Silvije Strahimir Kranjčević – BIOGRAFIJA

Silvije Strahimir Kranjčević hrvatski je pjesnik i začetnik hrvatske književne moderne. Rođen je u
Senju 17. veljače 1865. godine u obitelji gradskog činovnika Spiridiona i Marije. Završio je 4 razreda
u pučkoj školi i nastavio školovanje u senjskoj gimnaziji. U 15. godini izgubio je majku. Svoju bol
iznosio je u brojnim pjesmama, koje je naposljetku posvetio stvaralačkom uzoru Augustu Šenoi. Zbog
lošeg vladanja nije mogao pristupiti maturi pa je nakon završene gimnazije počeo studirati na
bogoslovlju u Senju. Iz Senja je otišao u Rim na studij teologije u Collegium Germanico-Hungaricum.
Nakon šest mjeseci napustio je studij jer nije imao želju postati svećenikom i vratio se u Hrvatsku u
Zagreb. 1884. godine prihvatio je ideologiju Stranke prava. Počeo je naobrazbu za učitelja u
zagrebačkoj preparandiji i postao učiteljem jezikoslovno-povijesne skupine predmeta. Radio je kao
učitelj u Mostaru, Livnu, Bjeljini i Sarajevu. Nakon premještanja u Sarajevo, 1894. godine, počinje
raditi u redakciji časopisa Nada. 1. siječnja 1895. objavljen je prvi broj Nade u kojem izlazi
Kranjčevićeva pjesma San. Organizirao je uredništvo i uređivao časopis sve do njegova gašenja 1903.
17. veljače 1898. vjenčao se s učiteljicom francuskog jezika, Gabrijelom Kašalj. 1904. postaje
upraviteljem Trgovačke škole u Sarajevu i proglašen je pravim članom HDZP-a. Iste godine
Kranjčević i Gabrijela dobili su kćer Ivanu Višnju. Ubrzo nakon toga počinju mu se javljati
zdravstveni problemi. Liječenje je nastavio u Beču. Usprkos bolesti, 1907. godine izlazi njegova
opera „Prvi grijeh“ koju je uglazbio Ivan pl. Zec. Nakon povratka iz Beča napisao je posljednju
pjesmu „Portret“. Silvije S. Kranjčević umro je 29. listopada 1908. godine u svom stanu u Sarajevu.
Pokopan je u Koševu na groblju sv. Josipa. Njegova su djela nakon njegove smrti prevedena na
brojne jezike. Ukupno je objavio 421 pjesmu i 4 zbirke poezije.