HJ Test

1. Pitanje slobode i demokracije u noveli životinjska farma

U noveli životinjska farma prikazuje se suprotnost demokraciji – totalitarizam. Autor novele,

George Orwell je u noveli prikazao stanje u Sovjetskom savezu za vrijeme Staljina kojega
predstavlja svinja zvana Napoleon. Njegov prethodnik, Snowball, kojega je Napoleon
protjerao, predstavlja Lava Trockog, Staljinovog političkog protivnika. Njima obojici je
prethodio Stari Major, koji predstavlja Vladimira Lenjina i Karla Marxa(začetnika ideje
socijalizma). Stari Major je prije svoje smrti imao san u kojemu mu se javlja ideja o
životinjskoj utopiji, životu bez ljudske tlake u kojemu sve životinje uživaju u blagostanju i
jednakosti. Nakon Majorove smrti, činilo se da će stvari takve i biti, Snowball je bio dobar
vođa i životinjama je stvarno bilo dobro, bile su ujedinjene pod pjesmom životinje engleske,
no uskoro je Napoleon svrgnuo Snowballa i s vremenom su se stvari promijenile. Više nije
bilo hrane za sve, nisu svi jednako radili i nisu svi živjeli u jednakim uvjetima. Iako su 'svi bili
jednaki', svinje su bile 'jednakije' i na povlaštenom položaju. Iako se drugim životinjama
'prodavala' priča o blagostanju i jednakosti, stvari nisu zaista bile takve. Životinje su počele
sumnjati u cijelu situaciju no svinje su ih uvijek iznova uvjeravale da je sve u redu i da žive u
blagostanju i da rade za svoju dobrobit. Konj Boxer nije sumnjao u vladavinu svinja nego je
bez pogovora izvršavao sve naredbe pa čak i radio više nego što je bilo određeno. On
predstavlja radničku klasu u Sovjetskom savezu. Od početka Napoleonove vladavine stanje
se pogoršavalo za sve životinje osim za svinje. Svakodnevno im se količina hrane smanjivala a
količina rada se povećavala. To više nije bila farma koju su životinje priželjkivale. Jednakost je
nestala i sada su sve životinje bile podređene svinjama koje su živjele lagodno, dobivale
skoro svu hranu i nisu uopće radile.

2. Komično u književnosti
Komično u književnosti je najčešće prisutno u epici i komediji(dramskoj vrsti). Komično je
prisutno i u lirici u obliku epigrama, kratke, duhovite i satirične pjesme koja sažeto/
formulaično govori o nekoj aktualnoj temi, a njihovim predstavnikom smatra se Marcijal.
Humoreska je kratka priča koju karakterizira jednostavnost i vedar humor, kao na primjer
'Savršen zločin' Paje Kanižaja. U humoresci 'Savršen zločin' humor se temelji na novim,
smiješnim riječima, nastalima spajanjem više riječi u novu riječ; takve riječi se zovu
neologizmi. Komedija je dramska vrsta 'specijalizirana' za humor jer je njena svrha nasmijati
gledatelje, odnosno čitatelje tako što se na duhovit i smiješan način pokazuju čovjekove
slabosti i društvene pojave. Komedija se prema elementu na kojem je zasnovan komični
učinak dijeli na komediju karaktera, komediju intrige, komediju konverzacije i komediju
situacije. Komedija karaktera komični učinak postiže naglašavanjem negativnih karakternih
osobina, a prisutna je u Moliereovom 'Umišljenom bolesniku'. Komedija intrige se zasniva na
zapletu koji je uobičajeno rezultat nesporazuma. Komedija konverzacije svoj humor bazira na
duhovitim razgovorima i dosjetkama. Komedija situacije komični učinak postiže
neočekivanim humorističnim situacijama u kojima se likovi nađu. Za vrijeme renesanse
dominiraju dva tipa predstava, commedia erudita i commedia dell'arte. Commedia erudita
se naziva i učena komedija jer se izvodi prema prethodno napisanom i naučenom tekstu, a
sastavljena je u 5 činova. Jedan primjer commedie erudite je Novela od Stanca u kojoj
 mladići na Poklade pokušavaju zavarati starca Stanca da ga vile mogu pomladiti. Novela od
Stanca svoj humor bazira na dobnoj razlici između mladića i starca. Komično se postiže
smiješnim dosjetkama u dijalogu i ismijavanjem starca koji želi biti mlađi Commedia dell'arte
se naziva i komedija umijeća jer se izvodi improvizirano na pozornici te zato zahtijeva veliko
umijeće. U commedii dell'arte likovi i njihova imena su već zadani, a predstavljaju uobičajene
tipove ljudi iz 16. stoljeća poput sluge Arlecchina, sluškinje Colombine i starca Pantalonea.
Nekadašnje komedije su bile bazirane na razlici mladoga i staroga, baš kao u Noveli od
Stanca, a današnje komedije su često bazirane na komediji situacije, što je čest slučaj u
raznim humorističnim serijama zvanim sitcomipoput Simpsona, Malcolma u sredini i Teorije
velikog praska.
3. A.G. Matoš – Camao
Camao je modernistička novela Antuna Gustava Matoša koja govori o životu Alfreda
Kamenskog i njegovoj nesretnoj ljubavi s Fanny. Alfred Kamenski je bio mladić porijeklom iz
Hrvatske, talentiran za glazbu iako su ga neki smatrali glupim. Fanny je bila oženjena žena
porijeklom iz Poljske, vrlo lijepa no nevjerna svome mužu Forestu. U ovoj noveli susreću se
estetika lijepog, koja je sadržana u fizičkim izgledima Kamenskoga i Fanny, koji se uspoređuju
sa Adonom i Venerom. Estetici lijepog i opis prostora koji ih okružuje. Estetika ružnoće se
očituje u liku Fannynog muža Foresta koji na kraju novele ubija Kamenskog, Fanny, slugu i
dva psa. To se dogodilo zbog Camaa, papige koja tijekom svađe Fanny i Foresta razotkriva
istinu: Fanny je varala Foresta s Kamenskim. To je ironično jer inače, 'Camao' umire kada
žena prevari muža,, no ovdje to nije slučaj, nego Camao jedini ostaje živ. U noveli Camao
važnije je unutarnje stanje likova nego radnja.
4. Simboličnost i poetičnost – Cvijet sa raskršća
Autor novele Cvijet sa raskršća, Antun Gustav Matoš, hrvatski pjesnik i jedan od
najznačajnijih modernističkih pjesnika u hrvatskoj, a smatra se da on započinje modernu u
Hrvatskoj. Matoš se u ovoj noveli, a i ostalim djelima koristi simbolikom i poetičnošću. U ovoj
noveli, lik Solusa predstavlja čovjeka samotnjaka, vjerojatno samoga Matoša, koji je i sam
'lutao' svijetom, a Izabela predstavlja njegov 'Cvijet sa raskršća'. Cvijet sa raskršća znači dvije
mogućnosti za daljnji Solusov život; može se skrasiti sa Izabelom, ili nastaviti svoj samotnjački
život. Pisac spominje da je Izabela obučena u bijelo što simbolizira njenu nevinost i čistoću.
Djevojka Izabela je bila i slijepa, no to ne znači samo nemogućnost vida, nego je Izabela bila
zatočena u dvorcu pod kontrolom svojega oca i nije izlazila u vanjski svijet što ju je sputavalo
i ograničavalo vidike. S obzirom da je otac došao i odveo Izabelu sa sobom, Solus je osuđen
na svoj samotnjački, skitnički život. Novela je pisana iz perspektive samoga Solusa, što djelu
daje osobitost i čitatelju je radnja tako bolje predočena. Matoš poetičnost postiže koristeći
razna stilska izražajna sredstva, kao na primjer sinesteziju, inverziju, usporedbu i metaforu.
Ova novela sadrži i mnoštvo pjesničkih slika, većinom vizualnih, koje čitatelju pomažu
vizualizirati radnju. Poetičnosti pridonose i melodioznost, ritmičnost te korištenje
paralelizama i hijazama.

5. Motiv straha od bolesti u Dekameronu i Krabulji crvene smrti

Za vrijeme radnje obje novele vlada kuga, najsmrtonosnija pandemija u povijesti
čovječanstva, koja je ubila oko pola europskog stanovništva u 14. stoljeću. Glavni likovi
Boccacijeve novele Dekameron su 7 djevojaka i 3 mladića koji za vrijeme kuge borave na
dvoru gdje međusobno pričaju priče, uživaju u mladosti i ne brinu previše oko kuge, no ipak
su se povukli na sigurno. Glavni lik iz Poeove novele Krabulja Crvene Smrti, Princ Prospero se
zajedno sa 1000 poznanika sklonio u dvorac te su se zatvorili i potpuno izolirali od vanjskog
svijeta. Mislili su da su sigurni, te je princ Prospero organizirao ples pod maskama. Taj ples je
bio veoma svečan te su se svi vrlo elegantno odjenuli. No, jedna spodoba je odskakala od
drugih. Njegov lik je izazivao strah, grozotu i gađenje među prisutnima. Taj netko je bio
odjeven u mrtvački plašt s maskom nalik licu mrtvaca natopljenim krvlju. Lik se polako
primicao princu koji je bio zabrinut i upozorio je spodobu da skine masku, no spodoba se
približavala princu dok se naposljetku nije čuo prinčev krik. Maskirana spodoba, koja je
zapravo bila Crvena smrt, kuga, je ubila princa, a zatim jednog po jednog i sve ostale
uzvanike.