Lorentzova sila sila kojom magnetsko polje djeluje na esticu naboja q koja se u njemu

giba brzinom v

   

je kut od v prema B
pravilo desne ruke: ako je naboj pozitivan, isto kao i za Amperovu silu samo palac
pokazuje v umjesto I; ako je naboj negativan, sila ima suprotnu orijentaciju

druga varijanta pravila desne ruke: savinemo prste desne ruke najkraim putem od v prema
B, F je na pozitivan naboj u smjeru palca, a na negativan naboj u suprotnom smjeru

43

 gibanje elektriki nabijene estice u homogenom magnetskom polju: jednoliko po

krunici (Lorentzova sila = centripetalna sila) (samo ako je estica u polje ula s poetnom
brzinom v okomito na smjer polja) tonije dijelu krunice dok ne izae van

 

 
 





 iz papira, prema
(tokicama oznaeno 
smjeru
 estica ija je putanja prikazana je pozitivno nabijena)
magnetski tok koliina silnica magnetskog polja koje prolaze kroz neku povrinu okomito
na tu povrinu
   
  
je kut izmeu smjera magnetskog polja B i vektora okomitog na povrinu S
elektromagnetska indukcija pojava nastanka elektromotornog napona (meu krajevima
vodia) kad se vodi nalazi u promjenjivom magnetskom polju kad se mijenja magnetski
tok (iznos i/ili smjer u odnosu na povrinu!), javlja se inducirani napon Ui
Faradayev zakon elektromagnetske indukcije

  
!
   "#$  %&%'!!  $(
  ) *$)$ *$) % +  1 *$ !#) # (%!&)# & $  ".

 * $ ()% % $/ %!'/ !'$
!
Lenzovo pravilo: inducirani elektromotorni napon ima takvu orijentaciju da nastoji ponititi
promjenu magnetskog toka zbog koje je nastao zato minus u formuli
0
  
0!
inducirani napon na krajevima ravnog vodia koji se giba u magnetskom polju

 & & sin







je kut izmeu smjera brzine gibanja vodia v i smjera magnetskog polja B
= duljina vodia
minus zbog Lenzovog pravila:
  & 

44

vodi koji se slobodno giba
razdvajanje

naboja
"vodi na tranicama" (pomini dio strujnog
kruga)
inducirani napon

elektromagnetska indukcija u petlji (ili zavojnici: zavojnicu promatramo kao velik broj
petlji jednu na drugoj) koja se vrti u homogenom magnetskom polju: promjena magnetskog
toka zbog promjene smjera povrine odreene petljom u odnosu na stalni smjer magnetskog
polja izaziva nastanak izmjenine struje
tako se pretvara mehanika energija u elektrinu (petlja se okree pomou
mehanike energije, npr. u hidroelektranama padanjem vode)
napon se inducira u dijelovima ice koji nisu paralelni smjeru magentskog polja i
stoga kroz cijelu petlju, a time i strujni krug u koji je spojena, tee struja
najvei inducirani napon nastaje kad je najvea brzina promjene magnetskog toka, a
ne kad je magnetski tok najvei!

45

f. izmjenine struje
vremenska ovisnost izmjenine struje i napona sinusoida
za najjednostavniji krug izmjenine struje koji sadri samo izvor izmjenine struje i stalni
otpor:

i0

-i0
+!.  4 sin+5!.
46

u0

-u0
#+!.  #4 sin+5!.
(krivulje nisu iste amplitude, ali su istog oblika; prikazan je samo jedan period, naravno
nastavlja se beskonano periodino; ako je u strujni krug ukljuen i kondenzator i/ili
zavojnica, jedna krivulja je horizontalno pomaknuta jer struja i napon vie nisu "u fazi")
$"
2@
"kruna" <%'% )$ 5 =
>
 2@<

A
snaga izmjenine struje
B  C cos F
efektivna snaga izmjenine struje = snaga istosmjerne struje koja bi proizvela isti efekt
(uinak)
4 #4
BGH 
 GH #GH
2
efektivne vrijednosti napona i jakosti izmjenine struje (odgovaraju istosmjernoj struji
koja bi proizvela isti efekt)
#4
#GH 
2
4
GH 
2
otpori u krugu izmjenine struje
1) radni (ohmski)
K
J

2) induktivni dodatni otpor koji se stvara u zavojnici kojom protjee izmjenina struja
J  5L
(L = induktivitet zavojnice, = "kruna" frekvencija izmjenine struje)
3) kapacitativni dodatni otpor koji se stvara na kondenzatoru u krugu izmjenine struje
1
JM 
5N
(C = kapacitet kondenzatora)
impedancija (Z) = ukupni otpor u krugu izmjenine struje
O  PJ  Q +J  JM . ako su otpornik, zavojnica i kondenzator meusobno serijski spojeni
47

 Ohmov zakon za krug izmjenine struje


O
C

5 TITRANJE, VALOVI I OPTIKA

a. osnovni pojmovi vezani uz harmoniko titranje
periodiko gibanje gibanje koje se ponavlja nakon odreenog vremenskog intervala
(perioda)
mehaniko titranje periodiko gibanje mehanikih estica koje pritom prolaze kroz
ravnoteni poloaj
uzroci titranja
harmonika sila (najee elastina sila)
povratna sila nastoji vratiti tijelo u ravnoteni poloaj (usmjerena prema
ravnotenom poloaju)

  'R
48

R = pomak estice od ravnotenog poloaja, k = konstanta (npr. koeficijent

elastinosti ako titra tijelo na oprugi)
- njeno djelovanje se periodiki mijenja (iznos i orijentacija)
ravnoteni poloaj poloaj tijela u kojem je ukupna sila koja djeluje na to tijelo jednaka
nuli (dakle tijelo u tom poloaju nema akceleraciju, ali ako titra, ima brzinu zbog prethodne
akceleracije pa se nastavlja periodiki gibati)
elongacija pomak promatrane estice od ravnotenog poloaja y ili x
amplituda maksimalna elongacija najvei pomak od ravnotenog poloaja y0, x0 ili A
titraj gibanje od ravnotenog poloaja do jedne amplitude i nazad te zatim do druge
amplitude i nazad gibanje promatrane estice tijekom jednog perioda odnosno
najopenitije: gibanje od bilo kojeg poloaja/trenutka kad ima neku fazu titranja
(elongaciju i brzinu) do sljedeeg poloaja/trenutka u kojem ima tu istu fazu
period vrijeme potrebno za jedan titraj T
faza kutni pomak od ravnotenog poloaja
F  5! Q F4 ,
F4  (%! $ <$*$
F4  0 *$ R4  W  (%! # * # # (%!  !% #!'# 0
razlika u fazi razlika u stanju titranja dviju estica
frekvencija fizikalna veliina koja pokazuje koliko puta se periodino gibanje ponavlja u
jedinici vremena (sekundi)
1 
<    XY  Z*
A !

b. mehaniko i elektrino titranje

R  W  +5! Q F4 .
na slici je y umjesto x, na sve tri slike je poetna faza F4  0
ovisnost elongacije o vremenu

ovisnost brzine o vremenu

49

  4 +5! Q F4 .
2@W
4  W5 
A

brzina je najvea u ravnotenom poloaju, a u amplitudnom poloaju jednaka je nuli

ovisnost akceleracije o vremenu
$  $4  +5! Q F4 .
4@  W

$4  W5 
A
akceleracija je najvea u amplitudnom poloaju, a najmanja u ravnotenom

odnos akceleracije i elongacije

$  5 R

odnos povratne sile i elongacije

 'R,

'  5

50

 period harmonijskog oscilatora

A  2@\

vlastita frekvencija harmonijskog oscilatora

<

1
A


'

energija titranja harmonijskog oscilatora

kinetika najvea u ravnotenom poloaju, 0 u amplitudnom
  +4 cos+5! Q F4 ..
]^ 

2
2
potencijalna najvea u amplitudnom poloaju, 0 u ravnotenom
'R  '+W cos+5! Q F4 ..
] 

2
2
ukupna
  'R 
]K^  ]^ Q ] 
Q
 ' !.
2
2

 
'W
5 W
]K^ 

2
2

jednostavno njihalo (matematiko njihalo) sastoji se od malog, simetrinog tijela

(kuglice) mase m ovjeenog o nit duljine l (zanemarive mase u odnosu na m)
uvjet pod kojim se njegovo titranje moe smatrati harmonijskim: mali maksimalni
kutni otklon (do oko 10 jer se u takvim sluajevima moe smatrati da je sin x x) od
ravnotenog poloaja (mala amplituda)

51


` 10
' /
5  
 &
vlastita frekvecija jednostavnog njihala
1 /
\
<4 
2@ &
period jednostavnog njihala
&
A4  2@b
/

usporedba jednostavnog njihala s "obinim" harmonikim titranjem mase na oprugi:

52

 LCtitrajni krug elektrini titrajni krug iji su parametri induktivitet L i kapacitet C (sadri
zavojnicu i nabijeni kondenzator, u trenutku kad se zatvori prekida naboj s
kondenzatora potee kao struja prema zavojnici ("izbijanje kondenzatora") gdje se
zbog te struje inducira napon (elektromagnetska indukcija!) koji uzrokuje struju u
suprotnom smjeru (Lenzovo pravilo!), koja dolaskom do kondenzatora nabija ploe
kondenzatora obrnutim nabojima, kad se tako sav naboj vrati na kondenzator opet
poinje izbijanje kondenzatora samo dakle s obrnutim smjerom struje i taj se ciklus
ponavlja vrlo velikom frekvencijom)

53

- analogija LC-titrajnog kruga s mehanikim harmonikim oscilatorom:

1
5 
LN
vlastita frekvencija LCtitrajnog kruga
<4 
period titranja LCtitrajnog kruga

1
1
b
2@ LN

A4  2@LN
rezonancija pojava koja se javlja kad na titrajni sustav djeluje vanjska periodina sila
istom frekvencijom kao to je vlastita frekvencija kojom sustav ve titra dolazi do
maksimalnog prijenosa energije, tada sustav titra najveom amplitudom

c. postanak i irenje mehanikog i elektromagnetskog vala

val prenosi energiju pomou irenja deformacije u nekom sredstvu titranjem estica
sredstva, a ne gibanjem sredstva kao cjeline
val nastaje dovoenjem energije u neku toku (izvor vala) sredstva ije su estice
meusobno povezane elastinim silama
val se iri prenoenjem titranja s jedne estice na drugu
transverzalni val estice sredstva titraju okomito na smjer irenja vala ima "dol" i
"brijeg" npr. val na uetu; elektromagnetski valovi

longitudinalni val estice sredstva titraju u smjeru irenja vala ima "zgunjenja" i
"razrjeenja" npr. zvuni valovi u zraku

54

 veliine kojima se opisuje val

elongacija udaljenost estice od ravnotenog poloaja y
amplituda maksimalna elongacija y0 ili A
valna duljina najkraa udaljenost izmeu dviju estica koje su u fazi (potpuno
jednako titraju)
period vrijeme potrebno za jedan titraj T
frekvencija broj titraja u sekundi f
brzina titranja brzina gibanja pojedine estice u
brzina vala brzina kojom se val iri (prenosi energiju) v
c
   c<
A
ovisnost brzine vala o svojstvima sredstva
transverzalni valovi na napetoj ici


b ,
d

d

longitudinalni valovi u vrstom tijelu (tapu)


&

]

  b , ]  f# / "#& %&$! ! =  > , e  /#!$ %"!$
e


longitudinalni valovi u fluidima

h
  b , h  &#  "#& %&$! ! <&#"$, e  /#!$ <&#"$
e

55

 u tekuinama

1
  b , e  /#!$ !%'# %, i  '%<)% ! !&$!
ei
u plinovima
b

h(
hJA
b
, h  $")$$!' '%<)% ! (& $,
e
j

e  /#!$ (& $, J  ($ (& '$ ' !$ !$, A  !%(%$!#$ # '%& $,
j  &$ $ $$ (& $
faza toke vala = faza titranja F  5! Q F4 , F4  (%! $ <$*$ !!$ )$
razlika faza F = razlika u stanju titranja dviju estica
F R

2@
c
R  $*&'$ k"$  $*&'$ #"$&)% ! " *$
jednadba ravnog sinusnog vala
val se iri du osi x, pomak estice od ravnotenog poloaja je y (y je kod transverzalnog vala
u smjeru okomitom na x, a kod longitudinalnog u istom smjeru kao x)
l  l4 sin+5!  'R Q F4 .
2@
2@
5
,' 
 $&  ), R  #"$&)% ! $& % < !% " *$ $&$
A
c
uz y0 = A, za F4  0 dakle esticu koja titra u izvoru vala to dakle postaje:
2@
2@
! R
l  W sin+5!  'R.  W sin m ! 
Rn  W sin o2@ m  np
A
c
A c
u formulama je dano u obliku
2@R
l  W  m5! 
n
c
grafiki prikaz

R  ' !.

56

!  ' !.

zakon odbijanja valova

Huygensovo naelo: svaku toku u sredstvu do koje doe val ("svaku toku valne
fronte") moemo smatrati izvorom novog vala koji se od te toke iri istom brzinom
kao i osnovni val
odbijanje na vrstom kraju: izmeu ulaznog i odbijenog vala je razlika hoda x = /2
tj. pomak u fazi odbijenog vala je (brijeg se reflektira kao dol i obrnuto) (jer vrsti
kraj djeluje protusilom)

57

 odbijanje na slobodnom kraju: bez pomaka u fazi

58

 zakon loma valova

Y sin


 sin q
Y 
<%'% )$ % % )% )$ =
cY c
 "%' &$ 

59

 superpozicija valova vektorsko zbrajanje amplituda svih valova koji se istovremeno nau
u istoj toki prostora, vrijedi za titranja kod kojih je veza izmeu elongacije i povratne
sile linearna +
  'l.
Y Q



 

Y Q 'l

'l  'l
2@
2@
l  
lY Q l
  l4 sin m !n Q l4 sin+
! Q F.
A
A
F
2@
F
l  2l4 cos sin+ ! Q .
2
A
2
konstruktivna interferencija pojaavanje kad sile djeluju u istom smjeru, elongacije su
istog predznaka
t
maksimalna je za F  2'@ cos   u1
destruktivna interferencija ponitavanje, slabljenje kad sile djeluju u suprotnom
smjeru, elongacije su razliitih predznaka
t
maksimalna je za F  +2' Q 1.@ cos   0 l  0 +(!(#  ( !$$ )%.
stojni val val koji nastaje kad se u prostoru sastanu dva vala jednakih frekvencija i stalne
razlike faza koji se ire u suprotnim smjerovima; njegova interferentna slika je
nepromjenjiva; neke toke (vorovi) uvijek miruju, neke (trbusi) titraju s maksimalnom
amplitudom, a ostale sa stalnom amplitudom izmeu nule i maksimalne
x

nastaje npr. kad se val odbija od vrstog kraja wR   F  @z

primjeri stojnog vala: valovi na niti (npr. iani instrumenti), zrak u stupcu (puhaki
instrumenti)
odreivanje osnovne frekvencije ( = najnia frekvencija) i viih harmonika ( = cjelobrojni
viekratnici osnovne frekvencije) stojnog vala
za transverzalne valove uvrene ili slobodne na oba kraja te longitudinalne
slobodne na oba kraja: ako su oba kraja uvreni, i poetna i zavrna toka
moraju biti vorovi, a ako su oba slobodni, i poetna i zavrna toka moraju biti
trbusi pa i u jednom i u drugom sluaju duljina L mora biti cjelobrojni
viekratnik /2
c^
&'
2

<^  '  '<Y
2&

60

 za longitudinalne valove zatvorene na jednom kraju a slobodne na drugom

(transverzalni takvi ne mogu postojati): slobodni kraj mora biti trbuh a
zatvoreni kraj vor pa duljina L mora biti neparni viekratnik /4
+2'  1)c^
&
4
(2' 1)
= (2' 1)<Y
<^ =
4&
svirala otvorena na oba kraja
svirala zatvorena na jednom kraju

*pomaci estica zraka su naravno longitudinalni (zvuk je longitudinalni val, vidi dalje), ali tako
se ne mogu nacrtati pa se prikazuju kao transferzalni (kao graf amplituda pojedinih estica)
zvuk longitudinalni mehaniki val koji registrira uho
nastaje titranjem sredstva (najee zraka) u izvoru zvuka koje se prenosi kroz
sredstvo i konano uzrokuje titranje slunog organa (bubnjia)
budui da je mehaniki val, moe se iriti u vrstim tijelima, tekuinama i plinovima,
ali ne u vakuumu
ljudsko uho moe registrirati zvuk frekvencije od 20 Hz do 20 000 Hz (tonije uho zdravog
malog djeteta, s godinama se maksimalna frekvencija znatno smanjuje)
61

 infrazvuk zvuk frekvencije nie od 20 Hz

ultrazvuk zvuk frekvencije vie od 20 000 Hz
intenzitet zvuka energija koju zvuni val prenese u jedinici vremena kroz jedininu
povrinu smjetenu okomito na smjer irenja zvuka
B 
C  = >
W 
prag ujnosti najmanji intenzitet zvuka koji ovjek potpuno zdravog sluha moe uti

C4  10XY 

relativna razina zvuka deseterostruki logaritam omjera intenziteta zvuka i praga ujnosti
C
L  10&/ " = "%%&
C4
visina tona odreuje ju osnovna frekvencija zvuka (vii harmonici daju boju tona)
Dopplerov uinak kod zvuka (javlja se inae kod svih valova, ukljuujui i
elektromagnetske, ali za njih ne vrijedi ova formula jer se ire brzinom svjetlosti pa treba
uzeti u obzir teoriju relativnosti) pojava promjene opaene frekvencije pri relativnom
gibanju opaaa i izvora
ako se gibaju po pravcu koji ih povezuje: ako se meusobno pribliavaju, frekvencija
se poveava (gornji predznaci), ako se udaljavaju, frekvencija se smanjuje (donji
predznaci)
|}K^~ u  ~~~
<{  <
|}K^~ |}~

elektromagnetski valovi periodika promjena elektrinog i magnetnog polja koja titraju u

fazi i meusobno su okomita, smjer irenja vala okomit je na smjer magnetnog i elektrinog
polja val je transverzalan; za njihovo irenje nije potrebno sredstvo (mogu se iriti i kroz
vakuum) pa stoga kaemo da nisu mehaniki; u vakuumu se ire brzinom svjetlosti c  3
108 m/s

62

 nastaju kao posljedica akceleriranog gibanja naboja (pri tome nastaje elektrino
polje koje inducira nastanak magnetnog)
spektar elektromagnetskih valova raspon svih valnih duljina odnosno frekvencija
elektromagnetskih valova: (po porastu frekvencije) radiovalovi (dugi, srednji, kratki,
ultra kratki), mikrovalovi, infracrveno zraenje, vidljiva svjetlost (crvena do ljubiasta),
ultraljubiasto zraenje, xzrake, zrake (na slici po porastu valnih duljina s lijeva na
desno, a valna duljina je obrnuto proporcionalna frekvenciji)

d. zakoni geometrijske optike

zakon pravocrtnog irenja svjetlosti u homogenom, izotropnom, prozirnom sredstvu
svjetlost se iri pravocrtno
od uglaane povrine (zrcala) paralelni snop svjetlosti odbija se tako da ostane paralelan
(pravilna refleksija), a od neuglaane difuzno (raspreno, u raznim smjerovima, ne ostaje
paralelan)

63

 zakon odbijanja (refleksije) svjetlosti upadna i reflektirana zraka svjetlosti lee u istoj
ravnini koja je okomita na ravninu refleksije, pri emu je upadni kut jednak kutu refleksije

slika predmeta u ravnom zrcalu virtualna, uspravna, veliinom jednaka predmetu;

zakrenuta naprijednazad, jednako udaljena od zrcala kao i predmet (svaka toka slike je
onoliko iza zrcala koliko je odgovarajua toka predmeta ispred zrcala)

realna (stvarna) slika moe se "uhvatiti" na zastoru sijeku se reflektirane zrake

64

 virtualna (prividna) slika ne moe se "uhvatiti" na zastoru sijeku se produeci

reflektiranih zraka
zakon loma (refrakcije) svjetlosti (Snellov zakon) omjer sinusa kutova to ih s okomicom
na granicu sredstava zatvaraju upadna i lomljena zraka je stalan (i naziva se indeks loma, n
u svim formulama u ovoj skripti koriteni su apsolutni indeksi loma tj. kad svjetlost
upada iz vakuuma ili priblino iz zraka u sredstvo, no moe biti dan i relativni indeks
loma izmeu dva sredstva koji je omjer njihovih apsolutnih indeksa loma n = n2/n1 )


Y
+& $' )% 1. %"! $'## & *$'. 

 q 
Y
= upadni kut, = kut loma


,   * $ )%!&! # $'###,   * $ )%!&! # %"!#

totalna refleksija pojava pri prijelazu iz optiki gueg u optiki rjee sredstvo
(n1>n2
v1<v2), kad je upadni kut vei od graninog kuta, svjetlost se u potpunosti odbija (a
ne prelazi u optiki rjee sredstvo) jer sin ne moe biti vei od 1, dakle granini upadni
kut g (za sin = 1 tj. = 90) je g = arcsin(n2/n1)
spektralni sastav bijele svjetlosti valne duljine raspona od oko 400 nm (ljubiasta) do
oko 750 nm (crvena) boje: crvena (najmanje se lomi u prizmi), naranasta, uta, zelena,
plava, ljubiasta (najvie se lomi u prizmi)


65

66

 disperzija (rasap) svjetlosti rastavljanje svjetlosti na valne duljine od kojih se sastoji pri
prolasku kroz sredstvo (prizmu), npr. bijela svjetlost na dugine boje nastaje jer brzina
svjetlosti u sredstvu (NE u vakuumu) ovisi o njenoj boji (valnoj duljini) pa svjetlost razliitih
duljina ima malo razliit kut loma
osnovne vrste lea
konvergentne pozitivne skupljaju paralelni snop svjetlosti u jednu toku
arite je realno tanja na rubovima nego u sredini (ako se nalazi u zraku ili
drugom sredstvu indeksa loma manjeg od vlastitog)

divergentne negativne raspruju paralelni snop svjetlosti arite je virtualno

deblja na rubovima nego u sredini (ako se nalazi u zraku ili drugom sredstvu
indeksa loma manjeg od vlastitog, u suprotnom bi bilo obrnuto)

67

1 1 1   Y 1 1
 Q 
m  n
< $ 
Y
Y 
f = arina duljina
a = udaljenost predmeta od lee
b = udaljenost slike od lee
n2 = indeks loma lee (stakla)
n1 = indeks loma sredstva (za zrak se uzima 1 kao za vakuum)
r1 = polumjer zakrivljenosti 1. sfernog dioptra (onog na koji prvo upada svjetlost koja se iri
slijeva nadesno)
r2 = polumjer zakrivljenosti 2. sfernog dioptra
predznaci:
a je pozitivno ako se predmet nalazi s iste strane lee kao upadno svjetlo

jednadba lee

68

b je pozitivno ako se slika nalazi s iste strane lee kao izlazee svjetlo
r je pozitivan ako mu se sredite nalazi s iste strane lee kao izlazee svjetlo
(f je pozitivno za konvergentne, a negativno za divergentne lee)
(ista jednadba na isti nain vrijedi i za zrcala, ali zrcala se u ispitnom katalogu ne spominju)
linearno poveanje lee
l 
 
l
$
y' = visina slike, y = visina predmeta
ako je m < 0, slika je obrnuta (preokrenuta gore-dolje); ako je m > 0, slika je uspravna (ako je
m = 0 slika je svedena na jednu toku)
ako je || 1 slika je uveana; ako je || ` 1 slika je umanjena; ako je ||  1 slika je
veliinom jednaka predmetu
jakost (konvergencija) lee
1
)    "(!)$  XY 
<
konstrukcija slike konvergentne lee
1. zraka koja dolazi na leu paralelno s optikom osi lomi se kroz arite slike F'
2. zraka koja prolazi kroz optiko sredite lee ne lomi se (prolazi kroz leu bez
promjene smjera)
3. zraka koja prolazi kroz arite predmeta F lomi se paralelno s optikom osi

slika moe biti:

realna ili virtualna
obrnuta ili uspravna
uveana, umanjena ili jednaka predmetu
*u beskonanosti kad se predmet nalazi u fokusu
konstrukcija slike divergentne lee (sijeku se produeci zraka
1. zraka koja dolazi na leu paralelno s optikom osi lomi se kroz leu kao da je dola
iz virtualnog arita slike F'
2. zraka koja prolazi kroz optiko sredite lee ne lomi se (prolazi kroz leu bez
promjene smjera)
3. zraka koja bi prolazila kroz virtualno arite predmeta F lomi se paralelno s
optikom osi

69

 slika je virtualna, umanjena i uspravna

nastajanje slike u oku
lea je konvergentna, u zdravom oku na mrenici nastaje umanjena, obrnuta slika
vaniji dijelovi oka: ronica (prozirni pokrov), zjenica (otvor kroz koji ulazi svjetlost, iri se
ili suava ovisno o osvjetljenosti, a to kontroliraju miii u arenici), lea, miii za promjenu
oblika lee, staklovina (prozirni materijal, bjeloonica), mrenica (sadri puno stanica
osjetljivih na svjetlost tapia i unjia, najvie u djeliu koji se naziva uta pjega i gdje kod
zdravog oka nastaje najotrija slika), oni ivac (prenosi vidne informacije u mozak, na
mjestu na kojem izlazi iz oka nema tapia i unjia pa se naziva slijepa pjega)

daleka toka najdalja toka na koju se oko moe fokusirati (stvoriti otru sliku na
mrenici; dakle predmeti dalji od te toke ne mogu se otro vidjeti), kad su miii za
leu posve oputeni, kod zdravog oka nalazi se u beskonanosti

bliza toka najblia toka na koju se oko moe fokusirati (predmeti blii od te toke
ne mogu se otro vidjeti), kad su miii za leu posve stegnuti, kod zdravog oka
70

prosjene osobe nalazi se na udaljenosti od oko 25 cm (kod mlaih osoba blie, kod
starijih dalje)

pogreke i naini korekcije vida

kratkovidnost svjetlost koja dolazi iz beskonanosti ne fokusira se na mrenici
nego je arite pomaknuto prema ronici, lea je previe zakrivljena za dubinu oka
(oko je "preduboko"), daleka toka nije u beskonanosti nego na konanoj udaljenosti
korigira se negativnim (divergentnim) leama
dioptrija minus

dalekovidnost svjetlost se fokusira iza mrenice, lea je premalo zakrivljena (oko

je "preplitko"), bliza toka je pomaknuta predaleko
korigira se pozitivnim (konvergentnim) leama
dioptrija plus

starovidnost starenjem se smanjuje sposobnost akomodacije oka na udaljenost

predmeta
korigira se konvergentnim leama bifokalnim ili progresivnim

e. zakoni valne optike

geometrijski put svjetlosti udaljenost koju svjetlost prijee
optiki put svjetlosti geometrijski put svjetlosti pomnoen s indeksom loma sredstva (i
uzimajui u obzir pomak u fazi od pri prijelazu iz sredstva manjeg u sredstvo veeg indeksa
loma)
pojave koje govore u prilog valnoj slici svjetlosti
interferencija svjetlosti
ogib svjetlosti
polarizacija svjetlosti
interferencija svjetlosti = superpozicija svjetlosnih valova (kad se dva svjetlosna vala nau
u istoj toki prostora) moe biti konstruktivna (pojaavanje) i destruktivna (ponitavanje)
Youngov pokus
71

 dvije pukotine postaju dva koherentna izvora ija je meusobna udaljenost d

na zastoru koji je od pukotina udaljen za a nastaje interferentna slika pruge kod
monokromatske svjetlosti svijetle (konstruktivna intereferencija) i tamne
(destruktivna interferencija), kod Suneve (bijele) svjetlosti obojene
- moe se objasniti Huygensovim naelom:

72

 ovisnost interferentne slike o:

meusobnom razmaku izvora

1
"
s=razmak izmeu susjednih pruga

valnoj duljini

c

$
c$

"
interferencija na tankim listiima npr. mjehurii sapunice, ulje na vodi upadne zrake
svjetlosti se djelomino lome na povrini a djelomino na dnu tankog sloja te izmeu nastalih
lomljenih zraka dolazi do interferencije zbog koje se vide razliite boje
udaljenosti od zastora

ogib svjetlosti svjetlost "zaobilazi" pukotinu ili prepreku ije su dimenzije usporedive s
valnom duljinom, pa se osvjetljeni nau dijelovi koji bi prema geometrijskoj optici
(pravocrtnom irenju svjetlosti) trebali biti u sjeni
na pukotini prema Huygensovom naelu, pukotina na koju nailazi val moe se
smatrati izvorom novog vala svjetlost se kroz pukotinu ne iri samo pravocrtno nego
se raspruje

73

d>>
na niti isto po Huygensovom naelu, svjetlost dopire iza niti, sjena niti nije otra
nego se unutar nje vide pruge, osobito izraeni sredinji maksimum

na optikoj reetci (N pukotina) svjetlosni valovi koji se ire od svake pukotine

meusobno interferiraju pa od bijele svjetlosti nastaje spektar, a od monokromatske
svjetlosti svjetle (maksimumi) i tamne (minimumi) pruge

" 
^  'c
&
&
"
)% )%  )$' %&'
1 
d = razmak izmeu dvije susjedne pukotine = konstanta reetke
(l = duljina reetke, N = broj pukotina)
k = redni broj ogibnog maksimuma = "red maksimuma"
= valna duljina svjetlosti
k = kut otklona k-tog ogibnog maksimuma za svjetlost te valne duljine
broj maksimuma (za odreenu ) = 2kmax +1, kmax je najvei k za koji je sin k < 1

jednadba optike reetke

74

 polarizacija svjetlosti smjer titranja elektrinog polja (pa time i magnetnog jer magnetno
polje uvijek titra okomito na taj smjer), kod nepolarizirane svjetlosti je promjenjiv (tj. razliit
za svaki njezin djeli), a kod polarizirane stalan polarizacija je pojava koja pokazuje da je
svjetlost transverzalni val (javlja se kod svih transverzalnih valova)
nepolarizirana
polarizirana

ljudsko oko ne razlikuje polariziranu svjetlost od nepolarizirane

rezultat je meudjelovanja svjetlosti i tvari javlja se kad svjetlost propustimo kroz
polaroidni filtar (polarizator), npr. kristal islandskog dvolomca; ako iza njega
postavimo drugi polaroidni filtar (analizator) ija os polarizacije (smjer u koji polarizira
svjetlost) se ne podudara s osi polarizacije prvog, svjetlost koja proe kroz oba je
manjeg intenziteta nego ona koja proe kroz bilo koji od njih zasebno; ako ih
postavimo tako da su im osi polarizacije okomite ("krino"), svjetlost prolazi kroz svaki
zasebno (polovica intenziteta u odnosu na nepolariziranu svjetlost), ali kroz oba
uope ne prolazi

Brewsterov zakon uvjet potpune polarizacije reflektirane svjetlosti


tan

Y
+!$
 $' )% Y 1 +)%!&! #($"$ * $'##$ & *$'$.,
& $' )% %&$!   "%' &$ *%# !$ "$ %"!$ .

75

izvod (iz injenice da su lomljena i reflektirana zraka tada meusobno okomite):

Q q  90
Y sin
  sin q
Y sin
  sin+90 
.
 sin


 tan

Y cos

6 MODERNA FIZIKA
a. specijalna teorija relativnosti
naelo relativnosti: svi zakoni fizike imaju jednak matematiki oblik u svim inercijskim
sustavima (sustavima koji miruju ili se gibaju stalnom brzinom) svi inercijski sustavi su
ravnopravni u njima se sve prirodne pojave odvijaju na isti nain
stalnost brzine svjetlosti: brzina svjetlosti u vakuumu (c 3108 m/s) najvea je mogua
brzina u prirodi i nita se ne moe iriti veom brzinom od nje te je jednaka u svim
smjerovima, u svim dijelovima sustava i u svim referentnim sustavima (ukljuujui i
neinercijske)
kontrakcija duljine



L0 = vlastita duljina (duljina u sustavu koji se giba istom brzinom v kao i mjereni predmet
dakle predmet promatran iz tog sustava miruje)
L = relativna duljina = duljina mjerena iz sustava koji miruje (dakle predmet promatran iz tog
sustava giba se brzinom v)
dilatacija vremena
A4
A

\1   

T0 = vlastito vrijeme (vrijeme u sustavu koji se giba brzinom v kao i predmet)
T = relativno vrijeme = vrijeme u sustavu koji miruje (predmet promatran iz tog sustava giba
se brzinom v)
L  L4 b1 

76


budui da je v2/c2 uvijek izmeu 0 i 1, za objekte koji se gibaju vrlo velikom brzinom (kad
v2 nije zanemarivo u odnosu na c2), L < L0 , a T > T0, dakle duljina se iz sustava koji miruje
uvijek ini kraom, a vrijeme duim
energija mirovanja (E0) i ekvivalentnost mase i energije
]4     ]  ]
m = masa, c = brzina svjetlosti, E = ukupna energija, EK = kinetika energija

b. kvantna fizika
zakoni zraenja apsolutno crnog tijela (tijelo koje apsorbira svo upadno elektromagnetno
zraenje)
a) StefanBoltzmannov zakon
C  A
I=intenzitet zraenja (energija koju zrai 1 m2 povrine crnog tijela u 1 s)
T=apsolutna temperatura u K
=5,67108 W m2 K4
StefanBoltzmannova konstanta
B = A
P=snaga zraenja crnog tijela povrine S okomite na smjer irenja zraenja = intenzitet
povrina
b) Wienov zakon
c~ A  ' !.  
max=valna duljina za koju je intenzitet zraenja maksimalan pri temperaturi T
b=2,89103 K m
Wienova konstanta
ovisnost intenziteta zraenja apsolutno crnog tijela o valnoj duljini

pri veoj T, max je manja, a intenzitet za max vei

77

 Planckova kvantna hipoteza

crno tijelo sastoji se od jako velikog broja oscilatora koji energiju zrae u malim
"paketiima" koji se nazivaju kvanti (a ne kontinuirano) mogu zraiti samo energije
koje su cjelobrojni viekratnici umnoka frekvencije zraenja f i Planckove konstante h
energija jednog kvanta:
]  <
ukupna energija (n kvantova, svi kvanti su jednaki):
]  <
n = prirodni broj
h  6,6261034 J s
Planckova konstanta
koncept fotona estica svjetlosti ili kvant energije elektromagnetnog zraenja
mase nula koja se u vakuumu giba brzinom svjetlosti ne moe se cijepati u dijelove,
ne moe se ne gibati
energija jednog fotona = jedan kvant energije:
]  <
Einsteinovo objanjenje pojave fotoelektrinog efekta
fotoelektrini efekt pojava da metali obasjani elektromagnetnim valovima (UV ili
vidljivom svjetlou) ponekad (ako je frekvencija svjetlosti vea od granine
frekvencije karakteristine za metal) emitiraju elektrone
metal privlai elektron, zbog ega elektron ima odreenu energiju vezanja (koja
ovisi o vrsti metala), foton koji upada na povrinu metala sudara se s elektronom i
predaje mu svoju energiju (hf) pri emu foton nestaje te tada elektron ima dovoljnu
energiju da bude izbaen iz metala dio energije fotona troi se na oslobaanje
elektrona iz metala (izlazni rad Wi), a ostatak postaje kinetika energija elektrona
Ek,max
G ~ 
]^ ~ 
= < 
2
valna i estina slika svjetlosti dualna (dvojna) priroda svjetlosti
osobine vala koje svjetlost pokazuje: interferencija, difrakcija, polarizacija
osobine estice ||: fotoelektrini efekt, Comptonovo rasprenje (rasprenje
svjetlosti na elektronu, pri emu i elektron "skree" pri sudaru s fotonom)
estino svojstvo fotona je koliina gibanja p, a valno valna duljina , povezuje ih
relacija:

c
(
(h = Planckova konstanta)
de Broglieva ideja o valnoestinoj prirodi tvari: svaka estica koja se giba ima i valna
svojstva za materijalne estice mase m i brzine v vrijedi jednadba ovisnosti valne duljine o
koliini gibanja (de Broglieva relacija) kao i za fotone:

c

Bohrov model vodikova atoma
elektron se giba po tono odreenoj putanji (krunici tono odreenog radijusa)
oko jezgre i pritom ne zrai energiju takvo stanje naziva se stacionarno stanje
atom emitira energiju (foton, zraenje) u "paketima" (kvanti energije) pri prijelazu
elektrona iz vieg u nie stacionarno stanje (iz putanje s veom u onu s manjom
energijom odnosno iz putanje veeg u onu manjeg radijusa), a apsorbira pri
obrnutom prijelazu
78

<  ]}G  ]G

energijski nivoi atoma mogue putanje* (orbitale, energetska stanja) elektrona koji
pripadaju tom atomu, vidi prethodnu natuknicu za one koji znaju i kemiju: energijski nivoi
atoma u osnovnom stanju su elektronska konfiguracija koja se oditava iz periodnog sustava
(vidi dalje kvantnomehaniki model atoma: n
perioda, l
podljuska (0=s, 1=p, 2=d, 3=f),
m
orbitala (npr. px, py, pz), s
"prvi" ili "drugi" elektron u toj orbitali)
*putanje u Bohrovom modelu, danas znamo da nisu tono odreene krivulje nego podruja u
kojima je najvjerojatnije da e se nai taj elektron

nastanak linijskih spektara: pri prijelazu elektrona iz pobuenog u osnovno stanje

(iz vie u niu orbitalu), emitira se energija (foton) odreene valne duljine koja
odgovara liniji u spektru elektromagnetskog zraenja
vodikov spektar linije (valne duljine) elektromagnetskog zraenja koje emitira
atom vodika pri prijelazu elektrona iz pobuenih u osnovna stanja, mogu se podijeliti
u "serije" (nizovi od po nekoliko linija u razliitim dijelovima spektra, nazvani po
onima koji su ih otkrili): npr. 4 linije u podruju vidljive svjetlosti Balmerova serija
(nastaje kad elektroni prelaze iz viih energetskih stanja u stanje s n = 2 (glavni
kvantni broj, vidi dalje))

79

 kvantnomehaniki model atoma opisuje energetsko stanje elektrona u atomu preko

kvantnih brojeva
 /&$  '$ !  )
&  !$&  '$ !  ) 0, 1, , 1
 = $/ %!' '$ !  ) &, , 1, 0, 1, , &
1 1
 = ( ' '$ !  )  ,
2 2
Paulijev princip iskljuivosti: dva elektrona u istom atomu ne mogu se istovremeno
nalaziti u stanju u kojem im je svaki od 4 kvantna broja isti (npr. u atomu helija u
osnovnom stanju ako jednom elektronu odgovaraju kvantni brojevi n=1, l=0, m=0,
s=, drugom ne mogu odgovarati posve isti, nego mora biti n=1, l=0, m=0, s=)
Heisenbergovo naelo neodreenosti: pri istovremenom odreivanju poloaja i
koliine gibanja nuno se javlja neodreenost obiju veliina u iznosima odreenima
Heisenbergovim relacijama neodreenosti za poloaj i koliinu gibanja to je tonije
odreena jedna od tih veliina, druga je slabije odreena tj. vie neodreena

R(
2

=
2@
( ovdje znai neodreenost tj. raspon u kojem se moe odrediti veliina)
za energiju i vrijeme:

]!
2

c. nuklearna fizika
osnovne sile u prirodi
sila
djeluje meu
esticama koje
imaju masu
elektromagnetna esticama koje
imaju naboj
kvarkovima
slaba nuklearna
gravitacijska

doseg

estice
prijenosnici
gravitroni

fotoni

1017 m

bozoni

nukleonima
jaka nuklearna
1015 m gluoni
nukleoni (estice koje izgrauju atomsku jezgru)

privlana
privlana/
odbojna
privlana
privlana

Y 

Y 

 ' 

radioaktivni
raspad
fuzija, fisija



80

protoni
neutroni
atom

masa
1,6731027 kg
1,6751027 kg

dimenzije
1015 m
1015 m

naboj
+1,61019 C
0

oznake

Y
Y(
Y 4
4

$!' ) +%"  ), ) (! $ # )%*/. O  +( .

$%  ) +) #'&% $. W  +( . Q + 4 .
izotopi atomi istog atomskog, a razliitog masenog broja (isti broj protona, a razliit broj
neutrona u jezgri), npr. izotopi vodika su: YYZ (procij), YZ (deuterij) i YZ (tricij)
energija vezanja (energija potrebna za razbijanje jezgre na nukleone):
]  0 
jako velika jer je c2 jako veliko, premda je m jako mali (c = brzina svjetlosti, m =
defekt mase)
defekt mase (masa za koju je masa jezgre manja od zbroja masa protona i neutrona od
kojih se sastoji):
    +( . Q GK + 4 .  G|~
uzrok radioaktivnosti: nestabilnost jezgre zbog prevelikog ili premalog broja neutrona u
odnosu na broj protona
osnovne vrste radioaktivnog zraenja
sastav
naboj
doseg

+21,61019 C 5 cm u zraku
jezgre helija Z% 

elektroni e ili pozitroni e+

1,6 10XY N 5 m u zraku
0,1 cm u Al

elektromagnetski valovi
/
jako velik (4 cm Pb smanjuje
intenzitet za 10%)

1)

Xf Q 

npr. Y
W ( Q 

2)
a)
4

G
Yf Q XYq Q 

(G = elektronski antineutrino)

npr. YN Y Q XY4q Q G
b) +
4

XYf Q Yq Q G
(G = elektronski neutrino)

npr. Y
Y Q 4Yq Q G
3)

Q
4
4

npr. 4
G , 4
N  Q XYq Q 

zakon radioaktivnog raspada

4


  4 % Xx  4 2X ;   ) %$($" #!k %!$,

4  (%!  ) %$($" #!k %!$, !  )%%
81

ln 2
& 2
; c 
= ' !$ !$ $($"$
c
A
nuklearne reakcije (reakcije u kojima se mijenjaju jezgre atoma)
zakon ouvanja masenog i atomskog broja (mase i naboja) zbroj masenih brojeva
reaktanata jednak je zbroju masenih brojeva produkata, zbroj atomskih brojeva reaktanata
jednak je zbroju atomskih brojeva produkata, zbroj naboja reaktanata jednak je zbroju
naboja produkata
fisija = raspadanje jezgre teeg atoma na vie lakih; dogaa se u nuklearnim reaktorima (u
atomskoj bombi i, kontrolirano, u nuklearnim elektranama, gdje se osloboenom energijom
zagrijava voda te tako nastala vodena para pokree generatore elektrine struje, isto kao u
termoelektranama izgaranjem fosilnih goriva ali fisija daje puno vie energije po masi goriva)
pri sudaru atoma s usporenim neutronom, pri njoj se oslobaaju i neutroni koji se postupno
usporavaju i mogu izazvati daljnje fisije pa nastaje lanana reakcija; problem je to su atomi
koji nastaju fisijom u pravilu radioaktivni (spontano se dalje radioaktivno raspadaju) pa ine
radioaktivni otpad
YY

Y
npr. Y4 Q 
 $ + i + 3 4 Q % %/)$
)%% (&#$($"$ A  !Y/ 

fuzija = spajanje jezgara lakih atoma u tei; daje vie energije nego fisija i ne nastaje
radioaktivni otpad, ali nije otkriveno kako ju upotrijebiti za dobivanje energije, za nju su
potrebne vrlo visoke temperature pri kojima su atomi u stanju plazme, odvija se u zvijezdama
i u hidrogenskoj bombi
npr. YYZ Q YZ Z% + Q % %/)$

82

Zahvale
Zahvaljujem profesoricama Tei Prohaski i Martini Brai (I. gimnazija Zagreb) na pregledu
prve verzije skripte (za k. god. 2010/11.) te prof. dr. sc. Matku Milinu (Fiziki odsjek
Prirodoslovno-matematikog fakulteta u Zagrebu) na nekim idejama i povezanijem vienju
fizike, a posebno zahvaljujem profesoru Vladimiru Bookiju na detaljnijem pregledu i
dopunama ove verzije skripte (za k. god. 2011/12.).
autorica

83

84