Knjievna ispitna djela za kolski esej u

kolskoj godini 2016./2017. za osnovnu

razinu ispita:

1. Dostojevski, Fjodor Mihajlovi: Zloin i kazna

2. Hrvatsko pjesnitvo (Antun Gustav Mato, Dobria Cesari,
Josip Pupai, Slavko Mihali)
3. Ibsen, Henrik: Nora
4. Krlea, Miroslav: Gospoda Glembajevi
5. Marinkovi, Ranko: Kiklop
6. Novak, Vjenceslav: Posljednji Stipanii
7. Shakespeare, William: Hamlet
8. Sofoklo: Antigona.

1. Dostojevski, Fjodor Mihajlovi: Zloin i kazna

Razdoblje: REALIZAM

trajanje: od 30-ih do 80-ih i 90-ih god. 19.st.

vodeu ulogu ima francuska, ruska i engleska knjievnost
najprije se javio u Francuskoj, pod utjecajem drutvenih promjena (Francuska
revolucija), ali i pod utjecajem teoretiara racionalizma i pozitivizma i enciklopedista
cilj to istinitije i to izvornije opisati svijet u kojem ovjek ivi, radi njegova
poboljanja i napretka objektivno i bez osobne prisutnosti (objektivni pripovjeda
er form)
pojaano zanimanje za prirodne znanosti i jaanje pozitivistikih filozofija
naglaavanje odnosa knjievnosti i zbilje
roman glavni knjievni anr, zrcalo stvarnosti
fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja; uzorno-posljedini odnosi
jedini estetski kriterij realizma je istinitost
Stendhal zaetnik realizma Crveno i crno usporedio roman s ogledalom koji
nosi cestom
obiljeja realistikog djela: kritinost (kritika drutevnih problema djelo na njih
upozorava i nudi rjeenja), tipinost (opisani lik ima sve izvorne, autentine osobine
koje imaju i ostali predstavnici njegove skupine npr. tipini graanin je promiljen,
obrazovan, potuje zakon...), objektivnost (vidjeti svijet istinski, onakvim kakvim on
zaista jest)

Biografski podaci o autoru: Fjodor Mihajlovi Dostojevski

1821. 1881.
-ruski romanopisac, uz Tolstoja najvei predstavnik ruskog realizma
-sudjelovao u utopijsko-socijalistikom kruoku Petraevskoga, zbog ega je
osuen na smrt, zatim pomilovan i prognan u Sibir, gdje je proveo deset godina
na poetku svog stvaranja kretao stopama Gogoljeva realizma i zastupao
napredne drutvene poglede (roman Bijedni ljudi, 1846.) nakon povratka s
robije (koju je opisao u Zapisima iz mrtvog doma, 1861.), naputa i osuuje
revolucionarnu djelatnost (roman Demoni, 1871.), te zapada u misticizam i
mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u pravoslavlju i
svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo
mijenja se i tematika njegovih djela moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja
dobra i zla, krivnje i odgovornosti
zanimljiv kriminalni zaplet posluit e mu samo kao okvir u kojem e raspravljati
o problemu zloina i kazne kao takvome, u elji da otkrije tajne pobude ljudskih
postupaka
prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe, a u traganju za odgovorima
na pitanja koja ga mue, razvija dugotrajne rasprave i diskusije o moralnim,
etikim i filozofskim problemima
dvije vrste likova s jedne strane cinici i buntovnici protiv drutva, razvratnici i
nemoralni tipovi, a s druge strane portvovne, nesebine linosti, koje su u ivotu
odabrale put ljubavi, patnje i pasivne podlonosti
snano djelovao na razvoj moderne zapadnoeuropske proze 20. stoljea
glavna djela: PONIENI I UVRIJEENI, ZLOIN I KAZNA, IDIOT, BRAA
KARAMAZOVI (sve romani)

ZLOIN I KAZNA
SADRAJ:
Prvi dio
Mjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student
prava u S. Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset
i dvije godine izbjegava gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod

stare lihvarke Aljone Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15
kopejki jer nije na vrijeme otkupio prijanji prsten pa je ostao duan. Raskoljnikov
ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojniki plan.
Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je jednom u krmi uo
razgovor mladia koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati
lukavim otkupom vrijednih predmeta od siromanih ljudi za male novce; pritom je
strano gruba prema svojoj dobroudnoj polusestri Lizveti koja radi za nju. Mladi
je razvio teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a
strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio poetak kovanja planova o
ubojstvu i krai.
Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima
otvara) u krmi je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio
duu tunom priom o obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a ki
Sonja je postala prostitutka da bi prehranili ostale dvije djevojice i jednog
djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio pet dana, a ena ga poe vui
za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i nestane kad je poela vikati
i na njega.
U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno ljubavi koje ga
raznjei i rastui. Mati ga je izvjestila o tekom ivotu Dunje, njegove sestre koja
je sluila u gospodskoj kui a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena
mu je to doznala pa je isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je
saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih dvije su tekom mukom slale
sinu novac u grad i polagale su velike nade u njega. Mati mu je pisala i o skoroj
Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan,
ima dodue 45 godina ali jo se moe svidjeti enama." Raskoljnikov je bio izvan
sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o ovjeku koji je
"ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg krinju "na svoj raun", a majka
i Dunja putuju o svom troku. Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On
stalno preispituje sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena.
SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim
ipkama jer nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i
plaui ruicama udara vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se
zaklinje se kako on ne moe uiniti "ono", ali zatim razmilja o dogaaju koji je
odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo razgovor trgovca s Lizvetom da e
sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu. Shvatio je da e lihvarka tada biti
sama i da je to prilika za ubojstvo.
U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje
jer je u njoj bila Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u
kuepaziteljevu kuicu gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je
neto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to vrijeme je Raskoljnikov razmiljao
o svom ponaanju i jo uvijek zdravom razumu. Pruio je starici vrsto svezani
smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom po
tjemenu i zatim u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim predmetima.
Odjednom je zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao Lizvetu

i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog,
sasvim neoekivanog umorstva."
Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i
shvatila da se zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad se drugi
nakratko izgubio Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa
su vrata bila otvorena. Nisu ga zapazili. "Znoj je curio s njega, ija mu je bila
posve mokra - prolaznici su mislili da je pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u
bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su mu se u glavi, ali ni jedne misli
nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao zadrati, koliko se god trsio.."
Drugi dio
Leao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari
u rupi u zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je
saznao da ga je gazdarica traila jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s
porunikom Iljom Petroviem. Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o
ubojstvu lihvarke - sruio se u nesvjest.
U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao
(uao kod Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao
gazdaricu), pao je u groznicu, a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim,
doktorom portvovno njegovao. Za to vrijeme su svi poeli komentirati ubojstvo,
u prvi mah su optuili soboslikare!
Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na
pismo njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz
sobe i lutao gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku
prostitutku iz istog hira. Za ankom je drsko izazivao Zamjotova priajui mu o
zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na vrh jezika mu je bilo da prizna. "A to ako
sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag mu nije dao mira i uao je u
kuu i sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan.
"Pod je opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.
Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog
Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u
kuu. ena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio
okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a pop moli da mu oprosti.
"Ma ta je pijanica zapila sve to je imala... upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to
umire. Bit e manje tete!" Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka
posljednje trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu
su zasuzile oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s predivnim
plavim oima. Dao je Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove
sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.
Vrativi se kui doekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on
stajae kao mrtav... nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u
nesvijest. Razmihin ih je smirivao, uvjeravao da mu nije nita.

Trei dio
Razmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on pobrinuti za
Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio rei da je Luin podlac i da se on protivi
vjenanju. "Ili on ili ja!" Razmihin ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer
se upravo vratio s tervenke, ali se na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i
naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i odrao obeanje.
Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod uvjetom
da Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se
Raskoljnikov naao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla
prepoznati sina, on se suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela
odluiti sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi
se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa svima, majci je sve to
bilo sumnjivo.
Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare
lihvarke i Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porfirij
se pokazao lukavac i alama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su jo
njega i ekali, jer su na zamotuljcima kod starice nali napisano i njegovo ime,
raspitivao se i o smrti Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o lanku
Raskoljnikova izalom u "Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio misao o
obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti ak i zloin
ako to znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim stanjem
zloinca u trenutku zloina (Raskoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na
kraju ga je ak pitao je li vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao
prevariti, a Razmihin se razbjesnio na Porfirija.
Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"mislio je uzrujano i palhovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To
je bila tek bolest... htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam ubio ovjeka nego
naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio granicu, nisam, ostao sam
na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih
u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kaem?! O kako sad
mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi oivjela! Sirota
Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato na nju i ne
mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih
oiju....Mile moje!"
- ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i
pojava unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.
Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno
ljudi. Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.
etvrti dio
Svidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju
kad je radila za njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio
10000 rubalja za Dunjeku bez ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan

sebe, a Svidrigajlov neobino hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporuno

ostavila Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na izlazu ga
je vidio Razmihin.
U svratitu majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u
unoj raspravi napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema
"ozloglaenoj" djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja
je pobjesnila i zajedno s bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio
da mu vrate trokove puta.
Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda
konaan. Razmihin ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao,
pogled mu je prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato
kao da je prostrujalo izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovjetaj,
neto uasno runo, to su obojica shvatila. Razmihin problijedi kao krpa.
"Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima
i uvaj ih uvijek!" Iznenada se okrene i ode.
Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat.
Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o
njezinu ivotu, bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za
dobrobit svoje porodice, pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti
takvu bijedu, natjerao ju je da mu ita Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme
osjeajui kako mu se vraa elja za ivotom, smisao kako se neto budi u njemu.
Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam samo tebe.
Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje zajedno!" Ako sutra opet
doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila je zaprepatena.
Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. Porfirij ga je
u aljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa.
"Uhapsite me ako elite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je
Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obeao iznenaenje, ali
u jednom trenutku ue Nikolaj, soboslikar s priznanjem da je on ubojica, a Porfirij
se zbunio. Raskoljnikov je doao sebi i uzvratio mu:"Neete mi pokazati ono nae
malo iznenaenje?!"
U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata i pojavio se ovjek koji mu
je na ulici apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se
sledio. No ovaj mu se stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju
jer je vidio Raskoljnikova onu veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a on je
obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da Raskoljnikov proe nekanjeno. (On je
bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao, stajao je iza vrata i uo razgovor, no
kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i doao u stan ispriati se.) "Oprostite mi zbog
klevete i zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad emo se jo
ogledati." ree smjeei se pakosno.
Peti dio
Luin se nije predao i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom

Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati
mukarca jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10
rubalja pravei se duebrinik, ali joj je skriveki gurnuo u dep presavijenih 100
rublji kanei je optuiti pred svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i
Raskoljnikova pred Dunjinim i majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje.
Sreom je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskalaenom gomilom koja
uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov osupnut
Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam Luinove porive. Sve
to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu Ivanovu da se poupa s gazdaricom
Njemicom koja se pravila dama i smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio
Sonji priznati zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je
na Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke,
objesila mu se oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je
gotovo u nekoj nadi. -Neu, neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za
tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O jadne li mene! I zato, zato te prije nisam
upoznala!"
Raskoljnikov se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv
zloina, a on se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da
pomognem majci - kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i
vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe
sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo morao shvatiti, morao sam doznati
jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili neu.
Jesam li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to
da radi. Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani i pokloni se,
poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve etiri
strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe
li?"
Znao je da ona misli na robilu, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga
objesi oko vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio.
Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je
gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila novac, otila je
ak do nekog generala. Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom
gomilom. Raskoljnikovu je priao Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu
o malianima i Sonji i da e tako utroiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na
Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je Raskoljnikov izrekao
Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da je prislukivao
njihov razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je
imao u aci.
esti dio
"Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i
zatoila u bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije
prisjeao tih dana, poimao je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz
stanovite prekide, sve do konane katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i
muan nemir to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga je muio

Svidrigajlov.
S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i
sestru, a Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je
Raskoljnikov nevin jer mu je Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici to Porfirij sprema? I zaista, inspektor mu je sam doao na vrata. Ispoetka je
hinio da mu se doao ispriati zbog neugodnosti to mu je zadao, ali je onda na
svoj stari lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki portret poinioca.
Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na sebe patnju.
"Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi je fantastino,
mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio
je, a sam sebe smatra za potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav
aneo, ne dragoviu moj, nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao
kao da ga je neto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva
diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne vjeruje svojim uima - Pa vi ste
ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili... doda gotovo aptom, duboko
uvjerenim glasom."
Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao.
Predloio mu je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim.
"Smanjit e mi kaznu... nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao
da ga do tada nee prijaviti.
Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu,
a ovaj je pak bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje
siromanih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama),
pokazao se u svijetlu razuzdanog i perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je
zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti. Svidrigajlov ga se jedva otarasio i
poao na ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem
joj je natuknuo o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka,
a on ju je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za njom
vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da
e uvati tajnu, a za uzvrat e joj biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i
izvadila pitolj, pucala je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako
pribliio i rekao neka pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je zagrlio.
Dunja ga je zamolila da ju pusti.
"Ne voli me dakle? - tiho priupita.
Ne.
I ne bi mogla? Nikad?
Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."
Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u
neko svratite i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i
spustio se do Male Neve (most). Straar ga je mucajui htio potjerati, ali
Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje vam nema mjesta.

E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to pitali, reci im da sam
otputovao u Ameriku." I ubije se.
Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je
bilo teko, ali oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i
uinio na ulici kako mu je Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i
poljubio prljavu zemlju, sav proet nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei
da je pijan. Malo dalje od njega stajala je Sonja, i tada je shvatio da e ostati s
njim do kraja.
Uao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio,
nije mogao priznati zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu
je ugledao slabaan smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu
staru inovniku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi
sa svih strana.
Epilog
Zbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije
kanjavan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao
siromanog Marmeladova) dobio je samo osam godina Sibira. Porfirij je odrao
obeanje. Majka mu je oboljela i umrla vjerovatno znajui za stranu istinu, Dunja
se udala za Razmihina, a Sonja je pola u Sibir s njim. Raskoljnikov je utke radio i
svi su ga kanjenici mrzili. Teko se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da lei
u zatvorskoj bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne hrane - razbolio se
od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako glupo i
slijepo, to se mora poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina
poslala kajanje... Ali, nije se kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao
za svoj zloin: samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju."
Nije shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama
i posjetama kanjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao
o propasti svijeta i nekolicini odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog
sna. Jednom je ugledao Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za
srce", brzo se odmakao od prozora. Sonja se razboljela i neko vrijeme nije
dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao za nju. Poslala mu je pismo
pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo dok je itao, neto se u njemu
prelomilo.
Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam
znao kako se to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do
njenih nogu. Plakao je i grlio joj koljena. Ona se u prvi mah strano prepala i
problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i zagledala se u nj drui. Ali, zaas u
isti tren, sve pojmi. U oima joj zasja beskrajna srea. Pojmila je i vie nije
sumnjala da ju on voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je ljubav, srce
jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce drugog."
Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga nije
davila vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana.
Bili su sretni.

"Raskoljnikov nije znao da nije dobio ivot na dar, nego da e ga jo i te kako

skupo stajati, da e platiti za nj velikim pothvatom u budunosti... - ali to je ve
nova pripovijest."

najpoznatiji i do danas najitaniji roman Dostojevskoga

anrovski teko odrediti kriminalistiki, drutveni, psiholoki, ali prije svega
roman ideja, u kojem Dostojevski na vrlo itak nain raspravlja o pitanjima koja
su ga muila nakon povratka iz Sibira i koja e otad postati njegovom glavnom
preokupacijom (problemi zloina i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde)
sudbina siromanoga petrogradskog studenta Raskoljnikova, koji se iz viih
ciljeva odluio na zloin (ubojstvo starice lihvarke ijim je novcem namjeravao
pomoi svima potrebnima obitelji, Marmeladovoj obitelji...)
realistiki vjerna drutvena slika bijede velegradske sirotinje i osiromaenog
plemstva
psiholoka razrada glavnog lika i njegovih unutarnjih sukoba oko vlastitih
postupaka, s teitem na raspravi o vjenim pitanjima, emu podreuje i likove
i fabularnu osnovu djela na taj nain, kao i estom uporabom unutarnjih
monologa Dostojevski anticipirao moderni europski roman 20. stoljea
radnja se odvija u 9 dana
snovi, halucinacije, bolesna svijest
pretea modernog psiholokog romana toka svijesti
Ne ubij! temeljna poruka romana evanelje

3. Ibsen, Henrik: Nora

Vrsta djela:
Drama
Mjesto radnje:
Radnja se odvija se u Helmerovom stanu.
Vrijeme radnje:
Otprilike oko 1879. godine.
Tema:
ivotna sudbina Nore koja je odrasla u djetinjoj njenosti oca, zatim mua, koji su je mazili kao divnu
lutkicu, ali su je zapravo iskljuili iz svoga i iz njezinoga ivota.
Osnovna misao:
Trenutak izljeva zlih misli i namjera dovoljan je da se otvori neto to je dugo bilo zatrpano, prikriveno i
da se odlui na neto to e ti zauvijek ostati duboka rana, ali i odluka koja e te uputiti na ono to je
ustvari nedostajalo tvom ivotu, samostalnost i stvaranje vlastite osobe, koja ima svoje ciljeve i svoje
poglede na svijet, osobe koja je svakome potrebna.
Kratki sadraj:
Radnja zapoinje oko Badnjaka gdje upoznajemo Noru - malu enu velikog mua; naizgled rasipnicu
ali ustvari uvaricu velike tajne. Dolazi kui iz grada i pria s muem o novcu. Uto netko dolazi. Dolaze
njena stara prijateljica i obiteljski prijatelj - Kristina i Rank. Kristina i Nora priaju o prolosti, a Rank
odlazi k Torvaldu. Nora otkriva Kristini kako je posudila puno za put u Italiju, gdje se Torvald lijeio.
Nikom drugom to nije rekla. Ulazi Krogstad i pria s Torvaldom, te odlazi. Torvald, Rank i Kristina
odlaze. Krogstad se vraa i prijeti Nori kako e odati da joj je posudio novac i kako je ona za taj novac
krivotvorila potpis svoga oca. Trai od nje da namoli svog mua da ga ne otpusti iz banke gdje je
Torvald ef. Krogstad odlazi. Torvald se vraa i otkriva da je Krogstad ponovo dolazio. Nora ga moli za
Krogstada ali on ne pristaje. Pripreme za krabuljin ples. Kristina pomae Nori oko haljine. Dolazi
Torvald. Ona ga opet moli, ali on otputa Krogstada. Nora pria s Rankom, ali dolazi Krogstad i
ponovno je ucjenjuje, a u sanduiu ostravlja pismo za Torvalda u kojem sve pie. Kristina odlazi
razgovarati s Krogstadom, ali on je otputovao. Nora i Torvald vjebaju ples. Kristina pria s

Krogstadom i kae da se eli udati za njega. On to prihvaa i kaje se zbog ucjene. Odlazi, a Nora i
Torvald dolaze. Kristina eli da Torvald proita pismo. Ona odlazi. Torvald proita pismo, naljuti se,
dolazi pokajniko
pismo, proita ga i eli se pomiriti, no Nora se osveuje nakon osam godina i odlazi iz kue.

Utjecaj djela na svjetsku knjievnost i stanje u svijetu:

Lutkina kua (Et dukkehjem) je dramsko djelo, u kojem je iz graanske stvarnosti iznesena tragika
tjeskobe toga uskog i priguenog ivota. Izala je u vrijeme novih revolucija: kada narodi zahtjevaju
nezavisnost, a kategorije radnika trae svoje mjesto pod suncem, te u prvi plan istupa pokret za
ravnopravnost ena, a ova drama, koja je zahvaljujui vrlo vjetoj scenskoj konstrukcji i dalje meu
najprikazivanijima, podigla je oluju upravo iznoei sluaj ene, supruge i majke koja prije svega eli
biti slobodna ena. Prije svega ova drama za ono vrijeme se smatra novom dramom u kojoj je data
nepotedna kritika drutva, a u prvi plan je stavljena sloboda individue, odnosno pravo svakog ovjeka
da ivi onako kako on eli i hoe. Borac za prava individue u ovoj drami je Nora, najbitniji lik, po kojoj
se izvorno ime drame Lutkina kua danas esto prevodi njenim imenom. Ovo drama moderna je i
zbog injenice da se emocijama nabijena gluma prekida Norinom jednostavnom reenicom: Moramo
sjesti i porazgovarati, a ba tim novim tehnikim postupkom Lutkina kua je osvojila Europu i
utemeljila novu kolu dramske umjetnosti. Ibesen je ovom dramom uspjeno uzrujao i pobunio ljude
svojom tezom te uinio pozornicu propovjedaonicom u zadnjem inu, stoga je vrlo bitan imbenik ove
drame dijalog, osnovni element moderne drame. Taj dijalog, koji je na poetku njegova stvaranja bio
izmjena apstraktnih teza i antiteza, pretvara se u duboku, psiholoki opravdanu, analizu stanja
njegovih govornika i sredine.
Stil i jezik:
Ovo Ibsenovo djelo spada u jednu od njegovih najznaajnijih drama. Drama je podijeljena na tri ina.
Kao u mnogim Ibsenovim dramama tako se i u ovoj govori o problemima surove svakidanjice. U
ovom djelu razraena je i danas aktualna tema, o zakinutim pravima ena. udno je to to je vrhunac
drame u treem, zavrnom inu.
Likovi su vjeto okarakterizirani dijalozima. Imamo dvije temeljne radnje koje se esto i isprepleu i to;
pravedana, etika, koja odluuje tragedije Helmera i Nore, te zagonetan, slijepi i neuhvatljiv fatum koji
vlada Rankovom sudbinom.
Beskrajno sloene i nemilosrdne zakonitosti ostvarile su lane institucije protiv kojih se bore Ibsenovi
junaci, u ovom sluaju ene (Nora i Ga Linde). Ta borba zbog neprihvaanja vrlo esto nalikuje na
tragikomiku ili bitku s vjetrenjaama.
Najbitniji dio ove drame je dijalog, okosnica moderne drame, ime je scena pojednostavljena te se sva
radnja smjeta u etiri zida odvjetnikove kue. Na tom mjestu padaju godinama noene maske, tako
Nori pada mrena s oiju prividno sretne ene koja ivotom u otrovanoj sredini biva prisiljena da zalupi
vrata nad laima svog dotadanjeg ivota.
Kroz cijelu dramu Ibsen pokuava izrei nepotednu kritiku drutva. Bitan je i imbenik da nije toliko
bitan odnos pojedinca prema drutvenim institucijama, koliko je bitan odnos pojedinca prema samom
sebi. Naturalistilki elementi najvie su zastupljeni prilikom dijaloga izmeu doktora i Nore kada doktor
vrlo runim reenicama opisuje truljenje,
nestajanje svoga tijela.
Vrlo je znaajan utjecaj Ibsena na hrvatske pisce, posebice Krleu koji usvaja za svoje scensko
stvaralatvo iskustva naturalistike dramaturgije Ibsenova, pa i Strindbergova kova.

Problematika koja se obrauje u djelu:

- Opisuje sluaj ene koja, prije nego postane ensko, hoe biti ena
- Istrauje mukarce i ene i njihovu vjenu komediju, slabosti i lai
- Otro suprotstavlja likove i njihove uzaludne iluzije za oslobaanjem od dosade i letargije

- Nepredvidive komplikacije uslijed tereta tradicije i graanskih konvencija kao prokletstvo jedne
prolosti koja im je nametnuta kao stanje tue svijesti, kao mrtva forma prolosti koja sputava duh i
misao
- U likovima raste pobuna protiv lai i hipokrizije jednog drutva koje svoje nasilje naziva moralom
- Ljudi hoe da se oslobode posveenih slabosti prolosti koje gue u njima svaki vitalitet
- elja jedinki da ive iskreno i da budu ono to jesu
Struktura djela:
Drama u tri ina sa vieslojnim fabularnim zbivanjima koja ukljuuje vie likova sa sociolokim
promatranjem osnovnog problema, pa je drama svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholokih
sastavnica do tada zapostavljene ene, prosvjedom protiv nerazumne dominacije mukaraca u
drutvu i u braku, te borbom za posvemanu emancipaciju ene.
Ova drama je vie drutvena nego knjievna pojava.
Likovi:
Likovi ove drame malo se razlikuju od uobiajnih tipova romantike drame: nevina, djetinjasta ena,
upletena u stranu zabludu; glup i neojeajan mu; vjerni prijatelj mogli bi se dobro uklopiti u fabulu
romantike melodrame i problemske nove drame.
Nora
ena perspektivnog odvjetnika, s kojim ima troje djece. Voli svoga mua, ak mu na svoju tetu
spaava ivot. Odrasla je u djetinjoj njenosti, najprije oca, zatim mua, koji su je mazili kao divnu
lutkicu, ali su je zapravo iskljuili iz svojih i samog njenog ivota. Da bi spasila ivot svoga mua ini
prekraj, pa joj otputeni inovnik banke njezina supruga prijeti da e skandaloznim otkriem
upropastiti nju i mua. Tako je krhko stvorenje odjednom na nemilosrdan nain stavljeno pred okrutnu
stvarnost, tek tada svhvaa da ivi u surovom, pokvarenom svijetu u kojem je ona samo promatra,
pasivni lik koji ne moe utjecati ni na to. Nakon toga otkriva da prije dunosti prema muu, prema
svojoj djeci najprije treba ispuniti dunost prema samoj sebi, i zato ih naputa te polazi ususret
pronalaenju same sebe.
Nora ne prihvaa nikakve uvjete i mogunost novoga ropstva prema vlastitu muu, i radije bire
slobodu uz uvjet nesigurne sutranjice nego primoranost na bilo kakva slobodna uzleta duha ili misli.
Ljepukasta je, u dui odbra, a sve to joj preostaje iz ljubavi prema muu, dariva svojoj djeci, s kojim
se kao s lutkicama igra, a ustvari je i ona sama lutkica. Ona je ukras kue svoga mua kojemu ni na
kraj pameti nije da ena u braku ima biti neim drugim, a ne samo ljepunom zabavicom.
Ne eli vie biti mueva lutka, progovorila je u ime ravnopravnosti i svojevrsne socijalne pravde te
svojim odlaskom dokazala pravo na izbor samostalna i slobodna puta. injenica da je Nora glavni lik
drame vrlo je bitna za daljnju borbu za prava ena, stoga mnogi kritiari nazviaju Noru himnom slobodi
do tada zapostavljene ene, prosvjedom protiv nerazumne dominacije mukaraca u drutvu i braku.
Nora je po svojoj viziji izlaska i spasa u osnovi simpatina, a svojom na prvi pogled nebitnom ulogom
uzbudila je duhove tako da je Ibsen predloio i drukiji zavretak. Nora je ustvari simbol svih ena koje
su za pisanja ove drame bili znatno obespravljne.
Torvald Helmer
Uspjean, perspektivan odvjetnik, koji postaje direktor Dionike banke. astan je i poten graanin,
sve mora biti po pravilima i propisima, no ove osobine nisu njegovo pravo lice, ispod te maske krije se
slab, neemocionalan, psihiki rastrojen ovjek kojem je bit ivota njegov ugled. Ne shvaa i ne eli
shvatiti svoju enicu nego na njezine poteze gleda iz sasvim drugog stajalita, te ju zato ne gleda kao
svoju spasiteljicu, ve kao osobu koja mu je kompromitirala asti i ugled u drutvu.
On je odgojen po starim nazorima i ne cijeni dovoljno svoju enu. U trenucima naruavanja njegova
ugleda iz na prvi pogled dobre osobe se preobraava u zlu i hladnu osobu, ime otkriva svoju
licemjernost i gubi svoj glavni oslonac, ukras njegove kue, najmiliju enu koja je sve podredila njemu i
njegovu ivotu.

Odnos Torvalda i Nore:

Nora je imala problem u mladosti. Taj problem je bio odnos njena oca prema njoj. Sva njegova ljubav
bila je usmjerena na nju i reinkarnirala ju je u nedodirljivo bie koje je bilo prezatieno, ak i samo od
sebe. Kada je doao Helmer ona se nadala da e se ta situacija promijeniti, no on je samo nastavio
tradiciju njena oca i dokazao joj kako je ona tek
povlateni dio njega, a nita vie. Ti si moja ljepota koja pripada meni i iskljuivo meni.

Dr. Rank - Najbolji Helmerov prijatelj kojeg je ivot od aktera pretvorio u gledaoca. On dolazi u njihovu
kuu jer je zaljubljen u Noru, spreman je za nju sve napraviti. To je tajio godinama, da bi joj prije smrti
priznao svoju ljubav.
Helmer ga je ovako opisao:Bio nam je prisan prijatelj. Naprosto ne mogu zamisliti da emo ostati bez
njega. Sa svojim patnjama i sa svojom usamljenosti bio je kao oblana pozadina nae sree, jasne
kao sunce. Moda je i najbolje tako, bar za njega.
Gospoa Kristina Linde - Stara Norina prijateljica koju je ivot tretirao potpuno razliito od Nore.
Za razliku od Nore ona shvaa svijet realno, pa nema Norinih problema. Morala se brinuti za bolesnu
majku i brau, a kad joj je majka umrla i braa se osamostalila postalo joj je pusto, nije vie imala
ivotnog motiva: Nije, Nora, sada mi je neizricivo pusto. Nemam nikoga kome bih posvetila ivot.
(Nemirno ustane.) Zato nisam vie mogla izdrati u onoj zabiti. Ovdje u zacijelo lake nai ime u se
zabaviti i zaokupiti svoje misli. Kad bi mi se posreilo da naem posao, moda i u kakvom uredu...
Biljenik Nils Krogstad - Tamni lik u djelu, prevarant i pokvarenjak, koji doivljava preobraaj kada
mu gospoa Linde iznese svoju elju za zajednikim ivotom s njim. On je isto, kao i ostali likovi van
Helmerove familije, tragian na svoj nain. Njegov primjer pokazuje kako je drutvo selektivno.
Njegova nesrea ga navodi na nemoralne poteze, u elji da se uzdigne na jo vii poloaj.
elim da se ponovo uzdignem, gospoo Helmer. Hou opet gore. A u tome mi mora pomoi va mu.
Ve godinu i pol nisam uinio nita neasno. Sve to vrijeme borio sam se s najteim neprilikama. Bio
sam zadovoljan to sam se malo pomalo podizao. Sada su me otjerali, i ne zadovoljavam se time da
me opet pomiluju. Hou da se uzdiem, velim vam. Hou banku, hou vii poloaj - va mu mi mora
priskrbiti takvo mjesto.

4. Krlea, Miroslav: Gospoda Glembajevi

IVOTOPIS:
Miroslav Krlea roen je u Zagrebu 07.07.1893., a umro je, takoer u Zagrebu,
1981.
Poslije rata, politiki opredijeljen za komunistiku opciju, ivi uglavnom kao
slobodni knjievnik, putuje u SSSR te Prag i Varavu.
1950. je godine imenovan direktorom leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem
elu ostaje do smrti.
Djela su mu: ''Pan'', ''Tri simfonije'', ''Balade Petrice Kerempuha'', ''Povratak Filipa
Latinovicza'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Zastave'', itd.

HRVATSKA KNJI. 1929.-1952.

-smirivanje avandaristikih stilova
-povratak realistinom konceptu knji.
-brojnost stilova
-borba za slobodu umjetnikog izraavanja
KNJIEVNI ROD I VRSTA DJELA: drama u tri ina (psiholoko-socijalna)
MJESTO RADNJE: Zagreb
VRIJEME RADNJE: jedna kasnoljetna no, godinu dana prije rata 1914.-1918., od
jedan do pet u noi (1. in: izmeu jedan i pola tri; 2. in: izmeu pola tri i pola

etiri; 3. in: oko pet)

O DJELU:
Radnja se u drami odvija u 3 ina:
1. in: prikazuje sukob Leona s glembajevskom sredinom
2. in: sukob Leona i oca; Glembajeva smrt
3. in: Leone barunica Castelli Beatrice; baruniina smrt
Drama je dio ciklusa o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda) i
temelji se na sukobu: Leone otac barunica Castelli
Glembajevi su bogata aristokracija u ijim ivotima postoji dvojnost izmeu:
PRIVIDA -> LA
- bogatstvo
- ljepota
- srea
- mo

i SUTINE -> ISTINA

- laljivci
- kradljivci
- ubojice
- potvrena i u Barboczyjevoj legendi (Leone je ubojica, Glembaj je varalica,
Charlotte je bludnica i ubojica...)
*Barboczyjeva legenda svi su Glembajevi laljivci, kradljivci, prokletnici i
ubojice
Rasipnitvo, ludilo, ubojstva i samoubojstva rjeenja su svih glembajevskim
krizama
TEMA: Propast bogate i ugledne aristokratske obitelji Glembaj
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
IGNJAT GLEMBAY, bankar, direktor poduzea Glembay Ltd. (69 godina)
BARUNICA CASTELLI-GLEMBAY, njegova druga ena (45 godina)
Dr. LEONE GLEMBAY, sin Ignjata i prve supruge ro. Basilides-Danielli (38
godina)
ANGELIKA GLEMBAY, udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina)
FABRICZY, bankar Glembaya, veliki upan (69 godina)
Dr. PUBA FABRICZY, advokat, pravni savjetnik poduzea Glembay Ltd. (28
godina)
Dr. med. ALTMAN, lijenik (51 godina)
Dr. theol. et phil. SILBERBRANDT, baruniin ispovjednik (39 godina)
OLIVER GLEMBAY, sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17 godina)
Sobarice, gosti

LEONE i IGNJAT GLEMBAJ: Leone i otac su razliiti: Ignjat je poslovan i

racionalan bankar, predstavnik graanstva koji uiva u gomilanju i udobnosti,
ovjek kojem je novac pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree.
On je nezainteresiran za Leonovo slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov
poziv, a Leoneu je kao umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se
pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa prema njegovoj majci.
Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajui oevu posmrtnu masku koju, na alost
svih nazonih, unitava jer nije prikazao kako treba donju eljust koja je za njega
materijalno obiljeje glembajevtine, toliko bitne u viziji oeva lika.
Leone je sruio oevu viziju sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga
Charlotte voli) razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to je poetak
Glembajeva kraja.
Krlea nam likove i njihove sukobe otkriva kroz dijaloge i didaskalije. Dijalozi su
nositelji dramskoga jer kroz njih izbijaju osjeaji i unutranji sukobi i odnosi. U
poetku su ti dijalozi kratki. Ton je prividno smiren, este su stanke, naglaavanje
pojedinih rijei, ali kako se dogaaji odvijaju i temperatura raste, ton se povisuje
pa se Krlea slui gradacijom u razvijanju dijaloga.
KRATAK SADRAJ:
Prvi in
Crveni salon. Na zidovima se nalazi petnaestak portreta obitelji Glembay. Sve je
puno gostiju.
Na sceni stoji sestra dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya (najstarijeg
sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke skriva u
naborima rukava. Uz nju stoji Leone Glembay. Ima prosijedu kosu, rijetku bradu,
bez brkova. U ustima ima lulu. Leone poinje razgovarati o Kantu i Euleru, te o
logici i matematici. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada
joj govori da je ona jedino u to vjeruje u glembayevskoj kui. Govori joj da ju je
gledao cijelu veer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i
poinju razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju o
portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale, Leone u njemu stalno nalazi
pogreke. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Svi dolaze za
njom. Ona poinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok Fabriczy govori o
njihovim dobroinstvima, Leone pria da je tono da su svi Glembayevi varalice i
ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio zauen tim njegovim
stavom. Dolazi Puba traei barunicu. Sav je razdraljiv jer se nitko osim njega ne
brine za nedavni dogaaj. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o
obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u novinama.
Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni oituju se to treba
napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da su ju
oslobodili i da o tome vie ne govore jer ju uzrujavaju. Puba pita Glembaya to da
radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica govori da ju boli glava. Puba
poinje itati lanak u kojem se sve objanjava:
Sino se oko devet sati s treeg kata bankarove kue bacila krojaka radnica
Fanika Canjeg, zajedno sa sedmomjesenim djetetom, nakon to je bila izbaena
iz Glembayeve kue. Prije toga njezinu je svekrvu pregazila barunica sa svojom

koijom, ali bila je osloboena optube.

lanak optuuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojaice. Glembay vie ne moe
sluati i trai Pubu da prekine itati. Puba poinje govoriti kako bi trebali napraviti
demante na takve lanke u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga. Leone im,
cijelo vrijeme pozorno sluajui, govori da nikakvim rijeima ne mogu oivjeti
mrtvu enu. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. On prijee preko
tog pitanja. Pone govoriti da je razgovarao s tom enom i da je ona traila samo
jednu singericu (stroj za ivanje). On joj je rekao neka se ne poniava i neka ode.
Kad je otila, otiao je i kupio singericu te poslao na njezinu adresu. Puba u tome
vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone to ne moe vjerovati. Barunici je
svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U
daljini se uje grmljavina.
Dolazi do svae izmeu Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govori da je uo
razgovor izmeu Leonea i krojaice i da je uo da je Leone rekao da bi najbolje
bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optuujui barunicu i njezino
lano dobroinstvo. Silberbrandt ju poinje braniti, a Leone ga optuuje da je
baruniin ljubavnik. To sve slua Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki od njih
priaju o vezi Leonea i Angelike.
Drugi in
Zbiva se trideset minuta poslije, u sobi Leonea Glembaya. On pakira kovege. Tu
se nalazi i Silberbrandt. Optuuje Leonea da ga nije trebao optuiti pred svima.
Da mu je to rekao u etiri oka, jo bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna.
Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta.
Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne, no Glembay ostane
stajati. Silberbandt se ispria i povue iz sobe. Nastavlja se dijalog izmeu oca i
sina. Poinju govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom ncessaireu, stalno
izbjegavajui temu. Konano Leone upita zato je doao. Glembay mu govori da
je uo svaku njegovu rije i pita je li to istina. Leone govori da je suvino da
razgovaraju. Glembay eli da prijateljski razgovaraju, ali Leone to odbija.
Glembay trai dokaze, a Leone kae da ih nema. Leone poinje razgovarati o
obitelji. Govori da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis utopila jer je
saznala da je mladi u kojeg se zaljubila baruniin ljubavnik. Takoer optuuje
barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjea da je odmah
sljedeeg dana barunica dola k njima s buketom ljubiica i psom i da nije ni
izmolila Oena, a ve se prekriila i otila u salon. Glembay mu govori da mu je
mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne Glembayeva. Leone optuuje oca
da je barunici kupovao darove i vile dok je jo majka bila iva i da jo uvijek od
njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. Glembay odgovara
da ga je barunica nauila ivjeti i da nema nikakva prava da ju optuuje. Tada se
poinju svaati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka.
Ponovno se vraaju na to kako je Leone optuio barunicu da ima ljubavnika.
Leone Glembayu daje pisma, naena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog
barunice, pisana baruniinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne
priznaje. Tad Leone poinje vrijeati barunicu, to rezultira provalom bijesa kod
Glembaya koji konano dva puta udari Leonea raskrvarivi mu lice. Leone
napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina

nije dolazio.
Glembaya poinje probadati srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu je
nai u sobi. Glembay postaje
sumnjiav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slae da je bila u
vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: M-m-m-i-gre-na? U tom mumljanju
padne. Barunica izvan sebe trai da netko donese leda.

Trei in
Glembayeva spavaa soba. Na postelji lei Glembay. Do njegovih nogu, na
klecalu, klei sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjau sjede Fabriczy,
Silberbrandt i doktor Altmann.
Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajui sastanke odbora.
Fabriczy, Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti govori s
medicinskog, a Silberbrandt s vjerskog stajalita. Leone nije zadovoljan skicom i
pokida ju, a Puba uzima komadie i na stolu ih slae u cjelinu. Leone govori o
svom snu o mrtvim ribama govorei da to nije dobro. Puba govori preko telefona i
saznaje da je u banci pasiva vie od pet milijuna.
Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s
Leoneom. Pita ga zato ju mrzi, to mu je skrivila. On uti. Govori Leoneu da je on
bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kui. Govori kako je njezin sin ve
poprimio glembayevska obiljeja, kako se u njemu ve razvija zloin. Vraa se
Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraa se i govori barunici da ju
treba direktor Trgovake banke.
Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angelika ga dovodi do
divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori da postoji
samo jedno rjeenje, a to je ubiti se.
Dolazi barunica poput luakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je
pokrao. Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone ju
tjera van. Ona mu govori da je ta kua njezino vlasnitvo, da ju nitko ne moe
otjerati. Opet optuuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono to je
ona od njega krala sve te godine. Govori joj da uti. Barunica optuuje da su svi
Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzima kare i govori: Ni rijei vie!
Barunica pone vikati to hoe od nje. Leone ju eli pograbiti, ali ona pobjegne.
On potri za njom.
uje se lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica vie: Pomo! Ulazi sluga i
uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica zaklana. Angelika stoji
poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.

5. Marinkovi, Ranko: Kiklop

Kiklop je moderan roman te vrlo kompleksna knjievna tvorba koja istovremeno

ujedinjuje nekoliko formi: roman ideje, svijesti, filozofski roman ali i pomalo
trivijalni zbog elemenata karakteristinih za krimi ili ljubi. Ranko Marinkovi
slui se, osim linearnim oblikom naracije, i digresivnim oblikom kojim nastoji
brojne asocijacije, refleksije i citate smjestiti u pravi kontekst.
Autor je u ovom romanu nastojao aktualizirati ideje jednog vremena te mu dati
dijagnozu kroz tri kronoloki povezane dramske kompozicije koje se dogaaju od
jeseni 1940. do proljea 1941. Radnja se dogaa u predratnom Zagrebu na
zagrebakim ulicama i u kavanama. U zapletu glavni lik, Melkior, odlazi u vojsku
odnosno u bolnicu, a u raspletu se vraa u graanski ivot. Fabula je dvoplanski
organizirana te sadri realistine i mitoloko-simbolike elemente. Osnovne
asocijacije atmosfere romana su: strah, drutveni kaos, ratno stanje, drutvena
patologija, otuenje.
Vrste djela: roman
Mjesto radnje: Zagreb
Vrijeme radnje: od jeseni 1940. do proljea 1941. godine
Kratak sadraj
Kazalini kritiar Melkior Tresi anksiozan je intelektualac koji dane provodi
iekujui poziv u vojsku te se odluuje na post i prisilno izgladnjivanje ne bi li
izbjegao vojnu slubu. Uglavnom se kree po zagrebakim ulicama i kavanama te
razmilja o vlastitoj sudbini zarobljenoj u drutvenom kolapsu predratnog stanja.
Melkior se kree u boemskom drutvu novinara, a njegovi su prijatelji Ugo,
Maestro, Fernando, likovi koji u velikoj veini dominiraju dok je Melkior tek pasivni
promatra. Okupljaju se u kavanama Dajdamu i Ugodnom kafiu, a prate ih
groteskne i crnohumorne situacije, pijane rasprave, skandali, promjene
raspoloenja i tunjave.
Osim Uga, Mestra i Fernanda Melkior je zaljubljen u fatalnu Vivijanu. Ostali
sporedni likovi su: ljubavnica Enka, Atme, don Kuzme. Sredinja svijest glavnog
lika Melkiora stup je radnje i smisla teksta, on je nezanimljiv, beivotan i hladan
simbol koji se provlai kroz roman. Melkior je zaljubljen je u fatalnu Vivijanu koja
nikako ne postaje njegova. Mizeran i nesretan ima mazohistiki poriv iivljavati se
na svima koji mu prilaze, a istovremeno se optereuje pitanjima o budunosti,
krivnji i kanibalizmu.
Melkior zavrava u bolnici pa zatim u ludnici nekoliko dana nakon poziva u vojsku
te naposljetku biva osloboen vojnike dunosti. Kada se rijeio svog straha od
vojske, obuzima ga jo vee nezadovoljstvo i praznina. Maestro poini
samoubojstvo, a Melkior se, premda sasvim rastrojen, pokuava vratiti u vojsku.
Rat uzima zamah, a Melkior odlazi iz grada, shrvan i izbezumljen etveronoke
pue u Zoopolis. Zoopolis je autor prikazao simbolino kao grad u kojemu samo

to ne pone rat. Ljudi su sve manje humani i oni postoju na neki nain
ivotinje, a jedini cilj im je borba u ratu.
Autor jednostavnu dogaajnu shemu produbljuje iznimnim digresivnim
narativnim dijelovima koji obiluju analitikim insertima do ve gotovih
novelistikih cjelina. Radnja romana isprepletena je sjeanjima, snovima,
umetnutim priama, razmiljanjima, citatima, analogijama koje ponekad gotovo
zaustavljaju radnju, ali i obogauju temu.
Autor se vjeto slui inverzijama kojima dramu preobraava u humor, patetiku u
banalnost, a sve to prate bizarni prizori puni erotskih detalja, osjeaja
neizvjesnosti i straha od smrti. U romanu se pojavljuje umetnuta pria o
kanibalizmu, rascjepkana na nekoliko dijelova, a karakterizira Melkiorov
psihogram. Jednom pojavljen kao fizioloki poticaj, kanibalizam se kasnije
pokuava racionalizirati.
Odakle naziv romana Kiklop povezuje se sa snovima glavnog lika Melkiora koji
nadolazeu opasnost zamilja u obliku jednookog Kiklopa koji vreba i prodire sve
oko sebe to je ujedno i mitoloki element.
Kako bi se Melkior spasio od ovog modernog i novovjekovnog udovita, on se
sputa na razinu ivotinje i predaje se u ruke Kiklopu. Ranko Marinkovi mijeajui
mitoloke i realistine elemente stvorio je modernu epopeju u kojoj ideje jednog
vremena izlae ironiji i crnom humoru, a istovremeno iz jedne kulture izvlai
najcrnje demone.
Likovi: Melkior, Ugo, Viviana
Analiza likova
Melkior Tresi glavni je lik djela. Mlad i obrazovan intelektualac, novinar po
zanimanju. Emotivan je i cijeli njegov ivot pun je razmiljanja, kompliciran je i
pun strepnje. Jako se boji nasilja i uasava se moi koja bi mogla zavladati nad
ivotima malih ljudi. Psihiki je nestabilan, a to jo vie dolazi do izraaja kada
eka poziv za vojsku. Ne voli neizvjesnost te se brine oko toga kako preivjeti u
ivotu. On ivi dan za danom, a sve s strepnjom oko odlaska u vojsku. Zaljubljen
je u Vivijanu koja ne gaji iste osjeaje prema njemu, a esto odlazi do ljubavnice
Enke. Iako pokuava na sve naine izbjei vojsku (ak i gladujui) dobiva poziv i
zavrava u vojarni koje se toliko uasavao. Ne snalazi se u grubim uvjetima
vojnikog ivota te zavrava u bolnici pa u ludnici. Ipak, uspije se spasiti, ali
njegov ivot vie nema smisla. Osjea strah i tjeskobu, kao da nigdje ne pripada.
Pokuava ponovo pronai bit svog ivota, a ak se prijavljuje i u vojsku. Kada biva
odbijen, to ga jo vie obeshrabruje. Na kraju je potpuno slomljen i etveronoke
pue prema zoolokom vrtu te tako nastoji prikazati koliko nisko ovjek moe
pasti, od humanog ovjeka do onog koji je sposoban samo za preivljavanje.
Biljeka o autoru

Ranko Marinkovi (1913. 2001.) bio je esejist, romanopisac, dramatiar te

suvremeni hrvatski pripovjeda.
Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu Visu na istoimenom otoku gdje je zavrio i
puku kolu. Gimnaziju je pohaao prvotno u Splitu, ali ju je zavrio u Zagrebu.
Nakon toga upisao je studij na Filozofskom fakultetu.
Pisanjem se bavio ve u gimnaziji, a proslavio se kao dramatiar i to 1939. godine
kada je u Hrvatskom narodnom kazalitu prikazan Albatros, njegova prva drama
groteska. Uskoro, iste te godine, objavio je i svoje proze i to Hiljadu i jedna no,
Sunana je Dalmacija, Balonjeri pod balkonom.
Za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata uhien je u Splitu te je vrijeme proveo
u logorima. Kada je rat zavrio, odlazi u Zagreb te se bavi kulturom i
knjievnou.
Bio je zaposlen u Hrvatskom narodnom kazalitu kao direktor Drame, a osim toga
intenzivno se bavi pisanjem.
Knjigu Proze i dramu Albatros objavio je 1948. godine, dok je ve nakon dvije
godine, 1951. objavio knjigu Geste i grimase. Iste te godine na Akademiji za
kazalinu umjetnost postao je i profesor dramaturgije. Dvije godine nakon toga
objavio je Ruke, pripovjedaku zbirku.
Drama Glorija prvi puta je izvedena 1955. godine te je isti as proglaena kao
jedna od najboljih suvremenih drama. Objavljena je odmah 1956. godine.
Ponienje Sokrata objavio je 1959. godine, a 1965. i najbolji roman Kiklop koji
je i vie puta nagraivan. Nakon toga objavio je jo roman Zajednika kupka i
Never more.

6. Novak, Vjenceslav: Posljednji Stipanii

Problematika koja se obrauje

opis sumornog interijera patricijskih obitelji u propadanju

ilustracija svih slojeva hrvatskog drutva (od stanovnika velegradskog
podzemlja preko graanskih salona)

razobliavanje ljudskog karaktera i prodiranje u mehanizam ljudske due

analizira moralnu i psiholoku stranu ljudskog ivota

opisuje psihologiju ljubavi, roditeljstva, braka, prijateljstva i ponire u duu

umjetnika i intelektualaca

realno oslikavanje tragine strane ljudskoga ivota s naglaenim

osjeajima suuti za ljudska stradanja i patnju

iz djela zrai humanost i samilost

socijalni poloaj ljudi u odreenom povijesnom razdoblju

razliito poimanje oinske ljubavi

opisivanje odnosa izmeu likova i problemi politike scene

Struktura djela - Roman prikazuje propadanje senjskih patricija u prvim

desetljeima 19. stoljea u kojem se prati generacijsko kretanje obitelji Stipani,
s posebnim usmjerenjem na posljednja dva narataja. Nejednak poloaj djece u
obitelji u kojoj se sva pozornost pridaje jednoj, a potpuno zapostavlja druga
osoba, pa je roman svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholokih
sastavnica tadanjega hrvatskoga drutva.
Knjievna vrsta - Roman u kontekstu hrvatskoga realizma kao specifina pojava
gdje se naruava kanonsku strukturu realistikoga romana s prvim nagovjetajem
modernistikoga proznoga izraza. U njemu je prikazana posebna tehnika
izraavanja: pripovijedanje, opisivanje, dijalog, monolog, pismo, dnevnik,
memoarski zapis, komentar. Neprestano prekidanje fabule, gdje su zastupljeni
opisi interijera, eksterijera, krajolika, te opisi likova (portreti). Opisi imaju ulogu
socijalne i psiholoke karakterizacije likova.
Inspiracija iz slinog djela: Opisivanje karakternih likova i promatranje ljudske
due te objektivno opisivanje dogaaja u prirodi zbivanja ljudskih osjeaja. Takvi
pripovjedai dogaaja podsjeaju nas po stilu i nainu pisanja na Balzaca.
Opisivanje interijera, eksterijera i krajolike na Turgenjeva i Josipa Kozarca. Moda
ima malo doticaja s naelima pisanja Rousseauova Emila.
Likovi
Ante Stipani je zgodan ovjek, vrlo sebian i hladan, strogi otac i obrazovan.
Bio je ugledan graanin i patricij iz stare porodice, koja je u gradskim javnim
poslovima jo od poetka 18. stoljea slavno sudjelovala. Ante je bio posljednji
potomak svoga plemena i oenio s Valprugom, iz porodice starih plemia i
senjskih patricija Domazetovia. Njegovo iroko lice s mirnim oima, velikom
ravnim i dugakim nosom, te pravilnim ustima davalo je samosvjesnu glavu i
izgled aristokrata koji ne mari za sav jad i zlobu. U sinu vidi sve i eli da bude bolji
od njega. Nepravedno se odnosi prema keri. Misli samo na ugled imena
Stipani, i svoju karijeru. Otac ini sve kako bi sin svojim uenjem podigao ugled
obitelji. Njegov otac Pavle, a majka Kata, bili su krmar i krmarica i u ono doba
vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio odgojem svoju tatinu, koja mu je
ostala kao peat na svakom koraku u ivotu. Nastojao je zaboraviti to su mu bili
otac i mati i gledati u prolost da potrai plemiki list svojih pradjedova, koji nije
mogao nai. Ali drao se svejedno plemiem. Kod kue je bio strah ukuana, a
mali ljudi su ga na ulici pozdravljali dubokim klanjanjem, na koje nije nikada
pozdravom uzvraao. Bio je nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije
uspijevao. Neprestano je lebdio i bio nezadovoljan svojim poloajem. Previe se
brinuo za sina, a enu i kerku zanemarivao. U stvari je od sina elio napraviti ono
to on nije uspio. Umro je onako kako je ivio, okruen svojom enom i keri koje
su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
Valpurga Stipani je suhonjava, sitna ena senjskog patricija, stara oko 46
godina. Njena i svjesna majka koja slua mua i brine se o djeci i po ponaanju
sasvim suprotna muu. Srednje visine, tamne kose, smeih oiju s njenim,
brinim pogledom i srameljivim smijekom. Tipian prikaz tadanje ene, koja se
udala za Stipania, a obzirom da je on bio iz vie obitelji, smatrala ga je
savrenim. Nema mnogo utjecaja na mua i ponaa se kao slukinja, jer ne bi

voljela da ju mu odbaci, to bi za nju bila velika sramota. Bila je posluna i radila

je sve to se od nje trailo, premda je bilo u suprotnosti s njenim miljenjem i
eljama. Premda je iz pronaenih spisa uvidjela njegov pravi karakter i negativne
osobine, za nju je on bio najbolji ovjek. Sve bi uinila za svoju djecu, pokazala
pravu majinsku ljubav i kada nije bilo oca svima je ugaala. Luciji je ispunjavala
elje jer je bila takva osoba, koja nije mogla nikoga odbiti. Nakon to je mu
umro, mnogo je patila u siromatvu. Sin se promijenio, ne samo duevno, nego je
ime i prezime promijenio u maarsko, ali je ona smatrala da je tako moralo biti i
nita mu nije zamjerala. Sve je eljela dati, pa ak i svoj ivot, za sreu svoje
keri, iako je znala da joj ker ne bi nikada oprostila da sazna za njezinu tajnu.
Zato je molila Martina da on pie Luciji ljubavna pisma u ime Alfreda. Nadivjela
je svoju ker i jako je za njom patila, a najvie ju je boljelo to je izgubila sina
kojega u biti nije nikada niti imala. Patnja njenog srca je konano zavrila kada se
smrznula jedne hladne noi traei milostinju.
Lucija Stipani je imala smee oi, a ten joj je bio bijel i fin, gotovo proziran.
Bujna tamna kosa, crvene usne, tanahan struk, a malene grudi, kao u
etrnaestgodinje djevojice. Iza takvog lika se krije starinski portret mladih
aristokratkinja, a ne zaostaje joj za tim portretom ni ostali dio tijela. Bila je jako
osjeajna i krhka i to je razlog njene prerane smrti na kraju romana. Iako je ona
umrla od tuberkuloze, njeno duevno stanje dosta je pridonijelo ranijoj smrti.
Imala je nesretno djetinjstvo i ona je lik tipine posrnule djevojke. Za njenu
sudbinu kriv je njen otac i patrijarhalno drutvo. Stalno je boravila u kui i zbog
prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepotenje vanjskog svijeta. Ipak je
pokazala hrabrosti da se suprotstavi ocu kojega nije mogla iskreno voljeti. On je
za nju bio stranac kojega je mogla vidjeti samo ponekad, a u njegovom drutvu
znala je da se mora ozbiljno ponaati. Bila je nesretna jer se zaljubila u krivog
ovjeka i zato se razboljela. Alfreda je istinski voljela, pravom ljubavi i nije ga
mogla shvatiti. alila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje
naivnosti i neznanja.
Juraj Stipani je prvi sin kojega je otac smatrao svojim nasljednikom. Otac mu
je posvetio cijeli svoj ivot. Jo od malena dovodio bi mu uitelje da naui to vie
znanja. Majinu i sestrinu ljubav nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao.
Zato kasnije prema njima nije nita ni osjeao. Otiao je studirati, izmamio je to
vie novaca i posvetio se lagodnom ivotu. Nakon oeve smrti i dogo godina
izbivanja vie ga nita nije vezivalo za rodni kraj. Kada je izmamio novac i od
majke, promijenio prezime u maarsko i vie se nije javljao. Takvo ponaanje Jurja
je od oca koji ga je tako odgojio.
Vukasovi ovjek od 45 godina, impozantne vanjtine, ne previe odgojen, ali s
finom ironijom. Na njegovom licu titrao je gospodski smijeak, uvijek
dostojanstven. On se protivio postojeoj vladi i htio je da se Senj prikljui
graanskoj Hrvatskoj. Dobivao je sve vie pristaa, da bi na kraju i pobijedio.
Major Benneti bio je rodom Tranin, ovjek od 45 godina, smrknita i koata
lica, crnih i pronicljivih oiju. Od svojih namjera nije nimalo odstupao, ni pod kojim

uvjetom i u tome je bio silovit, i sudio je ba kao da sijee sabljom. Znao je da

moe biti takav jer mu je to doputao poloaj u vlasti. Grad ga se bojao i mnogi
su bili uvjereni da bi on mogao i zgaziti onoga koji bi mu se pokuao suprotstaviti.
Bio je neenja, veseljak i rado se kartao, ali je malo pio. U manipuliranju s
graanima olakavali su mu njegovi dounici, meu kojima je glavni bio Fabijan
Martini.
Fabijan Martini bio je propalica, zanemaren ovjek koji ne pita gdje e dobiti
gro i zaliti grlo. Hodao je veoma brzo i svojim mesnatim i plavim nosom zavirio
je u svaki kut grada. Neprestano je mirkao svojim vodenim oima, govorio bi
nasilno, uvjeravajui svakoga.
Martin Tintor je mladi neugledan, visok, nespretnih kretanja, gospodski
odjeven, iroka lica, velika nosa i usta. Na tom mladiu je bilo pristojno duboko
klanjanje i strahopotovanje onome koji mu je pri dolasku i odlasku poljubio ruku.
Kratka biljeka o djelu -U jednoj uglednoj senjskoj obitelji, gazda Ante
Stipani je zgodan ovjek, vrlo sebian i osjeajno hladan. S obzirom da okolina
utjee na ovjeka, on je vrlo strog otac, obrazovan ovjek koji eli da mu sin bude
bolji od njega. U svome sinu vidi sve i zapostavlja ker, prema kojoj se
nepravedno postavlja i samo misli na ugled imena Stipani, te svoju karijeru.
Majka je njena i svjesna, pokorno slua mua i brine se o djeci. Nema mnogo
utjecaja na mua, ve se ponaa kao slukinja, jer ne bi voljela da je mu odbaci,
jer bi ju od naroda bila velika sramota. Otac sve ini kako bi njegov sin svojim
uenjem podigao ugled obitelji, ali u dodiru s loim drutvom postaje
neodgovoran. Loe se odnosi prema ocu, koji mu sve pokuava omoguiti da
zavri fakultet u Beu. Kerka Lucija je mlada, lijepa djevojka koja trai malo
slobode, ali je otac zapostavlja, kao da ne postoji i ona biva nesretna i tuna.
Odrastanjem se za nju zanimaju mladii, ali njen otac ne potuje njene elje, ve
ju majka samo tjei. Obitelj je podijeljena na muki i enski rod, to je u
devetnaestom stoljeu bio obiaj. To znai da ene nemaju nikakva prava, a otac
je glava obitelji, koji si previe umilja. Kraj zavrava osiromaenjem obitelji,
tragedijom, smru oca, zatim kerke i majke.
Sadraj - Zima je 1834. godine u Senju. U bijednoj sobici Valpruge Stipani
udovica patricija Ante Stipania provodi dane sa svojom kerkom Lucijom.
Valpruga je suhonjava, sitna ena oko 46 godina i brine se o svojoj kerki Luciji
koja je oboljela od tuberkuloze. Leala je ona zatvorena u maloj sobici u kojoj je
zrak bio pretopao i teak, no majka nije dala otvarati prozore, da joj se ker jo
vie ne prehladi..
I. poglavlje - Lucija je izgledala mnogo mlaa od svoje dobi. Imala je smee oi,
a ten joj je bio bijel, fin, gotovo proziran. Bujna tamna kosa, crvene usne, tanahan
struk, a malene grudi kao u etrnaestogodinje djevojice. Kako je majka nije
putala van iz kue, to se Lucija ljutila. Ona bi rado otvorila prozor da vidi kakav
je ivot na ulici, a njezin je bio dosadan sapet, muan i uzaludan vapaj za
ivotom.
Potar! Marko! - klikne Lucija, stari listonoa, znanac njihove kue, jedini ovjek
koji je svakog mjeseca donosio slatke nade njezinom srcu, jedini koji unosi malo

ivota u taj grob! Pismo je bilo od njezinog ljubljenog Alfreda, no koliko puta se
pitala, da li on nju ljubi? Zar bi on mogao izdrati duge dvije godine, a da nju ne
doe vidjeti? No ona nije znala da su to lana pisma. Nije znala da to pismo pie
netko drugi po nagovoru njezine majke, kako bi joj bar malo uljepala taj sumorni
ivot.
II. poglavlje - Ni njezina majka nije bila zdrava, ve je odavno bolesna na srcu i
svaka uzrujanost izazove osjeaj kao da e se uguiti, no ona je mislila samo na
Lucijino zdravlje. Majka joj je priala o povijesti bogatih patricijskih obitelji
njezinih Domazetovia i oevih Stipania. Ratovanjem su se obogatili, ali je sve
to ilo, po oevoj volji, njenom bratu Jurju, koji je to troio ivei lagodno i ne
marei za obitelj. Njima dvjema od itavog imanja ostala je samo ova sobica, a
sve ostalo je otilo na plaanje Jurajevih dugova.
III. poglavlje - U ulici gornjega grada Senja bila je nekada kua Ante Stipania i
njegovog oca Pavla. Ante je bio zgodan ovjek, ali sebian i hladan. Oenio se tek
u etrdesetoj godini, s mladom esnaestogodinjom Valprugom. Kao otac vrlo se
nepravedno odnosio prema keri Luciji, a od sina Jurja zahtijevao da svojim
uenjem podigne ugled obitelji, no odrastanjem u loem drutvu on postaje
neodgovoran. Valpruga je bila njena majka, koja je sluala mua i brinula o djeci.
Svaku muevu zapovijed izvravala je sa strahom i urbom. Njezina je sloboda
polako nestajala i u vlastitoj kui ona je postala ropkinja.
Dan prije Svih svetih bile su posljednje pripreme za krtenje Jurja u Stipanievu
vinogradu. Tono u jedan sat zagrmjee iz vinograda muari uz prasak malih
puaka da gosti dolaze. Sva sila svijeta skupila se oko ceste da vide sjaj gostiju
kakovog grad jo nije vidio. Ante je obukao odoru senjskih plemia i ma, a to je
bilo zabranjeno po Statutu Marije Terezije jer nije imao plemiku titulu. Sveanost
je bila u toku, kada je stigla Valpruga, mlada majka, lijepa, sitna, obuena u
odijelu starinskih senjskih otmjenih ena. Pijani natporunik Winter kleknuo je
pred nju i svojim pijanim glasom stao joj govoriti i prisezati ljubav. Stipani ga
napadne maem i ozlijedi ga: Zadovoljtinu hou! - no Wintera vie nije bilo.
Tako je zavrila sveanost. Gosti su se razili, a na bogate ostatke gospodske
veere navalila gradska eljad, kao roj muha.

IV. poglavlje - Kada je Ante otiao u Trst radi posla, jer je bio u neprilici zbog
novca, Valpruga je nala spise o onom neugodnom dogaaju kada se krstio Juraj.
Protiv Stipania je podignuta parnica prema kojoj nije imao pravo nositi plemiko
odijelo i ma, te su ga osudili na 100 carskih forinta u zlatu.
V. poglavlje - Obiteljska kua Stipania nalazila se na sjeveroistonoj strani
grada. Bila je to prostrana kua u kojoj su sobe bile napunjene svakojakim
namjetajem. U njoj su ivjeli Ante, Valpurga, Juraj i Lucija, te slukinja Veronika.
U kui je vladao red i govorilo se tiho, jer otac nije trpio da ga smeta neiji govor.
U takvoj tiini odrastali su Juraj i Lucija. Otac Ante je mario samo za sina. Njega je
uio i kolovao, a za Luciju nije ni mario i ona je tek kada je imala est godina
smjela sjesti za obiteljski stol objedovati. Kada je Juraj poloio zavrni ispit s
odlinim, Ante ga je poslao na sveuilite u Be: Ako se meni to dogodi, prodaj i
krevet ispod sebe, da dovri nauke. Od toga e djeaka doivjeti vie, nego
moe i pomisliti - govorio je Valpurgi.
VI. poglavlje -Otac je samovao u svojoj sobi, a misli su mu neprekidno bile uz
sina. Jedini vedriji izraz lica bio je kada bi dobio pismo od Jurja. Majka nikada nije
dobila pismo u ruke. O sinu je znala samo kada bi otac za objedom pripovijedao o
njemu. A pita li to za kuu, za nas? - pitala je bojaljivo majka. Pozdravlja, a
to drugo da pita? Hvala Bogu, da zaboravlja to gnijezdo! - dodao je zlobno
Stipani. Otac je redovito slao novac Jurju, ali nakon etvrte godine morao je
prodati brod, jer vie nije imao novaca. Za Luciju se otac nije brinuo, on je rekao
da se od ene trai samo da bude dobra domaica, vjerna supruga i da ugaa
muu. Majci nije bilo pravo da se na sina troi toliki novac, a Luciji ne dozvoljava
da ide u enski zavod u Gradac jer to kota novaca. Lucija je navrila 16
godina i dozvolili su joj da ide na ples. Bila je presretna i tamo je upoznala
mladoga Beanina Friedmana koji se u nju zaljubio.
VII. poglavlje - Prola i peta godina, a Stipani nije doekao da mu sin zavri
nauke. Imetak se brzo smanjivao, ali je i nadalje slao novac sinu. Jo uvijek su
njegove oi bile uprte u sina Jurja, dok Lucija nije imala ba nita od svoje
oevine.U to vrijeme kanonik Vukasovi zalagao se za ujedinjenje svih hrvatskih
zemalja i traio zastupnike za Hrvatski Sabor, no Stipani je bio za ujedinjenje s
Maarima, ali obojici je smetala vojnika vlast u Senju. Vukasovi je
govorio: Jedan narod ne smije gaziti prava drugog naroda, borba nije samo nae
pravo ve i dunost!
VIII. poglavlje - Zapoela je borba za vlast. Na sastanku graana, kanonik
Vukasovi je govorio: Ima naeg naroda pod Turinom, Talijanom i pod
Nijemcem. Naa krv uva Evropu, a hrvatskim zemljama plaa Austrija svoje
dugove. Narodna svijest se budi! Budimo se i biti emo svoji! tako je kanonik
govorio, ali nije govorio ni talijanski, ni njemaki, ve hrvatski, a to je bilo udno.
Sluali su ga, ali ga nisu razumjeli, ve su pomiljali najbolje je, ne paati se ni
u to! I tako je Vukasovi dobivao nove pristae, ali ih je i gubio, jer narod nije
znao kome e, pa se podijelio. Stipani je odobravao kanoniku, ali je u dui
mislio kako e utrti put svome Jurju kod Maara i ve je pripremao govor to e
ga odrati na pounskom Saboru s idejom: da e grad Senj pohrliti u bratsko
naruje vitekog maarskog naroda.

IX. poglavlje -Odnosi izmeu oca i keri postajali su sve loiji, jer njihove
nesuglasice dolaze oko nebitnih stvari. Ona pokuava pokazati ocu svoju
vrijednost i svoje pravo: Ta ja ve nisam dijete! Bratu sve, a meni ba
nita! Slomljen materijalnim i politikim neuspjesima i sinovljevim moralnim
padom Stipani se razbolio. Strano ga je sin razoarao, u kojega je on toliko
vjerovao: Juraj Stipani bivi doktorand prava postao je konobar! I tako je
majka saznala, da je sve to su imali otilo na kolovanje sina: On je propao, a
nas upropastio!
X. poglavlje - Je li to istina, da bi se njegov Juraj tako ponizio? Ante je otiao
kod Cincara Marka, da mu dade na zajam 500 forinti. Znalo se da taj lihvar
posuuje novac samo uz dobru jamevinu i masne kamate. Kada je lihvar
zatraio dva svjedoka, Ante je od stida odustao, jer nije elio da se razglasi po
gradu kako su Stipanii osiromaili, pa moraju na zajam uzimati novce.
XI. poglavlje - Major Benneti rodom Tranin, nizak crnomanjast, crnih oiju htio
je razbiti trijumvirat Vukasovi Stipani oli, te je doao do Anteta da
razgovaraju o Vukasovievoj politici i da ga pridobije za sebe. ak mu je ponudio
mjesto gradskog suca, ali je on odbio. Drugi je dan Ante donio svoj govor
Vukasoviu i zamolio ga za novac, no dobio je negativan odgovor. Vukasovi je
dobio anonimnu poruku da se Stipani potajno dogovara s majorom Bennetijem.
Kako Stipani nije dobio novac od kanonika Vukasovia, ode do
Bonetija: Predomislio sam se i nakon promiljanja, doao sam do zakljuka da je
Vukasovi fantastina luda i buntovnik koji hoe da se obori na osnovne temelje
nae drave, uz takvoga ja pristati ne mogu! Uz to je dobio i novac. Odmah
poalje pismo sinu: Ti si mi ispraznio ruke, da nisi moj bi se glas uo u Pounu i
ja bih stvorio tebi put do najodlunijih mjesta. Sada radi to hoe i kako hoe,
ubij se, ja sam beutan.
XII. poglavlje - Juraj je nastavio kolovanje. Kako se Stipani loe osjeao, te je
poslao sinu pismo u kojem ga moli da se brine o majci i sestri: znaj dragi Jurje,
da sam na te izdao sve tvoje i njezino sve. Ako se meni to dogodi, a ti joj bratski
ne vrati, njoj ne preostaje nego da obilazi tue pragove, ona nema nita do svoje
mladosti i ljepote. Poradi tebe, bio sam spram njih nepravedan.
Doao je dan izbora. Dvije strane su se sukobile. Nastala je prvo galama, pa
potom tua, tako da je Boneti zbog nesposobnosti oko izbora bio premjeten. Na
njegovo mjesto je doao major Winter, isti onaj koji je svojim drskim ponaanjem
upropastio sveanost na krtenju Stipanievog sina Jurja.
Krajem jeseni Ante oboli od upale plua, ba kada je u obitelj stigla dobra vijest
da je Juraj poloio posljednji ispit. Ubrzo nakon toga otac umire na rukama Lucije.
XIII. poglavlje - Nakon oeve smrti, Juraj je od majke traio ogromne svote
novaca za podmirenje svojih golemih dugova, no ona nije imala nita. Kroz
njezine ruke nije prolazio novac, sve je to Stipani drao u svojim rukama, pa
nije ni znala da je za ivot potreban i novac.
Konano je i Juraj doao kui. Bilo ga je teko prepoznati. Od sitnog slabanog
djeteta kakav je otiao u Be, pred majkom je stajao ovjek podbula lica,

izbuljenih oiju pod naoalama, upave kratke brade i brka, a okrugla glava
izrasla je gotovo iz ramena. Vratio se s prijateljem Alfredom pl. Ruiem. Mladi je
bio elegantan, otmjen i udvoran gospodin koji se odmah svidio Luciji. Alfred je
znao vrlo lijepo govoriti i laskati, a Lucija, nenavikla na udvaranje, zaljubi se u
njega. ini se dobar mladi taj Alfred - ree mati Kako je rado uz nas, a na
Juraj, ba kao i otac, voli sam za se. Kao da ga za nita nije briga - govorila je
majka. Lucija je bila uvjerena da je ljubi i da joj njegova ljubav godi i ve je
pomiljala da e ju odvesti iz tog mrtvila i povesti u slobodan i otvoren svijet.
Juraj je pisao pismo Mukiju, da e mu ubrzo vratiti dug kada majka proda kuu i
kako Alfred glumi zaljubljenost u Luciju. O majci i sestri nije imao lijepih rijei, jer
on za njih nije nita osjeao, jer mu to otac nije dozvoljavao. Kada je majka
prodala kuu, vratio je svoje dugove.
XIV. poglavlje - Juraj i Alfred otputovali su u Zagreb. Kako je majka prodala
kuu, da bi vratila sinove dugove, morale su se preseliti u staru tronu kuicu koja
je nekada pripadala njezinoj obitelji.
Majka je uzdisala, a Lucija plakala i na oigled venula. Poela je pobolijevati, a
Alfredova pisma nisu stizala. Kada je Lucija otkrila da je trudna, poslala je Alfredu
pismo s vijestima, a on joj je iz Zagreba poslao poiljku lijekova za izazivanje
pobaaja. Od straha da se ne sazna za tu sramotu, majka se skanjivala poslati po
lijenika, dok se Lucijino stanje iz dana u dan pogoravalo. Majka je sve pokuala
da bi pomogla keri. Pisala je sinu, ali se pismo vratilo i tako je saznala da je njen
Juraj postao Maar i da se sada zove Istvanffy Gyrgy.Lucija je venula i plakala i
pred raspelom se molila za svoju smrt. Majka i ki tonu sve vie u bijedu. Lucija je
jedino sretna, kada dobije pismo od Alfreda. Ona nije znala da su to lana pisma i
da ih pie Martin Tintor iznosei svoje osjeaje, ali u ime drugoga na Valpurginu
molbu.

XV. poglavlje - Dopisivanje je trajalo nekoliko mjeseci. Lucijina bi pisma majka

proitala i dala ih Martinu. On je odgovarao u ime drugoga, a pisao je o sebi.
Ljubio je prvi puta, a ljubio je najiom, najidealnijom ljubavi. elio je biti
sveenik, ali nije mogao, bio je oaran njome, mislio je samo na nju i elio je
samo nju. Znao je da ljubi bez nade, da njezina ljubav pripada drugome, plakao
je, ali je bio sretan. Lucija je poela sumnjati u pisma i kriom je napisala jo
jedno pismo Alfredu. Nakon nekoliko dana dobije povratno pismo u kojem joj on
pie da je ve prije godinu dana stupio u brak. Lucijin ivot je bio na kraju i ona
umire: Bila je lijepa za ivota, a sada kao da se smije, kao da e progovoriti govorila je Gertruda. Sutradan mladi Marko Tintor vratio se u sjemenite: sada
ne moe biti za mene zapreke, da ne budem do smrti vrijedan sluga Boji.
XVI. poglavlje - Gospoa Valpurga je preivjela Luciju jo oko dvije godine,
potpuno osiromaena. Polako su nestajali svi plemii u Senju. Na Veliki Petak sve
su sirotice ile prositi, meu njima bila je i Valpurga. Da ih se ne prepozna, one su
se zamatale u bijele plahte, pa bi polijegale na brdu Nehaj uz put kojim bi k slici
Kalvarije prolazile procesije. Na okrajak plahte bacali bi im poboni ljudi
milostinju. Kada su se prosjaci izgubili, ostala je Valpruga mirno leei. Bez ikakve
pomoi od sina, bez elje za ivotom, Valpurga Stipani umrla je kao prosjakinja.

7. Shakespeare, William: Hamlet

William Shakespeare autor je 154 soneta i 37 drama, a jedna od tih drama je i

dobro poznati Hamlet. Hamlet je tragedija napisana 1601. ili 1602. godine.
Uobiajeno je da je Hamlet inspiraciju za svoja djela pronalazio u ranijim djelima
pa se pretpostavlja da je kao predloak Hamletu posluio zapis Saxa

Grammaticusa o povijesti Danske iz dvanaestog stoljea te izgubljeno djelo

Thomasa Kyda, Ur-Hamlet.
Glavna ideja Hamleta jest pria o danskom kraljeviu Hamletu koji trai osvetu
protiv ujaka koji je ubio njegovog oca te oenio njegovu majku i zauzeo
prijestolje. Kako bi uspio u svojoj namjeri, pretvara se da je lud. Ali Shakespeare
dodatno komplicira radnju, suoavajui itatelja s brojnim dvojbama; je li Hamlet
zaista vidio duh svojega oca, snosi li i njegova majka krivnju za ubojstvo oca, je li
Ofelijina smrt sluajnost ili samoubojstvo. Tako tragedija dobiva dodatno znaenje
jer se postavljaju moralna pitanja, poput onog najvanijeg: ima li Hamlet pravo
ubiti kralja i tako osvetiti oca?
Zbog postavljenih pitanja, tragedija se uklapa u razdoblje renesanse u kojem je
napisana, kad se trai dodatno znaenje te odgovori na pitanja o ljudskom
razumijevanju i poimanju svijeta, ali se ujedno i razlikuje od ostalih drama zbog
toga to radnja dobiva neoekivane obrate, a ono to oekujemo, tj. Hamletova
osveta, stalno se odgaa.
Zbog tog odmaka glavnog dogaaja, naglasak nije na samoj radnji drame nego
na unutranjoj dilemi glavnog lika jer Hamlet nikako ne moe biti siguran da je
Klaudije krivac za ubojstvo njegovog oca. To se vidi ve na poetku drame s
pojavom duha to je i prva dvojba predstavljena itateljima u drami. Hamlet si
postavlja pitanja o smrti te ivotu nakon smrti te se suoava s moralnom dilemom
oko ubojstva.
Tragedija je napisana u pet inova. Prvi in je uvod u dramu u kojem se najavljuje
neposredna tragedija (neto je trulo u dravi Danskoj), u drugom inu odvija se
zaplet radnje koja dostie svoj vrhunac u treem inu s Hamletovom predstavom
Miolovka. U etvrtom inu dogaa se preokret u radnji, spletkom o Hamletovu
ubojstvu te u zadnjem inu rasplet radnje, koja zavrava ubojstvom svih glavnih
likova.
Pravi smisao Hamleta nije u traginoj sudbini glavnog lika, nego da u cijeloj
tragediji ne postoji pravi smisao jer sam Hamlet itatelje dovodi do kompliciranih
dilema, a na pravi smisao se gleda kao na utvaru ijom pojavom poinje ova
poznata tragedija. Neki u nju ne vjeruju, neki je ne vide, a neki osim to je mogu
vidjeti s njom ujedno komuniciraju.
Poput ostalih drama Williama Shakespearea tako je i Hamlet napisan bez rime.
Radi se o vrsti stiha koji se pojavio jo u vrijeme renesanse. Spomenuti stih je
porijeklom iz Italije, a pod utjecajem John Miltona i Williama Shakespearea postao
je standardan stih u dramskoj poeziji Engleske.
Vrsta djela: drama
Vrijeme radnje: srednji vijek
Mjesto radnje: Danska

Tema: osveta oevog ubojstva te dilema oko moralnosti samoga ina

Kratak sadraj
Prvi in
Radnja tragedije smjetena je u Elsinore, danski grad i luku na sjeveroistonoj
obali. Tragedija zapoinje u pono za vrijeme izmjene strae izmeu Franciska i
Bernarda. Francisko obavjetava Bernarda da je njegova smjena prola u miru i
odlazi, a pojavljuju se Horacije i Marcel koji trebaju straariti s Bernardom.
Razgovaraju o prikazi koju su vidjeli ve dva puta i tad se pojavi duh, od glave do
pete u ratnoj opremi, a u ruci dri maralski tap. Imao je oblije pokojnog
danskog kralja. Horacije, koji je bio uen ovjek, obraa se duhu na latinskom, ali
duh iezne bez rijei. Straari zakljue da im se nije priinilo te da su stvarno
vidjeli duha i da iz toga ne moe proizai nita dobro.
Prepriavaju priu o danskom kralju koji je u borbi pobijedio Norveanina
Fortinbrasa te su mu pripala sva njegova bogatstva, a sad njegov neak
Fortinbras priprema osvetu protiv Danske. To su vjerovali zbog kometa, pomrine
sunca i drugih prirodnih pojava koje su bile znak nesree.
Duh se opet pojavio te su mu zapovjedili da govori, ali pijetao zakukurie i duh
opet iezne. Smatralo se da pijetao navijeta buenje Apolona, boga sunca te da
duhovi pred njim bjee. Straari odlue da o duhu moraju obavijestiti mladog
Hamleta, sina pokojnog kralja.
Sljedeeg jutra, danski kralj Klaudije, brat pokojnog Hamleta, obavjetava
dvorane da je oenio Gertrudu, Hamletovu udovicu. Spominje i mladog
Fortinbrasa koji mu je poslao pismo, zahtijevajui da mu se vrate sva imanja koja
je Hamlet osvojio od njegovog strica, koji lei u postelji teko ranjen.
Klaudije alje Kornelija i Voltimanda da Fortinbrasu odnesu njegovu poruku. Laert,
sin dravnog tajnika Polonija, moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku
odakle je doao zbog kraljeve krunidbe. On mu odlui dopustiti povratak.
Sada se kralj obraa princu Hamletu, koji jo uvijek nosi crninu i tuguje za ocem.
Moli ga da skine crninu te mu govori da ga smatra i voli kao vlastitog sina te da i
on njega moe smatrati ocem. Upozorava ga da je smrt prirodni tijek i da je u
redu alovati, ali predugo alovanje znak je tvrdoglavosti i prkosa.
Majka i kralj mole ga da ostane u Danskoj i da se ne vraa u Wittenberg, glasovito
njemako sveuilite, na kojem je Hamlet studirao prije smrti svojega oca. On
udovoljava njihovoj elji i kralj odluuje da e tu odluku proslaviti.
Hamlet ostaje sam te govori kako mu je muan i mrzak ivot te bi radio htio
umrijeti, samo kad samoubojstvo ne bi bilo grijeh. Izraava aljenje zbog smrti
svojega oca i mrnju prema injenici da se njegova majka udala za brata

njegovog oca samo mjesec dana nakon njegove smrti, a takva zajednica u to
vrijeme smatrala se incestuoznom.
Dolaze Francisko, Bernard i Horacije, koji ga posjeuje iz Wittenberga. Priaju mu
o prikazi njegovog oca koju su ve vie puta vidjeli na strai u gluho doba noi.
Opisuju mu te dogaaje i Hamlet odlui s njima straariti kako bi mogao popriati
s duhom svojega oca.
Dolo je vrijeme Laertovog odlaska u Francusku. Na oprotaju upozorava svoju
sestru Ofeliju da se ne zaljubljuje u Hamleta jer je on visoko iznad nje prema
rodnoj liniji. Kao budui nasljednik kraljevstva, ne bi mogao voljeti je asno i
oeniti je. Dolazi njegov otac Polonije, koji se oprata od sina uz nekoliko savjeta;
da ne posuuje novac, ne svaa se, ne bude prost, da uva prijatelje i da zadri
svoje miljenje za sebe.
Nakon to Laert ode, Polonije upita Ofeliju o njezinoj vezi s Hamletom. Ona mu
kae da joj je Hamlet izjavio ljubav, na to Polonije ponavlja savjet koji joj je dao i
brat i upozorava je da ne vjeruje njegovim izjavama jer joj je lano iskazao ljubav.
Ona obea da e posluati oca.
Te noi Hamlet je na strai s Horacijem i Marcelom i malo iza ponoi pojavi se duh
njegovog oca koji mu da mig da ga slijedi kao da eli priati nasamo s njim.
Hamlet odlui poi za njim, unato molbama prijatelja da ne slua duha jer bi mu
mogao uiniti neto naao. Hamlet im odgovara da ako mu je dua besmrtna, ne
moe mu uiniti nita. Horacije i Marcel odlue slijediti Hamleta.
U tami, duh se obraa Hamletu, govorei mu da je duh njegovog oca koji je
prisiljen nou lutati dok se ne iskupi za svoje grijehe. Doao je potraiti sina kako
bi mu rekao istinu o svojoj smrti i naveo ga na osvetu.
Iako je razglaeno da je umro od ujeda zmije dok je spavao u vrtu, istina je da ga
je ubio njegov brat. Jednog dana dok je spavao u vrtu, doao je Klaudije i u uho
mu sasuo otrovni sok bunike. Umro je u grijehu, neprieen i nepomazan te moli
sina da se osveti Klaudiju, koji je pokvario Dansku i Gertrudu, zavevi je i odvevi
od njezine iste ljubavi. Ali upozorava ga da ne naudi majci nego da je ostavi
nebu. Duh pred jutro iezava, a Hamlet obeava da e ga posluati.
Ne elei nita rei Horaciju i Marcelu o tome to mu je duh oca rekao, natjera ih
da se zakunu da nee nikome nita rei o dogaajima te noi te da e se morati
neko vrijeme ponaati kao luak. Tri puta se zauje glas duha ispod zemlje koji ih
natjera da se zakunu i oni to uine na Hamletovu mau.
Drugi in
Nekoliko tjedana kasnije, Polonije alje slugu Reynalda u Francusku s novcem i
porukom za Laerta, nareujui mu da se raspita o njegovom osobnom ivotu i da
ga uhodi. Nakon toga dolazi Ofelija koja ispria ocu o Hamletovu neobinom
ponaanju. Doao joj je u sobu dok je ila i uzeo je za ruku te je dugo promatrao

bolnim pogledom, a odjea mu je bila poderana i prljava. Polonije zakljui da je

lud od ljubavi prema njoj te da se tako ponaa jer se Ofelija na njegov nalog nije
vie htjela nalaziti s Hamletom niti primati njegova pisma.
Kralj i kraljica na dvor su pozvali Guildensterna i Rosencrantza, Hamletove
prijatelje sa sveuilita, kako bi im pomogli u otkrivanju razloga Hamletove
ludosti, na to oni pristaju.
Iz Norveke se vraa glasnik, koji donosi vijesti o tome kako je Fortinbras zabranio
napad na Dansku te je vojsku umjesto toga namijenio za napad na Poljsku i od
Danske zatraio nesmetan prolaz vojske kroz dravu.
Polonije napominje kralju i kraljici kako je siguran da je Hamlet poludio od ljubavi
prema Ofeliji i pokazuje im pisma koja joj je slao te smilja plan kako e se to
provjeriti. S obzirom na to da Hamlet esto luta sam predvorjem dvorca, Ofelija
e se suoiti s njim dok e oni sve to promatrati iza zastora.
Rosencrantz i Guildenstern posjeuju Hamleta i on ih natjera da priznaju kako
nisu doli svojom voljom nego su kralj i kraljica poslali po njih, a razlog tome je
to je Hamlet zapao u stanje melankolije i tuge. Hamlet im objanjava da nije
cijelo vrijeme lud; veinu vremena je zdrav, a ponekad samo lud.
Na dvor dolaze glumci zabavljai i Hamlet zamoli jednog od njih da im ispria
priu o padu Troje i ubojstvu kralja i kraljice. Kad ostane sam odlui da e prisiliti
kralja da gleda predstavu ija radnja je slina ubojstvu njegovog oca. Ako je kralj
zaista kriv, sigurno e to neim pokazati i Hamlet e imati dokaz o ubojstvu
svojega oca.
Trei in
Polonije i kralj izvravaju svoj plan te se skrivaju kako bi uhodili Hamleta. Hamlet
dolazi te zapoinje monolog sam sa sobom u kojem si ponovno postavlja pitanje o
samoubojstvu kako bi prekinuo svoju bol. Tad naie Ofelija i po oevoj zapovijedi
kae Hamletu da mu eli vratiti sve znakove ljubavi koje joj je poklonio, a Hamlet
joj ljutito uzvraa i da ju je volio i da je nikad nije volio. Govori joj da se skloni u
samostan i proklinje njezinu lanu ljepotu. Na izlazu izjavljuje da se odrie ena i
ljudi openito te da bi najradije prekinuo sve brakove. One koji su u braku pustio
bi da tako ive (osim kralja), a oni koji nisu naredio bi da tako i ostanu.
Klaudije zakljuuje da Hamletovo udno ponaanje ipak nije uzrokovano velikom
ljubavlju prema Ofeliji te da mu se ne ini da je lud. Boji se da e se neto loe
dogoditi zbog Hamletovog ponaanja i odluuje ga poslati u Englesku, u nadi da
e se tamo oporaviti. Polonije se slae s kraljem, ali i dalje smatra da je Hamlet
poludio zbog ljubavi. Predlae da ga kralj poalje na razgovor s majkom jer vjeruje
da e njoj rei to ga zaista mui, a on e opet sve prislukivati.
Dolo je vrijeme predstave u kojoj jedna scena nalikuje ubojstvu Hamletova oca i
on naredi Horaciju da za to vrijeme paljivo promatra kraljevu reakciju te ga

upozori da e se on od sad ponaati kao luak. Za vrijeme predstave, koju je

Hamlet nazvao Miolovka, glumci kralj i kraljica izraavaju svoju ljubav. Kraljica
ostavlja kralja da spava u vrtu, ali dolazi ovjek koji ga ubija ulijevajui mu otrov
u uho. Ubojica tad zapoinje osvajati kraljicu, to mu naposljetku i uspijeva. Tada
kralju Klaudiju pozli. On ustaje i zatrai da se upale svjetla. Predstava se naglo
prekida.
Hamlet je ushien jer smatra da je to bio dovoljan dokaz kraljeve krivnje. Upuuje
se majci koja ga je pozvala na razgovor i odluuje da iako e biti otar na
rijeima, nee joj uiniti nita naao jer je tako htio duh njegova oca.
Kralj je sad jo vri u svojoj namjeri da Hamleta to prije poalje u Englesku, a
Polonije ga podsjea na svoj plan da e prislukivati njegov razgovor s majkom.
Kad kralj napokon ostaje sam, izraava krivnju i aljenje zbog svojega grijeha.
Svjestan je da je ubojstvo rata veliki grijeh, ali trai oprotenje, iako nije spreman
odrei se svojeg poloaja koji je time stekao.
Zapoinje molitvu i u tom trenutku nailazi Hamlet, On se odgovara od toga da ga
ubije jer smatra da bi mu to bila nagrada, a ne kazna za ubojstvo brata s obzirom
na to da kralj ba u tom trenutku moli za oprost. Odluuje da e priekati neku
bolju priliku.
Kraljica Gertruda i Polonije, u njezinim odajama ekaju Hamletov dolazak. Polonije
smatra da e skriven iza zastora saznati pravi razlog Hamletovog udnog
ponaanja. Kraljica napadne Hamleta da je uvrijedio svog oca, mislei na
Klaudija, a on majku napadne da je ona uvrijedila njegovog pokojnog oca. Bojei
se da e je napasti, kraljica zatrai pomo, a isto uini i Polonije iza zastora.
Hamlet, mislei da je iza zastora kralj Klaudije, ubija Polonija.
Kraljica ga osuuje da je ubio ovjeka, a on joj odgovara da je njegovo djelo
jednaki grijeh kao i ubojstvo brata i preuzimanje njegovog prijestolja.

Hamlet tada otkriva da nije ubio kralja nego Polonija i napada majku zbog udaje
za Klaudija i izdaje njegovog brata. Opet se pred njim pojavi duh njegovog oca.
Hamlet se obraa duhu, a kraljica, koja ga nije mogla vidjeti, smatra da je Hamlet
poludio. Duh upozorava Hamleta da jo uvijek nije izvrio svoju osvetu te da mora
ubiti Klaudija.
Hamlet pokuava uvjeriti majku da nije lud nego je samo glumio te joj savjetuje
da to ne kae Klaudiju i ona pristane uvati njegovu tajnu.
etvrti in
Odmah nakon susreta s Hamletom, kraljica odlazi Klaudiju i ispria mu to se
dogodilo. Klaudije shvati da bi on sad bio na Polonijevu mjestu da se umjesto
njega sakrio iza zastora. Odlui da mora odmah poslati Hamleta u Englesku te

poalje Guildensterna i Rosencrantza da ga pronau i odnesu tijelo u kapelicu, ali

Hamlet im ne eli rei to je uinio s tijelom. Klaudiju prizna da je tijelo ispod
stepenica kod predvorja pa kralj poalje sluge da ga tamo potrae, a Hamletu
naredi da se odmah spremi za odlazak jer je brod ve spreman. S njim alje
Guildensterna i Rosencrantza kako bi bio siguran da se Hamlet s putovanja nee
vratiti iv.
Na ravnici blizu luke u Danskoj, Hamlet, Guildenstern i Rosencrantz susreu
Fortinbrasa i njegovu vojsku koju su krenuli u napad na Poljsku i trebaju kraljevo
doputenje da prou kroz Dansku. Hamleta zanima zato ratuju s Poljskom, na to
mu kapetan odgovara da se ratuje zbog malog i bezvrijednog dijela zemlje.
Hamlet je u udu jer su ljudi spremni ratovati zbog tako malih i bezvrijednih stvari
kojima ne mogu puno toga postii, a on koji bi osvetom protiv kralja puno toga
postigao, stalno svoj in odgaa. Od tog trenutka odluuje da e izvriti svoj
naum.
Polonijev sin Laert potajno se vratio iz Francuske kako bi osvetio oevu smrt, a
vidjevi Ofeliju koja se udno ponaa sve od oeve smrti, dodatno se naljuti.
Klaudije mu prizna da je Polonije ubijen, ali zahtijeva da usmjeri svoj bijes na
pravog krivca.
Horacije dobije pismo od Hamleta u kojem mu on objanjava da su brod napali
gusari koji su ga vratili u Dansku. Zamoli ga da mornare koji su mu donijeli pismo
poalje kralju i kraljici jer imaju poruku za njih, a Horacija uputi da ga potrai jer
mu eli neto rei o Guildensternu i Rosencrantzu.
Za to vrijeme Klaudije objanjava Laertu da je morao Polonija pokopati u tajnosti i
da nije kaznio Hamleta jer ga narod i kraljica vole te nije elio napraviti razdor
meu njima. Glasnik donosi Hamletovo pismo kojim on najavljuje da se sutra
vraa na dvor. Laert je zadovoljan jer to znai da e se uskoro moi osvetiti.
Klaudije se slae s njegovim planom za osvetu jer Hamleta smatra prijetnjom
svojem prijestolju te predlae Laertu dvoboj s Hamletom u kojem bi ga mogao
ubiti. Kako bi bio siguran da e Hamlet umrijeti u dvoboju koristit e pravi ma
iju e otricu premazati otrovom, a ako kojim sluajem Hamlet pobijedi u
dvoboju, kralj e mu ponuditi otrovano vino. Tad dolazi Gertruda donosei vijesti o
Ofelijinoj smrti koja se zbog tuge utopila u rijeci.

Peti in
Na groblju, dva grobara kopaju grob i svaaju se o tome bi li Ofelija, koja je
poinila samoubojstvo, trebala biti pokopana na groblju. Hamlet i Horacije
raspravljaju s grobarima iji grob kopaju, ali oni mu to ne ele rei. Dolaze ljudi na
posljednji Ofelijin ispraaj, ukljuujui kralja, kraljicu i Laerta. Tek tad Hamlet
shvati da je sahrana Ofelijina. Pred svima izjavljuje svoju ljubav prema Ofeliji te

se potue s Laertom izjavljujui da nema toga to ne bi za Ofeliju napravio.

Klaudije moli Laerta za strpljenje te ga podsjea na plan s dvobojem.
Hamlet priznaje Horaciju da je zamijenio pismo u kojem se nareuje njegovo
smaknue s novim u kojem je smaknue namijenjeno Guildensternu i
Rosencrantzu prema kojima nema suosjeanja jer su ga izdali. ao mu je jedino
zbog ponaanja prema Laertu u kojem prepoznaje sebe i svoju elju za osvetom
te odlui da e ga traiti oprost. To i uini prije dvoboja, ali Laert ne prihvaa
njegovu ispriku.
Odmah na poetku dvoboja Hamlet zada Laertu udarac, ali odbije piti ponueno
vino dok ne zada drugi udarac. Nakon drugog udarca, Gertruda ustaje i unato
Klaudijevom upozorenju, pije otrovano vino. Napokon, Laert takoer zada udarac i
igrom sluaja, maevi se zamijene te Hamlet rani Laerta njegovom vlastitom
otricom.
Kraljica uzvikuje da je otrovana i umire. Isto se dogaa i s Laertom koji u zadnjem
trenutku prizna Hamletu to je uinio te Hamlet probode kralja otrovnom otricom
i natjera ga da ispije vino do kraja. Hamlet i Laert oprataju jedan drugome te
Laert umre. Hamlet izraava Horaciju svoju posljednju elju, da Fortinbras
naslijedi prijestolje, a Fortinbras izjavljuje da su Guildenstern i Rosencrantz
pogubljeni. Horacije ispria sve injenice koje su dovele do tragedije, a Hamleta
odnose poput vojnika kako bi mu iskazali ast.
Likovi: Hamlet, duh oca, Klaudije, Gertruda, Ofelija, Laert, Polonije, Horacije,
Rosencrantz, Guildenstern, Fortinbras, Bernard, Marcel
Analiza likova
Hamlet protagonist drame, mladi prijestolonasljednik Danske koji je suoen s
dilemom osvete oca nakon to mu se ukae oev duh i kae mu da ga je ubio
vlastiti brat te da eli da ga Hamlet osveti. Dubina njegova karaktera prikazana je
u tome to itatelj uvijek ima osjeaj da Hamlet zna ili misli vie nego to govori.
Ostavlja dojam neodlune osobe, ali ta neodlunost uzrokovana je eljom za
sigurnou i donoenjem prave odluke. Unato tome, esto postupa
nepromiljeno (Polonijevo ubojstvo).
esto sam sebi postavlja pitanja o smrti i ivotu nakon smrti to se moe vidjeti iz
njegovih brojnih monologa. Iz njih saznajemo da razmilja o samoubojstvu, ali ne
bi to poinio jer je svjestan da je to grijeh, ali s druge strane, postavlja se pitanje
je li moralno pravedno osvetiti svojeg oca ubojstvom ako ima dovoljno dobar
razlog za to. Iako se taj in odgaa tijekom cijele drame do samoga kraja, Hamlet
na kraju osveuje oca, ubija kralja, ali to plaa svojom smru.
Klaudije brat Hamletovog oca i njegov ubojica koji je nakon bratove smrti
zauzeo njegovo mjesto kao vladar i oenio Gertrudu, bratovu enu. Njega ne
mue moralne dileme i ispravnost pojedinih inova jer je spreman sve uiniti kako
bi zadrao vlast i svoj poloaj, a u tome uspijeva manipulacijom. Nakon to sazna

da je Hamlet ubio Polonija jedino to mu je vano je injenica da je to mogao biti

on to je jo jedan dokaz o njegovoj sebinosti. Iako iskazuje aljenje te se moli za
oprost zbog poinjenog ubojstva i to se pokazuje kao sebian in jer priznaje da
iako ali zbog poinjenog nije se sprema odrei vlasti i prijestolja. Na kraju drame,
svoje grijehe plaa smru.
Gertruda Hamletova majka i kraljica Danske. O ovom liku najvie je dvojbe jer
se postavlja puno pitanja koja ostaju nejasna. Glavno je pitanje je li i ona bila
sudionik u ubojstvu mua, ali njezina reakcija nakon to joj Hamlet objasni to je
Klaudije uinio moe se protumaiti kao dokaz da nije znala za taj in. Zatim se
postavlja pitanje je li ona samo naivna osoba koju je kralj izmanipulirao kako bi
doao na vlast ili je udaja bila promiljeni potez kojim bi i ona osigurala svoj
poloaj. Vjeruje li Hamletu kad joj priznaje da nije lud te priznaje Klaudiju to je
uinio vjerujui da ga tako brani ili ga namjerno izdaje?
Ako je sve to svjesno uinila, onda se njezina smrt na kraju moe protumaiti kao
injenica da je tako dobila svoju kaznu.
Duh Hamletova oca opisuje je kao estitu enu koja ga je iskreno voljela, ali je
lanim obeanima izmanipulirana u novi brak. Zato moli Hamleta da joj u svojem
inu osvete ne uini nita naao.
Biljeka o autoru
William Shakespeare bio je poznati glumac, redatelj te pisac dramatiar ija su
djela prevedena na svim jezicima. Mnogi ga smatraju najveim piscem engleskog
jezika koji je ikada ivio. Iza sebe je ostavio remek-djela u kojima su mnogi uivali,
a koji e ostati kao podsjetnik na slavna vremena knjievnosti i generacijama koje
dolaze.
William se rodio u mjestu Stratford na Avonu 26. travnja 1564. godine, iste godine
kada je umro jedan od najveih umjetnika, Michelangelo. William je roen u
velikoj i imunoj obitelji kao tree dijete i najstariji od brae. Sveukupno je bilo
osmero djece.
Unato tome to ne postoji puno podataka o njegovom privatnom ivotu, postoji
nekoliko informacija na temelju kojih se moe zakljuiti kako u djetinjstvu nije
oskudijevao. Otac John Shakespeare bio je bogati trgovac koji je imao toliko
novaca da je mogao traiti da se njegovoj obitelji dodijeli grb sokola i koplja.
Godine 1571. John je izabran za gradonaelnika Stratforda. Majka Williama zvala
se Mary djevojakog prezimena Arden. William je u rodnom gradu pohaao kolu
gdje je itao djela Terencija, Plauta, Cicerona i Ovidija.
Pretpostavlja se kako je 1582. godine napustio kolu kada je njegov otac zapao u
financijske probleme. O tom se periodu malo zna, osim da se 18. rujna 1582.
godine vjenao s Anne Hathaway. Ubrzo nakon vjenanja dobili su ker Susan te
blizance Hamleta i Judith.

Zbog djela u kojima je pisao protiv ranih brakova, moe se zakljuiti kako nije bio
sretan u braku sa enom starijom osam godina od njega. Do 1592. godine ne zna
to je radio, a smatra se kako je u to vrijeme najvie vremena posvetio pisanju i
glumi. Iz tog perioda su poeme Silovanje Lukrecije te Venera i Adonis. Godine
1596. umire sin Hamlet, a 1601. godine i otac John.
Nakon vjenanja keri Susan umire majka Mary, a 1613. godine umire brat
Richard, iste godine kada je u poaru nestalo kazalite The Globe iji je bio
suvlasnik. U zadnjim godinama ivota odluuje se vratiti u Stanford gdje 23.
travnja 1616. godine umire.
Stvaralatvo Williama Shakespearea dijeli se na nekoliko faza: rane drame, zrelo
doba s velikim tragedijama i kasnija faza stvaralatva.
Razdoblje poznatije pod nazivom rana drama bilo je vrijeme kada su Williamova
djela bila proeta poznatim humorom renesanse i bujnog jezika, a u kojima se
mijea vulgarni nain izraavanja i umjerena retorika. Iz tog perioda najpoznatije
djelo je Romeo i Julija.
Zrelo doba se moglo nazvati traginom fazom kada je William pokazivao unutarnji
sukob prema odbojnosti i seksualnosti od potvrde do poricanja. Iz tog perioda
treba izdvojiti Hamleta.
U kasnijoj fazi stvaralatva William pie mrane komedije i drame. Iz ove faze
istiu se djela: Mjera za mjeru te Trilo i Kresida.
Shakespeare je napisao ak 37 drama, a one se dijele na romantine igre,
kraljevske drame ili historije tragedije i komedije.
Njegova najpoznatija djela su Henrik IV, Rikard III, Romeo i Giulietta,
Ukroena goropadnica, Komedija zabluda , Dva veronska plemia,
Uzaludan ljubavni trud, Mletaki trgovac, Hamlet, Otello, Kralje Lear,
Mjera za mjeru, Zimska pria, Oluja.

8. Sofoklo: Antigona
IVOTOPIS:
Sofoklo je ivio od 496. do 406. g. prije Krista.
Grki je pisac tragedija rodom iz Atene. Napisao je 123 dramska djela, a u cjelini
je sauvano samo sedam tragedija: ''Ajant'', ''Elektra'', Kralj Edip'', ''Antigona'',
''Trahinjanke'', ''Filoktet'' i ''Edip na Kolonu''.
Obiljeja Sofoklovih djela: pojaava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi
treeg glumca, smanjuje partije kora i poveava broj njegovih lanova na 15, pie
prve sadrajno nepovezane trilogije te stvara formu grke drame; junaci drama
vie nisu titanske linosti kojima upravljaju usud i volja bogova, ve stvarni ljudi
koji sami odluuju o svojoj sudbini; harmonina kompozicija, jasno ocrtani
karakteri, visoki etiki principi i duboka humanost. Zbog svega je ovoga Sofoklo
najvei i najsavreniji antiki tragiar.
KNJIEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: tragedija u sedam inova
VRIJEME RADNJE: razdoblje stare Grke
MJESTO RADNJE: Kreontov dvor
TEMA: Antigona pokapa svoga brata
IDEJA: Treba potovati one zakone koji ne ugroavaju ljudski moral i ljudsko
dostojanstvo.
KOMPOZICIJA:
1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju
2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne slua
3. kulminacija: Kreont osuuje Antigonu na smrt
4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora potedjeti Antigonu
5. rasplet: umire Antigona i Kreontova ena i sin
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ANTIGONA i IZMENA, sestre, Edipove keri

KREONT, njihov ujak, tebanski kralj

HEMON, Kreontov sin, Antigonin zarunik
TIRESIJA, prorok
EURIDIKA, Kreontova ena
straar
glasnici
zbor tebanskih starjeina
pratnja
KREONT: grub vladar, podanici ga ne sluaju i boje ga se, odluan je, vjeran je
zemaljskom zakonu zbog kojega kri boanski zakon, na prvom mu je mjesto
domovina, a to iskazuje mrnjom prema neprijatelju, u svim ga ivotnim
odlukama vodi mrnja i na taj nain ostaje bez obitelji.
ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije joj toliko stalo do sebe
same koliko do boanskih zakona, zbog kojih kri zemaljske, na prvom joj je
mjestu obitelj i u svim je ivotnim odlukama vodi ljubav.
JEZIK I STIL:
Uzvien stil pripovijedanja, koriteno je mnotvo epiteta i aforistinih misli.
ELEMENTI TRAGEDIJE:
Tragini junak: Antigona potuje svoja naela i eli pokopati brata
Tragika krivnja: zbog njezinih ju naela osuuju na smrt
Tragini zavretak: Antigona umire
Dramski sukob: odvija se izmeu dobrog Antigone i loeg Kreonta
IZVANTEKSTOVNI ODNOSI:
Izvantekstovne odnose "Antigone" sadri drama "Kralj Edip" koja je (kao to je
ve opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom".
U djelu se "Kralj Edip" opisuje sukob Edipovih sinova i taj se sukob kasnije
odraava na radnju "Antigone". Sami se motiv "Antigone" nalazi u "Kralju Edipu"
u mrnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku, kojeg Kreont
optuuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop.
Moe se ak rei da je "Antigona", na neki nain, nastavak drame "Kralj Edip".
KRATAK SADRAJ:
Radnja je ovog djela usko vezena s dramom "Kralj Edip". U njemu se (izmeu
ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova.
Naime, jedan od njih, zvan Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon
godinu dana vladavine ne preputa vlast po dogovoru. Ovaj se vraa nakon
nekog vremena s namjerom da pokori Tebu.
Uskoro dolazi do sukoba same brae koji u isti trenutak, jedan drugome,
probadaju maem tijela, te obojica umiru. Vlast dobiva brat Edipove ene Kreont,
koji nareuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polinikovo tijelo zbog
njegove izdaje ostavi bez obredna pokopa.
Tada poinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka, Edipova ki,
govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata
Polinika. Izmena odbija sudjelovati u tom inu i pokuava odgovoriti Antigonu od

njezina nauma.
Antigona, unato sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje
joj lei mrtvi brat, te neprimjetno posipa neto praha po bratovu tijelu i izvrava
uobiajeni obred. Kad straari uvide to je uinjeno protiv kraljeve naredbe, jedan
od njih odlazi rei kralju.
Kreont, uznemiren i zaprepaten, nareuje da se nae krivac ili e se okriviti
straari. U meuvremenu, straari
maknu prah s mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj
mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuuje na smrt. Antigona svjesno
stoji iza svog djela i objanjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu brau jednako, te
da se moraju, prije svega, potivati Boji zakoni o pokapanju mrtva ovjeka.
Unato njezinom objanjenju, Kreont Antigoni ne oprata.
Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i Antigonin zarunik, dolazi Kreontu
molei ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se usprotivi, te nareuje da se Antigona
pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok
ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraajui se Tebancima i
svemonim bogovima.
U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, slijepi prorok s djeakom u pratnji. On
razgovara s Kreontom, te mu govori da e ga snai gorka sudbina ako ne oslobodi
Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polinikovo tijelo. Nakon to Tiresija odlazi,
Kreont se uplai onoga to mu je ovaj rekao i nareuje da se smjesta krene i tajno
pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona.
Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu enu o sudbini koja je snala Kreonta.
Glasnik opisuje kako je Kreont otiao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo
zatekao svog sina kraj objeene djevojke. Sin je ogoren krenuo ubiti maem oca,
ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio ma u tijelo.
Nakon to je glasnik to rekao, u Tebu ulazi ogoren Kreont i uje vijest da mu se i
ena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnue je
boanskog naela strmoglavilo u propast i dinastiju i grad.

"Za njega gradu evo ja proglasih sad,

da grob mu nitko ne spremi nit oali,
bez groba nek mu tijelo pusti pticama
i psima da ga deru grdno pogledat!"
''Za nemoguim ne valja posizati.''
"...a ja iz prikrajka ti sluat mogu to,
tu djevu kako ali grad, to s najgorom
sad smru gine zbog ina predivnog,
a od svih ena najmanje to zavrijedi..."
"Pa neete l' je bre voditi? Grobu je
Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je
Bez ikoga vi pustite, nek ili mre
Il' iva pod onakvim krovom poiva!
Ta mi smo isti to je do te djevojke;
A s nama tu na svijetu nee boravit."

"Nju na dnu groba opazismo, za vrat se

objesila i omom rupca platnena
njega stegnu..."