INTERPRETATIVNI ESEJ – Marin Držić: Dundo Maroje

Komediju Dundo Maroje napisao je dubrovački renesansni komediograf, Marin Držić;

1551. godine. Također, neke od Držićevih komedija su Skup, Pomet, Pjerin i dr. Priloženi
ulomak je Pometov monolog iz drugog čina, prvog prizora. Djelo je napisano u pet činova uz
dva prologa. Radi se o sukobu škrtog oca i njegova rasipnoga sina.
Pomet, Tudeškov sluga, u ovome ulomku govori kakav bi vladar trebao biti osoba, te
općenito koje su vrline čovjeku potrebne da bude uspješan. Pomet tvrdi da će uspješan
čovjek biti onaj koji može ovladati samim sobom: „Kralj je čovjek od ljudi kad se umije
vladat.“. Čovjek koji ima samokontrole, te smireno reagira na promjene. Nije mu problem
prilagoditi se različitim situacijama ni različitim ljudima. Shvaća da se vremena mijenjaju, pa
mora i on: „Ma se je trijeba s brjemenom akomodavat (…)“. Prilagođavanje je vrlo bitna
osobina koju posjeduje čovjek s vrlinom to jest virtuoz. Upravo takav je Pomet. Prilagođava
se svom gospodaru i podnosi sve što mu on kaže i naredi: „Tudešak me, moj idol, dviže s
trpeze, s delicija! Srcem mučno idem – čijerom volentijero.“. Govori da novac ne kupuje
sreću i uspjeh: „Nije ga imat dinar er vidim mnoge s dinarmi potištene (…)“. Pa čak ni znanje
nije to što će nas dovesti do sreće, već strpljivost. Strpljiv će čovjek sa svima postupati
razumno. Ako želi doći do uspjeha, zna da se prije mora pomučiti za to i pretrpjeti lošije
razdoblje nakon čega dolazi uspjeh: „Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu brjemenu da se pak
dobro brijeme uživa.“. Pomet zna kako vladati ljudima, kada se treba kome pokoriti, kome
služiti, te ujedno izvući ono najbolje za sebe, a da pritom nikome ne naudi. „Sve sam ove
galantarije za njega naučio, er me nigda ne izdava na dobru obroku (…)“ - prema tome
znamo da je Pomet hedonist, a to nam govori i njegovo prezime „Trpeza“, što znači bogati
stol pun hrane. Upravo te Pometove osobine – strpljivost, prilagodljivost, razum, hedonizam,
lukavost, mudrost i optimističnost, opisuju idealnog renesansnog čovjeka koji je pun vrlina.
Ljudi koji imaju te osobine, koji su tihi i blagi su ljudi „nazbilj“, kako ih Držić naziva u prvom
prologu negromanta Dugog Nosa. Oni su otvoreni, ne glume i ne nose maske. Pomet je jedini
predstavnik čovjeka „nazbilja“ dok su svi ostali likovi škrti ili rasipni, pohlepni, baš poput ljudi
„nahvao“. Držić kroz ove likove i djelo iskazuje vlastitu vjeru u sposobne, vješte, pametne
ljude iz puka (koje predstavlja Pomet) koji mogu pobijediti pokvarene i pohlepne dubrovačke
gospodare odnosno plemiće (ljude „nahvao“). Tema je univerzalna pa se može primijeniti na
cijeli svijet, na svjetske plemiće i ljude svijeta, a ne samo na Dubrovnik.
Pomet je pravi predstavnik renesanse - svestran, snalažljiv, strpljiv, kritičan, hedonist.
Lik koji može sebe staviti u središte, no postupa na razuman način koji ne škodi nikome, te
svaku situaciju može sagledati sa strpljenjem, pažljivo. Ima vrlinu kojom sam sebi stvara
sreću, jer onaj koji ju zna stvoriti i njome vladati, njega će i pratiti.