Ranko Marinkovi,

Zagrljaj-

smjernice za esej /M.S.)

Uvod:
Ranko Marinkovi-romanopisac, novelist , dramatiar i esejist-stvarao je u razdoblju 2. moderne
koja je trajala od 1952. do 1969.
Romanom Kiklop tematizira strah od rata u krugu zagrebakih intelektualaca pred poetak 2.
svjetskog rata, a dramom Glorija ulazi u svijet moralnih dvojbi svojih likova u odnosu na
svjetovno i vjersko.
Ovaj Vianin kojeg smatramo jednim od najveih hrvatskih knjievnika 20.stoljea, 1953. izdaje
zbirku novela pod naslovom Ruke. Najpoznatije novele iz ove zbirke koja je 1962. godine
sadrajno i kompozicijski preureena, su: Ruke, Prah, Aneo i Zagrljaj.
Svaka od navedenih novela istie se posebnom simbolikom, ironijom i groteskom, kao
prepoznatljivim Markovievim stilskim postupcima.
Razrada
Ponueni/ priloeni ulomak pripada noveli Zagrljaj, zavrnoj noveli u zbirci Ruke.
Novela je posveena Goranu Kovaiu, odnosno Goranovoj uspomeni, pjesniku poeme
Jama .
U ovoj poemi I.G. Kovai osuuje rat, nasilje i neovjenost u 2. svjetskom ratu ija je rtva i
sam bio.
Novela tematizira odnos izmeu stvarnog ivota i knjievnog djela, tj. zato uope pisati i o emu
pisati. Zbog toga novela djeluje bizarno , jer tema knjievnog i umjetnikog stvaranja ne moe
se realizirati na tradicionalan nain.
Kompozicija novele ne slijedi kronologiju , bizarna je i na trenutke zauuje i ostavlja itatelje u
nedoumici . Epske tehnike prilagoene prikazi unutranjih stanja i raspoloenja pripovjedaa,
samog Marinkovia-na samom poetku novele otkrivaju dijalog izmeu dva ja. Pisac gleda
svoje drugo ja kroz kljuanicu, gleda kako se priprema za pisanje i kako se na papiru pojavljuje
crna mrlja.
Ispisuje svoju prvu reenicu koja glasi: jor Keko je sjedio na vratima svoga Biroa i gledao na
ulicu, krotko kao ovan.
Suoen s mrljom tinte koja simbolizira neto besmisleno i koja prijeti cijeloj prii, pripovjeda
izlazi na ulicu i opisuje ljude koje susree. Upoznajemo stvarnog jor Keku,tj.jor Bepu, zatim jor
Bernarda , financa, trafikanticu , andara Pratimo stvarnu priu kako financ pokuava
pregledati sumnjivog seljaka; potom andarovu(stvarnu) priu iz djetinjstva; potom pievu
izmiljenu priu o ini i njezinu muu deparu isprianu andaru i na kraju stvarnu priu o
pievu grljenju andara te nemoi andara da se izvue iz toga zagrljaja.
Naravno, u pitanju je alegorija kojom autor problematizira ve spomenuti odnos izmeu
knjievne zbilje i stvarnosti. Preko andarovih pria otkrivamo jednu vrstu zbilje, ali nju autor
pretvara u knjievnu stvaranost/zbilju.
Na kraju knjievna zbilja trijumfira nad pravom zbiljom/stvarnosti, tj. autor kae kako je
umjetnost monija od stvarnosti. Upravo u tome je i simbolika naslova , jer drei andara u
zagrljaju, stvarnost u tom zagrljaju umire i pretvara se i neku novu , umjetniku stvarnost koja
ima svoje zakonitosti. Zapravo knjievni tekst i stvarnost su u neprekidnom zagrljaju, a ironini
pripovjeda uz puno sarkazma grotesknog humora analizira odnos izmeu etike pisanja i
autentinosti ivota.
Zakljuak
Razmiljajui smislu i besmislu svoje mate, svoga uma i svojih rijei, pripovjeda se pita zato
uope pisati kad stvarni ivot mlati, davi, koljetj. ubija sve svoje pjesnike. To je ponovna
asocijacija na posvetu I.G.Kovaiu . Kraj novele na svoj nain sugerira i nemo knjievnika,

umjetnosti pred surovom stvarnosti: Ja je vie ne mogu napisati, preda mnom je ocean mraka i
beskrajna no. U stilskim postupcima prisutna je defabulizacija / nepostojanje prave
fabule/prie/, niu se asocijacije pripovjedaa, istiu se ironija i groteska , osobito u zavrnom
dijelu novele u zagrljaju autora i andara. Nalazimo takoer i niz asocijacija na poznata imena iz
povijesti svjetske knjievnosti kao to su Plaut, ehov, Pirandello i slino. Naravno, tu je i
simbolika crne rupe koja kao besmisao moe unititi i prekinuti umjetniko stvaranje, kao to je
zloinaki no prekinuo ivot Ivana Gorana Kovaia. Kao posljednja novela u zbirci Ruke,
Zagrljaj alegorijski uokviruje cijelu zbirku. To je novela o nastanku prie/ novele, svojevrsna
studija o odnosu knjievnosti i stvarnosti.