeu psiholokih stanja koja ukljuuju mentalne
reprezentacije I to nam slui za utvrditi njihova semantika svojstva. Ta tri tipa su uzroni odnosi
izmeu mentalnih stanja I stimulansa, mentalnih stanja I reprezentacija te izmeu razliitih
mentalnih stanja.
To moemo vidjeti kroz primjer da je Ivan visok. Prvi tip pokazuje da je vjerovanje normalna
posljedica odreenih stimulacija kao to je vienje Ivana u okolnostima koje pokazuju njegovu
visinu. Za drugi tip emo rei da je vjerovanje normalni uzrok odreenih posljedica u ponaanju kao
to je izricanje Ivan je visok. I kod treeg tipa vjerovanje je normalni uzrok I normalna posljedica
nekih drugih vjerovanja. Posjedovanje prvog vjerovanja uzrono je dovoljno za posjedovanje
drugog. Svatko tko vjeruje da je Ivan visok vjeruje I da je netko visok.
Zakljuujem, u sreditu rada kognitivnih znanosti nalaze se semantika svojstva mentalnih
reprezentacija odreena aspektima njihovih funkcionalnih uloga, iako e mnogi filozofi I psiholozi
kojima zaokret ka kog znanostima nije blizak posumnjati u njegovu istinitost I vjv e odbaciti ono
to je Fodor skicirao. Dananji napredak u formulaciji hipoteza o karakteru mentalnih reprezentacija
u podrujima od fonetike pa sve do kompjutorskih uvida implicira da je pojam mentalnih
reprezentacija temeljan za empirijske teorije uma.
Iako biheviorizam odbaciju mentalne reprezentacije pri objanjavanju, znanost mentalnih
reprezentacija danas cvjeta. Funkcionalizam je poljuljao zahtijeve biheviorizma za psiholoko
objanjenje. Istraivanje koje zahtijeva uspjena znanost najbolji je put kako bi se odluilo to je
metodoloki doputeno u znanosti.