Interpretativni esej – Marin Držiž – Novela od Stanca

Marin Držić rođen je u Dubrovniku u 16. Stoljeću. Jedan je od najznačajnijih pjesnika i komediografa u
razdoblju hrvatske renesanse. Novela od Stanca, Skup i Dundo Maroje samo su neka od brojinih djela
koje je napisao. U svojim djelima prikazao je mane društva i pojedinca te dubrovačku srwedinu u 16.
Stoljeću. Temeljno obilježje razdoblja u kojem ojn stvrara je humanistički pristup po uzoru na antiku.

Novela od stanca kratka je komedija sa radnjom smještenom u gradu Dubrovniku za vrijeme poklada.
Ova djelo ima važno značenje za Držića kao njegova prva komedija i jer je jedina u potpunosti
sačuvana. Novela je prvi put izvedena na piru dubrovačkog plemića i plemkinje 1551. Godine. Naziv
novela u naslovu znači šala i time pokazuje da se radi o farsi kao vrsti komedije kojoj su glavne
značajke grub humor i vulgarizmi. Novela od Stanca ima jedan čin sastavljen od sedam prizora.
Pisana je dvostruo rimovanim dvanaestercem i dubrovačkim govorom koji se govorio u ono vrijeme.
Radnja ove novele je komična i šaljiva, a glavni pokretač je generacijski sukob domišljate mladosti i
naivne starosti prikazan grubom šalom koju su obijesni mladići pripremili starom Stancu te sukob
gradske i seoske sredine. Antiteza grad-selo uočljiva je dolaskom starca iz malog sela u Hercegovini u
Dubrovnik u kojem je potpuno drugačija gradska sredina. Sve mu je tuđe i strano. U starčevim
riječima « i meni t’ nije spat nego bdjet i javi/ danicu svitlu zvat da bil dan objavi,/ u noćnoj da tmasti
zločinac ki mene/ ne bude pokrasti kon vode studene. » očituje se njegov strah i nesigurnost u novoj
sredini gdje « ni star ni mlad ne ktje (ga) primiti ». Tim riječima prikazuje se razlika izmešu ljudi iz
gradkse sredine koje Stanca smatra neljubazima u usporedbi sa ljudima iz sela na koje je navikao. Taj
starh i izgubljenost zbog nove sredine iskoristio je mladi i domišljati Dživo te ubrzo stekao povjerenje
naivnog starca riječima « s Gacka sam trgovac, govedi trgujem » gdje se ističe njegova lukavost i
vještina kojom je uvjerio Stanca govoreći mu da i on potječe iz Gacke, da je i on trgovac i da govori
jezikom čovjeka sa sela. Nakon što je stekao, starac vođen željom za mladošću povjeruje da « (dživo)
prvo u ovi grad kad (dođaše) čestiti/ (bje) star a ne mlad jak (je) sad viditi » iz čega je vidjeljiva
naivnost i lakovjernost starca Stanca kao i domišljatost mladosg Džive. Osim sukoba mladosti i
starosti u komeidji se pojavljuje suokb očeva i sinova prikazan razlikom između burnog mladenačkog
života i starih očeva koji ne znaju više za zabavu.

Na kraju djela Stanac ostaje nasamaren i osramoćen. Kad se ponadao da će opet biti mlad, maskari
preobučeni u vile svežu ga, obriju mu bradu, obojaju lice i uzmu sve što je imao ostavivši mu novac.
Komedija završava sa Stancem koji svijestan da je prevaren, ljutito zaziva za pomoć. Iako se šala koju
su dubrovački mladići izveli na Stancu čini grubom, namjera je bila dobrodušna. Smatram da mladići
nisu ništa loše učinili jer su na kraju obje strane stekle korist ; Stanac je prodao kozu i isr i dobio
novac, a mladić su se zabavili izvodeći šalu tako da pri tom stanac nije bio oštećen. Držić komedijom
nije prikaziao mladost kao bezobraznu i lošu,već razigranu, bezbrižnu i pustolovnu naglašavajući da je
mladost najlješe životno doba.