IVAN GUNDULIĆ

OSMAN
Riječi fatum, fortuna, sudbina svojevsno su obilježje
baroka i označavaju nemoć čovjeka pred veličinom
Boga i Prirode.
◦ Na koji način ti tumačiš pojam sudbine?
◦ Označi značenje izreke Kolo sreće se okreće?
◦ U kakvim životnim okolnostima izgovaramo ovu poslovicu?
Ivan Gundulić (1589-1638)-hrvatski je
pjesnik i dramski pisac
◦ Iz plemićke je dubrovačke porodice, vaspitavan u hrišćanskom duhu
◦ Bio je knez u Konavlima, sudija i član Malog vijeća, senator
◦ Nadimak Mačica
◦ Pisao je pozorišne komade- mitološke drame Dubravaka, romantične tragikomedije Prozerpina
ugrabljena
◦ Lirika pobožno-refeleksivnog karaktera (Suze sina razmetnoga) i Dubravka
◦ Poslednje i najveće djelo mu je romantičarsko-junački ep Osman (nedostaju XIV i XV pjevanje) u kojem
pjeva o iskenom rodoljublju – ideji slovenstva
Prvi primjerak datira iz 1651.godine
◦ Ovo je istorijsko-romantični ep u 20 pjevanja
◦ Osman je prepisivan kroz čitav XVII i XVIII vijek , a štampan je tek poslije pada Dubrovačke republike, 1806.
◦ Objavljen je 1826.godine u Dubrovniku
◦ Prvu dopunu napisao je Pijerko Sorkočević i tako je štampano prvi put 1826.
◦ Najbolju verziju dopune napisao je Ivan Mažuranić za izdanje Matice ilirske 1844. godine te se od tada uvijek šatampa sa tom
dopunom
◦ Djelo je ispjevano u osmercima koji su povezani u katrenima. Osman-oko deset hiljada stihova. Na Gundulića je posebno
uticao spjev Torkvata Tasa Oslobođeni Jerusalim.

◦ U djelu se prikazuju događaji vezani za turskog sultana Osmana II – njegov nasilni dolazak na vlast i poraz u bici kod Hoćima u
sukobu sa poljskom vojskom
◦ Osman slika ljudski uspon i pad, raspad moći, tragični prikaz krhke ljudske slave
◦ Slijedi ideje katoličkog baroka
◦ PRVO PJEVANJE
◦ Prvo pjevanje je uvod u Gundulićev spjev i najljepši je dio cijelog djela. Ima ekspozicionu funkciju pa je zato
njegova struktura vrlo složena. U njemu je na vrlo bogat misaoni i barokni način izraženo shvatanje pjesnika o
prolaznosti svega postojećeg – i ta tematika će se prožeti kroz čitav spjev.
◦ Spjev počinje razmišljanjem o pogubnoj moći ljudske oholosti ili gordosti.
◦ OHOLOST – jedan od sedam smrtnih grjehova. Korijen je zla; slikovito se prikazuje kao jahač koji pada s konja.

◦ Ah, čijem si se zahvalila,

◦ tašta ljudska oholasti?
◦ Sve što više stereš krila,
◦ sve ćeš paka niže pasti!
◦ Pjesnički subjekat dovodi u pitanje vjeru u konačne vrijednosti. Osporava ih mislima o porpasti moćnih carevina i o
promjenjivosti ljudske sreće:
Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje
 
◦ Ništa nije trajno na ovom svijetu: začas car postaje rob, a rob – car.
◦ Pjesnik se tada obraća muzama, koje moli da mu pomognu da opjeva pohod mladog turskog cara Osmana II na Poljsku, znajući za
udes koji se već desio.
narecite sad i meni
kako istočnom caru mladu
smrt vitezi nesmiljeni
daše u svomu Carigradu
◦ Epska priča traži postupan red, pa se pjesnik okreće prošlosti kako bi krenuo otpočetka. Priča prati
Osmanov život od rođenja. Mladi car željan slave, sa velikom silom, i malo sreće, udari na Poljake.
Vladislav, slavni sin poljskog kralja, spremno dočeka i porazi Turke.Nakon nekog vremena, željan
slave, Osman će pokušati da spremi novi pohod na Pljsku. Namjerava da obnovi voljsku, ali za
namjeru saznaju janičari. Digne se pobuna protic cara u kojoj on smrtno strada. Osmanovu smrt
kazuje epska priča već u prvom pjevanju.
◦ Vrlo detaljno i sa mnogo usputnih digresija (epizoda) razvija priču čiji je ishod poznat.
Nepoznate riječi:

◦ Oholasti- oholost dundo-stric

◦ Stereš – širiš zamnjela-odjeknula
◦ Paka-potom jetka-gnijevna
◦ Bez svrhe- bez završetka jur-još
◦ Krepke- postojane sveđ-uvijek
◦ Trijes-grom pjet-pjevati
◦ Stavnost-stalnost mladi car – Osman II(1604-1622)
◦ kolo-točak muze-boginje
◦ Pametara-kakva se ne pamti
◦ Narecite-govorite
◦ Glavni motivi ovog pјevanja su:
◦ • oholost kao veliki grijeh,
◦ • kolo sreće koje se stalno okreće,
◦ • muza koju pjesnik poziva da ga nadahne da stvori djelo,
◦ • smrt sultana Osmana
 Domaći zadatak

◦ Izdvojiti stihove u kojima prepoznaješ sledeće stilske figure:

◦ retoričko pitanje,
◦ kontrast,
◦ anaforu,
◦ epitete,
◦ metafore,
◦ alegorija
◦ metonimiju,
◦ apostrofu,
◦ sentencu (kratka sažeta izreka koja sadrži neku opštu misao ili moralnu poruku primenljivu na različite slučajeve u životu),
◦ invokaciju